Četvrtak 22. siječnja ujedno je 1429. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je rat još prije desetak dana trajanjem probio ono što Rusi zovu „Veliki domovinski rat“ (sukob kojim je Moskva odbila njemačku agresiju 1941. godine te je SSSR u 1418 dana borbi 1945. završio u Berlinu kao velesila i pobjednik). Osim toga, za koji dan će se navršiti i puni 47. mjesec aktualne ruske agresije na Ukrajinu – „Specijalne vojne operacije“ za koju se početno planirao dovršetak unutar tjedan ili dva. Dok svih ovih dana i dalje neprekinuto traju teške kopnene borbe – u kojima su zadnje vrijeme frontovski gradovi Vovčansk i Siversk završili kompletno okupirani, Stepnogirsk je podijeljen i polagano pada u ruke Rusima baš kao i Pokrovsk te njemu obližnji Mirnograd, dok se Liman i Kostjantinivka još teškom mukom drže, a Kupjansk Ukrajinci polagano oslobađaju – ipak našu posebnu pažnju zaslužuje rusko zračno ratovanje u Ukrajini. Naime, iako se zračni napadi ondje bilježe svakodnevno (pa se prvih 21 dan siječnja prema ukrajinskim podacima bilježilo rusko bacanje ukupno oko 3.618 vođenih bombi, odnosno prosječno oko 1.170 tjedno, uz tek manje usporenje ritma za ruski Božić, odnosno u danima velikih raketnih napada) – posebnu je štetu i probleme Ukrajini zadnjih tjedana napravilo rusko ratovanje besposadnim letjelicama operativne razine i raznim raketama, koje se također bilježi svake noći. Konkretno, već tjednima je na djelu poseban val redovitih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu ne bi li se iskoristila ovogodišnja zima, koja se pokazala najhladnijom od početka ruska agresija na susjednu Ukrajinu.
Kada pogledamo tamošnje vrijeme, vidi se da je godina počela izuzetno hladno (do -6 po danu i -11 u noći), da bi onda uz snijeg u Kijevu i na zapadu zemlje ipak malo zatoplilo na prostorima borbi. Sve se to preokrenulo od 9. siječnja, kada je temperatura počela iz dana u dan vidljivo padati – dosegnuvši sredinom mjeseca oko -10 po danu i -18 po noći, sve uz dosta snijega. Ništa bolje nije bilo ni u nastavku, budući da se zadnjih tjedan dana uz tzv. „Sibirsku anticiklonu“ u Ukrajini doduše bilježilo malo snijega, ali su se temperature kretale do -10 po danu i sve do -22 u pojedinim noćima – s posebnim očekivanjem još jednog hladnog vrhunca od 19. na 20. siječnja prije novog laganog zatopljenja. Imajući u vidu takvo kretanje vremenskih prilika, ne čudi ni činjenica da su iz Ruske Federacije krenuli usklađivati svoje zračne napade prema vremenskim prognozama ne bi li pojačanim udarima na strujnu i plinsku infrastrukturu postigli što razornije učinke na moral te izdržljivost barem ukrajinskih civila, ako im već nije uspjelo ništa spektakularno uzduž dugih kopnenih bojišta ovoga rata.
Temperatura u stanu u Kijevu
Konkretno, uz redovite zračne napade kamikaza-dronovima raznih tipova, Ruska Federacija je Ukrajinu tijekom prva 21 dana siječnja napala i raketnim udarima ukupno osam puta – no kad zanemarimo četiri napada s vrlo malo raketa, ostaju nam četiri ozbiljna kombinirana napada, izvedena tijekom noći i ranog jutra u ponedjeljak 5. siječnja, u petak 9. siječnja, u utorak 13. i konačno u utorak, 20. siječnja. Nije teško vidjeti kako se time pažljivo gađalo noći pojačanog hladnog vremena, kada bi i u redovito vrijeme ukrajinski energetski sustav bio pod posebnim opterećenjem radi građanskih potreba za pojačanim grijanjem. Nažalost, kako su ukupni energetski resursi Ukrajine već itekako načeti brojnim ruskim napadima u protekle gotovo četiri godine rata – radi se o sustavu koji je pod normalno podvrgnut brojnim ograničenjima potrošnje energije za gospodarstvo, te redovitim redukcijama za građanstvo – tako da su novi veliki napadi u najnezgodnijem trenutku gotovo trenutačno izazvali prestanke opskrbe strujom u velikim dijelovima Ukrajine. Samim time uvelike je prestalo i komunalno grijanje, te se niz stambenih zgrada u velikim gradovima najednom našao hladan u doba smrzavanja – tako da se bilježilo i niz situacija (posebice u Kijevu) da je bilo potrebno hitno prazniti vodu iz svih cjevovoda po zgradama ne bi li se izbjeglo njeno smrzavanje i onda masovno pucanje svih tih instalacija. U takvim okolnostima su stotine interventnih ekipa energetskih kompanija praktično danonoćno radile na popravcima raznih oštećenja, u praksi se natječući sa svakonoćnim ruskim napadima koji su nastojali barem omesti popravke, ako već ne i pogoršati ukupne štete.
Velike bespilotne letjelice nad Ukrajinom
Konkretno gledano, Ruska Federacija je u prvih 21 dan siječnja na Ukrajinu otposlala 3.020 velikih kamikaza-dronova raznih tipova, od čega su branitelji pretpostavljali da je njih oko 2.005 bilo tipa Shaheed-136 (u ruskoj verziji „Geranj-2“). Riječ je o bespilotnim letjelicama koje su na početku korištenja u listopadu 2022. bile poznate po dometu od oko 2.500 km i nošenju bojne glave od oko 50 kg, da bi postupno tijekom ruske službe u Ukrajini bile usavršavane u nizu koraka – te se od svibnja 2024. godine uglavnom pojavljuju u dometu od oko 600 km, s bojnom glavom od oko 90 kg. Iako su u pojedinim fazama njihovog korištenja ukrajinske metode elektroničkog ratovanja uspijevale utjecati na uspješnost korištenja ovog oružja, agresori su redovito nastojali tehničkim doradama jačati njihovu otpornost i učinkovitost. Zato i ne čudi da se tijekom zadnjih mjeseci bilježe njihovi više ili manje masovni napadi baš svake noći – gdje se tijekom prvih 21 dan siječnja 2026. godine postotak ukrajinskog rušenja i prizemljivanja ovih letjelica navodno kretao između 60 i 76 posto, različito od noći do noći napada. Ipak, treba napomenuti da je ove godine njihovo najmasovnije korištenje zabilježeno 20. siječnja (pretpostavljenih 250 komada, od ukupno oko 339 registriranih teških dronova), dok su još bili posebno aktivni dani i 1. siječnja (oko 130 komada od ukupno 205 dronova), 9. siječnja (oko 150 od ukupno 242 registrirana velika drona), te 13. siječnja (oko 200 od ukupno 293 registrirana teška drona). Naravno, nije teško uočiti da i tu govorimo baš o noćima kada se očekivalo te bilježilo posebno hladno vrijeme širom Ukrajine.
Osim raznih manjih nadogradnji samih ruskih letjelica Geranj-2, postupno se uočavalo i daljnje razvoje ovog oružja – od korištenja dronova operativnog značenja s mlaznim pogonom (gdje se iranski dizajn letjelica Shaheed-238 u ruskoj službi označavalo kao Geranj-3, i počelo povremeno koristiti od siječnja 2024. godine), pa sve do 11. siječnja 2026. godine, kada se čulo i o postojanju verzije Geranj-5, nastale korištenjem naprednijeg kineskog mlaznog motora te dodatnih sustava naprednog satelitskog i internet-vođenja. Kako izgleda, riječ je tu o letjelicama temeljenim na iranskom dronu HESA Karrar, gotovo dvostruko većima od redovitih Shaheeda, opet s bojnom glavom od 90 kg te mogućim dometom od oko 1.000 km. U ovim, ali i ponekim drugim verzijama modernizacija, radilo se i o dodavanju mogućnosti konstantnog vođenja od udaljenih pilota (što je omogućilo fleksibilnije mijenjanje putanja, ali i precizne napade na ciljeve bilo na samoj liniji fronte ili u pokretu iza bojišnice). To je slično i sve učestalijem ruskom opremanju kamikaza-letjelica „Molnja“ sustavima satelitske komunikacije „Starlink“ – čime je i ovo oružje za oko 400 USD novih komponenti postalo bitno preciznije i otpornije na ukrajinske mjere elektroničkog ratovanja. Uz to, novim se dronovima krenulo povremeno dodavati i razne oblike raketnog protuzračnog naoružanja – od 1. prosinca 2025. ustanovljenog montiranja raketa zrak-zrak R-60, ili od 4. siječnja ove godine ustanovljenog montiranja prijenosnih protuzračnih sustava 9K38 Igla ili 9K333 Verba, sve do potencijalnog korištenja i raketa zrak-zrak R-73. Time se izgleda pokušava postaviti osnove za rušenje dronom raznih ukrajinskih helikoptera i raznih aviona (bilo lakih ili obučnih, ili raznih nadzvučnih borbenih aviona) koji sve češće služe u protuzračnom lovu na ovu rusku pošast koja napada ukrajinsku bojišnicu i gradove praktično svake noći. Naravno, sve je to ipak poprilično različito od masovne uporabe taktičkih kamikaza-dronova na bojištima, čije se dnevne količine s ruske strane zadnje vrijeme dižu i preko 8.000 komada dnevno.
Rakete kao posebno oružje napada
Ostaci projektila 48N6DM za ruski sustav S-400 kojim je ovih dana gađan Kijev
Kako smo već napomenuli, u prvih 21 dana siječnja Ukrajina je bilježila ukupno osam navrata u kojima je Ruska Federacija uz brojne bespilotne letjelice velikog dometa na Ukrajinu lansirala i razne rakete. Najčešće se tu koristilo balističke rakete „Iskander-M“ za precizne napade dugog dometa ili balističke rakete iz protuzračnih sustava S-300/S-400 za slične napade na kopnene ciljeve, ali ponešto manje preciznosti, uz načelno presretanje tek oko 36 posto registriranih balističkih raketa. U ponedjeljak 5. siječnja bilo je lansirano ukupno 9 ovakvih raketa i one su sve pogodile neke ciljeve, da bi 7. siječnja bila lansirana samo jedna takva raketa koju su Ukrajinci uspjeli srušiti (što znači da je gađala neko od faktično rijetkih područja branjenih naprednim zapadnim sustavima proturaketne obrane). Zato se 9. siječnja registriralo lansiranje ukupno 36 raketa – 13 balističkih iz Brijanske oblasti (8 srušeno), 22 krstareće rakete 3M-54 Kalibr s Crnog mora (10 srušeno), te još i jedne balističke rakete srednjeg dometa „Orešnik“, lansirane s ruskog poligona Kapustin Jar na cilj oko grada Lviva na zapadu Ukrajine. Dan kasnije, 10. siječnja, registrirano je bilo i gađanje jednom balističkom raketom iz ruske regije Kursk, koja je navodno pogodila neki cilj.
Nakon toga se u utorak 13. siječnja (uz 293 velika kamikaza-drona) bilježilo i lansiranje 18 balističkih raketa iz niza ruskih oblasti (navodno 2 srušene), te 7 krstarećih raketa „Iskander-K“ lansiranih iz Kurske i Belgorodske oblasti u Rusiji (navodno 5 srušeno) – da bi se onda dan kasnije, u srijedu 14. siječnja, čulo o lansiranju još 3 balističke rakete „Iskander-M“ iz Rostovske i Voronješke oblasti (1 srušena). Nadalje, u rano jutro utorka 20. siječnja čulo se o ruskom lansiranju 18 balističkih raketa Iskander-M/S-300 (14 navodno srušeno), još 15 zrakoplovnih krstarećih raketa Kh-101 (navodno 13 srušeno), i još jedne rakete koja je gađala termoelektranu u ukrajinskoj regiji Vinica. Iako se u prvo vrijeme nagađalo da bi to moglo biti prvo operativno korištenje nove ruske rakete „Iskander-1000“, kasniji su izvori takve navode demantirali, navodeći da je ukrajinski cilj tu zapravo bio s okupiranog Krima gađan ruskom modernom protubrodskom krstarećom raketom 3M22 Cirkon, koja je u operativnoj službi od početka 2023. godine, i cilj precizno gađa brzinom do 9 Macha. Konačno, u srijedu 21. siječnja bilježeno je lansiranje još jedne ruske balističke rakete „Iskander-M“ s Krima, koja je uspješno pogodila svoj cilj. Dakle, ovaj je mjesec do sada ipak bilježio posebno te pojedinačno korištenje dva ruska moderna raketna oružja – balističke rakete srednjeg dometa „Orešnik“ i brze krstareće protubrodske rakete 3M22 Cirkon, za koja Ukrajina u načelu i nema raspoložive veće količine efikasnih obrambenih sredstava (usprkos objavljenom pristizanju dvije bitnice sustava Patriot iz Njemačke na samom početku godine, kao i navodno postupno pristizanje većih količina raketa za sustave Patriot, NASAMS te Iris-T).
Koji su to bili posebno bolni ciljevi ruskih napada?
Već od početka siječnja 2026. godine bilježio se nastavak sustavnih ruskih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu – posebno razne elektrane i toplane, dalekovode te posebno trafostanice, bilo gradske ili vezane uz industriju, odnosno željezničku strukturu) – i to posebno u oblastima uz granicu s Rusijom, uz bojišnicu, po obali, ali i u većim gradovima unutrašnje Ukrajine. Prema ukrajinskim izvorima, ovakva se djelovanja karakterizira kao „zločine protiv čovječnosti“, a od početka listopada i sezone grijanja registrirano je ukupno preko 256 ruskih zračnih napada na ukrajinske objekte energetske infrastrukture (od toga 11 hidroelektrana, 45 termoelektrana, te više od 150 napada na razne trafostanice širom države). Imajući u vidu značaj ove kategorije ciljeva te posljedice takvih napada, u nastavku ćemo se koncentrirati samo na navode takvih šteta u Ukrajini.
Energetski objekti u Odesi su neprestano na meti
Već 1. siječnja bilježilo se udare po industrijskoj energetici u Odesi (trafostanice poduzeća DTEK), Zaporižju i Harkivu, te po oblasti Volinj na sjeverozapadu države i regijama Černihiv te Sumi na sjeveru – da bi se 2. siječnja na meti našla toplana u Hersonu, a loše vrijeme je dovelo i do nestanaka struje u pozadinskoj regiji Ivano-Frankivsk. U subotu 3. siječnja čulo se da je Odesa usprkos popravaka privremeno odustala od korištenja tramvaja i trolejbusa radi oštećenja strujne mreže, dok su manje štete izazivale i prekide u opskrbi u obližnjoj regiji Mikolajev radi više oštećenja dalekovoda. Nakon samo malo manje opasne nedjelje 4. siječnja, ponedjeljak 5. siječnja bilježio je prvi veći raketni napad ove godine s brojnim štetama u Kijevu (više mrtvih te ranjenih) i nedalekom Slavutiču, u Harkivu (proizvodnja struje) i Dnipru (dalekovod, uz izlijevanje oko 300 tona nafte iz američkog industrijskog postrojenja nakon napada dronova), te po regiji Černihiv (balistička raketa po navodnom vojnom skladištu). U utorak 6. siječnja čulo se o saniranjima štete u Slavutiču, uz postavljanje „točaka nepobjedivosti“ za hitnu opskrbu i grijanje građana – dok je Volodimir Zelenski o takvim problemima izvijestio i „Koaliciju voljnih“ tijekom njihova sastanak u Parizu. Nasuprot tome, bilježilo se oštećenje „infrastrukturnog objekta“ u Krivom Rihu – koji se pod napadom našao i u srijedu 7. siječnja (8 ozlijeđenih, privremene obustave grijanja), baš kao i grad Dnipro (7 ranjenih, uz kompletni višednevni nestanak struje) te dio regije Zaporižje. Ujedno se čulo o popravcima infrastrukture u gradu Lvivu na zapadu zemlje, gdje se počelo i u praksi primjenjivati restriktivno brojanje „kritične infrastrukture“ ne bi li se uštedjelo dodatne struje za građane. Kasnije popodne je pod napadom opet bila Odesa i luka Černomorsk, s oštećenjima na lučkoj i energetskoj infrastrukturi (1 mrtav i 5 ozlijeđenih). Četvrtak 8. siječnja počeo je vijestima o potpunim nestancima struje u gradovima Dnipro te Zaporižje, zajedno s okolnim regijama kojima su to glavna mjesta. No, dok se Zaporižje brže oporavilo, Dnipro je ostao u problemima – oko 800.000 potrošača ostalo je bez struje, obustavljen je javni prijevoz na struju, a željeznica je prešla na dizelske lokomotive, građanstvu se pokušalo pomoći „točkama nepobjedivosti“, bolnice su opskrbljivane agregatima kao i stanice mobilnih mreža, a struje neko vrijeme nije bilo čak ni za sirene sustava za uzbunjivanje. Tek nešto bolje je bilo u regijama Harkiv, Poltava i Sumi, dok se na zapadu i sjeveru države bilježilo nestanke struje radi početka bitnog pogoršanja vremena. U takvim okolnostima, ne čudi ni činjenica da je posebno dobro bila dočekana vijest o slanju veće količine rezervne energetske opreme iz Hrvatske, o čijem se konkretnom utovaru na željeznicu ona javilo u nedjelju 11. siječnja (izgleda još i 2 generatora za Sumsku regiju, uz planirana još 2 snažnija generatora za Kijevsku i Sumsku regiju).
Udari na Kijev
Kijev je počeo postavljati grijane šatore za građane
Zajedno sa zahlađenjem te obilnim snijegom na zapadu i jugozapadu Ukrajine, tijekom noći na petak 9. siječnja počeo je veliki ruski kombinirani zračni napad usmjeren prvenstveno na Kijev (uz medijski dobro popraćeni udar rakete „Orešnik“ na cilj kod Lviva, gdje nije do kraja razjašnjeno je li se gađalo velika skladišta plina ili ukrajinsku vojnu industriju). U Kijevu se tada bilježilo 4 mrtvih i barem 19 ozlijeđenih, te ostajanje bez struje oko polovice ukupnog broja kijevskih stambenih zgrada (njih skoro 6.000, s više od 500.000 potrošača, posebno na istoku grada u četvrtima Brovari i Borispil), budući da su na meti bile elektrane/toplane broj 4, 5 i 6, a oštećena je bila i zgrada veleposlanstva Katara u Ukrajini. Samim time, u velikim dijelovima Kijeva je nestalo i vode, a uz pozive za evakuaciju dijela stanovnika, čulo se i o nastojanjima da se isprazne od vode razne cijevi u hladnim zgradama ne bi li se spriječilo njihovo smrzavanje i pucanje. Dan kasnije, u subotu 10. siječnja još se naveliko radilo na popravcima u Kijevu (vraćena struja za oko 350.000 potrošača) kada su registrirane nove štete u gradovima Dnipro i Krivi Rih (opet nestanci struje i vode, kojima je ukupno bilo pogođeno oko 130.000 građana u Dnjepropetrovskoj oblasti), a onda i u Harkivu („infrastrukturni objekt“ u četvrti Slobidskij) s okolicom, te u regiji Černihiv. Nedjelja 11. siječnja i dalje je svjedočila velikim problemima u željezničkom prometu širom Ukrajine, napadima na infrastrukturu sjeverozapadne regije Rivne, te bjesomučnim nastojanjima za popravljanjem strujne mreže u gradovima Kijev te Dnipro – s očekivanjem problema barem do četvrtka 15. siječnja, budući da se ovu kombinaciju napada i hladnoće karakteriziralo kao „najteži nestanak struje ove zime“.
No, dok je gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko izvor problema vidio u nedovoljnoj protuzračnoj obrani – Vlada i Ured Predsjednika za kaos i sporost popravaka krivce su našli prvenstveno u lokalnim vlastima, tako da nije ni bilo posebno čudno kada se uskoro počelo registrirati i pokušaje direktnog miješanja samih vrhova državne vlasti u tamošnje brojne komunalne popravke. Ništa bolje nije bilo ni u ponedjeljak 12. siječnja, kada su Rusi nastavili napadati infrastrukturu Kijeva (četvrti Obuhiv i Fastiv, Brovary i Borispil, gdje je radilo preko 187 timova za popravke) te Odese (navodna strujna „havarija“), a struje je nestajala i nakon napada u regiji Černihiv, te zbog lošeg vremena širom središnje Ukrajine. Određeni lijek na rane tu je stavila najava oko 200 milijuna USD posebne pomoći iz Norveške, specijalizirano za ukrajinsku energetiku. Situacija u kojoj su se širom Kijeva radi manjka struje krenuli zatvarati i veliki supermarketi vodećih trgovačkih lanaca, a struje je po stanovima u najboljem slučaju bilo do 3 sata dnevno, dodatno se pogoršala u utorak 13. siječnja, kada se izuzetno hladno vrijeme kombiniralo s još jednim velikim valom ruskih zračnih napada, tijekom kojih su izvedeni napadi na ukupno 15 energetskih te kritičnih infrastrukturnih objekata širom Ukrajine. Na meti su opet bili Kijev (posebno naselja Irpinj, Buča i Gostomel, dok je na zapadu grada obustavljen javni prijevoz na struju), Harkiv (trafostanica na sjeverozapadu, oko 35.000 domaćinstava bez struje) te Odesa (6 ranjenih, oštećena dva energetska postrojenja, oko 47.000 domaćinstava bez struje, a oštećena je i zgrada poljskog konzulata), kao i regije Sumi, Poltava i Zaporižje, te Krivi Rih i Zelenodolsk (s velikom termoelektranom) u regiji Dnjepropetrovsk – uz nestanke struje i u regijama Zakarpatje i Černihiv radi izuzetno lošeg te hladnog vremena.
‘Akutna faza energetske krize‘
Denis Shmyhal – u šest mjeseci od ministra obrane do ministra energetike
Uz brojne radove na popravljanju oštećenja (u Kijevu je tada još oko 472 zgrade bilo bez struje temeljem napada od 9. siječnja), čulo se i o brojnim hitnim postavljanjima manjih generatora struje te dodatnih „točaka nepobjedivosti“ ne bi li se barem donekle osiguralo uvjete za život u gradu kojeg je oko 70 posto bilo bez struje – sve uz pojačano uključivanje i samih vrhova vlasti u Ukrajini, budući da je situacija počela poprimati obrise stvarno velikog nacionalnog iskušenja. Zato se od Denisa Šmihala, samo dan prije potvrde za mjesto novog ministra energetike, moglo čuti kako „Ukrajina proživljava akutnu fazu energetske krize“ – što je završilo začinjeno i nepredviđenim obustavama struje u gradu Dnipro radi ozbiljnih preopterećenja tamošnje jedva pokrpane strujne mreže. Grad Kijev je srijedu 14. siječnja dočekao s još skoro 500 velikih zgrada bez grijanja i užurbanim popravcima magistralnih toplovoda, te oštećenjima „infrastrukturnog objekta“ u gradu Krivi Rih ruskim dronovima – što je oko 45.000 domaćinstava privremeno ostavilo bez struje, još oko 700 i bez grijanja, uz kraću obustavu i lokalnog javnog prometa na struju. Uz to, u regijama Kijev i Černihiv bilježilo se i niz dodatnih manjih nestanaka struje radi lošeg zimskog vremena, a pojačano je i revidiranje opće potrošnje struje ne bi li se pronašlo dodatne mogućnosti za uštede i preusmjeravanje struje prema građanstvu (gdje to stanje mreža dopušta) u proglašenom stanju nacionalne „energetske uzbune“. Posebno je to vrijedilo u Kijevu, gdje su krenuli eskalirati okršaji gradonačelnika i Vlade, a uspostavljen je i poseban državni „Stožer za koordinaciju situacije s električnom energijom i grijanjem“, dok se najavilo i reviziju režima „policijskog sata“ ne bi li građani iz svojih uvelike hladnih stanova ipak i tijekom noći mogli dolaziti do brojnih „točaka nepobjedivosti“ po malo tople hrane i struje. Istovremeno, počelo se čuti o učestalim pucanjima cijevi po stambenim prostorima, dok su komunalne službe navodno bile kompletno pretovarene radom na raznim popravcima sustava. Ništa bolje nije bilo ni dan kasnije, u četvrtak 15. siječnja, kada se bilježilo daljnje ruske napade manjeg opsega na Kijev (gdje je i dalje oko 300 zgrada bez grijanja), oštećenja „kritičnih infrastrukturnih objekata“ u Žitomirskoj regiji (mjesta Žitomir i Korosten) i Harkivu (uništen „veliki energetski objekt“), te dodatne ispade strujne mreže radi lošeg vremena u regijama Kijev i Černihiv.
U petak 16. siječnja čulo se da u Ukrajini više nema ni jedne elektrane koja nije bila pogođena napadima, pa ne čude vijesti svjetskih medija da je nacionalni energetski sustav trenutačno sposoban pokriti samo 60% strujnih potreba Ukrajine, dok vlasti Kijeva na raspolaganju imaju tek oko polovice električne energije potrebne gradu. Zato su u Kijevu školski praznici produženi do 1. veljače, a iz Vlade se naložilo i dodatno ograničenje potrošnje struje širom grada (smanjenje javne rasvjete te druge nesuštinske potrošnje na 20% snage ili gdje je to tehnički nemoguće uključivanje samo 50% ulične rasvjete), dok su stambene zgrade s električnim grijanjem klasificirane kao „kritična infrastruktura“ koju se ne bi trebalo isključivati, ako struje uopće ima. Ujedno se građane nastojalo utješiti i vijestima o isporuci iz Italije oko 80 jedinica industrijskih kotlova za grijanje, kapaciteta 116,5 MW i vrijednih 1,85 milijuna (prva faza šireg programa pomoći), te hitnom izdvajanju oko 20 milijuna GBP iz Velike Britanije, namjenski za poboljšanje energetske situacije.
Javni prosvjedi
Potraga za žrtvama nakon ruskog napada na Harkiv
Istodobno, registriralo se i daljnje manje ruske raketne napade na regiju Mikolajev, kao i ponovljeni napad na „kritičnu infrastrukturu“ kod Korostena u Žitomirskoj regiji, te oštećenje jedne od trafostanica kojom se strujom napajaju ostaci nuklearne elektrane Černobil sjeverno od Kijeva. Zato je subota 17. siječnja započela novim vijestima o oštećenju ruskim dronovima „infrastrukturnih objekata“ u Zaporižju, Odesi (požar na „energetskoj infrastrukturi“), Kijevu (na toplinsku mrežu se priključuje oko 100 višekatnica, dok je njih više od 40 bez grijanja još od 9. siječnja) i Harkivu (oštećen „kritični infrastrukturni objekt“ u četvrti Slobidskij) kao i u regijama Sumi i Harkiv, a nastavljeni su i užurbani radovi na otklanjanju brojnih šteta nanesenih kako napadima 9. i 13. siječnja tako i izuzetno hladnim vremenskim uvjetima (posebno regija Kijev). Nakon višednevnih nestanaka struje registrirani su i javni prosvjedi te blokiranja cesta u Odesi i Krivom Rihu. Nedjelja 18. siječnja započela je vijestima o napadu dronova na općinu Vilnia u Zaporižju (oko 15.000 domaćinstava bez struje) – što je samo začinilo podatke kako je od početka godine Kijev bio bez struje 46,2 posto vremena, a naselje Borispil 77 posto i naselje Brovari oko 63,7 posto vremena.
Do navečer se čulo i o novim napadima u regiji Černihiv, gdje je oštećenje „važnog energetskog objekta“ u okrugu Korjukiv dovelo do nestanka struje za niz manjih naselja. Zato se stanje u samom Kijevu lagano popravilo te je većina grada načelno krenula prelaziti na planske redukcije struje (koje je bilo po 3 sata, s onda po 10 sati bez), naravno – ovisno o konkretnom stanju mreže i radova u svakoj pojedinoj četvrti. Ponedjeljak 19. siječnja opet je započeo ruskim napadima dronova na Odesu („energetska i plinska infrastruktura“), a ponovljen je i niz napada na regiju Černihiv (oštećenje ukupno 5 objekata „kritične infrastrukture“ ostavilo je oko 100 naselja bez struje, među ostalim opet i u istočnom okrugu Korjukiv), te Harkiv (četiri projektila na „kritični infrastrukturni objekt“), uz pojedine ciljeve u regijama Sumi i Dnjepropetrovsk – što se u praksi kombiniralo s pojačanom potrošnjom struje radi hladnog vremena (1,6 posto više nego 16. siječnja, usprkos oštrim ograničenjima). Naravno, radovi na popravcima širom Kijeva nastavljeni su i usprkos povremenim napadima, dok je na terenu zabilježena i uspostava 41 mobilne kuhinje za građane bez struje i grijanja.
Putinov teror hladnoće bez spominjanja vojnih ciljeva
Bojište u ledeno doba
Nažalost, sav taj posao pokazao se prilično uzaludnim već u utorak 20. siječnja, kada je u rano jutro krenuo još jedan veliki ruski zračni napad (prvo dronovi, pa balističke i onda krstareće rakete). Glavni je cilj opet bio grad Kijev, iako se štete bilježilo i na energetskoj infrastrukturi Odese, kod Harkiva, u regiji Rivne (10.000 domaćinstava bez struje) i Poltava (grad Kremenčuk), te u Zaporižju, Vinici (još jedna termoelektrana) i Černihivu (87 posto regije bez struje). Do početka prve radne smjene bilo je jasno da istočni dio Kijeva uglavnom više nema struje, brojni požari su grad obavili u dim i smog, a manjkom struje se ograničena našla i tamošnja podzemna željeznica te Pečerski okrug na jugu zapadnog dijela grada. Bez struje je ostalo oko 75% grada (više od milijun potrošača), a opet je bez grijanja ostalo i 5.635 visokih zgrada (njih 80% je taman bilo popravljeno nakon napada, i samo ih je 16 bilo bez grijanja još od 9. siječnja), uz vezane probleme i u opskrbi strujom te vodom na čitavom istoku grada. Težinu problema dobro ilustrira i činjenica da se prema službenim ukrajinskim izvorima tek tijekom popodneva u srijedu 21. siječnja uspjelo vratiti struju kompletnoj listi kritično važnih objekata u Kijevu, dok se tek čekalo popravke u otprilike 60 posto Kijeva.
Kako se moglo čuti od predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je pod pritiskom ratnih šteta ostao u Ukrajini i propustio početak Međunarodnog ekonomskog foruma u švicarskom Davosu, situacija bi bila još i lošija da Ukrajina nije baš uoči ovog napada dobila novu pošiljku raznih protuzračnih raketa, kojih je prilikom te obrane bilo ispaljeno u vrijednosti od oko 80 milijuna eura. No, u svemu tome je uočena i nova ruska taktika ovakvih napada – ustrajno napadanje jednih te istih ciljeva, ne bi li ih se postupno oštetilo na način da manji popravci više ne dolaze u obzir. Posebno se to odnosi na niz trafostanica koje vežu ukrajinske nuklearne centrale s nacionalnom strujnom mrežom, čija oštećenja onda vode gašenju ispravnih centrala što svakodnevno nose glavninu domaće proizvodnje struje. Dok je prošle zime ruski predsjednik Putin objavio barem kratkotrajnu stanku u napadima na energetski sustav iz „humanitarnih“ razloga, ove bitno hladnije zime pribjegao je upravo teroru hladnoće prema stanovnicima Ukrajine, ne spominjući više ni „isključive napade na vojne ciljeve“ ni brigu o esencijalnim potrebama građana – struji, vodi i grijanju.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 22. siječnja 2026. pod nazivom “Moćne rakete, promjena taktike i Putinov teror hladnoće izazvali kaos u Kijevu, sukob Klička sa državnim vrhom i javne prosvjede Ukrajinaca” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/mocne-rakete-promjena-taktike-i-putinov-teror-hladnoce-izazvali-kaos-u-kijevu-sukob-klicka-sa-drzavnim-vrhom-i-javne-prosvjede-ukrajinaca-15664365
