Protubrodska raketa RBS-15B, lansirana 14. svibnja 2015. s Dugog Otoka iz mobilnog obalnog lansera (MOL), pogodila je plutajuću metu na udaljenosti od oko 25 kilometara. Nakon tog uspjeha, predstavnici MORH-a izjavili su da Hrvatska ratna mornarica treba zadržati sposobnost protubrodskog raketnog sustava RBS-15 kao sredstva odvraćanja od agresivnih ugroza na moru. U tu svrhu, narednih nekoliko godina obnovit će se i unaprijediti protubodske rakete RBS-15B, a prema Dugoročnom planu razvoja OS RH 2020. godine planirana je nabava novog protubrodskog raketnog sustava. Prema tome, može se ustvrditi da već sada više desetaka protubrodskih raketa RBS-15B, s kojima raspolaže HRM, predstavljaju moćno sredstvo obrane hrvatskog mora i obale. Eventualni agresor će se vrlo oprezno približavati našoj obali, respektirajući i strepeći od udara protubrodskih raketa koje bi, možda, mogle biti lansirane prema njegovim brodovima s nekog položaja na obali ili, pak, s neke od još aktivnih raketnih topovnjača, iz zaklona nekog od brojnih otoka.
Mala HRM može spriječiti agresora s otvorenog mora
HRM je mala priobalna mornarica koja nema nikakvih posebnih, politički orijentiranih zadaća izuzev pokazivanja snažne volje svih Hrvata da brane svoju domovinu. Nacionalna obrana primarni je zadatak HRM-a, i izrazito je litoralna s obzirom na geografsku konfiguraciju i položaj hrvatske obale u uskom Jadranskom moru. Optimalne obrambene snage HRM-a trebale bi osiguravati obavljanje temeljnih zadaća: zaštitu teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske i cjeloviti pomorski nadzor, a u kriznim razdobljima efikasnu obranu hrvatskog priobalja te odbijanje napada s otvorenog mora i zaštitu pomorskih komunikacija. Pri tome, moguće kategorije napadača na hrvatsko priobalje i obalu su: (1) snažne pomorske snage koje napadaju s otvorenog mora, (2) manje pomorske snage priobalnih zemalja mediteranskog bazena, te (3) sporadične, nesimetrične – terorističke ugroze.
Iz hrvatskog Jadrana protjerani VPBR-31
Pomorske sile agresivnih namjera, u načelu, pristupaju i analiziraju litoralno ratovanje s otvorenog mora, pa za njih pojam „litoralne operacije” znači suprotstavljanje obrambenim djelovanjima i opasnostima na koje bi mogla naići njihova vojna sila koja napada s mora prema kopnu. Agresor koji pokušava projicirati silu s mora prema hrvatskom priobalju i obali vjerojatno će se pribojavati iznenadnih prepreka na tom putu, koje bi mogle otežati, usporiti ili onemogućiti napredovanje prema kopnu. Za potpuni uspjeh, agresor bi morao prvo uspostaviti pomorski nadzor u njegovu operativnom području, što podrazumijeva nadzor podmorja, morske površine i zraka. Operativno područje najčešće uključuje, uz otoke, i priobalni kopneni pojas, jer je kopno konačni i glavni cilj napada. Takvom agresoru trebalo bi se suprotstaviti prvenstveno sprečavanjem pomorskog nadzora, odnosno onemogućavanjem dohvata obalnih raketnih sustava, obalnih snaga i zrakoplovnih snaga smještenih na obali.
Kako optimalno iskoristiti i ustrojiti sada raspoložive snage na moru, kopnu i u zraku, da bi one i u današnjem stanju uspješno štitile te obranile hrvatsko more, otoke i obalu?
Pokretljivost i raznolikost priobalne obrane uz povremene obrambene operacije iscrpljivat će agresivni duh napadača i odvraćati ga od namjeravanog napada. Pri tome će se pomorske obrambene snage često povlačiti u zaštićene unutrašnje vode, što će dodatno komplicirati pokušaje napada agresora. To poznato okruženje pruža obrambenim snagama, u kojemu one inače stalno borave i vježbaju, prednost i zaštitu u odnosu na snage neprijatelja koje prilaze njima nepoznatim područjima. U takvim okolnostima obrambene snage RH mogu uspostaviti pouzdanu logističku organizaciju koja se temelji na lokalnoj potpori i korištenju civilne infrastrukture, što osigurava znatnu prednost u usporedbi s agresorom na otvorenom moru. Pomorske obrambene snage pokrivene su i zaštitnim “kišobranom” obalne obrane i zrakoplovstva. Obalne kopnene snage ustrojene su i obučene za djelovanja u unutrašnjem lokalnom moru. Njihova oprema, senzori i oružja trebaju biti posebno prilagođeni za djelovanje u takvom okruženju, pri čemu geografske specifičnosti hrvatske obale i otoka znatno doprinose povećanju efikasnosti tih sustava.
Hrvatski otoci – prvi sloj obrane suvereniteta i integriteta RH
Hrvatski otočni arhipelag, razvučen paralelno ispred većeg dijela obale, predstavlja obrambeni “zid” kakvog se rijetko susreće uzduž obala diljem svijeta. U svezi tog “zida”, zanimljiva je izjava skupine američkih stručnjaka, koja je prije više godina boravila na vrhovima nekih otoka. Bili su oduševljeni ljepotom naše obale, ali potom i vojnim potencijalom naših otoka, rekavši pri tom autoru ovog teksta: ”Ovo su vaši nosači aviona, razarači i fregate koje je nemoguće potopiti”. Prema ocjenama nekih europskih vojnih stručnjaka, obrambene snage priobalne zemlje s tako razvedenom obalom mogle bi se uspješno suprotstaviti i peterostruko moćnijem agresoru s otvorenog mora, uz pretpostavku primjene i uporabe svih prije opisanih prednosti.
Radar SNAR-10 na gusjeničaru
Zar to nije dokazano i tijekom Domovinskog rata u Splitskom i Bračkom kanalu? Tada su hrvatski momci sa Šolte i Brača uz pomoć otpisanih i onesposobljenih topova 85 mm i 88 mm, koje su prethodno regenerirali, i uz pomoć otpisanog mobilnog radara za potporu topničkim bitnicama, na gusjeničaru, SNAR-10, kojega je popravila skupina MEZ-ovaca (bivši Mornarički elektronski zavod, sada PCE), preciznim pogocima prisilili znatno jačeg protivnika – ratne brodove bivše JRM: veliki patrolni brod VPBR-31, raketnu topovnjaču, raketne čamce i patrolne čamce, na povlačenje iz Splitskog kanala 15. studenoga 1991. godine.
I sadašnje snage RH na moru i obali trebale bi utjecati na potencijalne agresore, odvraćajući ih od namjera i svakog pokušaja povrede suvereniteta Republike Hrvatske. Bez obzira na članstvo Hrvatske u NATO savezu, takve snage će morati same, u većini kriznih situacija, organizirati obranu, posebice u početnoj fazi sukoba, pa čak i ukoliko napada znatno moćniji agresor, što također treba biti jedna od početnih pretpostavki ustrojavanja optimalnih snaga HRM-a.
Stvoriti optimalne obrambene snage iz niza raspoloživih “mini” resursa
S obzirom na skromne financijske mogućnosti Republike Hrvatske sada i u skoroj budućnosti, trebalo bi “skrojiti” i prilagoditi borbene sustave, njihov ustroj i raspored u skladu s okruženjima operativnih djelovanja. Oslanjajući se na razvedenu hrvatsku obalu, trebalo bi težiti opremanju naših pomorskih snaga manjim plovnim jedinicama, relativno malog doplova i velike brzine, koje su znatno jeftinije od velikih brodova, ali što ne znači i da su razmjerno manje moćne i manje sofisticirane. Kako plovne snage ne mogu same osigurati zaštitu i obranu hrvatskog mora i obale, to uz njih na isti način treba razmatrati sve ostale elemente obrambenih snaga: obalne kopnene snage, obalne raketne i topničke bitnice, mornaričko zrakoplovstvo, sustave obalnih senzora za daleko i blisko motrenje objekata na morskoj površini i u zraku, te senzora za podvodno motrenje. Sve to, naravno, mora uvezivati digitalni komunikacijski sustav nacionalne kriptacije, velike propusnosti i široke rasprostranjenosti.
