Subota 13. rujna ujedno je 1298. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje ljetno vrućine polagano prolaze, no vrijeme još nije jesenski kišno. Zato još nema tzv. „jesenske rasputice“, blatne sezone koja bi otežala kopnene operacije, a nastavak ruskog pritiska objašnjava se baš željom da iskoriste preostalo povoljno vrijeme – zato po manjoj eskalaciji krajem prošlog tjedna i predahu početkom ovog tjedna zadnjih dana ritam operacija opet raste. Iako se tijekom posljednjih nekoliko dana opet bilježe i sustavni ruski udari na ukrajinski energetski sustav koji se priprema za predstojeću sezonu grijanja – tu za sada nema većih ili trajnijih poremećaja u opskrbi strujom (a onda i vodom, te uskoro i komunalnim grijanjem). Dok su navodno za prosječnu zimu prikupljene dovoljne zalihe plina i ugljena (oko 2.000 tona pohranjene kod elektrana, dovoljne za oko 2 mjeseca potrošnje), u Ukrajini se očituje zabrinutost nad činjenicom da postupno sve više energenata dolazi iz uvoza, budući je domaća proizvodnja primjetno ometena ratnim operacijama (posebno u široj zoni prema Pavlogradu).

Feodosia – jedno od naselja na Krimu kojeg muči manjak pitke vode

Za razliku od toga, na okupiranim prostorima istoka, jugoistoka i juga Ukrajine zadnjih se mjeseci učestalo čulo o teškim nestašicama vode, kako za piće tako i za sve druge potrebe. Naime, do opće ruske agresije u veljači 2022. godine, 94 posto potreba Donbasa rješavalo se sustavom kanala „Siverski Donjec – Donbas“, sagrađenim 1958., koji je onda prvo prestao raditi, pa onda postao i sastavnim dijelom bojišta – jednako kao što je tako postupno stradao i veći broj vodnih akumulacija (posebno one na Oskilu 2022., kod Karlivke 2023., te kod Kurahova 2024. godine). Nakon zastoja ovog velikog vodoopskrbnog sustava, situaciju nije popravio ni krajem 2022. dovršen novi vodovod iz smjera Rostova-na-Donu u Rusiji – koji u najboljem slučaju pokriva oko 45 posto lokalnih potreba, a često je i u kvaru. Ti se problemi posebno zaoštravaju ljeti, da bi u izuzetno suhom kolovozu ove godine grad Donjeck navodno imao vodu samo svaka tri dana po osam sati – što je još i dobro uzme li se u obzir da su neka nedaleka mjesta vodu dobivala tek svakih 6 dana po tri sata ili svakih 9 dana po dva sata. Naravno, tu ostaje i potpuno nejasno kako će se oporaviti devastirane lokalne vodospreme (potrebne i za rad niza tamošnjih električnih centrala). Nije mnogo bolje ni na okupiranom Krimu, gdje su ovoga ljeta nedostatak oborina i pod normalno iznimno suha klima izazvali povećanje broja naselja ovisnih o dostavi vode cisternama od prijašnjih 32 na čak 77 – što nije ozbiljnije poboljšao ni pokušaj pojačanog korištenja podzemnih akvifera. Uglavnom, taj nedostatak vode u okupiranim dijelovima Ukrajine (uz žestoko rusko mobiliziranje muškaraca) itekako doprinosi depopulaciji.

Rekordni ruski noćni napad

Ujedno su se tijekom posljednjih tjedan dana mogle čuti i zanimljive procjene gubitaka jedne i druge zaraćene strane – dok se iz ruskih izvora mjesečne ukrajinske ratne gubitke procjenjivalo na oko 11.000 mrtvih i ranjenih vojnika, ukrajinski general Oleksandar Sirski je 8. rujna ruske gubitke za kolovoz procijenio na 28.790 ljudi (od početka godine do 297.350 mrtvih i ranjenih Rusa). Doduše – tu je i dalje posebno problematično što ukrajinski obavještajci rusku mobilizaciju procjenjuju mjesečno na oko 35.000 ljudi (oko 280.000 novih vojnika na ugovor od početka godine do 1. rujna) – što bi pokazivalo da Rusija lakše podnosi svoje ratne gubitke (država je po broju stanovnika gotovo 4 puta veća od Ukrajine, ali trpi oko 2,62 puta više prostorno izrazito neravnomjerno raspoređenih žrtava), te usprkos mjesečnim gubicima uspijeva održati brojnost svojih snaga ili ih postupno čak i pomalo uvećava. Ujedno, u zadnje vrijeme raste i ritam ruskih zračnih udara – nakon prosjeka od 250 tjedno u svibnju, 325 tjedno u lipnju, 425 tjedno u srpnju, kolovoz i početak rujna navodno bilježe oko 500 takvih napada tjedno – gdje oko 40 posto tih brojki otpada na borbene zone oko Pokrovska i Kostjantinivke. Možda još i više brine ukrajinska procjena objavljena 6. rujna da su agresori sada u stanju proizvesti oko 2.700 kamikaza-dronova tipa Shaheed mjesečno, uz još nedefiniranu količinu i drugih sličnih letjelica bez bojne glave (mamci za ukrajinsku protuzračnu obranu). Dok se u drugoj polovici 2024. bilježilo rusko slanje oko 8.740 dronova dugog dometa na Ukrajinu, do prvih dana rujna ta se brojka popela na oko 21.317 ukupno upućenih takvih ruskih letjelica. To vodi i do situacija kao u nedjelju, 7. rujna, koja je ostala zabilježena po novom noćnom rekordu – u jednoj se noći na Ukrajinu poslalo čak 810 raznih dronova dugog dometa, uz još 13 krstarećih i balističkih raketa. Sve to je u srijedu 10. rujna posebno zakomplicirano i činjenicom da se donedavno pojedinačne primjere upada ruskih bespilotnih letjelica u Poljsku, Rumunjsku i Litvu nadomjestilo i valom od njih 19 (službeni poljski podatak, uz pronađenih barem 17 olupina) koji je zapljusnuo Poljsku – tako da je po prilasku tih letjelica pojedinim većim poljskim gradovima došlo i do općenito prvog sustavnog djelovanja NATO protuzračne obrane po ruskim borbenim sredstvima.

