Subota 26. listopada ujedno je 976. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja trenutno uživa jesensko vrijeme, postupno sve hladnije, ali bez mnogo padalina (pa time i bez tzv. „jesenske rasputice“ koja bi iznimno otežala mobilnost na bojištima). Iako se tamošnja potrošnja struje relativno stabilizirala, tehnički problemi i ratne štete i dalje ometaju rad strujne mreže u nizu ukrajinskih regija. Nacionalni manjkovi dinamično se kompenziraju uvozom struje iz Poljske, Rumunjske, Slovačke, Mađarske i Moldove (ukupno oko 6.916 MWh u četvrtak 24. listopada) – a navodno su pripremljene i dovoljne zalihe dizela, benzina i plina kao rezervnih goriva za prolazak kroz jesensko i zimsko razdoblje bez radikalnih oscilacija cijena tijekom sezone grijanja. Jednako tako punom parom rade i ukrajinske luke na Crnom moru gdje je zadnjih dana 86 brodova čekalo na uplov i onda izvoz oko 2 milijuna tona tereta. Sve to funkcionira usprkos ruskim napadima koji su od 5. do 14. listopada oštetili i četiri strana trgovačka broda (MV Paresa pod zastavom St.Kitts i Nevis, MV Optima pod zastavom Palaua, MV Shui Spirit pod zastavom Paname i NS Moon pod zastavom Belizea). U zaštiti tog pomorskog prometa pomaže i koalicija saveznika predvođena Velikom Britanijom i Norveškom koja je do sada osigurala preko 120 milijuna GBP za radare, pomorske dronove i druga pomorska borbena sredstva kojima Ukrajina brani svoj pomorski izvozni koridor. Sve to je 20. listopada zabilježilo i veliki uspjeh – kada se iz ruskih službenih izvora moglo čuti potvrdu da se ruska Crnomorska flota zaista povukla u svoje luke na krajnjem istoku ovog akvatorija budući da je ostatak Crnog mora za nju postao previše opasan.

Osim izvozom i vlastitim gospodarstvom, Ukrajina se i dalje uvelike financira pomoću saveznika. Posebno je tu bitno napomenuti novu tranšu sredstava iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) od 1,1 milijardu USD za proračunske izdatke nevojne prirode – dok bi takva sredstva u 2025. trebala dostići 2,7 milijardi USD. Ujedno su u samoj Ukrajini za financiranje ratnih rashoda izdane i dvije nove vojne obveznice (nazvane „Avdiivka“, s kamatnom stopom od 15,6 posto do 20. svibnja 2026. godine i „Debaljceve“ sa stopom od 16,5 posto do 12. svibnja 2027. godine). Ipak, posebno je bitno postupno kristaliziranje odluke o velikom zajmu na temelju prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine. Dok ruski izvori sve nazivaju „banalnom krađom“ koja će imati dugoročne posljedice po opći monetarni i financijski sustav, sve je izglednije da Sjedinjene Američke Države osiguravaju do 20 milijardi USD pomoći s takvim utemeljenjem, dok se Europska unija odlučila dati do 35 milijardi eura, a Velika Britanija 2,93 milijarde USD. Europska unija planira svoj dio sredstava učiniti raspoloživim do kraja ove godine, s rokom otplate od 45 godina (95 posto na temelju spomenutih prihoda od očigledno dugoročno zamrznute ruske imovine, a 5 posto iz okvira Europskog mirovnog instrumenta – EPF). Zanimljivo će biti vidjeti i navodne ruske „zrcalne odgovore“ na ovakvo financiranje potreba Ukrajine, gdje se navodno planira prihode od zapadne imovine zamrznute u Rusiji usmjeriti u gospodarstvo i proračun Ruske Federacije. Riječ je o istoj onoj Rusiji koja dnevno na Ukrajinu izvodi stotine kopnenih napada, sada baca i do 200 vođenih zrakoplovnih bombi (ovoga tjedna dostignuto preko 150 na samu Ukrajinu i preko 50 na ukrajinske snage u okupiranim dijelovima ruske regije Kursk), te dnevno izvodi i do 4.000 napada topništvom te bespilotnim letjelicama raznih formata (bez problema i 1.500 raznih kamikaza-dronova dnevno).

