Kad je u utorak, 24. studenog, međunarodnom javnošću odjeknula vijest o turskome rušenju ruskog borbenog zrakoplova nad Sirijom, mnogima su se na pameti našli pojmovi poput “Trećeg svjetskog rata” ili “blokovskoga sukoba”. I iako se već dan kasnije jasno vidjelo kako su takvi dojmovi u dobroj mjeri pretjerani, nije sporno da su odnosi Turske i Ruske Federacije naglo ušli u silaznu putanju. Dok ni nedavno među ovim državama baš nisu cvale ruže, koliko će točno strma ta silazna putanja zapravo biti, vidjet će se u danima koji dolaze.
Pad vojnog zrakoplova
U ranim jutarnjim satima utorka, 24. studenog, dva su ruska bombardera Su-24M2 (od njih ukupno 12 stacioniranih u zrakoplovnoj bazi Hmejmim, dvadesetak kilometara jugoistočno od grada Latakije) borbeno djelovala po planinskome području Bayirbucak (zvanom još i “Turkmenske planine”) na sjeveroistoku sirijske provincije Latakija. Pri tome oni su prolazili i zračnim prostorom u zoni granice s Turskom, gdje u unutrašnjosti obalnog pojasa turska pokrajina Hatay ima izboj u sirijski prostor, u svom krajnjem dijelu širok tek oko 2,5 kilometara.
Turska mapa radarskog praćenja putanje ruskoga aviona, uspoređena s ruskim tvrdnjama o njegovome letu
Konkretni se objavljeni podaci o rutama spomenutih zrakoplova razlikuju – dok Turska tvrdi kako su oni presijekli spomenuti dio turskoga područja, što bi onda vodilo iznimno kratkoj povredi turskog zračnog prostora (navodno u rangu 17 sekundi), ruske karte navode rutu koja je zaobilazila turski zračni prostor, bez ikakvih povreda istoga. Kako bilo da bilo, ruski je bombarder napadnut na izlasku iz sporne zone, navodno pogođen u zraku nad Sirijom, te srušen opet na sirijsko tlo. Iako se u prvo vrijeme iz ruskih izvora čulo o napadu protuzračnim sustavima s tla, uskoro je ujedinjena priča govorila o djelovanju turskih borbenih zrakoplova F-16, koji su projektilima srušili rusku vojnu letjelicu. Jednako kao i pitanje letnoga kursa srušenog aviona, još je otvoreno i pitanje navodnih turskih upozorenja ruskim pilotima o tome kako su na putu povrijediti turski zračni prostor, što neće biti dopušteno – dok Turska tvrdi kako je u minutama pred napad odaslano oko 10 takvih upozorenja, preživjeli navigator ruske vojne letjelice tvrdi kako posada nije čula ni jedno upozorenje prije rušenje njihovoga aviona.
Uglavnom, obojica članova posade pogođenog bombardera uspješno su iskočila iz padajuće letjelice, da bi na njih sirijski pobunjenici s tla otvorili vatru pješačkim oružjem i navodno onda ubili pilota. Navigator je doskočio živ, skrivao se tijekom jučerašnjeg dana, da bi jutros bio spašen u operaciji traženja i spašavanja koja je trajala oko 12 sati i rusku je stranu koštala jednog helikoptera te života jednoga marinca.
Prve reakcije
Prve reakcije s ruske strane obuhvaćale su izjave predsjednika Vladimira Putina, dane jučer u crnomorskom Sočiju po državničkom susretu s jordanskim kraljem Abdullahom II. Tom je prilikom Putin tursko postupanje nazvao “udarcem nožem u leđa” kojeg su izveli “suradnici terorista“, te je najavio i “ozbiljne posljedice” za odnose službene Moskve i Ankare. Dok se iz Turske čulo kako oružane snage te države navodno i nisu znale čija je to letjelica koja je kršila zračni prostor i onda bila srušena, sve dok Rusija nije objavila gubitak aviona – danas se ujutro na sve to dodatno nadovezao i Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Ruske Federacije, tvrdnjom kako “Ozbiljno sumnjamo da je ovo bilo nenamjerno, to izgleda kao planirana provokacija“. Ujedno, on je istaknuo da “Mi ne planiramo krenuti u rat protiv Turske, naš se odnos prema turskome narodu nije promijenio. Samo imamo pitanja za tursko vodstvo”, ali da će posljedica tu ipak biti – “mi ćemo ozbiljno razmotriti ugovore koje imamo s turskom vladom“. Uz to zanimljivo razlikovanje Turske i njene vlade, tek ostaje za vidjeti puni opseg ovih “ozbiljnih posljedica” i “preispitivanja ugovora”.
