Domaći lider u proizvodnji FPV dronova i bespilotnih sustava u prosincu 2025. najavio je Globalni program distribuirane proizvodnje i povećanje kapaciteta s 280 tisuća na milijun FPV dronova godišnje.

Florian Seibel, osnivač Quantum Systemsa

Dronovi će biti utkani u tkivo društva, tek im zora sviće, poručuje Ricardo Mendes, suosnivač i direktor portugalskog Tekevera – jednog od rijetkih europskih jednoroga u industriji bespilotnih letjelica. Mendes, bivši istraživač i predavač na Lisabonskom institutu za tehnologiju, dronove opisuje kao povezana leteća računala, a nakon prošlogodišnje investicije od 500 milijuna dolara najavio je za 2026. gradnju najveće Tekeverove tvornice u Swindonu (jugozapadna Engleska) s tisuću visokokvalificiranih radnih mjesta – i to od startupa za javne bicikle u Lisabonu. U Swindonu je krajem 2025. njemački startup Stark Floriana Seibela pokrenuo prvu proizvodnju izvan Njemačke nakon prikupljanja 62 milijuna eura investicija. Seibel, suosnivač, direktor i vizionar Quantum Systemsa – trostrukog europskog jednoroga vrijednog tri milijarde dolara – dronove naziva “očima na nebu”, a ugledni ga je Politico prozvao Gospodarem dronova (Lord of the drones). Mendesov Tekever podržali su Baillie Gifford (Spotify, SpaceX), NATO-in fond i britanska vlada, dok je u Quantum Systems uložio Peter Thiel; Stark je nastao jer su investitori sprječavali Seibelovu viziju napadačkih dronova, nakon poljoprivrednih početaka.

Na krilima rata ogrnuta plaštem obrambene politike vojna industrija raste ubrzanim tempom, a bojišta, kao mnogo puta u ljudskoj povijesti, postaju odskočne daske za stvaranje i testiranje novih tehnologija. Stoga su i spomenute tvornice orijentirane na vojne dronove. Takever je lani u rujnu otvorio ukrajinski ured koji im vodi Kateryna Bezsudna, a njihov AR 3 Dron već gotovo tri godine obavlja izviđačke misije u Donbasu i južnoj Ukrajini. Quantum Systems napravio je i ozbiljniji korak pa je s ukrajinskom tvrtkom Frontline Robotics najavio stvaranje zajedničkog poduzeća za proizvodnju dronova Quantum Frontline Industries. To bi, prema objavama u Financial Timesu, trebalo dovesti do rasta prihoda na 200 milijuna eura i u razmatranje dovodi inicijalnu javnu ponudu dionica.

Na vrhu prioriteta

“Zid dronova” – Orqini dronovi na mimohodu u srpnju 2025.

Dronove, odnosno sustave bespilotnih zrakoplova žele proizvoditi svi, a Europskoj uniji na vrhu su liste prioriteta. EU “Zid dronova”, inicijativa predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, lansirana krajem 2025., inspirirana je ukrajinskim obrambenim konceptom i cilja masovnu proizvodnju protudronskih sustava za zaštitu od hibridnih prijetnji. Europska obrambena agencija (EDA) bilježi porast ulaganja u bespilotne zrakoplove za 63 posto (prilagođeno inflaciji), sa 198 milijardi eura 2020. na 392 milijarde 2025., čime EU nastoji smanjiti ovisnost o SAD-u i Kini. Hrvatska ORQA, specijalizirana za FPV dronove, nalazi se u fokusu te ekspanzije EU proizvodnje. Međutim, u aktualnoj stvarnosti proizvodnja dronova u Europskoj uniji, reći će vojni analitičar Igor Tabak, patuljak je u odnosu na kinesku i američku. Ovisno o izvoru analitičkih podataka, Kina, većinom kompanija DJI, drži između 70 i 80 posto svjetskog tržišta dronova za civilnu upotrebu, dok 40 posto tržišta vojnih dronova drži Sjeverna Amerika, a regija Azije i Pacifika najbrže je rastuća. Tabak kaže kako je razvoj dronova, njihove tehnologije, proizvodnje i borbenog korištenja teško opisati riječima.

Armin Papperger, direktor Rheinmetalla, dobro je iskoristio aktualni trend

“Radi se o revoluciji kakva se rijetko viđa i posljednjih nekoliko stotina godina. Ritam promjena je takav da je posljednjih godina dobrim dijelom pregazio donedavne vodeće države i proizvođače, dok se novi igrači profiliraju u hodu, rastu i teško drže ritam s promjenama”, tumači Tabak. Proizvodnju dronova još je teže opisati pouzdanim brojevima, a ona u članicama Europske unije svodi se na otprilike 30-ak kompanija različitih veličina i usmjerenja koje se spominju na brojnim listama specijaliziranih portala. Tabak ističe kako nije teško transparentno pratiti velike tradicionalne kompanije obrambene industrije u zapadnim zemljama s obzirom na to da posluju tržišno i objavljuju dosta svojih poslovnih podataka. U europske obrambene divove – pa tako i velike nositelje proizvodnje dronova – spadaju kompanije iz velikih osnivačica Europske zajednice za ugljen u čelik, preteče današnje EU, talijanski Leonardo, francuska Thales Grupa i njemački Rheinmetall, uz Airbus Defence and Space, vojni ogranak Airbusa. Leonardo sa sjedištem u Rimu, pod vodstvom Roberta Cingolanija završio je 2024. godinu sa 17,8 milijardi eura prihoda, a zahvaljujući eksploziji narudžbi u iduće četiri godine plan im je dohvatiti prihod od 30 milijardi eura. Njemački Rheinmetall, koji vodi Armin Papperger, u trećem kvartalu 2025. bilježi rast od 20 posto, nakon što je 2024 već rastao 36 posto na prihod od 9,8 milijardi eura. Francuska Thales Grupa rasla je 11,7 posto na 20,6 milijardi eura prihoda. “Problemi počinju kada se gleda poslovna područja eksplozivnog rasta i radikalnih tehnoloških promjena, što dodatno komplicira i činjenica da se takva nova sredstva uglavnom proizvodi za konkretno bojište u Ukrajini, tako da rat postavlja i dodatne ograde po pitanju operativne sigurnosti i čuvanja poslovnih informacija”, tumači Tabak.

DOK-ING Vjekoslava Majetića razvija nove projekte u suradnji s Orqom

Poslovne informacije o igračima na tržištu proizvodnje dronova pod svjetla reflektora dospijevaju kroz objave o prikupljanju kapitala ili najave njihovih ulaganja u razvoj i nove tvornice. Tako je i hrvatska Orqa iz Osijeka, kompanija za koju Tabak kaže da je Hrvatska imala sreće što je ima kao jedinu tvrtku koja igra određenu ozbiljnu ulogu na aktivnom “bojno-poslovnom polju”, lanjsku godinu završila s objavom o povećanju svojih proizvodnih kapaciteta na više od milijun dronova godišnje. Dronove će proizvoditi u suradnji s partnerima u više zemalja u svijetu. Srđan Kovačević, suosnivač i izvršni direktor Orqe za današnju europsku industriju proizvodnje dronova kaže da je obilježavaju snažna inovativnost, velika raznolikost u tehnološkim pristupima te paralelni razvoj civilnih te sigurnosnih i obrambenih primjena. “Regulatorni i standardizacijski okviri pokušavaju uhvatiti korak s tehnološkim razvojem, što može ostavljati dojam nedovoljne transparentnosti ili kaotičnosti”, kaže Kovačević, tumačeći da se u praksi radi o fazi aktivne selekcije tržišta kroz testiranje u realnim uvjetima, provjeru interoperabilnosti i sposobnost skaliranja proizvodnje. Orqa je u 2024. gotovo udvostručila prihod sa 6,5 na 12,2 milijuna eura, a Kovačević ističe da opstanak u budućnosti podrazumijeva kombinaciju tehničke pouzdanosti, industrijske discipline i strateške autonomije. Ističe kako su europski proizvođači dronova danas istodobno konkurenti i partneri. “To nije proturječje, već realnost industrije u kojoj niti jedna tvrtka sama ne može pokriti cijeli spektar tehnologija, znanja i proizvodnih kapaciteta”, kaže Kovačević i naglašava: “Dugoročno će opstati oni koji razumiju da se industrija ne gradi kroz izolirane proizvode, već kroz funkcionalne ekosustave”. Srđan Kovačević od svojih partnerstava naglasit će ono domaće s tvrtkom DOK-ING-om, pod vodstvom Vjekoslava Majetića, specijaliziranom za razvoj besposadnih sustava, na zajedničkom projektu MUM-T tehnologije (manned-unmanned teaming). Ova suradnja podrazumijeva sinkronizaciju ORQA-inih FPV dronova s DOK-ING-ovim robotima i vozilima kako bi se stvorili integrirani ekosustavi za vojne operacije, gdje besposadne platforme djeluju u tandemu s ljudskom posadom. DOK-ING istodobno surađuje s njemačkim Rheinmetallom, što omogućuje širu integraciju u europske obrambene lance, dok Kovačević naglašava da dugoročni opstanak industrije ovisi o funkcionalnim ekosustavima, a ne izoliranim proizvodima.

Osječka Orqa uz podršku partnera obećava proizvodnju više od milijun dronova godišnje

Orqa potvrđuje ograničenu, ali strateški ključnu domaću proizvodnju: razvija i proizvodi najvažnije komponente – FPV kamere, elektromotore, naprednu elektroniku te video/radio prijamnike – isključivo u Osijeku. Softver za upravljanje, videoprijenos i autonomna navigacija razvijeni su interno u Hrvatskoj, spojni dijelovi poput kućišta i nosača na lokalnim 3D printerima, dok baterije i manji motori ulaze u vlastitu proizvodnju. Trenutačni kapacitet doseže 280 tisuća FPV dronova (specijalizirani za vojne operacije: brzi, okretni, s niskom latencijom videa – idealni za izviđanje i precizne udare u realnim borbama) godišnje u Osijeku. Orqa je u prosincu 2025. najavila Globalni program distribuirane proizvodnje kako bi skalirala kapacitet s 280 tisuća na milijun FPV dronova godišnje, decentralizirajući finalno sklapanje (montažu gotovih dijelova u završni dron) kod EU partnera radi brzog rasta i diversifikacije opskrbe.​ Ključna tehnološka jezgra – elektromotori, napredna elektronika, softver za upravljanje/video prijenos/autonomiju te FPV kamere – ostaje isključivo u Osijeku za zaštitu “know-howa”, sigurnost opskrbe i izbjegavanje kineskih komponenti.​

Renault proizvodi dronove?