Rusi premještaju svoje jedinice uzduž bojišta

Iako agresorima ljetos u Ukrajini još nisu za rukom pošli željeni pomaci na bojišnici (posebno osvajanje Pokrovska i Mirnograda, pa Kostjantinivke, a onda i Kupjanska, Limana, Siverska i Časiv Jara – radi prenošenja navale prema Slovjansku i Kramatorsku, te okupacije kompletne Donjecke oblasti), zadnje se vrijeme učestalo spominje gomilanje ruskih pojačanja baš u smjeru Pokrovska. Tako je 70. motostreljačka divizija bila prebačena iz regije Herson u prostor sjeverno od Časiv Jara, dok su marinci (155. brigada i 40. brigada, te 177. pukovnija) i zračno-desantne snage (11. brigada i dijelovi 76. gardijske divizije VDV) iz regije Sumi došli na oko 90 km široki pojas od jugozapada Pokrovska do spojnice borbenih zona Pokrovsk i Kostjantinivka (smjer prema Dobropilji) – čime su tamošnje snage agresora od dosadašnjih oko 100.000 ljudi navodno skočile prema 150.000 boraca. Uz to, čulo se i da se zbog mjesecima vrlo štedljivog ruskog korištenja oklopne tehnike, na potezu od Pokrovska do Kostjantinivke uspjelo sakupiti dovoljno oklopnih sredstava za povremena veća nova napadna djelovanja. Nasuprot svemu tome, i ukrajinska strana prema Pokrovsku osim pričuva prebacuje i dio snaga donedavno korištenih na sada malo mirnijem pograničnom bojištu sjeveroistoka regije Sumi – a bitnim bi se mogao pokazati i nastavak osnivanja korpusa te bolja organizacija postrojbi na bojištu (što za posljedicu ima i lokalne protunapade, te ponešto fleksibilniju obranu u pojedinim zonama).

Zračno ratovanje

U ruskom noćnom napadu stradala je i Bila Cerkva

Nažalost, redovnim su ritmom bili nastavljeni i ruski zračni napadi na Ukrajinu, sada danju i noću. Tako se u ponedjeljak 1. rujna bilježilo 86 raznih dronova dugog dometa (navodno 76 prizemljeno), da bi utorak 2. rujna donio prvo 150 raznih ruskih dronova (120 prizemljeno), a onda tijekom dana i drugi val od još 53 drona (48 prizemljeno) – dok je prvi val bio usmjeren prema dunavskoj luci Izmail, te industriji oko Kijeva, drugi val se koncentrirao na sam Kijev. Srijeda 3. rujna bilježila je 502 razna drona (430 prizemljeno) uz još 16 krstarećih raketa 3M-54 Kalibr sa Crnog mora (14 srušeno), te 8 krstarećih raketa Kh-101 (7 srušeno) – ciljana je bila energetska i industrijska infrastruktura u Ivano-Frankivsku, Hmeljnickom (poduzeće „Novator“ i aerodrom Starokostjantiniv) i Kijevu, u regijama Černihiv i Žitomir (poduzeće „Specoboronmaš“ u Malinu) te željeznica kod Krivog Riha. Četvrtak 4. rujna obilježilo je rusko lansiranje 112 raznih dronova (84 prizemljena), usmjerena prema Odesi te okolici Harkiva i Černihiva, a petak 5. rujna 157 raznih dronova (navodno 121 prizemljen) te još i 6 balističkih raketa sustava S-300 iz Kurska i jedna raketa Kh-59 (sve izgleda pogodile) – posebno se spominjalo ciljeve kod gradova Dnipro i Harkiv, te napade na zapadne timove za humanitarno razminiranje. Subota 6. rujna bilježila je napad 91 ruskog drona dugog dometa (68 prizemljeno) pretežito po ciljevima iza bojišnice u regijama Donjeck i Zaporižje – da bi nedjelja 7. rujna, kako smo već spomenuli, donijela novi rekord lansiranjem 810 raznih dronova (747 prizemljeno), 9 krstarećih raketa „Iskander-K“ (4 srušene) i 4 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23. Tada je bio gađan Kijev (poduzeća „Kijev-67“ i logističke baze STS-GRUPP, uz još i zgrade Kabineta ministara Ukrajine u ulici Gruševskog – raketom „Iskander“, navodno s kasetnom bojnom glavom), kao i gradovi Dnipro, Kremenčuk i Zaporižje – a uz sve to spominjalo se i sustavne napade na vojne aerodrome (Dolgincevo kod Krivog Riha, Školni u Odesi i opet Starokostjantiniv u oblasti Hmeljnicki) – sveukupno uz 4 mrtvih i 44 ranjenih.