S turske strane su odjeknule izjave predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana: “Snažno osuđujemo napade usmjerene na područja nastanjena Bayirbucak Turkmenima – mi ondje imamo rođake, našu rodbinu“, na koje se u utorak navečer nadovezao i premijer Ahmet Davutoglu navodeći da “Nitko ne može legitimizirati napade na Turkmene u Siriji koristeći priču o borbi protiv Islamske države“. Konkretniji je tu ipak bio Ismail Demir, visoki dužnosnik turskog Ministarstva obrane, koji je izjavio: “Osobno sam očekivao nešto poput ovoga, jer je tijekom proteklih mjeseci bilo tako mnogo incidenata poput ovoga… Naša su pravila djelovanja bila vrlo jasna, i svaka suverena nacija ima pravo braniti svoj zračni prostor“. No, prije no što se u pitanje mogućih posljedica provođenja ovoga prava upustimo dublje, spomenimo samo kratko još nekoliko reakcija međunarodnih aktera na ovaj incident.
Glavni tajnik NATO saveza nakon izvanredne sjednice NAC-a
S jedne strane su se skupno našle zapadne države, SAD i NATO savez. U doba posjeta francuskog predsjednika Hollandea Sjedinjenim Američkim Državama – gdje se Hollande zalagao za jače zajedničko djelovanje međunarodnih sila protiv organizacije ISIS i tzv. Islamske države – predsjednik Barack Obama je istaknuo kako Turska ima pravo na obranu svog zračnog prostora, dok su, po njemu, čitavoj krizi baš i doprinijela ruska zrakoplovna djelovanja u zoni tursko-sirijske granice. “To ukazuje na tekući problem s ruskim operacijama… Oni operiraju vrlo blizu turske granice, i djeluju protiv umjerene oporbe koju podupire ne samo Turska, već i širok niz država“, kazao je Obama, ujedno pozvavši na smanjivanje napetosti i uspostavu intenzivnije direktne komunikacije Rusije i Turske. Slični su se naglasci mogli čuti i od glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga, a nakon izvanredne sjednice Sjevernoatlantskoga vijeća u utorak, 24. studenog.
Područje incidenta je krajnji jug nekad spornog sandžaka Alexandretta, odnosno prostora svojedobno neovisne države Hatay
Nakon što su na tom skupu članice NATO upoznate s turskim stavovima oko incidenta, Savez se solidarizirao s Turskom kao članicom i podržao teritorijalni integritet Turske. Ipak, istaknuta je i potreba za diplomatskim mjerama smanjivanja napetosti između Turske i Ruske Federacije, kako bi se izbjeglo nehotično zaoštravanje ionako oštre situacije – s čime se u jučerašnjoj izjavi pred njemačkim Bundestagom načelno složila i kancelarka Angela Merkel. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je po tom pitanju izjavio kako nema govora o nekoj koaliciji s Rusijom po pitanju ISIS-a, sve dok oni napadaju i umjerene opozicijske grupe. Ujedno je za nemilu situaciju od utorka naglasio da ona “… ističe tešku situaciju u Siriji, gdje su razni akteri s različitim interesima, koji provode različite operacije s različitim ciljevima“. Sve to nije impresioniralo Iran, čiji je predsjednik Rouhani za zaoštravanje situacije u Siriji izravno optužio Tursku, navodeći da “… prema informacijama koje do sada imamo, taj zrakoplov je sudjelovao u operacijama unutar sirijskog zračnog prostora“. Ujedno, zabilježena je i izjava Ali Larijanija, predsjednika iranskoga parlamenta, koji je obaranje ruskog zrakoplova nazvao “teškom greškom“.
