Nakon nemilih situacija na granicama Makedonije, pa onda i Mađarske, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Austrije – tema golemog migrantskog vala koji se širim Balkanom valja prema Njemačkoj konačno je dospjela i u vidokrug Europske komisije. Da bi demonstrirali aktivnost te nekakav utjecaj na tijek stvari, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i njemačka kancelarka Angela Merkel organizirali su u nedjelju, 25. listopada, popodnevni mini-summit zemalja s tzv. “Balkanske migracijske rute”. Na tom su se događanju u Bruxellesu okupili vođe Austrije, Bugarske, Grčke, Hrvatske, Mađarske, Njemačke, Rumunjske i Slovenije s EU strane, te još i Albanije, Makedonije i Srbije od zemalja van članstva Unije, kao i predstavnici pojedinih EU agencija. Ponešto je pažnje izazvala činjenica kako na ovaj sastanak nije bila pozvana Turska, iz koje prema EU kreće ova migrantska ruta, kao što nije bilo ni Francuske, koja je jedna od malenog broja temeljnih država EU.
Iako je od početka bilo jasno da će spomenuti skup biti obilježen sukobljavanjima sudionika – promašeno gledanje europskih medija je srž sukoba očekivalo između centrale EU u Bruxellesu, kao zagovornika otvorenih granica za tražitelje azila, i zemalja tzv. Istočne Europe, kao pobornika zatvaranja vanjskih granica Europe. Za razliku od toga, Mađari kao jedini otvoreni pobornici zatvaranja granica kao da se uopće nisu ni upuštali u dubinu rasprave – gdje je mađarski premijer Viktor Orban već pri dolasku izjavio kako je on tu samo promatrač, budući da njegova država više nije na migrantskoj ruti otkada je zatvorila svoje granice – a prava su sukobljavanja izbila među pojedinim državama s ove rute, koje propuštaju migrante dok se međusobno čupaju o detaljima ovog procesa. Tako su navodno svađe krenule između premijera Slovenije i Hrvatske, da bi se onda “tradicionalno dobri” međudržavni odnosi pokazali i između predsjednika Makedonije i Grčke. Do koje mjere su ta sukobljavanja išla dobro ilustrira i izjava Jean-Claude Junckera:
“Pogođene zemlje ne bi trebale pričati jedna o drugoj, niti držati govore jedne drugima, nego i međusobno. Susjedi bi trebali raditi zajedno, a ne jedni protiv drugih. S izbjeglicama treba postupati na humani način uzduž Zapadno Balkanske rute, ne bi li se izbjeglo humanitarnu tragediju u Europi. Zato mi je zadovoljstvo da smo se danas uspjeli zajedno složiti oko plana od 17 točaka, pragmatičnih i operativnih mjera za osiguravanje da ljudi ne budu ostavljeni sami, da se snalaze na kiši i hladnoći“.
I dok se skup kojem je trajanje bilo planirano do nedjelje oko 19 sati odužio dobrano iza ponoći u ponedjeljak 26. listopada, pravu dubinu problema i početnih nesnalaženje Europske komisije u čitavoj ovoj situaciji najbolje se vidjelo u pojedinim aspektima plana kojeg se usuglasilo, u njegovih 17 navodno “pragmatičnih i operativnih mjera“ – koje više izgledaju tek kao klimavi početak EU bavljenja problemom migracija na jugoistoku Europe, nego što bi bile nekakvo rješenje uočenih aktualnih problema.
EU mjere za migrante na Balkanu
Migranti u pristajanju na grčki otok Lesbos
Spomenutih 17 mjera je u Izjavi državnih čelnika sa spomenutog EU sastanka podijeljeno na ukupno 8 odjeljaka – (1) Stalna razmjena informacija i efikasna suradnja, (2) Ograničavanje sekundarnih kretanja migranata, (3) Podrška izbjeglicama te osiguravanje skloništa i odmora, (4) Zajedničko upravljanje tokovima migranata, (5) Upravljanje granicama, (6) Borba protiv krijumčarenja te trgovine ljudima, (7) Informiranje o pravima i obvezama izbjeglica i migranata, i (8) Nadzor provedbe.
(1) Stalna razmjena informacija i efikasna suradnja
Ovaj odjeljak obuhvaća prve dvije od ukupno 17 točaka. Prvom od njih se uređuje da zemlje sudionice sastanka unutar 24 sata imenuju “kontaktne točke” za buduću svakodnevnu razmjenu informacija i koordiniranje aktivnosti. U drugoj točki se definira djelovanje (u suradnji s Europskom komisijom), temeljem nacionalnih iskaza potreba – koji isto trebaju biti dostavljeni u Bruxelles unutar 24 sata od sastanka.