Srušeni ruski dron u selu Bychawka Trzecia kod Lublina

Ponedjeljak 8. rujna donio je oko 142 razna ruska drona, od čega više od 100 kamikaza tipa „Shaheed“ (barem 112 letjelica prizemljeno) – koji su posebno gađali energetsku infrastrukturu (termoelektrana kod Kijeva), ali i ciljeve u regijama Dnjepropetrovsk, Donjeck (oko Slovjanska) i Harkiv (Solonicivka) – da bi u utorak 9. rujna bilo bilježeno slanje 84 razna drona, od čega barem 50 tipa „Shaheed“ (oko 60 prizemljeno), posebno prema regijama Zaporižje, Dnjepropetrovsk i Harkiv. Uz to, u mjestu Jarova u Donjeckoj oblasti (oko 7 km jugozapadno od bojišnice kod sela Šandrigolovo, nedaleko Limana), Rusi su prije podneva vođenom zrakoplovnom bombom pogodili i mobilno mjesto za podjelu mirovina – što je uzrokovalo 25 mrtvih i 19 ranjenih penzionera. Konačno, srijeda 10. rujna donijela je slanje 415 raznih ruskih dronova (386 prizemljeno), kao i 42 krstareće rakete tipa Kh-101/Kalibr/Kh-59/Kh-69 (27 srušeno) i jedne balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 na Ukrajinu – gdje se spominjalo pogotke u razne industrijske te energetske ciljeve širom regija Kijev, Lviv („Lavovski oklopni pogon“ te „Lavovski zrakoplovni pogon LDARZ“), Vinica, Rivne, Žitomir, Hmeljnicki i Frankivsk. Pri tome nije jasno je li u ovu ukupnu kvotu zapravo ubrojeno i do 24 bespilotne letjelice s kojima se između ponoći i 7 ujutro bavila kombinacija poljske i NATO protuzračne obrane širom Poljske. Ipak, izgleda da je većina tamošnjih dronova bila tipa „Gerbera“, dakle jeftiniji mamci bez bojne glave ili ponekad s borbenim teretom do 5 kg, od kojih su neki imali i dodatni rezervoar s gorivom za dalji domet. Većina ovih dronova pala je u nekoliko desetaka km od granice, barem 2 pred vratima Varšave, a jedan i blizu Gdanjska (oko 420 km od Ukrajine, što i ne čudi uz poljske navode da je većina tih letjelica u ovu NATO državu ipak pristigla preko Bjelorusije, a ne iz same Ukrajine). Ipak, ova su događanja istog dana uzrokovala poljsko aktiviranje konzultacija po članku 4 Washingtonskog ugovora, tijekom kojih su NATO članice odlučile dodatno ojačati PZO na istočnim rubovima Saveza – a dan kasnije je Poljska do daljnjeg ograničila i zračni promet u područjima uz granicu s Bjelorusijom i Ukrajinom.

Napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica na okupiranim dijelovima Ukrajine i u Rusiji od 06. do 09. rujna

