Sastanak Donalda Trumpa, predsjednika SAD, i Vladimira Putina, predsjednika Ruske Federacije, zakazan za rano popodne po lokalnom vremenu u Helsinkiju u ponedjeljak, 16. srpnja, izazivao je velike prijepore u tjednima prije svog održavanja. Izvan SAD-a saveznici i partneri pribojavali su se ovog sastanka videći u njemu reprizu situacije s početka lipnja ove godine, kada je Trump uvrijeđen izletio sa sastanka skupine G7 u Kanadi, da bi se onda u Singapuru sastao sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong Unom, te ukupno gledano hvalio autokrata kritizirajući svoje zapadne saveznike. Sada se očekivalo svađe i neslaganja na NATO summitu u Bruxellesu, a onda i u Velikoj Britaniji – čemu bi uslijedila idila u Helsinkiju, pa pohvale Putinu i Ruskoj Federaciji, uz kritike na NATO i Europsku uniju. Na domaćem terenu bojazni pred sastanak SAD-Rusija 16. srpnja bile su drugačije prirode – koncentrirajući se na problem popustljivog ponašanja predsjednika Trumpa prema Putinu i Rusiji, praćeno zanemarivanjem sigurnosnih problema između ove dvije države (posebno po pitanju ruskih digitalnih upada u američke izbore 2016. godine i sudskih postupaka koji tim povodom započinju). Dok smo se bojaznima NATO članica i saveznika SAD već pozabavili, ovdje ćemo se koncentrirati više na odnose SAD i Rusije, Trumpa i Putina, kao i probleme koji su tim povodom izronili posljednjih dana, u Helsinkiju i po povratku američke delegacije u SAD nakon dovršetka bilateralnog skupa u Finskoj.
Rod Rosenstein i špijunske optužnice
Rod Rosenstein objavljuje prvu seriju optužnica, 16. veljače 2018. godine
Za početak treba napomenuti da je 16. veljače ove godine, temeljem rada Specijalnog istražitelja Roberta Muellera, podignuta prva serija optužnica vezanih uz akciju informatičkog ometanja američkih kongresnih i predsjedničkih izbora 2016. godine. Tu se među optuženima našlo ukupno 13 osoba, sve civila, kao i tri ruske organizacije (jedan informatički institut i dva poduzeća). No, iako je ovo bio prvi ozbiljni potez u osvjetljavanju vanjskih informatičkih aktivnosti na koje se točno mislilo pri spominjanju kibernetičkih upada u američke izbore, već je u startu bilo jasno kako tu zapravo i neće biti ozbiljnog sudovanja, budući su optuženi u Rusiji i teško da će biti na raspolaganju američkom pravosuđu. Ujedno, fizičke i pravne osobe o kojima se radilo bile su djelatne u privredi, te same po sebi nisu neposredno ukazivale na državnu prirodu ovog kibernetičkog kriminala.
Nasuprot tome, posljednjih je tjedana bila pripremljena i druga skupina optužnica, ovoga puta protiv 12 osoba, za kaznena djela pranja novca, krađa identiteta, te informatičkog kriminala. Za razliku od veljače, optužnicama objavljenim 13. srpnja krenulo se samo na 12 fizičkih osoba, ali su svi oni časnici unutar ruske Vojne obavještajne službe (Главное разведывательное управление – GRU), kojima je u materijalima optužnica ustanovljeno i konkretno radno te ustrojbeno mjesto. Iako je i ovdje vrlo malo vjerojatno da će se te osobe ikad pojaviti pred ikakvim sudom u SAD, ovime je po prvi put temeljem informatičke forenzike naveden niz konkretnih veza koje za kaznena djela upada u informatičke sustave Demokratske stranke i izbornih tijela u SAD impliciraju i državne, odnosno vojne strukture Ruske Federacije.
Javna objava druge serije optužnica, 13. srpnja 2018. godine
Obje ove skupine optužnica predstavljaju rezultat istražnoga rada tima oko Specijalnog istražitelja Roberta Muellera, a javnosti ih je predstavio Rod Rosenstein, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika i ministra pravosuđa SAD (postavljen na tu funkciju od samog Donalda Trumpa 25. travnja 2017. godine). No, dok su se prve optužnice bavile progonom provoditelja tzv. kibernetičke kampanje utjecanja (“influence campaign”), druga se skupina optužnica bavila pravosudnim postupanjima protiv osoba koje su provodile tzv. kibernetičku kampanju djelovanja na infrastrukturu (“infrastructure campaign”). Pri tome, Rosenstein je o predstojećem potezu objave druge skupine optužnica načelno unaprijed obavijestio i Bijelu kuću, 9. srpnja, prije odlaska Trumpa u Europu – što je načelno bilo potvrđeno i tijekom javnog predstavljanja optužnica, u petak 13. srpnja. Uz to, kako se saznalo 17. srpnja, Rosenstein je iz razloga nacionalne sigurnosti osoblju oko predsjednika SAD dao na raspolaganje i opciju – objaviti optužnice prije sastanka Trumpa s Putinom u Helsinkiju 16. srpnja, ili sačekati i objaviti ih kasnije. Kako su saznali američki mediji, tom je prilikom Bijela kuća odabrala objavu prije sastanka, navodno da bi se ojačalo pregovaračku poziciju Donalda Trumpa pred sastanak s Vladimirom Putinom. Dakle, time je Donald Trump stavljen u poziciju da se pri opisivanju ruskih kibernetičkih prijetnji može pozvati na službene pravosudne podneske, dio tekućeg kaznenog postupka, čime je čitava tema državne zasnovanosti ruskih hakerskih djelatnosti u vrijeme izbora 2016. stavljena u jedan novi i poprilično ozbiljniji okvir. Ipak, iako je bio unaprijed upoznat s prirodom optužnica koje se planira objaviti, kao i s načelnim tempiranjem njihove objave, Donald Trump se idućih dana ponašao kao da je sve ostalo po starome. O ovoj je temi pričao kao da je tu i dalje gotovo sve u sferi nagađanja, kao da nije bilo službene objave gotovo 30 stranica punih podataka i konkretnih navoda, uobličenih u čvrstu formu pravosudnog podneska u tekućem kaznenom postupku.
Dan Coats i bljesak alarmnih svjetala
Gotovo u isto vrijeme dok je Rosenstein javnosti predstavljao drugu skupinu optužnica, ovoga puta usmjerenih protiv ruskih vojnih specijalista za kibernetičko ratovanja, u Washingtonu se javnosti obratio i Dan Coats, ravnatelj Nacionalnih obavještajnih službi (Director of National Intelligence). Coats je od 16. ožujka 2017. čelnik ukupne američke obavještajne zajednice (postavljen od samog Donalda Trumpa), te ujedno i primarni savjetnik američkog predsjednika za pitanja obavještajne prirode. On je sudjelovao u diskusiji o kibernetičkoj sigurnosti, kontraterorizmu i ruskim utjecajim na američke izborne postupke, koju je tog 13. srpnja ove godine organizirao Hudson Institute, politički konzervativni think-tank iz Washingtona. Zbog širine prijetnje, Coats je tada naglasio potrebu aktivnijeg komuniciranja s javnošću koja je izložena i onda kada toga nije svjesna – dok je prirodu same prijetnje opisao riječima:
“U 2001. godini naša ranjivost bila je pojačana zbog linearnog pristupa naših obavještajnih i pravosudnih zajednica, koje su proizvodile tzv. ‘silose informacija’. U to vrijeme, obavještajne i pravosudne zajednice su identificirale zabrinjavajuće aktivnosti, koje su ukazivale da nadolazi napad, potencijalno i u Sjedinjenim Državama. Bilo je to u mjesecima prije rujna 2001. godine, kada je prema tadašnjem direktoru CIA-e George Tenetu ‘sustav bljeskao crveno’. I sad smo ovdje, gotovo dva desetljeća kasnije, i ja sam ovdje da kažem – ‘alarmna svjetla opet bljeskaju crveno’. Danas je digitalna infrastruktura koja služi ovoj državi doslovno pod napadom. Svaki dan strani akteri, a najgori su tu Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja – svaki dan oni prodiru u našu digitalnu infrastrukturu, i provode široki raspon kibernetičkih upada i napada na ciljeve u Sjedinjenim Državama. Te mete su u rasponu od američkih poslovnih subjekata do federalnih vlasti, uključujući tu i našu vojsku, preko vlasti na razini saveznih država i lokalnih vlasti, do akademskih i financijskih institucija i elemenata naše kritičke infrastrukture – samo da time nabrojim neke od meta. Ovi napadi dolaze u različitim oblicima. Neki su skrojeni za postizanje vrlo taktičkih ciljeva, dok su drugi izvođeni za postizanje strateških svrha – uključujući tu i mogućnost teškog napada na našu kritičku infrastrukturu. Svi ovi raznoliki napori dijele jednu zajedničku svrhu – da iskoriste američku otvorenost, ne bi li potkopali naše dugoročne natjecateljske prednosti. Što se tiče državnih aktivnosti, Rusija je tu bez dileme bila najagresivniji strani akter – i oni nastavljaju svoje napore na potkopavanju naše demokracije.
Po pitanju nadolazećih kongresnih izbora, mislim da je moglo biti određenog miješanja onoga što vidimo sad u usporedbi s onim što smo vidjeli 2016. godine, jer kako je Ministarstvo domovinske sigurnosti (DHS) potvrdilo, još uvijek ne vidimo onakve oblike izbornog miješanja u pojedinim saveznim državama i u bazama podataka birača, kakve smo iskusili 2016. godine. Pa ipak, potpuno smo svjesni da nas samo jedan pritisak tastera dijeli od ponavljanja slične situacije. Za to vrijeme vidimo agresivne pokušaje manipuliranja društvenim mrežama, i širenja propagande fokusirane na užarene društvene teme, koje namjeravaju pogoršavati socijalne i političke podjele. Usprkos javnim poricanjima iz Kremlja, mi i dalje vidimo pojedince povezane s ‘Interner Research Agency’ iz St. Petersburga kako kreiraju nove profile na društvenim mrežama, maskiraju se kao američki građani, i koriste te profile ne bi li privukli pažnju na teme koje dijele građanstvo. Baš prije ovoga skupa saznali smo o optužnicama za 12 ruskih vojnih obavještajnih dužnosnika, vezanima uz njihovu ulogu u 2016. godini. Ali, fokusirajući se samo na potencijalni učinak takvih aktivnosti na naše predstojeće izbore propušta se širu poantu – te se aktivnosti provode ustrajno, dubokog su utjecaja, i one smjeraju na dnevnoj razini potkopati američku demokraciju. Bez obzira na to je li vrijeme izbora ili ne, ruski akteri i drugi traže ranjive točke u našoj kritičkoj infrastrukturi. Ministarstvo domovinske sigurnosti i FBI, u koordinaciji s međunarodnim partnerima, detektirali su ruske državne aktere kako ciljaju državne i poslovne mete na poljima energetike, nuklearne industrije, vodoprivrede, zrakoplovstva i kritički važnih proizvodnih djelatnosti. Znakovi upozorenja su tu – ‘sustav blješti crveno’, i zato mislim da se nalazimo na prijelomnoj točki“.
Novinari su samo dan kasnije za mišljenje o ovim upozorenjima upitali i Donalda Trumpa, tijekom njegova boravka u Škotskoj. Odgovor na to pitanje bio je objavljen kao dio intervjua za “CBS Evening News” u nedjelju, 15. srpnja, večer uoči sastanka s Putinom. Trump je o svom slaganju s izričitim označavanjem Ruske Federacije kao primarnog izvora kibernetičkih prijetnji za SAD kazao: “Dakle, ja ne znam da li se s tim slažem, morao bih to pogledati. Ali, imam mnogo poštovanja za Dana… i to gdje se on sada nalazi, i to što radi. Opet, mi na tome mnogo radimo, unapređujemo stvari vrlo brzim ritmom. Ali, znate, predsjednik Obama, on je bio predsjednikom osam godina. Ja sam tu relativno nov, i mnogo se loših stvari dogodilo tijekom njegove administracije. Ja sam ovdje vrlo kratko vrijeme“. Bez obzira na to što je unaprijed bio upoznat sa stvarima, pitanje o mogućem traženju izručenja ruskih časnika optuženih za kibernetički kriminal u SAD-u Trumpa kao da je još više zbunilo: “Pa, mogao bih. Nisam o tome razmišljao, ali ću sigurno i o tome pitati. Ali, ponovo – to je bilo za vrijeme Obamine administracije. Oni su radili, što već da su radili, tijekom Obamine administracije. I ja sam čuo da su oni pokušavali, da su ljudi pokušavali hakirati i stožer Republikanske stranke, Republikanski nacionalni odbor, no mi smo imali mnogo bolje obrane“. Samo dan kasnije Trump se našao oči u oči s navodnim predvodnikom svih ovih kibernetičkih napada, no do tada je volje za ikakvim propitivanjima potpuno nestalo – sa ili bez obzira na vlastite stručnjake iz sektora nacionalne sigurnosti.
Na licu mjesta – Helsinki 16. srpnja
Po večernjem dolasku u Finsku, u nedjelju 15. srpnja, dugo očekivani sastanak Donalda Trumpa i Vladimira Putina započeo je u ranim popodnevnim satima ponedjeljka, 16. srpnja. Kako se već krajem tog ponedjeljka moglo pročitati u američkim medijima, Trump je uoči sastanka dobio oko 100 stranica pripremnih materijala, u kojima su se njegovi savjetnici zalagali za čvrst stav prema Rusiji, no kako se vidjelo i na kasnijoj konferenciji za medije – američki predsjednik je odlučio zanemariti savjete i postaviti se po svom. Iako se početno planiralo oko sat vremena samostalnog sastanka, bez suradnika i samo s prevoditeljima – na kraju je ovo druženje Trumpa i Putina trajalo gotovo dva sata. Iako su puni ishodi ovog druženja većinom još nepoznati, mnogo je tu stvari moglo zabrinuti širu javnost i europske saveznike SAD, kojima se navodno službeno najavljivalo da tu neće biti sklapanja ikakvih sporazuma.
