Jučer, 7. lipnja 2017. godine, točno u 15 sati i 15 minuta, službeno su podignute crnogorske državne zastave pred Stožerom NATO u Bruxellesu, kao i pred zapovjedništvima SHAPE (Supreme Headquarters Allied Powers Europe) u Monsu, te u Sjedinjenim Američkim Državama – u ACT (Allied Command Transformation) u Norfolku. Usporedive su ceremonije istodobno održane i u brojnim nižim zapovjedništvima NATO saveza, a svime time je Crna Gora i svečano zauzela svoje mjesto kao 29 država u okviru NATO. To je kulminacija višegodišnjeg postupka, započetog u prosincu 2006. godine. Crna Gora je u prosincu 2009. godine pozvana u Membership Action Plan (MAP) postupak, a 2. prosinca 2015. godine temeljem postignutih napredaka bila je pozvana i da započne pregovore o pristupanju u Savez. Protokol o pristupanju potpisan je od savezničkih ministara vanjskih poslova 19. svibnja 2016. godine, kada je započeo i postupak ratifikacije pristupnih protokola u 28 dotadašnjih država članica NATO saveza.
Zastavu Crne Gore pred sjedištem NATO-a podigli su poručnik Milija Čabarkapa i stariji vodnik I klase Mirko Vuković
Nakon što su za to bili ispunjeni uvjeti – formalnim stupanjem na snagu ratifikacije primanja u članstvo u Nizozemskoj, kao zadnjoj u nizu od 28 država članica – delegacija Crne Gore je onda u ponedjeljak, 5. lipnja, i položila svoje pristupne dokumente u Washingtonu. Naime, Ministarstvo vanjskih poslova SAD u Washingtonu obavlja dužnost depozitara dokumenata vezanih uz NATO savez, koje su za Crnu Goru ondje položili premijer Duško Marković, te ministar vanjskih poslova Crne Gore Srđan Darmanović. Nakon tog posla, njih je u Bijeloj kući primio dopredsjednik SAD Mike Pence, koji je ujedno konstatirao sve ono što se nekoliko dana ranije nije čulo od predsjednika Trumpa, izjavivši “ustrajnu posvećenost Savezu i našim kolektivnim obrambenim obvezama“. Na jučerašnjoj formalnoj ceremoniji u Bruxellesu je delegacija bila veća od one početkom tjedna u Washingtonu – obuhvatila je i ministra Predraga Boškovića (obrana) i Srđana Darmanovića (vanjski i eurpski poslovi), bivše predsjednike Vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića, kao i bivše ministre vanjskih poslova i obrane Miodraga Vlahovića, Milana Roćena, Nebojšu Kaluđerovića, Boru Vučinića i Milicu Pejanović Đurišić.
Crna Gora i njen ruski problem
Za kraj, napomenimo posebno i kako je ulazak Crne Gore u NATO prošao i u sjeni blokovskih sukobljavanja Saveza s Ruskom Federacijom. Položaj Rusije u Crnoj Gori 2006. godine dobro je za Reuters opisao ruski bankar Vadim Verhovski: “Tada, 2006. godine, Crnu Goru se reklamiralo kao poželjnu destinaciju za Ruse, jer je to predivna i pravoslavna zemlja“. Bilateralni odnosi Moskve i Podgorice cvjetali su u gospodarstvu i turizmu – sve do trenutka kada se Crna Gora ozbiljnije okrenula Europskoj uniji i atlantskim integracijama. Osim što je odbijen u rujnu 2013. iznesen zahtjev za korištenje luke Bar u opskrbi predstojećih ruskih djelovanja u Siriji, u ožujku 2014. Crna Gora se pridružila i sankcijama EU prema Ruskoj Federaciji – što je dodatno zaoštrilo čitav taj koloplet međusobnih odnosa. Uz niz međusobnih izvoznih ograničenja koja su uslijedila, konkretan učinak tog zahlađenja odnosa Reuters je jasno očitao u turizmu – po njima, dok je u ožujku 2014. gotovo 30 posto svih turista u Crnoj Gori bilo iz Rusije, taj je postotak do ožujka 2016. pao na 19,2 posto i konačno na 7,3 posto u ožujku ove godine. Doduše, ove podatke navodno dovode u pitanje podaci iz Crne Gore, gdje Nacionalna turistička organizacija navodi da nikakvoga pada nema, te da se turizam razvija normalno, usprkos visoke politike.
Sjedište Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije
Posljednjih se godina Rusku Federaciju ozbiljno optuživalo i za podršku crnogorskoj oporbi, što je kulminiralo 16. listopada 2016. godine, u vrijeme crnogorskih parlamentarnih izbora, naznakama sudjelovanja njihovih obavještajnih struktura u pokušaju državnog udara – koje službena Moskva učestalo demantira. Dok je od tada oporba u bojkotu većeg dijela nacionalnog političkog postupka, to nije obeshrabrilo i rusku stranu. Tako je tijekom svibnja ove godine na vidjelo izašla činjenica kako postoji tajna lista crnogorskih političara kojima ulazak u Rusku Federaciju zapravo nije dozvoljen, pa čak niti u transferu na druge destinacije. To je na vlastitoj koži osjetio crnogorski parlamentarni zastupnik Miodrag Vuković – čije je pritvaranje u moskovskoj zračnoj luci Domodedovo iz Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije komentirala glasnogovornica Maria Zaharova riječima: “Nije tajna da se Crna Gora odmah pridružila anti-ruskim sankcijama EU, uključujući tu i sankcije protiv pojedinih imenovanih osoba. Uvijek smo govorili da pridržavamo pravo poduzimanja mjera retalijacije temeljem reciprociteta, kao što je to uobičajeno u diplomatskoj praksi“. Uz to, napomenula je i da “imajući u vidu da Crna Gora nastavlja raspirivati anti-rusku histeriju u svjetlu općenitog opadanja bilateralnih odnosa, mi smo prisiljeni ozbiljno savjetovati svim ruskim državljanima da razmisle dva puta prije putovanja u Crnu Goru“. O tom incidentu je 29. svibnja iz Podgorice podnesena i protestna nota Sergeju Gricaju, veleposlaniku Ruske Federacije u Crnoj Gori.
Ova je ruska poruka onda i dodatno podebljana 5. lipnja, kratkim priopćenjem povodom pristupa Crne Gore u NATO – koje je na Zapadu općenito bilo protumačeno prilično prijetećim, i koje prenosimo u cijelosti:
“Procedura pristupanja Crne Gore u NATo bit će službeno dovršena 5. lipnja u Washingtonu DC. Uzeli smo na znanje posljednji rafal dezinformacija i propagandnih klišeja koje je Podgorica usmjerila na Rusiju uoči ovog događanja. Nastavljena anti-ruska histerija u Podgorici izaziva samo žaljenje u Rusiji. Uzevši u obzir neprijateljsku praksu crnogorskih vlasti, Rusija pridržava pravo poduzimanja uzvratnih mjera na temelju reciprociteta. Kao i u fizici, i u politici za svaku akciju postoji jednaka i suprotstavljena reakcija.
Crna Gora je u potpunosti odgovorna za trenutnu situaciju. U odgovoru na ničim izazvanu gorljivost Crne Gore za pridruživanje anti-ruskim sankcijama EU u ožujku 2014. ,Ruska Federacija je u kolovozu 2015. godine poduzela simetrične korake“.
Treba se nadati kako će sada, s punopravnim članstvom Crne Gore u NATO savezu, ipak i ovakve poruke više ostajati na riječima, umjesto dosada ponešto direktnijih akcija Ruske Federacije na političkoj sceni u Podgorici.