Sjeverna Koreja nadalje u fokusu

Iako je desetak dana prošlo od pojave prvih vijesti o slanju vojnika iz Sjeverne Koreje u Rusiju, a onda možda i na ukrajinska bojišta, ova vijest ustrajno hvata pažnju i proizvodi sve šire političke te diplomatske posljedice. Dok sama Sjeverna Koreja i Rusija u ovakvoj suradnji ne vide ništa sporno – iz Moskve se vijesti opisuje kao „napuhavanje i pompu“, Kina se tu izbjegava očitovati, no Sjedinjene Države, niz NATO saveznica i Europska unija izražavaju zabrinutost i pomno prate situaciju. Sporazum Rusije i Sjeverne Koreje o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu, potpisan 19. lipnja ove godine, 24. listopada je ratificiran u ruskoj Državnoj Dumi, a njegov puni opseg tek se postupno otkriva. Dok ukrajinski izvori nagađaju da obuhvaća ruska plaćanja u novcu i tehnologiji nuklearnog naoružanja, s korejske se strane očigledno radi o slanju topničkog streljiva (preko 1,8 milijuna komada u zadnjih 14 mjeseci, što je bitno više nego sabrane EU pošiljke Ukrajini), balistički projektili, te izgleda određen kontingent vojnog ljudstva. Za sada se tu iz američkih izvora spominje do 3.000 ljudi koji su tijekom proteklih tjedana iz Wonsana u Sjevernoj Koreji stigli u u Vladivostok, prije nego što ih se rasporedilo po vojnim bazama u istočnoj Rusiji, gdje su trenutno na obuci.

Polako se sklapaju konture sjevernokorejskog sudjelovanja u ukrajinskom ratu

Po ukrajinskim navodima, vodit će ih najmanje 500 časnika i tri generala, a pristizanje prvih trupa iz Sjeverne Koreje u ruskoj regiji Kursk očekivalo se 23. listopada, da bi se kasnije krenulo spominjati 27. i 28. listopada kao rok. Dok Sjedinjene Države priznaju njihov dolazak u Rusiju, ali nisu bile spremne iznositi saznanja o njihovoj mogućoj borbenoj uporabi – sve se intenzivnije razmatra moguće političke i vojne odgovore iz Južne Koreje – od prijave Sjeverne Koreje Međunarodnom kaznenom sudu do „fleksibilnije“ pomoći Ukrajini. Ipak, iz Seula još oklijevaju s jasnijim stavovima i mjerama, jer je tema „vrlo delikatna“ te je prerano za donošenje zaključaka. No, dok sve razine vlasti u Južnoj Koreji situaciju uzimaju za ozbiljno i spremaju odgovore, zanimljivo je iz ukrajinskih izvora čuti o navodnim ruskim problemima po pitanju integracije tih i takvih vojnika iz Sjeverne Koreje (pod oznakom „bataljun K“) na prostoru ruske regije Kursk. Navodno bi na svakih 30 Sjevernokorejaca trebala ići tri vojnika iz Ruske Federacije i prevoditelj – no izgleda da uopće nije jasno otkud bi se za te snage izdvojilo dodatni ruski zapovjedni kadar, koji je ionako deficitaran u ovom ratu ili tzv. „Specijalnoj vojnoj operaciji“.

