Petak 21. lipnja ujedno je bio 849. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je nakon vrlo toplog i promjenjivog vremena ipak malo zahladilo tako da sad ondje vlada gotovo pa zaboravljeno negdašnje ljetno vrijeme, s umjerenim vrućinama. Ipak, zadnjih dana zabilježeni su brojni ruski napadi na ukrajinsku strujnu infrastrukturu, posebno u noći na četvrtak 20 lipnja, kad je navodno bila oštećena još jedna ukrajinska termoelektrana, ovoga puta u Vinici. Bio je to sedmi val ruskih napada na ukrajinsku strujnu infrastrukturu u zadnja tri mjeseca. Dok je to opet zaoštrilo i redukcije struje širom države, energetskom situacijom pojačano se počeo baviti i ured ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog – s naglaskom na organiziranje promjena u rasporedima remonta postojećih centrala, pojačane solarizacije privatnih i javnih građevina radi jačanja distribucije proizvodnje struje, ali i provođenje dodatnih zaštitnih mjera na strujnoj infrastrukturi koju se nastoji pojačano štititi sredstvima protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja.
Iako će u aktualnoj teškoj situaciji pomoći i donacije iz Njemačke (specijalizirana vozila za popravke elektroenergetskih mreža, ali i više od 120 pošiljki konkretne pomoći teške više od 1670 tona – transformatori, generatori, kablovi, armature i drugo) – posebno se iščekuje i dodatno naoružanje za protuzračnu obranu. Kao prvo, Nizozemska je krajem petka 21. lipnja objavila uspjeh u svom nastojanju sklapanja sustava MIM-104 Patriot iz rasutih dijelova prikupljenih od neimenovanih saveznika. Kao drugo, iz Rumunjske se moglo čuti obećanje slanja dodatne bitnice sustava MIM-104 Patriot, no ta transakcija baš i nije ispala jednostavna. Naime, iako je 2017. Rumunjska za oko 4 milijarde USD kupila 7 bitnica ovog kvalitetnog američkog protuzračnog sustava, dosad je kod njih operativni status dostigla samo jedna. Dakle, ako bi se nju poslalo u Ukrajinu, sama Rumunjska bi od saveznika očekivala privremenu pomoć za zaštitu vlastitog zračnog prostora. Pritom poseban izvor problema predstavlja i nedavna američka odluka da se za neko vrijeme kompletnu buduću proizvodnju sustava Patriot usmjeri prema Ukrajini, iako tu zapravo i nije do kraja jasno radi li se pritom o samim bitnicama sustava (lanseri, radari, zapovjedna i druga vozila) ili se prvenstveno mislilo na rakete za njih kao potrošno streljivo koje Ukrajina treba u golemim količinama. Kako bilo da bilo, i tu se tek čeka pojašnjenje iz Washingtona, kako za preduvjete Rumunjskog slanja Patriota “kao poklona” u susjednu Ukrajinu – tako i za samu Ukrajinu za koju se iz dana u dan gomilaju dileme oko praktičnih dozvola za korištenje dobivene američke vojne tehnike. Najbolji primjer za te dvojbe predstavljale su različite izjave pojedinih američkih vojnih te civilnih dužnosnika, gdje prema Bidenovom savjetniku za nacionalnu sigurnost Jakeu Sullivanu, Ukrajinci smiju dobiveno naoružanje koristiti u svim pograničnim krajevima kojima prijete napadi direktno iz Ruske Federacije, dok su prema glasovima iz Pentagona takve donacije ipak ograničene samo na ruske prostore koji graniče s Harkivskom oblasti, koja je zadnjih mjesec dana poprište prekograničnih napada, ali nipošto nije jedini tako ugroženi dio Ukrajine.
Stanje na terenu
Dok na sjeveru Harkivske oblasti i dalje traju intenzivne borbe, izgleda da ukrajinska strana ondje pritišće ruske položaje u okupiranom selu Gliboke te u samom Vovčansku, dok ruska strana odolijeva i brani se kako protunapadima tako i masovnim korištenjem vođenih zrakoplovnih bombi. Među ostalim, u srijedu 20. lipnja u ukrajinskom naselju Lipci sjeverno od Harkiva navodno je prvi put uočeno i borbeno korištenje ruske bombe FAB-3000, čijih je tri tone bilo navođeno kompletom satelitskog navođenja i krila za upravljano jedrenje. Napad ovim sredstvom na tamošnju bolnicu navodno se pokušalo potpomognuti ruske protunapade sa sjeveroistoka – baš kako što se obnovilo i borbe oko sela Starica te oko Vovčanska. Osim kopnenih obračuna te razmjene vođenih zrakoplovnih bombi u centru grada, ondje se bilježe i ukrajinski protunapadi u istočnim predgrađima te ruski pritisak na prilaze ukrajinskom selu Tihe oko 4 km istočno od Vovčanska. Zadnjih dana nastavljeni su i sukobi na granici Harkivske i Luganske oblasti – od ukrajinskog Kupjanska prema okupiranom gradu Svatove. Uz već učestale borbe oko Sinkivke i Petropavlivke, i dalje se primjećuju pojačani ruski napadi na ukrajinske položaje oko sela Pišćane i Berestove na cesti P-07 Kupjansk-Svatove. Kako izgleda, ondje je možda došlo i do određenih pomaka agresora, budući da je ukrajinska strana najednom počela spominjati i borbe u smjeru sela Krugljakivka, koje je ipak smješteno desetak km zapadnije od dosadašnjih uobičajenih poprišta. Ipak, još nema ni traga navodnim većim ruskim napadima, koje se smatralo mogućima dvadesetak km južnije, na potezu zapadno od Svatove, pa po cesti prema ukrajinskom mjestu Borova na Oskilu. Jednako tako, nisu vidljive ni bitnije promjene bojišnice dalje na jug, gdje se i zadnjih dana čulo o intenzivnim okršajima na potezu Makiivka-Nevske-Terni-Torske pa onda i u zonu Serebrjanskih šuma sjeverno od rijeke Siverski Donjec. Ipak, i taj prostor zapadno od okupiranog grada Kremina bio je na čestoj meti ruskih vođenih zrakoplovnih bombi.
Slično su na udaru bili i ukrajinski položaji južno od rijeke Siverski Donjec, s posebnim naglaskom na okolicu sela Viimka i Rozdolivka (kojem su se agresori primakli s nekoliko strana). Uz to, čulo se i o brojnim bombardiranjima zaleđa ove borbene zone, s posebnim naglaskom na Mikolajevku kod Slovjanska 20. lipnja – mjesto iz kojeg je uspješno evakuirano oko dvije trećine od predratnih oko 21.000 stanovnika. Ipak, bitno je žešće bilo dvadesetak km na jugozapad – u borbenoj zoni oko ukrajinskog Časiv Jara, od njegovih sjeveroistočnih prilaza (Minkivka, Grigorivka, Kalinina), preko središnjeg prilaza (četvrt Novi, koja je i dalje izgleda podijeljena bez daljnjih ruskih borbenih uspjeha), sve do jugozapada. Ondje i dalje navodno traju borbe uz kanal “Siverski Donjec – Donbas”, ali i na prilazima okupiranom selu Ivanivka. Jednako tako, čuje se i o kontinuiranim borbama južnije od Bahmuta, gdje Rusi i dalje ne uspijevaju zadobiti uzvisine oko Klišćivke, koje bi im omogućile ovladavanjem ovim navodno ispražnjenim te uništenim mjestom. Izgleda da je slično zaglavio i krajem prošloga tjedna izveden ruski prodor zapadno iz smjera željezničke stanice Majorske (oko 19 km južno od Bahmuta) pa prema ukrajinskom uporištu Pivnične kod Toretska. Navodno se tu radilo o iskorištavanju rotacije ukrajinskih snaga, ali izgleda da rezultat nije bio spektakularni prodor kao u zoni sela Očeretine kod Avdiivke krajem travnja, već tek upad u prostor dubine oko 2 km uz prugu, preko početka ukopane trase vodnog kanala “Siverski Donjec – Donbas” i onda do prvih kuća naselja Pivnične. Iako ruska strana to sve spominje tek kao dio šireg pritiska prema južnijim ukrajinskim uporištima Šumi, Pivdenje i New York – zasad baš i nisu jasno vidljivi obrisi te neke šire operacije iz Gorlivke u smjeru Toretska.