Ministar obrane Ivan Anušić više je puta pohvalio Orqa FPV dronove, u srpnju 2025. posjetio je tvornicu u Osijeku, naglasivši da su dronovi “u potpunosti razvijeni i proizvedeni u Hrvatskoj” s planovima za više milijuna godišnje i EU nabavama, dok su u srpnju na mimohodu Hrvatske vojske prikazani kao “jedinstveni hrvatski proizvod”. Svoje mjesto u budućnosti traži cijeli niz proizvođača u Europskoj uniji, a uz Kovačevićevu pomoć izdvojili smo nekoliko. “Francuske tvrtke Delair i Novadem snažno su pozicionirane u segmentu integracije besposadnih sustava u šire sigurnosne i obrambene arhitekture”, kaže Kovačević. Delair su osnovala četiri francuska inženjera s iskustvom u zrakoplovnoj i energetskoj industriji, a kompaniju danas vodi jedan od njih, Bastein Mancini. Upotrebu Delairovih nadzornih dronova na ukrajinskom ratištu opisao je kao pomoć u osvajanju civilnog tržišta jer su u ratu dokazali otpornost na ometanje i gubitak signala. Novadem, koji je 2006. osnovao Pascal Zunino, specijaliziran je za civilne i vojne mikro dronove. Francusko udruženje za dronove (ADIF) među članovima broji 37 proizvođača, a među njima se još ističe Parrot koji je osnovao Henri Seydoux s namjerom da se bavi potrošačkom elektronikom, ali su od toga odustali kada su prešli na civilne dronove, međutim, i tu su proizvodnju zatvorili još 2021. i od tada dizajniraju mikro dronove i softver za korporativne i državne klijente, odnosno američku vojsku, britansko kraljevsko zrakoplovstvo, francuske oružane snage i japansku kopnenu vojsku. Mikrodronovi čine 57 posto prihoda tvrtke.

Podvodni bespilotni sustav DEEP talijanskog Fincantierija

Iako bi se opisano moglo shvatiti kao živahno tržište, francuski proizvođači kraj su 2025. obilježili strahovanjem da će zaostati za konkurencijom ako vlada ne poveća ulaganja. Francuski je ministar obrane Sebastien Lecornu, kako je prenio Reuters, najavio da će 2026. država u proizvodnju dronova uložiti 150 milijuna eura, a Antoine Level, predsjednik udruženja proizvođača tih istih dronova odgovorio mu je da Ujedinjeno Kraljevstvo u prvoj polovici 2025. uložilo 600 milijuna funti (692 milijuna eura), a iz Švedske agencije za obranu (SDA) najavili su milijardu dolara ulaganja u ono što su nazvali “oslobađanjem od američke dominacije u dronovima”. Industrija je od francuske vlade zatražila 250 milijuna eura ulaganja, a francuski predsjednik Emanuel Macron zatražio je od proizvođača automobila Renaulta koji je u prvom svjetskom ratu proizvodio tenkove da se sada posvete proizvodnji dronova, o čemu Renault još nije odlučio, ali je dio zaposlenika potrčao naglasiti da njima ne pada na pamet proizvoditi oružje. U talijanskoj brodograđevnoj industriji je drukčije, tršćanski Fincantieri lani je lansirao svoj prvi podvodni sustav bespilotnih sustava “DEEP”, a taj su događaj označili kao temeljnu prekretnicu u svojem poslovanju koja će im omogućiti industrijski rast. Rezultat je to poslovnog poteza s početka godine kada je Fincantieri od Leonarda za 287 milijuna eura kupio njihov podvodni odjel.

Europske perjanice

Schiebelov Camcopter S-100 dobro je poznat u Hrvatskoj

Srđan Kovačević iz hrvatske Orqe istaknut će austrijsku Schiebel Grupu kao primjer industrijske zrelosti i dugogodišnjeg iskustva u zahtjevnim operativnim okruženjima. Riječ je obiteljskom poduzeću koje posluje već 75 godina, a danas ga vodi Hans Georg Schiebel. Nekad proizvođači detektora za mine, danas proizvode helikoptere bez pilota Comcopter S – 100 i S- 300. Njihove su dronove nedavno kupili Grci i time naljutili Turke, a u svojim redovima imaju ih australska, francuska i kanadska mornarica. Među njemačkim proizvođačima, uz spomenuti Quantum Systems, Kovačević ističe tvrtku Alpine Eagle koja predstavlja rastući segment protudronskih i zaštitnih rješenja. Lani je među njemačkim proizvođačima zvučno odjeknulo i ime tvrtke Helsing iz Münchena koja nije usko specijalizirani proizvođač dronova, ali se pozicionirala u proizvodnji autonomnih sustava za dronove koje pokreće umjetna inteligencija. Tvrtku staru manje od pet godina vodi suosnivač Niklas Köhler, a lani je, prema ocjeni PitchBooka, poslala jedna od najvrjednijih europskih tvrtki u koje su uložili fondovi rizičnog kapitala jer su prikupili 600 milijuna eura investicija, najviše od Daniela Eka, osnivača Spotifyja, a uložila je i švedska obrambena grupa Saab. Kovačević ističe i slovensku tvrtku C-Astral te estonski Therod Systems kao tvrtke iz malih, ali tehnološki agilnih eko sustava s naglaskom na robusnost i terensku primjenu. C-Astral u vlasništvu je Ive Boscarola, Same Stopara i Nejca Trošta. Estonski Threod Systems osnovao je Mikk Murumäe, kompanija proizvodi dronove s fiksnim krilima, vertikalnim polijetanjem i slijetanjem, kao i srodne sustave poput lansera i optike. U Poljskoj se ističe WB Electronics, dio WB Grupe, tamošnjega vodećeg proizvođača dronova i obrambenih sustava koju su osnovali Piotr Wojciechowski, Adam Bartosiewicz i Krzysztof Wysocki.

U kontekstu europskih proizvođača dronova hrvatska se Orqa, kaže Kovačević, pozicionira kroz dubinsku specijalizaciju u ključnim tehnološkim slojevima sustava, uz snažan fokus na pouzdanost, interoperabilnost i stvarnu uporabu u operativnim uvjetima. “Važno je naglasiti da se europska konkurentnost ne gradi iz jednog pobjednika, već kroz mrežu komplementarnih tvrtki koje zajedno čine održiv i strateški relevantan industrijski eko sustav”, kaže Kovačević. Europsko zaostajanje za Kinom i SAD-om – koje, uz sva nastojanja, nije moguće zanemariti – vojni analitičar Igor Tabak tumači i time što su SAD i Kina nacionalne države s ujedinjenim nacionalnim obrambenim sustavima, dok je EU skup vrlo raznolikih članica. “One donedavno nisu baš dubinski surađivale i tek su nominalno koordinirale svoje obrambeno-industrijske napore”, kaže Tabak, tumačeći kako takvo šarenilo uzrokuje stanje u kojem su dosadašnja ulaganja stvarala brojna dupliranja resursa, nisku razinu usklađenosti i interoperabilnosti te ukupno lošu efikasnost ulaganja. “Uz sve to, europske vojne industrije i dalje proizvode izuzetno skupe proizvode, čija visoka cijena diktira i malobrojnost sustava u službi, što je itekako loše u velikim sukobima materijalnog iscrpljivanja. Sve to sačinjava niz golemih zaostataka i problema, čije je rješavanje tek na početku”, kaže Tabak. Među većim problemima je svakako i ovisnost europskih proizvođača o kineskim materijalima i komponentama. Orqina objava o uspostavljaju dobavnog lanca nezavisnog od Kine tim je zanimljivija. Kovačević pojašnjava da nije riječ o potpunoj izolaciji. “Naša neovisnost u praksi znači da ni jedna kritična komponenata, tehnologija ili korak ne ovise o jednom tržištu, jednoj državi ili jednom dobavljaču”, kaže, tumačeći kako u slučaju Kine to podrazumijeva sigurnost logističkih lanaca, zadržavanje kontrole nad ključnim tehnološkim slojevima, dizajnom, firmwareom, softwareom, validacijom komponenti i završnom integracijom sustava.

DWS sustav francuskog Atreyda isproban je u Ukrajini

Europska industrija dronova koja je, kako je opisuje Kovačević, u kratkom roku prošla put od tehnološkog entuzijazma i snažnog poduzetništva prema ozbiljnom sigurnosnom eko sustavu, trenutačno čeka da se vrh politike Europske unije dogovori o tome što podrazumijevaju pod inicijativom “Zid dronova” predsjednica Ursule vod der Leyen. Vojni analitičar Igor Tabak kaže kako još uvijek nije jasno na što se točno misli ni kako bi se ta ideja mogla operacionalizirati. “Naime, sam pojam ‘Zid dronova’ preuzet je iz Ukrajine, gdje ima više značenja – od oblika organiziranja tamošnje protuzračne obrane, preko aktivnosti sustavne dnevne obrane od ruskih dronova, sve do potencijalnih konkretnih borbenih sustava s umjetnom inteligencijom koji bi trebali uz bojište trebali dići automatizirane pojaseve raznih dronova-presretača za taktičku i operativnu obranu (npr. DWS francuske tvrtke Atreyd). Naravno, dok je organizacija pitanje država članica EU-a, sve konkretne opcije itekako ovise o proizvođačima letjelica – koje moraju biti sposobne ne samo obaviti posao, nego i izdržati razne oblike elektroničkog ratovanja te drugih ‘trikova’ agresora. Sve to traži proizvođače koji praktično na dnevnoj bazi prate kako razvoj tehnologije, tako i stanje razvoja raznih odgovarajućih protumjera”, kaže Tabak.

