Utorak 26. kolovoza ujedno je 1280. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u kojoj se i dalje smjenjuju toplinski valovi s periodima barem malo svježijeg vremena. No, rat ne samo da nije završio 15. kolovoza s mirovnim dogovorom Putina i Trumpa na Aljasci, nego to nije osiguralo ni pauzu u borbenim djelovanjima. Jednako tako, teško da će išta slično donijeti i potencijalni sastanak Putina i Zelenskog – za kojeg je Donald Trump 22. kolovoza opet postavio rok od dva tjedna, dok ruska strana i nadalje tvrdi da ukrajinski predsjednik za njih nije legitimni pregovarač i sklapatelj mira. No, dok je od početka kolovoza borbeni naglasak i dalje posebno na prostoru Pokrovska, sjeveroistočno od Limana, na sjeveroistoku regije Sumi, na jugoistoku bojišta (zapadno od Komara), te malo manje na prilazima Kostjantinivki (posebno sjeverozapadno od Torecka) i na prilazima Siversku te Kupjansku – od sredine mjeseca je regija Sumi naglo izgubila na značaju kada se na ustanovila oveća ruska infiltracija kroz postojeće borbene linije na spojnici borbenih zona Pokrovsk i Kostjantinivka (potez prema Dobropilji).

To je bio tek nastavak periodičnih uspjeha ruskih izvidnika i diverzanata, koji često i u ukrajinskim odorama uspješno infiltriraju ukrajinsku frontu slabo popunjenu pješaštvom (dio postrojbi navodno na 25 posto popune, uz držanje bojišta za punu formaciju). Nakon sličnog prodora s juga u gradski prostor Pokrovska u srpnju, a onda i na rubovima Kupjanska u Harkivskoj oblasti, ukrajinski su izvori od 7. do 11. kolovoza naglo objavili pojavu Rusa u trokutu između sela Kučeriv Jar, Zolotij Kolodjaz i Vesele, desetak km iza fronte – što je odmah dovelo i do nagađanja o širem pucanju te kompletne lokalne bojišnice, o navodnom ruskom prodoru prema gradu Dobropilja te prilasku prema trasi magistralne prometnice T-0514 (Dobropilja-Kramatorsk). Budući da je sve to ozbiljno otežalo ukrajinsku opskrbu i obranu čitave borbene zone Pokrovsk-Kostjantinivka, nije začudilo hitno prebacivanje ukrajinskih rezervi na ovo novo bojište. Pri tome, izgleda da se radilo o prodoru ruskog pješaštva s vrlo malo iole teže tehnike ili oklopništva – koje su Rusi krenuli ojačavati baš u trenutku pristizanja ozbiljnih ukrajinskih pojačanja te početka protunapada. Sve tamošnje operacije bitno ograničava intenzivno korištenje bespilotnih letjelica – koje je tako učestalo da gotovo onemogućava dnevni i noćni promet ne samo do same crte bojišnice, nego i nekoliko desetaka kilometara u pozadinu. Zato se, prema pojedinim izvorima, u zadnja dva mjeseca na pojedinim odsjecima bojišta ukrajinska logistika uvelike koncentrira na dostavu materijala prema prvim linijama putem težih transportnih dronova. Doduše, kada na razini pojedinih bojni oko 70 do 80 posto takvih raspoloživih kapaciteta završi usmjereno na održanje elementarne borbene logistike, a tek 20 do 30 posto na podršku pješaštvu koje drži bojišnicu – tada i pojačano dolazi do izražaja nedostatak ljudstva u kopnenim snagama koji već dugo mori Oružane snage Ukrajine (što je tek djelomično proteklih godina bilo sanirano pojačanim djelovanjima raznih tipova besposadnih letjelica).

Zračno ratovanje

Što se tiče ruskih zračnih napada – kraj srpnja obilježili su intenzivniji valovi napada 26. srpnja (208 dronova/183 navodno srušena ili prizemljena i 27 raznih raketa/17 srušeno) kada se posebno ciljalo regije Sumi, Harkiv i Dnjepropetrovsk, 28. srpnja (324 drona/309 presretnuto i 7 raketa/2 srušene, s posebnim naglaskom na Kijev, Sumi i vojne aerodrome u središnjoj Ukrajini) i 31. srpnja (309 dronova/288 presretnuto i 8 krstarećih raketa/3 srušene) – kada je posebno bio napadnut Kijev (31 mrtav i 159 ranjenih) i Poltava. Ukupno je u srpnju lansirano 3.800 dronova tipa Shaheed i 260 raznih raketa (od toga 128 balističkih), te ispuštanje oko 5.100 vođenih zrakoplovnih bombi. U srpnju, baš kao i kasnije u kolovozu, ukrajinska protuzračna obrana uspijevala je srušiti oko 75 posto nadolazećih ruskih oružja, tako da se ipak redovito čulo za žrtve i razne štete.

