Nacrt prijedloga Dugoročnog plana razvoja oružanih snaga Republike Hrvatske 2015.-2024. (DPR 2014) nedavno je upućen javnosti na uvid i javnu raspravu. Iako je veći dio DPR-a dosta općenit, polazne konstatacije su vrlo aktualne i temelje se na recentnim zbivanjima na Mediteranu te Bliskome istoku.

Dinamičan razvoj ratnih zbivanja na tlu Iraka i Sirije, sudjelovanje koalicijskih snaga SAD-a i Europske unije u tom ratu, rast broja boraca iz članica EU-a u borbama za Islamsku državu, te sve veći broj izbjeglica iz sjevernoafričkih zemalja prema EU generiraju nove probleme i opasnosti diljem EU. Mnoge članice Unije strepe od terorističkih napada, dok protuteroristički analitičari smatraju da u nadolazećem razdoblju raste vjerojatnost takvih neočekivanih udara bilo gdje i bilo kada. Podižu se preventivne i zaštitne protuterorističke mjere i aktivnosti na najvišu projektiranu razinu.

Asimetrične ugroze na moru i obali RH?

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju i NATO savez porasla je razina opasnosti od terorističkih aktivnosti u odnosu na prijašnju, zanemarivu vjerojatnost takvih ugroza. Formalnim priključivanjem RH koalicijskim snagama u ratu protiv vojske džihadista Islamske države dodatno se povećao rizik asimetričnih djelovanja na tlu i moru RH. I u tekstu prijedloga novog DPR-a ocjenjuje se da je:

„… u sigurnosnom smislu strateško okruženje RH obilježeno narušavanjem sigurnosti putem netradicionalnih prijetnji; poput novih oblika međunarodnog terorizma, prekograničnog organiziranog kriminala, proliferacije oružja za masovno uništenje, narušavanja sustava opskrbe energentima, kao i sve prisutnijih opasnosti od raketnih i kibernetičkih napada te piratstva”.

Takve ugroze prijete i pomorskoj domeni RH, te se u nacrtu novog DPR-a planira:

“Pomorske snage unaprijedit će sposobnosti nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru u suradnji s drugim državnim tijelima te saveznicima oslanjajući se na razvoj obalnih ophodnih brodova i sposobnosti stvaranja integrirane slike pomorske situacije na Jadranu. Uz navedene sposobnosti, pomorske snage razvijat će i sposobnosti protuminskih djelovanja, sposobnosti za zaštitu trgovackih brodova od piratstva i kriminalnih djelovanja tijekom plovidbe i sposobnosti mornaričkog presretanja”.

S obzirom na rastući trend ratnih zbivanja te brzinu širenja strahota masovnih ubijanja, rušenja i egzodusa tisuća izbjeglica iz Iraka i Sirije, za očekivati je rasplamsavanje „ratnog požara“ na znatno većim područjima, daleko od „epicentra“. Takve aktualne okolnosti nalažu poduzimanje urgentnih aktivnosti nadzora i zaštite sigurnosti na hrvatskom moru, od obale do vanjske granice ZERP-a, što je do sada bilo zanemarivano ne samo zbog financijskih razloga, već i radi niza propusta i nečinjenja.

AN/FPS 117 horizonti na površini Jadrana

Već godinama se javno upozorava vojni vrh RH da je veliki dio hrvatskog mora nenadziran i slabo zaštićen. Ni eklatantni primjeri neopaženih uljeza na i iznad hrvatskog mora, kao što je, primjerice, bila jedrilica sa 65 izbjeglica koja je u srpnju 2012., neopažena, plutala dva dana na južnom dijelu ZERP-a, ili borbeni zrakoplov F-16 koji je neotkriven doletio iz Italije do Dugog otoka 12. srpnja 2011., nisu potakli odgovorne institucije na podizanje „uzbune“. I tek sada, kada je „voda došla do grla“, planira se u DPR-u modernizacija četiriju obalna radarska sustava Enhanced Peregrine do kraja 2017. godine, zatim zamjena tri mala navigacijska radara GEM 2050XS, te uvođenje u operativnu uporabu pet obalnih ophodnih brodova Obalne straže do kraja 2020. godine.