Sadržaj i detalji

Ukrajina jedina ima praktičnog iskustva u ratovanju s besposadnim sustavima

Kovačević pak smatra da “Zid dronova” za sada postoji tek kao koncept koji treba napuniti sadržajem i operativnim detaljima: “Dva su aspekta kroz koje treba promatrati tu inicijativu: prvi je transformacija koncepta zračne obrane u uvjetima jeftinih zračnih prijetnji koje omogućuje dostupna besposadna tehnologija, drugi aspekt je transformacija kopnenih snaga kroz kapilarnu implementaciju besposadnih tehnologija. Provođenje ta dva aspekta transformacije, odnosno modernizacije europskog obrambenog sustava u biti će rezultirati podizanjem svojevrsnog zida dronova, koji bi trebao obeshrabriti bilo koga tko pomisli na agresiju prema prostoru Europske unije”. Kompanije koje danas rastu na krilima financiranja obrambene politike, jednom kad se i taj rat završi, vratit će nove tehnologije civilnom sektoru pa će i poruka Tekeverova direktora Mendesa o dronovima utkanim u tkivo našeg društva biti sasvim oživotvorena.

* Ovaj tekst novinarke Dragane Radusinović prenosimo s dozvolom autora. Original je 9. siječnja 2026. godine objavljen na portalu Poslovnog dnevnika, i dostupan je na adresi: https://www.poslovni.hr/hrvatska/eu-podize-zid-dronova-a-orqa-iz-osijeka-u-sredistu-obrambenog-plana-4518728

Dok kriza između Danske i Sjedinjenih Država iz dana u dan eskalira, Kraljevina Danska je i formalno završila operativnu upotrebu svojih borbenih zrakoplova F-16 Fighting Falcon tijekom ceremonije u zračnoj bazi Skrydstrup, zatvorivši 46-godišnje poglavlje u povijesti zračnih snaga te zemlje. Događaj je označio završetak prelaska danskih zračnih snaga na F-35A Lightning II kao njihov jedini borbeni zrakoplov.

Kraj ere F-16

Oproštaj se održao u nedjelju, 18. siječnja, u Hangaru 3 lovačkog krila Skrydstrup, gdje se osoblje s dugogodišnjim vezama sa zrakoplovima okupilo u bliskoj i neformalnoj atmosferi. F-16, opisan kao „oči i štit jedinice u zraku“, odlikovan je za desetljeća nadzora, odvraćanja i operativnog odgovora. General i bivši načelnik obrane Christian Hvidt, koji je prije 46 godina sletio s prvim danskim F-16 u Skrydstrupu, a kasnije zapovijedao eskadrilom 727. kaže: „Ne govorimo o starosti F-16, jer su ga održavali vjerojatno najbolji svjetski tehničari za zrakoplove, a štoviše, njime su letjeli neki od najboljih svjetskih pilota“. Uz to je dodao: „Velika čestitka 727. Kakvi su uzbudljivi i ogromni izazovi pred nama“, istaknuo je.

Zadnji te oproštajni let danskih F-16

Tijekom svoje službe od 1980. godine, F-16 je sudjelovao u brojnim međunarodnim misijama, uključujući operacije na Balkanu, u Afganistanu, Siriji, Iraku i Libiji. Iako su povučeni iz danske službe, nekoliko zrakoplova prodano je Argentini, a drugi donirani Ukrajini, što odražava njihovo kontinuirano operativno stanje. Također, sudjelovali su u NATO-ovim misijama zračnog nadzora te pomagali u čuvanju Grenlanda i Islanda. Prijelaz Danske na F-35 odražava promjenjive zahtjeve moderne zračne borbe, prema riječima višeg savjetnika Steena Hartova iz Odjela za borbene zrakoplove Zračnog zapovjedništva – „U budućnosti ćemo vidjeti potpuno drugačiju vrstu ratovanja. Vidjet ćemo daleko manje podijeljenih bitaka, a umjesto toga ratove u kojima će se borbe na kopnu, u zraku, na moru, u svemiru i ne najmanje digitalno odvijati istovremeno i izravno utjecati jedna na drugu“.

U punom sastavu 2027.

Danski F-35 presreo ruski Il-20 iznad Baltika, 27. ožujka 2025. godine

Danski portali navode i kako ukupan broj F-35 uključuje izvornu narudžbu od 27 zrakoplova, dopunjenu s dodatnih 16 mlažnjaka odobrenih u listopadu 2025., usred pojačanih regionalnih sigurnosnih zabrinutosti, uključujući upade dronova u danski zračni prostor i rastuće geopolitičke napetosti oko Grenlanda (o čemu je portal Obis.org pisao). Prva četiri F-35 iz početne narudžbe stigla su u rujnu 2023. godine, a isporuka preostalih zrakoplova očekuje se 2026. godine. U travnju 2025., Kraljevske danske zračne snage proglasile su F-35 spremnim za preuzimanje dužnosti presretanja protuzračne obrane uz F-16, označavajući prijelaznu fazu prema punoj operativnoj sposobnosti. Nedavno su dva danska zrakoplova F-35 imala trenažnu misiju koja je uključivala dopunjavanje goriva u zraku, letove na velike udaljenosti i sigurnost s francuskim višenamjenskim transportnim zrakoplovom tankerom na Grenlandu. U međuvremenu, očekuje se da će cijela flota biti u potpunosti operativna do 2027. godine, pružajući Kopenhagenu poboljšanu situacijsku svjesnost, prikrivenost i mogućnosti umreženog ratovanja prilagođene modernim okruženjima sukoba u više domena, dodaje se.

F 35 – kontraverze

Inače, lani se pojavila i informacija da se F-35 može iz SAD-a, daljinski isključiti. Kao odgovor na te i druge slične informacije europskih medija, američki koncern Lockheed Martin i nekoliko vlada odbacili su tvrdnje da lovci F-35 Lightning II (plod dugogodišnjeg razvoja u okviru međunarodnog programa Joint Strike Fighter – JSF) imaju nekakav tajni „prekidač za gašenje“ kojim bi američke vlasti mogle daljinski onesposobiti avione. Prava stvarnost jest da poseban prekidač nije potreban kako bi se strani F-35 avioni spriječili u obavljanju svojih predviđenih zadaća. Dovoljno je prekinuti podršku avionima da bi se postigao isti rezultat, možda ne trenutačno, ali dovoljno brzo. Bez pristupa lancima održavanja i logistike pod kontrolom SAD-a, kao i računalnim mrežama potrebnim za redovito funkcioniranje, svaka flota F-35 brzo bi postala neupotrebljiva, a avioni koji bi nastavili letjeti tijekom ograničenog vremena mogli bi to činiti samo sa značajno smanjenim sposobnostima. A i ovaj portal je već pisao da je ovaj zrakoplov ostao jedan od instrumenata politike MAGA koju provodi američki predsjednik Trump, štio uvelike čini upitnom odluku da Danska, kao i niz drugih EU država uskoro prelaze na ove skupe i sofisticirane letjelice, u situaciji žestokog zaoštravanja odnosa sa SAD-om zbog Grenlanda.

Spin-off poduzeće InEMsens Fakulteta elektronike i računarstva (FER) kao jedino iz Hrvatske dobilo je financijsku podršku za šestomjesečni projekt u sklopu NATO-ovog akceleracijskog programa DIANA (Defence Innovation Accelerator for the North Atlantic), na temu ”Sensing and Surveillance”. Tema projekta su napredne senzorske tehnologije i njihova primjena u civilnom sektoru te sigurnosnim i obrambenim sustavima. Naime, DIANA putem NATO-ovog tzv. Challenge Programme za inovativna SME poduzeća i startupove potiče predlaganje tehnoloških rješenja za nacionalne planove i program obrane. Glavni kriteriji za ocjenu bili su inovativnost, jasnoća rješenja u kontekstu sustava dvojne namjene i tehnička izvodljivost

“Sudjelovanjem u programu DIANA FER postaje globalno prepoznatljiva istraživačka ustanova u razvoju tehnologija s primjenom u civilnom i sigurnosnom sektoru. Na ovogodišnji je poziv za sudjelovanje pristiglo više od 2600 prijava iz gotovo svih zemalja članica NATO saveza, a FER-ovo se spin-off poduzeće nalazi u 3 posto odabranih. Ovo je i važan korak za Hrvatsku u jačanju konkurentnosti u industrijama koje povezuju ove sektore, a što će ujedno doprinijeti sigurnosti i gospodarskom rastu zemlje”,

istaknuo je prof.dr.sc. Vedran Bilas, tehnički savjetnik projektnog tima, ujedno dekan FER-a.

Tijekom trajanja programa, FER-ov će tim imati priliku unaprijediti razinu tehnološke spremnosti svog sustava za detekciju, testirati tehnička rješenja u NATO ispitnom centru te iskoristiti mentorstvo i umrežavanje s istraživačima, start-up poduzećima, krajnjim korisnicima, kao i potencijalnim investitorima. Najveći dio projektnih aktivnosti provodit će se u jednom od vodećih europskih tehnoloških akceleratora DualTech by Takeoff u Torinu.

“U okviru teme, FER-ov tim InEMsens predložio je rješenje za brzo otkrivanje i prepoznavanje ukopanih metalnih objekata koristeći napredne elektromagnetske senzore i umjetnu inteligenciju. Ovo se rješenje može koristiti za humanitarno razminiranje te pametno mapiranje podzemne infrastrukture, ali i robotskih sustava za brzo otkrivanje eksplozivnih naprava u vojnim misijama, te sustava za potporu odlučivanju”,

pojasnio je istraživač i vođa tima dr.sc. Davorin Ambruš.

Poduzeće InEMsens osnovali su istraživači “Laboratorija za inteligentne senzorske sustave (LISS)” s FER-a, s ciljem komercijalizacije rezultata istraživanja ostvarenih u okviru istraživačkog projekta “METASHAPE – Empowering handheld metal detectors with shape-based target discrimination for use in humanitarian demining”. Poduzeće je licenciralo tehnologiju od FER-a te trenutačno radi na njenoj nadogradnji, kao i razradi poslovnog modela. FER-ov tim predvođen je istraživačem dr. sc. Davorinom Ambrušem, a čine ga i dr. sc. Marko Šimić, dr. sc. Dorijan Špikić te dekan FER-a, prof. dr. sc. Vedran Bilas, u ulozi tehničkog savjetnika.