Što se ukrajinskih zračnih napada tiče, navodno kroz zid ruske protuzračne obrane postavljen uz granice i iza bojišnice prosječno prođe tek nekoliko postotaka lansiranih bespilotnih letjelica. U skladu s tim treba gledati i navode iz ruskih izvora za ponedjeljak 1. rujna kada se spominjalo rušenje barem 158 ukrajinskih bespilotnih letjelica (posebno na pojasu uz Crno more, te uz Volgu i Kamu prema Tatarstanu), da bi u utorak 2. rujna bilo službeno navedeno rušenje 170 ukrajinskih dronova dugog dometa (posebno usmjerenih prema Rostovu-na-Donu, te pojasu uz Crno more oko Novorosijska), a u srijedu 3. rujna još 299 takvih letjelica (uz navode pogodaka u radarske instalacije na jugoistoku Krima, kod Alušte i Lazurne, te kod Anape u Krasnodarskom kraju). Četvrtak 4. rujna obilježile su vijesti o djelovanju barem 70 ukrajinskih letjelica – opet uz Crno more i uz Volgu, a čulo se i za uništenje skladišta goriva i streljiva kod okupiranog Luganska – da bi u petak 5. rujna opet bilo govora o ruskom rušenju 160 ukrajinskih dronova (val na regiju Belgorod, napad na rafineriju u Rjazanju i pogodak u njenu jedinicu ELOU-AVT-6, te pogoci po položajima S-400 kod Kaluge). Subota 6. rujna obilježena je ruskim rušenjem 210 ukrajinskih dronova (posebno po regiji Adigeja u zaleđu ruske crnomorske obale, te u regijama sjeverno od oblasti Brijansk, gdje je gađana energetska infrastruktura), da bi u nedjelju 7. rujna bilo navedeno rušenje 195 ukrajinskih dronova dugog dometa – opet usmjerenih na prostor uz Crno more (eksplozije i požar u „Rafineriji nafte Iljsk“ u Krasnodarskom kraju), te uz Volgu prema unutrašnjosti Rusije, dok se navodio i ponovni pogodak u „linearnu pumpnu stanicu“ (LVDS) 8-N kod naselja Najtopoviči u Brijanskoj oblasti (dio magistralnog naftovoda „Čelični konj“ koji u okviru kompleksa „Družba“ veže bjeloruske rafinerije s tržištem u Rusiji). Uz to se gađalo i ciljeve na okupiranim prostorima (posebno Donjeck i tamošnje okupljanje ruskih vojnih snaga, te strujnu infrastrukturu u Zaporižju). U ponedjeljak 8. rujna srušeno je 230 ukrajinskih dronova – uz obale Crnog mora, prema nizu regija centralne Rusije, ali među ostalim i njih barem 20 opet prema Donjecku, s naglaskom na Kujbiševski okrug na zapadu, tvornicu „Topaz“ na istoku grada, te nedaleku Makiivku, sve navodno kombinacijom raznih zračnih sredstava – da bi utorak 9. rujna donio 225 srušenih ukrajinskih dronova dugog dometa. Tom prilikom se spominjalo onesposobljavanje magistralnog naftovoda Kujbišev-Lisičansk u regiji Saratov (kapaciteta 82 milijuna tona godišnje), kao i navodni napad raketama Storm Shadow na ciljeve u okupiranom Donjecku (četvrt Budjonivski na jugu grada). Konačno, u srijedu 10. rujna srušeno je 166 ukrajinskih dronova dugog dometa – koji su opet bili prvenstveno usmjereni uz crnomorske obale, uz tok rijeke Volge, te na niz ruskih regija sjeverno od Ukrajine.

Međunarodna arena

Koalicija voljnih – sada pod britanskim i francuskim vodstvom

Za početak treba konstatirati da se nakon vidljive potvrde sjajnih odnosa Kine i Ruske Federacije (uz načelni dogovor o novom plinovodu „Snaga Sibira-2“, te probni bezvizni režim putovanja) iz Sjedinjenih Američkih Država 5. rujna dočekao i istek još jednog roka od dva tjedna tijekom kojeg je predsjednik Trump trebao „vidjeti“ kako stvari stoje i nešto odlučiti o sankcijama prema bilo kojoj od tih država (po uzoru na američke sekundarne sankcije Indiji koje su radi kupovine ruske nafte stupile na snagu 27. kolovoza). U očekivanju nekakve odluke, niz europskih država održao je u hibridnom formatu 4. rujna još jedan sastanak 35 država „Koalicije voljnih“ – na kojem se unutar dva sata tek načelno raspravljalo 3 hipotetska scenarija slanja europskih snaga u Ukrajinu: bilo (1) u okviru manje promatračke misije od oko 10.000 vojnika, ili (2) slanjem instruktora za obuku ukrajinskih snaga dalje od bojišta, odnosno (3) slanjem velike misije za osiguranje stabilnosti bojišta (oko 150.000 vojnika, što je uvelike nerealno). Naravno, za svo to vrijeme je ikakva prisutnost NATO snaga u Ukrajini za Rusiju kompletno neprihvatljiva. U sličnom hipotetskom tonu završila je i ideja o neposrednom sastanku čelnika Ukrajina i Rusije, sa ili bez Trumpa kao posrednika – prvo se moglo čuti da se za domaćina nude Austrija, Sveta Stolica, Švicarska, Turska i 3 zaljevske države, da bi onda sam Putin među ostalim predložio skup u Moskvi (znajući da je to za ukrajinsku stranu neprihvatljivo), prije nego li je čitava tema „pregovora“ 12. rujna iz Kremlja i službeno stavljena na led do daljnjega.