Niz raketnih bitnica na hrvatskoj obali Jadrana
Zahvaljujući hrabrosti i entuzijazmu te sposobnosti i marljivosti kadrovskih potencijala HRM-a, RH danas raspolaže vrlo moćnim sustavom raketa RBS-15B, uz pomoć kojega je moguće uspostaviti čvrstu stratešku “ogradu” uzduž vanjske granice hrvatskog ZERP-a, od Savudrije do Rta Oštro. Tim sustavom Hrvatska ratna mornarica može odvratiti ili spriječiti agresora od osvajačkih namjera hrvatskog teritorija, i to daleko na otvorenom moru, no uz pretpostavku izbora optimalnih platformi s kojih bi se lansirale rakete RBS-15. Je li to okretna i brza mala plovna jedinica koja djeluje iz međuotočnog područja, iznenada po mjestu i vremenu, ili je to možda troma i skupa fregata koja djeluje s otvorenog mora, koja je vrlo ranjiva i zamjetljiva na radarima agresora, ili je to pokretni obalni lanser (MOL) koji djeluje s vanjskih otoka i obale, s bilo kojeg – ne posebno uređenog, položaja – na bilo kojoj visini, nezamjetljiv vizualnom i radarskom motrenju s mora i zraka?
Dužobalni niz MOL-ova stvara “ogradu” uzduž granice ZERP-a
Niz mobilnih obalnih lansera postavljenih uzduž spojne crte isturenijih položaja na vanjskim hrvatskim otocima te na krajnjem južnom i krajnjem sjevernom dijelu obale omogućio bi lansiranje raketa RBS-15B prema površinskim ciljevima, koji bi pokušali agresivno djelovati prema našoj obali, “preskačući ogradu” ZERP-a na bilo kojem mjestu od sjevera do juga. Takav komplementarni pristup s moćnim oružjem na obalnim bitnicama predstavlja znatnu i razmjerno jeftinu pomoć obrambenim pomorskim snagama.
Vrijeme je pregazilo fiksne bitnice obalnog topništva
Postavljanje i operativna uporaba tog niza raketnih bitnica relativno je jednostavna, te je strateški i taktički pokretna. Naime, te bitnice nisu fiksni ciljevi, ka što su to nekada bile ukopane topničke bitnice definiranih koordinata. Agresor koji je već ranije informiran o mogućem postojanju niza raketnih bitnica uzduž naše obale pokušat će ih otkriti i uništiti, pretražujući beskrajno mnoštvo sumnjivih položaja, od morske obale do vrhova dužobalnih planina. Ukoliko se takvo pretraživanje obavlja, primjerice, radarom (visine 20 m) na fregati agresora sa sigurne udaljenosti (oko 80 km) uz “ogradu” ZERP-a, neće biti otkriven ni jedan MOL, jer su njihovi relativno mali odrazi “utopljeni” u bliski okoliš. I ograničeni radarski horizont s jarbola te fregate onemogućuje detekciju svega na obali i otocima te oko njih, što je na visinama manjim od 225 m iznad morske površine. U takvom odnosu pozicija pomorskih snaga agresora na otvorenom moru s jedne strane, te “nevidljivih” bitnica raketnog sustava RBS-15B na obali s druge, očita je nadmoć i zanemariva ranjivost obrambenih snaga, naspram visokog stupnja ranjivosti i izrazite zamjetljivosti skupih i velikih ratnih brodova agresora.
Osam raketnih bitnica RBS-15 može efikasno braniti vanjsku granicu hrvatskog ZERP-a od krajnjeg sjevera do južnog ruba, koje su međusobno udaljene oko 100 km. Takav načelni raspored MOL-ova pruža mogućnost istodobnog lansiranja raketa s najmanje dvije susjedne bitnice na isti cilj na bilo kojem dijelu ZERP-a. Raketne bitnice ne mogu djelovati samostalno, već u sklopu združenih obrambenih aktivnosti ostalih snaga i uz pomoć obalnih radarskih sustava Enhanced Peregrine koji su sposobni otkriti i identificirati neprijateljske brodove. Strukturno modularan nacionalni sustav zapovjedanja i nadzora (C2 – Command and Control), mora biti u stanju kontinuirano primati podatke iz radara te informacije iz drugih izvora i u stanju aktivnih mjera elektroničkog ratovanja, ne bi li osigurao optimalno provođenje procesa odlučivanja o odgovorima na prepoznate ugroze, pa i one koje bi Hrvatskoj mogle prijetiti s mora.
Virtualne raketne baze kao temelj dinamičke obrane
Radari Peregrine, s položaja na visinama oko 600 metara, ostvaruju radarski horizont oko 100 km, što im omogućuje otkrivanje i praćenje malih plovnih i zračnih objekata na daljinama do 100 km i visinama do 3000 m. Budući da na hrvatskim planinama uzduž obale i na otocima postoji niz pogodnih radarskih položaja, obrambene snage RH imaju prednost nadzora nad područjem vanjske granice ZERP-a. To omogućuje lansiranje raketa RBS-15 prema detektiranim brodovima koji se usude krenuti prema našoj obali, a da oni svojim radarima nisu mogli prethodno otkriti aktivnosti naših obrambenih snaga. Raketne bitnice i radare Peregrine trebalo bi povezati u četiri načelne skupine, tzv. virtualne raketne baze. Svaka bi takva “virtualna baza” mogla dinamički obuhvaćati po jedan radar i dvije bitnice, koji su geografski bliski.
Primjerice, južna “raketna baza br.1” uključivala bi “raketnu bitnicu br.1” negdje u području Konavala i “raketnu bitnicu br.2” možda na Mljetu, te radar Peregrine na Ilijinom brdu, iznad Konavala na visini oko 600-700 metara. U sastavu “raketne baze br.2” bile bi, recimo, “raketna bitnica br.3” na Lastovu i “raketna bitnica br.4” na Visu te radar Peregrine na Visu, itd. Radari Peregrine imaju ugrađena dva izlaza podataka prema operativnim centrima i pet izlaza predviđenih za dostavu podataka, o opasnim ciljevima koje treba gađati, prema topničkim ili raketnim bitnicama.
Za razliku od neuočljivih MOL-ova, radari Peregrine su, ili će biti, na geografski više definiranim položajima, koje se može gađati bombama ili raketama s GPS-om, a njihova radarska zračenja bit će jasno izraženi mamci za proturadarske rakete (Anti Radiation Missile – ARM). S obzirom na tako izraženu ranjivost radara, trebalo bi analizirati mogućnosti zaštite svih elemenata radarskog sustava, njihovom montažom u mobilnoj varijanti ili na neki drugi način. Lanseri raketa RBS-15B na kopnu ili na brodovima moraju biti “hranjeni” podacima o opasnim ciljevima iz motrilačkih radara Peregrine, bez kojih te rakete postaju beskorisne!
S malo novca do velike moći raketnih bitnica RBS-15B
Obalu pokriti mobilnom mrežom dinamičkih senzora i mobilnih bitnica?
Realizacija ideje s osam mobilnih obalnih bitnica RBS-15B uz korištenje raspoloživih resursa moguća je uz razmjerno vrlo niske troškove. Troškovi izrade pet novih MOL-ova (plus 3 postojeća) i eventualnog uređenja ponekog položaja za Peregrine neznatni su odnosu na nabavu, primjerice, jedne nove fregate koja košta i do 300 milijuna eura.
U mirnodopskim razdobljima protubrodske rakete RBS-15B čuvat će se na dosadašnji način u prikladnim prostorima (Žrnovnica), a osam MOL-ova u postojećim vojnim garažama u priobalnim mjestima. Rakete RBS-15B i MOL-ovi “ležali bi u zimskom snu” do eventualne pojave krizne situacije u regiji, na Mediteranu ili u Europi. Tada ih se može brzo “razbuditi” i premjestiti na brojne unaprijed planirane položaje. Troškovi tekućeg održavanja u tim uvjetima su zanemarivi, u odnosu na održavanja aktivnih brodova. Brodovi su “živi organizmi” u moru, koje treba kontinuirano tehnički održavati , a posadu uvježbavati, hraniti i plaćati, što je znatno skuplje.
*Namjera autora ovog teksta je potaknuti razmišljanja i rasprave o izboru optimalnog načina angažiranja raspoloživih resursa za obranu mora i priobalja uz minimalna nova ulaganja, a u okvirima skromnih budžetskih sredstava za Oružane snage RH. Dokazanu sposobnost protubrodskog raketnog sustava RBS-15B očito treba dalje nadograđivati optimalnim strategijama i taktikama djelovanja u ratnim uvjetima napada agresora na suverenitet i integritet Republike Hrvatske. Za vjerovati je da će ovu problematiku razmatrati i stručnjaci HRM-a, te i sami predlagati neke nove varijacije na ovu obrambenu temu.
Gost autor: dipl.ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave i elektroničko ratovanje, u mirovini