Dakle, pred nama je dugotrajna „šupljina“! A tko će i kako do tada zatvarati „vrata“ hrvatskog ZERP-a? Tko će i s čime će otkrivati eventualne i iznenadne opasne uljeze niske zamjetljivosti? Očekuje li se možda pomoć satelitskog ili nekog drugog JISR (Joint Intellegence Surveillance and Reconnaissance) motrenja, koja se, do sada, nisu dokazala uvijek uspješnima (jasno vidljivo na nedavnome primjeru traženja malezijskog putničkog zrakoplova zapadno od Australije)? Asimetrični napadi nepredvidivi su u vremenu i prostoru. Američka CIA nije uspjela spriječiti katastrofalne terorističke napade 11. rujna 2001. u SAD-u, ni napad u Londonu 7. srpnja 2005., ni napad u Madridu 11. ožujka 2004., ni napad u Mumbaiju u Indiji 29. studenoga 2008., a ni napad na američki razarač USS Cole u jemenskoj luci Aden 2000. godine. Očito, i uz najbolju volju saveznika i prijatelja, asimetrične ugroze prema RH moramo sami detektirati, odvraćati ih i sprječavati, a pri tome – svaka pomoć, savjet i informacija od prijatelja dobro je došla.

Upitna modernizacija zastarjelih i nepouzdanih obalnih radara Peregrine   

Na nedavnoj sjednici saborskog Odbora za obranu, održanoj 01. listopada 2014. godine, predstavnica MORH-a izvijestila je o odluci Ministarstva obrane da se kreće u osposobljavanje i modernizaciju četiri obalna radara Enhanced Peregrine. Ukupna vrijednost tog posla procijenjena je na 100 milijuna kuna (80 + 20 PDV), odnosno cijena izabranog ponuditelja bit će oko 10,5 milijuna eura. Tom je prilikom Odbor za obranu upoznat i sa sadašnjim stanjem tih radara na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom Otoku. Jedan radar Peregrine potpuno je neispravan, a ostala tri funkcioniraju vrlo ograničeno, ovisno od dana do dana, rade na oko 60% svoje iskoristivosti (??), s čestim kvarovima. Na toj sjednici Odbora za obranu predstavljena je i retrospektiva cijelog projekta uvođenja radara Peregrine, od ugovaranja nabavke 1998. za 15.899.660 USD, preko ugradnje na hrvatskoj obali do žalosnog fijaska cijelog, traljavo vođenog posla, čija se agonija sada pokušava produljiti.

Upitna je opravdanost takvog poduhvata danas, prvenstveno s tehničkog aspekta, potom i operativnog, a tek onda i financijskog. Možda bi takav zahvat bio prihvatljiviji prije 7-8 godina, no sada nikako. Autor ovog članka već je u svibnju 2012. godine, u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, a povodom namjere MORH-a da uloži 5,5 milijuna eura u modifikaciju softvera radara Peregrine, izjavio slijedeće:

„Radari Peregrine (ex Falcon) razvijeni su prije 30 godina na temeljima tada suvremenih radarskih tehnika i tehnologija. Četiri hrvatska Peregrina već desetak godina čekaju bolje dane. Pojedine vitalne komponente tih uređaja starenjem gube početna svojstva, kako one u neaktivnim radarima, tako i pričuvne u skladištima. Sada je gotovo nemoguće nabaviti rezervne dijelove za Peregrine koji su se u izvornoj tvornici (ITT Gilfillan-Kalifornija) prestali proizvoditi krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Skupina ljudi HRM-a, koja se obučavala za tehničko održavanje, razišla se. U takvim neperspektivnim okolnostima za te radare i, s druge strane, nepotpuna nadzora hrvatskog mora, kupnja novog softvera koji će biti raspoloživ tek za dvije godine nije optimalno rješenje.“ 

Sada, dvije godine kasnije, bilo kakva modernizacija radara Peregrine za 2,5 miljuna eura po radaru predstavljala bi avanturu s riskantnim posljedicama!

