Petak 25. kolovoza ujedno je i 548. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja već preko 18 mjeseci odolijeva ruskoj agresiji – za koju su mnogi očekivali da će unutar nekoliko dana lanjske veljače slomiti otpor snaga vjernih Kijevu. No ne samo da su ukrajinski branitelji izdržali, već su usprkos slabostima Ukrajine (manje stanovnika, manja ekonomija, manja vojska i vojna industrija) došli u situaciju da se itekako ozbiljno raspravlja o ukrajinskim ofenzivama te šansama da vojno oslobode domovinu i postignu mir mimo uvjeta kojima je Ruska Federacija započela rat. Ipak, ratne štete su ogromne, o čemu najbolje govore podaci koje je iznio premijer Denis Šmihal – da je samo okupacija Krima Ukrajinu koštala preko 120 milijardi UAH (oko 3,25 milijardi USD), dok je oko 4,6 milijardi grivni (oko 125 milijuna USD) do sada moralo biti odvojeno tek za grubi izlazak na kraj sa štetama koje je izazvalo rušenje velike brane kod Nove Kahovke 6. lipnja ove godine. Za to vrijeme Ukrajina ujedno i dodatno evakuira pojedine krajeve intenzivnih borbi (okruzi oko grada Kupjanska), braneći ondje pristup i stranim novinarima bez posebnih dozvola – dok se nastoji ograničiti i javnu distribuciju podataka i snimki djelovanja protuzračne obrane, pozivajući se na korist koju neprijatelji imaju od takvih podataka za korekciju svoje buduće vatre.
U takvom ozračju Ukrajina je ove godine proslavila i svoj Dan zastave 23. kolovoza, kao i Dan neovisnosti 24. kolovoza – za koje se primilo mnoge čestitke (među ostalim i onu ciničnu od diktatora Bjelorusije Lukašenka, upućenu „bratskom ukrajinskom narodu“ kojeg se već mjesecima napada s njegovog teritorija). No kako izgleda, ti su državni blagdani ipak utjecali da se ovoga tjedna i uz relativno dobro ljetno vrijeme zadnjih dana bilježi tek manje smirivanje stanja na bojištima. Konkretno, dok na većini bojišnice nije došlo do bitnijih promjena, na sjeveru Donbasa se nadalje bilježilo ukrajinsko odolijevanje ruskim ofenzivnim nastojanjima (posebice istočno od Kupjanska), uz nastojanja branitelja da se vrate na donedavne pozicije kod okupiranog grada Svatove (u zoni sela Novoselivske i Novojegorivka), te kod okupiranog grada Kremina (zapadno, jugozapadno i južno od grada). Jednaka je situacija zadnjih dana bila i kod okupiranog Donjecka, gdje su borbe bilježene oko Avdiivke, Pervomajske, Marinke i Novomiailivke, ali bez bitnijih pomaka. Za razliku od toga, čulo se o proširenom ukrajinskom nastavku borbenih djelovanja južno od Bahmuta, gdje je linija napredovanja Klišćivka-Andiivka-Kurdjumivka sada produljena na jug oko naselja Ozarjanivka i Majorske.
Ipak, glavnina borbenih događanja koncentrirana je u Zaporižju, gdje je nastavljeno ukrajinsko napredovanje južno od Orihiva (oko 40 km istočno od rijeke Dnjepar). Dok ruski izvori spominju nastavak borbi u tom naselju (uz napomenu kako „Oružane snage Ukrajine nisu uspjele predati selo Rabotino na dar ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom“ za ovotjedne državne blagdane) – ukrajinski izvori već nekoliko dana sve uvjerljivije opisuju izbacivanje Rusa iz tog utvrđenog naselja, usprkos ustrajnim protunapadima i granatiranjima. Dapače, čak se spominje i ukrajinsko pristizanje pred selo Novoprokopivka, oko 2 km južnije od Robotine. Uz to, prilično je jasno kako ondje traju i ukrajinska djelovanja po bokovima ovog prodora, gdje se nastoji osloboditi prostor i na zapad prema naselju Kopani i na istok prema selu Verbove (oko 10 km istočno od Robotine). Dok nema sumnje kako je ovo glavni pravac ukrajinskih napada na tzv. „južnom bojištu“, nije mirno ni na sekundarnom pravcu – u zoni južno od grada Velika Novosilka, na graničnom prostoru Zaporiške te Donjecke oblasti, oko 80 km istočno od Orihiva. Ondje se nastavljaju borbe oko 10 km južno od grada, u okolici oslobođenih sela Staromajorske i Urožajne, gdje ruski protunapadi usporavaju ukrajinsko kretanje dalje na jug, prema gradu Staromlinivka. Osim toga, tu tek predstoji daljnje proširenje oslobođene zone koje će dati sigurnost za već spomenuta sela Staromajorske i Urožajne – po desetak kilometara kako na zapad, oslobađanjem zone sela Prijutne, tako i na istok prema selima Novodonetske i Kermenčik.
Desanti – riječni i morski
Ukrajinska Graničnaslužba postavila je sredinom kolovoza graničnu oznaku na Zmijski otok
Posljednjih dana ipak treba istaknuti posebnu vidljivost manjih desantnih operacija ukrajinskih snaga – kako na Dnjepru (sada između obalnih mjesta Gola Pristan i Kardašinka), tako još više na Crnome moru. Naime, nakon što se u utorak 22. kolovoza iz ruskih izvora čulo o uništenju nekoliko brodica na Crnom moru, prvo oko Zmijskog otoka (oko 40 km od obale), a onda i nedaleko Krima (barem 150 km od ukrajinske obale) – ta je priča zadnjih dana dobila masivni nastavak. Kao prvo, ukrajinski službeni izvori demantirali su te ruske navode tvrdeći kako njihove brodice ne samo da nisu potopljene, nego čak spominjući da je borbeni avion Su-30M (kojim su Rusi napadali ukrajinske brodice) bio oštećen te natjeran na bijeg prema najbližim aerodromima. Kao drugo, idućeg dana, u srijedu 23. kolovoza prijepodne, postalo je jasno da se na Krimu dogodilo ukrajinsko iskrcavanje. Manje snage su djelovale u prostoru zapadnog krimskog rta Tarhankut, gdje je kod sela Olenivka u zrak bila dignuta ruska protuzračna instalacija (S-400 po ukrajinskim izvorima, S-300 prema ruskim), a pješačkim je oružjem bio napadnut i obližnji kamp okupatorske vojske kod obalnog naselja Majak. Kako izgleda, radilo se tu o zajedničkoj operaciji vojnih obavještajaca i ukrajinske Mornarice, koja je pomogla iskrcavanje specijalaca – čiji su primarni cilj bili tamošnji ruski radarski i komunikacijski sustavi, kao i već spomenute instalacije protuzračne obrane dugog dometa. Iako se o tom nizu događaja postupno izvještavalo tijekom idućih dana, vjerojatno se tu zapravo radilo o dobro planiranoj akciji koja je u relativno kratkom vremenu postigla ciljeve te pokazala da za Ruse ni čvrsti položaji po Krimu više nisu sigurni – kako iz zraka, tako sada ni s kopna. Ujedno, sve se to događalo i pod budnim daljinskim očima bespilotnih izvidničkih sustava MQ-9 Reaper i TB2 Bayraktar, zbog čijeg su protjerivanja Rusi dizali dva svoja borbena aviona.
Zračni napadi
Precizan ruski pogodak u skladište žita u Izmailu
Zadnjih dana nije ni ruska javnost imala mira – u ranim jutarnjim satima srijede 23. kolovoza opet su nad Moskvom letjeli ukrajinski dronovi, a na više sati je bio zaustavljen i promet u tamošnjim zračnim lukama. Konkretno, dvije su letjelice bile uništene protuzračnom obranom, a treća se navodno ometena sredstvima elektroničkog ratovanja srušila na jednu od nedovršenih zgrada u kompleksu Moskva City. Na to su ruske snage prema Ukrajini lansirale val od oko 20 kamikaza-dronova Shaheed136/131 s juga (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji i rt Čajda na Krimu), od čega je njih 11 bilo uništeno od protuzračne obrane kod Odese i u Zaporižju. Kod Odese se bilježilo štete na civilnoj infrastrukturi, proizvodno-pretovarnim kapacitetima, a spominjalo se i eksplozije u dunavskoj luci Izmail, gdje je navodno uništeno oko 13.000 tona žita. Nekoliko sati kasnije su na meti kamikaza-dronova bila i mjesta na sjeveru Ukrajine (oblast Sumi), od kojih su dva srušena, a barem još jedan je pogodio grad Romnji pri čemu je stradala obrazovna ustanova. Tog popodneva je i selo Mihailivka istočno od Harkiva pogodila ruska originalno protubrodska raketa Kh-35, koja je uništila tamošnje skladište umjetnih gnojiva tvrtke Agroservis, s njegovim velikim metalnim krovom.
Autobusni kolodvor u Dnipru – nekad i sad
Iduće noći, na četvrtak 24. kolovoza – nad Rusijom su dvije bespilotne letjelice srušene nad oblašću Brijansk, a jedna nad oblasti Kaluga u smjeru Moskve – dok je agresor uzvratio raketnim napadom po ukrajinskom grad Dnipro. Balistički projektili ondje su ranili desetak osoba te oštetili središnji autobusni kolodvor, lokalni hotel, niz stambenih zgrada i kioska, kao i autobuse, trolejbuse i razna vozila – što je u ruskim izvorima bilo karakterizirano kao uspješan napad na „središte odlučivanja ukrajinskih Oružanih snaga“. Ujedno je bila oštećena i jedna od ukrajinskih termoelektrana, čijem se popravku odmah prionulo. Ni noć kasnije nije bilo mirno, budući se u ranim satima petka 25. kolovoza prvo čulo kako je nad prostorima Ruske Federacije (oblast Kaluga) bio oboren modificirani projektil protuzračnog sustava S-200 (zbog čega se opet zaustavljalo promet na moskovskim aerodromima) – dok je niz ukrajinskih bespilotnih letjelica navodno bio srušen i kod Sevastopolja na Krimu (9 djelovanjima protuzračne obrane i još 33 sredstvima elektroničkog ratovanja). Rusi su zauzvrat na Ukrajinu lansirali dvije krstareće rakete Kh-35/59 s aviona Su-34 nad Crnim morem, te još dvije rakete 3M54 Kalibr s broda na Azovskom moru prema Odesi i barem jedan kamikaza-dron tipa Shaheed iz Primorsko-Ahtarska prema gradu Dnipro. Prema ukrajinskim izvorima, sva ta sredstva bila su uspješno srušena – dok su ruski izvori pričali o uspješnim pogodcima po „objektima lučke infrastrukture koji se koriste u interesu ukrajinskih Oružanih snaga“.
Spomenimo još i ukrajinske navode o promjeni borbene strane donedavnog ruskog pilota helikoptera – za kojeg se tijekom popodneva u srijedu 23. kolovoza tvrdilo kako je sletio na jedan od ukrajinskih aerodroma. Navodno je letjelica Mi-8AMTSh nosila razne rezervne dijelove, a samo je pilot znao plan – dok su preostali članovi posade onda stradali u sukobu s ukrajinskim snagama u pokušaju naknadnog polijetanja. Za to vrijeme, rusko Ratno zrakoplovstvo dobilo je novog privremenog zapovjednika (na mjesto smijenjenog generala Sergeja Surovikina, kojeg se javno nije vidjelo već mjesecima), a ruska vojna kontrola leta se u srijedu i četvrtak 24. kolovoza koprcala još i s problema na krajnjem sjeveru Europe – gdje se nad Barentsovim morem dizanjem borbenih aviona MiG iz sastava Sjeverne flote nastojalo otjerati norveške mornaričke avione R-8A Poseidon, kojima se pokušavalo izviđati stanje i u tom dijelu Ruske Federacije.
Prigožin pao, avionom
Ostaci Prigožinovog aviona
Naravno, ruski problemi po pitanju aviona tu nisu ni izbliza bili gotovi. Em se iz Ukrajine čulo kako na raspolaganju vlastima iz Moskve stoji tek 27 ispravnih strateških bombardera Tu-22M – em su pravi problemi krenuli kasno popodne u srijedu 23. kolovoza, kada se na pola puta iz Moskve prema Sankt Peterburgu srušio privatni mlažnjak Embraer Legacy 600 službene oznake RA-02795. Nakon prvih vijesti da je na listi njegovih putnika bio vlasnik privatnog vojnog poduzeća „Wagner“ Jevgenij Prigožin – odmah su krenula i nagađanja o tome kako je taj avion srušen. Naime, imajući u vidu odnose Prigožina s vrhom vlasti u Ruskoj Federaciji, malo je tko vjerovao u slučajnost ove nesreće, što je dodatno ojačalo saznanjem da se među prostalih 7 putnika nalazio i dobar dio operativnog vrha spomenutog poduzeća – koje je svoju slavu steklo plaćeničkim operacijama na Bliskom Istoku i po Africi, a onda i borbama u Ukrajini za ruski državni račun, te na kraju još i pobunom 23. lipnja ove godine. Točno na dva mjeseca od pobune, Vladimir Putin je u Kursku obilježavao obljetnicu bitke iz Drugog svjetskog rata, dok je Prigožinu tijekom leta izgleda nešto eksplodiralo u letjelici – otvarajući nagađanja je li riječ bila o bombi ili ipak pogotku kakvog protuzračnog projektila (sada ipak manje vjerojatno). Tako je Putin u samo mjesec dana – koje li slučajnosti! – ostao bez svojih vrlo glasnih kritičara (uhićenog Girkina/Strelkova i smrtno stradalog Prigožina), te generala koji je uživao ugled kako u vojsci tako i u ruskoj javnosti (smijenjeni Surovikin).
Dok ni dva dana službene istrage zasad nisu donijela bitnijih novih saznanja o čudnovatoj avionskoj nesreći, širom Ruske Federacije (uključujući i glavni grad Moskvu) okupljaju se ožalošćeni ljubitelji „Wagnera“ i samog Prigožina, a pažnja javnosti ostaje itekako usmjerena i na preostale borce te organizacije – kako one u Bjelorusiji, tako i Africi te drugim stranim poprištima Wagnerovih aktivnosti. Što se baze u Bjelorusiji tiče, kod sela Celj nedaleko grada Osipoviči, njen je opseg tijekom ovog mjeseca završio smanjen za oko trećinu – na ukupno oko 170 šatora – a taj se postupak odvijao i prije smrti Jevgenija Prigožina. Bjeloruski predsjednik Lukašenko ove je promjene komentirao kao tek logističku prilagodbu, tvrdeći ujedno da računa na oko 10.000 pripadnika „Wagnera“ – dok najednom ispada da „nije jamčio“ sigurnost Prigožinu, iako se to moglo od njega samog čuti u izjavama s kraja lipnja.
Putin i BRICS
Sam Vladimir Putin tek u četvrtak 24. kolovoza ohrabrio se reći par rečenica o pokojnom Prigožinu, ali je zato za sudionike summita država skupine BRICS u Južnoafričkoj republici imao vremena govoriti video-vezom tijekom sva tri dana skupa (od 22. do 24. kolovoza). Naravno, riječ je tu opet bila o već objavljenom doniranju po 25.000 tona žitarica u odabranih 6 afričkih država (dok se ujedno blokira desetke milijuna tona ukrajinskog žita) – kao i o planiranom širenju članstva BRICS grupe te mogućem uvođenju neke nove zajedničke valute kao protuteže američkom dolaru. Na kraju se skupina BRICS i doista u četvrtak 24. kolovoza proširila za dodatnih 6 država (Saudijska Arabija i Iran, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat, Etiopija i Argentina, s početkom proširenja 01. siječnja 2024.), no usprkos objavama o zbrojnoj ekonomskoj snazi sada 11 članica i njihovu udjelu u međunarodnoj proizvodnji nafte – ipak se teško oteti dojmu da se time najviše ojačala sistemska razjedinjenost članstva i njegovih često suprotstavljenih suštinskih interesa.
Ponešto je bolje prošao 3. sastanak Krimske platforme, kojeg je u Kijevu tijekom srijede 23. kolovoza organizirala Ukrajina. Na njemu su bile zastupljene 63 države i organizacije sa svih krajeva svijeta, koje su prvo i osnovno potvrdile kako priznaju suverenitet Ukrajine, a odbijaju priznati rusku agresiju te aneksiju pojedinih dijelova te države. No dok se nastavljaju ukrajinski problemi u pojedinim regijama – po pitanju Balkana posebno se istaknulo Srbiju i njene „poteškoće u razumijevanju što je moderna Rusija“ – raspoloženje je ipak popravila Republika Slovenija, koja se danas pridružila deklaraciji država skupine G7 o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu.
Ukrajina – pomoć saveznika
Francuski Cezar u potrazi za rezervnim dijelovima
Zadnjih dana se posebno čulo kako Ukrajina s Francuskom posebno radi na organiziranju opskrbe rezervnim dijelovima za već isporučenu vojnu robu, koja je po dolasku navodno bila jako eksploatirana te dotrajala, a onda se našla u punoj borbenoj uporabi. Ponešto je bolja situacija s Njemačkom koja sa saveznicima dogovara pomoć u sredstvima za borbeno razminiranje – dok je sama u Ukrajinu tijekom idućih nekoliko dana krenula slati dodatne rakete za protuzračni sustav MIM-104 Patriot, još 40 izviđačkih letjelica RQ-35 Heidrun, 10 senzorskih sustava za borbu protiv dronova, 16 teških kamiona Zetros, te oko 500.000 komada streljiva za pješačko naoružanje. Od Litve se moglo čuti da idućeg mjeseca misli put Ukrajine poslati jedan protuzračni sustav NASAMS, dok priprema i paket pomoći vrijedan 41 milijun eura sa streljivom, ručnim oružjem, radarima za pomorski nadzor, generatorima – što se samo nadovezuje na velike količine opreme već poslane tijekom ove godine. I iz Latvije se čulo o slanju još jednog helikoptera Mi-8, dok je Finska raspravljala o mogućnosti proizvodnje oklopnjaka Patria u samoj Ukrajini istodobno pripremajući svoj 18. paket pomoći Ukrajini vrijedan oko 94 milijuna eura. O točnome sadržaju tog paketa oni nisu javno rekli ništa „iz operativnih razloga i kako bismo osigurali da pomoć sigurno stigne na svoje odredište” – baš kako to nije objavila ni Hrvatska za svoj paket pomoći usvojen na zatvorenom dijelu jučerašnje 245. sjednice Vlade RH, iako nije prva susjeda Ruske Federacije niti je posebno izložena u ukrajinskoj ratnoj situaciji.
Kajsa Ollongren i Oleksiy Reznikov: nizozemsko-ukrajinski razgovori o F-16
Posljednjih se dana mnogo pričalo i o ukrajinskoj opskrbi borbenim avionima F-16, kojih je Danska obećala 19 komada, a Nizozemska 18 u prvoj turi, a onda možda i više. U četvrtak 24. kolovoza se tu isprsila i Norveška, najavljujući donaciju aviona F-16 (2 odmah za obuku, a još nešto kasnije) – dok prije toga planira slati još i protuzračne projektile sustava IRIS-T, opremu za razminiranje, materijal za popravljanje strujne infrastrukture – te samu struju i plin. Napomenimo kako se „zrakoplovnoj koaliciji“ za Ukrajinu nedavno pridružila Grčka, a jučer i Portugal, koji će također pomoći u obuci kadrova – dok će ozbiljan dio posla tu ipak obaviti i Sjedinjene Američke Države, koje su najavile prvo obuku Ukrajinaca u korištenju engleskog jezika u saveznoj državi Texas, da bi se onda nastavila i višemjesečna zrakoplovna obuka u Arizoni. Za kraj spomenimo i gestu turskog koncerna Baykar, koji proizvodi međunarodno slavne bespilotne letjelice Bajraktar TB2. Naime, povodom ukrajinskog Dana neovisnosti 24. kolovoza, oni su tamošnjoj vojnoj Obavještajnoj agenciji GUR poklonili jedan primjerak Bajraktara TB2 (nakon što su 25. siječnja ove godine već poklonili dvije takve letjelice za GUR, a i niz primjeraka ranije) – čime je ta kompanija sama pomogla vladu u Kijevu više nego pojedine države.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 26. kolovoza 2023. pod nazivom “Specijalci Kijeva na Krimu imaju 3 cilja! A Putinove ‘navike‘ ovih 30 dana nisu slučajne…” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/specijalci-kijeva-na-krimu-imaju-3-cilja-a-putinove-navike-ovih-30-dana-nisu-slucajne-15368312