Prvi dani kolovoza započeli su bitno mirnije od kraj srpnja (72 drona 1. kolovoza, 53 drona 2. kolovoza, uz pojavu i novih na mlazni pogon, 76 kamikaza-dronova 3. kolovoza, te 162 kamikaza-drona i jedna raketa Kh-47M2 „Kindžal“ 4. kolovoza). Nakon toga opet su napadi bili ponešto slabiji (46 kamikaza-dronova 5. kolovoza, 45 kamikaza-dronova 6. kolovoza) – ali je po prvi put bio zabilježen raketni napad na plinsku kompresorsku stanicu Orlivka kod južne luke Izmail (postrojenje SOCAR-a, bitno za opskrbu Europe plinom iz Azerbajdžana). Sve se nastavilo 7. kolovoza sa 112 kamikaza-dronova i 8. kolovoza sa 104 razna drona, uz mirniju subotu 9. kolovoza sa 47 drona (gađali pozadinu bojišnice) i 2 krstareće rakete „Iskander-K“ usmjerene na grad Dnipro i nedjelju 10. kolovoza sa 100 kamikaza-dronova većinski usmjerenih prema pograničnim regijama Černihiv, Sumi i Harkiv, te prema oblasti Dnjepropetrovsk. Slično se bilježilo i 11. kolovoza (71 raznoliki dron), u utorak 12. kolovoza (48 raznih dronova usmjerenih na regije Sumi i Donjeck, uz još 4 balističke rakete „Iskander-M“/KN-23 među ostalim lansirane i na centre za obuku Oružanih snaga Ukrajine u regijama Černihiv i Kropivnicki). Sličan je ritam kombiniranja malog broja raketa i umjerenog broja raznih dronova dugog dometa bio bilježen i u tjedan dana oko održavanja summita SAD-Rusija na Aljasci (49 dronova i 2 rakete „Iskander-M“ 13. kolovoza, 2 rakete S-300/S-400 i 45 dronova 14. kolovoza, 2 rakete „Iskander-M“ i 97 dronova u petak 15. kolovoza (napadi na ciljeve uz bojišnicu), 1 raketa „Iskander-M“ i 85 dronova 16. kolovoza, 1 raketa „Iskander-M“ i 60 dronova u nedjelju 17. kolovoza) – da bi se ritam napada pojačao u vrijeme susreta Trumpa, Zelenskog i čelnika Europske unije u Washingtonu (4 rakete „Iskander-M“ i 140 dronova 18. kolovoza (opet napad na kompleks azerbajdžanske tvrtke SOCAR u Odesi), te 5 balističkih raketa, još 5 krstarećih raketa i 270 raznih dronova u utorak 19. kolovoza). Nakon samo jednog mirnijeg dana (2 balističke rakete „Iskander-M“ i 93 drona 20. kolovoza), u četvrtak 21. kolovoza bilježen je najmasovniji ovomjesečni zračni napad (574 razna drona, 4 hipersonične rakete Kh-47M2 „Kindžal“, 2 balističke rakete „Iskander-M/KN23 te 33 krstareće rakete Kh-101/Kalibr) – da bi idući dani opet predstavljali svojevrsno rusko hvatanje daha (55 dronova 22. kolovoza, 49 dronova 23. kolovoza, 72 drona i 1 balistička raketa 24. kolovoza, te 104 razna drona u ponedjeljak 25. kolovoza).

Nasuprot tome, dok su 26. srpnja ruski izvori spominjali rušenje 291 ukrajinskog drona, čulo se o uspješnim napadima na industrijska postrojenja u Penzenskoj oblasti, poduzeće „Signal“ (proizvodnja opreme za elektroničko ratovanje i radara) u Stavropolju na Kavkazu te aerodrom Armavir u Krasnodarskom kraju (navodno uništen borbeni avion Su-27UB). Uz to, bilježilo se i prekide prometa na nizu ruskih međunarodnih aerodroma širom države, dok su učestali prekidi zračnog prometa postali praktično pa svakodnevna pojava u Rusiji. 27. srpnja spominjalo se 203 ukrajinska drona dugog dometa – posebno iznad Lenjingradske oblasti, gdje su Rusi iz sigurnosnih razloga otkazali i mornaričku paradu povodom „Dana ruske mornarice“. U ponedjeljak 28. srpnja ruski izvori spominju 236 nad Rusijom srušenih ukrajinskih dronova – s naglaskom na ruske pogranične regije – dok u utorak 29. srpnja Rusi bilježe 133 srušena ukrajinska drona dugog dometa (uz napad na trafostanice i željezničku stanicu Salsk u Rostovskoj oblasti), bilježeći i iskrcavanje snaga na Tendrivskoj kosi te uništavanje niza ruskih radara i sustava za elektroničko ratovanje. Srijeda 30. srpnja donijela je vijesti o 169 navodno prizemljenih ukrajinskih dronova, dok se 31. srpnja bilježilo pedesetak ukrajinskih dronova – uz dodatne napade na željezničku infrastrukturu u regiji Volgograd, te industrijsko poduzeće u ruskoj regiji Penza. Zato je kolovoz započeo s navodnih 338 prizemljenih ukrajinskih dronova dugog dometa, da bi se u subotu 2. kolovoza tako čulo za 274 prizemljena ukrajinska drona – s posebnim ciljevima na ruskom jugoistoku (kuda je put otvoren uništavanjima radara na prilazima Krimu), uz napade na tvornicu JSC Penzenski proizvodni odjel „Elektropribor“ u Penzi (proizvodnja kriptografske i komunikacijske opreme), rafinerije u Novokujbiševsku i Rjazanju, te skladišta maziva „Anna Naftoproduct“ u Voronježu, kao i skladišta goriva na Krimu te vojni aerodrom u Primorsko-Ahtarsku iz kojeg se lansiraju ruski kamikaza-dronovi.