Još jedan online sastanak skupine Ramstein

Dok Europska unija polagano zahuktava postupak usuglašavanja svog 19. paketa sankcija prema Ruskoj Federaciji (koje se nastoji uskladiti sa SAD, dok bi incidentni ulazak ruskih dronova u Poljsku možda mogao utišati već tradicionalno protivljenje Mađarske i Slovačke) – u utorak 9. rujna u Londonu se održao 30. po redu sastanak oko 50 država i organizacija „Kontaktne skupine za obranu Ukrajine“ (tzv. „Ramstein format), u hibridnoj formi i pod supredsjedanjem Borisa Pistoriusa i Johna Healeya, njemačkog i britanskog ministra obrane. Kako se dan kasnije čulo iz ukrajinskih izvora, tom je prilikom ukrajinski ministar obrane Denis Šmihal dobio najave ubrzanog slanja: (1) 2 milijuna granata iz EU (navodno 8 posto ispunjeno), (2) 6,6 milijardi eura iz Europskog mirovnog mehanizma, usmjereno u kupovine naoružanja iz SAD, (3) najave investiranja iz EU financijskog instrumenta SAFE (Security Action for Europe), i to 4 milijarde eura u listopadu i još 4 milijarde u studenom. Uz to, čulo se i za niz nacionalnih deklaracija potpore – (1) iz Njemačke – 2 protuzračna sustava MIM-104 Patriot, 500 milijuna eura za kupovinu oružja iz SAD, te 300 milijuna eura za dronove dugog dometa, (2) iz Velike Britanije financiranje više tisuća dronova dugog dometa, proizvedena u UK s isporukom unutar godinu dana, (3) iz Norveške 8 milijardi USD u 2026. godini, ugovor za dronove-presretače, opremanje ukrajinske brigade u suradnji s još nekoliko susjeda, te uspostava vojnog obučnog centra. (4) Danska se uz dosadašnje doprinose obvezala i na zajedničku proizvodnju oružja dugog dometa, dok je (5) Kanada najavila 500 milijuna dolara za kupovinu oružja u SAD, 220 milijuna dolara za dronove i drugu pomoć, te 165 milijuna za razvoj pojedinih „koalicija sposobnosti“. (6) Švedska je uz svojih 3,6 milijardi USD godišnje najavila i 20. paket pomoći (18 samohodnih haubica Archer, Tridon MK2 protuzračne sustave, mobilne radare, razna oklopna vozila i brodove), dok se (7) Litva obvezala dati 30 milijuna eura za oružje iz SAD i još 30 milijuna za Patriot sustave iz Njemačke. (8) Češka je najavila preko milijuna komada topničkih granata u ovoj godini, preko 8o komada vojne opreme i 61 milijun eura vrijedan paket pomoći u pripremi, dok je (9) Belgija uz pripremu novog paketa pomoći najavila i dodatnih 100 milijuna USD za oružje iz SAD. (10) Luxembourg se najavio pridružiti kupovini naoružanja iz SAD, dok je (11) Nizozemska objavila kako do kraja ove godine šalje 1,2 milijarde eura pomoći, uz 450 milijuna eura za pomoć funkcioniranju borbenih aviona F-16 u Ukrajini, te sudjelovanje u proizvodnji oružja dugog dometa. (12) Španjolska je najavila slanje streljiva za protuzračne sustave IRIS-T, a (13) Latvija je objavila 5 milijuna eura za kupovinu oružja iz SAD, još 2,5 milijuna eura u paketu pomoći te isporuku oklopnjaka Patria 6*6. Konačno, (14) iz Francuske se čulo o nastavku zajedničkih proizvodnih projekata, slanju streljiva, te daljnjih borbenih aviona Mirage – dok je (15) sada napadnuta Poljska najavila svoj novi paket vojne pomoći, te pošiljku sa 10.000 granata kalibra 155 mm u idućim tjednima.

NATO pokreće operaciju “Istočna straža” (Photo: NATO)

Dok se još u srijedu 10. rujna čulo o poljskom zakazivanju NATO konzultacija po članku 4 Washingtonskog sporazuma – očigledno sustavna ruska zračna provokacija svoj je puniji odgovor dobila u petak 12. rujna kada su glavni tajnik NATO saveza Mark Rutte i vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu (SACEUR), general Alexus Grynkewich, objavili daljnje jačanje protuzračne obrane Saveza u Poljskoj te uspostavu specijalizirane NATO misije „Istočna straža“ od Baltika do Rumunjske, pod zapovjedništvom Savezničkog zapovjedništva za operacije (ACO). Slične mjere očekuju se i o okviru Europske unije, s osloncem na ukrajinska iskustva protuzračne obrane od ruskih bespilotnih te raketnih sustava.

Stanje na bojišnici – Sumi i ruske pogranične regije

Kao i do sada, iako obje strane spominju svakodnevne žestoke borbe na sjeveroistoku ukrajinske regije Sumi, zapravo je u zadnjih desetak dana do javnosti stiglo vrlo malo konkretnih vijesti. Tek se moglo naslutiti intenziviranje borbi tijekom zadnjeg vikenda (kao posljedicu masivnog ruskog napredovanja do 6. rujna, istočno, u prostoru općinskog središta Junakivka), uz 8. rujna i vijesti iz centra te borbene zone, o ukrajinskom prilasku okupiranom selu Oleksiivka s jugoistoka. Uz to, nastavljaju se i iznimno žestoki ruski zračni napadi na grad Sumi koji su uzrokovali dosta šteta po tamošnjoj civilnoj infrastrukturi (recimo, u četvrtak 11. rujna, kada su opet pogođene i tamošnje vjerske te obrazovne ustanove). Ipak, izgleda da se agresori nisu primakli dovršetku uspostave tampon-zone uz granicu, a intenziviranje borbi kod Pokrovska i Kostjantinivke na istoku Donbasa navodno vodi do obostranih preseljenja raznih postrojbi iz ove borbene zone.