Vedran Bilas, dekan FER-a

Koliko je važna i tzv „Tehnološka bitka“ u novim obicima sukoba govori i vijesta da je Orqa, kompanija poznata po razvoju naprednih autonomnih rješenja za dronove, objavila je danas da je osigurala 5,8 milijuna eura u Seed rundi financiranja predvođenoj jednim od najvećih američkih venture capital fondova Lightspeed Venture Partners, uz sudjelovanje Radius Capitala (SAD), Decisive Pointa (SAD) i postojećeg investitora Day One Capitala (Mađarska). Ova investicija dolazi u ključnom trenutku za industriju dronova i zapadna tržišta. Kako se regulative i fokus preusmjeravaju prema pristupačnoj masovnoj proizvodnji, velike prilike otvaraju se na obrambenom i ‘enterprise tržištu’.  Orqa mjesečno proizvodi i prodaje tisuće dron komponenti, radio sustava, dronova, naočala za pilote i kontrolere, jedinstveno je pozicionirana da odgovori na ključne globalne izazove. Taj trend dodatno potvrđuje trenutni sukob u Ukrajini, gdje se mjesečno koristi na tisuće dronova, pokazujući potrebu za masovno proizvedenim, troškovno učinkovitim rješenjima. Nadalje, nedavni incidenti u Crvenom moru, gdje su niskobudžetni dronovi Hutija poremetili globalne opskrbne lance, ističu stratešku važnost pristupačnih dronova i protu-dronskih sustava.

“Nalazimo se na tehnološkoj prekretnici gdje sposobnost proizvodnje i implementacije velikih količina pristupačnih, visokoučinkovitih dronova može redefinirati bojišnicu i šire,” izjavio je Srđan Kovačević, izvršni direktor (CEO) Orqe.

“Ovo financiranje omogućit će nam ostvarivanje puno ambicioznijeg tehnološkog plana i pozicionirati Orqu kao vodećeg dobavljača tehnologija za bespilotne sustave na Zapadu. Ne gradimo samo ‘zapadni DJI’, već želimo razviti snažan i otporan ekosustav zapadnih dobavljača naprednih bespilotnih sustava za obrambene i Enterprise aplikacije.”

Osječka tvrtka Orqa- iz uspjeha u uspjeh

Investicija Lightspeeda u Orqu temelji se na njihovom iskustvu s tvrtkama poput Helsing (GER) i Anduril (USA), koje su redefinirale obrambeni sektor s naprednim autonomnim sustavima i rješenjima temeljenim na umjetnoj inteligenciji. Antoine Moyroud, partner u Lightspeed Venture Partnersu, komentirao je: ‘Orqa je jedinstveno pozicionirana za iskorištavanje rastuće potražnje za skalabilnim rješenjima dronova. Njihova vizija izgradnje zapadne alternative kineskom DJI-ju, uz njihovu predanost izgradnji globalnog lidera s europskim korijenima, čini ovo iznimno uzbudljivom investicijom.’

ORQA ima velike planove, pa za sljedeću godinu najavljuje pokretanje proizvodnje u SAD-u, kao i osnivanje ureda u Londonu.

Već smo ranije pisali o uspješnom hrvatsko-estonskom razvoju sustava situacijske svijesti na besposadnim sustavima i klasičnim oklopnim vozilima, a ta lijepa priča nastavlja se i dalje. Estonsko-hrvatski startup Vegvisir uspješno je dovršio prva terenska ispitivanja svog sustava situacijske svijesti posredstvom mješovite primjene virtualne realnosti („Mixed Reality Situational Awareness System“), koji posadama oklopnih vozila pruža mogućnost pogleda-kroz-zid-vozila. Tvrtka svoje tehnološko rješenje aktualno predstavlja i na vojnom sajmu IDEX 2023 u Abu Dhabiju, gdje će se tu tehnologiju po prvi puta vidjeti i integriranu na estonsko kopneno besposadno vozilo Milrem Robotics Type-X RCV (Robotic Combat Vehicle), kojeg se predstavlja na izložbenom mjestu EDGE Group PJSC.

Vegvisir se sastoji od sustava kamera montiranih na vozilo i sustava naočala s ultra-niskom latencijom, koje korisniku pružaju neometano vidno polje okoline vozila. Sustav također nudi i mogućnost prikaza dodatnih podatkovnih slojeva na takvu sliku. To omogućava osoblju u vozilu pregled od 360 stupnjeva na sve što se događa u neposrednoj okolini vozila, time im omogućujući i da se bolje orijentiraju te donose efikasnije odluke na bojnome polju.

Prema riječima izvršnog direktora Ingvara Pärnamäea, terensko testiranje pri Izviđačkoj bojni Prve pješačke brigade Obrambenih snaga Estonije donijelo je mnoga pozitivna iskustva – svi koji su koristili ovo rješenje potvrdili su da ono omogućava bolji pregled nego periskopi, omogućavajući im da bolje donose odluke. “Tijekom 3 dana testiranja naše tehnološko rješenje bilo je isprobano na oklopnom transporteru Patria Sisu XA-188 na kotačima 6×6, te na borbenom vozilu pješaštva CV-9035”, objasnio je Ingvar Pärnamäe,  nastavivši: “Pokusne vožnje bile su obavljane brzinama od 40 do 60 kilometara na sat, na raznim podlogama – na jednom bivšem aerodromu, na šljunčanim cestama i izvan puteva. Stekli smo time mnogo vrijednih uvida, kao i potvrdu da smo stvorili rješenje koje je jako potrebno”.

To prvo terensko testiranje dokazalo je i da  članovi posade koji inače pate od mučnine u zatvorenim prostorima kao što su oklopna vozila noseći VR naočale mogu izdržati duže vožnje bez ikakvih problema.

———————

———————

Čelnik tvrtke dodao je da će daljnja testiranja biti provođena tijekom nadolazećih mjeseci ne bi li se učinak sustava Vegvisir ocijenio na različitim oklopnim vozilima te se dobilo još povratnih informacija od krajnjih korisnika. “Mi namjeravamo učiniti Vegvisir kompatibilnim s većinom tipova vozila i tehnologija koje se koriste na našim ciljanim tržištima,” rekao je Pärnamäe.

Vegvisir je prikazao svoj sustav situacijske svjesnosti većem broju najvećih proizvođača vojnih vozila na svijetu – od čega je više njih iskazalo interes za testiranje ovog rješenja na vlastitim platformama u skorijoj budućnosti. „Susreli smo se i s predstavnicima oružanih snaga i ministarstava iz različitih zemalja, i tu je ima mnogo interesa za Vegvisir,“ napomenuo je Pärnamäe: “Planiramo objaviti prvu verziju konačnog proizvoda i odmah osigurati i njegove prve prodaje već ove jeseni.”

Tvrtka je pokrenula treći ciklus financiranja ne bi li time poduprla razvoj svog proizvodnog rješenja. “U drugom ciklusu financiranja mi smo se usmjerili prema investitorima iz 5 europskih zemalja, Zbog interesa za naš proizvod većeg nego što smo očekivali, prikupili smo više sredstava nego što je bilo originalno planirano. Ovoga puta imamo mnogo ambiciozniji cilj: prikupiti ukupno 2 milijuna eura investicija, od čega smo već većinu obavili”, objasnio je Pärnamäe

Vegvisir će prikazati svoj proizvod na obrambenoj izložbi IDEX 2023 koja se upravo danas počela u Abu Dhabiju (Ujedinjeni Arapski Emirati) i trajat će do petka, 24. veljače. Posjetitelji mogu naći Vegvisir tim na nacionalnom paviljonu Estonije (10-D06), a njihovo rješenje može se vidjeti i integrirano na estonskom vozilu Milrem Robotics Type-X RCV na izložbenom mjestu tvrtke EDGE Group PJSC.

*Photo: Vegvisir

Dok se Republika Hrvatska sprema u dogledno vrijeme primiti rabljena vozila Bradley MsA2 ODS, u Sjedinjenim Američkim Državama aktualno se razmatra mogućnost njihove buduće pregradnje na hibridni pogon – elektromotore uz postojeći motor na unutarnje izgaranje. Iako se ovaj korak promišlja već godinama, terenski testovi ključni za ovu odluku trebali bi biti obavljeni do kraja aktualne američke fiskalne godine (koja je započela 1. listopada 2021. i traje do 30. rujna 2022.godine). U proračunskim dokumentima za iduću proračunsku i fiskalnu godinu, koji su aktualno u postupku donošenja, najavljeno je da bi se temeljem ovogodišnjih zaključaka trebalo iduće fiskalne godine onda donijeti i konkretnije odluke o ovom zanimljivom projektu modernizacije pod okriljem Ureda za brzo dostizanje sposobnosti i kritične tehnologije (Rapid Capabilities and Critical Technologies Office – RCCTO) Kopnenih snaga SAD.

XM913 – novi Gatling-top u kalibru 50 mm

Pri tome, teško je reći konkretan iznos novca potrebnog za spomenuti prototipni razvoja vozila Bradley na hibridni pogon, budući je taj trošak uklopljen u širu stavku prototipnih razvojnih projekata za to oklopno vozilo, koja u svojih 164 milijuna USD u fiskalnoj 2022. godini predviđa financiranje i dodatnih promišljanja naprednih koncepata borbenih vozila, novu generaciju tehnoloških sustava za upravljanje vatrom, razvoj novog Gatling-topa u kalibru 50 mm (XM913), te izradu demonstratora budućih tehnologija zaštite ovakvih vozila.

Qinetiq Hybrid Electric Drive

Nije tajna da su današnje verzije borbenog vozila Bradley na samome rubu svojih sposobnosti proizvodnje energije za svekolike namjene, od pokretanja vozila do pokretanja razne u vozila ugrađene opreme. Navodno bi tu ugradnja hibridnog pogona mogla riješiti brojne probleme – od dizanja stope preživljavanja ovih vozila na bojištu, preko smanjivanja njegova termalnog i zvučnog potpisa na terenu, pa do boljeg ubrzavanja vozila i unapređenja ubojitosti oružnih sustava, sve do stvaranja osnova za interni sustav drive-by-wire (koji bi trebao poslužiti na putu prema automatiziranoj vožnji) i stvaranja unutrašnih zaliha energije potrebne za potencijalnu buduću ugradnju laserskih oružja.

