Tek mjesec i pol nakon referenduma o profesionalizaciji oružanih snaga (održanog 20. siječnja 2013. godine), o čijim smo rezultatima pisali i na portalu Obris.org, s mjesta austrijskoga ministra obrane i športa silazi Norbert Darabos. Dok se ovakav potez austrijskih socijaldemokrata (Sozialdemokratische Partei Österreichs – SPÖ) očekivao još od fijaska s referendumom, predstojeću su promjenu tek u ponedjeljak navečer najavili pojedini mediji – pozivajući se na visoke izvore, te najavljujući za jučer popodne i službene odluke, očitovanja, te tematsku konferenciju za tisak.

Konferencija za tisak 5. ožujka, na kojoj je savezni kancelar Werner Faymann objavio predstojeće kadrovske promjene (Norbert Darabos lijevo)

I zaista, u utorak, 5. veljače oko 16 sati, započeo je sa zasjedanjem stranački prezidij SPÖ, nakon kojeg se u 17.30 javnosti obratio i austrijski savezni kancelar Werner Faymann, na kratkoj konferenciji za tisak organiziranoj u tamošnjem parlamentu. Na njoj je Faymann u ciglih 20 minuta predstavio kadrovske promjene kojima se SPÖ priprema za predstojeće parlamentarne izbore – 25. po redu u Austriji i prve nakon produženja legislativnoga perioda (s 4 na 5 godina, što je odlučeno 2007. godine), koji bi se trebali održati 29. rujna ove godine.

Objavljene kadrovske promjene navodno su potaknute s više strana. Kao prvo, one imaju veze s rezultatima lokalnih izbora u Donjoj Austriji i Koruškoj, održanih u nedjelju 3. ožujka – a na kojima je SPÖ prošla neočekivano loše (usprkos relativno dobrim rezultatima u Koruškoj, u gusto naseljenoj Donjoj Austriji SPÖ je pala – s oko 25,5 posto iz 2008. godine na oko 21 posto). Uz neposredno predstojeće lokalne izbore u još dvije od ukupno 9 pokrajina u Austriji, ovi su izbori doživljeni kao ključno izjašnjavanje birača prije rujna i općih parlamentarnih izbora u Austriji. Kao drugo, već se neko vrijeme kritiziralo dvoje stranačkih tajnika SPÖ, koji sudjeluju u organizaciji izbora, onih lokalnih, a posebice onih nacionalnih. Nakon objave rezultata izbora od 3. ožujka, ove su dvije osobe postale primarni kandidati za promjenu. Uz to, kao treće, ove dvije runde lokalnih izbora su prvo izjašnjavanje austrijskih građana nakon 20. siječnja i referenduma o profesionalizaciji Oružanih snaga u Austriji. A na tom se referendumu SPÖ svim silama zalagao za profesionalizaciju (i ukidanje dosadašnjeg sustava civilnog služenja vojne obveze), te je po tom pitanju i premoćno izgubio – dok se na suprotnoj referendumskoj strani našla Austrijska narodna stranka  (Österreichische Volkspartei – ÖVP), druga nacionalna stranka po snazi i drugi dio austrijske “Velike koalicije”. Po pitanju referenduma i s time vezanog fijaska SPÖ – na strani socijaldemokrata fokus javnosti centrirao se na poziciju saveznog ministra obrane i športa, Norberta Darabosa, političara koji je godinama igrao ulogu političkoga gromobrana i sada postao praktično pa automatski kandidat za odlazak. No za potpunije razumijevanje danas objavljenih promjena – treba ponešto jasnije pogledati i osobu Norberta Darabosa, dosadašnjeg austrijskog ministra obrane i športa.

Norbert Darabos, partijski birokrat na čelu obrane

Norbert Darabos je u obrambeni resor uletio iz politike, a tako i odlazi nakon punih 6 godina na dužnosti

Svoj je javni vrhunac dosadašnja politička karijera Norberta Darabosa dobila nakon parlamentarnih izbora u Austriji 2006. godine. Darabos, koji je još od 12. ožujka 2003. godine stranački tajnik SPÖ (tijekom doba kad je stranku vodio Alfred Gusenbauer) do tog je trenutka za pojasom imao pobjedu Heinza Fischera, kandidata SPÖ na predsjedničkim izborima 2004. godine, da bi onda po mnogima odigrao bitnu organizacijsku ulogu u kampanji kojom su socijaldemokrati 2006. postali izborno najjača stranka te osvojili poziciju Saveznoga kancelara u Austriji. No, kako to nije bilo dovoljno za uspostavu samostalne vlasti u Austriji, tada su krenuli pregovori o koaliranju dviju najvećih stranaka – u kojima je na strani SPÖ sudjelovao i Darabos.