Iza 16 sati po lokalnom vremenu oba su čelnika stala pred novinare i održala zajedničku konferenciju za medije o ovome skupu održanom bez ikakvog objavljenog dnevnoga reda. No, dok je Putin bio konkretniji, naznačivši lepezu tema i niz potencijalnih programa konkretne suradnje, Trump je bio bitno apstraktniji – s naglaskom kako su dosadašnji odnosi SAD i Rusije bili grozni, ali ih je sam ovaj sastanak najednom strukturno izmijenio. Nakon oko 18 minuta pojedinačnih izjava (Putin oko 11, Trump oko 7 minuta), novinari iz obje zemlje dobili su priliku postavljati pitanja – čiji su se odgovori pretvorili u spektakl svoje vrste.
Već prvo rusko pitanje udarilo je u glavu – u činjenicu da Europa troši ruski plin, dok energenti iz SAD ostaju tek u planu, bez obzirom na američke prigovore Njemačkoj tijekom NATO summita. Na to je Trump započeo pohvalom Putinu i pompoznim tvrdnjama: “Nazvao sam ga takmacem, i dobar je takmac. Sama riječ takmac, mislim da je svojevrsno priznanje. Mislim da ćemo se nadmetati, kad pričate o plinovodu. Nisam nužno siguran je li to u najboljem interesu Njemačke ili ne, ali to je bila odluka koju su oni donijeli. Mi ćemo se nadmetati. Kao što znate, SAD su sad… ili će uskoro bili, ali mislim da već jesu… najveći po pitanju nafte i plina u svijetu. Dakle, prodavat ćemo LNG, i nadmetat ćemo se s tim plinovodom. I mislim da ćemo se nadmetati uspješno, iako tu postoji ta mala prednost u lociranju. Ja im samo želim sreću, i raspravio sam to s Angelom Merkel, u prilično oštrom tonu, ali ja i znam otkuda sve to dolazi – i oni tu imaju taj vrlo blizak izvor“. Putin je dodao kako su obje države veliki proizvođači, koji bi trebali surađivati, da ne bi bilo porasta cijene i štete za sve potrošače (one u Europi, ali i one u SAD), te da je Rusija spremna održati opskrbni pravac kroz Ukrajinu.
Prvo američko pitanje osvrnulo se na Trumpove izjave o raznim propustima SAD i na pitanje ima li ikakve krivnje i na Ruskoj Federaciji. Na to je Trump odgovorio prilično neuobičajeno:
“Da. Držim obje zemlje odgovornima. Mislim da su SAD bile budalaste, mislim da smo svi bili budalasti. Trebali smo odavno ući u ovaj dijalog. Iskreno, dugo prije no što sam ja došao na funkciju. I mislim da smo svi krivi, da su SAD sada napravile korak na putu s Rusijom, da smo se sreli i da imamo šansu za neke sjajne stvari – bilo oko nuklearne proliferacije, njenog zaustavljanja. To moramo napraviti. To je vjerojatno najvažnija stvar na kojoj možemo raditi. Ali mislim da smo na obje strane napravili neke greške”.
Nakon toga je uslijedilo više minuta Trumpovog kritiziranja Muellerove istrage, spominjanja vlastitog uspjeha u predsjedničkoj kampanji 2016. i opovrgavanja ikakve suradnje njegove kampanje sa stranim upadima u izborni proces – sa zaključkom o istrazi u SAD, da je ona “imala negativan učinak na odnos dviju najvećih nuklearnih sila na svijetu. Mi imamo 90 posto nuklearne sile, ove dvije države… To je smiješno. Komično je to što se događa s tom istragom“. Nastavno američko pitanje tražilo je pojašnjenje tvrdnji o intervencijama Rusije u američke izbore 2016. godine – gdje je umjesto Putina odgovorio Trump, optuživši demokrate koji su “izgubili izbore, koje su trebali moći dobiti” i nastavivši detaljno prepričavanje tijeka predsjedničkih izbora 2016. godine, uz opetovano isticanje nepostojanja suradnje njegove kampanje sa stranim silama.
Kad je konačno riječ uzeo Putin, prvo je opravdavao demokratičnost izborne kampanje Donalda Trumpa i hvalio njegovu sklonost poboljšanju odnosa s Rusijom, usprkos “glasina” o ruskom utjecanju na američke izbore. O 12 vojnih optuženika od 13. srpnja, Putin je zaključio: “Ne znam puno stanje te situacije, ali predsjednik Trump je spomenuo tu temu, i ja ću je proučiti. Za sada mogu reći sljedeće – mi imamo sporazum između SAD i RF, iz 1999. godine, o međusobnoj suradnji u kaznenim slučajevima. Taj sporazum važi u punini, vrlo efikasno, i u prosjeku se rješava oko 100 do 150 kaznenih slučajeva temeljem zahtjeva iz stranih država. Tako je prošle godine bio jedan slučaj ekstradicije, temeljem zahtjeva iz SAD. Taj sporazum sadrži specifične pravne procedure i mi možemo predložiti da komisija, koju vodi posebni istražitelj Mueller, iskoristi ovaj sporazum i pošalje službeni zahtjev. Po njemu bi mi ispitali ove pojedince, za koje on vjeruje da su povezani s nekim zločinom. Naše je pravosuđe savršeno sposobno izvesti ta ispitivanja, i onda poslati odgovarajuće materijale u SAD. Dapače, možemo izvesti i kompromis, možemo dozvoliti službenim predstavnicima SAD, pa i članovima baš te komisije predvođene od g. Muellera, možemo ih pustiti u zemlju, pa da budu prisutni tijekom ovih ispitivanja. No, u tom slučaju postoji još jedan preduvjet – taj bi napor trebao biti uzajaman. Tada bi mi očekivali da Amerikanci uzvrate, i da oni ispitaju neke dužnosnike, uključujući i one iz pravosuđa i obavještajnih službi SAD, za koje mi vjerujemo da su povezani s ilegalnim akcijama na prostoru Rusije. I mi bi morali zahtijevati prisutnost naših pravosudnih djelatnika“. Ovu su ideju kasnije razradili ruski mediji, koji su u nadolazećim danima objavili navodnu službenu listu od 11 osoba, američkih državljana (među ostalim i diplomata te kontraobavještajnog osoblja), koja je u SAD izazvala veliku uznemirenost. Nadalje, na izričito američko pitanje je li želio da Donald Trump dobije izbore, i je li uputio ikoga od svojih dužnosnika da mu u tome pomogne, Putin je odgovorio: “Da, želio sam da dobije – jer je govorio o vraćanju rusko-američkih odnosa natrag u normalu“. Dok je ovime po prvi put jasno i izričito definirano koja je strana u toliko spominjanim američkim izborima 2016. Ruskoj Federaciji bila draža, ujedno je bez odgovora prošao dio o potencijalnom sudjelovanju ruskih dužnosnika u tom poduhvatu.
Na rusko pitanje o potencijalnom dogovoru oko stanja u Siriji Trump je napomenuo kako će se tu dogovarati u suradnji i s Izraelom, budući je sigurnost ove države bitna i za SAD i za Rusiju – dok vojne strukture ionako surađuju aktivno i dobro. Putin je napomenuo da se treba orijentirati i na susjedne države, budući da se tako smanjuju i migracijski pritisci na Europu. Na to je stigao red i na zadnja pitanja s američke strane – koja su temu ponovo vratila u špijunsko-izborne vode. Temeljem neposrednog ruskog poricanja miješanja u izbore 2016. godine, koju minutu ranije, Trumpa se upitalo kome vjeruje – svom pravosuđu i obavještajnoj zajednici, ili Vladimiru Putinu koji stoji pokraj njega. Ujedno ga se i pitalo bi li sada, pred kamerama, pozvao da tako nešto ne ponavlja ubuduće. Odgovor na ovo je krenuo čudno – nakon 30 sekundi priče o nestalom serveru Demokratske stranke iz 2016. godine i prozivanja tadašnjih političkih protivnika za nešto kao skrivanje opreme koju se kibernetički napadalo, Trump je nastavio:
“Moji ljudi su došli k meni, Dan Coats je došao, i neki drugi, i rekli su kako misle da je to bila Rusija. Ja tu imam predsjednika Putina, a on je baš rekao da to nije Rusija. Ja ću reći ovo – ja ne vidim razloga zašto bi to bila Rusija, ali stvarno želim vidjeti onaj server. Ja imam povjerenja u obje strane. Ja stvarno vjerujem da će ovo trajati još neko vrijeme, ali ne mislim da to može trajati bez da se otkrije što se desilo tom serveru. Što se dogodilo sa serverima gospodina iz Pakistana koji je radio za Demokratsku stranku? Gdje su ti serveri – oni su nestali. Što se dogodilo s emailovima Hillary Clinton – 33 tisuće emailova koji su nestali, jednostavno nestali. Mislim da u Rusiji ne bi tek tako nestali. Mislim da je to sramota, da ne možemo dobiti 33 tisuće emailova Hillary Clinton. Dakle, imam veliko povjerenje u moje obavještajce, ali reći ću vam da je predsjednik Putin bio iznimno snažan i moćan u svom današnjem poricanju. I, to što je ponudio je jedna izvanredna ponuda. Ponudio je da ljudi koji rade na tom slučaju dođu i rade s njegovim istražiteljima, po pitanju tih 12 ljudi. Mislim da je to jedna sjajna ponuda“.
Time je Donald Trump neposredno u dva uzastopna navrata zapravo potvrdio kako o potencijalnom miješanju u izbore 2016. navode Vladimira Putina drži vjerodostojnijima od čitavog rada pravosudnog sustava SAD (dvije skupine optužnica i postupci u tijeku), kao i obavještajne zajednice SAD (koja je još krajem 2016. izašla sa skupnim mišljenjem o ruskom utjecaju, što je onda još i višestruko potvrdila tijekom posljednjih mjeseci). Ove su izjave u SAD momentalno pokrenule val prijepora, kao i kritika Donalda Trumpa s obje strane političkoga spektra.
Na to se nadovezao Vladimir Putin: “Želio bih nešto dodati. U krajnjoj liniji, i ja sam bio obavještajni časnik, i ja znam kako se sastavljaju dosjei. To je prvo. A sada i drugo – vjerujem da je Rusija demokratska država, i nadam se da ne osporavate da su i SAD demokracija. Vjerujete li da su SAD demokracija? Ako jesu demokratska država, tada konačan zaključak u ovakvom sporu može biti donesen samo kroz suđenje, sudom. Ne kroz akt uprave“. Tvrdeći kako pojedinci ili poduzeća ne predstavljaju državu automatski, već to treba ustanoviti sud, Putin je nastavio: “Što se tiče ovih najsvježijih optužbi, o ruskim obavještajnim časnicima, mi imamo sporazum među vladama i molimo vas da nam pošaljete zahtjev. Mi ćemo ga analizirati, i poslati formalan odgovor. I, kao što sam rekao, možemo proširiti ovu suradnju, ali to trebamo napraviti na uzajamnoj osnovi. Jer bi i mi očekivali za naše ruske kolege da im se pruži pristup do naših osoba od interesa – za koje mi vjerujemo da bi mogle imati nešto s obavještajnim službama. No, ajmo razgovarati o specificiranim temama, a ne koristiti odnose Rusije i SAD kao sitniš za ove unutarnje političke borbe“. Time je Putin izjednačio strane, te takvim temeljem ponovio prijedlog i o ruskom istraživanju u SAD, doduše bez ikakvih već započetih sudskih postupaka, i u krugu ljudi za koje je sigurno da to neće biti tek tako prihvaćeno od američke strane.
Nakon toga su postavljena još dva pitanja novinara iz SAD – jedno koje je pokušalo dokučiti je li Trump u razgovoru spomenuo kakvo službeno priznavanje Krima kao dijela Rusije, te drugo koje je vratilo temu na odnos Trumpa i Putina – naime, ima li Putin kakvih kompromitantnih materijala o svome američkom kolegi Trumpu ili njegovoj obitelji. Putin je nasmijao i onda odgovorio: “Stajališta predsjednika Trumpa o pitanju Krima su dobro poznata, i on čvrsto zastupa stajalište kako je bilo ilegalno anektirati taj dio Ruskoj Federaciji. Naše je stajalište suprotno. Održali smo referendum uz striktno pridržavanje Povelje UN, i međunarodnog prava. Za nas je ta tema završena. A sad o temi kompromitirajućih materijala. Da, čuo sam glasine da smo mi navodno prikupili materijal o g. Trumpu, kada je bio u posjeti Moskvi. Ali, dopustite da vam kažem – kada je g. Trump posjetio Moskvu tada, ja nisam ni znao da je on u Moskvi. Odnosim se prema predsjedniku Trumpu s iznimnim poštovanjem, ali tada – kad je on još bio tek privatna osoba, poslovni čovjek, nitko me nije obavijestio da je on bio u Moskvi. Da uzmemo kao primjer Ekonomski forum u St. Petersburgu – tamo je bilo preko 500 američkih poslovnih ljudi više razine. Ne sjećam se ni svih njihovih prezimena. Mislite li da smo probali skupljati kompromitantne materijale o svakome od njih? Teško je i zamisliti veću besmislicu od toga. Zanemarite tu temu, i jednostavno nemojte više o tome razmišljati“. Na to se umiješao i Donald Trump, napomenuvši: “Kad bi to i imali, već bi to odavno bilo objavljeno. A ako je itko gledao svjedočenja Petera Strzoka tijekom posljednjih dana – a ja sam bio u Bruxellesu i gledao – to je bila sramota za FBI. To je bila sramota za našu zemlju, a mogli bi reći i da je to bio totalni lov na vještice“.
Time je Trump zaključio konferenciju za medije u Helsinkiju, baš spomenom političkog postupka koji njegovi Republikanci već neko vrijeme u SAD vode protiv spomenutog agenta FBI, inače baš dugogodišnjeg čelnika ukupnih kontraobavještajnih kapaciteta američkog pravosudnog sustava, naznačivši ujedno i ideju da bi se kompromitantne materijale objavilo odmah, što prije – što je u suprotnosti sa svrhom takvih metoda ucjene, kako su američkim medijima kasnije objašnjavali brojni stručnjaci za nacionalnu sigurnost. Navodno prilično zadovoljan ishodom ovog javnog događanja Trump je istog tog ponedjeljka oko 19 sati napustio Finsku. Ako je za vjerovati medijima, njemu i njegovim savjetnicima je već tijekom puta postalo jasno da čitava predstava uopće nije dobro sjela na domaću političku scenu, tako da se povratak kući pretvorio u svojevrsno ulijetanje u političku oluju kakva se ni u SAD ne viđa baš često.
