Jučerašnji napad na zgrade Vlade i Sabora okupirao je pažnju javnosti te postavio niz konkretnih pitanja – kako o sigurnosti u Zagrebu i Hrvatskoj, tako i o problemima koje se može uočiti promatranjem službene reakcije te naknadno uvedenih sigurnosnih mjera. No, da bi to mogli detaljnije razmotriti, prvo treba sagledati tijek jučerašnjih događanja – u čemu je od pomoći i današnje tematsko priopćenje Policijske uprave zagrebačke, koje sažima događanja iz vizure djelatnosti tog segmenta Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Kao prvo, navodi se da je očevidima utvrđeno “da je 12. listopada, oko 8 sati, 22-godišnji hrvatski državljanin došao na Trg svetog Marka te iz automatskog oružja ispalio više hitaca u smjeru trojice policijskih službenika koji su se u tom trenutku nalazili tamo, odnosno obavljali poslove osiguranja štićenih objekata, pri čemu je teško ranio 31-godišnjeg policijskog službenika“. Kako se o tom događaju čulo iz medija, napadač je na Markov trg pristigao sa sjeverozapada, iz ulice Tita Brezovačkog, te je oko 8:06 iz jurišne puške otvorio vatru na policajce pred ulazom u zgradu Vlade RH, o čemu je jučer na Twitteru izvijestio i MUP RH. Policijska uprava zagrebačka danas konstatira: “Dio hitaca ispalio je i u smjeru objekata na toj adresi zbog čega su nastala oštećenja fasada“, prvenstveno prema zgradi Vlade a onda i prema Saboru. U tim zgradama nije bilo ozlijeđenih, budući su se Vlada RH i Sabor na Trgu svetog Marka krenuli okupljati nešto kasnije, no uz oštećenja na fasadama registrirano je propucavanje stakla na prozorima dvije prostorije koje koriti vladin Ured za zakonodavstvo. Sam napad okončan je brzo – “Potom je jedan od policijskih službenika iz službenog vatrenog oružja prema počinitelju ispalio nekoliko hitaca nakon čega se 22-godišnji počinitelj dao u bijeg, odnoseći sa sobom vatreno oružje koje je uporabio“.
Mediji su se na licu mjesta našli oko 8:10, te je N1 televizija nastavila uživo izvještavati o događanjima, među ostalim i o detaljima prebacivanja ozlijeđenog policajca prema bolnici “Sestre milosrdnice” u Vinogradskoj, jučer oko 8:20. Doduše, to je obavilo vozilo saniteta koje se ondje zateklo slučajno, dok je prema navodima medija za to pozvana hitna pomoć stigla tek oko 8:25, da bi nakon čekanja na Trgu onda produžila po dojavi o pronalasku napadača. O ovome se čulo od prodavačice ondje blizu smještene trgovine, koja je među prvima priskočila u pomoć ranjenom policajcu: “Hitna nije ni došla, došao je sanitet. Mi smo vidjeli vozilo saniteta i zvali smo ga da dođe u pomoć. Vozač nije kratio put, nije znao kojim putem ići, čak je nas pitao u koju bolnicu da ga vodi“, da bi kasnije mediji i od vozača sanitetskog vozila Opće bolnice Zabok dobili detalje: “Prevozio sam uzorke za testiranje na Covid koje sam iz Zaboka vozio u Kliniku Fran Mihaljević. Vidio sam na Markovom trgu ranjenog policajca, zaustavio sam se. Zajedno s policajkom koja je tu bila tu smo mu stavljali mu komprese preko uniforme na prostrijelne rane. On je bio pri svijesti cijelo vrijeme i samo je govorio da ga boli i da je izgubio puno krvi“. Prema svemu sudeći, konkretna bolnica u Vinogradskoj tom je prilikom bila odabrana bez nekog šireg plana, a zbog blizine.
Potjera i pronalazak napadača
Opća potjera koja je uslijedila imala je u prvo vrijeme ponešto praktičnih problema, budući se čulo i navode kako se napadač sklonio kod Jezuitskog trga i tamošnjih muzeja, dok su se ispravnima pokazali navodi da je strijelac brzo krenuo sjeverno Mletačkom ulicom, i onda dalje na zapad prvo kroz dvorište tamošnjeg objekta Muzeja grada Zagreba na Dubravkin put, pa kasnije i na Jabukovac, koristeći šumske poprečne putove sjeverno od Ilice. Kako navodi PUZ: “Odmah nakon saznanja o pokušaju teškog ubojstva policijskih službenika i bijega u tom trenutku nepoznatog počinitelja, s događajem je upoznat cjelokupni operativni sastav policije te je sa svim raspoloživim policijskim snagama krenulo intenzivno traganje za njim, dok je liječnička pomoć ozlijeđenom 31-godišnjem policijskom službeniku pružena u KBC Sestre milosrdnice gdje je utvrđeno da je teško ozlijeđen zbog prostrijelnih i strijelnih rana“. Unutar pola sata od samog napada, otprilike do 8:35, na Trgu svetog Marka uspostavljena je zatvorena sigurnosna zona pod nadzorom policije u pancirkama, s epidemiološkom zaštitnom opremom, ali bez vidljivog težeg naoružanja. Nešto prije 9 sati na svoje radno mjesto i aktualno poprište napada počeli su pristizati i pojedini ministri, premijerov savjetnik za obranu Krstičević, a onda i sam predsjednik Vlade Plenković praćen osiguranjem.
Dio MUP-ovih tweetova u ponedjeljak prije podne
O ruti kretanja napadača moglo se čitati na portalu 24 sata koji je naveo: “Policajci, koji su satima obavljali očevid na Gornjem gradu, uspjeli su rekonstruirati kuda se Danijel kretao. Nakon pucnjave na Markovu trgu pobjegao je prema sjeveru. Uspio je izbiti na Dubravkin put, a od tamo kroz šumu doći do Jabukovca“. Tijekom tog bijega, napadač je odbacio jurišnu pušku – navodno relativno rijetki primjerak modela AK-74 kalibra 5,45*39 mm, koji je u Domovinskom ratu nabavljeno tek oko 1.000 komada za elitne postrojbe poput 1. HG Zdruga. Napadač je na svom Facebook profilu malo prije 9 sati objavio i svoju zadnju objavu, koja s njegovim greškama u pisanju glasi: “Dosta je bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti“. O njegovom postupku na toj lokaciji taj portal navodi i iskaz svjedoka: “Ja nisam bila kod kuće, ali jesu moja mama i moja kći. One su izašle iz kuće koju minutu nakon što se upucao. Rekle su mi da su čule pucanj, no nisu tome pridavale pozornost. Žurile su jer je mama vozila kćer u školu. Izašle su autom iz kuće i nasred ceste vidjele mrtvog muškarca kako leži na leđima“. Prema pisanju 24 sata, na mjesto događaja prvi je stigao vojnik iz obližnje vojarne na Tuškancu i on je alarmirao policajce, koji su došli nakon deset do petnaest minuta. Dok se na Twitter profilu MUP RH u 8:59 moglo pročitati: “Policijski službenici su na adresi Jabukovac pronašli osobu koja odgovara opisu počinitelja. Osoba je počinila samoubojstvo. Utvrđuju se sve okolnosti događaja” – današnje šire priopćenje PU zagrebačke za taj period nakon napada navodi: “Pola sata nakon tog događaja, tijekom intenzivnog traganja za počiniteljem, policija je zaprimila dojavu o muškoj osobi koja je najvjerojatnije počinila samoubojstvo vatrenim oružjem, a koja leži na tlu na Tuškancu u Ulici Jabukovac“.
Identitet napadača
Prema navodima Policijske uprave zagrebačke – “Dolaskom na mjesto pronalaska tijela utvrđeno je u prvom koraku, da se radi o mlađem muškarcu, 22-godišnjem hrvatskom državljaninu te da bi prema osobnom opisu i ostalim utvrđenim okolnostima te prikupljenim sumnjama, ta osoba mogla biti počinitelj kaznenog djela na Trgu svetog Marka. Pored tijela pronađeno je vatreno oružje kojim je, sumnja se, počinio samoubojstvo. Na trećoj lokaciji pronađeno je automatsko oružje odbačeno na zelenu površinu, za koje se sumnja da ga je koristio prilikom ranjavanja policijskog službenika na Trgu svetog Marka, a što će se utvrđivati tijekom naloženih vještačenja“. Kako smo spomenuli, iz medija se čulo kako je kod automatskog oružja riječ o jurišnoj pušci AK-74, za koju je napadač navodno sa sobom imao dva spremnika streljiva (jedan standardni od 30 metaka, i drugi skraćeni), dok je ostalo nepoznato kojim si je to točno drugim “vatrenim oružjem” (mediji spominju pištolj) okončao život.
Što se tiče identiteta napadača, naznake o njemu prvo su krenule curiti kroz medije. Oko 11 sati se čulo da je iz okolice Kutine, da bi u 11:17 MUP RH na Twitteru objavio “Mogući počinitelj pokušaja teškog ubojstva policajca jutros na Trgu sv. Marka i ujedno osoba koja je na području Jabukovca počinila suicid je, prema do sada utvrđenim informacijama, 22-godišnji hrvatski državljanin. Osoba nije od ranije poznata policijskim službenicima“. Iza podneva mediji su izašli s imenom Danijel Bezuk, a detaljno se krenulo razmatrati i njegov osobni profil na društvenoj mreži Facebook, koji je tijekom popodneva bio uklonjen nakon što su brojni građani ondje hvalili napadača i spekulirali koga je sve on zapravo htio ili trebao smaknuti. Mediji navode kako je jurišnu pušku korištenu u napadu navodno uzeo ocu, branitelju koji je i sam prethodno imao više prijava za kršenje javnog reda i mira.
Posebna je priča spomenuti Facebook profil Danijela Bezuka. Dok se iz izvora bliskih istrazi čulo kako “pregledom njegovog profila na društvenim mrežama i ostalim oblicima istrage nije utvrđeno da su kod mladića postojali tragovi bilo kakve vanjske radikalne indoktrinacije“, a tom prilikom istražitelji “nisu otkrili ni naznake ekstremnog desničarenja, kao ni bilo kakvu naznaku ili simboliku napada na zgradu Vlade i policajca” – pogled na tu temu iz medija davao je ponešto drugačiju sliku. Naime, već površnim pogledom uočavala se prepoznatljiva ikonografija hrvatske desnice (oznake HOS-a na pojedinim slikama, koncerti Marka Perkovića Thompsona, podrška referendumu o ustavnoj definiciji braka), a posebno u oči upada i ratom obilježeni pogled na Srbe – gdje je Bezuk neke navodne “Bele orlove”, po njemu “Na braniku otadžbine, godina je 91 negde na Velebitu” (vizualno aproksimirane na gotovo karnevalski način), u veljači 2018. opisao “jednom od najzaštičenijih vrsta u Republici Hrvatskoj“. Više je medija zapazilo i jednu od snimki testiranja snajperske puške, koju je Bezuk komentirao s: ”da sam jedan od njih, da skidam Srbe“.
Žrtva napada
Ministar Božinović u razgovoru s ranjenim policajcem (Photo: Twitter/Davor Božinović)
Kako je naveo Mario Zovak, ravnatelj bolnice u Vinogradskoj, ranjeni 31-godišnji policajac Oskar Fiuri, rođen 1989. godište, zadobio je četiri prostrijelne rane. Oko 10:30 sati on je medijima izjavio: “U 8:30 doveden je ozlijeđeni policajac u kolima hitne pomoći, ima 4 prostrijelne rane, dvije na lijevoj ruci, jedna lijevo lumbalna, jedna gluteus desno. Srećom, nije vitalno ugrožen, nije došlo do ozlijede vitalnih organa. Sve pretrage pokazale su da nema ozljeda srca, pluća, trbušnih organa. Sada je zadatak da ga u većoj operacijskoj sali zbrinemo po principima ratne kirurgije“. Oko 15 sati čulo se da je u tijeku mikrorekonstrukcija lijeve podlaktice, koja se odužila – kako je naveo ravnatelj Zovak: “Stabilan je, ostaje rješavanje rana na trupu. Bit će na kraju sve u redu, nadam se i bez neuroloških ispada i sada cirkulacije. Sad govorimo o očuvanju funkcije ruke, ali to zahtijeva poseban pristup. U tijeku je plastična operacija“.
Konačno, po dovršetku provedbe medicinskih zahvata dr. Zovak je iza 16 sati medijima i dodatno objasnio stanje : “Rekonstruiran je živac, krvna žila, tetiva i kosti lijeve ruke koja je značajno bila oštećena. Pacijent je stabilan, van životne opasnosti. Nadamo se da će brzo na noge i rehabilitaciju. Imat će još jednu operaciju na kostima za nekoliko tjedana, ovisno o rehabilitaciji, nakon čega će se moći vratiti svom pozivu“. Kako se tom prilikom čulo, ranjenom policajcu je prostrijelom došlo do primarne kontaminacije rane, te je radi zbrinjavanja kosti ugrađen i vanjski fiksator kao privremena mjera, ne bi li se omogućio čist proces cijeljenja rane. Prema riječima dr. Zovka od utorka, 13. listopada, 3 metka su izvađena tijekom operacija, dok će četvrti metak do daljnjega ostati u tijelu, jer se nalazi u predjelu zdjelice, odnosno u blizini vena i arterija, zbog čega je njegovo vađenje trenutno prerizično.
Naknadne mjere i istraga
Kao prvo, u ponedjeljak 12. listopada 2020. godine obavljeni su očevidi na tri lokacije u Zagrebu – prvo na samome Trgu svetog Marka, a onda i na mjestima kojima je bježao napadač Bezuk (Ulica Dubravkin put) te na mjestu njegova samoubojstva (Ulica Jabukovac). Ovim poslom je rukovodilo Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu uz stručnu pomoć Ekipe za očevide Policijske uprave zagrebačke i vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”.
Uz to, istoga se dana po nalogu suda krenulo i u pretrage doma i drugih prostorija na ukupno tri adrese u okolici Kutine. Dvije lokacije bile su u mjestu Kletište, oko 5 kilometara sjeverno od Kutine, i još jedna u mjestu Krajiška Kutinica na oko 12 kilometara sjeverno od Kutine. Obje lokacije su opisane kao mjesta koja koristi 59-godišnjak s područja Kutine za kojeg su mediji naveli da je otac pokojnog Danijela Bezuka. Kako je navela Policijska uprava zagrebačka “Na adresi u mjestu Kletište pretragom su pronađene dvije puške s optičkim ciljnicima i prigušivačem i 1169 komada raznog streljiva“, a otac napadača je tom prilikom uhićen “zbog počinjenog kaznenog djela Nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari“. Što se tiče ovih pušaka, mediji su kasno 14. listopada otkrili kako se tu radilo o (1) vojnoj snajperskoj pušci s prigušivačem kalibra 7,64*45 mm s optičkim ciljnikom, prigušivačem i baterijskom svjetiljkom te o (2) malokalibarskom snajperu kalibra 22, Imajući u vidu spomen ovih pušaka s optikom i prigušivačima, gotovo je izvjesno da se tu radi o dva kompleta oružja za krivolov – za koje su mediji 13. listopada, opet iz “izvora bliskih istrazi”, saznali da ih je otac napadača policiji predao “kada su se pojavili na vratim obiteljske kuće s nalogom za predaju oružja“. Dakle, ne bi čudilo da je “obiteljska” zaliha ozbiljnijeg vojnog oružja ostala i nadalje dobro spremljena. Kako god bilo, pronađeno oružje bit će dostavljeno u Centar “Ivan Vučetić” na vještačenja, ne bi li se vidjelo je li ranije bilo korišteno pri počinjenju kakvih kaznenih djela, a treba napomenuti i da istražitelji Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, koji su 13. listopada 2020. zaprimili kaznenu prijavu PU sisačko-moslavačke protiv napadačevog oca – svog osumnjičenika nisu zadržali u pritvoru, jednako kao što mu nisu na teret stavili ni posjedovanje jurišne puške i drugog komada vatrenog oružja kojim je Danijel Bezuk krenuo u svoj pohod u Zagrebu. U međuvremenu, do bitnih je promjena došlo na samome Trgu svetoga Marka u Zagrebu.
Novi režim na Trgu
O sigurnosnim mjerama na poprištu napada je za Dnevniku HRT-a govorio Miljenko Radnić, pomoćnik ravnatelja policije i načelnik Uprave za posebne poslove sigurnosti – ista ona osoba čija je izjava ostala zabilježena iz prosinca 2008. godine, kada je zalijetanje branitelja autom u Sabor on medijima komentirao riječima: “Neke dodatne mjere sigurno ćemo poduzeti. No ovakve sporadične slučajeve ne može predvidjeti ni jedna služba na svijetu”. No, u utorak 13. listopada 2020. je Radnić tu ipak bio ponešto izričitiji: “Sam prostor Trga svetog Marka prilično je kompliciran zbog institucija koje se na njemu nalaze i osoba koje ga koriste zbog političkih potreba, bilo zbog turističkog ili nekog drugog interesa koji zahtijeva korištenje tog prostora. Prostor je interesantan i turistima i građanima, i to značajno usložnjava osiguranje koje je do sada bilo prilično labavo, odnosno na određeni način toleriralo se niz ponašanja koje se u zoni štićenih objekata u pravilu ne tolerira“. Takav prostor Radnić je ocijenio umjereno ugroženim: “Zasad smo na razini ugroženosti koja se definira kao umjerena, znači da nemamo nikakvih saznanja iz obavještajnog i sigurnosnog spektra. Sam karakter ovih objekata ukazuje na činjenicu da postoji potencijal da isti budu ugroženi zbog toga što predstavljaju vrh odnosno institucije hrvatske vlasti“.
Ne bi li se odgovorilo na ugrozu, MUP RH je ondje uveo i niz novih privremenih mjera, zasnovanih na kontroli pristupa vozila i osoba – “Danas i jučer je komunicirano sa svima koji imaju potrebu, i upoznati su s činjenicom da je postojeći model pristupa Markovu trgu postao prošlost. Uvedene su dodatne mjere zaštite, podignuta je razina. Ona podrazumijeva da prostor koji je iza policijske barijere predstavlja prostor koji se trenutno štiti. U isti mogu ući saborski zastupnici, zaposlenici vlade, zaposlenici sabora i sve one osobe koje iskažu interes i za koje nadležne službe najave da će doći i da se puste u taj prostor kao najavljene osobe. Tu spadate i vi, pripadnici medija, danas je najavljeno da ćete moći nastaviti obavljati svoju djelatnost bez dodatnih smetnji“. Ovakav novi režim – koji prema pomoćniku ravnatelja policije Radniću obuhvaća “različite varijacije sustava tehničke zaštite, konkretno određenih tehničkih barijera koje služe kao zapreka pokušaju neovlaštenog proboja u štićenu zonu od strane osoba kao pješaka ili korisnika motornog vozila” – trajat će “dok se ne pronađe trajnije rješenje“.
Zaključno
Nakon ovakvog uvida u jučerašnja događanja u centru Zagreba, nekoliko se zaključaka nameće gotovo samo od sebe. Kao prvo, činjenica je da teroristička djelovanja pojedinaca, tzv. “vukova samotnjaka” u pravilu nije moguće tek tako otkriti i spriječiti u hodu. Takvo zaustavljanje traži mnogo sreće za nadležne i često je nužno uvjetovano upozorenjem iz najbližeg osobnog kruga potencijalnog počinitelja. No, po pitanju aktualnog napadača na Vladu i Sabor izgleda kako MUP RH nije niti naknadno uočio političko desni radikalizam pokojnog Danijela Bezuka – baš na isti način kako u svojim godišnjim izvješćima takve pojave konzistentno ne vidi ni hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA). Zahvaljujući tako ograničenom gledanju, koje ne uspijeva dokučiti motivaciju sada pokojnoga napadača, čitava situacija onda nije ni službeno okarakterizirana terorizmom, već se tek baratalo pojmom “Pokušaj teškog ubojstva policijskih službenika”. Tako je onda i za premijera Andreja Plenkovića referentna usporedna točka za jučerašnji napad na dvije bitne institucije Republike Hrvatske posred Markovog trga pronađena u političkoj predstavi koju je zastupnik Europskog parlamenta Ivan Vilibor Sinčić izveo na vratima Vlade RH 10. rujna (kada je ondje istovario kamion lubenica) – iako bi možda ipak primjerenija bila usporedba tog događanja s dva druga teška sigurnosna incidenta na istome prostoru.
Jedan od ta dva relevantna incidenta dogodio se 8. prosinca 2008. godine, kada se u ranim popodnevnim satima tada 34-godišnji hrvatski branitelj Robert Kralj automobilom Yugo 45 zaletio u službeni ulaz Hrvatskog Sabora. Za tog se počinitelja čulo kako je i otprije bio poznat policiji zbog prijetnji, a navodno je patio i od teškog psihičkog poremećaja. Razlog incidenta bila je uskrata statusa ratnog vojnog invalida, koju je izvelo tadašnje Ministarstvo branitelja iz proceduralnih razloga, a djelo je počinjeno vožnjom u zabranjenom smjeru pokraj Ustavnoga suda, pa zabranjenim dijelom Markova trga pokraj Vlade, sve do Sabora – gdje je auto zagrebačke registracije srećom djelomično udario i u zid pokraj ulaza, što je spriječilo da vozilo doslovno prođe staklena vrata i uleti u prostore parlamenta. Kako se može ustanoviti u tadašnjim medijskim napisima, počinitelj ovoga djela na kraju nije završio pred istražnim sucem nego je otpremljen u psihijatrijsku bolnicu, a na Trgu svetog Marka malo se toga promijenilo po pitanju sigurnosnih mjera. Drugi bitan incident dogodio se 28. i 29. svibnja 2015. godine, u okviru neprijavljenog prosvjeda branitelja na Trgu sv. Marka – kada je u više navrata na tom prostoru dolazilo do sukoba policije i prosvjednika iz “šatora na Savskoj”. Prosvjednici su tada kršili zabrane dolaska na trg i prosvjednog ostanka ondje nakon 22 sata, da bi se onda skupini blokiranoj u crkvi na sredini trga nasilno pridružio i veći broj istomišljenika, opet nakon proboja policijskih kordona. Na kraju, tom je prilikom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vođen i postupak protiv četvorice prosvjednika zbog sumnji na počinjenje kaznenog djela “prisile prema službenoj osobi”, povodom napada na policajce koji su ondje radili svoj posao. Oba ova prijašnja incidenta govore koliko je još ozbiljnog rada potrebno s braniteljskom populacijom da se ona riješi stigme, te da njeni pojedini dijelovi prestanu biti ustrajni izvor nasilnih društvenih problema.
“Zbogom oružje” u organizaciji UHDDR 91 iz Ivanić grada (Photo: PUZ)
Osim toga, korištenje više komada ilegalnog oružja u samome napadu, kao i kasniji pronalazak dodatnog ilegalnog oružja kod Kutine, jasno je pokazao stručnijim promatračima već ionako jasan besmisao aktualnih akcija pod nazivima tipa “Zbogom oružje” ili “Manje oružja – manje tragedija”. Naime, ove aktivnosti koje MUP RH provodi već više desetaka godina ustrajno kao glavni poticaj predaji vatrenog oružja navode izostanak “snošenja sankcija za posjedovanje istih sukladno članku 79. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana“. No, tu zapravo nema pravog poticaja da se oružje preda, a sankcija nema ni kad oružje ne bude otkriveno. Zapravo je teško očekivati da će baš mnogi predati naoružanje koje su ili svojedobno skupo platili, ili su ga prisvojili u vrijeme ratnih operacija – a takvo će stanje zasigurno i ostati sve dok se za povrat ne krene davati i primjerena novčana naknada.
Konačno, stroga blokada Markovog trga u Zagrebu, iako vizualno upečatljiva na kraći rok, teško može biti dugotrajno i efikasno provediva. Riječ je tu o jednom od prepoznatljivih gradskih prostora, na kojem je smještena i crkva svetog Marka – aktivni vjerski objekt i već desetljećima gradska turistička atrakcija prve vrste. Pitanje je i kakva je zapravo do sada bila sigurnosna procjena ove lokacije – podsjetimo da je 2017. za vraćanje tzv. “Velike smjene straže” ispred Vladine zgrade na Markovom trgu u izvedbi pripadnika Počasno-zaštitne bojne glavni argument bio da se radi o turističkoj atrakciji koja privlači veliki broj turista, ali i domicilne publike. I to je bio argument koji su opetovano ponavljali tadašnji ministar obrane i potpredsjednik za nacionalnu sigurnost Damir Krstičević, kao i sam premijer Andrej Plenković. Osim što se ovog ponedjeljka vidjelo da zgrada Vlade nema balistički otporna stakla na vanjskim prozorima, do izražaja je tu u punini došla i čitava sigurnosna problematičnost smještaja visokih državnih institucija u skučene urbane prostore – gdje se Vlada RH nalazi u negdašnjoj kući bana Ferdinanda Kulmera, dok je Sabor u prilagođenoj mješavini kuća koje omeđuju Markov trg, Kamenita, Opatička i negdašnja “Županijska” ulica. I jednako kako kompleks “Visoka ulica” nije bio sigurnosno primjeren za Ured predsjednika, tako ni ovo zapravo nisu primjereni objekti za Vladu Republike Hrvatske i Hrvatski sabor. Nije zgorega podsjetiti i da to nije novi zaključak, budući je prošlo mnogo godina od kada se u okviru projekta “Zagreb na Savi” spominjalo izgradnju zasebnog državnog kompleksa u prostoru uz rijeku, među ostalim i zbog sigurnosnih prednosti takvog rješenja.
Nažalost, do provedbe takvog preseljenja, u centru Gornjega grada ostaje nam zatvorena zona – svojevrsna “državna tvrđava” kao prostor koji među ostalim i prometno siječe urbano tkivo centra grada. Uz to, aktualne interventne policijske mjere za zaštitu ovih najviših državnih institucija zapravo su i smiješne, jer se njima od rafala iz vojnog automatskog naoružanja ljude štiti provizornim ogradama, a policajce se grupira na jednu ili dvije točke gdje oni time postaju i lakše mete. Osim toga, ovakvo rješenje teško može biti trajno, a za sada možda jedino pogoduje dužnosnicima u Vladi RH, koji do uređenja nekog ozbiljnijeg sustava pristupa za novinare do svog radnog mjesta mogu bez “zasjede” mikrofona i kamera na ulazu u zgradu. Dok to možda ne bi bio problem u nekoj normalnoj državi u kojoj državni dužnosnici redovito i normalno komuniciraju s medijima, u Republici Hrvatskoj je to zapravo medijsko pitanje prve vrste, budući da većina ministarstava s medijima zapravo više ni ne komunicira na sustavan i sređen način. Time spomenuta novinarska “busija na ulazu” ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje se pred kamerom može postaviti pitanje ministru i onda i stvarno snimiti bilo odgovor ili njegov namjerni izostanak. I dok se na tom istom trgu tijekom večeri 13. listopada nesmetano odvijalo molitveno okupljanje jedne udruge građana naslovljeno “Misa, procesija i krunica za zadovoljštinu bogu. Za javne grijehe narodnih vođa” – jedini koji su stvarno dobili izgon iz tog središnjeg prostora su novinari, koji za rad trenutno apsolutno ovise o dobroj volji vladinog glasnogovornika i pojedinih visokih državnih dužnosnika.