Nakon što je 8. siječnja postignut sporazum o “Velikoj koaliciji”, 11. siječnja 2007. godine predstavljena je i koalicijska vlada SPÖ i ÖVP, pod vodstvom socijaldemokrata Alfreda Gusenbauera. Darabos, osoba za koju su mnogi smatrali da ima i velikog udjela u dobrom izbornome rezultatu svoje stranke, krenuo je u ministarske vode. Umjesto resora unutarnjih poslova, završio je na čelu obrane i time postao prvi austrijski ministar obrane koji u dotadašnjoj karijeri, strogo gledano, baš i nije bio u vojsci – budući je svoju vojnu obvezu odslužio civilno. Iako je tijekom više od šest godina provedenih na čelu obrambenoga resora to iskustvo civilnog služenja Darabosu bilo često prigovarano od političkih protivnika, ono je zapravo bilo možda tek prvi od njegovih problema. Upućeni se slažu da je Norbert Darabos tijekom svojih mandata u posljednje dvije vlade uspjevao antagonizirati gotovo svakoga – navodno su mu časnici pravili problema kad god im je to bilo moguće, mediji ga nisu voljeli i rugali su se tom civilnom odsluženiku kad god je bilo prilike, a građani – koje nije osvojio ni svojim nastupom, a ni idejama – nisu mu nikad ukazali pravo povjerenje na dužnosti koju je obnašao.

No ni od strane Norberta Darabosa nije nedostajalo čudnih poteza. Ovaj gradišćanski Hrvat je tako predsjedao ponešto čudnim spajanjem resora obrane i športa – kojim je od 1. veljače 2009. godine, a pod zanimljivim opravdanjima, dotadašnjem Saveznom ministarstvu obrane dodan resor koji je do tada godinama plivao među raznim dijelovima državne strukture u Austriji. Time su dva resora spojena u jednu, nazovi jedinstvenu strukturu, što se odrazilo i u promjeni naziva – od tada Austrija ima “Ministarstvo obrane i športa”, s Norbertom Darabosom na čelu. U novoj strukturi šport sačinjava jednu od 5 sekcija – po rangu izjednačenu sa sekcijama “Obrambene pripreme”, “Planiranje” ili “Djelovanja”. No, jednaku političku poslušnost te odvojenost od interesa svoga resora Darabos je pokazivao i na drugim temama – recimo u guranju postupka profesionalizacije austrijskih OS, koji je svojim inzistiranjem prvo pretvorio u nacionalni kamen smutnje, pa u političko pitanje prve vrste, a onda i u težak poraz za svoju stranku. Zbog svega toga ne čudi da se SPÖ ipak odlučio riješiti ovog “vojnika partije” iz ministarskog resora koji mu je tako očigledno loše stajao.

Izborna preslagivanja u SPÖ

Međutim, politička karijera Norberta Darabosa ovih dana još ni izbliza nije gotova. Iako je jasno da povratak s mjesta saveznoga ministra na stranačku poziciju jednog od dvoje glavnih tajnika socijaldemokratske stranke nipošto nije nagrada – SPÖ njegov premještaj pokušava prikazati kao racionalan predizborni potez, budući da Darabosa i dalje prati glas kako o izborima i njihovoj organizaciji ipak zna ponešto više nego o nacionalnoj obrani.

Krajem 2008. imenovano dvoje tajnika stranke SPÖ – mlada Laura Rudas i politički iskusni Günther Kräuter

Od dvoje tajnika stranke imenovanih krajem 2008. godine – mlade Laure Rudas, koja je na to mjesto došla iz SPÖ-ve organizacije mladih (i za koju se priča kako je osobno bliska stranačkom poglavaru i saveznom kancelaru Werneru Faymannu), te politički iskusnog Günthera Kräutera – Darabos dolazi upravo na mjesto ovog potonjeg.

Kräuteru, koji je navodno i osobno operativno vodio neuspješnu kampanju oko profesionalizacije vojske (koja je 20. siječnja završila fijaskom i za koju se smatralo kako je pokrenuta bitno prekasno), na teret se stavlja i niz poraza SPÖ na lokalnim izborima od 2008. do danas – gdje pobjeda u Koruškoj 3. ožujka predstavlja gotovo pa jedinu iznimku od pravila. I tako, iako je odmah nakon neuspješnog referenduma upravo Kräuter izjavljivao da “Referendum o Oružanim snagama nije ujedno i referendum o ministru obrane” – njegove su se riječi izjalovile. Dok Darabos na kraju tek seli u stranačku središnjicu, iz nje leti upravo Kräuter, čija se smjena navodno priprema već tjednima. On bi, barem prema jučer objavljenim preslagivanjima, tek oko 6 mjeseci prija isteka mandata u stranci, uskoro trebao postati jedan od tri javna pravobranitelja u Austriji. Na tom će mjestu zamijeniti Petera Kostelku, koji je taj posao radio od 1. srpnja 2007. godine, a dolazi iz kvote SPÖ. Paralelno s Darabosom, iz obrane odlazi i njegov glasnogovornik Stefan Hirsch. Nakon dužih priprema, on također prelazi u stranačku središnjicu, gdje bi trebao preuzeti mjesto voditelja ukupnih odnosa s javnošću stranke SPÖ – i gdje će mu sada, ponovno, nadređenim postati dosadašnji šef Darabos.

Dok su tijekom jučerašnjeg dana mnogi bili vrlo suzdržani oko ocjena posljednjih stranačkih preslagivanja, tek je aktualna ministrica infrastrukture Doris Bures hvalila ministra obrane na odlasku. Po njoj, on je jedan “sjajan menadžer“, a za stranku je izvrstan potez njegovim premještajem “iskoristiti polet iz izbora u Koruškoj“. Na stranačkoj razini “nema nikog boljeg” za rad u vrijeme izbora, tvrdi Bures, koja Darabosa zna iz vremena kada su zajedno pripremali kampanju za parlamentarne izbore 2006. godine.

Novi blijedi lik na čelu austrijske obrane

Dok bi Norbert Darabos na čelu sektora obrane u Austriji trebao ostati do 11. ožujka ove godine, jučer je objavljeno i tko bi ga na tom mjestu trebao naslijediti. Kako se tu radi o mjestu iz koalicijske kvote socijaldemokrata, jasno je da će i njegov nasljednik doći iz “crvenih” stranačkih voda – a izbor je tu pao na relativno nepoznatog sindikalistu, pravnika i parlamentarnog zastupnika Geralda Kluga.

Gerald Klug, novi ministar obrane i športa u Austriji, dužnost vjerojatno preuzima 11. ožujka

Umjesto dosadašnjeg ministra obrane, koji je došao iz pokrajinske stranačke organizacije Burgenland, Klug je iz Štajerske – pokrajine za čiji se ogranak SPÖ u austrijskim medijima spekuliralo kako je tek tim postavljenjem pristao preboljeti odlazak stranačkog tajnika Günthera Kräutera (isto iz Štajerske) iz neposrednog stranačkoga vrha. Inače, radi se o čovjeku koji na novu poziciju dolazi iz parlamenta – gdje je vodio frakciju SPÖ u Saveznom vijeću (Bundesrat), drugome domu u kojem indirektno izabrani poslanici u slobodnome mandatu predstavljaju austrijskih 9 pokrajina. Uz to, kao veliku prednost pred Norbertom Darabosom, za Geralda Kluga uzima se i činjenica da je služio vojsku između 1987. i 1988. godine.

Inače, novi ministar obrane i sporta Austrije rođen je 13. studenog 1968. godine u Grazu, Štajerska. Nakon školovanja za tokara i odsluženja vojnoga roka, Klug se zaposlio u Siemensu, gdje je tri godine radio na polju “prometne tehnike”. Od 1990. je član utjecajnog sindikata metalskih radnika (PRO-GE), u kojem je postupno došao do mjesta jednog od sekretara pokrajinske organizacije u Štajerskoj. Uz to je studirao i pravo, koje je uspješno diplomirao 2001. godine. Uz sindikalno djelovanje, Klug je radio u pokrajinskoj Komori rada (Arbeiterkammer) u Štajerskoj, da bi od 2005. godine bio i zastupnikom u Saveznome vijeću austrijskoga parlamenta. Od studenog 2010. godine je voditelj SPÖ frakcije u tom domu parlamenta, a član je i socijaldemokratskog stranačkog vodstva, iako ga bije glas da ne pripada ni jednom od profiliranih krila stranke.

Kao pravnika, Geralda Kluga smatraju za dokazanog eksperta za radno i mirovinsko pravo, pragmatičnog i ponešto tehnokratskog političara vještog u izražavanju – iako ga ni u Štajerskoj, a niti na saveznoj razini, javnost baš i nije zapazila. Tek je zapamćen ostao njegov propali pokušaj osvajanja čelne pozicije unutar njegova sindikata u Štajerskoj – napor koji se nasukao na protivljenju radnika nastojanjima “arogantnoga kolege”. Budući, ukupno 17. ministar obrane (i športa) u austrijskoj Drugoj republici, do sada nije bio zapažen ni po interesu za obrambene teme – tako da mu odsluženje vojnoga roka, uz osnovnu razliku prema prethodniku, ostaje vjerojatno i jedinom dosadašnjom poveznicom sa sektorom koji će uskoro preuzeti.

Der Standard od 5. ožujka: “Od nikoga do ministra: 44-godišnji Gerald Klug sa sobom u Ministarstvo obrane donosi mnogo ambicija, ali malo neophodnih iskustava”

Gerald Klug će na mjestu ministra obrane i športa ostati najmanje do parlamentarnih izbora zakazanih za 29. rujna ove godine. Za to kratko vrijeme na novome ga mjestu čeka velik posao. Dok neki eksperti smatraju kako ne bi bilo zgorega da ubuduće partneri u Velikoj koaliciji uopće zamijene resore – da SPÖ preuzme unutarnje poslove, a ÖVP obranu – neki od političkih protivnika stranke novog austrijskog ministra obrane posljednjih dana Klugu izjavljuju saučešće, budući da navode kako je on tu zapravo preuzeo svojevrsno “zgarište”.

Kako bilo da bilo, budući je vladajuća koalicija po nedavnom referendumu javnosti obećala opsežnu reformu obrane – zakazanu za predstojeći period do parlamentarnih izbora – barem formalno bi Klug trebao imati puno posla pred sobom. Jedino, dosadašnja međustranačka pogađanja po tom pitanju ukazuju ipak na sve osim na brzo donošenje najavljenih transformacijskih poteza.