Američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton imala je posljednjih dana puno posla vezanog uz Afganistan, na koji se prebacila odmah nakon petka popodne i pariškoga sastanka “Zemalja prijatelja Sirije”.
Nakon programa u Kabulu, Clinton i Karzaji su odvojeno krenuli na donatorsku konferenciju u Tokijo
Prvo je u subotu nenajavljeno osvanula u samome Afganistanu. Tom je prilikom objavila američko davanje statusa “glavnog, ne-NATO saveznika” Afganistanu, čime se ta zemlja – kao 15. nacija ukupno – našla u klubu s Izraelom, Japanom, Južnom Korejom, Australijom, Argentinom, Tajlandom, ali i susjednim Pakistanom – koji je taj status dobio 2004. godine, i s kojim Afganistan ima mnogo problema.
Ovaj potez dolazi nakon što je sredinom prošloga tjedna stupilo na snagu strateško partnerstvo dviju država, potpisano početkom svibnja u Kabulu, u čijem je sklopu navodno bilo i utanačeno. Osim samog simboliziranja dugotrajne posvećenosti SAD, status glavnog saveznika Afganistanu daje i konkretne prednosti kod pristupa američkom vojnom školovanju i opremi (posudbe, zajmovi, financiranje na leasing). Dok prisustvo velikog broja američkih vojnika u zemlji već neko vrijeme Kabulu praktično daje poseban položaj u Washingtonu, ova bi gesta možda mogla pomoći u predstojećim pregovorima o broju zapadnih vojnika koji će u Afganistanu ostati nakon 2014. godine.
Donatorski skup u Tokiju
U subotu navečer Clinton je već bila u Tokiju, gdje se u nedjelju pridružila dugo najavljivanoj civilnoj donatorskoj konferenciji za Afganistan – susretu na kojoj je više od 80 sudionika, država i međunarodnih organizacija usuglasilo platformu pomoći Afganistanu nazvanu “Tokyo Framework of Mutual Accountability”.
Režim u Kabulu na tom je skupu dobio obećanja o pomoći vrijednoj oko 16 milijardi USD, tijekom nekoliko idućih godina. Točnije, donatori su se obvezali na davanje oko 4 milijarde USD godišnje, tijekom idućih četiri godine, od 2012. pa do kraja 2015. godine. Barem polovica sredstava stizala bi u afganistanski državni proračun, a ostatak na posebne račune pod nadzorom međunarodnih organizacija (kao, recimo, Svjetske banke) – i njih barem 80 posto trebalo bi se trošiti, usklađeno s planovima afganistanskih vlasti, na neki od ukupno 22 definirana “programa nacionalnih prioriteta”. Iako iznimno velika, ova obećana suma poprilično je manja od 7 milijardi USD godišnje, koliko je afganistanska Središnja banka procjenjivala da njihovoj zemlji treba za uspješan rast i napredak u doglednom periodu, te je bitno bliža procjenama Svjetske banke (3,9 milijardi USD godišnje do 2024. godine).
Na konferenciji je obećano 16 milijardi USD civilne pomoći Afganistanu tijekom idućih godina
Pa ipak, i ova su obećanja (koliko god neizvjesno bilo njihovo ostvarenje) popraćena uvjetima. Ovoga puta su oni u posebnome aneksu završne deklaracije (to je onaj “mutual accountability” dio, koji je došao do izražaja i u imenu čitavog završnog dokumenta ovoga skupa) izričito vezani uz daljnju uspostavu vladavine prava i borbu protiv korupcije, inače u Afganistanu prilično široko udomaćenoga fenomena. Osim općih donatorskih provjera financija svake dvije godine, Afganistanu su njime definirani tzv. “poticajni programi” – koji do 2014. godine obuhvaćaju 10 posto alociranih sredstava, da bi onda rasli na 20 posto od ukupno obećanih sredstava – a čija bi dostupnost navodno trebala ovisiti o provedbi pojedinih mjera na zadanim područjima. Dok nekima ovakvo uvjetovanje humanitarne pomoći izgleda nužno i korisno, ima i donatora koji to ne odobravaju.
Individualni doprinosi
Od tih jučer dogovorenih 4 milijarde USD godišnje civilne pomoći, SAD su naznačile da misle nastaviti dosadašnju razinu svoga izdvajanja (koje je iznosilo oko 2,2 milijarde u 2012. godini, dok je za 2013. traženo 2,5 milijardi, ali još nije izvjesno što će Kongres od toga odobriti). To je nastavak trenda velikih američkih ulaganja u Afganistan, koja su navodno varirala – od oko 1 milijarde USD 2002. godine, pa do vrhunca od 4,1 milijarde USD 2010. godine (od tada ukupno doniranih oko 6 milijardi USD civilne pomoći). Uz ukupno danih oko 18,8 milijardi USD civilne pomoći Afganistanu, Sjedinjene države su ujedno i najveći donatori u vojnome dijelu, s oko 2,4 milijarde USD godišnje.
Japan je obećao 5 milijardi u idućih 4 godine, od čega oko 2,2 milijarde USD namjenski za razvoj infrastrukture, dok je Asian Development Bank objavila davanje još 1,2 milijarde do 2016. godine. Njemačka je za iduće četiri godine obećala oko 550 milijuna USD godišnje, a Velika Britanija oko 280 milijuna – što je samo dio davanja za Afganistan od strane Europske unije kao cjeline. Ona za civilnu pomoć Afganistanu misli godišnje izdvajati oko 1,2 milijarde USD – pod uvjetom da se poštuju dogovorene obveze (jačanje proračunske kontrole, izvođenje revizija, suzbijanje korupcije), među kojima je na visokome mjestu i zaštita prava žena. Od većih donatora, još je tu Kanada, koja je za period 2014.-2017. najavila davanje dodatnih 227 milijuna USD (dodatno na već otprije obećanih 300 milijuna za razdoblje 2011.-2014.), novca kojim se želi financirati infrastrukturu, zdravstvo, obrazovanje i opismenjavanje, ali i razvoj rudarstva te iskorištavanja drugih prirodnih bogatstava.
Ova sredstva, oko 4 milijarde USD civilne pomoći godišnje, zapravo se pribrajaju onima dogovorenim na NATO summitu u Chicagu krajem svibnja 2012. – gdje su se NATO i partneri obvezali dati još po 4,1 milijardu USD godišnje od 2015. do 2017. godine – ali samo za potrebe financiranja afganistanskog sigurnosnog sektora.
- Međunarodna pomoć održava državni proračun koji afganistanska sredstva ni izbliza ne uspjevaju dostatno napuniti
Uz sve to, donatori su načelno dogovorili i iduću ovakvu konferenciju o Afganistanu, zakazavši je za 2014. godinu u Velikoj Britaniji. Dok će se tada raspravljati o nastavku civilne pomoći, do tada bi trebao biti uvelike dovršen posao povlačenja velikog dijela zapadnih vojnih snaga, koje bi do sredine 2013. trebale predati lokalnim snagama većinu neposredne odgovornosti. Nakon kraja 2014. u Afganistanu bi trebale ostati više ili manje samo razne mentorske postrojbe relativno simboličke veličine.
Ukupan učinak
Iako se tu ukupno priča o ogromnim novcima, ne treba zaboraviti da je od 2001. pa do 2010. godine u civilni razvoj Afganistana uloženo ukupno oko 35 milijardi USD (ili oko 60 milijardi USD ukupno). Prema nekim izvorima, time se trenutno sav tamošnji razvoj zapravo financira stranim sredstvima, koja prema izvorima Svjetske banke čine i oko 95 posto ukupnog afganistanskog BDP-a. Prema drugima, od oko 6 milijardi USD godišnjeg troška nevezanog uz sigurnost, vlasti u Kabulu pokriju oko 2 milijarde, a donacije čitav ostatak te “fiskalne rupe” – pa i većinu troškova sigurnosti te vojnih djelovanja.
Pa ipak, Afganistan je tu imao i velikih indirektnih primanja, na temelju raznih materijalnih donacija te tamošnjeg života i rada velikog broja stranaca – što će u dogledno vrijeme itekako opasti. Naime, međunarodne vojne snage spremaju, ali već i provode veliko smanjivanje broja svog osoblja u Afganistanu. Time će, ako i sve načelne brojke međunarodne pomoći i ostanu iste – Afganistan izgubiti popriličan komad svojih deviznih prihoda. Kako je tamošnja privreda gotovo simbolička po svojoj veličini i uspješnosti (pa onda i po udjelu koji daje u državnu riznicu) ) sve su to faktori koji će se itekako odraziti na svakodnevni život i poslovanje tamošnjega društva. Ne bi li se izbjegao nekakav opći slom i egzodus stanovništva koje surađuje s današnjim afganistanskim režimom nakon kraja 2014. godine, ovakvi su napori donatora gotovo pa ključni.
