Baš kada se činilo da više niti jedna vijest iz Srbije ne može iznenaditi, i da su sva iznenađenja kulminirala izborom Tomislava Nikolića za predsjednika države, za neočekivane novosti pobrinuli su se delegati Opće skupštine UN-a. Oni su u petak, 08. lipnja, birali novog predsjednika Skupštine na East Riveru – njih 99 glasalo je za još uvijek aktualnog ministra vanjskih poslova Srbije, Vuka Jeremića, dok je tek 85 delegata smatralo da bi bolji predsjednik bio Litvanac Dalijus Čekuolis. Jeremićev mandat u UN-u počinje tek 18. rujna i traje samo godinu dana, funkcija je puno više počasna nego izvršna, ali novoizabranom predsjedniku došla je u pravom trenutku, budući da vjerojatni mandatar srpske Vlade, Boris Tadić, na njega više ne računa kao na ministra vanjskih poslova, a i ugled u Demokratskoj stranci mu je na klimavim nogama.
Jeremićev izbor – kraj međunarodne izolacije Srbije?
Srbija je uspješno “naplatila” svoje aktivnosti u Pokretu Nesvrstanih
Jeremić, koji je u utrku za čelnog čovjeka UN-ove Skupštine ušao na poprilično kontroverzan i nimalo korektan način, tijekom posljednjih 6 mjeseci, koliko je formalno vodio kampanju, prošao je put od kandidata koji nema nikakve šanse do kandidata kojemu su šanse fifty-fifty. Taj je put u relativno kratkom roku prevalio zahvaljujući upornom i na trenutke vrlo agresivnom lobiranju, provodeći posljednja 2 mjeseca neprestano na putu. U konačnici, za srpskog kandidata glas su dale zemlje nekada jakog pokreta Nesvrstanih, zemlje Afričke unije, zemlje BRIC (Brazil, Rusija, Indija i Kina), dobar dio država poteklih od bivšeg Sovjetskog saveza i 8 članica Europske unije. Dok je Litva igrala na kartu iskustva, budući je Čekuolis diplomat s dugogodišnjim UN-iskustvom, Srbija je sve svoje argumente polagala na činjenici da je zbog ratova početkom ’90-ih godinama bila u međunarodnoj izolaciji, iz koje tek sada izlazi s kandidaturom za članstvo u EU. „Sve druge države iz naše regije imale su mogućnost da se natječu za istaknute položaje bilo u Vijeću sigurnosti, bilo u Općoj skupštini UN-a. Za Srbiju je ovo prvi put da objavljuje kandidaturu za neko mjesto u svjetskoj organizaciji“, objašnjavao je Jeremić prednost samoga sebe kao srpskog kandidata.
Rusijom protiv Litve
No ključnu ulogu u lobiranju za Jeremića odigrala je jaka zemlja-saveznica, Srbiji iznimno prijateljski nastrojena Rusija, godinama već bijesna na Litvu zbog desetljeća prežvakavanih izjava o „sovjetskoj tamnici naroda“. Ni sam Čekuolis na to nije bio imun, pa je u svibnju 2010., kada je Opća skupština UN-a obilježavala 65. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata, izjavio da kraj rata njegovoj državi „nije donio slobodu, već okupaciju i ponovnu aneksiju od strane Sovjetskog saveza, kao i vladavinu jednog drugog, ovog puta komunističkog totalitarizma“. To je bilo dovoljno da Rusija i javno počne objašnjavati da ne podržava kandidata koji „ne razumije značenje pobjede nad nacizmom, pobjede koja je omogućila formiranje Ujedinjenih naroda“.
Jeremić-Čekuolis: 99-85
Litva se potom okrenula prema Jeremiću, optuživši ga da prijeti diplomatskim blokiranjem litvanske kandidature za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti sljedeće godine, ukoliko Čekuolis ne povuče kandidaturu. Jeremić to nije opovrgavao, samo je malo „popravio“ priču tvrdeći da je obećao svaku potporu Litvi pri njenoj kandidaturi za mjesto u VS-u ukoliko, naravno, Čekuolis odustane od mjesta predsjednika Opće skupštine. Čekuolis nije odustao, a posljednje nade položio je u eventualno negodovanje svjetske zajednice zbog ishoda predsjedničkih izbora u Srbiji. Čak se i Jeremić pribojavao da će mu naškoditi izbor Tomislava Nikolića za šefa države, ali to je očito bilo sekundarno pitanje za 99-oricu članova Opće skupštine UN-a.
S Nikolićem protiv Kosova?!
Upravo bi Nikolić i Jeremić na jesen mogli postati čvrsti saveznici u Ujedinjenim narodima. Ono što ih definitivno može zbližiti pitanje je Kosova (koje i dalje nije priznata članica UN-a). Isti ovaj Jeremić svojedobno je prosvjedovao u UN-u jer su jednoj od sjednica prisustvovali i članovi kosovske delegacije, dok su Nikolićevi stavovi o toj bivšoj jugo-pokrajini svima dobro poznati. Već dan nakon izbora za predsjednika Srbije Nikolić je ponovio da se Kosova neće odreći, čak ni po cijenu zatvaranja vrata EU – a on bi to, za razliku od Borisa Tadića, zaista lako mogao i misliti.
Dva politička suparnika zajednički protiv Kosova – Nikolić lokalno, Jeremić globalno?
Kao netom izabrani predsjednik Opće skupštine UN-a, Jeremić je u govoru istaknuo da je “Srbija mala zemlja u razvoju, koja ne pripada ni jednom vojnom ni političkom savezu“, očito zaboravljajući da je i sam, kao ministar vanjskih poslova, dobar dio mandata proveo uvjeravajući drušvo u Bruxellesu da Srbija zaslužuje članstvo u gospodarsko-političkom savezu zvanom Europska unija. No sada mu je UN nova platforma za diplomatske aktivnosti.
Jeremić je već predložio i temu za raspravu na otvaranju 67. zasjedanja Opće skupštine UN-a (one kojoj će on biti na čelu). Tema je – “približavanje stavova i rješavanje međunarodnih sporova mirnodopskim sredstvima”, a on osobno, tvrdi Vuk, može doprinijeti provođenju “svih usuglašenih prijedloga, pogotovo onih koji se odnose na sprječavanje sukoba“. Vrlo hrabro od osobe koja se kao ministar u zadnjih nekoliko godina uspio posvađati s gotovo svim zemljama u regiji!
