U petak, 29. siječnja, bilo je točno mjesec dana otkako je potres od 6,2 prema Richteru pogodio Sisačko-moslavačku županiju, ostavivši za sobom nesagledive posljedice za prostor i ljude. Tijekom tih prvih mjesec dana uslijedila su još 622 potresa magnitude veće ili jednake 2.0, što dodatno traumatizira građane pogođenog područja, ali i nanosi nove štete na objektima. U potresu je poginulo  ukupno 7 osoba – jedna djevojčica u Petrinji, petero ljudi poginulo je na glinskom području (prvenstveno u selu Majske poljane), te jedna osoba u Žažini. Ranjeno je 36 osoba, te je još 30 ljudi spašeno iz ruševina. Naknadno su pri raščišćavanju ruševina smrtno stradala još 2 volontera. Oko 8.000 obitelji ostalo je bez krova nad glavom, a materijalna šteta na javnoj infrastrukturi broji se u stotinama milijuna kuna. Prema u petak iznesenim podacima na press-konferenciji Stožera civilne zaštite, odnosno onog njegovog dijela koji se bavi potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji, do 29. siječnja bilo je zaprimljeno ukupno 45.347 prijava štete, od čega je pregledano 59,13%, odnosno 26.815 objekata. Od pregledanih objekata, neupotrebljiva su 3.134 objekta (kategorija s crvenom naljepnicom), privremeno je neupotrebljivo 5.428 objekata (žuta naljepnica), dok je upotrebljivo ili upotrebljivo s preporukom najviše objekata – njih 16.125. Mjesto stanovanja do sada je napustilo 3.384 ljudi (evidentirani putem službe traženja Crvenoga križa) – od toga je 478 osoba privremeno smješteno na potresom pogođenom području, dok je 2.669 u drugim dijelovima Hrvatske. Za 237 osoba još se utvrđuje točna lokacija.

Sva ova suha statistika ne može prikazati svakodnevno stanje stvari na Baniji – neprestano podrhtavanje tla, hladnoću i vlagu, te neizvjesnost koja je posebno prisutna u selima oko Petrinje i Gline. Tamo se još uvijek sve nade polažu u dobre ljude koji donose hranu za ljude i stoku, vodu i lijekove, toplu odjeću i grijalice, pa čak i krov nad glavom – montažne i mobilne kućice trenutno su spas brojnim obiteljima. Potpredsjednik Vlade Tomo Medved najavio je početak javnih radova od 1. veljače, a od subote – 30. siječnja – početak druge faze, odnosno uklanjanje objekata koji se neizostavno moraju rušiti. No zahtjevi za obnovu na području Banije počet će se zaprimati unutar mjesec dana, najavio je ministar graditeljstva Darko Horvat, čije ministarstvo sada tek finalizira obrasce i postupak izdavanja prava na određeni stupanj obnove. Na prošlotjednoj 40. sjednici Vlade (održanoj 28. siječnja) potpredsjednik Medved izjavio je da je na područjima pogođenim potresom ukupno postavljeno 928 kontejnera i mobilnih kućica, no time još nisu do kraja riješeni zahtjevi za prioritetno zbrinjavanje. Najavljena je isporuka još 451 kontejnera.

EU – brzo, koordinirano i učinkovito

Odmah nakon potresa bilo je jasno da se Hrvatska neće moći sama nositi s ovom katastrofom. Zato je hrvatska Vlada već istoga dana aktivirala Mehanizam civilne zaštite EU – koordinirani odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem. Ovoga puta računalo se na treći cilj Mehanizma – na brzu i učinkovitu pomoć pogođenom stanovništvu. Putem Mehanizma civilne zaštite Hrvatska je zatražila zimske šatore za 6 do 8 ljudi, svjetiljke sa zaštitom od PVC mreže, rasvjetne balone/tornjeve za osvjetljenje, električne grijače, sklopive krevete, vreće za spavanje i kontejnere za stanovanje.

U prva 24 sata od razornog potresa 15 država članica EU i partnerskih država ponudilo je vreće za spavanje, madrace, stambene kontejnere i rasvjetna tijela, a susjedna Slovenija je putem svog Ministarstva obrane već 29. prosinca odvojila i poslala u Hrvatsku 4 kontejnera, 10 šatora, 10 grijalica, 100 kreveta i 300 vreća za spavanje. Dan kasnije – 30. prosinca – pomoć šalju Italija (80 šatora u kontejnerima), Slovačka (44 grijalice, 120 vreća za spavanje), Mađarska (250 kreveta i 250 vreća za spavanje), Grčka (53 šatora, 51 peć na drva,  665 vreća za spavanje, 900 kreveta) i Austrija (78 kontejnera,  200 rasvjetnih tijela, 3 balona za rasvjetu, 14 grijača i 470 kreveta). Na Staru godinu, 31. prosinca, pomoć šalju Rumunjska (50 šatora, 100 kreveta,, 200 vreća za spavanje, 14 kontejnera) i Češka (600 kreveta, 1200 vreća za spavanje, 10 grijača, 1 rasvjetni toranj, 2 lampe,i 1200  deka), dok na prvi dan Nove godine stiže pomoć iz Portugala (500 kreveta), Bugarske (100 grijača, ukupno 500 kreveta – od toga kreveti s madracima 284,  kreveti 16, poljski kreveti 200), Francuske (240 šatora), Turske (272 grijalice) i Litve (300 vreća za spavanje).

Narednih dana stiže pomoć iz Švedske i Poljske, te nove količine raznih materijalnih sredstava iz Austrije, Bugarske, Turske i Slovenije. Hrvatska je 31. prosinca ponovila poziv u pomoć putem Mehanizma civilne zaštite – ovoga puta izričito su se tražili stambeni kontejneri. Dodatne kontejnere opet je poslala Slovenija, kao i Turska koja je 100 kontejnera poslala što pomorskim, što zračnim putem, te Njemačka (donacija 40 stambenih kontejnera) i Mađarska (bilateralnim dogovorom). Hrvatska je osigurala smještaj – noćenje i prehranu – za ekipe iz Rumunjske, Francuske, Švedske i Turske, a pružena je i logistička potpora predstavnicima EK (EU Civil Protection tim) u misiji praćenja primanja pomoći i osiguravanja vidljivosti od 31. prosinca do 2. siječnja. Jesu li sva ova donirana sredstva ispunila svoju svrhu i bila dodijeljena građanima Banije pitali smo i MUP, odnosno Ravnateljstvo civilne zaštite, no nismo (još) dobili odgovor.

Za to vrijeme u Robnim zalihama …

U prvih 6 dana, putem Mehanizma civilne zaštite u Hrvatsku je stiglo 980 šatora, no brzo se pokazalo da se koristi tek minimalan broj šatora, dok istovremeno, prema riječima ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, hrvatske Robne zalihe raspolažu s više od 1.600 šatora s kapacitetom za 25.000 ljudi, koji se ne koriste. Zašto je Hrvatska preko Mehanizma civilne zaštite zatražila šatore – nije se razjasnilo, a i šef Stožera civilne zaštite, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, priznao je da se šatori ne koriste jer „nisu najbolje rješenje za ove vremenske uvjete“. „Teško je osigurati da oni budu dovoljno zagrijani. Ukoliko bi i bili, to bi značilo veliku potrošnju goriva. Oni će se koristiti u skladu s tim kako se bude iskazivala potreba,“ rekao je Božinović na press-konferenciji 4. siječnja ove godine. Tako je i većina europskih šatora ostala neiskorištena.

Na primjeru šatora otvoreno je i pitanje stanja državnih robnih zaliha. Prema riječima ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, državne robne zalihe raspolažu s 298 kontejnera, ali oni su većinom u upotrebi ispred bolnica i domova zdravlja za potrebe pacijenata i bolesnika, 76 kontejnera koriste stradalnici u zagrebačkom potresu u ožujku prošle godine, te je simboličan 21 kontejner poslan u Sisačko-moslavačku županiju. Tjedan dana prije banijskog potresa, 22. prosinca prošle godine, Ravnateljstvo robnih zaliha pokrenulo je javnu nabavu, na temelju koje namjerava 41 kontejner dostaviti u Sisačko-moslavačku županiju. Ćorićevo obrazloženje da bi „ svaka zemlja veličine Hrvatske s 300 kontejnera u zalihama mogla pokriti potrebe“, ali je, eto, problem nastao kada su Hrvatsku zadesile tri katastrofe (dva potresa i epidemija), prilično je patetično i pokazuje zastarjele metode promišljanja (budućih) izazova. Još je gora Ćorićeva izjava da „Hrvatska ima 1.600 šatora, znatno veće količine vreća“, ali „niti za šatorima niti za vrećama nisu izražene potrebe zadnjih šest dana (od 29.12.2020. do 4.01.2021., op.a.), iako smo jednu količinu mi dopremili u skladišta, bude li potrebe za njima“ – dakle, u trenutku kada se od Europske unije traži pomoć u materijalnim sredstvima nitko se to isto nije sjetio tražiti od Ravnateljstva robnih zaliha?! Štoviše, taj isti „Netko“ je šatore koji nisu adekvatni zbog niskih temperatura, što je bilo i Ćorićevo objašnjenje za izostanak zahtjeva kod robnih zaliha, tražio od EU! To je pak nevjerojatna količina šlamperaja i nespremnosti upravljanja krizama. O stanju hrvatskih robnih zaliha ne zna se praktički ništa, Vlada o njima raspravlja na svojim zatvorenim sjednicama, a u prošlosti su se osnivala i istražna povjerenstva zbog ustanovljenih manjkova određene robe.

Davateljica i primateljica pomoći

Iako su poplave 2014. pogodile više od 7.000 ljudi, Hrvatska je do potresa u prosincu 2020. samo jednom zatražila aktiviranje Mehanizma civilne zaštite – 2015. godine tijekom velikog izbjegličkog vala. Sedam država Europske unije odgovorilo je na tada hrvatski zahtjev i poslalo materijalna sredstva nužna za privremeni smještaj migranata – krevete i vreće za spavanje, pokrivače, grijalice za šatore, i slično. No i Hrvatska se odazivala na poziv u pomoć – posljednji takav slučaj bio je u studenom 2019. godine, kada je potres od 6,4 po Richteru pogodio Albaniju. Putem Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (The Emergency Response Coordination Centre – ERCC) Mehanizma civilne zaštite Albanija je zatražila međunarodnu pomoć, a Hrvatska je odgovorila slanjem timova sa psima za traganje i spašavanje – ukupno 15 pripadnika Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a RH i 8 potražnih pasa, te dva helikoptera iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Na isti način – putem ERCC – nešto više od godinu dana kasnije Hrvatska je aktivirala Mehanizam civilne zaštite za hitnu pomoć u što kraćem vremenu. I to je jedan od glavnih ciljeva ovog europskog alata – brza i koordinirana pomoć u prvim danima krize. No to nikako ne znači da će europska pomoć i domaća solidarnost (kao što se vidjelo kroz bezbrojne volontere koji su dolazili pomoći stanovništvu na Baniji) zamijeniti polu-učinkovite hrvatske odgovore na krizu. Sada kada je na svojoj koži osjetila surovu realnost velike prirodne katastrofe, Hrvatska bi trebala izvući pouke i izgraditi odgovarajući sustav odgovora ne na jednu krizu, nego barem na tri, koje su i u praksi tijekom zadnjih godinu dana Lijepoj našoj pokazale svoje zube.

*Photo: Ravnateljstvo civilne zaštite/MUP RH, Europska komisija u RH/Facebook

* Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.