Uglavnom, na zapadnom dijelu ove borbene zone bojišnica nadalje ide linijom Stepne–Novokostjantinivka–Kindrativka–Andriivka–Oleksiivka–Varačine, čime je olakšana situacija južnije ukrajinske obrambene linije Jastrubine–Hotinj–Pisarivka–Mala Korčakivka. Nekoliko kilometara istočnije, okršaji se vode kod okupiranog naselja Jablunivka, u podijeljenoj Junakivki, te oko lokacije Sadki – ali i na južnijoj obrambenoj liniji oslonjenoj na sela Nova Sič, Hrapivščina te Marine, te istočnije kod sela Mogricja (oko 6 km jugoistočno od Sadki). Pri tome nije jasno koliko je istine bilo u ruskim navodima o opkoljenju ukrajinskih padobranaca 2. rujna kod lokaliteta Sadki, ni o navodnim ozbiljnijim ukrajinskim gubicima na zapadnom dijelu borbene zone oko 6. rujna. Doduše, učestalo se čuje i o redovitim ukrajinskim zračnim napadima na razne ruske ciljeve u oblasti Kursk (posebno Bolšoe Soldatskoe i Riljsk), te širom regije Belgorod (uz dnevne valove dronova).

Stanje na bojišnici – Ukrajina

Petsto dana obrane Vovčanska

Za razliku od regije Sumi, ruska skupina snaga „Sjever“ zadnjih je desetak dana bilježila dosta žestok ritam sukobljavanja, iako su borbene aktivnosti bile poprilično koncentrirane na pojedine uže segmente pograničnog bojišta sjeverno od Harkiva. Posebno treba napomenuti nastavak pritiska u prostoru uvelike razrušenog grada Vovčanska, koji je svakodnevno poprište sukoba. Uz to se bilježilo i ruske napore oko 70 km jugoistočno, na prostoru ruskih mostobrana na zapadnim obalama rijeke Oskil. Ondje se (1) ustrajno čulo o okršajima u okolici početkom srpnja okupiranog sela Milove (posebno kod jugoistočnog sela Ambarne i južno kod Odradne), ali i (2) oko 15 km jugoistočno, uz samu rijeku Oskil – s naglaskom na borbe u smjeru okupiranog sela Stroivka, na prilazima navodno i dalje podijeljenog sela Kamjanka, te oko 7 km jugozapadno. (3) Ondje se krajem prošlog tjedna bilježilo manje napredovanje agresora prema zapadu sjeverno od okupiranog sela Krasne Perše, što je otvorilo prolaz napadima na zapadniju Novovasilivku – baš kao što Rusi i oko 12 km dalje jugozapadno pritišću od okupiranog naselja Dvorična na zapad prema Kutkivki. Za razliku od svega toga, (4) nejasno je stanje na samim sjevernim, sjeverozapadnim i zapadnim prilazima gradu Kupjansku. Dok se ondje i dalje spominju okršaji kod vjerojatno okupiranog sjevernog sela Golubivka, od 3. rujna se registriralo ruske snage i na prostoru samih sjevernih te sjeverozapadnih dijelova Kupjanska – što su ukrajinski izvori objašnjavali infiltracijom ruskog pješaštva usporedivom onoj u Pokrovsku (te onoj u istočnoj polovici Kupjanska, koja je tek do petka 12. rujna izgleda bila temeljito očišćena). Uz vijesti o žestokim borbama na zapadu Kupjanska, nema vijesti o čišćenju tih upada, ali zato nema ni ruskog trijumfalizma koji bi zasigurno popratio veći vojni uspjeh na tom bojištu – tako da je ondje aktualno stanje zapravo nejasno. Sve to, naravno, ugrožava i (5) ukrajinsku enklavu istočno od Kupjanska, preko rijeke Oskil – gdje se zadnjih dana bilježilo borbe kod Petropavlivke, istočno kod Stepove Novoselivke (uz manje napredovanje agresora južnije od naselja 5. rujna), jugoistočno prema selima Pišćane Gornje i Kurilivka, te krajem prošlog tjedna i južno (nastavak protunapada prema okupiranom selu Kolisnikivka). Gledajući dalje prema jugu, čulo se za ukrajinsku obranu zapadne obale Oskila kod prijelaza Senjkove, kao i za nastavak borbi na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Borova – prvo kod Zagrizove i Nove Krugljakivke, a onda i na istočnim prilazima Novoplatonivki, te sjeverno od Borivske Andriivke.