Prema predstavljenim proračunskim dokumentima, Kopnene snage SAD planiraju aktualnu fazu razvojnih napora dovršiti do zadnjeg tromjesečja fiskalne 2022. godine, a onda dobivene prototipove testirati na probnim poligonima kompleksa Aberdeen u saveznoj državi Maryland i Yuma u Arizoni. Obje ove serije ispitivanja trebale bi biti dovršene u prvom tromjesečju fiskalne 2023. godine. Riječ je tu o isprobavanju tehnoloških rješenja nastalih suradnjom koncerna BAE Systems i QinetiQ, kojima bi BAE Systems krenuo u vozila M2 i M3 Bradley ugrađivati tzv. Hibridni električni pogon (Hybrid Electric Drive – HED) tvrtke QinetiQ, čija je osnovna komponenta napredni pogonski sklop (Modular EX-Drive) koji upravlja vozilom te prijenosom energije na gusjenice.

Kupola novog M2A4 Bradley IFV, Fort Stewart, 1. veljače 2022.

Ranije ove godine već je zabilježeno i da je 3. pješačka divizija stacionirana u bazi Fort Steward, savezna država Georgia, postala prva postrojba Kopnenih snaga SAD opremljena moderniziranim vozilima M2A4, koja su proizvod praktično desetljetnog modernizacijskog poduhvata. Pri tome je naglasak varijante A4 na ugradnji novog podvozja i novih gusjenica, uz obnovu i elektro-sustava te pogonske skupine, sve to ne bi li se vozilima Bradley vratilo negdašnju mobilnost te omogućilo integraciju i novih tehnoloških rješenja pojedinih internih komponenti opreme – među ostalim i ugradnju aktivnih sustava obrane vozila. No, dovršenje priprema za prelazak na varijantu A4 bilo je sve osim laganoga – zadnjih godinu dana prošlo je u rješavanju problema s pregrijavanjem baterija u kupoli moderniziranih vozila. Naime, kako je na kraju bilo ustanovljeno, ugradnja novih punjača bez regulatora voltaže dovodila je do pregrijavanja starih baterija u sustavu, a onda i do oslobađanja toksičnih plinova u kupoli i tijelu vozila. Samo ovaj problem je bio zaslužan za praktično godinu dana usporavanja uvođenja u službenu uporabu vozila Bradley varijante A4.

Vozilo varijante M2A4 tijekom testiranja 2020. godine

Imajući u vidu ovako polagan napredak u unapređivanju elektro-instalacija postojećih vozila, ne čudi ni da se prelazak na potpuno električne verzije ovakvih sustava ostavlja za dalju budućnost. Naime, početkom veljače objavljena Klimatska strategija Kopnenih snaga SAD navodi uporabu taktičkih vozila na isključivo električni pogon kao cilj do 2050. godine, dok se vozila na hibridni pogon najavljuje do 2035. godine. Pri tome bi razne robotizirane platforme mogle biti prva vozila na isključivo električni pogon, uz potencijalni razvoj i lakog izvidničkog vozila na električni pogon. Za to vrijeme već itekako traje razvoj tehnoloških rješenja za novu generaciju pogona za Joint Light Tactical Vehicle (JLTV), u čijem se okviru promišlja i hibridne te kompletno električne varijante – tako da ne čudi predstavljanje hibridne verzije vozila JLTV poduzeća Oshkosh s početka ove godine.

U svemu tome veliku ulogu imaju volumen i masa takvih tehnoloških rješenja. Naime, kako je to opisao brigadni general Glenn Dean zadužen za programe razvoja kopnenih sustava – “Ako uzmete količinu baterija s aktualnom tehnologijom koja bi bila potrebna za isključivo električni pogon tenkova Abrams, ona bi bila veća od samoga tenka, tako da po pitanju kompletno električnih opcija imamo problem pakiranja i skladištenja energije“.

Paramount Land Systems, podružnica Paramount Groupe, globalne zrakoplovne i tehnološke tvrtke, sa zadovoljstvom najavljuje potpisivanje strateškog ugovora o suradnji s estonsko-hrvatskom obrambenom tvrtkom, Defensphere OU, što označava početak razvoja, integracije i globalne komercijalizacije Vegvisir Mixed Reality Situational Awareness Sustava (XRSAS).

Vegvisir sustav bit će uklopljen u Paramountovu flotu revolucionarnih oklopnih transportera otpornih na minsko-eksplozivne naprave.

Sustav za situacijsku svijest, Vegvisir, omogućuje posadi oklopnih vozila vidljivost od 360 stupnjeva kroz balističke stijenke vozila. Pomoću misijskog računala, smještenog u samom vozilu, upravlja se brojnim procesima za obradu, rezanje i spajanje slike, uključujući inovativne videografske sustave, slojeve redundantnih senzora, te algoritme koji sintetiziranju slike kamere spajajući ih s informacijama iz okruženja. Glavno sučelje za prikaz informacija i slike okoline jesu posebne video naočale, razvijene i proizvedene u Hrvatskoj. Naočale se koriste za prikaz miješane stvarnosti kombinirajući zapise s video kamera i podatke prikupljene sa senzora ili drugih izvora.

“U konfliktnim okruženjima iz 2022., koji su danas mogući izvan granica neke zemlje i unutar njih, postoji sve veća potražnja za izvanrednom razinom situacijske svijesti o okruženju na bojnom polju. Od ključne je to važnosti za članove posade koji obavljaju bezbroj zadaća – kao što su izviđanje, granična patrola i održavanje mira, sposobnost promatranja, orijentacije, odlučivanja i uključivanja u vremenski osjetljive scenarije s većom učinkovitošću i šansom za preživljavanjem misije nego ikada prije”, izjavio je Deon Grobler, glavni izvršni direktor Paramount Land Systemsa.

„Naša misija je osigurati  da Paramountova kopnena vozila pokažu svjetsku tehnološku snagu koja ne poznaje ograničenja ni granice. Naše partnerstvo s Defensphere OU unaprjeđuje naše 27-godišnje nasljeđe i predanost ponudi vrhunskih inovacija i visoko prilagođenih rješenja za naše partnere širom svijeta”, dodao je Grobler.

Paramount Group je od nule razvila široku lepezu moćnih oklopnih vozila, kao i vozila otpornih na minsko-eksplozivne naprave svjetske klase, opremljenih najnaprednijom tehnologijom kako bi osigurala da svaka platforma krajnjem korisniku pruža primjerenu izvedbu u zaštiti, mobilnosti i vatrenoj moći. Tvrtka nudi sveobuhvatna, specifična rješenja za kopnene snage diljem svijeta, uključujući osobnu zaštitnu opremu, integrirane komunikacijske sustave, sustave balističke zaštite, te potpuna rješenja za vojne kampove i logistiku.

Razvoj Vegvisira – o kojem smo već pisali na portalu Obris.org – odvija se u skladu s vojnim standardima NATO-a i integrira se u druge platforme koje se koriste na bojnom polju, uključujući kopnena besposadna vozila, samostalne senzore, te sustave upravljanja bojnim poljem. U Vegvisiru također leži potencijal za korištenje u svrhe obuke i različitih simulacija za mehanizirano pješaštvo. Kao rezultat, Vegvisir pruža odlučujuću prednost u odnosu na protivnike, a istovremeno olakšava stvaranje zajedničke operativne slike.

Uz ponudu Vegvisira, Defensphere OU također nudi i studije izvedivosti za različite nadogradnje i instalacijske usluge za oklopna vozila, zajedno s prilagođenim API-ma za integracijom softvera drugih tvrtki.

Ingvar Pärnamäe, glavni izvršni direktor Defensphere OU, izjavio je da „Vegvisir i slična rješenja danas nude kritične sustave za donošenje intelegentnih odluka, na i izvan borbenih okruženja, tako da imaju sve informacije i razumijevanje koje će im trebati da dođu do zdravih zaključaka, onih koji se često izvršavaju u hodu. Zadovoljstvo nam je surađivati s Paramount Groupom na implementaciji naše tehnologije situacije svijesti i promatranja, unutar njezine flote naprednih oklopnih vozila. i veselimo se zajedničkom rastu te globalnoj primjenjivosti spomenutih rješenja na Paramountove postojeće partnere na tržištima obrane i domovinske sigurnosti”.

Kako je također danas bilo objavljeno, u ovim nastojanjima će poduzeću Defensphere OU ubuduće biti od koristi i njihov novi „viši savjetnik za obrambena pitanja” Ante Kotromanović, koji je od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016. godine obnašao dužnost ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske.

Estonsko-hrvatska obrambena tvrtka Defensphere, osnovana 2021. godine, razvija sustav Vegvisir, koji treba upraviteljima besposadnih sustava i posadama klasičnih oklopnih vozila omogućiti punu situacijsku svjesnost bojišnice, bilo na daljinu ili kroz oklopni zid vozila. Prema riječima izvršnog direktora tvrtke Ingvara Pärnamäea, Vegvisir je osmišljen za pružanje bolje vidljivosti za različita oklopna vozila (APC, IFV, MBT i druga), što onda otvara i put boljoj mogućnosti promatranja okoliša, orijentacije te znatno bržeg reagiranja nego kod tradicionalnih rješenja koja se trenutno koriste na oklopnim vozilima. “Vegvisir stvara vidno polje od 360 stupnjeva pomoću sustava kamera i senzora instaliranih na oklopnom vozilu koji omogućuje cijeloj posadi simultanu sliku okruženja vozila u stvarnom vremenu i s minimalnom latencijom”, pojasnio je Pärnamäe.

“Sustav kombinira četiri komplementarna sloja senzora kako bi se osigurala vidljivost u nizu taktičkih situacija kako po danu tako i po mraku, uz korištenje termalnih senzora”. Pri tome, Vegvisirovo inovativno rješenje za prikaz sintetizirane slike koristi zaslone uređaja koji se stavljaju na glavu korisnika, kako bi im pružio pregled mješovite stvarnosti onoga što se događa u neposrednoj blizini vozila, ali i zanimljivih objekata udaljenih čak do 10 km. Razvoj Vegvisira odvija se u skladu s vojnim standardima NATO-a te uz integraciju s drugim platformama koje se koriste na bojnom polju, uključujući besposadna kopnena vozila, samostojeće senzorne točke i sustave upravljanja bojnim poljem (Battlefield Management System – BMS). Zbog svega toga, Vegvisir pruža jasnu prednost nad protivnicima i snažno podržava stvaranje zajedničke operativne slike stanja na terenu.