Ruski vojnik s repetitorom radio signala za bespilotne letjelice
Najžešće borbe i zadnjih dana bjesnile su ponešto južnije, na sjeverozapadnim i zapadnim prilazima okupiranom gradu Donjecku. Na sjeverozapadu se i dalje ističu ruski napadi oko okupiranog mjesta Očeretine – kako na sjever (Kalinove), tako još više na sjeverozapad (iz većinom zauzetog sela Novooleksandrivka, pa dalje na sjeverozapad prema ukrajinskom selu Vozdviženka), na zapad (sjeverno od ukrajinskog uporišta Sokil, koje se još drži teškom mukom, i dalje prema selu Jevgenivka), te jugozapad, gdje se među ostalim i iz okupiranog sela Novopokrovske nadire prema tamošnjem ukrajinskom uporištu Novoselivka Perša. Samo 8 km južnije treba spomenuti ruski pritisak iz zone 27. svibnja okupiranog sela Netailove uz obale vodnog rezervoara Karlovske – kako sjeverozapadno prema kopnenom prijelazu preko rijeke Vovče, tako i jugozapadno prema ukrajinskom selu Karlivka. Desetak km južnije i dalje traju borbe u urbanom prostoru grada Krasnogorivka, gdje ukrajinske snage i nadalje drže sjeverozapadni dio mjesta, dok Rusi nadiru kako s juga, tako i s istoka – doduše, dosad uz vrlo polagane pomake, baš kao i na prostoru južnije smještenih ukrajinskih uporišta Maksimilijanivka, Kostjantinivka i Vodjane. Konačno, usprkos žestokim i svakodnevnim borbama, izgleda da ukrajinska strana i dalje drži prostor sjeverno od okupiranog sela Staromajorske i naselje Urožajne desetak kilometara južno od Velike Novosilke, na sekundarnom smjeru neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine, baš kao i položaje oko Orihiva, na primarnom smjeru te lanjske operacije (gdje su gotovo svakodnevno bilježeni ruski napadi prema ukrajinskim uporištima Mala Tokmačka, Novodanilivka i Novoandriivka). Jednako tako izgleda da se usprkos ruskim nastojanjima nadalje drže i pojedini ukrajinski mostobrani na donjem toku Dnjepra, na njegovoj uvelike okupiranoj istočnoj obali.
Zračni napadi
Srijeda 19. lipnja započela je ruskim lansiranjem vala od 21 kamikaza-drona iz Primorsko-Ahtarska i s rta Čauda na okupiranom Krimu (19 oboreno), gdje su štete ipak bilježene u Lvivu na zapadu Ukrajine (oštećena stambena višekatnica i poslovna zgrada). Uz to, dvjema vođenim zrakoplovnim bombama bila je gađana Viljhivka istočno od Harkiva (pogodak u stambenu zgradu), a raketom Iskander-M s Krima je bila napadnuta obalna zona u Odesi. Ujedno su se spominjala granatiranja ukrajinskih mjesta kod Limana (posebno Zarične) te masovni ruski napadi na Nikopolj na Dnjepru (oštećen niz zgrada, poslovnih prostora i vozila), na koje su izgleda Ukrajinci odgovorili napadom bespilotnih letjelica na trafostanicu Luč na sjeveru Energodara. Osim što je taj energetski objekt gorio do idućeg jutra, njegovo je uništenje bez struje ostavilo dobar dio samog mjesta Energodar i okolice, što je onda navodno bilo djelomično sanirano puštanjem struje direktno iz tamošnje okupirane nuklearne elektrane Zaporižje. Tijekom te srijede čulo se i o ukrajinskim napadima bespilotnih letjelica na ruske pogranične oblasti Kursk (barem 37 letjelica) te Belgorod (barem 7 letjelica), dok su Rusi čitav dan muku mučili i s gašenjem velikog požara u skladištima nafte u gradu Azovu u Rostovskoj oblasti (oko 6300 kvadrata skladišnog kompleksa), što je bila posljedica tamošnjeg ukrajinskog napada u rano jutro utorka 18. lipnja.
Četvrtak 20. lipnja započeo je već spominjanim, sedmim po redu u zadnje vrijeme, ruskim napadom na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Uz 27 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska (svi srušeni), bile su lansirane i četiri krstareće rakete Kh-101/555 sa strateškog bombardera Tu-95MS iznad Kaspijskoga mora (sve srušene), 2 vođene rakete Kh-59 s prostora Azovskog mora (jedna srušena) te 3 balističke rakete Iskander-M iz Voronježa – koje su sve prošle do svojih meta. Uz navode eksplozija u Zaporižju i Kijevskoj regiji (navodno ostaci uništenih dronova Shaheed-136/131), posebno se navodilo i već spomenuto oštećenje “objekta kritične infrastrukture” u regiji Vinica, ali i manje slične štete u regijama Dnjepropetrovsk i Donjeck. Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice zabilježene su iznad ruskih regija Kursk (barem 13 letjelica), Brijansk i Krasnodar (barem po 3 komada), zatim Rostov, Belgorod i Orel (barem po jedna veća letjelica) te Adigea (barem 6 letjelica). Ovo posljednje je bilo i poprište većeg ukrajinskog uspjeha, kad su 4 drona pogodila ruska skladišta nafte u selu Enem nedaleko Tahtamukaja (Lukoil-Jugnefteprodukt). Osim toga, u ruskoj regiji Tambov (oko 490 km sjeveroistočno od Harkiva), kod mjesta Platonovskij, izazvan je bespilotnim letjelicama požar u tamošnjem skladištu nafte, koji je, doduše, relativno brzo i ugašen tijekom popodneva istoga dana. Napomenimo da je ovog tjedna, unatoč ruskim napadima, bila izvedena i evakucija dva beluga kita iz Harkiva, tako da su kitovi Plombir i Miranda svoj mir na kraju 17-satnog puta našli u španjolskoj Valenciji. Riječ je o najkompleksnijoj ikad izvedenoj akciji spašavanja morskih sisavaca.
Naftno postrojenje u Adigeji u plamenu
U petak 21. lipnja Rusi su područje Ukrajine gađali raketama Kh-59/69 koje su bile uspješno srušene, a zauzvrat su iznad niza ruskih regija zabilježeni masovni napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica. Iz ruskih izvora moglo se čuti o presretanju 70 letjelica iznad okupiranog Krima i Crnog mora (zajedno s još 6 besposadnih plovila), dok su 43 letjelice bile zaustavljene iznad Krasnodarskog kraja te jedna iznad oblasti Volgograd. Što se rezultata tiče, čulo se o više odvojenih napada – (1) U Jeisku na Azovskom moru meta su bili objekti za skladištenje i lansiranje kamikaza-dronova Shaheed-136/131 koji učestalo napadaju ciljeve širom Ukrajine, a navodno se bilježilo seriju eksplozija i požar; (2) U mjestu Afipskij u Krasnodarskom kraju na meti se našao “Afipski, Iljski, Krasnodarski i Astrahanski naftoprerađivački zavod“, gdje je izazvan manji požar. Uz to, (3) u okrugu Temrjok na zapadu Krasnodarskog kraja čulo se o štetama od rušenja bespilotnih letjelica, vjerojatno onih na putu do spomenutih poprišta uspješnih napada. Uz to se spominjalo i napade po okupiranome Krimu (Sevastopolj) te ruskoj regiji Brijansk, gdje su na meti bile neprijateljske radarske stanice, komunikacijski centri te objekti elektroničkog ratovanja. Tijekom dana još se čulo i o ruskim zračnim napadima na Harkiv, Kropivnicki i Krivi Rih u Ukrajini, kao i na Odesu (gdje je opet oštećen neimenovani “objekt rekreacijske infrastrukture“). Uz to, Selidove u zaleđu fronte kod Karlivke (sjeverozapadno od Donjecka) opet je bilo gađano vođenim zrakoplovnim bombama UMPB D-30SN.