(2) Ograničavanje sekundarnih kretanja migranata
Ovaj odjeljak obuhvaća samo jednu točku – ukupno treću po redu. Ona govori o “obeshrabrivanju kretanja izbjeglica ili migranata prema granicama drugih država” – gdje se tijekom sastanka ovu formulaciju olabavilo dodavanjem uvjeta “bez informiranja susjednih zemalja“. Time je u obzir uzeta potreba niza država da migrante transferiraju prema njihovu željenom odredištu, a da je odgovoreno i na slovenske prigovore o tome da ih Hrvatska ne obavještava o kretanju ljudi. Sada treba obavještavati o kretanjima i prebacivanjima migranata prema granicama susjednih država.
(3) Podrška izbjeglicama te osiguravanje skloništa i odmora
Sukob na grčkom otoku Kosu, prilikom pokušaja registracije migranata
Treći odjeljak dokumenta sadrži ukupno četiri točke od njih 17, i to one numerirane od rednog broja četiri do sedam. Četvrtom točkom dokumenta naglašava se želja za jačanjem kapaciteta za privremeni smještaj i opskrbu svih koji to trebaju, uz aktivnu pomoć Europske komisije i Mehanizma civilne zaštite Europske unije. U tu će svrhu odmah biti pokrenuta razmjena informacija o kapacitetima, ne bi li se postojeće resurse koristilo koordinirano i optimalno. U nastavku na ovo, petom točkom Izjave se pozdravlja namjera Grčke da organizira kapacitete za prihvat 30.000 ljudi do kraja 2015. godine, uz obećavanje podrške tamošnjim vlastima i UNHCR-u oko dodavanja i dodatnih 20.000 smještajnih mjesta u Grčkoj – što je opisano kao nužni preduvjet za počinjanje djelovanja sustava hitnih prebacivanja migranata. Uz to, šesta točka sporazuma definira i potrebu za dodatnih 50.000 smještajnih jedinica za migrante u zemljama balkanske rute, čije lociranje nije pobliže specificirano – i koje bi trebale omogućiti daljnje poboljšavanje sposobnosti upravljanja migrantskim tokovima kroz regiju.
Za uspostavu ovih kapaciteta ponovo je istaknuta podrška UNHCR-a, kao i očekivano sudjelovanje Europskog ureda za podršku azilu (European Asylum Support Office – EASO). Financiranjem svih ovih napora za privremeno smještanje migranata bavi se sedma točka Izjave, koja teret prebacuje na Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj, te Razvojnu banku Vijeća Europe – sve uz koordiniranje Europske komisije, koja bi koordinacijski sastanak na zadanu temu trebala sazvati unutar tjedan dana.
(4) Zajedničko upravljanje tokovima migranata
2008. godine je FRONTEX održao vježbu u Sloveniji
Četvrti odjeljak spomenutog dokumenta obuhvaća ukupno pet točaka – rednim brojem od osam do dvanaest. Osma točka Izjave nastoji pojačati obvezu registracije pridošlica, uz maksimalno korištenje biometrijskih metoda identifikacije pojedinaca (uzimanjem otisaka prstiju). Ovo treba biti posebnim naglaskom na mjestu ulaska migranata u Europsku uniju, ali ta dužnost ne prestaje ni u državama koje su kasnije na ruti prolaska migracije – u skladu sa zajedničkim EU sustavom za azil.
Nakon naglašavanja obveze registriranja migranata, deveta točka dokumenta definira i razmjenu podataka o tokovima i razmjerima migrantskih kretanja među zemljama regije. Ova komunikacija treba ići putem već spomenutih “kontaktnih točaka”, a treba obuhvatiti numeričke podatke o broju migranata u kretanju, učešću posebno osjetljivih kategorija osoba u tim ukupnim brojevima, a po potrebi i o točnom pristizanju migranata na pojedine prostore. Sustav ove razmjene podataka treba biti osposobljen što prije – za što su odgovornost preuzele EU agencije FRONTEX i EASO u desetoj točci Izjave. Njima je prepušteno pružanje tehničke potpore ovome sustavu, kao i odlučivanje o opsegu informacija koje će biti dijeljene, i o učestalosti tih razmjena podataka.
Granica Srbije i Makedonije, 24. kolovoza 2015. godine
Jedanaesta točka Izjave ponavlja predanost jačanju nacionalnih i širih sustava što bržeg i vraćanja na ishodišta puta svih onih osoba koje ne zadovoljavaju zahtjeve za dobivanje međunarodne zaštite. Dok se ovo treba raditi uz poštovanje ljudskih prava i dostojanstva, posebice na mjestima prvog ulaska u Europsku uniju – i kod te su obveze pitanja tehničke podrške poslu prebačena na FRONTEX i EASO. Dvanaesta točka definira suradnju država s Europskom komisijom i agencijom FRONTEX na jačanju praktične suradnje s trećim zemljama, po pitanju njihova primanja osoba koje se tako vraća iz Europe. Naglasak je tu na Afganistanu (za kojeg se smatra da, uz nesigurna područja, ipak ima i sigurnih dijelova), Bangladeš i Pakistan.