Nedjelja 3. kolovoza bilježila je iz ruskih izvora prizemljenje 120 ukrajinskih dronova dugog dometa, koji su posebno napadali Soči na Crnome moru (okrug Adler), ali i Voronjež te Skt. Peterburg na Baltiku. Ponedjeljak 4. kolovoza osvanuo je uz vijesti o 146 prizemljenih ukrajinskih dronova dugog dometa koji su posebno napadali željezničku infrastrukturu u regiji Volgograd, protuzračne sustave na okupiranom Zaporižju, te vojni aerodrom Saki na Krimu (jedan Su-30SM navodno uništen i jedan oštećen, uz pogotke na još 3 aviona Su-24 te eksplozije skladišta). Utorak 5. kolovoza obilježen je navodnim prizemljenjem 244 bespilotne letjelice i uništenjem 2 besposadna plovila na Crnome moru – dok su ciljevi među ostalim bili u regijama Rostov i Brijansk, Kursk i Belgorod, te na okupiranim dijelovima Ukrajine. Srijeda 6. kolovoza bilježila je 240 navodno prizemljenih ukrajinskih letjelica i jedno besposadno plovilo uništeno na Crnom moru uz malo navoda o konkretnim ciljevima. U četvrtak 7. kolovoza ruski izvori su spominjali uništenje 3 besposadna broda na Crnom moru, kao i preko 130 ukrajinskih besposadnih letjelica dugog dometa – gdje se kao mete posebno navodilo Krim, Crno more istočno od Krima i onda ruskih regija u nastavku te rute. Konkretno, uz napade na niz regija centralne Rusije (pa onda i obustave tamošnjeg zračnog prometa), čulo se i za uspješni napad na rusku rafineriju Afipski te željezničku infrastrukturu u Krasnodarskom Kraju, po ciljevima kod Slovjanska na Kubanu, kao i kod luke Novorusijsk.

Petak 8. kolovoza obilježilo je 457 ukrajinskih dronova dugog dometa koje je navodno prizemljila ruska protuzračna obrana – među ostalim i u regijama Kaluga, Tula i Rostov (požar skladišta goriva u Millerovu), kao i u gradovima Rostov-na-Donu te Soči na Crnom moru – uzrokujući ne samo prekide zračnog prometa već i široka gašenja pristupa mobilnom internetu. Subota 9. kolovoza donijela je navodno rušenje 372 ukrajinska drona dugog dometa iznad brojnih regija centralne Rusije (uz prateće obustave zračnog prometa), dok se registriralo i pogađanje skladišta ruskih kamikaza-dronova na lokaciji Kizil-Jul oko 30 km južno od proizvodne zone Jelabuga u Tatarstanu. Također je objavljeno i uništenje modernog radara 98L6 „Jenisej“ na Krimu (dio protuzračnih sustava S-500 i S-400), što je zacijelo otvorilo dodatni put ukrajinskim zračnim napadima preko Crnog mora i duboko prema Kavkazu. Nedjelja 10. kolovoza bilježila je navodno rusko rušenje 312 ukrajinskih dronova dugog dometa – s naglaskom na vijesti o napadima širom Ruske Federacije (od Moskve, Kaluge i Tule, sve do Čečenije), te uspješnim napadima na ruske rafinerije u mjestu Saratov (eksplozije i požar), kao i u mjestu Uhta („LUKOIL-Ukhtaneftepererabotka“ u regiji Komi, oko 1.250 km sjeveroistočno od Moskve – što je još jedan daljinski rekord u takvim ukrajinskim napadima). U ponedjeljak 11. kolovoza čulo se za rusko rušenje 179 ukrajinskih dronova dugog dometa, koji su ograničili zračni promet na velikom dijelu zapadne Rusije – ali su ostvarili i pogotke u tvornicu kontrolnih te mjernih instrumenata u gradu Arzamas južno od Nižnjeg Novgoroda (dijelovi za rusku raketnu proizvodnju), kao i u Rusiji jedinstvenu specijaliziranu rafineriju helija kod Orenburga. oko 1.300 km istočno od Ukrajine. Konačno, u utorak 12. kolovoza ruski su izvori navodili prizemljivanje 240 ukrajinskih dronova dugog dometa – gdje je osim zaustavljanja zračnog prometa širom zapada Rusije opet bio bilježen i masovniji napad na logističko središte za kamikaza-dronove na lokaciji Kizil-Jul u Tatarstanu. U srijedu 13. kolovoza Rusi navode 268 srušenih ukrajinskih dronova dugog dometa – kada je po prvi put bila napadnuta crpna stanicu naftovoda „Transnjeft Družba“ u gradu Uneči, Brijanska oblast, kao bitan objekt za izvoz ruske nafte u Europu (Mađarska i Slovačka), prema Bjelorusiji, te izvoznim terminalima kod Skt. Peterburga. Samo dan kasnije čulo se za ukrajinski napad na napad na rusku luku Olja u Astrahanskoj oblasti (pogođen brod „Port Olja 4“ s tovarom dijelova za kamikaza-dronove tipa Shaheed i streljiva iz Irana), napad na rafineriju „LLC Lukoil-Volgogradneftepererabotka“ u Volgogradu, te masovne napade dronovima na Belgorod (gotovo 180 letjelica) i Rostov-na-Donu. Za petak 15. kolovoza Rusi su navodili rušenje 169 ukrajinskih dronova, uz pogodak u rafineriju Rosnjefta u mjestu Sizranj, Samarska oblast Ruske Federacije gdje su izbili požari i eksplozije, te navodnu industrijsku nesreću u tvornici eksploziva „Elastik“ kod Rjazanja u istoimenoj oblasti (24 mrtvih i 157 ranjenih).