Usprkos malo informacija o stanju na crtama oko 20 km prema jugu, mnogo se opet čulo o borbenoj zoni kod tromeđe ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck. Ondje ukrajinske snage očigledno i dalje drže liniju između naselja Druželjubivka, Olgivka, Novi Mir, Glušćenkove, Maliivka – dok se glavnina borbi ipak događala ponešto ispred, kod bilo održanih ili nedavno nanovo oslobođenih naselja na crti Grekivka-Novomihailivka-Ritkodub-Karpivka. Ipak, sve je ovo tek donekle usporilo ruski prodor par kilometara južnije od Karpivke – gdje se zadnjih tjedana prenijelo težište lokalnih ruskih operacija. Ondje se zadnjih desetak dana bilježe (1) konstantne borbe za naselja Serednje i Šandrigolove, a privremeno je stabilizirana zona oko 2,5 km južnije, gdje su agresori brzim prodorom od 4. do 6. rujna osvanuli sjeverno od sela Derilove te se onda zaustavili na lokalnom toku rječice Nitrius, praktično na ulazu u selo Novoselivka (oko 8 km sjeverozapadno od Limana, kojem najednom prijeti rusko zaobilaženje). Ujedno, borbe su nastavljene i (2) oko 9 km sjeverno od Limana, na potezu sela Drobiševe-Stavki-Mirne, kao i sjevernije od centra te linije, oko i dalje podijeljenog sela Kolodjazi. Ipak, i u ovoj se zoni bilježilo određene pomake agresora, baš kao i (3) sjeveroistočno te istočno od Limana. Ondje se uz nastavak žestokih okršaja s agresorima u južnom dijelu sela Zarične 7. rujna (temeljem ruskog prodora od 27. do 31. kolovoza), tijekom ponedjeljka 8. i utorka 9. rujna bilježilo i naznake ruskog zauzimanja središnjih te sjevernih dijelova ovog naselja. Ipak, ukrajinski izvori tu i nadalje navode svakodnevne borbe – vjerojatno na zapadnom rubu, slično sukobima i na nedalekim zapadnim rubovima uvelike okupiranog sela Torske – baš kao i oko 5 km južnije, na prilazima ukrajinskom Jampilu. Samo koji kilometar istočnije, Ukrajinci su do 8. rujna priznali rusko izbijanje na potez šumskih jezera sjeverno od toka rijeke Siverski Donjec, u povodnim prostorima Serebrjanske šume – da bi onda 11. rujna priznali i rusko zauzimanje šumskih prostora oko 4 km istočnije, između jezera i sjeverne obale same rijeke Siverski Donjec, nasuprot uvelike srušenih a vjerojatno i okupiranih naselja Grigorivka i Serebrjanka na južnoj riječnoj obali. Time se postupno potvrđuju ruski navodi teških borbi, braniteljskih gubitaka te postupnog ukrajinskog izlaska iz glavnine šumskih prostora sjeverno od Siverskog Donjeca (navodno uz povlačenje branitelja na zapad prema Jampilu).

Ruska vojska nastavlja opsadu Siverska

Dok su čitav tjedan vođene borbe na prilazima sela Dronivka na Siverskom Donjecu, treba napomenuti da bi zauzimanje tamošnjeg prijelaza preko rijeke agresorima otvorilo put u zaleđe južnijeg ukrajinskog uporišta Siversk, kojeg Rusi već dugo opsjedaju. Zadnjih se desetak dana sve više čuje i o nastavku širokog ruskog prilaza prema Siversku – sjeveroistočno od Serebrjanke, s istoka od uvelike uništenog sela Verhnokamjanske prema liniji utvrda pred Siverskom, ali i s jugoistoka uz žestoke borbe sjeverno od lokaliteta Viimka (uz rijeku Suha Plotva) bilježene 10. rujna, te s juga – gdje se ustrajno govori o borbama na liniji Pereizne-Fedorivka-Vasjukivka-Bondarne (iako su agresori ondje još 2. rujna Fedorivku proglasili okupiranom). Sličan ustrajni ruski pritisak bilježi se i 7 km dalje na jugozapad – gdje se sjeverno i sjeverozapadno od uvelike okupiranog Časiv Jara zadnjih dana čulo o borbama kod sela Minkivka, Markove (službeno proglašena okupacija 5. rujna), te Maiske (kojem Rusi prilaze s juga i jugoistoka) i Viroljubivka – dok su jugozapadno od Časiv Jara pod napadima bila Mikolaivka i prigradsko selo Červone (posebno učestalo), te onda južnije i sela Stupočki i Predtečine (što sve zajedno čini (1) sjeveroistočni prilaz oko 5 km udaljenom ukrajinskom gradu Kostjantinivka). Slično se bilježilo i (2) na istočnim prilazima Kostjantinivki, gdje je u četvrtak 11. rujna bilježen pomak agresora sjeverno od uvelike okupiranog sela Oleksandro-Šultine (u smjeru jugoistočnih prilaza već spomenutom ukrajinskom uporištu Predtečine), što prijeti odsijecanjem snaga koje se ustrajno bore kod istočnijeg okupiranog sela Bila Gora. Za to vrijeme (3) na jugoistočnom prilazu Kostjantinivki i dalje odolijeva trokut sela uz rijeku Krivi Torec – Ivanopilja, Pleščiivka i Nelipivka (čiju su okupaciju Rusi objavili još 28. kolovoza, da bi tek 11. rujna bio potvrđen njihov prilazak s jugoistoka). Time je izgleda i nadalje otvoren prolaz južnije (kraj naselja Kleban-Bik i Katerinivka) do preostalih i sada izuzetno stegnutih ukrajinskih uporišta Spaske i Šćerbinivka – kao i do zapadnijih snaga zaostalih južno od velikog vodnog rezervoara na rijeci Bičok (preko kojeg se povremeno pokušavalo izvesti opskrbu čamcima pod neprijateljskom vatrom). Ujedno se (4) jugozapadno od Kostjantinivke vode daljnje borbe kod već dulje okupiranih sela Oleksandro-Kalinove i Jablunivka – gdje se branitelji, izgleda, polagano povlače sjevernije, prema liniji naselja Berestok, Stepanivka, sjeverno od okupiranog Rusin Jara, te dalje na zapad prema Šahove i Sofivki uz rijeku Kazenji Torec.