Politička oluja pred kućnim pragom
Diskusija o sastanku Trumpa i Putina u Helsinkiju brzo je krenula od političkih podržavatelja koji su tražili brzo objašnjenje onoga što se vidjelo na televizijama svijeta (prvenstveno tu Newt Gingrich), pa do političkih protivnika iz Republikanske strane (predvođenih od Johna McCaina), a onda i brojnih Demokrata koji su s nevjericom i ogorčenjem reagirali na način kako je Putin vodio riječ, dok je Trump popuštao sugovorniku, izražavao sumnju u vlastite državne strukture, te ustrajno temu razgovora pred novinarima vraćao na sporne detalje unutarnje politike SAD s kraja 2016. godine.
Pri tome treba spomenuti postupak Dana Coatsa, imenom spomenutog na konferenciji za medije, koji je u svom svojstvu ravnatelja Nacionalnih obavještajnih službi reagirao brzo i neuobičajeno jasno. On je samo koji sat po okončanju famozne konferencije za medije na službenim internetskim stranicama svoga ureda objavio kratko priopćenje – doduše bez ikakvih konzultacija ili usklađivanja stavova s Bijelom kućom i predsjednikovim timom (bilo u Washingtonu, ili na povratku u SAD). U tom je priopćenju napomenuo kako je svrha obavještajne zajednice u SAD pružanje najboljih mogućih informacija i procjena Predsjedniku i donosiocima odluka. Coats je ponovio kako te strukture ostaju pri svojim dosadašnjim ocjenama ruskih utjecaja na izbore 2016. (iako su one za Trumpa slabije od Putinovih tvrdnji), te da se smatra kako to djelovanje nije okončano – već se nastavlja. Ujedno je potvrdio kako će obavještajna zajednica SAD nastaviti sa svojim radom u podršci sustava nacionalne sigurnosti – i u ovim novim te neuobičajenim okolnostima. Sve je to na kraju bilo dovoljno da se dan kasnije, u utorak 17. srpnja, Donald Trump nenajavljeno obrati javnosti s pojašnjenjima nekih od teza koje je dan ranije izrekao u Helsinkiju. Tom prilikom Trump je izjavio:
“Započet ću izjavljujući kako imam punu vjeru i podršku za američke sjajne obavještajne agencije. Uvijek sam to i imao. I čvrsto držim da, dok ruske aktivnosti nisu imale baš nikakav utjecaj na ishod izbora… Dopustite da budem potpuno jasan kada kažem, i već sam to mnogo puta rekao… Prihvaćam zaključke naše obavještajne zajednice da se rusko miješanje u naše izbore 2016. godine dogodilo. Mogli su to biti i neki drugi ljudi. Ima mnogo ljudi tamo vani… Nije tu bilo nikakve suradnje (s kampanjom), i ljudi su to vidjeli, i vidjeli su jasno… I Zastupnički dom se o tome očitovao vrlo snažno, o tome su se mnogi već očitovali. Mislio sam da sam bio vrlo jasan, ali baš sam pregledao transkript. Moram reći da sam se vratio, i rekao sam: ‘ Što se to događa? U čemu je problem?’. Zato sam uzeo transkript, i pregledao sam ga. Zapravo, vratio sam se i pregledao video isječak sa snimkom odgovora kojeg sam dao. I, shvatio sam da ima potrebe za određenim pojašnjenjem. To je trebalo biti očigledno, i mislio sam da je očigledno – ali, želio bih pojasniti, samo za slučaj da nije bilo. U ključnoj rečenici unutar mojih primjedbi, rekao sam riječ ‘bi’ umjesto ‘ne bi’. Rečenica je trebala glasiti ‘Ja ne vidim razloga zašto to ne bi bila Rusija’. Dakle, samo da ponovim – rekao sam riječ ‘bi’ umjesto ‘ne bi’, i rečenica je trebala biti… Mislio sam da je ispalo pomalo nejasno u samom transkriptu, i na video snimci… Rečenica je trebala glasiti ‘Ja ne vidim razloga zašto to ne bi bila Rusija’. To je svojevrsna dvostruka negacija. Dakle, možete to tu ubaciti, i mislim da to vjerojatno i samo po sebi dobro razjašnjava stvari. U brojnim sam prilikama podržao naše obavještajne zaključke, o tome da su se Rusi pokušali umiješati u naše izbore. Za razliku od prijašnjih administracija, moja se administracija… a to će i nastaviti… kretala agresivno za odbijanjem svakog takvog nastojanja… Mi ćemo to zaustaviti, mi ćemo to odbiti – sve napore oko miješanja u naše izbore“.
Dok je gotovo u istoj rečenici podržao obavještajnu zajednicu SAD, i odmah dometnuo kako bi počinitelji mogli biti i neki drugi (osim Rusa, koje baš isključivo tu navodi obavještajna zajednica), izgleda da se za Donalda Trumpa glavnina problema vezanih uz stavove iz Helsinkija svela tek a jednu jedinu riječ. Gotovo 30 problematičnih minuta, s tezama koje su iznenadile Sjedinjene Države i preplašile saveznike SAD, svelo se na promjenu iz jedne na ukupno dvije negacije u jednoj rečenici. I time je za Trumpa sve bilo riješeno – bez obzirom i na detalj što je u istoj široj replici Rusiju zapravo podržao ukupno dva puta, da bi sada opovrgnuo samo jednu od te dvije odvojene izjave.
Još se veća oluja digla oko pitanja predaje pojedinih američkih dužnosnika ruskim vlastima na ispitivanje – što je tema koja je u punini eksplodirala oko 48 sati nakon kraja rusko-američkog summita. Dok je Trump u Helsinkiju izjavio “I, to što je ponudio je jedna izvanredna ponuda. Ponudio je da ljudi koji rade na tom slučaju dođu i rade s njegovim istražiteljima, po pitanju tih 12 ljudi. Mislim da je to jedna sjajna ponuda“, kada se dva dana kasnije o tome pitalo Bijelu kuću – odgovor je bio neodređen. Na dnevnoj konferenciji za medije Bijele kuće, u srijedu 18. srpnja, glasnogovornica Sarah Huckabee Sanders je izjavila: “Predsjednik će se sastati sa svojim timom, i obavijestit ćemo vas kad ćemo imati izjavu na ovu temu“. Za razliku od toga, a samo malo kasnije istoga dana, američko Ministarstvo vanjskih poslova ipak nije krenulo istim putem. Njegova glasnogovornica Heather Nauert bila je bitno čvršća i odlučnija:
“Ne mogu odgovarati u ime Bijele kuće po tom pitanju, ali ono što vam mogu reći je – da su opći stavovi koji su došli iz ruske vlade apsolutno apsurdni. Činjenica da oni žele ispitivati 11 američkih građana, kao i tvrdnje koje ruske vlasti iznose o tim američkim građanima – mi ne stojimo uz te tvrdnje koje iznosi ruska Vlada. Glavni državni odvjetnik u Rusiji je sasvim svjestan da su SAD odbacile ruske optužbe po ovom pitanju. One su bile opovrgnute, među ostalim, i pred Južnim okružnim sudom u New Yorku, u drugim slučajevima koji su s time donekle povezani. Umjesto toga, mi nastavljamo poticati ruske vlasti da nastave raditi s Ministarstvom pravosuđa SAD, ne bi li pratili one u Rusiji koji su proveli prijevarnu shemu na koju se Rusija tu poziva, i koja je ciljala ne samo g. Browdera, nego i njegovo poduzeće, i druge, a i ruske građane ukupno“.
Dan kasnije, u četvrtak 19. srpnja, treći dan od Trumpovog oduševljenja Putinovom idejom, pritisak na ovu temu dodatno je ojačao. Američki Senat s neuobičajeno temeljitom većinom (jednoglasno, 98 prema 0) donio je odluku da se protivi ikakvom saslušavanju aktivnih ili bivših diplomata, javnih službenika, političkih postavljenika, pravosudnih dužnosnika i pripadnika Oružanih snaga SAD pred predstavnicima vlasti Vladimira Putina. Onda se na čitavu priču nadovezao i ministar vanjskih poslova Mike Pompeo, pa je konačno i Bijela kuća uspjela doći do stava – kojeg je ista ona glasnogovornica Sarah Huckabee Sanders sažela u izjavu: “To je prijedlog kojeg je iskreno iznio predsjednik Putin, no predsjednik Trump se s njime ne slaže“. Uz to je dodala još i: “Nadamo se kako će predsjednik Putin pustiti 12 identificiranih Rusa da dođu u SAD, ne bi li dokazali svoju nevinost ili krivnju“.
No, ne bi li Putinu ipak lakše sjela pristojna odbijenica iz Washingtona, uskoro nakon toga je iz Bijele kuće lansirana još jedna bomba – kada je glasnogovornica Sanders objavila na Tweeteru: “Predsjednik Trump je zadužio Johna Boltona da pozove predsjednika Putina u Washington ove jeseni, i razgovori o tome su već u tijeku“. Pri tome, upada u oči da se time predsjednika Rusije, države sumnjičene za manipuliranje američkih izbora 2016. godine, poziva u SAD baš usred prve iduće kongresne predizborne sezone. No, nakon što je postalo jasno da mnogo toga oko sastanka u Helsinkiju nije poznato ni osobama u vrhu vlasti SAD, kao što je izgleda i pozivanje Putina u Washington iznenadilo pojedine američke dužnosnike iz samoga vrha sustava nacionalne sigurnosti (koji su se okupili na tradicionalnoj konferenciji u Aspenu) – počela su i ozbiljna nagađanja o mogućnosti da u posljednje vrijeme predsjednik Donald Trump zapravo počinje voditi jednu vlastitu, tajnu politiku u odnosu na Rusku Federaciju i Vladimira Putina.