Subota 16. kolovoza donosi spomen 300 ukrajinskih dronova, te treći napad ovoga ljeta na tvornicu dušičnih gnojiva u gradu Nevinnomissk (Stavropoljski Kraj) – dok se u nedjelju 17. kolovoza bilježilo tek 141 navodno srušeni ukrajinski dron nad Rusijom – uz eksploziju skladišta streljiva u okupiranom Melitopolu te uništenje bitnog željezničkog čvorišta Liski u ruskoj oblasti Voronjež. U ponedjeljak 18. kolovoza spominjalo se rušenje 117 ukrajinskih dronova, ali i uspješan napad na pumpnu stanicu naftovoda „Transnjeft Družba“ u gradu Nikoljskoe u ruskoj regiji Tambov (na pravcu prema Europi). Za utorak 19. kolovoza ruski izvori navode rušenje 217 ukrajinskih dronova, a u srijedu 20. kolovoza 294 ukrajinska drona – da bi se dan kasnije čulo o pogađanju vojnog vlaka u mjestu Džankoj na Krimu, čime je dodatno usporena opskrba agresorskih snaga na jugu Ukrajine, pogodak u skladišta goriva i maziva ruskih okupatora u Voronješkoj oblasti RF, ali i o velikoj šteti na ruskoj rafineriji u mjestu Novošahtinsk (Rostovska oblast), koja je nakon eksplozija nastavila gorjeti sve do danas. U petak 22. kolovoza spominjalo se 160 oborenih ukrajinskih dronova, ali i dan ranije izveden uspješan ponovljeni napad na crpnu stanicu naftovoda „Transnjeft Družba“ u gradu Uneči (Brijanska oblast), čime je izgleda završila na dugi rok zatvorena mogućnost opskrbe ruskom naftom za Mađarsku i Slovačku. Zato se u subotu 23. kolovoza iz ruskih izvora čulo o rušenju 172 ukrajinska drona dugog dometa, dok je gađana željeznička infrastruktura kod mjesta Petrov Val u Volgogradskoj oblasti (zakašnjenja vlakova i problemi u opskrbi vojske), te je zbog prijetnje dronova opet bio zatvoren i veliki broj aerodroma širom Ruske Federacije. Konačno, nedjelju 24. kolovoza obilježile su detonacije na Novatek terminalu u luci Ust-Luga kod Skt. Peterburga, kao i eksplozije u rafineriji u mjestu Sizranj, Samarska oblast – time je zadnjih dana iz stroja izbačeno oko 17 % ruskog rafinerijskog kapaciteta, što će sigurno pogoršati i nestašice naftnih derivata zadnjih tjedana vidljive širom Rusije.

Ukrajina početkom kolovoza

U svjetlu problema s pribavljanjem dodatnog ljudstva za Oružane snage, treba spomenuti i novo zakonodavstvo koje je Ukrajina zadnjih tjedana donosila po pitanju svoje obrane, prava aktualnih branitelja i čitavog procesa njihovog pribavljanja (mobilizacije). Kao prvo, 29. srpnja usvojen je propis koji dopušta sklapanje ugovora o vojnoj službi i za ljudstvo starije od 60 godina, ako im zdravlje zadovoljava vojne potrebe. Uz to, krenulo se proširivati i povlastice koje bi dobivali mladi između 18 i 24 godine, koji bi dragovoljno potpisali ugovor o vojnoj službi na 24 mjeseca službe, od čega najmanje 12 u borbenim uvjetima – s naglaskom na pribavljanje dodatnog osoblja za Snage besposadnih sustava – budući da odaziv od uvođenja ovog sustava sredinom veljače navodno baš i nije odgovarao prvotnim očekivanjima političara i vojnog vrha.

Jednako tako se kodificiralo i minimalno 15 dana godišnjeg odmora za sve pripadnike Oružanih snaga – uz mehanizam godišnje kompenzacije ako to pravo ne bude moguće iskoristiti, što je također bilo izvorom prijepora. Istodobno uz rješavanje takvih životnih problema, manjak ljudstva za obrambeni sustav Ukrajine povezan je i s problemima u mobilizaciji širom Ukrajine. No, dok je novi ukrajinski ministar obrane Denis Šmihal za medije tvrdio kako 90 posto mobilizacija prolazi mirno – naravno, problem je onih preostalih „5 do 10 posto skandala“ koji otežavaju prikupljanje novih branitelja, koji itekako nedostaju na bojišnici. Iako se barem dio tih situacija može pripisati izuzetno aktivnom ruskom psihološkom ratovanju protiv ključnih elemenata obrane Ukrajine – ipak ostaje i činjenica da sami ukrajinski mediji gotovo redovito prenose vijesti o problemima u provedbi ratne mobilizacije.