Vojne reakcije na incident
Turkmenski borci kod sela Yamadi. 24. studenog 2015. godine
Dok su još od utorka turske pogranične snage stavljene u stanje pune borbene spremnosti, ruska je strana na incident krenula reagirati vrlo široko. Kao prvo, još jučer ujutro, za trajanja akcije spašavanja preživjelog ruskog zrakoplovca, zapčelo je intenzivno bombardiranje kopnenih područja koje sirijska oporba drži u provinciji Latakija. Time se Rusija izričito oglušila na višekratne zahtjeve koje posljednje vrijeme dolaze iz Turske – da se obustave borbena djelovanja uz tursku granicu, te da se ondje ne napada pripadnike pobunjene sirijske turkmenske manjine, baš u krajevima gdje je u utorak i srušen ruski vojni zrakoplov. Ova su zračna djelovanja kombinirana s kopnenim napadom režimskih snaga na prostoru Jabal Akrada i Jabal Turkmana (gdje je pao avion), a čulo se i spomena raketiranju tog prostora s brodova u Mediteranu. Osim toga, iz zraka su napadnuta nagomilana teretna vozila kod graničnog prelaza Bab al-Salam, kojeg drže sirijski pobunjenici, i koje je jedna od važnijih linija povezivanja pobunjeničke logistike sa svijetom. Iako je takvih napada bilo i ranije, ovaj današnji bi mogao biti udar izveden najbliže turskoj granici do sada uopće.
Uz to, navodno je uvedena politika da ruske bombardere pri borbenim djelovanjima na kopnene ciljeve ubuduće prati i lovačka potpora. Dok su do jučer takva djelovanja bila izvođena bez ovakove pratnje, sada će tu novu ulogu izvršavati ruski zrakoplovi Su-30M stacionirani u istoj bazi nedaleko obalnog grada Latakije.
Raketni sustav S-400 Triumf
Ujedno, za prvu je silu obali primaknuta i raketna krstarica “Moskva”, koja još od kraja rujna boravi u Mediteranu – prvo na vježbama, a onda u široj misiji potpore ruskome vojnom djelovanju u Siriji. Ovaj je potez opravdan željom da taj brod svojim raketnim sustavima tipa S-300F “Fort” (NATO oznaka SA-N-6 Grumble) i pratećim senzorima ruskim snagama u Siriji privremeno pruži dodatnu razinu protuzračne obrane u području oko Latakije. Osim što to znači dodatnu obranu zrakoplovne baze iz koje djeluju Rusi u Siriji, taj “kišobran” promjera oko 90 kilometara ujedno dobro pokriva i nedaleki prostor rušenja ruskog bombardera – udaljen tek oko 45 kilometara od grada Latakije i oko 20 kilometara od najbliže sirijske obale Mediterana. No, ta je mjera tek privremena, budući se tijekom srijede ujutro čulo izjave Sergeja Šoigua, ministra obrane Ruske Federacije, koji je istaknuo da je u tijeku izvanredno izmještanje kopnenog protuzračnog sustava S-400 “Triumf” (NATO oznaka SA-21 Growler) na prostor već spomenute zrakoplovne baze Hmejmim kod Latakije. Po skorom raspoređivanju ovaj bi oružni sustav svojim naprednim raketama lako pokrio i dobar dio središnjeg prostora južne Turske.
Ekonomske posljedice incidenta
Omjeri međusobnih nacionalnih izvoza Turske i Ruske Federacije
Ukupan trgovinski promet između Ruske Federacije i Turske u 2014. godini iznosio je oko 30 milijardi USD, od čega je pretežiti dio činio ruski izvoz energenata u Tursku. Ovu se cifru do 2020. planiralo povećati prema iznosu od 100 milijardi USD, što u svjetlu aktualne krize više uopće ne izgleda vjerojatno. Više je područja u odnosima Turske i Ruske Federacije, a na kojima se očekuju konkretna zahlađenja nakon obaranja ruskog vojnog zrakoplova u Siriji. Kao prvo, i po opsegu najznačajnije, tu je energetika. Turska je drugi po redu kupac ruskoga plina, odmah iza Njemačke, gdje se godišnje nabavlja između 27 i 30 milijardi kubičnih metara (od ukupno oko 50 milijardi koje Turska treba u godinu dana). Uz tih oko 60 posto potreba za plinom, Turska iz Rusije zadovoljava i oko 35 posto svojih godišnjih potreba za naftom. Dok smo na portalu Obris.org već pisali o problematičnoj naravi ovoga odnosa, zanimljivo je da nakon aktualnog incidenta u Siriji turske vlasti i dalje uvjeravaju svoju javnost kako energetska opskrba zemlje iz ruskih izvora uopće nije u pitanju ove zime.
