Republika Hrvatska donijela je Zakon o Obalnoj straži Republike Hrvatske 2007. godine s ciljem da ista nadzire i štiti prava i interese Republike Hrvatske na moru. Na moru, bez izuzetaka! Da je to upravo tako, jasno i nedvosmisleno je napisano u 1. stavku 1. članka Zakona: „Ovim se Zakonom osniva Obalna straža Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Obalna straža) radi učinkovitog nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru u skladu s međunarodnim pravom i propisima Republike Hrvatske, utvrđuje se njezina organizacija i djelokrug rada te ovlasti, poslovi i zadaci Obalne straže“.

Ova odrednica je temelj cijelog Zakona, a sve ostalo trebalo je poslužiti za daljnja pojašnjenja istog, te reguliranje odnosa u cjelovitom sustavu nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru. Zbog toga je u daljnjoj razradi trebalo prije svega urediti i nedvosmisleno objasniti:

• Koja su to prava i interesi RH na moru;
• Kako će ih Obalna straža učinkovito nadzirati i štititi ;
• Koji su to propisi RH, pored ovog Zakona, koji se primjenjuju;
• Precizno i u skladu s interesima RH i dobrom međunarodnom praksom utvrditi organizaciju i mjesto Obalne straže u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti u miru, neposrednoj ratnoj opasnosti i ratu;
• Utvrditi i precizirati djelokrug rada, ovlasti, poslove i zadaće Obalne straže;
• Status djelatnika;
• Ostalo (operativni raspored, financiranje, zastavu i druga obilježja, itd.)

Kako se razvodnilo sadržaj?

Poradi neukosti i zaljubljenosti u vlastiti lik i djelo, a u nekim slučajevima i zlonamjernosti odgovornih osoba, navedena odrednica iz članka 1. stavka 1. koja je na vrh piramide nadzora i zaštite prava i interesa RH na moru postavila upravo Obalnu stražu je „razvodnjena“, a Obalna straža učinjena neefikasnom i u sadašnjem obliku nepotrebnom. Zbog nerazumijevanja Zakona, nepoznavanja nominiranih poslova i zadaća, loše razrade Zakona, preko velikog boja apsolutno nepotrebnih, dogovornih pravilnika i izbjegavanja odgovornosti, druge institucije su se nametnule iako nemaju potrebne sposobnosti, i Obalnu stražu učinile besadržajnom. Upravo kao što je rekao jedan dužnosnik iz Ministarstva mora kada smo se izborili za Obalnu stražu, administrativno u Ministarstva obrane: „Dobili ste Obalnu stražu po imenu, ali nećete dobiti sadržaje“.

Za to je poslužio treći stavak članka 1. „U teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske Obalna straža pruža potporu drugim nadležnim tijelima državne uprave u provođenju zakona i drugih propisa iz njihove nadležnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona“. Neki su to „shvatili“ tako da Obalna straža nema samostalno što raditi u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama, i u tim je prostorima sveli s glavnog aktera na „vodonošu“. Stavak treći ni u čemu ne derogira stavak prvi, već pojašnjava neovisno o stavku prvom da će Obalna straža u skladu s ovim zakonom (Zakonom o Obalnoj straži) pružiti potporu drugim tijelima državne uprave kada u teritorijalnom moru i unutarnjim morskom vodama provode zakone i druge propise iz njihove nadležnosti. Naravno, pružila bi potporu i u ZERP-u kada bi ta tijela mogla izići izvan suverenog prostora Republike Hrvatske.

Zašto plovila Obalne straže RH viju zastavu Ratnog broda RH?

Članak 4, stavak 2. Zakona, glasi: „Obalna straža ima zastavu i službeni znak koji se ističu na svim plovilima, zrakoplovima, vozilima i drugim objektima Obalne straže“. Kao što se vidi, Zakon je nedvosmislen i izrijekom definira postojanje zastave Obalne straže i obvezu vijanje te iste zastave na brodovima u sastavu Obalne straže (javni brodovi Republike Hrvatske). Ipak, do današnjeg dana (a prošlo je 10 godina od donošenja Zakona) to nije provedeno. Brodovi Obalne straže i dalje viju zastavu ratnog broda. Na taj su način kao subjekti na moru dovedeni u nedefiniranu poziciju ni javnog ni ratnog broda.

Izuzetno je važna i odredba Zakona definirana u njegovom 47. članku: „U roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona nadležna državna tijela uskladit će propise koji se odnose na provedbu nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru s odredbama ovoga Zakona“, ali to nije učinjeno. Neprovođenje vlastitih zakona najviše govori upravo o onima koji ih ne provode. To je pogodno za stvaranje klime nerada, nekompetentnosti te svakako neodgovornosti i pojedinaca i sustava. Kad se nešto dogodi, dobro ili loše, ne zna se tko je zaslužan ili tko je kriv.

Djelokrug rada Obalne straže

O neodrživosti vremenom prihvaćenog stava kako Obalna straža nema što raditi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, osim biti vodonoša, najbolje govori svjetska praksa. Naime, i sam naziv obalna straža sve govori kroz te dvije riječi – obalna i straža. Sve obalne straže su djelovale i djeluju od obalnog ruba prema otvorenom moru, te na plovnim rijekama koje se ulijevaju u dotično more, a većina ih djeluje i izvan 12 milja, osim takozvanih policijskih obalnih straža. S druge strane, neki misle kako Obalna straža RH nema što tražiti izvan 12 milja. To su oni (a među njima ima i mornaričkim časnika s jako visokim činovima) što ostadoše u prošlosti, u vremenu prije uvođenja u međunarodno pravo ekskluzivne ekonomske zone (isključivog gospodarskog pojasa) i Konvencije UN o pravu mora iz 1982. godine.

Drugi izravni argument koji daje pravo i obvezu Obalnoj straži da djeluje u svim morskim prostorima, pored već spominjanog 1. stavka 1. članka Zakona je i 1. stavak 23. članka: „Ovlaštene osobe Obalne straže imaju ovlasti za poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji u zaštiti suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske iz ovoga Zakona u skladu s pravima koje Republika Hrvatska ima u pojedinim dijelovima mora“. Nadam se da je većini građana RH, a posebice odgovornim dužnosnicima, admiralima i generalima, jasno kako je suverenost Republike Hrvatske, jednako kao i kod svih pomorskih država svijeta na kopnu, na i u teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama, pripadajućem morskom dnu i morskom podzemlju, te zračnom prostoru iznad kopna i tog dijela mora. Bio bi red da „mudraci“ koji misle drugačije to i argumentiraju. Nije dobro kada svoje neznanje ugrade u govore najvišim državnim dužnosnicima, a savjetnici nisu u stanju te iste dužnosnike zaštititi od blamaže, pa javno izreknu neistinu kako je Hrvatska po površini veća na moru nego na kopnu. Valjda misleći da je i ZERP suvereni prostor Republike Hrvatske, a ne tek prostor s nekim suverenim i jurisdikcijskim pravima.

Područja nadležnosti

Neprikosnovena nadležnost, pravo i obveza djelovanja Obalne straže Republike Hrvatske vidljiva je i iz nabrojenih područja djelovanja u Zakonu, kako slijedi:

III. Zaštita suverenosti, suverenih prava i jurisdikcije Republike Hrvatske;
IV. Suzbijanje i sprječavanje terorizma, organiziranog međunarodnog kriminala i širenja oružja za masovno uništenje;
V. Suzbijanje piratstva i drugih oblika korištenja otvorenog mora u ne miroljubive svrhe;
VI. Sigurnost plovidbe;
VII. Traganje i spašavanje;
VIII. Zaštita morskog okoliša, prirode i kulturne baštine;
IX. Nadzor morskog ribarstva.

Slovenski prolaz kroz teritorijalno more RH?

U glavi III. Zakon jasno se govori o zaštiti SUVERENOSTI, a prostor suverenosti je jako dobro definiran i jasno je na koje se morske prostore odnosi.

Držim potrebnim istaknuti i glavu V. jer mnogima nisu shvatljive promjene koje nastaju glede otvorenog mora kada obalna država proglasi isključivi gospodarski pojas. Treba se zapitati gdje je sad otvoreno more u Jadranskom, pa i na Sredozemnom moru, kako bi se shvatili nerazumni zahtjevi nekih susjeda za pomorskim koridorima do otvorenog mora. Otvoreno more su svi dijelovi mora koji nisu uključeni u isključivi gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutarnje vode neke države, ili u arhipelaške vode neke arhipelaške države. Puno bi jasnije bilo zahtijevati koridor kroz naše teritorijalno more. Ipak, to je teže izreći jer bi to bila teritorijalna pretenzija uz narušavanje suvereniteta i integriteta druge države. Upravo je to u nezakonitoj presudi učinio Arbitražni sud u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu – kršeći hrvatski suverenitet „slovenskim kontaktom“ preko hrvatskog teritorijalnog mora s hrvatskim ZERP-om. Nema niti jedne mjere koja se pokušava svesti pod dobrosusjedske odnose, nije dobrosusjedska ako je nametnuta od bilo koga, a pravičnost je relativna i ovisi kako tko na konkretni slučaj gleda.

Odredba o otvorenom moru u kombinaciji s glavom V. (Suzbijanje piratstva i drugih oblika korištenja otvorenog mora u ne miroljubive svrhe) daje Obalnoj straži Republike Hrvatske pravo uredovanja na najudaljenijim oceanskim prostorima otvorenog mora sukladno međunarodnim i hrvatskim propisima. To je svjesno ugrađeno u Zakon jer smo smatrali da Republika Hrvatska kao pomorska zemlja i članica međunarodne zajednice ima pravo te ga treba i konzumirati, u skladu sa sposobnostima na otvorenom moru i Zoni. U svjetskim okvirima obalne straže su institucije s najširim područjima djelovanja. One su, jednostavno rečeno, ako ne država na moru, onda pouzdano predstavnik države na moru.

Teške konceptualne odluke

Istina, ovaj naš Zakon ima jako puno manjkavosti i treba ga žurno doraditi. Glavu I., II. i X. moguće je doraditi sukladno odluci, glave od III. do IX treba u potpunosti redefinirati i uskladiti s naslovom ili naslov izmijeniti prema u svijetu utvrđenim zadaćama, a glavu XI. u većem dijelu brisati i Zakon maksimalno osloboditi kojekakvih pravilnika. Svakako prije dorade treba donijeti i političku odluku kako ćemo štititi nacionalne interese na moru i kakvu obalnu stražu želimo, ako ju uopće želimo.

Ovdje nema puno mudrovanja jer je već izmišljena topla voda. U svijetu su poznata tri funkcionalna modela zaštite prava interesa pomorske države na moru: (1) obalna straža štiti državne interese na moru; (2) mornarica i obalna straža štite državne interese na moru; (3) mornarica štiti državne interese na moru. Od obrađenih 100 pomorskih država, obalna straža su u devet, mornarica i obalna straža u 63 i mornarica u 28 država nositeljice nadzora, zaštite i obrane državnih interesa na moru, o čemu je pisano na ovom portalu. Mi smo svrstani među zemlje bez obalne straže što je istina jer nije ustrojena po Zakonu kojeg smo samostalno donijeli u Hrvatskom Saboru.

Taj Zakon ne  provodimo, a da stanje bude potpuni i nekontrolirani kaos, javni brodovi u Obalnoj straži viju zastavu ratnog broda. Logički, ako je obalna straža u operativnom smislu mornarica i u provođenju ovlasti iz svog posebnog (lex specialis) zakona odgovara vojnoj strukturi – nema potrebe „to“ zvati obalnom stražom jer ona to u stvarnosti i nije. Zašto se iscrpljivati s nevažnim stvarima te nasilno i protupravno, Zakonom o obrani i Zakonom o službi u OS „nadjačavati“ Zakon o Obalnoj straži ne poštujući važno, a moglo bi se reći i jedno od temeljnih načela pravne znanosti. Naime, lex specialis poseban je zakon koji odstupa i potire (nadjačava) opći zakon – lex specialis derogat legi generali. U tom slučaju treba mornaricu definirati s dvojnom ulogom (zadaće obrane i zadaće obalne straže), a ratnom brodu dati policijske ovlasti sukladno međunarodnom pravu.

Ako je odluka – mornaricom i obalnom stražom, treba odlučiti želimo li vojnu, paravojnu ili civilnu obalnu stražu. Vidljivo je kako je od 100 država obalna straža zastupljena u njih 72. Po svom karakteru (sposobnost, organizacija, personal, itd.) obalna straža može biti civilna, paravojna i vojna. Od navedene 72 obalne straže, dvije su civilne (Kanada i Velika Britanija), paravojnih je 58 i vojnih 12. U EU civilna obalna straža je jedna (Velike Britanije), paravojnih je 13 i niti jedna vojna, a u NATO – civilne su dvije, paravojnih je 13 i dvije su vojne (SAD i Norveška). Nužno je donijeti političku odluku, želimo li štititi naše interese s: mornaricom i obalnom stražom, mornaricom ili obalnom stražom.

U Kanadi kao jednoj od dvije države s civilnom obalnom stražom traju rasprave o budućnosti obalne straže. Postoje realni izgledi da je urede po uzoru na SAD ili Norvešku. Novi izazovi u području Arktika daju dodatni vjetar u leđa takvoj zamisli. Značajna je razlika u moći između Kanadske obalne straže koja ima civilni karakter i američke koja ima vojni karakter s policijskim ovlastima, ali je značajna i razlika u cijeni koštanja po jednom pripadniku. Jedan pripadnik Kanadske obalne straže košta 62.000$, a američke – 180.000$ po godini službe. Po pripadniku obalne straže norveški trošak značajno premašuje 200.000$. Cijena koštanja pripadnika obalne straže po „paravojnoj opremljenosti“ načelno je znatno niža od opremljenosti po mornaričkom (vojnom) standardu. Usporedba s civilnim obalnim stražama ne bi bila od koristi jer su samo dvije, a obje su u bogatim državama.

Doraditi zakon?

Iako je Zakon o Obalnoj straži često nedorečen, nejasan, pa i kontradiktoran, on pruža snažnu mogućnost za angažiranje Obalne straže u nadzoru i zaštiti prava i interesa RH u svim morskim prostorima, od obale do uključeno otvorenog mora, te od morskog dna i morskog podzemlja od same obale pa do uključeno Zone. Naravno, do donošenja izmjena postojećeg ili donošenja novog zakona, nužno je poštivati Zakon na snazi, a što znači i uspostaviti međunarodno-pravni subjektivitet javnog broda iz sastava Obalne straže RH. Na moru su brodovi (ratni, vladini, trgovački i ribarski) subjekti međunarodnog prava.

Upisom brodova Obalne straže u listu vladinih (javnih) brodova i vijanje propisane zastave javnog broda Republike Hrvatske nema nikakve zapreke da se isti koriste za namjenske zadaće, naravno i u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu, a možda će uskoro trebati i u nekom drugom prostoru. Jasan status javnog broda RH izbit će drugoj strani argumente za moguću klevetu kako su „zločesti“ Hrvati prebazirali ratne brodove, te ih koristi suprotno dobrim običajima i protivno vlastitim zakonima s kojima su ušli u Europsku Uniju. Brod „Faust Vrančić“ (i ne samo on) može poslužiti i kao logistički oslonac brodovima drugih tijela u nadzoru i zaštiti prava i interesa Republike Hrvatske na moru.

Kolika je zamišljena važnost i samostalnost Obalne straže RH dobro se vidi iz članka 12. Zakona o obalnoj straži, koji glasi:

„(1) U provedbi ovoga Zakona Obalna straža neposredno surađuje s drugim zainteresiranim organizacijama, trgovačkim društvima, ustanovama, zajednicama i udrugama.

(2) Obalna straža putem nadležnih ministarstava surađuje s tijelima međunarodnih organizacija koja se bave suzbijanjem, smanjivanjem i nadziranjem onečišćenja mora i morskog okoliša, traganjem i spašavanjem na moru, osiguranjem povoljnog režima plovidbe, nadziranjem morskog ribarstva, zaštitom osjetljivih ekosustava, postojbina vrsta i drugih ugroženih oblika života u moru, zaštitom podmorskih kulturnih dobara, sprječavanjem širenja oružja za masovno uništavanje te borbom protiv terorizma“.

Na kraju, logično se zapitati koji su to važni interesi za sputavanje Obalne straže, odricanje od važne poluge pomorske moći i udaljavanje Republike Hrvatske od njenog prirodnog geostrateškog položaja i statusa pomorske države? Ne drži vodu mišljenje kako bi operativna samostalnost Obalne straže u miru bila suprotna interesima HRM i Oružanih snaga RH. Državnim institucijama, pa samim tim i Obalnoj straži RH, HRM i OS RH interes prvog reda je interes Republike Hrvatske, a ne neki izmišljeni partikularni interesi. Zar nisu zbog toga i organizirane!?

Svima glavni i jedini interes mora biti što bolje ispuniti vlastitu zadaću u interesu Republike Hrvatske, njenih građanki i građana, te društva u cjelini. Na kraju, dobro se prisjetiti riječi što ih izreče poznati Englez, Walter Raleigh (1552.-1618.): „For whosoever commands the sea commands the trade; whosoever commands the trade of the world commands the riches of the world, and consequently the world itself“ („Tko vlada morem vlada i trgovinom; tko vlada svjetskom trgovinom vlada i bogatstvima svijeta, a time i samim svijetom“).

*gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini