Dvadeset i treći dan aktualnog sukoba u Ukrajini, petak 18. ožujka, bio je prilika da Ruska Federacija svečano u Moskvi proslavi osmu godišnjicu aneksije Krima, dok se u isto vrijeme itekako nastavljaju borbe širom aktualne faze tada započetoga rata. No, tu su itekako na djelu dvije različite slike jednih te istih događanja. Dok tako mi gledamo novosti s ukrajinskog bojišta, ruskoj se javnost servira priče o zlodjelima nacionalista u Ukrajini, s posebnim naglaskom na insceniranja situacija koje onda kijevski i zapadni mediji prenose kao ruske napade. Tako su danas ruski izvori posebnu pažnju posvetili jednoj od zgrada bolnice u gradu Dnipro, gdje su navodno pripadnici ukrajinskih službi sigurnosti sve pripremili za miniranje građevine, i to baš kad bude proglašena zračna opasnost – pa da to „kao“ bude rezultat bombardiranja, baš kao što su i zloglasni Azovci sami eksplozivom oštetili bolnicu te kazalište u Mariupolju posljednjih dana. U istom stilu se izvještavalo i o navodnom ukrajinskom raketiranju stambenih naselja mjesta Melitopol – i nakon ruske okupacije poprišta demonstracija ukrajinskog stanovništava, koje nije smirila ni ruska otmica tamošnjeg gradonačelnika (prekjučer zamijenjenog za 9 ruskih zarobljenika). Naravno, na to navodno ukrajinsko raketiranje vlastitog stanovništva, Rusi su promptno odgovorili uzvratnim raketiranjem ukrajinskog Zaporižja, idućeg grada u toj široj regiji koji tek polagano stiže na raspored za osvajanje. Isti je pristup vidljiv i po pitanju otvaranja prolaza za humanitarne konvoje, gdje i kad to bude moguće tek malo Ukrajinaca odlazi na rusku stranu, ali i po pitanju navodne ruske dostave hrane i lijekova, koja ipak najviše liči na opskrbu vlastitih saveznika u ukrajinskim pobunjenim područjima.

Lviv sve česta meta

Po prvi puta granatiran Lviv

Pri tome, ne jenjava rusko raketiranje i bombardiranje ukrajinskoga zaleđa. Među gradovima zapadne Ukrajine sve češće je na meti i Lviv, gdje su ovoga puta krstarećim raketama bili gađani pogoni zrakoplovne industrije, u kojima su po ruskim objašnjenjima Ukrajinci parkirali svoje borbene letjelice. To nipošto ne znači da je oslabila konstantna paljba i po neposrednom zaleđu borbenih operacija – bila tu riječ o samome Kijevu, Harkivu – čiji su dijelovi jučer bili potpuno zavijeni u crni dim od kemijskog požara prouzročenog napadom na tamošnju industriju – ili Kramatorska u zaleđu ukrajinske obrambene linije na sjeverozapadu borbama zahvaćene Donjecke oblasti. Sve to predstavlja tek pripremna djelovanja za ono što slijedi – kako nastavak ruskih napredovanja na zapad i istok oko Kijeva, pokušaje zauzimanja praktično pa opkoljenih gradova Černihiv i Sumi na sjeveroistoku Ukrajine, ili neko novo šire opkoljavanje Harkiva. Pri svemu tome će veliku ulogu za obje strane imati i zadržavanje prohodnima barem nekih od ozbiljnijih prometnih pravaca – Ukrajincima za izdržavanje opsada, a Rusima za opskrbu opsjedajuće vojske. Naravno, vrlo je upitno koliko se pri tome ima smisla na glas hvaliti bogatstvom i količinama zaliha, kako se to moglo posljednjih dana vidjeti iz Kijeva, prije nego su velika gradska skladišta hrane postala posebnom metom zračnih napada u kojima su jučer onda stradali deseci tisuća tona robe.

No, kako bilo da bilo, borbena situacija u Ukrajini je tijekom zadnjega dana ipak bila koncentrirana na istok, jugoistok i jug države. Na istoku treba posebno spomenuti mjesto Izjum, oko 115 km jugoistočno od Harkiva, za koje je prvo izgledalo da su ga Rusi zauzeli prije nastavka napredovanja na jug, da bi se posljednjih dana opet čule vijesti o borbama u neposrednoj blizini mjesta, uz ukrajinska traženja evakuacije tamošnjih civila te naznake šireg protunapada. Taj prostor predstavlja pristup u zaleđe zadnjim ostacima Luhanske oblasti pod ukrajinskom kontrolom – prostora od ukupno oko 35 s 35 kilometara, gdje se obrana zasniva na nekoliko preostalih gradova u ukrajinskim rukama, koji su svi pod žestokim ruskim napadima. Dok je otprije bilo jasno kako ondje nedostaje struje, vode, i plina za grijanje, sada su u ruskim napadima navodno uništena i pojedina skladišta hrane, ostavivši branitelje bez rezervi i ovisne o potencijalnim humanitarnim konvojima koje se pokušava dogovoriti s napadačima. Pri tome, tu se navodno još u ukrajinskim rukama drži mjesto Kremina, susjedna Rubižna je izgleda većinom pala pod rusku kontrolu (iako ne kompletno, kako se jučer u jednom trenutku činilo), dok su borbe nastavljene i u istočnim predgrađima Severodonjecka. Nije bolje stanje ni južno od tog poteza, gdje se napada Lisičansk, Girske i Popasna (koja je također podijeljena u ogorčenim borbama zadnjih dana).

Nejasno stanje u Mariupolju

Samo malo bolje danas je bilo na prostorima jugozapada Donjecke oblasti, gdje Rusi polagano napreduju zapadno i jugozapadno od svog uporišta u gradu Donjecku. No, dok oni redovito objavljuju imena manjih mjesta koja su navodno zauzeli, iz ukrajinskih se izvora čuje tek o zaustavljanjima svih napada. Doduše, nejasno je točno stanje i u opkoljenom Mariupolju, obalnom gradu iz kojeg se nakon više dana ogorčenih uličnih borbi jučer čulo o kompletnom uništenju industrijskog kompleksa Azovstal na istoku grada, da bi danas uz nastavak navoda o nesmiljenom bombardiranju urbane zone s ruske strane došla i vijest tek o zauzimanju gradskog aerodroma – infrastrukturnog kompleksa smještenog na osami sjeverozapadno od grada. Slična je situacija i na jugu, gdje Rusi i nadalje nastoje zasnovati svoju okupacijsku vlast u gradu Hersonu i Hersonskoj oblasti, osnivanjem i tzv. „Komiteta za spas Hersonske oblasti“ kao nekog svog tijela lokalne vlasti, dok izgleda prema tome gradu upravo traje ukrajinski napad iz Mikolajeva.

Rubižne – podjela humanitarne pomoći

Već jučer registrirani ukrajinski prodor, koji se odvija između ova dva oko 50 kilometara udaljena grada, izgleda da je još jučer stigao do sela Posad-Pokrovske – mjesta za koje se danas čulo kako iz sata u sat intenzivno prelazi iz ruke u ruku. Kad bi se takvo ukrajinsko napredovanje ustalilo, ono bi prvo pod ustrajnu vatru dovelo aerodrom kod Hersona, koji je i zadnjih tjedana bio više puta poprište ukrajinskih raketnih napada te uništavanja ruskih helikoptera – i koji bi time barem privremeno postao vojno neupotrebljiv. Čuju se i vijesti o ruskom taktičkom povlačenju snaga sa sjevernog poteza, prema gradovima Krivi Rih i Nikolajev (u smjeru zapadnih prilaza Zaporižju), ne bi li prikupili resurse za suzbijanje ovog ukrajinskog djelovanja. Naime, uspjehom tog ukrajinskog prodora, kojem još nedostaje oko 30 kilometara do Hersona, u široj perspektivi upitnom bi postala čitava tamošnja ruska okupacija, a time i održavanje logističkog pravca za oveće i radikalno rastegnute ruske snage koje su od početka ovoga rata prešle rijeku Dnjepar te namjerile prijetiti kako Odesi na jugozapadu, tako i gradovima Krivi Rih i Zaporižje na sjeveru.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 18. ožujka 2022. pod nazivom “Vojna analiza Igora Tabaka: U tijeku ukrajinski protunapadi, Rusi prisiljeni na djelomično taktičko povlačenje snaga” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vojna-analiza-igora-tabaka-u-tijeku-ukrajinski-protunapadi-rusi-prisiljeni-na-djelomicno-takticko-povlacenje-snaga-15172296