Od vijesti o fizičkom nasilju djelatnika Teritorijalnih centara za novačenje i socijalnu podršku (TCC) ili vijesti o tome da je potencijalni vojnik radije poginuo u skoku s mosta nego se dao „uhvatiti“, postupno se došlo i do izvještaja o masovnijem otporu mobilizaciji. Tako se navečer 1. kolovoza u gradu Viniciji bilježio okršaj policije s grupom od oko 80 građana koji su pokušali „osloboditi“ regrute s privremenog zbornog mjesta na lokalnome sportskom stadionu – da bi na kraju bilo privedeno 5 muškaraca u najvećoj takvoj akciji protiv mobilizacije do sada. Samo u idućih nekoliko dana čulo se i o obračunu gomile sa zaposlenicima TCC-a u regiji Mikolajev (koji su se obranili tek hicima iz službenog oružja), te napadu niza muškaraca na osoblje TCC-a u okrugu Kovel, regija Volin, gdje je desetak ljudi branilo suseljana koji je pokušao pobjeći od provjere osobnih dokumenata u okviru terenskih mjera kontrole izbjegavanja mobilizacije.

Da stvari ne bi još masovnije eskalirale, bilježilo se izjave Dimitrija Lubinetsa, povjerenika Vrhovne rade za ljudska prava, da zaposlenici TCC-a nemaju pravo koristiti silu protiv građana i ograničavati im slobodu bez zakonske osnove – ali i najava ministra obrane Šmihala kako se od 1. rujna očekuje da svi zaposlenici TCC-ova na terenu nose „tjelesne kamere“ i snimaju dostave poziva obveznicima – ne bi li se time doskočilo problemima.

Stanje na bojištima – Sumi i obližnje ruske regije

Dok je krajem srpnja i u prvoj polovici kolovoza sjeveroistok regije Sumi bio područjem posebnog fokusa ukrajinskih Oružanih snaga, zadnjih desetak dana naglasak se prebacio na Donbas. Ipak u Sumiju nije mirno – usprkos uništenju skladišta streljiva u mjestu Jastrubine 19. kolovoza, i dalje se glavnina borbi vodi na liniji naselja Stepne-Novokostjantinivka-Kindrativka-Andriivka-Oleksiivka-Varačine, što je vidljivo olakšalo ritam ruskih napada na južnije ukrajinske položaje (linija Jastrubine–Hotinj–Pisarivka–Mala Korčakivka).

Za razliku od toga, stanje tek malo istočnije nije tako dobro za branitelje. Naime, ne samo da nije uspjelo približavanje od kraja srpnja okupiranoj Jablunivki, već se nastavilo i rusko napredovanje oko općinskog središta Junakivka – prvo zapadnije od mjesta sredinom kolovoza, da bi 22. kolovoza bio geolociran pomak agresora i do južnog kraja naselja (koje je još od 19. lipnja bilo poprište ogorčenih borbi). Iako se još drži oko 5 km istočnija lokacija Sadki, stanje u Junakivki je iznimno neugodna novina za ukrajinske branitelje – koja objašnjava i kontinuirani ruski pritisak na iduću ukrajinsku obrambenu liniju (jugozapadno od Junakivke, oslonjenu na sela Mala Korčakivka i Korčakivka, pa istočnije još Nova Sič, Hrapivšćina i Marine). Ostaje tu i otvoren prolaz do šumskih krajeva južno od Junakivke, kao i u zaleđe istočnijeg uporišta Sadki, naravno, ako to agresori uspiju iskoristiti.

Ujedno, redovito se čuju i navodi o brojnim ruskim napadima na sam grad Sumi – o uništenju zgrade regionalne uprave, željezničkog kolodvora, središnje tržnice i zgrade državnog sveučilišta – dok se bitnije pristupne prometnice užurbano nastoje postupno prekriti mrežama za zaštitu od dronova. Pod napadom su i drugi veći gradovi regije (posebno Šostka, Konotop, Bilopilja, Ohtirka), gdje se raznim sredstvima (pa čak 21. kolovoza i hipersoničnom raketom 3M22 Cirkon s Krima) gađalo razne ciljeve. U zadnjih desetak dana Ukrajina je tome pokušala odgovoriti i slanjem valova bespilotnih letjelica prema ciljevima u ruskoj regiji Belgorod – koji su ondje pojedinih dana dovodili i do široke obustave redovitog civilnog života.

Stanje na bojištima Ukrajina

Dok su se borbe u regiji Sumi intenzivirale pa onda opet usporile, okupirane enklave na sjeveru regije Harkiv zadnjih tjedana općenito nisu bile posebno borbeno aktivne. Povremeno se čulo tek o vatrenim djelovanjima zapadnije kod pograničnih sela Udi, Kozača Lopanj, Nova Kozača i Graniv, zatim na fronti kod sela Gliboke, Lipci i Zelene, ali i istočnije, kod Staricje i Gatišća, u Vovčansku, te kod sela Tihe i Vovčanski Hutori – sve bez vidljivih pomaka bojišnice.