Naime, sastavni sklopovi radara, koji već 11-13 godina stare i propadaju na položajima neposredno uz morsku obalu, izloženi jakim vjetrovima koji dižu visoko morski aerosol do najviših položaja (primjerice do Huma na Visu), upitne su ispravnosti. Velike štampane ploče (Printed Circuit Board) s mnoštvom IC krugova i drugih elemenata, kojih u radaru ima nekoliko desetaka, tijekom niza godina oblažu se tankim slojem morske soli koja može remetiti normalno funkcioniranje elektroničkih sklopova. Česti kvarovi na tri djelomično aktivna Peregrina, o kojima je bilo riječi na sjednici Odbora za obranu, već sad ukazuju na možebitne negativne posljedice dugotrajne izloženosti radara morskoj atmosferi. Poseban problem je tu i odašiljačka TWT elektronska cijev, u kojoj je vakuum, i koja je jedan od najskupljih elemenata u radaru Peregrine. Naime, u TWT cijevi odvija se kontinuirani proces „trošenja“ vakuuma, i to bez obzira je li cijev u aktivnoj uporabi ili u mirovanju s radarom, odnosno u skladištu.

Modernizirati staro i nepouzdano ili nabaviti novo, pouzdano i moćnije?

Modernizacijom samo nekih sklopova hardvera radara Peregrine i pojedinih dijelova softvera, veći dio već ostarjelih sklopova i elemenata radara ostat će nedirnut. Očito će izvoditelj modernizacije radara jamčiti samo za dio modificiranih sklopova, dok će nemodificirani sklopovi radara ostati, vjerojatno, i dalje kvarljivi!?

Radari Peregrine razvijani su na temelju radarskih tehnika i tehnologija od prije 30 godina. Radarske tehnike i tehnologije danas su znatno unaprijeđene u novim radarima kojima pružaju šire funkcionalne mogućnosti i veću efikasnost radarskog motrenja u odnosu na stare Peregrine. Ta tehnološka prednost trebala bi biti najvažnija i odlučujuća činjenica pri konačnom izboru odluke: modernizirati staro i nepouzdano ili nabaviti novo, pouzdano i moćnije.

Nakon ovakve kratke analize autora ovoga teksta, koji je stekao znatna iskustva na radarima Falcon (prvi naziv radara Enhanced Peregrine) u tvornici ITT Gilfillan u Los Angelesu, može se zaključiti da bi ulog od 2,5 miljuna eura po radaru mogao postati promašena investicija. U sadašnjim vojnim i političkim okolnostima u svijetu vrijeme je vrlo bitan čimbenik koji traži žurno zatvaranja „vrata“ hrvatskog ZERP-a. U idealnim uvjetima, predložena modernizacija radara Peregrine bila bi završena tek nakon tri duge godine. Smije li Republika Hrvatska ostati, tako dugo, „slijepa“ na moru?

General Petar Stipetić je na sjednici Odbora za obranu izjavio: „Podržat ću odluku da se sustav (op.a. radarski) kupi, ali nek se kupi novi sustav, a da se ne krpe stari otpadi“. Autor ovoga teksta potpuno je suglasan sa stajalištem generala Stipetića. Za 10 milijuna eura mogu se danas kupiti dva suvremena obalna radara, „gap fillera“ kod renomiranih svjetskih proizvođača, koji bi se mogli isporučiti vjerojatno u kraćem roku nego modernizirani Peregrini, a uz dobitak kvalitete, pouzdanosti i trajnosti. S novim radarima, postavljenim na stručno odabranim položajima na obali, bilo bi pokriveno područje srednjeg Jadrana i krajnji južni dio hrvatskog ZERP-a, te niski zračni volumen iznad morske površine, kojega ne mogu „vidjeti“ radari zračnog motrenja, FPS-117 s Učke i Pelješca.

Prastari i neadekvatni navigacijski radari GEM 2050XS s obale u staro željezo

Radari Enhanced Peregrine kao “gap-filler” za sustav AN/FPS 117

U DPR-u se napokon planira i zamjena starih navigacijskih radara GEM 2050XS, koji su kupljeni 1995. godine za vrijeme embarga na uvoz vojne opreme u RH. Tada je to bilo jedino moguće rješenje koje je moglo pomoći u ratnim okolnostima. Prva tri nova zamjenska radara nabavila bi se do kraja 2017. godine. Novi radari, vjerojatno, neće biti radarčići, već moćniji i kvalitetniji radari civilne namjene koji se nude na tržištu. Te radare ne bi trebalo a priori postavljati na dosadašnje položaje starih, već bi se, uz stručni nadzor, na nekima morala smanjiti radarska gužva, ali i birati novi položaji s kojih bi se pokrivali dijelovi do sada nenadziranih morskih područja.

Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave te elektroničko ratovanje, u mirovini.