Izvršni direktor Pärnamäe objašnjava kako je startup prikupio 550.000 eura u prvom krugu ulaganja za razvoj Vegvisira, čime je vrijednost tvrtke skočila na 5,5 milijuna eura. “U prvom krugu financiranja angažirali smo investitore iz četiri europske zemlje i prodali čak i više pristupnica nego što smo prvobitno planirali”, rekao je. “Uz pomoć te investicije razvit ćemo ono što je zasad tek naša tehnička demo-verzija proizvoda u prototip koji se može testirati u suradnji s krajnjim korisnicima. Cilj nam je prikazati ga na sajmu obrambene industrije Eurosatory u Parizu ovog ljeta”, dakle, uz ponešto sreće, od 13. do 17. lipnja ove godine. Prema Pärnamäeu, za ovu je godinu planiran i drugi krug financiranja s ciljem povećanja inženjerskog i prodajnog tima tvrtke te dostizanja statusa krajnjeg proizvoda do 2023. “Pretpregovori s nekoliko najvećih svjetskih tvrtki za oklopnu tehnologiju pokazuju kako je interes za ovo rješenje poprilično velik”, potvrdio je čelnik tvrtke.

————————

————————

Ivan Jelušić, ORQA

Za Hrvatsku je posebno bitna činjenica kako poduzeće Defensphere zapravo predstavlja primjer konkretne suradnje hrvatske i estonske industrije, budući je hrvatsko poduzeće Orqa d.o.o. najveći pojedinačni dioničar i suosnivač tvrtke Defensphere registrirane u Estoniji. O tome je za portal Obris.org Ivan Jelušić, suosnivač hrvatske tvrtke Orqa objasnio: “Vegvisir je sjajan primjer suradnje hrvatske i estonske industrije te zajedničkog razvoja naprednih tehnoloških rješenja u području obrane i sigurnosti. Izgledno je da će proizvod na kojem radimo biti jedno od najkompleksnijih rješenja dvojne namjene ikad proizvedenih u Hrvatskoj. Sigurni smo da će se i MORH sa svojim interesom pridružiti listi partnera koji već surađuju na ovom projektu”.

Posebno treba napomenuti kako je tim temeljem s nizom partnera stvoren i poseban konzorcij vođen hrvatskim poduzećem DOK-ING, kojem su ciljevi napredno opremanje njihovih besposadnih vozila KOMODO te zajedničko pretendiranje na sredstva iz Europskog obrambenog fonda (EDF) tijekom nadolazećeg razdoblja. Baš o tom aspektu rada posebne pohvale je imao i Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije (HKKOI):

“Suradnjom ORQA d.o.o. iz RH i tvrtke Defensphere iz Estonije možemo reći da dolazi do konkretnog i prvog vidljivog oglednog primjera kolaborativnog razvojnog projekta između društava 2 države članice EU, a koji će zasigurno imati i potencijal aplikacije na Europski obrambeni Fond. Kao krovno udruženje RH obrambene industrije raduje nas da je ovom razvojnom suradnjom konkretiziran i nedavno potpisani MoU imeđu Estonskog udruženja obrambene industrije i HKKOI, ali i da ovaj projekt predstavlja novi ‘deal’ u području obrambene industrije RH koji cijeli sektor usmjerava prema većoj dodanoj vrijednosti i konkurentnosti”.

Po prvi put na svijetu Izrael je borbeno uporabio istinski roj bespilotnih letjelica tijekom sukoba s Hamasom, u svibnju ove godine nad prostorom pojasa Gaze. Ovo je novi veliki doseg na području tehnologije besposadnih sustava, i to bi trebalo biti pozivom na buđenje Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika, budući je vrijeme da se poradi na smanjivanju rizika koje takva oružja predstavljaju za nacionalne obrambene sustave i globalnu stabilnost.

Položaji za lansiranje raketa u Gazi, pogled iz izraelskog vojnog drona u svibnju 2021. godine

Izraelsko korištenje ovakve tehnologije je tek početak. Aktualne vijesti ne ukazuju da su izraelske Obrambene snage na terenu iskoristile neku posebno kompliciranu varijantu ove sposobnosti. Kako izgleda, malen je broj besposadnih letjelica poduzeća Elbit Systems koordinirao traganje, i bili su korišteni koordinirano s minobacačkim bitnicama te raketnim sustavima, ne bi li se izvelo udare “na desetke” ciljeva miljama od granice pojasa Gaze. Ti su besposadni sustavi pomogli otkrivanju neprijateljskih skrovišta, informacije o njima su dostavljali u namjensku aplikaciju, koja je onda te podatke prerađivala zajedno s drugim izvorima obavještajnih podataka. Budući rojevi neće biti tako jednostavni.

Obično fraza “rojevi dronova” podrazumijeva velik broj besposadnih naprava koje se koristi istodobno. No, u istinskom roju besposadnih naprava, te naprave međusobno komuniciraju i surađuju, donoseći kolektivne odluke o tome kuda da se ide i što da se radi. U rojevima dronova vojne namjene, umjesto 10 ili 100 individualnih dronova, čitav taj roj tvori jedinstven te integriran oružni sustav vođen nekom formom umjetne inteligencije. Dakle, rojevi dronova su stvarnost, i to nas treba brinuti. A kako najbolje smanjiti rizike koje nose takva oružja?

Sjedinjene Američke Države trebale bi voditi globalnu zajednicu u novim razgovorima na temu moguće potrebe za novim pravilima ili međunarodnim ugovorima kojima bi se specifično reguliralo i ograničilo uporabu besposadnih rojeva. Aktualni prijedlozi o kompletnoj zabrani autonomnih oružja pokrivali bi i besposadne rojeve, no takvi propisi vjerojatno ne bi obuhvatili ovakav tip rojeva kakve je Izrael nedavno koristio. Bez obzira na neke drugačije medijske izvještaje, nema naznaka da je taj roj donosio autonomne odluke o tome koga pogubiti (a pitanje zabrane takvih, malih i od ljudi kontroliranih rojeva posve je druga tema). Osim toga, nije vjerojatno da će se velike sile složiti sa širokom zabranom autonomnih oružja. Usko fokusirane zabrane autonomnih oružja “visokog rizika”, kao što su to rojevi dronova ciljano usmjereni na uništavanje ljudske sile, mogle bi naći širu podršku – posebno ako krenu stvarati asimetrične efekte koji bi u praksi štetili, a ne promicali interese velikih sila.

Globalne oružane sile trebaju proširiti svoj rad na razvoju, testiranju i širem dijeljenju tehnologija za izlazak na kraj s izazovima besposadnih rojeva. Efikasni sustavi za suprotstavljanje besposadnim sustavima trebaju biti jeftini, imati sposobnost brzog ponavljanja svojih djelovanja, te imati sposobnost istodobnog pogađanja velikog broja ciljeva. Takve bi sustave trebalo raspoređivati na ciljnim prostorima visokog rizika, kao što su to zračne luke, kritička infrastruktura, i osobe državnih poglavara. Budući je tu prijetnja suštinski međunarodna, pojedine vodeće države trebale bi pružiti napredne sposobnosti za suprotstavljanje besposadnim rojevima svim partnerima i saveznicima koje takve prijetnje ugrožavaju.

Održavanje besposadnih rojeva izvan dosega terorista tražit će posebne napore. Države bi mogle usvojiti mjere slične Rezoluciji broj 1540 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, kojom se priječi teroristima pribavljanje kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog oružja, kojima bi se onda obuhvatilo i besposadne rojeve (ili bi se jednostavno moglo tek proširiti djelokrug UNSCR 1540). Organizacije koje provode lokalno, nacionalno i međunarodno pravo također trebaju tražiti indikatore terorističkog pribavljanja sposobnosti korištenja besposadnih rojeva, kao što je to kupovina velikih količina besposadnih naprava, odnosno rad već poznatih ekstremističkih skupina na razvoju ili modificiranju kontrolnih sustava besposadne tehnike.

Američki pokus s besposadnim rojem, poligon China Lake, listopad 2016. godine

Tijekom posljednjih godina prijetnja besposadnih rojeva raste paralelno njihovoj kompleksnosti. U 2016. godini američko Ministarstvo obrane lansiralo je iz tri borbena aviona F/A-18 Super Hornet 103 Perdix drona. Ove su besposadne naprave onda djelovale koristeći “kolektivni mozak”, formirajući razne letne formacije, krećući se nad pokusnim bojištem i preslagujući se u raznolike nove konfiguracije. Treba naglasiti kako je taj sustav bio razvijen od studenata s Massachusetts Institute of Technology (MIT). Ako su besposadni rojevi tako jednostavni da ih mogu stvoriti studenti, lako možemo očekivati da ih uskoro vidimo u zonama sukoba širom svijeta. Tijekom prošle godine Kina, Francuska, Indija, Španjolska, Južna Afrika, SAD i Velika Britanija obznanile su i testirale svoje nove programe besposadnih rojeva.

Globalna proliferacija tehnologije besposadnih rojeva stvara rizike destabilizacije. Tijekom lanjskog sukoba u Nagorno-Karabakhu, azerbajdžansko korištenje besposadnih sustava bitno je doprinijelo brzoj predaju Armenije (čemu su, nedvojbeno, pomogli i još neki dodatni faktori). Rojevi potenciraju takve ishode – korištenjem više besposadnih naprava, te kompleksnijih taktika koje mogu pomoći u preplavljivanju postojećih obrambenih  sustava neprijatelja. To je prijetnja kojom se vojni sustav SAD bavi već puno desetljeće. Istraživanje iz 2012. godine, u kojem je tamošnja Naval Postgraduate School simulirala napad osam dronova na američki razarač, ustanovila je da bi barem njih četiri uspjela pogoditi brod. I teroristima su jako privlačni besposadni rojevi kao relativno dostupno zračno sredstvo za nadilaženje protuzračnih sustava obrane pri izvođenju napada na kritičku infrastrukturu i pojedine ciljane osobe.