Kostjantinivka

Borbena zona na spojnici obrane Kostjantinivke s obranom ukrajinskog uporišta Pokrovsk i nadalje je izuzetno aktivna. Iako ukrajinski izvori govore o nastavku postupnog suzbijanja oko 16 km duboke ruske infiltracije (koja je početkom kolovoza doprla do magistrale T-0515 ugrozivši ukrajinski grad Dobropilja), ruski izvori to sve negiraju. Dok se 6. rujna spominjalo i rusku okupaciju mjesta Rubižne (oko 3 km zapadno od središnjeg dijela infiltracije), navodilo se i da Ukrajinci u nemogućnosti čišćenja tog upada kreću prema prodorima oko njenog korijena. Kao prvo, navode se borbe južno od Volodimirivke (Pankivka i Majak, uz ruske tvrdnje o lokalnom napredovanju na sjever 10. i 11. rujna), s druge strane – na istok od Bilicke prema Nikanorivki (opet uz ruske navode o malo sjevernijem napredovanju 10. rujna, uz moguću okupaciju nedalekog sela Nove Šahove) – što bi sve moglo ukazivati na rusko širenje zauzetog prostora na dnu spomenute infiltracije. Kao treće, oko 13 km na jugoistok i dalje se govori o borbama u Novoekonomične i kod obližnjih naselja Mikolaivka i Miroljubivka, no i tu je stanje zapravo prilično nejasno – tek uz činjenicu da sve spomenute operacije bitno usporavaju pojačanja, protunapadi te iznimno žestoko zračno ratovanje obiju strana. Dakle, južno od već spomenutog Bilicke bojišnica ide uz istočni rub gradića Rodinske, pa na jugoistok oslonjena na selo Červoni Liman i Mirnograd – a na jugoistok od Mirnograda spominju se i borbe na prilazima okupiranoj Grodivki i selu Promin (istočni prilaz Pokrovsku), dok sela Suhi Jar, Lisivka i Novopavlivka, te položaji prema okupiranoj Novoukrainki, zajedno brane jugoistočni prilaz Pokrovsku. Južno od Pokrovska bilježile su se borbe u prigradskom selu Zvirove (tu zapadno i manji ruski napredak), dok jugozapadno od Pokrovska nadalje odolijevaju i podijeljena naselja Kotline i Udačne (uz manja ruska napredovanja) te selo Molodetske na granici s Dnjepropetrovskom oblasti.

Popustila je ukrajinska obrana u Dnjepropetrovskoj oblasti

Dok idućih oko 25 kilometara prema jugu bojišnica prati administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk – tu se čulo samo o okršajima kod ukrajinske Muravke na sjeveru poteza (Rusi prišli do 9. rujna) i kod okupirane Novoukrainke na jugu tog poteza, dok dalje prema zapadu napadima izgleda odolijevaju ukrajinska sela Dačne, Filija, Ivanivka i Gavrilivka u Dnjepropetrovskoj oblasti. Jednako tako, čini se da se ustalila bojišnica kod nedavno oslobođenih sela Jalta, Novohatske, Zeleni Gaj, Andriivka-Klevcove i Tolstoj – ali žestoko bjesne sukobi oko 11 km na jugozapad, na tromeđi ukrajinskih oblasti Donjeck, Dnjepropetrovsk i Zaporižje. Ukrajinski izvori tu navode borbe u Oleksandrogradu, Voskresenki i Komišuvahi u Donjeckoj oblasti – ali Rusi su još 4. rujna objavili završetak osvajanja čitavog tog dijela regije Donjeck. Ujedno, nedvojbeno je i da su agresori samo koji kilometar južnije itekako provalili u Dnjepropetrovsku oblast kod sela Lisne, zatim oko okupiranih sela Novoselivka (službeno okupirana 4. rujna), Sičeve, Maliivka, te Vorone, Horoše (službeno okupirano 7. rujna) i Sosnivka (izgleda okupirana 11. rujna) – te oko 5 km južnije kod sela Ternove (okupirano 12. rujna), Novogeorgiivka, Zaporizke i Novomikolaivka (možda zauzeta 11. rujna). Samo malo dalje tek je marginalno bolje stanje u Zaporiškoj oblasti, gdje je 11. rujna okupirano Obratne, a sukobi traju u nedalekim selima Novogrigorivka, Novoivanivka, Oljgivske i Poltavka. Uz to, dalje u Zaporižju se još navodilo i okršaje na prilazima gradu Gulajpolje (kod sela Visoke), kod Orihiva (jugoistočno kod Bilogirje i Male Tokmačke, gdje se jugoistočno bilježilo i manje napredovanje agresora, te južno od Novodanilivke) – ali i zapadnije na bivšim obalama Dnjepra, u trokutu naselja Kamjanske, Stepnogirsk i Plavni (kojeg su Rusi izgleda uvelike i zauzeli do utorka 9. rujna).

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 13. rujna 2025. pod nazivom “Rusi noću srušili rekord, doveli 150 tisuća vojnika na najvažniju frontu, provalili u još jednu regiju, ali imaju golemih problema na okupiranim područjima” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusi-nocu-srusili-rekord-doveli-150-tisuca-vojnika-na-najvazniju-frontu-provalili-u-jos-jednu-regiju-ali-imaju-golemih-problema-na-okupiranim-podrucjima-15622297