Međunarodni skupovi

Uz problem koji predstavlja vojna suradnja Ruske Federacije i Demokratske Narodne Republike Koreje, tek se stišavaju i posljedice summita zemalja skupine BRICS, održanog u Rusiji od 22. do 24. listopada. Iako je skup u Tatarstanu bio prezentiran kao izlazak Vladimira Putina iz međunarodne izolacije, a okupio je i niz čelnika bitnih svjetskih država – zapadni promatrači smatraju bitnim da u skupnoj deklaraciji ovog sastanka nije podržano rusko postupanje u Ukrajini (naglasak na „vlastita nacionalna stajališta“ zemalja sudionica), ali je podržana Povelja UN – koja svojim odredbama brani baš takve agresije kakav je napad Rusije na Ukrajinu. Dakle, BRICS kao ekonomsko okupljanje ipak se nije svrstalo u „alternativnu sigurnosnu strukturu“, kako se to često želi prikazati iz Moskve. Tom prilikom je Putin lansirao i novu priču o ruskoj miroljubivosti te ukrajinskom prkosu – ovoga puta po pitanju nedavnih pregovora o plovidbi na Crnom moru i sigurnosti nuklearnih objekata, koji su navodno bili pred uspjehom uz tursko posredovanje da bi onda sve potopila ukrajinska objava „Plana pobjede“. Jednako tako se Rusija formalno izjasnila spremnom i za nastavak izvoza plina preko Ukrajine, doduše tražeći tu kompletno novi ugovor (o kojem je skoro nemoguće ozbiljno pregovarati u doba rata i svakodnevnih borbi baš na trasi tih plinovoda) – te bez spomena ikakve uloge Slovačke i Mađarske (koje na nastavku takvih poslova inzistiraju) ili EU koja takav izvoz zapravo brani. Jednako tako je Rusija podržala i mirovne planove Kine i Brazila (čiji je predsjednik sudjelovao video-vezom), iako nije uspjela čak ni susjede poput Kazahstana natjerati da krenu otvorenije kršiti međunarodne sankcije uvedene protiv ratobornog režima u Moskvi. Ujedno je ostalo otvoreno i pitanje uloge glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antonia Guterresa, koji je usprkos protestima Ukrajine sudjelovao na skupu BRICS u Kazanju – ondje razgovarao i s Putinom (optuženikom Međunarodnog kaznenog suda) te se grlio s Aleksandrom Lukašenkom, diktatorom iz Bjelorusije. Ipak, do kraja tjedna je ostalo nejasno je li baš zato bio otkazan planirani naknadni sastanak Guterresa sa Zelenskim u Kijevu (baš kako se 25. listopada Ursula van der Leyen u Beogradu odbila sastati s premijerom Srbije radi njegovog prethodnog primanja ruskog ministra ekonomskog razvoja) – ili je odgoda takvog susreta tek pitanje traženja termina, kako se to naknadno izvijestilo iz Ujedinjenih naroda.

Glavni tajnik UN-a na summitu BRICS-a u Kazanju

Bitno je tiše u četvrtak 24. listopada prošao treći po redu parlamentarni summit Krimske platforme, održan u glavnom gradu Latvije, Rigi. Izaslanstva preko 40 država te međunarodnih organizacija potvrdila su svoju privrženost obrani Ukrajine i međunarodnoga prava. Sam Volodimir Zelenski je ondje u svom online-govoru podsjetio na odredbe Povelje UN koje brane agresivni rat – i napomenuo da Rusiju tek treba dovesti do sudjelovanja u bilo kakvom mirovnom skupu. No budućnost kako svakodnevnog ratovanja tako i mirovnih inicijativa uvelike će ovisiti i o rezultatu predstojećih predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama – do kojih ostaje deset dana, a kandidati izgledaju iznimno izjednačeno. Do tada svjetskom javnošću odjekuju i izjave pojedinih čelnika manjih NATO država – posebno njemačkog kancelara Olafa Scholza koji je navodno spreman na nekakve razgovore s Vladimirom Putinom, a suzdržan oko ukrajinskog „Plana pobjede“ i skorog davanja pozivnice Kijevu za NATO članstvo (baš kao što i predstavnici Slovačke takvu pozivnicu smatraju „nerealnom“, dok bi ona za Orbana predstavljala „uvlačenje cijele Europe u rat s Rusijom“, baš kako to gledaju i u Moskvi). Iako se to s više strana demantiralo, riječ je tu izgleda o skupu od najmanje sedam NATO članica – uključujući SAD, Njemačku, već spomenute Mađarsku i Slovačku (koje otvoreno blokiraju i razne inicijative), ali i Belgiju, Sloveniju i Španjolsku – koje iz raznih razloga suzdržano gledaju na makar i tek formalno skoro davanje pozivnice Ukrajini za članstvo u NATO savezu. Takvo oklijevanje, nasuprot stavova drugog bloka članica (Poljska, baltičke i nordijske države), zapravo ohrabruje Ruse u provedbi svog agresivnog rata – gdje je ikakvo članstvo Ukrajine u NATO neprihvatljivo, a „prijetnja sigurnosti Rusije ne može se eliminirati bez demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine“. Sve je to posebno bitno u vrijeme kad se svjetskim medijima šire priče o navodnoj „očajničkoj želji“ pojedinih europskih država da se rat zaustavi (radi njihovih vlastitih „gospodarskih i energetskih poteškoća“), gdje onda sama Ukrajina učestalo mora demantirati kako joj nije prihvatljivo NATO članstvo u granicama užim od onih iz 1991. godine – a Viktor Orban već viče kako „zapadne zemlje gube rat u Ukrajini, ali ga i dalje ne žele zaustaviti i priznati neuspjeh“.

Neki praktični problemi

Dok svakodnevno teku žestoke borbe kako na jugozapadu ruske regije Kursk tako i širom istoka te jugoistoka Ukrajine, nije čudo da u pozadini pomalo raste i broj onih koji bi s Rusijom bili spremni pregovarati, kad bi uvjeti za to bili iole normalni. U svjetlu vijesti kako se u pojedinim većim gradovima (Kijev, Odesa, Dnipro) spremaju „provokativni skupovi“ koji bi mogli oštrom kritikom ojačati i socijalne polarizacije – bilo je dobro čuti i o skupu koji je predsjednik Zelenski u srijedu 23. listopada održao s predstavnicima dvadesetak javnih organizacija koje se bave međunarodnom politikom, zaštitom ljudskih prava, te sigurnosti i obranom. Na dnevnom redu su se našle brojne bolne teme, što je posebno bitno u okolnostima početka prilagodbi za EU članstvo – što bi bilo teško i da nema rata te brojnih s njime vezanih dodatnih problema (povratak zarobljenika, potpora za veterane, novačenje ljudstva i ljudska prava, provedba rotacija i demobilizacije, i tako dalje).

Kako Ukrajinci vide članove MSEK-a

Moglo se tu čuti i o velikoj reformi Medicinskih i socijalnih stručnih povjerenstava (MSEK) – koja su se temeljito kompromitirala po pitanju utvrđivanja invalidnosti kao izgovora za izbjegavanje mobilizacije. Nakon već objavljenih namjera da se tako dubinski korumpirani sustav hitno zamijeni nečim novim (EU kompatibilnim) – praktično pa na dnevnoj bazi u javnost dospijevaju dodatni dokazi problema, prvenstveno temeljem revizija oko 90.000 medicinskih predmeta koje se pokrenulo (s masom kaznenih i prekršajnih prijava, te učestalih uhićenja raznog u mreže uvezanog medicinskog i upravnog osoblja). Doduše, tek treba vidjeti kako će ići i paralelna provjera po ukrajinskim poduzećima, gdje se moglo tražiti izuzetke od mobilizacije za pojedino kritično osoblje – da bi onda u nekim resorima i 100 posto osoblja završilo kao kritično te „rezervirano“ od služenja u vojsci. No dok će narodu valjda dobro sjesti simbolička mjera dodjele po 1.000 grivnji za svakog građana (oko 22,3 eura) kao sitne pomoći do 1. prosinca – ostaje za provedbu i nastavak evakuacije niza gradova posebno ugroženih novim ruskim vojnim napredovanjima. Posebno se tu radi o izloženim dijelovima Donjecke oblasti (Pokrovsk, Mirnograd, Rodinske i Dobropillja, ali i Kostjantinivka te Kurahove). Iz vojnih se krugova za to vrijeme čuju pozivi za užurbanom izgradnjom vojnih utvrda širom ukrajinske regije Dnjepropetrovsk, u zaleđu ugroženih gradova Pokrovsk i Selidove u Donjeckoj oblasti. Do tada treba spomenuti i nastavljeni niz dobro dokumentiranih situacija da Rusi na bojištu strijeljaju Ukrajince koji se predaju, posebice kod Pokrovska i grada Selidove (tako i 6. pa ponovo 18. listopada) – na što su agresori izgleda krenuli sustavno odgovarati svojim navodima o ukrajinskim ratnim zločinima (posebice u ruskoj regiji Kursk), za što se masovno krenulo naknadno suditi tamošnjim ukrajinskim zarobljenicima (ako ih se već pustilo da se živi predaju). Za sada je tu riječ o preko 130 optuženih ukrajinskih vojnika, iako se gotovo ništa nije vidjelo od tih navodnih zločina protiv ruskog vojnog osoblja i civilnih stanovnika – u regiji koju same ruske snage svakodnevno zasipaju topništvom i vođenim zrakoplovnim bombama.

Stanje na bojištu – ruska regija Kursk

Na krajnjem jugoistoku ruske regije Kursk nastavljaju se žestoke borbe, posebno na zapadnom rubu glavne ukrajinske okupacijske zone. Prije nego se u to upustimo detaljnije – napomenimo tek da je izgleda uvelike suzbijen ukrajinski sekundarni upad na jug ruskog okruga Gluškove, gdje se tek ustrajno čuje o borbama oko sela Novi Put, koje je malo te uistinu pogranično selo. Što se tiče glavnih borbi u tom kraju – one su i nadalje koncentrirane uzduž ukrajinske obrambene linije koja počinje oko pograničnog sela Nikolaevo-Darino, te se nastavlja u krugu oko sela Darino na sjeveroistoku (za koje se zadnjih dana vidjelo da je ipak i nadalje u ukrajinskim rukama). Sjevernije od toga izgleda da je selo Pokrovskij u ruskim rukama, a iz njega se napada prema istoku – po ukrajinskim položajima oko sela Nižnjij Klin te na sjeveroistok prema lokalitetu Tolstij Lug, oboje na rijeci Snagost. Iako je nedaleka Ljubimovka pod ruskom kontrolom, baš kao i selo Zelenij Šljah – ta ruska borbena dostignuća od zadnjih tjedana borbe nije bilo moguće ozbiljnije eksploatirati, budući je čitav taj centar ove šire borbene zone pod neprekidnim ukrajinskim protunapadima, a snage Kijeva tu navodno redovito dovlače i pojačanja. Borbe nadalje traju i uz cestu koja prolazi sjeverno od sela Novoivanovka i Leonidovo, a ruskim snagama izgleda da ne uspijeva njihovo zauzimanje. Ipak, sve je izvjesnije da Ukrajinaca baš i nema sjevernije (na bivšoj bojišnici oko sela Olgovka, Kremjanoe i Šeptuhovka), tako da sjeverna granica borbene zone uvelike teče južno od ruskog Kalinove, sjeverno od sela Krugljenkoe te nedaleko Staraje Soročine – uz daljnje odbijanje ruskih napada kod sela Pogrebki i oko 4 km istočnije kod Kamišovke.

Ukrajinske snage još uvijek drže Sudžu

Istočni rub od Ukrajine okupirane zone u ruskoj regiji Kursk i dalje izgleda teče od sela Ruskoe Porečnoe, preko Čerkaskoe Porečnoe, do Martinovke, južno od magistrale R-200 od okupirane Sudže prema idućem ruskom okružnom središtu Boljšoe Soldatsko. Na jugoistoku nema novih vijesti o daljnjem tijeku ruskog napada koji je s jugoistoka, uz trasu pruge, nastojao doprijeti prema Sudži. Dakle, izgleda da Ukrajinci ondje i nadalje drže položaje nedaleko sela Ruskaja Konopeljka, pritisak je još prije koji dan bio koncentriran na naselje Kolmakov na rijeci Smjerdici (načelna trasa uz prugu prema Sudži), te na nedaleko selo Čerkaskaja Konopeljka. Nastavljene su i svakodnevne borbe oko sela Plehovo na krajnjem jugoistoku čitave ove borbene zone (oko 5 km južno od Čerkaskaje Konopeljke) – pri čemu se geolociranjem ustanovilo da je ukrajinska zona ondje ponešto šira nego su to ruski neslužbeni izvori ustrajno tvrdili. Napomenimo i da se zadnjih dana čulo rusku procjenu kako su ukupne štete od ukrajinskog upada u rusku regiju Kursk do sada iznosile oko 117 milijardi rubalja (oko 1,11 milijardi eura), no te je tvrdnje jednako nemoguće provjeriti kao i navode ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je 24. listopada tvrdio da se u regiji Kursk uspjelo opkoliti oko 2.000 ukrajinskih vojnika. Te je tvrdnje u petak 25. listopada kao namjernu dezinformaciju demantirao ukrajinski Vrhovni zapovjednik general Oleksandar Sirski.

Stanje na bojištima – Ukrajina

Nakon izuzetno borbeno aktivnog prošlog vikenda, tijekom tjedna bilježilo se postupno opadanje ritma kopnenih sukobljavanja u Ukrajini, među ostalim i radi lošeg vremena s ponešto padalina. Pri tome, izgleda da je sjever Harkivske oblasti to posebno osjetio, budući da se ondje čulo tek o povremenim okršajima kod ukrajinskog sela Lipci, na prilazima sela Staricja, te u samom Vovčansku. Bitno je intenzivnije bilo na jugoistoku, na istočnim prilazima ukrajinskom gradu Kupjansku. Ne samo da se ondje bilježi prilazak agresora urbanom prostoru na sjeveroistoku, već i se čulo i o određenom ruskom napredovanju oko 17 km jugoistočno, na trasi magistrale P-07 kod Kotljarivke i Stepove Novoselivke. Doduše, nije jasno je li to začetak nekog ozbiljnijeg prodora uz cestu prema Kupjansku, ili se radi o djelovanjima u podršci tamošnjeg ruskog prodora oko okupiranog sela Pišćane Donje. Upravo su te operacije agresora ondje posebno neugodne – budući da se zadnjih dana bilježi rusku okupaciju većine sela Krugljakivka, čime su oni na samo oko 600 metara od tamošnjeg mosta preko Oskila kod Sinjkivke. Time se uspjelo prekinuti nekoliko ozbiljnih ukrajinskih lokalnih logističkih pravaca, što će raditi problema u općenitom daljnjem zadržavanju Ukrajinaca istočno od Oskila.

Žestoki ruski pritisak oko 37 km južnije doveo je do izravnavanja fronte između nedavno osvojenih sela Makiivka i Nevske, a rusko osvajanje sela Novosadove (samo 2,5 km južnije od Nevske, također na istočnoj obali lokalne rijeke Žerebec) izgleda da u dodatnu opasnost vodi neposredno južnije ukrajinske položaje. Riječ je tu prvenstveno o selu Terni (koje je dugo odolijevalo ruskim napadima s istoka, a sada je najednom ugroženo i sa sjevera), tako da ostaje vidjeti je li ovo sve tek početak serijske okupacije naselja južno od Nevske, a na istočnoj obali Žerebeca. Južno od rijeke Siverski Donjec zadnjih se dana čulo o borbama nadomak ukrajinskih sela Bilogorivka i Grigorivka uz južnu obalu rijeke Siverski Donjec, ali nije jasno je li ondje i stvarno došlo do nekog ozbiljnijeg prodora ruskih agresora. Slične su bile i vijesti južnije, oko Siverska, Ivano-Darivke i Viimke, kao i kod Zvanivke, sve bez posebnih naznaka pomaka bojišnice – baš kakvo je stanje i u ukrajinskom gradu Časiv Jar. Nakon relativno nejasnih naznaka tamošnjeg ruskog prodora od 22. listopada, zadnjih se dana o svemu tome nije čulo ništa – tako da ostaje neizvjesno je li taj napad u gradu na kraju odbijen ili se samo obje strane dobro pridržavaju pravila operativne sigurnosti dok bjesne tamošnje borbe. Slično je i oko 18 km južnije u ukrajinskom gradu Torecku, gdje također nedvojbeno traju žestoke ulične borbe. Uz okršaje u samom centru grada izgleda da je slično i u južnijem predgrađu Zabalka u kojem je teško ustanoviti aktualne linije razdvajanja. Ipak, s jugozapadne strane grada i nadalje se čuje o borbama oko naselja Šćerbinivka, koje blokira lokalna napredovanja agresora u zaleđe Torecka.

I nadalje je izuzetno aktivna borbena zona u smjeru bitnog ukrajinskog logističkog središta Pokrovska. Načelno, ondje nadalje odolijeva ukrajinska obrambena linija od sela Oleksandropilj, Kalinove i Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec, južno od Elizavetivke sve do sela Novotorecke – gdje se posebno čulo i o pritiscima na obližnju Miroljubivku (oko 2 km sjeverozapadno). Uz borbe od okupirane Grodivke na zapad (direktni prilazi Mirnogradu kod sela Promin), te prema samom Pokrovsku – zadnjih je dana navodno bila registrirana i serija ukrajinskih protunapada u poljske fortifikacije nedaleko okupiranih sela Krasni Jar i Kruti Jar, te oko obližnjeg rudnika „1/3 Novogrodovskaja“. Ovo je tek privremeno olakšalo borbenu situaciju na rubu glavnog prodora prema Pokrovsku – uz trasu pruge s jugoistoka i kroz sela Suhi Jar i Lisivka (oko 5 km od prvih kuća grada Pokrovska). Zadnjih su dana posebno loše vijesti dolazile iz borbene zone samo 8 km južnije, na prostoru ukrajinskog grada Selidove. Ondje je početkom tjedna započet frontalni napad s istoka imao učinka (podizanje zastave na zgradama blizu centra), da bi se onda to napredovanje kombiniralo s pritiskom po čitavoj južnoj strani grada, pretežito infiltracijom pješaštva. Kako izgleda, do danas je praktično polovica ovog mjesta završila okupirana, a posebno je nezgodan i prodor agresora kroz jugozapad (opet uz trasu pruge), kojim se u zaleđu Selidove dospjelo do naselja Višneve (oko 2 km zapadno od Selidove), čime je prekinuta i jedna od dvije ceste iz tog borbenog poprišta. Kako izgleda, čitava polovica grada južno od rijeke Solona (čiji tok ide sredinom mjesta) bit će teška za obranu, a uz samo nekoliko mjesta za njen prijelaz sada su u opasnosti i cestovni izlazi iz sjevernog dijela Selidove. Usprkos dosadašnjoj dobroj obrani, time je i ovo veće mjesto u terminalnoj opasnosti od ruske okupacije – čime će samo ojačati pritisak kako na obližnji Pokrovsk, tako i na južnije ukrajinsko uporište Kurahove.

još je malo vremena ostalo za evakuaciju ranjenika iz Selidova

Baš je stanje na prilazima ukrajinskom gradu Kurahove bilo posebno borbeno tijekom zadnjih dana. S jedne strane, na sjeverozapadu su agresori dovršili okupaciju naselja Cukurine i od njega izgleda napreduju zapadno prema ukrajinskom selu Novodmitrivka, koje im sada priječi prolaz. Osim toga, nastavljen je i žestoki pritisak u smjeru sela Kreminna Balka, Novoselidivka te Izmailivka (gdje opet dolaze vijesti o ruskom prodoru između ta dva naselja, preko rječice Solonjenki), kao i na grad Girnik (na čijoj se sjevernoj strani izgleda vode urbane borbe). To je sjeverni rub manjeg ukrajinskog izbočenja fronte oko naselja Kurahivka, koje je okruženo rijekom Vovčom uz koju je formirana i obrambena fronta. Očigledno tu na sjeveru i sjeveroistoku grada Kurahove Rusi prilaze čitavoj trasi Vovče, budući da se baš danas čulo i o okupaciji sela Oleksandopilj koje je zadnje ostalo s istočne strane rijeke. Slično se vodotokovima brane i istočni prilazi do Kurahove (prostor sela Ostrivske i Stepanivka), te malo južnije i kod Maksimilijanivke. No kako izgleda, otvoreni prostori jugoistočno od Kurahove sada su posebno izloženi naletu agresora. Zato se ondje bilježi i nastavak borbi oko 12 km jugoistočno kod sela Antonivka i Katerinivka (oba sada poprište borbi), dalje na jug čuje se i o ruskom ulasku u naselje Bogojavljenka (navodno počele borbe u selu), kao i na prilazima naselja Novoukrainka te Šahtarske (oko 19 km južno od Kurahove). Sve su to manja mjesta prema kojima zadnjih dana Rusi približavaju frontu u širokom potezu, ujedno ugrožavajući ne samo Kurahove, već i mnogo bližu Veliku Novosilku, smještenu oko 11 km zapadnije od naselja sada ugroženog naselja Šahtarske.

Zračni napadi

U subotu 19. listopada Ukrajina je bilježila 98 ruskih kamikaza-dronova (42 srušene, 46 prizemljeno elektroničkim ratovanjem) i još 6 vođenih raketa Kh-59/69 (4 oborene). Šteta je bilo u Kijevu, blizu Čerkasija i Hmeljnickog, te u ukrajinskim regijama Sumi i Černihiv (među ostalim i energetska infrastruktura). Tijekom dana bilježilo se i udare vođenih bombi na Zaporižje (mjesto navodnog okupljanja vojske) te raketa na Odesu i Krivi Rih. Zauzvrat su ukrajinski dronovi djelovali nad ruskim regijama Brijansk (barem 19 letjelica, primarna meta bila jedna od tvornica), Belgorod, Orel i Kursk – kao i kod Skt. Peterburga (bez navoda što se gađalo). Nedjelja 20. listopada opet je započela napadima na Kijev, Krivi Rih, Hmeljnicki i Harkiv – ukupno, radilo se o 49 kamikaza-dronova (31 srušena, 13 prizemljeno, 2 preusmjerene u Bjelorusiju) i dvije balističke rakete „Iskander-M“ (po Krivom Rihu, s mnogo žrtava). Nasuprot tome, nad Rusijom se čulo o više od 110 ukrajinskih dronova – s primarnim ciljevima u tvornici eksploziva i streljiva kod Nižnjeg Novgoroda, te na vojnom aerodromu „Lipeck-2“ u regiji Lipeck. Ponedjeljak 21. listopada opet je započeo ruskim napadom kamikaza-dronova na Kijev, Zaporižje, Odesu (lučka infrastruktura) i pojedine ciljeve širom regije Sumi – sve to kao dio vala od 116 kamikaza-dronova (59 navodno srušeno, 45 prizemljeno), 1 balističke rakete „Iskander-M“, 1 vođene rakete Kh-35 i jedne proturadarske rakete Kh-31P. Zauzvrat je barem 18 ukrajinskih dronova uočeno iznad ruskih regija Rostov, Brijansk, Belgorod, Kursk i Orel.

Utorak 22. listopada započeo je napadima kamikaza-dronova na regiju Sumi (stambene zgrade) kao dio ruskog vala od 60 kamikaza-dronova (barem 42 oborene, 10 prizemljeno, jedna otposlana u Bjelorusiju, a 3 u samu Rusiju). Uz to se napadalo i Herson, Harkiv, Slovjansk i Kramatorsk, dok su ukrajinske letjelice djelovale nad ruskim regijama Brijansk, Belgorod, Orel i Tula (destilerije Efremovski i Lužkovski), te Tambov (kemijska industrija) i Voronjež. Srijeda 23. listopada započela je ponovno ruskim napadima na ukrajinsku oblast Čerkasi (infrastrukturni objekti) i Sumi, sve kao dio vala od 81 kamikaza-drona (57 oboreno i barem 15 prizemljeno), te opet jedne proturadarske rakete Kh-31P na Odesu. Nasuprot tome, 14 ukrajinskih dronova bilo je uništeno iznad Krima i ruske regije Rostov (kao i nekoliko mornaričkih dronova na putu prema Krimu).

Svake noći ruski dronovi lete prema Kijevu

Četvrtak 24. listopada opet je započeo ruskim valom od 50 kamikaza-dronova (40 srušeno, 7 prizemljeno, 2 vraćene), te lansiranjem 2 krstareće rakete Kh-22 iznad Crnog mora i 2 vođene rakete Kh-59 iznad ruske oblasti Brijansk. Uz napad na Kijev (transformatori), bilježio se i udar na željezničku infrastrukturu između Mikolajeva i Hersona te na most preko rijeke Oskil kod naselja Kupjanski Uzlovi. Ujedno je gađan i grad Kurahove teškim vođenim bombama, te Kramatorsk, Harkiv i Dnipro. Petak 25. listopada opet je započeo napadima kamikaza-dronova na Kijev (15. napad u listopadu) – kao dio vala od 63 kamikaza-drona (barem 36 oboreno, 16 prizemljeno). Uz to se napadalo i Dnipro, Zaporižje te regiju Poltava. Nasuprot tome, ukrajinski dronovi napadali su ruske regije Belgorod, Brijansk, Kursk i Orel.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 26. listopada 2024. pod nazivom “Puca obrana ključnog ukrajinskog grada: Rusi značajno napreduju, ali pojavio se veliki problem na koji nisu računali” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/puca-obrana-kljucnog-ukrajinskog-grada-rusi-znacajno-napreduju-ali-pojavio-se-veliki-problem-na-koji-nisu-racunali-15516319