Besposadni rojevi stvaraju rizike usporedive s onima tradicionalnog oružja za masovno uništenje. Rastom aktualnih besposadnih rojeva na super-rojeve od 1.000 ili možda i do milijun dronova, njihova svrsishodna kontrola kreće nadilaziti mogućnosti bilo kojeg čovjeka. To je problem budući da autonomna oružja mogu donositi tek ograničene ocjene o civilnoj ili vojnoj prirodi zadanih ciljeva. Pri tome, barem simbolički, razlika od samo jedne točkice na zaslonu može raditi razliku između stealth-bombardera i psa. Greške tu mogu značiti smrti civila ili prijateljskih vojnika, te nehotičnu eskalaciju sukoba.

Besposadni rojevi kao višenamjenski dio šireg umreženog vojnog sustava

Stanje stvari u praksi govori da gotovo ni jedan aktualni sustav za zaštitu od bespilotnih sustava danas nije ujedno i dizajniran za suprotstavljanje besposadnim rojevima. Aktualni sustavi detekcije imaju problema s razlikovanjem i poimanjem većeg broja dronova. Takvi bi rojevi lako mogli preplaviti i sustave za rušenje besposadnih naprava, koji često obuhvaćaju ograničene i spore sustave presretanja. Osim toga, besposadni roj lako može biti i previše prostorno raširen za efikasno djelovanje protiv njegove cjeline. Naravno, kod novih sustava za obranu od dronova, kao što je to na snažnim mikrovalnim zrakama zasnovan sustav THOR (Tactical High-power Operational Responder) Istaživačke laboratorije američkog Ratnog zrakoplovstva (Air Force Research Laboratory – AFRL) – niska cijena pojedinih hitaca (recimo, laserom) ili korištenje rojeva za obranu od besposadnih rojeva, mogli bi se pokazati učinkovitima. Dok se takvi sustavi mogu naći u arsenalima velikih sila, manje države i ugroženi civili lako bi mogli biti bitno ranjiviji.

Sve veća autonomija besposadnih rojeva omogućava državama korištenje sve većeg broja dronova odjednom. Ljudska sposobnost poimanja praktično ograničava simultano upravljanje brojnim dronovima, budući je teško istodobno nadzirati djelovanje brojnih dronova, osigurati da se oni ne sudaraju, i uz sve to još i postići ciljeve čitave misije. No, vojne organizacije rade na nadilaženju tih prirodnih ljudskih ograničenja. U jednom istraživanju iz 2008. godine pokazalo se kako pojedinačni ljudski operater može efikasno upravljati sa do četiri drona, bez bitnog opadanja efikasnosti u provedbi misija. Do 2018. godine je američka Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA) najavila kako bi čovjek u budućnosti mogao daljinski upravljati čitavim besposadnim rojem, koristeći mikroprocesor usađen direktno u mozak.

Nije tajna da su jata čvoraka jedan od uzora tvoracima tehnologije besposadnih rojeva

Vojna vrijednost besposadnih rojeva počiva u njihovom omogućavanju dodatne kompleksnosti i fleksibilnosti djelovanja. Aktualni rojevi tipično koriste male dronove homogene vrste. Budući rojevi mogli bi biti različitih veličina, opremljeni lepezom različitih i međusobno nadopunjavajućih senzora, oružja i drugih korisnih tereta. To će omogućiti primjenu združenih taktika, gdje dronovi izvode udare raznolikim oružjima iz raznih smjerova – jedni mogu gađati vatrenim oružjima, dok drugi šire kemijska borbena sredstva. Rojevi mogu imati i dodatne adaptivne sposobnosti, kao svojevrsno samo-liječenje, gdje se roj u hodu prilagođava činjenici gubitka nekog dijela svojih pripadnika, ili koristi samouništenje pojedinih naprava, ne bi li time dostigao cilj svoje misije bez planiranog povratka. Osim toga, besposadni rojevi će vjerojatno biti i integrirani u svojevrsne platforme nosača dronova, koje bi se onda moglo i dodatno kombinirati u još veće sustave višestrukih nosača takvog ubojitog tereta.

Kako bilo da bilo, besposadni rojevi više nisu tek nešto iz znanstvene fantastike. Ta je tehnologija ovdje i sve se brže uporabno širi.

* Ovaj je tekst autor Zachary Kallenborn objavio 7. srpnja 2021. godine na specijaliziranoj internetskoj stranici Defense One (https://www.defenseone.com/). Njegov original pod naslovom „Israel’s Drone Swarm Over Gaza Should Worry Everyone“ dostupan je na internetskoj adresi: https://www.defenseone.com/ideas/2021/07/israels-drone-swarm-over-gaza-should-worry-everyone/183156/

Prošlotjedna prezentacija novog besposadnog robotskog sustava za rad u ekstremnim NBK uvjetima za tvrtku DOK-ING znači novi iskorak, a za RH afirmaciju na europskoj razini. Ovaj robusni robot može se koristiti i u civilne i u vojne svrhe, a po riječima samog Vjekoslava Majetića, vlasnika poduzeća DOK-ING – nema tog alata ili čak naoružanja koje se na njega ne bi mogli staviti. Sustavom teškim maksimalno 17 tona (12 tona bazno vozilo + 5 tona teški svi dodaci) upravlja se – kao i u slučaju drugih  robota poduzeća DOK-ING – malom konzolom, putem radio-veze, ograničena brzina mu je 30 km na sat, a hibridni pogon daju mu dizel-motor od 300 konjskih snaga i baterija od 170 kilovat sati. Na krovu vozila nalazi se automatizirani sustav za uzimanje uzoraka (krutih, tekućih i plinovitih), usuglašen sa NATO standardima.

Voditelj ovog projekta je Gordan Peršić, koji je ujedno i voditelj razvoja poslovanja unutar tvrtke DOK-ING, i s kojim smo kratko porazgovarali o samom robotu nazvanom „Komodo“, kao i o okolnostima njegovog nastanka.

Kojem vašem vozilu je ovaj robot najsličniji? Što mu je poslužilo kao temelj?

Gordan Pešić prezentira robotski sustav pred uzvanicima

“Ja bi rekao, zapravo, da je ovo vozilo nove generacije za DOK-ING, zapravo, besposadni sustav nove generacije. Tu smo inkorporirali apsolutno sva znanja koja smo stvarali unazad 30 godina.Znači, ovdje ima elemente inženjerskih sposobnosti, koje imamo na svojim strojevima za razminiranje. Ovdje ima elemente iz podzemnog rudarstva, kao što je taj baterijski pogon. Ovdje ima elemente iz vatrogastva – kao što je vatrogastvo i dekontaminacija. Tako da bih rekao da smo koristili sva znanja i iskustva u stvaranju ovakvog jednog prototipa, i da je zapravo ovo pravi ‘show-case’ onoga što DOK-ING zapravo tehnološki može napraviti”.

Koliko dugo ste ga razvijali?

“Razvijali smo ga posljednje tri godine. Inženjerski tim je brojao nekih četrdesetak ljudi, koji je radio na ovome. Bilo je izazova, bilo je i zabavno. Puno smo naučili. Puno smo naučili kako biti u standardima. Pogotovo, kako smo ga i adresirali od početka do kraja. Tako da, evo, tri godine, tri duge godine, da tako kažem”.

Što je bio najveći izazov?

“Radi se o jednom kompletno novom sustavu. Do sada nismo izbacili nikakav hibrid na tržište. Ovo je sustav nove generacije, jer razvijali smo posebno bazno vozilo i posebno nadogradnje. Ovo vozilo zapravo krasi ta modularnost u smislu da imate prednje i zadnje izmjenjive alate, a isto tako i taj izmjenjivi misijski modul… kojem, zapravo… izmjena misijskog modula – mijenjate i aplikacije. Tako da je ta varijanta bila možda čak i najizazovnija, jer je trebalo postići modularnost, i brzinu s kojom nismo se ranije susretali, i hibridizaciju. Tako da bilo je tu puno elemenata koji su bili zanimljivi za razvoj”.

Što je ono što ovom stroju osigurava autonomnost, i koliko on dugo može tako raditi?

“Ovo je primjer hibridnog stroja, gdje mu je baza hibridna… gdje su pogoni… imamo diesel-električni pogon, i stroj funkcionira na takav način. Motor puni baterije i osigurava nekakvu autonomnost od 6 sati najmanje, u okolišnim uvjetima, kad radi pod punim opterećenjem”.

Kakvu balistički zaštitu ima sustav Komodo?

“Balistička zaštita je trenutno na levelu 1, koja se može povećavati do levela 3”.

Ovo je prototip. Dakle, svaki prototip se, zapravo, prije nego uđe u serijsku proizvodnju još malo popravlja i uštimava. Što je ono na čemu ćete raditi, dakle, od prezentacije pa do početka serijske proizvodnje?

Kopnena platforma na gusjenicama i osnovna balistička zaštita

“Nas očekuje sad jedan vrlo izazovan projekt – to je PESCO projekt, kojeg je ministar obrane spominjao. Mi smo ušli tu, u taj projekt, i taj projekt traje idućih 36 mjeseci. S tim projektom zapravo želimo napraviti… u potpunosti istestirati, izdemonstrirati vozilo, i na takav način želimo se pozicionirati u Europi, kao jedan od značajnijih igrača u području robotskih sustava za kemijske/biološke/radiološke sposobnosti”.

Što se tiče PESCO projekta, kakva je vaša suradnja sa stranim partnerima na tom projektu?

“U ovom PESCO projektu zapravo sudjeluju četiri ministarstva obrane, i 12 partnera iz te četiri zemlje. Moram priznat da smo poprilično zadovoljni kako i na koji način je organiziran taj projekt, i kako i na koji način sudjeluju svi. Mislim da svi daju sve od sebe, ne bi li ušli u taj Europski obrambeni fond sa nekakvim iskustvima, jer je to ogromna prilika za europsku obrambenu industriju, i za pozicioniranje tvrtki kao što je naša za takve nekakve planove”.

Gledate li na Europski obrambeni fond kao na nekakav naš „sveti Gral“?

