Jedan od posljednjih velikih financijskih izdataka u obrambenom sektoru u 2015. godini otići će za nastavak rekonstrukcije i modernizacije vojarne „Pukovnik Predrag Matanović“ u Petrinji. Jučer je u Narodnim novinama objavljena obavijest o sklopljenim ugovorima, prema kojoj je 6 milijuna kuna vrijedan ugovor o radovima na rekonstrukciji infrastrukture u petrinjskoj vojarni (2. faza radova) dobila tvrtka MI-MARIS d.o.o. iz Ivanić Grada. Riječ je o poduzeću koje je među svoje reference već ranije uvrstilo neke radove za Ministarstvo obrane, a na ovom natječaju, objavljenom još u lipnju, ponudili su najnižu cijenu od 5.234.350,00 kn s PDV-om. To je ujedno i kraj 2. faze razvoja te vojarne, koja je još prije gotovo 10 godina nazvana „vojarnom 21. stoljeća“ i nažalost – još je uvijek jedina koja nosi taj epitet.
Projekt razvoja vojarne „Pukovnik Predrag Matanović“ napravljen je još 2006. godine, u vrijeme dok je ministar obrane bio HDZ-ov Berislav Rončević (u prvom mandatu Vlade Ive Sanadera). Osnovi je cilj ovog, u konačnici 180 milijuna kuna vrijednog projekta, izgradnja suvremenih smještajnih i obučnih kapaciteta, prvenstveno za potrebe tamo smještenih pripadnika Gardijske motorizirane brigade te postrojbi Zapovjedništva za potporu, kao i rekonstrukcija prometne i komunalne infrastrukture. O samom planu razvoja, kao i njegovim napretkom, državni i vojni vrh posljednji je puta informiran u listopadu ove godine, kada je vojarnu u Petrinji obišao premijer Zoran Milanović u pratnji ministra obrane Ante Kotromanovića i načelnika GS OS RH generala Drage Lovrića, te direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Svena Müllera. Pukovnik Dubravko Škrtić, časnik za graditeljstvo Zapovjedništva HKoV-a, održao je tom prilikom kratku prezentaciju o dosadašnjem razvoju petrinjske vojarne i daljnjem razvoju.
Prva faza razvoja tekla je od 2006. do 2011. godine, i uključivala je: (1) izradu prostorno-planske dokumentacije i vađenje građevinskih dozvola za čitav sklop, (2) izradu projektne dokumentacije za prvi kompleks smještajnih građevina i njegovu izgradnju, te (3) izradu Elaborata zaštite okoliša. Za sve to utrošeno je nemalih 26.600.000,00 kuna.
Pralište za BOV u iščekivanju državne delegacije
Druga faza razvoja formalno završava za nekoliko dana, odnosno s posljednjim danom ove, 2015. godine. Tijekom posljednje 3 godine, tj. od 2012. do 2015. godine, izgrađene su još dvije smještajne građevine i građevina za pranje oklopnih vozila, te su započete i 1. te 2. faza obnove infrastrukture čitavog tog prostora. Dok se u početku rješavalo grijanje kompleksa i kotlovnica, druga faza obnove infrastrukture uključuje i sanaciju bunara tehničke vode. Uz to, isprojektirane su nastavna i zapovjedna građevina, kao i ukupni projekt obnove infrastrukture (naravno, prije početka radova). U ovom je trogodišnjem razvoju utrošeno 33.900.000,00 kuna.
Pred nama je nova, dvogodišnja faza razvoja vojarne, od 2016. do 2018. godine. Ona uključuje izgradnju nova 3 bloka smještajnih građevina, nastavne i zapovjedne građevine, ambulante, ograde tehničkog bloka i tehničke zaštite u tehničkom bloku i oko čitave vojarne. Ova je faza financijski najzahtjevnija, i za njenu je provedbu planirano utrošiti 97.000.000,00 kuna, bude li sreće i novaca u državnom i obrambenom proračunu.
Bude li sve išlo po planu, 4. i posljednja faza razvoja petrinjske vojarne provodit će se od 2019. do 2021. godine. Tijekom te dvije godine trebala bi se provesti sanacija postojećih skladišnih, radioničkih i opskrbnih kapaciteta, modernizacija automatskog pješačkog strelišta (APS), izgradnja sportskih i društvenih sadržaja, kao i izgradnja parkirališta za osobna vozila djelatnika. Za ova 4 projekta planirana su novčana sredstva u iznosu od 22.800.000,00 kuna.
Staro i novo – bok uz bok
Kako vojarna u Petrinji izgleda „prije“ i „poslije“, najbolje se moglo vidjeti prilikom obilaska objekata u listopadu ove godine. Jedni uz druge stajali su prizemni i montažni objekti još iz JNA-doba, dovedeni u derutno stanje dugogodišnjim lošim održavanjem, te netom izgrađeni novi čvrsti objekti, sa solarnim panelima na krovu (za grijanje, ali ne i vlastitu proizvodnju struje). To je ujedno i dio najveće posebnosti ove vojarne – izgradnja po visokim energetskim standardima, čemu je s 10,6 milijuna kuna pripomogao i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
„Ne samo da je Ministarstvo obrane uštedjelo na investicijskim opterećenjima proračuna RH, nego je isto tako kratkoročno 10 milijuna kuna značilo reinvestiranje u tehničku opremu Hrvatske vojske. S druge strane je ovo investicije koja dugoročno ima velike efekte upravo u uštedi energenata. Naime, vojska jako intenzivno koristi ovakve prostore, pa tako da je ne samo početna investicija nego dugoročno ćemo 20 godina svake godine uživati u benefitima ovakve energetske obnove,“
rekao je novinarima Sven Müller, direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dodajući kako je zahvaljujući ugovoru s MORH-om 9 objekata prijavljeno za ovakvu vrstu obnove, a u pripremi su još 4.
Mjere energetske učinkovitosti u gradnji ovih zgrada uključivale su toplinsku izolaciju ovojnice zgrade, ugradnju moderne vanjske stolarije i suvremenog energetski učinkovitog sustava grijanja te ugradnju energetski učinkovite unutarnje rasvjete. U odnosu na gradnju po aktualnim tehničkim propisima, primjena ovih mjera će osigurati godišnje uštede toplinske energije od 120.000 kWh, odnosno smanjenje emisija CO2 za 27 tona godišnje.
Kupaona 21. stoljeća?!
Iako sve to lijepo zvuči, a i na terenu izgleda primjereno, tu ipak postoji nekoliko problema. Kao prvo, uvjeti za smještaj tu jesu korektni, ali nisu tako spektakularni da bi zasluživali posebnu pretencioznu oznaku “za 21. stoljeće”, u koje smo ionako već debelo zakoračili. Tim više što nedvojbeno stoji činjenica da kada jednom razvoj, rekonstrukcija te modernizacija petrinjske vojarne i dođe svome kraju, nominalno predviđenom za 2021. godinu, vjerojatno će taman biti vrijeme za laganu obnovu i modernizaciju nekih do sada već završenih novih objekata – i to ne zbog loše izvedenih radova, već zbog „zuba vremena“ i njihovog učestalog korištenja.
Drugi je problem – financijski plan koji se možda malo razdvojio na svoj teorijski i praktični dio. Dok teorijski dio, predviđen planskim dokumentima za razvoj vojarne u Petrinji, predviđa utrošak od gotovo 34 milijuna kuna za razdoblje od 2012. do 2015. godine, ministar obrane Kotromanović je u listopadu tvrdio da je ondje u praksi zapravo bilo utrošeno skoro duplo novaca:
„Mi smo do sada uložili 61 milijun i nešto u protekle 2 i pol godine. Iduće godine uložit ćemo oko 32 milijuna kuna u objekte koje ćemo graditi, u nastavak gradnje. (…) Mi ćemo pretvoriti ovu vojarnu stvarnu u vojarnu koja će biti besprijekorna po svim elementima, od sportskih sadržaja, nastavnih sadržaja, terena za uvježbavanje, ciljališta, i uvjeta poboljšanja života i rada vojnika.“
Moguće je i da se ministar Kotromanović zabunio pri računanju, jer se spomenuti 61 milijun kuna dobije zbrojem planiranog troška u 1. (26,6 milijuna kn) i 2. fazi (33,9 milijun kn). No ostaje činjenica da Ministarstvo obrane tih novaca nema, već za dio sredstava poseže u državni proračun RH, kao što se dogodilo u rujnu ove godine.
Iako je jasno da Ministarstvo obrane u svom proračunu nema dovoljno novaca da bi se u što kraćem roku obavili planirani radovi, konačna suma od 180 milijuna kuna za 15-godišnji projekt obnove i rekonstrukcije vojarne ipak se čini malo pretjeranom. Dok je već veliki uspjeh da se radovi provode – da nisu zastali tijekom ovih 9 godina već da štoviše napreduju, ostaje činjenica da je riječ ipak o osuvremenjivanju samo jedne vojarne za samo dio jedne grane Hrvatske vojske. Silom prilika, zbog izgradnje nove zagrebačke zračne luke, ponešto ulaganja osjećaju i zrakoplovna baza Pleso te Hrvatsko vojno učilište na Črnomercu, no sasvim je opravdano pitanje – kada će na red doći i ostali objekti OS RH?!