(5) Upravljanje granicama
Iako ovaj odjeljak obuhvaća samo dvije točka – rednog broja trinaest i četrnaest – riječ je o prilično opsežnom segmentu. Tome je prvenstveni razlog što točka broj trinaest, koja govori o jačanju nacionalnih napora za nadzorom granica i jačanjem koordinacije pri upravljanju granicama, sadrži 10 mjera kojima se to sve želi postići. Te mjere obuhvaćaju: (1) suradnju s Turskom u okviru Akcijskoga plana EU-Turska, (2) puno korištenje sporazuma EU-Turska o povratu migranata i procesu liberalizacije viznih režima, (3) jačanje združene operacije “Poseidon Sea”, prisutnosti FRONTEX-a na Egejskome moru i kapaciteta ove agencije za registriranje migranata, (4) jačanje FRONTEX aktivnosti na granici Bugarske i Turske, (5) momentalno jačanje povjerenja i suradnje, posebno na granici Makedonije i Grčke, (6) jačanje upravljanja kopnenim granicama Grčke, Makedonije i Albanije, te pomoć Grčkoj pri registriranju migranata i izbjeglica u državi, (7) jačanje djelovanja UNHCR-a na granici Grčke i Makedonije, (8) pomoć agencije FRONTEX pri nadzoru granice i registriranju osoba na prijelazima između Hrvatske i Srbije, (9) jačanje analitičkih sposobnosti tijela “FRONTEX Western Balkans Risk Analysis Network” uz sudjelovanje država regije, i (10) raspoređivanje 400 policajaca i nužne opreme u Sloveniju temeljem bilateralne pomoći, unutar tjedan dana. Uz to, napomenuto je i moguće korištenje mehanizma EU Timova za brze granične intervencije (Rapid Border Intervention Team – RABIT).
Četrnaesta točka podcrtava pravo država da odbiju primiti osobe koje na granici ne izraze želju za traženjem međunarodne zaštite (prema međunarodnom i EU pravu izbjeglica, uz prethodnu provjeru proporcionalnosti i izbjegavanje povrata ljudi u zemlje gdje im prijeti opasnost ili progon, tzv. non-refoulement).
(6) Borba protiv krijumčarenja te trgovine ljudima
Ovaj segment sadrži samo jednu točku, rednog broja petnaest, koja poziva na jačanje policijske i pravosudne suradnje pri suzbijanje krijumčarenja ljudima i trgovine osobama na promatranoj migrantskoj ruti – uz pomoć i Europola, FRONTEX-a i Interpola.
(7) Informiranje o pravima i obvezama izbjeglica i migranata
Predzadnji segment također ima samo jednu točku – rednoga broja šesnaest. U njoj se poziva na korištenje informacijskih kanala, ne bi li se obeshrabrilo ljude na započinjanje puta prema Europskoj uniji – i to temeljem pravila prijema, procedura kontrole te posljedica odbijanja sudjelovanja u procedurama identifikacije te prosuđivanja statusa.
(8) Nadzor provedbe
Za kraj, u točki rednog broja sedamnaest, definiran je i tjedni nadzor Europske komisije nad provedbom svih prethodno nabrojenih točaka, u koordinaciji s već spomenutim nacionalnim “kontaktnim točkama”.
Kako se sve ovo odnosi na Hrvatsku?
Prilično je jasno da Europska unija tek traži svoj pristup problemu migrantskog vala na “balkanskoj ruti”, među ostalim i formiranjem osnovnih mehanizama ozbiljnog prikupljanja i razmjene podataka o problemu. Taj je dio jučerašnjeg sporazuma dobar i treba ga pozdraviti. Za razliku od ovih racionalnih mjera koje su ostvarive, bitno je teže zamisliti primjenu nekakvih lokalnih mjera “obeshrabrivanja migranata” na njihovome putu – budući se prethodnih tjedana moglo u nizu navrata uočiti da se te mase ljudi prilično odlučno kreću prema željenim odredištima (ma kako ta njihova odredišta bila maglovito definirana, i zapravo nepoznata ljudima u kretanju). Takvo usporavanje u kretanju ima izniman potencijal izazivanja nasilja na mjestima usporavanja, jednako kao što takav potencijal izbijanje za nasilja ima i inzistiranje na detaljnijoj registraciji migranata tijekom njihova kretanja – ljudi koji su do sada ustrajno pokazivali izuzetnu nesklonost ikakvome davanju biometrijskih podataka. I dok tu zgodno zvuči da onome tko ne bude registriran, i tko ne dade biometrijske podatke, neće biti dopušten daljnji put – u praksi taj birokratski pristup lako može dovesti do gomilanja ljudi i nasilja velikih razmjera. Naime, nije tu u pitanje nekoliko došljaka (gdje se spominje kako pojedini četveročlani FRONTEX tim za registraciju u jednome danu može obraditi do 800 ljudi) – već je riječ i o desecima tisuća ljudi dnevno, gdje svako otezanje transfera masivno gomila ljude ujedno eksponencijalno povećavajući i vjerojatnost eksplozije čitave te migrantske situacije. A takva eksplozija nasilja, naravno, ide prvenstveno na dušu države u kojoj se dogodi, s mnogo manje razumijevanja šire javnosti za točne uzroke krize i nesreće.
Stanje na morskoj granici Grčke i Turske prije zadnje migrantske eskalacije
Potpuna neadekvatnost raspravljanih planova privremenog zbrinjavanja migranata se dobro vidi i kroz suočenje tih ideja sa stvarnim podacima s terena. Pomalo smiješno izgleda zadatak dan Grčkoj, da do kraja tekuće godine uredi privremeni smještaj za 50.000 migranata – ako se zna da je, prema podacima agencije FRONTEX, ilegalni ulaz u ovu državu na mediteranskim otocima samo ovoga kolovoza iznosio 88.000 ljudi, što je dodatno ubrzano u rujnu i listopadu. Dakle, Grčkoj se zadalo da u iduća dva mjeseca iznađe smještaja za oko pola jedne mjesečne kvote nadolazećih migranata – uz obećanje obilnih financijskih poticaja za ostvarenje toga dosega. Iako je time Grčka zapravo uspjela izbjeći obvezu ozbiljnog prijema došljaka, jednako kao dužnost ugošćavanja ikakve veće EU graničarske misije, ona je nedvojbeno stavljena na mjesto prvog deklariranog EU “hot-spot” područja ove migrantske krize. Uz to, daljnjih 50.000 smještajnih mjesta bi se onda na neki način trebalo rasporediti uzduž nastavka “balkanske rute”, bez ikakvog definiranja gdje i koliko.
Prilično je jasno da time Europska unija zapravo raspisuje svojevrstan “natječaj” za izbor daljnjih “hot-spot” lokacija za migrante – pri čemu nije teško zamisliti situaciju nekakvog daljnjeg zatvaranja europskih granica, gdje se takva “privremena skloništa” odjednom pretvaraju u krajnje točke migrantskoga kretanja, na užas zemalja domaćina, ali i na još veću stravu migranata koji ostanu tako “nasukani” daleko od željenih odredišta. Sve to u pitanje dovodi hrvatske planove o gradnji nekakvih većih “zimskih pribježišta”, koja bi svojim kapacitetima lako mogla postati i minimalnom mjerom hrvatske obveze za prijemom stranaca iz aktualnog migracijskog vala. Ujedno, time je jasno da ni Hrvatska zapravo još nije uspjela izbjeći potencijalnu ulogu budućeg migrantskog “hot-spota”, ma koliko se Vlada RH posljednjih tjedana na tome planu trsila.
Pri svemu tome, na prvi pogled izgleda dobro dolazak predstavnika agencije FRONTEX na granicu Hrvatske i Srbije. Time se odmah postavlja razlika između Hrvatske kao zemlje članice EU i nekih njenih susjeda koji to nisu. Pa ipak, za razliku od Slovenije koja očekuje pomoć čak 400 policajaca iz EU zemalja kroz bilateralne sporazume vezane uz čuvanje schengenske granice, u hrvatskome slučaju će tu vjerojatno biti riječ tek o malome broju ljudi, koji sami ne predstavljaju neku ozbiljnu postrojbu ili fizičku branu migracijama. Dok ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić spominje dolazak tek 20 do 30 ljudi, ne treba zanemariti težinu političkog i ekonomskog pritiska koju takvo izaslanstvo ima prema Hrvatskoj, kao državi u kojoj je stacionirano, ali i Srbiji – gdje bi ti ljudi u Šidu trebali djelovati. Imajući u vidu nadzornu funkciju agencije FRONTEX, lako bi bilo zamisliti i njihov utjecaj na učvršćenje EU-birokratskih režima na granici RH i Srbije, bez polaganja previše pažnje na humanitarne aspekte situacije ili pak nacionalne potrebe izbjegavanja pograničnih ekscesa s morem nezadovoljnih migranata. FRONTEX je, uostalom, već bio optuživan za kršenje osnovnih ljudskih prava migranata, no čak ni ta grubost, kako se pokazalo tijekom proteklih godina, nije bila dovoljna da zaustavi bujice ljudi koje se iz Turske i Grčke slijevaju u Europsku uniju.