Sustav za uzimanje uzoraka smješten u kupoli na vrhu vozila

“Ne bih rekao da je to naš ‘sveti Gral’, ali svakako je jedan od fondova koji je nama poprilično zanimljiv. Ovdje smo imali Strategiju pametne specijalizacije, iz koje smo imali priliku isfinancirati… iz ESIF-fondova, područje obrane i sigurnosti. Tu smo u istraživanje, u istraživačko-razvojnim, inovativnim aktivnostimax, zapravo isfinancirali ovakvo vozilo. I nacionalna sredstva su ovdje. Imamo tu i Horizont-projekte. Imamo tu buduće Horizont-projekte, imamo tu i European Defense… Znači, ja mislim da je tu, zapravo, nekakav balans svih nekakvih aktivnosti koje se mogu odvijati u nadolazećem periodu, financijskom okviru,koji će nama pomoći za financiranje ovakvih aktivnosti”.

* Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije

Jučer je u prostorijama tvrtke DOK-ING predstavljen novi multifunkcionalni robot za djelovanje u ekstremnim nuklearnim, biološkim i kemijskim uvjetima. Predstavljanju su prisustvovali visoki gosti – izaslanik predsjednika Vlade i ministar obrane Mario Banožić, načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj, predsjednik uprave HAMAG BICRO Vjeran Vrbanec i član uprave Ante-Janko Bobetko, državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić, državna tajnica u Ministarstvu vanjskih poslova Andrea Metelko Zgombić, predsjednik Odbora za regionalni razvoj i fondove EU Hrvatskog sabora Marko Pavić, predstavnik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambenih industrija Goran Basarac, te brojni drugi uzvanici.

Kako je potvrdio vlasnik tvrtke DOK-ING Vjekoslav Majetić, radi se o jedinstvenom sustavu kakvog nema u svijetu, a samim time je i najveći te najzahtjevniji inovativni projekt u području obrane i sigurnosti u RH. Ovaj najnoviji DOK-ING-ov robotski sustav na daljinsko upravljanje, nazvan Komodo, razvijen je uz financijsku pomoć europskih Strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) za istraživanje, razvoj i inovacije, pri čemu je od 18.293.410,95 kn – koliko iznosi ukupna vrijednost projekta – Europska unija dala bespovratna sredstva u iznosu od 50 posto, ili točnije 8.907.495,03 kn. Europska komisija nije imala lak posao – od 972 evaluirana projekta izabrano je njih 20, a među njima i hrvatski projekt Komodo. DOK-ING i njegov koncept Komodo dio su PESCO projekta CBRN SaaS, kojem je glavni cilj uspostava sustava „Nadzora kemijskih, bioloških i nuklearnih prijetnji kao usluge“ – Chemical, Biological, Radiological Nuclear Surveillance as Service. Riječ je o zajedničkoj inicijativi 4 zemlje Srednjoeuropske obrambene suradnje (Central European Defence Cooperation – CEDC),  u kojoj osim Hrvatske sudjeluju i Austrija, Mađarska i Slovenija. Osim toga, Komodo pretendira i na European Defence Industrial Development Programme (EDIDP) čime bi se – u slučaju da ga dobije – DOK-ING svrstao među značajne igrače u podrulju robotskih sustava na razini Europe.

Od 2017. godine, kada je DOK-ING započeo vlastiti projekt Komodo, na njemu je radio tim od 40-ak ljudi na čelu s Gordanom Pešićem kao voditeljem projekta, te Zvonkom Orehovcem i Hrvojem Oreškovićem. Komodo je besposadna platforma nove generacije u čijoj su realizaciji sudjelovali i MORH, MUP, OS RH, te Fakultet elektrotehnike i računarstva koji je radio na softverskom dijelu, dok je DOK-ING radio na „hardveru“ od dizajna stroja do realizacije prototipa. Riječ je o sredstvu dvojne namjene – s visokim stupnjem primjene i u civilne i vojne svrhe – i to u okolišnim uvjetima gdje su intervencijski timovi ograničeni u djelovanju ili ne mogu preživjeti. Voditelj projekta Pešić pritom je istaknuo dva relativno novija primjera u kojima bi Komodo bio idealan – prvi je iz 2011. godine, kada je nakon potresa došlo do incidenta u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi, dok drugi primjer datira iz prošle godine, kada je Bejrut pogodila razorna eksplozija više od 2.500 tona amonijevog nitrata uskladištenog u tamošnjoj luci. U oba slučaja uvjeti su bili takvi da su se sredstva prvog odgovora pokazala kao beskorisna, a ljudski timovi bili su u prvim satima, odnosno u prvim tjednima izloženi životnoj pogibelji. Upravo u takvim situacijama uvjeti za aktiviranje Komoda su idealni – sam sustav na sebi ima mnogo različitih tehnologija, pa zahvaljujući naprednom video sustavu može raditi zadaće situacijskog osvješćivanja, a putem integriranih senzora zadaće izviđanja zone ugroza, budući da objedinjava senzore kisika, temperature, eksplozivnih plinova i kemijskih bojnih otrova. Komodo ima vlastiti vatrogasni sustav s integriranim tankovima vode i pjenila, može obavljati NRKB dekontaminaciju i djelomičnu samodekontaminaciju, neutralizaciju toksina i toksičnih kemikalija, a svojim prednjim i zadnjim alatima može uklanjati prepreke na pravcu intervencije.

„Čak ni mi ne znamo što sve naša mašta može natovariti na ovu platformu i jednostavno krenuti s time na nekakve zadatke. Da li su to zadaci spašavanja, da li su to zadaci podrške, da li su to zadaci izvlačenja – to je samo brdo mogućnosti primjene ovakvog jednog vozila koje je stvarno zasnovano na najmodernijoj tehnologiji koja je nama poznata. U tom vozilu smo stvarno izmislili jako puno kombinacija i inovacija da bi ga uopće mogli pokrenuti. Razvili smo naše reduktore, naše pogone, stvarno je uloženo jako puno našeg inženjerskog rada i truda da, evo pred vama, danas, predstavimo vozilo koje je isprobano i vidimo da je baš onakvo kakvo smo ga zamislili“,

rekao je Vjekoslav Majetić, osnivač i vlasnik tvrtke DOK-ING.

„U samom dizajnu smo predvidjeli i nove mogućnosti korištenja ovog robota – sve sposobnosti su bazirane na mogućnosti integracije i nadogradnje koja je odvojena od baznog vozila. Bazno vozilo je na hibridni pogon i mogu se stavljati razni misijski moduli i izmjenjivati prednji i zadnji alati s ciljem lakše integrirane logističke podrške. Radi se o izuzetno brzom i tihom robusnom robotskom vozilu s niskim infracrvenim odrazom. Cijeli koncept je osmišljen modularno po principu Boxer vozila – dodani su elementi umjetne inteligencije koje smo razvijali u suradnji s FER-om“,

naglasio je Gordan Pešić u svojoj prezentaciji novog robotskog sustava. „Sve oružje i naoružanje bi moglo ići gore,“ tvrdi Majetić uz jedno „ali“:

„Moja politika i politika tvrtke je da je miroljubivo vozilo uglavnom za spašavanje i obrambenu industriju. No ako korisnik hoće, jasno da se može sve integrirati i sve napraviti jer oružje može biti i u obrambene svrhe, ne mora uvijek biti u nekakve neugodne ili neprihvatljive funkcije“.

Iako ministar obrane Mario Banožić smatra da bi ovakvo jedno vozilo dobro došli našim Oružanim snagama, nije spreman otkriti hoće li i koliko Komodoa kupiti. Sve će, kaže pisati u novom DPR-u:

„Vama je poznato da smo mi pri završetku našega Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga gdje planiramo desetgodišnje razdoblje. Isto tako imamo određene projekte koji su već 5, 6, 7 godina otvoreni unutar Hrvatske vojske, unutar sustava Oružanih snaga, i ono što je nama za cilj – u Ministarstvu obrane u ovoj i idućoj godini – da ti upravo projekti se završe, da oni kao takvi budu prioritet našeg Dogoročnog plana Oružanih snaga… plana razvoja Oružanih snaga. Isto tako postoje projekti koji su financijski izdašniji kao što je bila nabavka borbenih aviona, isto tako Bradley vozila koja su definitivno od velikog značaja za razvoj Oružanih snaga, koji će svakako biti dio ovakvih komponenti koji se odnose na samu granu razvoja Hrvatske kopnene vojske, i siguran sam da ćemo naći prostora i za jedan dio vozila. Ne samo da bi kupili, nego kako sam rekao – usluga… Stroj daje jednu borbenu spremnost, jednu spremnost Hrvatske vojske koja će nas činiti posebnijom u odnosu na druge“,

smatra Banožić.

Komodo je, kaže Majetić, rađen prije svega za europsko tržište, no s obzirom na njegovu svestranost, a i prisutnost tvrtke DOK-ING na brojnim tržištima – od azijskog do južnoameričkog – sigurno je da će se i tamo pronaći zainteresiranih kupaca. Cijena pojedinog komada tek će se formirati – iako je izrada prototipa vrlo skupa, između ostalog i zbog vlastitog razvoja pojedinih dijelova – ona neće biti ni blizu cijene npr. tenka T55, uvjeren je Majetić. Dok su za razvoj prototipa bile potrebne 3 godine, nešto malo manje bit će potrebno za ulazak u serijsku proizvodnju – počnu li narudžbe pristizati već danas, serijska proizvodnja mogla bi početi već 2023. godine. Taj se rok poklapa i s PESCO projektom CBRN SaaS – naime, prema prijavljenim planovima, do 1. prosinca 2023. trebao bi biti dovršen „CBRN SaaS Cat B“, pri čemu je „Cat B“ kod Europske obrambene agencije katalogiziran kao „tehnološki demonstrator operativnog modula ugrađenog na neimenovane kopnene i zračne besposadne uređaje, opremljen raznolikim senzorima za NBKO nadzor i detekciju u stvarnom vremenu, podobnih za stvaranje NBKO slike stanja za civilne i vojne svrhe“. Dotični demonstrator bi se te 2023. trebao testirati u svakoj od ranije spomenute 4 države konzorcija (plus u državama promatračicama), ne bi li potom krajem 2023. bio spreman za proizvodnju.

DOK-ING već sada raspolaže takvom platformom, koja je NATO i EU standardizirana – i ponosno nosi naziv prve hrvatske kompanije koja je dio konzorcija industrijskih sudionika na EU PESCO projektu.

* Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije