Iako je zadnjih tjedana borbena situacija u nizu gradova na fronti rata u Ukrajini postala poprilično problematična, pažnja svjetske javnosti uvelike je fokusirana na Pokrovsk – ukrajinski grad kojeg Rusi nazivaju Krasnoarmejsk (imenom koje je nosio od 1934. do 2016. godine). Riječ je o mjestu koje je prije rata imalo malo više od 60.000 stanovnika, na zapadu središnjeg dijela Donjecke oblasti – nekadašnjem čvorištu cestovnih i željezničkih komunikacija, s poprilično razvijenom industrijom (niz rudnika oko grada, koji su glavninom postupno pali u ruske ruke). Grad je dugo služio kao glavno logističko čvorište južnog dijela Donjecke regije u ukrajinskim rukama, ali ta je uloga postupno ugasnula s primicanjem bojišta. Naime, od pada ukrajinskih utvrda oko Avdiivke sredinom veljače 2024. godine, bojišnica se krenula ubrzano pomicati prema zapadu – da bi krajem travnja 2024. bila kod naselja Očeretine (10 km zapadno od Avdiivke i 28 km istočno od Pokrovska), a krajem kolovoza 2024. godine i kod Novogrodivke (26 km zapadno od Avdiivke i oko 11 km istočno od Pokrovska), sve prateći trasu željezničke pruge prema Pokrovsku. Nakon toga moglo se početi pričati o ruskom pristizanju na istočni rub ukrajinske urbane zone koju s jugozapada sačinjava grad Pokrovsk i sa sjeveroistoka i istoka nedaleko mjesto Mirnograd (oko 46.000 predratnih stanovnika, s ruskim imenom Dimitrov, koje je također nosio do 2016. godine).
Oba ova grada sada sačinjavaju jedinstvenu borbenu zonu, gdje je u svakome od njih izgleda ostalo oko 1.000 civila čija evakuacija više nije moguća, a njihova prisutnost dodatno otežava tamošnje urbane borbe. Već nakon relativno brzog i izuzetno jakog prilaska ruske skupine snaga „Centar“, obrana Pokrovska i Mirnograda postaje vidljivo ključna, gdje se već preko godinu dana konstantno vode najžešće borbe u čitavom ratu. Pri tome, usprkos postupnom gubitku glavnine ranijih bitnih strateških značajki, ostaje činjenica da bi rusko zauzimanje ove urbane zone predstavljalo ključ okupacije i čitavog središnjeg dijela ukrajinske Donjecke oblasti (tada prvenstveno svedene na zonu gradova Kramatorsk i Slovjansk), te otvorilo put prema otvorenim područjima na zapad (sve do gradova Mežova, oko 29 km zapadno, i 96 km udaljenog Pavlograda, oboje u susjednoj Dnjepropetrovskoj oblasti).
Nakon zaustavljanja ruskog prodora istočno od urbane zone Pokrovsk-Mirnograd do početka listopada 2024. godine (linija Grodivka-Promin-Mikolaivka-Suhi Jar-Lisivka), težište napada agresora preselilo se privremeno u zonu južno i jugozapadno od Pokrovska, nadalje prateći tamošnju željezničku mrežu. U ovom smjeru treba napomenuti rusko zauzimanje grada Selidove do 30. listopada 2024. godine (13 km južno od Pokrovska), dok su teške borbe nastavljene i kasnijih mjeseci – sve do stabilizacije bojišta južno i jugozapadno od Pokrovska u siječnju 2025. godine (linija naselja od istoka na zapad, smjerom Lisivka-Dačenske-Ševčenko-Pišćane-Kotline-Udačne). Ova je situacija teškom mukom održavana do ljeta 2025. godine, kada pritisak višemjesečne ruske ofenzive po čitavoj fronti rata u Ukrajini počinje davati efekta. Naime, povlačenje iz ruske oblasti Kursk krajem ožujka 2025. seli borbe na sjeveroistok ukrajinske regije Sumi, ruska ofenziva preko rijeke Oskil na sjeveroistoku ukrajinske regije Harkiv tijekom cijele prve polovice 2025. godine postupno ugrožava logistički važni ukrajinski grad Kupjansk, a nije nimalo manje bolan ni ruski prodor širom juga ukrajinskog dijela Donjecke regije – nakon pada tvrđave Vugledar 10. siječnja 2024., u ruske ruke 5. siječnja 2025. pada i Kurahove, a onda 28. siječnja i Velika Novoselivka – da bi u idućih 6 mjeseci Rusi izbili i na administrativne granice Donjecke oblasti sa susjednim regijama Zaporižje i Dnjepropetrovsk. Sva su ta borbena događanja otežavala održavanje obrane Pokrovska i Mirnograda, koja se sve više oslanjala na bespilotne letjelice, dok je postupno počelo i primjetno nedostajati pješaštva za držanje utvrđenih linija te sprečavanje većih ili manjih prodora agresora.
Taktika pješačkih infiltracija
Budući da ni ruska strana više nije imala pješaštva za izvođenje masovnih jurišnih operacija u stilu onih kojima je do kraja svibnja 2023. bio zauzet Bahmut, a u međuvremenu su brojne bespilotne letjelice pokazale i skupoću većih mehaniziranih napada – naleti agresora su zadnjih mjeseci poprimili jednu sasvim novu formu. Ako se koristila oklopna tehnika, bila je tu uglavnom riječ o vozilima s masivnim dodatnim improviziranim oklopom protiv dronova – kojima nije cilj direktni napad ili vatrena podrška, već uglavnom prevoženje pješaštva što bliže ukrajinskim položajima. Ujedno se to isto nastojalo postići i korištenjem lakih vozila ili motocikala, uz konstantno slanje i vrlo malih skupina jurišnika pješice. Usprkos velikim gubicima, cilj takvih naleta bio je postupno prikupljanje ljudstva u neposrednoj blizini braniteljskih položaja, koje bi onda napadači osvajali kada ih se lokalno skupi više od iznimno malobrojnih branitelja. Pri tome, nije bila rijetkost da takvo rusko okupljanje otkrije i slabije točke ukrajinskih obrambenih linija, te onda iskoristi bilo smjene braniteljskih postrojbi ili pojedine utvrđene položaje koji bi ostali s iznimno malo posade ili čak privremeno i potpuno nebranjeni. Dobar primjer ovakvog ruskog napredovanja vidjelo se krajem srpnja 2025. godine, kada su grupe ruskih diverzanata pješice s juga uspjele prodrijeti u sam grad Pokrovsk, prešavši oko 3 km prostora od glavne prigradske bojišnice do same gradske urbane zone. Iako je taj prodor uspješno ugušen do 15. kolovoza (bez obzira i na navodno rusko korištenje civilne odjeće za borce koji su se nastojali prikazati dijelom malobrojne preostale civilne populacije) – tih dana se registriralo i sličan veliki infiltracijski proboj oko 18 km sjeverno od borbene zone Pokrovsk-Mirnograd, gdje su grupe ruskog pješaštva prošle kroz frontu i gotovo dostigle ukrajinski grad Dobropilja (ujedno prekidajući i sjevernu logističku vezu Pokrovska i Mirnograda). Ovaj je proboj sredinom kolovoza okupirao veliki dio ukrajinskih snaga, da bi stanje načelno stabiliziralo tek borbeno raspoređivanje novoustrojenog 1. korpusa Azov, dok je južnije u borbenu zonu gradova Pokrovsk i Mirnograd bio raspoređen 7. korpus zračno-desantnih snaga. No, dok se protuofenziva istočno od Dobropilje pokazala izuzetno teškom i postupnom, uzevši iduća dva mjeseca – uz okupiranje glavnine pažnje i vojnih resursa Ukrajine – obrana Pokrovska i Mirnograda nastavila je odolijevati.
Stanje se na oba ova povezana bojišta krenulo mijenjati u zadnjoj trećini listopada 2025. godine, kada se s jedne strane bilježilo ukrajinske uspjehe u cijepanju te postupnoj eliminaciji osvojenih ruskih područja istočno i jugoistočno od Dobropilje, dok se u Pokrovsku bilježilo i nove masovnije infiltracije ruskih snaga u grad s juga. Ukrajinska posada u Mirnogradu načelno uspijeva odoljeti ruskim napadima na sjeveroistok, istok i jugoistok grada (ponekad i korištenjem većih količina oklopne borbene tehnike), no ponešto je drugačija situacija u samom Pokrovsku. Nakon zauzimanja južnog prigradskog naselja Trojanda i ulaska u veću četvrt Šahtarski, do 20. listopada se čulo i o upadu do 250 ruskih boraca u centar Pokrovska, u zonu oko tamošnje željezničke stanice. I tu onda postupno dolazi do velikog razilaženja ruskog i ukrajinskog pogleda na stanje u gradu. Naime, ukrajinska strana navodi da su njezine jedinice uspješno čistile infiltratore, dok Rusi (ali i geolocirane snimke) nastavljaju spominjati ne samo održavanje upada, već i njegovo širenje, prvenstveno prema sjeverozapadu grada. Zato se i 26. listopada iz vrha ruskih Oružanih snaga moglo čuti da su „u području Krasnoarmejska i Dimitrova“ opkolili „ukupno 31 bojnu ukrajinskih oružanih snaga“ – od kada i ruski dnevni izvještaji u okviru „Skupine snaga Centar“ sadrže poseban segment o postupnom čišćenju tog opkoljenja. Ipak, situacija na terenu nije tako jednostavna.
Borbe u samom Pokrovsku
Nedvojbeno je da se agresor do 25. listopada primaknuo sjeveroistoku i istoku Mirnograda nakon zauzimanja tamošnjih naselja Novoekonomične i Mikolaivka, no ulazi u glavninu ovog naselja i dalje su ostali u ukrajinskim rukama, baš kao i dio otvorenih prostora jugozapadno od Mirnograda, na potezu od oko 3 km do stare bojišnice kod sela Lisivka (sada dio ukrajinskih položaja najdalje za opskrbu i težak za evakuaciju). U isto vrijeme, stanje u samom Pokrovsku – kroz čiji sjeverni dio je išla glavnina opskrbe za istočniji Mirnograd – i dalje traju gradske borbe.
Dok su ukrajinski izvori do 29. listopada spominjali 1.000 do 1.200 ruskih infiltratora, postalo je jasno da ti ljudi svim silama nastoje prodrijeti na sjever Pokrovska, makar i na račun slabijeg držanja centra grada (gdje su izgleda zaostali i brojni ukrajinski položaji). To se posebno odrazilo i demonstrativnim postavljanjem ruske zastave na sjeverozapadnom ulazu u Pokrovsk kod tamošnje ulazne stele (tzv. „strelke“) – koju su ukrajinske snage te iste srijede 29. listopada uništile eksplozijom borbenog drona. Kako izgleda, tom je prilikom bio izveden i ukrajinski helikopterski desant specijalnih snaga na sjeverozapadu Pokrovska (o kojem je javnost saznala 1. studenog) – koji je u to područje iskrcao najmanje desetak boraca „Specijalne jedinice Timur“ ukrajinske vojne Glavne obavještajne uprave (GUR). Iako su Rusi odmah ustvrdili kako je ta čitava ekipa pobijena u dolasku ili nakon iskrcavanja, idućih se dana čulo o njihovom radu na otvaranju prolaza u grad – da bi tim putem onda bile ubačene i dodatne postrojbe (zajedno s kontinuiranim naporima za ulazak iz smjera prigradskog sela Grišine, oko 3 km sjeverozapadno od Pokrovska). Osim prilično jasne propagandne akcije podizanja ukrajinske zastave na zgradi gradske uprave u centru Pokrovska tijekom srijede 5. studenog, do kraja četvrtka 6. studenog čulo se o uključivanju u borbu i ukrajinskog svježe formiranog 8. desantno-jurišnog korpusa – u području Pokrovska, ali izgleda s težištem prvenstveno oko 8 km sjeverno od grada, u zoni gradića Rodinske (koji zadnjih tjedana učestalo prelazi iz ruke u ruku na bitnom logističkom pravcu u zoni Pokrovsk-Mirnograd). Budući se ondje – ali i sjevernije – zadnjih tjedana bilježilo bitnije pomake ukrajinskih snaga, koji bi mogli biti i na putu potpunog suzbijanja ruskog upada prema Dobropilji – odbacivanje agresora iz zone gradića Rodinske, zatim iz okruženja nedaleko istočnijeg sela Červoni Liman, pa istočno prema okupiranom Novoekonomične – ne samo da bi nanovo otvorilo sjeverni prilaz Mirnogradu, već bi omogućilo i angažiranje većih snaga u samom Pokrovsku. Naravno, bilo sa svrhom ponovnog ovladavanja gradom (upitno moguće) ili radi provedbe organiziranog povlačenja nekoliko tisuća ukrajinskih vojnika preostalih u toj poprilično zaklopljenoj borbenoj zoni (sa spomenom nekih novih položaja zapadnije).
Jedna od GUR-ovih infiltracija u Pokrovsk
S druge strane, ruski pogled na borbenu situaciju u Pokrovsku izgleda sasvim drugačije. Dok se početkom studenog spominjalo 80 posto Pokrovska u ruskim rukama, do 4. studenog pojedini su promatrači procjenjivali da je 85 posto grada okupirano, da bi ruski izvor do 8. studenog napredovali i do spomena 90 posto grada pod ruskom okupacijom. Naravno, službeni izvori tu svakodnevno navode održavanje od Putina spomenutog okruženja, koje drže ruske „jurišne skupine 2. armije“ (dok u pritisku na obližnji Mirnograd prednjači „5. motostreljačka brigada 51. armije“ s ciljem zauzimanja mikrodistrikta „Zapadne“ na jugozapadu grada, od kojeg su izgleda u najbližoj točki udaljeni oko 400 metara kroz tamošnju četvrt obiteljskih kuća). Što se tiče Pokrovska, ustrajno se spominje borbe u centru grada, u zapadnoj industrijskoj zoni, zatim čišćenje rubnih naselja Gnativka i Rih na jugoistočnom rubu grada, kao i ukrajinsko zadržavanje četvrti „Dinas“ na sjeveroistoku grada (ili barem niza visokih armirano-betonskih zgrada na njezinom istočnom dijelu) – dok se 8. studenog u pojedinim ruskim izvorima navodilo i zauzimanje prigradskog sela Rivne, koje na sjeveroistoku Pokrovska stoji na glavnoj cesti iz grada u obližnji Mirnograd. Ta se navodna borbena novost s ruske strane navodi kao posebno značajna jer bi mogla onemogućiti ukrajinsko povlačenje iz podijeljenog grada u tek minimalno sigurniji Mirnograd – koji je, doduše, jednako u opasnosti od ozbiljnijeg zatvaranja, ali dalje od glavnine ukrajinskih linija te time i daleko teži za opskrbu ili zadržavanje od samog Pokrovska. Ipak, treba napomenuti da se nakon brojnih lociranja samo pješaštva, 6. studenog na jugoistoku Pokrovska vidjelo i video-materijale prvih ruskih lakih vozila s priručnom opskrbom, što ipak ukazuje na činjenicu da njihova kontrola barem nad tim rubnim područjima grada ipak faktično jača. Broj ukupnih snaga koje su u ovom trenutku stacionirane na bojištu Pokrovsk-Mirnograd teško je sa sigurnošću procijeniti. Procjene broja ukrajinskih vojnika u Pokrovsk-Mirnograd prostoru – ovisno o izvorima – kreću se između 3.000 do 8.000 ljudi. Još je teže odrediti stvaran broj ruskih vojnika – prema nedavnim procjenama ukrajinskog predsjednika Zelenskog, omjer ruskih i ukrajinskih vojnika u neposrednom okruženju Pokrovska i Mirnograda kreće se između 8 na 1 i 10 na 1 u korist ruske vojske. Pogleda li se još širi prostor tamošnjeg bojišta, može se govoriti i o cijeloj ruskoj skupini snaga Centar koja ima do 170.000 ljudi.
Ruski ulaz u Pokrovsk pod okriljem magle
Dakle, dok neki promatrači već tjednima prognoziraju skori pad Pokrovska u ruske ruke, te onda i konačnu izolaciju ukrajinskih snaga u istočnijem Mirnogradu (uz još ponešto branitelja i otvorenih prostora južno od Mirnograda, na višemjesečnoj fronti oko sela Lisivka) – zapravo nije jasno kakvo je pravo stanje stvari u tom poprištu dugih te izuzetno žestokih borbi. Urbani sukobi izgleda traju, sjever Pokrovska je možda još i donekle u rukama ukrajinskih branitelja (možda i još koji dijelovi grada kroz koje je tek prošlo rusko pješaštvo na putu prema sjeverozapadnom, sjevernom ili sjeveroistočnom rubu naselja), baš kao i većina istočnije smještenog Mirnograda. Zadnjih dana u tu širu borbenu zonu pristižu veća ukrajinska pojačanja i uz malo borbene sreće moglo bi se vidjeti i slom nesuđenih sjevernih kliješta kojima Rusi nastoje zaokružiti Pokrovsk. Time se postavlja pitanje što će se dogoditi brže – da li kompletna ruska okupacija Pokrovska i dodatno okruženje Mirnograda, ili lokalni prodor ukrajinskih snaga koje bi sa sjevera mogle odbaciti borbama umorenog protivnika prema istoku, i time barem privremeno olakšati aktualnu borbenu situaciju svojih snaga u zoni Pokrovsk-Mirnograd. Kako izgleda, odgovor na ovu terensku dilemu bi se mogao vidjeti vrlo skoro, u danima koji neposredno dolaze.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. studenog 2025. pod nazivom “Evo što se zapravo događa u paklu Pokrovska: Svi pričaju o padu, ali moguć je veliki preokret, Ukrajinci bi mogli slomiti ruska ‘kliješta‘!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/bitka-pokrovsk-kljucna-faza-urbane-borbe-donjeck-15641111