Međunarodna arena
Dok Europska unija razmatra formiranje te usvajanje svog 14. paketa sankcija prema Ruskoj Federaciji, prilično je sigurno da one neće obuhvatiti i uvođenje posebnih carina na rusku uvoznu robu (među ostalim prehrambeni proizvodi, nuklearno gorivo i lijekovi), kako je to predlagalo nekoliko zemalja članica. Umjesto toga, prvo su 17. lipnja postojeće sankcije bile produljene do 23. lipnja 2025., da bi onda bile nastavljene konzultacije o famoznom 14. paketu EU sankcija. Naime, već tjednima se čuje kako Njemačka blokira dogovor o novim ograničenjima, navodno brinući prvenstveno o odgovornosti podružnica europskih kompanija za kršenja režima sankcija – kako originalni izvoznici ne bi odgovarali za tijek roba izvezenih u Južnu Ameriku, Aziju ili Afriku dalje prema Rusiji. Ipak, dok se nove mjere načelno planiralo usuglasiti do zasjedanja Europskog vijeća 27. i 28. lipnja u Bruxellesu, u četvrtak 20. lipnja ipak je postignut načelni dogovor na razini veleposlanika država EU, kad se odustalo od spomenutih mjera koje su izazivale bojazni u Saveznoj Republici Njemačkoj. Iako je uvoz ruskog plina u Europu ovoga svibnja prvi put u dvije godine premašio kvote iz Sjedinjenih Država, moglo se čuti kako će nove mjere obuhvatiti ograničenja na opskrbu LNG-om, zatim mjere i protiv tankera iz ruske tzv. “sive flote“. Za to se unutar EU posebno zalagala Nizozemska (a tu su se poklopili i s Velikom Britanijom na globalnoj sceni), tražeći da se takvim brodovima uskrati pristup europskim lukama i lučkim uslugama. Uz to, spominju se i ograničenja prometa helija i raznih roba dvostruke namjene, dok bi ujedno na crne liste trebalo biti dodano još 69 fizičkih osoba i 47 organizacija. Također se spominje i zabrana svih privatnih i čarter letova koji se obavljaju u interesu građana ili tvrtki Ruske Federacije. No vjerojatno opet neće biti spomena sankcijama protiv ruske nuklearne industrije i poduzeća Rosatom, budući da su se tome protivili kako iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), tako i iz pojedinih zemalja članica.
Pažljivo izrežirana predstava u Sjevernoj Koreji
No dok Europska unija ipak nastavlja raditi na ograničavanju funkcionalnosti ratnoga stroja Ruske Federacije, njezin predsjednik Vladimir Putin zadnjih dana krenuo je u međunarodno skupljanje saveznika. Kao prvo, Putin je u srijedu 19. lipnja stigao u Sjevernu Koreju, prvi put od 2000. godine, a domaćini su ga dočekali gotovo kao silazak Boga na zemlju. Korejska potpora ruskim vojnim djelovanjima i teritorijalnim aspiracijama navodno se ogledala i u “Sveobuhvatnom sporazumu o strateškom partnerstvu” koji je tu sklopljen – naravno, na račun međunarodne zajednice, Ukrajine, ali i svih zabrinutih susjeda Sjeverne Koreje. Posebno treba napomenuti reakciju službenog Seula, gdje se iz Južne Koreje na jačanje vojne suradnje njihovih sjevernih susjeda s Moskvom reagiralo službenim protestima ruskom veleposlaniku, ali i najavom ukupnog preispitivanja dosadašnje politike slanja samo humanitarne pomoći i nesmrtonosnih vojnih predmeta u Ukrajinu. Među potencijalnim robama koje se navodno počinje razmatrati u Seulu, posebno se ističu sustavi protuzračne obrane te pošiljke topničkih granata kalibra 155 mm. Nakon Sjeverne Koreje, Putin se u četvrtak 20. lipnja uputio i u Vijetnam, koji navodno također ima “uravnoteženo stajalište o ukrajinskoj krizi“. Osim ponavljanja svojih uvjeta za pokretanje pregovora s Ukrajinom (prvo praktična kapitulacija, pa tek onda razgovori), glasno je odjeknula i njegova usporedba međunarodnih sankcija nametnutih režimu u sjevernoj Koreji kao usporedivih s “blokadom Lenjingrada tijekom Drugog svjetskog rata“. Dok nije jasno hoće li s Vijetnamom biti moguće sklopiti vojnu suradnju iole usporedivu onoj sa Sjevernom Korejom, ipak je postalo jasno da danas Ruska Federacija uvelike više ne kotira kao nekad, već više kreće u rang država koje (baš kao i Sjevernu Koreju) prvo i osnovno karakterizira strukturna ovisnost prema Narodnoj Republici Kini i njezinom masivnom gospodarstvu.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 22. lipnja 2024. pod nazivom “Dok Putin udara na strujnu infrastrukturu, Ukrajini bi mogla stići neočekivana vojna pomoć s druge strane svijeta!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/dok-putin-udara-na-strujnu-infrastrukturu-ukrajini-bi-mogla-stici-neocekivana-vojna-pomoc-s-druge-strane-svijeta-15474220