Načelno je bilo usporedivo i oko 50 km jugoistočno, na zapadnoj obali rijeke Oskil. Ondje se (1) i dalje redovito čuje o borbama u početkom srpnja okupiranoj zoni oko sela Milove, gdje su Ukrajinci zaustavili Ruse, ali se i dalje navode periodični napadi na okolna sela Čugunivka, Zarubinka, Hatnje, Ambarne i Odradne.

(2) Oko 16 km jugoistočno, uz samu rijeku Oskil, i dalje se vode borbe kod okupiranih sela Kamjanka, Krasne Perše i Figolivka, ali i uz zapadniji niz naselja Dvoričanske, Kolodjazne, Novovasilivka i Petro-Ivanivka.

Tek (3) desetak km jugozapadno, Rusi se izgleda nadalje brane na potezu između sela Zapadne i Kindrašivka (uz nejasno stanje u zapadnijim selima Dorošivka, Mala Šapkivka i Tišćenkivka).

Jednako je nejasno i stanje (4) na samim sjevernim, sjeverozapadnim i zapadnim prilazima gradu Kupjansku. Naime, usprkos ruskih tvrdnji od masivnim napredovanjima, izgleda da se može sigurnije govoriti tek o okupaciji Radkivke i Golubivke (oboje oko 2 km sjeverno od Kupjanska) – s postupnim prilaskom agresora do sjevernih naselja samoga grada, ali uz učestale protunapade. Zato izgleda da su zapadnija sela Moskovka i Sobolivka (ali i udaljenija Kovalivka) sada u tzv. „sivoj zoni“ s povremenim infiltracijama neprijatelja i protunapadima branitelja.

Ipak, sve to dodatno ugrožava (5) ukrajinsku enklavu istočno od Kupjanska, preko rijeke Oskil – gdje se i dalje bilježe okršaji kod Sinjkivke i Petropavlivke, dalje istočno kod Stepove Novoselivke, te jugoistočno od ukrajinskog sela Pišćane Gornje i južno od Gluškivke.

Oko 9 kilometara južnije, s druge strane ruskog prodora do rijeke Oskil, i dalje se vode (1) borbe na sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Borova (trokut Zagrizove, Boguslavka, Nova Krugljakivka), kao i malo jugozapadnije – gdje još odolijeva Borivska Andriivka, ali su agresori pomakom južno od Lozove do 16. kolovoza potvrđeno okupirali naselje Zeleni Gaj.

Zadnjih se tjedana jugoistočno od toga bilježilo malo sukoba budući je težište djelovanja agresora završilo oko 15 km južnije, (2) na administrativnoj tromeđi ukrajinskih oblasti Harkiv, Lugansk i Donjeck (od sela Novosergiivka i Černešćina, sve do Druželjubivke i okupirane Grekivke, pa onda zapadno uz ukrajinska sela Oljgivka i Andriivka, Novi Mir i Glušćenkove, te Ridkodub i Krapivka). Tu ukrajinska 3. jurišna brigada uspješno zaustavlja agresore (usprkos činjenici da drži možda i preko 50 km bojišnice), a navodno je zadnjih dana uspjela nanovo ući i u selo Novomihailivka (okupirano još 24.lipnja).

Zadnjih je tjedana bitno lošija situacija bila (3) južnije, gdje se premjestilo lokalno težište ruskih operacija – tako se ondje bilježi prilazak agresora selima Serednje (Rusi službeno proglasili okupaciju 23. kolovoza) i Šandrigolove – dok su malo istočnije do 11. srpnja prvo okupirali selo Zelena Dolina, a onda 16. kolovoza i selo Kolodjazi.

Uz to napredovanje na sjevernim prilazima ukrajinskog grada Limana, Rusi su uspjeha imali i (4) oko 10 km sjeveroistočno od Limana, gdje se bilježe žestoke borbe na prilazima sela Mirne i Jampolivka, kao i tek malo južnije – gdje borbe bjesne u selu Zarične, unutar uvelike okupiranog sela Torske i na prilazima Jampilu. To i ne čudi ako imamo u vidu zadnjih tjedana od obje strane spominjane velike ruske pomake u prostoru Serebrjanskih šuma, gdje se fronta prenijela barem desetak kilometara zapadno kroz to dugogodišnje šumsko bojište.

Time su objašnjeni i već duže spominjani ruski napadi južno, preko rijeke Siverski Donjec, gdje su u ruske ruke pala sela Grigorivka i Serebrjanka, dok se zadnjih dana navode i borbe kod zapadnijeg sela Dronivka, također uz rijeku Siverski Donjec (vjerojatno napadanog sa sjevera). Sama Serebrjanka pala je još 17. kolovoza, ali je i dalje poprište sporadičnih borbi. Ipak, nije jasno je li to prilaz prema nedalekom ukrajinskom gradu Siversku sa sjeveroistoka, ili onamo agresori ipak povremeno pristižu s istoka, preko zone uvelike uništenog sela Verhnokamjanske. Uglavnom, bojišnica se tu zadnjih tjedana postupno primicala prema zapadu, baš kao što je imala pomak prema sjeverozapadu u okolici okupiranog sela Ivano-Darivka.

Time na jugozapadnim prilazima Siversku dolazimo do učestalih sukoba sjeverno od lokaliteta Viiimka, te s juga u zoni ukrajinskih sela Zvanivka, Pereizne, Fedorivka i Vasjukivka. Kako izgleda, svim tim pomacima borbe se zapravo približavaju ukrajinskoj obrambenoj liniji koja od rijeke Siverski Donjec između Dronivke i Serebrjanke ide južno uz istočni rub Siverska, te se zapadno od sela Pereizne, Fedorivka i Vasjukivka uklapa u daljnje fortifikacijske gradnje branitelja.

Dok i dalje odolijevaju pojedina ukrajinska uporišta sjeverno od Časiv Jara (Minkivka, Novomarkove, Markove, i Majske kojem su se Rusi s juga primaknuli 22. kolovoza) – glavnina Časiv Jara je u ruskim rukama od kraja srpnja, iako se ondje i dalje bilježe učestala sukobljavanja. Braniteljima je zato izgleda ostalo groblje na krajnjem zapadu grada, južno predgrađe Mikolaivka, kao i nedaleko prigradsko selo Červone.

Bitno je teže točno definirati stanje južno od Časiv Jara, gdje su Rusi već odavna proglasili okupaciju prigradskih sela Stupočki i Predtečine (oba oko 5 km sjeveroistočno od ukrajinskog grada Kostjantinivka, na cesti T-0504 u smjeru okupiranog Bahmuta), jednako kao i u južnijim selima Bila Gora (20. srpnja) i Oleksandro-Šultine (20. kolovoza). Ipak, sva ta četiri lokaliteta i dalje su poprište praktično svakodnevnih borbi, te izgleda još barem donekle brane istočne prilaze nedalekoj Kostjantinivki.

Unatoč redovitim izvještajima o borbama, izgleda da jugoistočno od Kostjantinivke i dalje odolijeva trokut ukrajinskih naselja Ivanopilja, Nelipivka i Plešćiivka uz rijeku Krivi Torec – ali u posebno su teškoj situaciji preostali položaji branitelja južno od Kostjantinivke i velikog vodnog rezervoara na rijeci Bičok. Ondje su agresori na istočnoj strani službeno proglasili okupaciju sela Katerinivka (22. kolovoza) i Kleban-Bik (23. kolovoza), što je oboje vrlo upitno jer se ondje i dalje bilježi organizirani ukrajinski otpor (kao i južnije kod okupiranog Novospaske i ukrajinske Šćerbinivke), te zapadnije kod navodno okupiranih sela Oleksandro-Kalinove (2. kolovoza) i Jablunivka (okupacija proglašena 9. kolovoza). Izgleda da je fronta tu načelno uz tok rijeke Bičok, iako se čulo i za povremene okršaje i oko 4 km sjevernije, u zoni sela Berestok i zapadnije prema Stepanivki (oboje oko sada prekinute magistrale T-0504 koja je vezala Pokrovsk i Kostjantinivku).

U tridesetak kilometara zapadno od sada ukrajinske Stepanivke nalazi se zadnjih tjedana posebno problematičan prostor spojnice borbene zone oko Kostjantinivke s borbenom zonom Pokrovska na jugozapadu. Ondje ne samo da su Rusi prešli magistralu T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), već su dvadesetak km zapadnije praktično pa presjekli i bitan sjeverni prilaz u Pokrovsk (magistrala T-0515, prema Dobropilji i Kramatorsku). Iako se ondje zapadno od Stepanivke bilježi ustrajno rusko napredovanje – preko podijeljenog Rusin Jara i gotovo okupirane Poltavke (sjeverno od 27. srpnja konačno zauzetog Popiv Jara), pa sve zapadno do linije naselja uz rijeku Kazenji Torec – Sofivka, Šahove i južnije do sela Volodimirivka (koje je zadnjih dana izgleda prelazilo iz ruke u ruku). Samo kilometar dalje jugozapadno izgleda da su Rusi 22. kolovoza uspjeli dovršiti osvajanje malih sela Pankivka i Majak, iako im to možda i nije pomoglo po pitanju daljnjih oko 3 km tamošnje fronte prema zapadu.

Naime, to je korijen ruskog infiltracijskog prodora na sjever, izvedenog između 7. i 11. kolovoza, kojeg već dva tjedna nastoji suzbiti oveća grupacija interventno prikupljenih ukrajinskih snaga predvođenih 1. Azov korpusom Nacionalne garde. Kako izgleda, postoji mogućnost da su oni stvarno na liniji od Šahove prema zapadu do naselja Novo Šahove odsjekli te ruske snage koje su izvele uzak prodor pješaštva i lakih motoriziranih snaga – ne samo sjeverno preko Kučeriv Jara do linije naselja Zolotij Kolodjaz, Vesele i Gruzke, nego onda po riječnim usjecima i dalje na sjeverozapad preko magistrale T-0515 do sela Petrivka, Marivka i Novovodjane.

Dok Ukrajina tvrdi da su Petrivka, Marivka, Novovodjane, te Zolotij Kolodjaz, Vesele i Gruzke oslobođeni u zadnjih tjedan dana – ipak se u čitavom tom prostoru i dalje bilježe borbe (možda s ostacima infiltriranih snaga). Južno od ukrajinskog naselja Novo Šahove borbe traju i u selima Nikanorivka/Zapovidne (Rusi proglasili okupiranim 13. kolovoza), te zapadnijem Bilicke, južnije na liniji okupiranih naselja Fedorivka, Zatišok i Suhecke, te još južnije kod ukrajinskih naselja Rodinske i Červoni Liman. Usprkos ruskom prodoru i dalje prema zapadu – zadnjih se dana tu bilježe i borbe u ruskoj pozadini, kako na prostoru uvelike okupiranog Novoekonomične, tako i u istočnom selu Mirne, te jugoistočnim naseljima Mikolaivka i Miroljubivka (sve službeno okupirano od kraja srpnja).

Napomenimo da u nastavku prema jugu Mirnograd te sela Balagan, Promin, Suhi Jar i Lisivka i nadalje brane istočni prilaz Pokrovsku, iako se posebno u Mirnogradu zadnjih desetak dana bilježilo posebno teške zračne napade masivnim ruskim vođenim bombama. Dok na jugu Pokrovska i nadalje odolijeva obrana sela Novopavlivka, Čunišine i podijeljenih naselja Zvirove, Kotline i Udačne, treba napomenuti da se do 15. kolovoza čulo i o konačnom suzbijanju infiltratora koji su u drugoj polovici srpnja s juga ulazili u sam grad Pokrovsk.

Južno od toga, bojišnica i dalje oko 25 kilometara prati administrativnu granicu ukrajinskih oblasti Donjeck i Dnjepropetrovsk. Agresori tu na strani Donjecke oblasti izvode pritisak prema ukrajinskim pograničnim selima Molodetske i Muravka, dok okupiranima i dalje drže sela Novomikolaivka, Kotljarivka, Gorihove i Novoukrainka – oko kojih traju svakodnevne borbe. Doduše, na jugu te zone, izgleda da im je uspjelo ući u Dnjepropetrovsku oblast u zoni sela Dačne, te oko sela Filija (koje su i službeno proglasili okupiranim u nedjelju 24. kolovoza). Jugozapadno od toga, nastavljeni su okršaji i u tamošnjim pograničnim dijelovima Donjecke oblasti – kako kod okupiranih naselja Zirka i Grušivske na rijeci Mokri Jali, tako i uz zapadnija okupirana naselja Novohatske i Piddubne.

Pri tome, izgleda da je tu naselje Andriivka-Klevcove (Iskra) ipak ostalo u ukrajinskim rukama (usprkos ruskog podizanja zastava 14. kolovoza) – dok se bilježio i ukrajinski protunapad u okupiranim selima Zeleni Gaj (22. kolovoza) i Tolstoj (21. kolovoza, navodno uz povratak Rusa 24. kolovoza) na istoku, te Oleksandrograd na jugu (22. kolovoza). Samo malo južnije su agresori utvrdili položaje oko 15. srpnja zauzete Voskresenke, da bi do 21. kolovoza kompletno okupirali pogranično selo Maliivka u Dnjepropetrovskoj oblasti (ali ne i sela Sičneve i Vorone kako se iz Moskve službeno tvrdilo u prvoj polovici ovog mjeseca). U prostoru tamošnje tromeđe, u Donjeckoj oblasti još se drži ukrajinsko uporište Komišuvaha, borbe se bilježe u nedalekim selima Novogeorgiivka (navodno zauzeta 20. kolovoza) i Zaporizke (navodno zauzeto 24. kolovoza) te Novomikolaivka u Dnjepropetrovskoj oblasti, kao i kod okupirane Temirivke te ukrajinskih sela Olgivske i Poltavka u regiji Zaporižje.

Napomenimo da se u Zaporižju još spominjalo i borbe oko okupirane Malinivke, te na prilazima Orihivu (Mala Tokmačka i Novoandriivka) – dok se glavnina borbi ipak koncentrirala sjeverno od okupiranog grada Kamjanske uz negdašnje akumulacijsko jezero na Dnjepru. Ondje su Rusi do kraja prošlog tjedna uspjeli postupno anulirati rezultate ukrajinskih protunapada iz prve polovice mjeseca, te time obnoviti i pritisak kako na prigradsko selo Plavni (podijeljeno), tako i prema ukrajinskom Stepnogirsku oko 3,5 km sjevernije. Za razliku od toga, nije bilo konkretnih učinaka borbi koje se spominjalo na prostoru ušća Dnjepra u Crno more kod Hersona (oko mostova Antonivski, mjesta Dniprovske, te malo južnijeg riječnog otoka Bilogrudove).

 

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 26. kolovoza 2025. pod nazivom “Masovni problem Kijeva izlazi van granica zemlje i sve se teže kontrolira. Nezabilježeno je što se 1. kolovoza dogodilo u gradu Viniciji” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/masovni-problem-kijeva-izlazi-van-granica-zemlje-i-sve-se-teze-kontrolira-nezabiljezeno-je-sto-se-1-kolovoza-dogodilo-u-gradu-viniciji-15616267