TurkStream plinovod preko Crnoga mora (srednja trasa)
Uz to, velik je broj masivnih investicija bio planiran između Turske i Rusije posljednje vrijeme. Kao prvo, opskrba Turske plinom se željela ojačati i stabilizirati gradnjom novog velikog plinovoda preko Crnoga mora (projekt “TurkStream”), za kojeg je Gasprom pod zadnje najavljivao kapacitet od barem oko 32 milijarde kubičnih metara godišnje. Uz to, upravo je ruski Rosatom bio odabran i kao graditelj prve turske nuklearne elektrane u mjestu Akkuyu, čiji je generatori trebali proizvoditi oko 1.200 MW električne energije uz planirani trošak od oko 20 milijardi USD.
Drugo ozbiljno područje ruskoga odgovora je turizam. Naime, iz Rusije u Tursku godišnje stiže oko 4 milijuna putnika, od toga oko 3,3 milijuna turista u 2014. godini, što je tada sačinjavalo oko 12 posto ukupnih gostiju u turističkoj industriji Turske. Time je Ruska Federacija na drugome mjestu zemalja podrijetla tamošnjih gostiju, odmah iza Njemačke koja tu drži primat. Upravo je na ovu točku udarila mjera koju je u utorak popodne proglasilo rusko Ministarstvo vanjskih poslova, kada je ruske turiste pozvalo da ne odlaze u Tursku, budući ondje opasnost od terorizma za građane Rusije nije manje od one u Egiptu – poprištu nedavnog terorističkog rušenja ruskog putničkog aviona. Na tu su obavijest navodno brojne ruske turističke agencije obustavile prodaju aranžmana za Tursku, što će odnose dvije zemlje ipak pogoditi s određenom zadrškom, budući da sada za Ruse i nije sezona odlazaka put Turske.
Kao treće, tu je izvoz hrane i tekstila. Naime, Turska nije podržala EU sankcije prema Rusiji, pa ni službena Moskva nije za Tursku ograničila uvoz prehrambenih proizvoda. Samo u 2014. godini je navodno oko 6 milijardi USD vrijednosti hrane i tekstila izvezeno iz Turske u Rusiju, što je iznosilo oko 4 posto ukupnog turskog izvoza u toj godini. Uz to, u Rusiju je bilo izvezeno i oko 1 milijardu USD vrijednosti voća i povrća. Za uzvrat, Turska je masivni kupac ruskoga žita (odmah iza Egipta), kojeg je prošle godine uvezeno oko 4,1 milijun tona. Prve sankcije su tu već uvedene – Rusija je s 1. prosincem zabranila uvoz pojedinim distributerima puretine iz Turske, a za svoj se položaj na ruskome tržištu navodno boji i Anadolu Efes, koji sa svojih šest pivovara u Rusiji drži oko 14 posto ruskoga tržišta piva.
Među ostalim, treba spomenuti i raznolika turska ulaganja u Rusiju. Zadnjih desetljeća su turski poduzetnici na prostoru Ruske Federacije ukupno ulagali u više tisuća poslovnih poduhvata, prema nekim procjenama ukupno vrijednih oko 62 milijarde USD. Samo 2014. je ondje ostvareno oko 3,9 milijardi ulaganja, navodno raspoređeno na 47 većih projekata. Posebno tu treba spomenuti rusku banku Sberbank, koja je u lipnju ove godine krenula s oko 500 milijuna eura kreditirati izgradnju trećega aerodroma u Istanbulu. Iako se o tome zapravo malo govorilo u javnosti, među svim ovim trgovinskim, ulagačkim i tehnološkim procesima treba tražiti i najvjerojatnije područje uzvrata za rušenje vojnoga zrakoplova u rano jutro ovoga utorka u Siriji. Sve su to odnosi u kojima i Rusija ponešto gubi rezanjem veza – ali Turska ipak gubi poprilično više, što je dobro ilustrirao i nagli pad vrijednosti dionica čitavoga niza s Rusijom povezanih izvoznih poduzeća tijekom ovoga utorka na turskim burzama, jednako kao i pad vrijednosti turske lire prema američkome dolaru samo dan kasnije, u srijedu 25. studenog ove godine.
