Prvi od dva patrolna broda namijenjena Mornarici Vojske Crne Gore porinut je u petak, 11. rujna, u brodogradilištu Kership u francuskom Lorientu. Porinuću su prisustvovali ministar obrane Dragan Krapović i potpredsjednik Vlade za sigurnost, obranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić, te načelnik Glavnog stožera Vojske Crne Gore general Miodrag Vuksanović. Brodu koji nosi ime “Petar I Njegoš” sada slijedi nekoliko mjeseci testiranja u Francuskoj, da bi zaplovio crnogorskim vodama početkom proljeća. U izgradnji je i drugi brod, budući “Petar II Njegoš”, koji bi trebao biti završen početkom jeseni 2027. godine.

Ovo je za Crnu Goru prvi novi brod nakon 38 godina, odnosno prvi od raspada SFR Jugoslavije te, prema priopćenju crnogorskog Ministarstva obrane, “predstavlja značajan korak u unapređenju pomorskih sposobnosti Crne Gore i modernizaciji Mornarice Vojske Crne Gore, kao i još jednu potvrdu strateškog partnerstva i suradnje Crne Gore i Francuske u području obrane.” Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić je tom prigodom poručio da porinuće “Petra I Njegoša” predstavlja mnogo više od trenutka u realizaciji jednog od najvećih obrambenih projekata Crne Gore u novijoj povijesti:

“Danas ne spuštamo u more samo brod. Danas u more spuštamo rezultat jedne ozbiljne državne odluke, povjerenja između dvije zemlje i partnerstva koje je svoje temelje gradilo kroz povijest, a danas dobiva novu, suvremenu dimenziju. Ono što je prije više od godinu dana bilo velika vizija i zahtjevan državni poduhvat, danas dobiva svoju konkretnu formu – brod koji će nositi ime, zastavu i tradiciju Crne Gore, imati svoju posadu i svoje mjesto u sustavu obrane naše države”.

Bečić je istaknuo da posebnu težinu projektu daje činjenica da se novi brod Vojske Crne Gore gradi u Francuskoj, koju s Crnom Gorom povezuju dugo i čvrsto prijateljstvo, povijesno iskustvo i snažno međusobno poštovanje.

“Crna Gora i Francuska nisu samo partneri. One su države koje su kroz različite povijesne epohe znale prepoznati vrijednost međusobnog povjerenja. Naše dvije zemlje povezivale su se u vremenima velikih izazova, a danas nas povezuju europske vrijednosti, savezništvo u okviru Sjeveroatlantskog saveza, zajednički interesi i jasna vizija evropske budućnosti. Zato ‘Petar I Njegoš’ nije samo rezultat francuske brodograđevne ekspertize i crnogorske potrebe da modernizira svoje obrambene kapacitete. On je dokaz da se povijesno prijateljstvo može pretvoriti u suvremeno strateško partnerstvo, a politička volja u konkretan rezultat”.

Bečić je zahvalio francuskim inženjerima, stručnjacima i zaposlenima koji su sudjelovali u izgradnji broda, kao i crnogorskom timu koji je, kako je naveo, od početka uključen u projekt:

“Ono što se danas gradi u Francuskoj sutra se vraća Crnoj Gori kao znanje, iskustvo, stručnost i novi kapacitet. Brod će ploviti Jadranom, ali će znanje ljudi koji su ga stvarali ostati u Crnoj Gori”.

Gradnja novih patrolnih brodova za potrebe Mornarice Vojske Crne Gore započela je u francuskom brodogradilištu Kership u travnju prošle godine temeljem ugovora potpisanog u studenom 2024. tijekom sajma Euronaval u Parizu. Crna Gora je naručila dva patrolna broda tipa OPV-60 M, u vrijednosti od 120 milijuna eura. No ugovor ne obuhvaća svo naoružanje i opremu (posebno protubrodske i protuzračne sustave) koji bi na ove brodove trebali biti ugrađeni naknadno.

*Photo: Ministarstvo obrane Crne Gore, Vlada CG

Razarač američke Mornarice USS Benfold prošlog je mjeseca u Južnom kineskom moru danima bio bez električne energije, zbog čega su mornari ostali bez pitke vode, usluga brodske kuhinje, funkcionalnih toaleta i klimatizacije. USS Benfold (DDG 65), razarač s navođenim projektilima klase Arleigh Burke, pretrpio je kvar na generatorima koji je uzrokovao četverodnevni prekid napajanja električnom energijom tijekom obavljanja rutinskih operacija u regiji Indo-Pacifika, izjavio je za Military Times glasnogovornik 7. flote, kapetan korvete Matthew Comer, a prenosi portal Defence news.

Comer je odbio komentirati gdje se točno incident dogodio, ali više novinskih kuća izvijestilo je da se dogodio u Južnom kineskom moru. Brod je potom primio podršku od udarne skupine nosača USS George Washington (CVN-73), koja je uključivala dostavu obroka s raketne krstarice klase Ticonderoga, USS Robert Smalls. Ovaj se incident dogodio 24. srpnja, a razarač USS Benfold bio je prisiljen da ga ugovoreni remorkeri odvuku u zaljev Subic na Filipinima radi popravka 28. srpnja. Brod su po dolasku dočekali stručnjaci iz Zavoda za popravak brodova – Japanskog regionalnog centra za održavanje, rekao je Comer, dodavši: „Nitko od članova posade nije ozlijeđen; pokazali su otpornost, odlučnost, profesionalnost i nepokolebljivu pribranost u svom postupanju”.

Dan nakon dolaska na Filipine, posada broda dobila je hranu i smještaj izvan broda. Opskrba električnom energijom na brodu Benfold uspostavljena je 30. srpnja, a svi potrebni popravci dovršeni su prije premještanja broda radi opskrbe gorivom, više od tjedan dana kasnije, 7. kolovoza. U tijeku je istraga o tehničkom propustu, izjavio je kk Comer. U ponedjeljak 17. kolovoza USS Benton napustio je japansku luku Yokosuka, u koju je uplovio prema ranije planiranom rasporedu, a nakon saniranja električnih problema

Problemi i s nosačem USS Abraham Lincoln

Do novog incidenta je došlo ubrzo nakon izvještaja o lošem moralu i problemima s mentalnim zdravljem na nosaču zrakoplova USS Abraham Lincoln, koji je u misiji već devet mjeseci (točnije 269 dana), dijelom radi potpore američkim vojnim operacijama protiv Irana. U američkim filmovima i serijama Mornarica je uvijek primjer elitnog roda oružanih snaga u kojem ne postoje problemi. No više nije tako.

Nedavno je taj nosač zrakoplova klase Nimitz posjetio admiral Brad Cooper, zapovjednik Središnjeg zapovjedništva SAD-a, nakon što je list Military Times doznao da su najmanje dva mornara pokušala skočiti u more tijekom produljenog boravka broda u misiji. Admiral Cooper je istaknuo da služba na moru može biti zahtjevna, no naglasio je da USS A. Lincoln bilježi najmanji broj slučajeva povezanih s mentalnim zdravljem među 11 aktivnih nosača zrakoplova američke Mornarice. Američki zakonodavci počeli su od nadležnih službi tražiti informacije o uvjetima na nosaču i pojašnjenja o produljenom rasporedu njegova angažmana, uključujući izvješća o problemima s osnovnim potrepštinama, vodom, vodovodnim instalacijama, mentalnim zdravljem, sigurnošću na palubi i dostavom pošte.

No, čelnici Pentagona i Bijele kuće i dalje odbacuju te zabrinutosti, pri čemu predsjednik Donald Trump tvrdi da trajanje angažmana „nije ni približno dovoljno dugo”. Američka mornarica je službeno demantirala izvještaje o raširenoj krizi mentalnog zdravlja na „Lincolnu”. U priopćenju se napominje da nije zabilježen porast suicidalnih misli ili pokušaja samoubojstva među članovima posade.

Kao zamjena tom nosaču aviona poslan je nedavno USS George H.W. Bush (CVN-77), nuklearni nosač aviona klase Nimitz. Objavljene su fotografije koje prikazuju borbene avione kako polijeću s njegove palube u Arapskom moru, gdje će pružati podršku „sigurnosti u regiji”. Tajnik za Mornaricu Hung Cao potvrdio je da će se „Lincoln” uskoro vratiti kući u sklopu „planirane rotacije”.

Raytheon povećava proizvodnju projektila Tomahawk u sklopu novog ugovora vrijednog 22,9 milijardi dolara. Naime, američka tvrtka Raytheon je osvojila sedmogodišnji ugovor vrijedan 22,9 milijardi dolara za ubrzanje proizvodnje krstarećih raketa Tomahawk za američku Mornaricu, objavila je tvrtka RTX u ponedjeljak 17. kolovoza. Ovaj ugovor je dodijeljen u okviru inicijative Ministarstva obrane/rata „Arsenal slobode“ i slijedi okvirne sporazume koje je Raytheon potpisao s Ministarstvom u veljači. Ti raniji sporazumi postavili su za cilj povećanje godišnje proizvodnje Tomahawka na više od 1000 raketa, uz pripadajuću podršku, kako bi se osiguralo ono što tvrtka naziva stabilnom i predvidljivom opskrbom za Mornaricu i savezničke vojske.

„Suša“ u zalihama raketa

Ovaj ugovor treba staviti i u kontekst sve učestalijih vijesti i medijskih napisa o tome da su SAD potrošile većinu zaliha visoko tehnoloških dalekometnih projektila u ratu s Iranom, Agencije su se pozivale na razne upućene izvore, što izaziva zabrinutost oko spremnosti američke vojske za buduće sukobe, unatoč potpuno suprotnim tvrdnjama američkog predsjednika Donalda Trumpa. Pa i na stranicama portala Obiris.org pisali smo da SAD ubrzava proizvodnju PZO raketa presretača za sustave Patriot. Ništa bolja situacija nije ni s balističkim raketama zemlja-zemlja ATACMS i PrSM, a SAD ih je “doslovno sve ispalio i potrošio”, tvrde sve brojniji izvori. Ti projektili, koji stoje više od milijun dolara po komadu, omogućuju precizne napade sa sigurnih udaljenosti. ATACMS-i, koje je Ukrajina nabavila od SAD-a u vrijeme predsjednika Bidena, omogućili su napade po dubini teritorija Rusije. PrSM-i su novija generacija raketa koje će zamijeniti ATACMS-e i kraćeg su dometa.

„Tomahawk je najvažnije udarno oružje Mornarice”

„Tomahawk je najvažnije udarno oružje Mornarice, sposobno ciljati neprijateljske snage stotinama kilometara daleko bez ikakvog rizika za živote naših mornara“, rekao je predsjednik Raytheona Phil Jasper, dodavši: „Ulažemo značajna sredstva u našu radnu snagu, tehnologiju, lanac opskrbe i objekte kako bismo dramatično povećali proizvodne kapacitete i zadovoljili rastuću potražnju.“

Tvrtka RTX objavila je da je u prvoj polovici 2026. isporučila tri puta više projektila Tomahawk nego u istom razdoblju 2025. godine. Naveli su da će surađivati ​​sa stotinama malih i srednjih dobavljača diljem zemlje kako bi povećali opseg proizvodnje u skladu s novim ugovorom, no nisu otkrili trenutačne brojke o godišnjoj proizvodnji niti vremenski okvir za postizanje cilja  proizvodnje 1000 projektila. RTX je ranije izvijestio da je proizvodnja projektila Tomahawk za američke snage iznosila otprilike 60 komada godišnje prije sklapanja okvirnih sporazuma u veljači, što znači da bi planirano povećanje proizvodnje nadmašilo taj broj više od 15 puta. Sporazumi iz veljače također su obuhvaćali povećanje proizvodnje projektila zrak-zrak tipa AMRAAM na najmanje 1900 komada godišnje te proizvodnju obitelji projektila presretača SM-3 i SM-6. RTX je objavio da je povećao kapitalna ulaganja za 2026. godinu u pogone i tvornice s 2,6 na 3,1 milijardu dolara kako bi podržao povećanje proizvodnje u svim segmentima proizvodnje streljiva, uključujući i program Tomahawk u Tucsonu u Arizoni. Projektili Tomahawk lansiraju se s brodova i podmornica Ratne mornarice SAD te mogu pogoditi ciljeve udaljene oko 1600 kilometara (1000 milja). Iz RTX-a navode da je taj projektil prošao više od 550 pokusnih letova te da je korišten u borbenim operacijama više od 2300 puta. Raytheon nije otkrio koje će točno platforme Ratne mornarice ili savezničke programe podržati proizvodnja obuhvaćena novim ugovorom, niti kako se iznos od 22,9 milijardi dolara raspoređuje na hardver projektila, usluge podrške i ulaganja u dobavljače.

Nakon praktično 20 mjeseci pregovora konačno je postala jasna sudbina zadnje ruske mornaričke baze na Mediteranu, u sirijskoj luci Tartus, jednako kao i njihova zadnjeg velikog zrakoplovnog uporišta u toj državi – pokraj međunarodne zračne luke u Latakiji i tamošnje vojne baze Hmeimim. Prema „Memorandumu o razumijevanju“ objavljenom u nedjelju 9. kolovoza, Sirijska Arapska Republika i Ruska Federacija nastoje „obnoviti svoje međunarodne odnose na temelju nacionalnog suvereniteta, međusobnog poštovanja i zajedničkih interesa“. U praksi to ukazuje na konačno rješavanje problematičnih odnosa koji su se zakomplicirali 2015. godine, kada je Rusija u tamošnjem građanskom ratu podržala režim Bashara al-Assada, da bi do kraja 2024. godine i pada te sirijske vlasti imala 21 veću vojnu bazu te još barem 93 manja vojna uporišta u Siriji. Taj se broj krenuo bljeskovito smanjivati preokretom vojne situacije u građanskom ratu, da bi se do 26. siječnja ove godine zabilježilo i rusko napuštanje jednog od tri preostala velika vojna kompleksa (zrakoplovna baza al-Qamishli na sjeveroistoku Sirije), uz nastavak pregovora o sudbini pomorskog uporišta Tartus i zračne baze Hmeimim kod Latakije.

Parada u bazi Hmeimim, 11. prosinca 2017. godine

Iako su oba ova kompleksa u zadnje gotovo dvije godine završila uvelike ispražnjena od vojne opreme i ondje stacioniranog ruskog naoružanja – prema dogovoru Damaska i Moskve tijekom iduća tri mjeseca traje prijelazni period prema punom povratu ove infrastrukture u sirijske ruke, bilo civilne ili vojne. Pri tome su manji problem sadržajno civilni resursi, koji bi izravno prelazili pod sirijsku civilnu namjenu, dok se za strogo vojne resurse spominje njihovo buduće zajedničko korištenje „kao zajedničkih obučnih i kvalifikacijskih centara pod novim aranžmanom, usmjerenim prema osiguranju interesa obiju država“. No, već i takav diplomatski rječnik jasno pokazuje kako nema ništa od sporazuma koji je Ruska Federacija sklopila sa Sirijom Bashara al-Assada 18. siječnja 2017. godine, prema kojem je Rusija stekla prava na korištenje i razvoj mornaričkog uporišta u Tartusu na 49 godina, bez posebne naknade i uz punu nadležnost nad tim prostorom. Tim je sporazumom Rusija ondje mogla opsluživati do 11 vojnih brodova, uključujući i one na nuklearni pogon, a imala je za svoje ljudstvo i imovinu puni imunitet od sirijskog pravosuđa. Sada se to sve mijenja i tek treba vidjeti hoće li išta od spomenutih vojnih resursa uopće ostati dostupno za ruske vojne i civilne vlasti koje su svoja glavna uporišta u Siriji tijekom proteklih 55 godina opsežno koristile i za širenje ruskih interesa daleko od Sirije, prema Libiji, središnjim dijelovima Afrike te prostorima Crvenog mora i Perzijskog zaljeva.

Otkud Rusi u Tartusu i Hmeimimu

Rusija je koristila sjeverni rub like Tartus

Rusko mornaričko uporište u Tartusu bilo je ustrojeno 1971. godine kao jedna od baza za tadašnju 5. (mediteransku) eskadru Sovjetske mornarice, koja se u doba Hladnog rata ogledala s američkom 6. flotom baziranom u Italiji. Značaj spomenute baze u Siriji dodatno je porastao u travnju 1977. godine, kada su u nju preseljeni i pojedini mornarički resursi iz dotadašnjih baza u Egiptu. Temeljem odluke iz svibnja 1983. godine ondje su do 1984. bili raspoređeni i dodatni logistički resursi (720. logistička uporna točka Crnomorske flote), među ostalim i plutajući dokovi, radionice i dodatna oprema. Sve je to dočekalo i kraj Hladnog rata, raspad Sovjetskog Saveza te ukidanje sovjetske 5. operativne eskadre – da bi preostale resurse u Tartusu nastavila koristiti Ruska Federacija kao država sljednica Sovjetskog Saveza u okviru njihove jedine preostale prave inozemne vojne baze, koja je 1996. ugostila i jedini ruski nosač „Admiral flote Kuznjecov“ na njegovu prvom mediteranskom krstarenju.

Plovila vojnog poduzeća “Oboronlogistika LLC” na ruti od Novorusijska do Tartusa

Bitnija obnova odnosa Rusije i Sirije nastavila se 2005. godine velikim ruskim otpisivanjem starih sirijskih dugova (njih oko 73 posto, vrijednih oko 13,4 milijarde USD), da bi, po drugom mediteranskom krstarenju ruskog nosača „Kuznjecov“, u kolovozu 2008. godine tijekom posjeta sirijskog predsjednika Bashara al-Assada ruskom Sočiju bio dogovoren i nastavak vojno-mornaričkih odnosa Rusije i Sirije. Uz jedan operativni dok u Tartusu, ruski mornari su popravili još jedan, a onda se krenulo i u ponešto širu obnovu, s namjerom češćeg korištenja tih objekata od srpnja 2009. godine, nakon trećeg po redu mediteranskog krstarenja ruskog nosača „Kuznjecov“.

Ruski flotni sastav pred Sirijom krajem 2016. godine

Naravno, sve se to zakompliciralo izbijanjem tzv. „Arapskog proljeća“ u Siriji tijekom ožujka 2011. godine, da bi Rusija nakon godinu dana dodatno pojačala osiguranje luke Tartus (uz demonstrativno sidrenje „Kuznjecova“ ispred luke), a zatim odande i počela aktivnije pomagati sirijskom režimu – uz obnovu i vlastitih „Mediteranskih pomorskih namjenskih snaga“ u rujnu 2013. godine. Nakon dodatnih flotnih aktivnosti s „Kuznjecovom“ na Mediteranu, Rusija se intenzivno angažirala u Siriji – posebno po pitanju organiziranog uništavanja tamošnjeg kemijskog naoružanja, koje je bilo službeno okončano početkom 2016. godine (uz mnogo sumnji i kasnijih navoda o napadima kemijskim oružjem). U svemu tome su aktivno sudjelovali i ruski ratni brodovi iz Tartusa, dok je luka postala i posebno bitnom logističkom točkom ruske intervencije u Siriji (krajnja točka tzv. „Sirija-ekspres“ rute ruskih opskrbnih brodova), koja je započela u ljeto 2015. godine te trajala sve do pada sirijskog režima Bashara al-Assada u prosincu 2024. godine. Posebno tu treba spomenuti i pristizanje borbene skupine oko nosača „Admiral Kuznjecov“ početkom studenoga 2016. godine, kada su njegovi avioni prvi put bili i u borbenim djelovanjima oko Homsa, Idliba i Aleppa – da bi njegov odlazak početkom 2017. bio ujedno i zadnji put da se taj brod vidjelo u operativnom stanju.

Prostor zrakoplovne baze Hmeimim na sjeveru međunarodnog aerodroma Latakija

Treba napomenuti kako se baš od kolovoza 2015. krenulo glasnije spominjati i zrakoplovnu bazu Hmeimim, smještenu na sjeveroistočnoj strani kompleksa međunarodne zračne luke Latakija, kod naselja Hmeimim, oko 15 km jugoistočno od samog obalnog grada Latakija. Prema ugovoru sa sirijskim vlastima od 26. kolovoza 2015. godine, Ruska Federacija je počela besplatno koristiti (a onda i užurbano razvijati) ovaj kompleks na neodređeno vrijeme – a on je uskoro postao i okosnicom žestokih ruskih zrakoplovnih djelovanja u građanskom ratu u Siriji. Osim što je prostor baze završio pod punom ruskom nadležnošću, tamošnje vojno osoblje i njihove obitelji dobili su diplomatski status u Siriji, te je Rusija preuzela i kompletno osiguravanje prostora ovog ovećeg vojnog kompleksa.

Domet sustava S-400 u Siriji

To je bilo dodatno pojačano i nakon 24. studenoga 2015. godine, kada je turska protuzračna obrana u pograničnoj zoni Turske i Sirije srušila ruski borbeni zrakoplov Su-24M – da bi Rusija na prostor zračne baze Hmeimim 26. studenoga rasporedila i moderni protuzračni sustav S-400, dok je pred luku Tartus bila upućena tadašnji ponos ruske flote, krstarica „Moskva“, opremljena brojnim raketama sustava S-300 (što joj nije pomoglo 14. travnja 2022. pred obalama Ukrajine, kada je završila na dnu Crnog mora). Ova raspoređivanja napredne ruske protuzračne tehnike uvelike su zatvorila sirijski zračni prostor za susjede i vanjske vojne sile (osim za Izrael, koji se pokazao iznimno snalažljivim u probijanju takve obrane) – da bi uskoro stigle i vijesti o dodatnom zatvaranju pomorskog prostora pred obalama Sirije, kada su od 15. studenoga 2016. kod luke Tartus bile raspoređene ruske snage opremljene raketnim sustavima K-300P Bastion-P.

Namjenski građeni dronovi trebali su izbaciti bombe po zrakoplovnoj bazi

Tijekom studenoga 2016. u zračnoj bazi Hmeimim privremeno su bili stacionirani i zrakoplovi s ruskog nosača „Kuznjecov“, nakon niza incidenata na brodu koji su onda doveli do njegova odlaska na za sada „beskonačni“ remont – da bi 6. siječnja 2018. godine ondje bio zabilježen i prvi javno poznati operativni napad jatom dronova. Tom je prilikom 13 besposadnih letjelica navodno izvelo automatizirani prilaz bazi Hmeimim, da bi onda pod ručnim vođenjem izvele same napade, za čiju je provedbu Rusija optužila državu s „visokotehnološkim sposobnostima za davanje satelitske navigacije i daljinskog upravljanja“, spominjući istodobno izvidničko djelovanje američkih zrakoplova Poseidon-8 u regiji. Takvi inventivni napadi raznim dronovima ondje su se ustrajno bilježili i tijekom idućih godina, da bi se posljednju takvu situaciju spominjalo u veljači 2025. godine, kada su takvi oblici ratnih djelovanja već svima postali dobro poznati s bojišta u Ukrajini.

Kraj ruskih djelovanja u Siriji

Ulaz u bazu Hmeimim, bez portreta Bashara Al-Assada, 18. prosinca 2024. godine

Bitno pojačanu funkciju ruske baze u Tartusu jasno je označilo i već spomenuto ugovaranje dodatnih 49 godina korištenja ovog kompleksa, koje je Vladimir Putin nakon duže parlamentarne procedure konačno potpisao u prosincu 2017. godine. Ipak, izgleda da nije došlo do bitnijih ruskih ulaganja u civilni i vojni dio luke, a baziranje vojnog brodovlja otežavala je slaba opremljenost luke i nedostatak pravih brodograđevnih kapaciteta za veće zahvate održavanja ratnih brodova. Konačno, 3. prosinca 2024. godine, u kontekstu šireg sloma dotadašnjeg sirijskog režima, ruske mornaričke vlasti odlučile su iz sigurnosnih razloga naložiti isplovljavanje iz Tartusa svojim preostalim brodovima (tri fregate, podmornica i dva pomoćna broda), kao što je do 7. prosinca započelo i ubrzano zračno evakuiranje ljudstva i opreme iz zrakoplovne baze Hmeimim kod Latakije. Dok se 8. prosinca 2024. čulo o stavljanju osiguranja luke Tartus u stanje visoke pripravnosti, navodno je baš tog dana iz zračne baze Hmeimim i tadašnji predsjednik Sirije Bashar al-Assad pobjegao prema svom novom domu u Moskvi.

Ahmad al-Sharaa u Moskvi 15. listopada 2025. godine

Zato su do 6. siječnja 2025. sva ruska plovila napustila Mediteran – a status vojnog dijela luke Tartus ostao je prepušten pregovorima, baš kao i status zrakoplovne baze Hmeimim. Usprkos djelovanju ruskog predstavnika za Bliski istok Mihaila Bogdanova (kojega je 29. siječnja 2025. primio novi sirijski predsjednik Ahmad al-Sharaa), a onda i telefonskom razgovoru vrha sirijske i ruske države 12. veljače 2025. godine, tijekom prve polovice 2025. godine luka Tartus izgledala je uvelike ispražnjena, iako je povremeno pružala usluge ruskim ratnim brodovima u prolasku. Razgovori su se dodatno intenzivirali, prvo odlaskom novog sirijskog ministra vanjskih poslova Assada Hassana al-Shaibanija u Moskvu 31. srpnja 2025., a onda i posjetom sirijskog predsjednika Ahmada al-Sharaae 15. listopada 2025. godine. Kroz to se vrijeme iskristalizirao je i stav da Rusija neće nastaviti prisutnost u Siriji ako se o tome ne postigne sporazum s lokalnim vlastima, kao i o tome da bi se preostali vojni kompleksi mogli zajednički koristiti u humanitarne svrhe te za dopremu humanitarne pomoći.

Asaad Hassan al-Shaibani u vojnom dijelu luke Tartus

Svi ti razgovori bili su nastavljeni i tijekom ponovljenog posjeta Moskvi sirijskog ministra vanjskih poslova al-Shaibanija 24. prosinca 2025. godine, kao i sirijskog predsjednika al-Sharaae 28. siječnja ove godine – te posjetom ruske delegacije Siriji 4. veljače 2026. godine. Novo stanje tih međudržavnih odnosa objavljeno u nedjelju 9. kolovoza tek treba zaživjeti, kao što ostaje za vidjeti i uspješnost provedbe prijelaznog perioda, zakazanog za iduća tri mjeseca – čije je odbrojavanje započeo i jučerašnji posjet sirijskog ministra vanjskih poslova Asaada Hassana al-Shaibanija kako prostoru luke Tartus, tako i međunarodnom aerodromu u Latakiji te tamošnjoj zrakoplovnoj bazi Hmeimim.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 11. kolovoza 2026. pod nazivom “Kraj jedne ere. Nakon 20 mjeseci postala je jasna sudbina zadnjeg ruskog uporišta na Mediteranu” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/sirija-preuzima-tartus-i-hmeimim-uz-tromjesecni-prijelaz-i-nove-aranzmane-15735903

Ministarstvo obrane Portugala objavilo je 20. srpnja 2026. da je s Italijom potpisalo sporazum o nabavi triju fregata nove generacije za portugalsku Ratnu mornaricu, s rokom isporuke 2029.-2030. godine. Brodove FREMM EVO izgradit će talijansko brodogradilište Fincantieri. Taj ugovor sada je predmet zahtjeva za parlamentarnim nadzorom poslova oko nove flote fregata vrijednu 3,9 milijardi eura, objavio je 12. kolovoza portugalski portal Resident. Svi radovi na održavanju triju novih portugalskih fregata talijanske proizvodnje obavljat će se u Portugalu, objavila je portugalska Vlada nastojeći odgovoriti na sve brojnija pitanja o obrambenom ugovoru vrijednom gotovo 4 milijardi eura. Portugalska Ratna mornarica, kao i neke druge u NATO savezu, trenutno je u procesu modernizacije i obnove flote, a ovaj posao jedan je od najvrijednijih i najskupljih poslova u modernom Portugalu. Ministarstvo obrane kao benefit za Portugal navodi da će brodogradilište Alfeite biti revitalizirano te ističe da će taj proces uključivati ​​„razine revizije bez presedana”, dok će se prema navodima portugalskog Ministarstva obrane potpora tijekom životnog ciklusa fregata FREMM EVO, uključujući njihove sustave i naoružanje, odvijati u Portugalu u razdoblju od najmanje 30 godina.

Korist za Portugal zbog prijenosa tehnologije

Brodogradilište Alfeite ujedno i održava brodove portugalske Ratne mornarice (Photo: Arsenal de Alfeite)

Ti bi radovi mogli činiti više od 85 % ukupne vrijednosti održavanja plovila te će biti dio širih nastojanja za razvojem nacionalnih obrambenih sposobnosti i revitalizacijom brodogradilišta Alfeite, smještenog južno od Lisabona.

Samo radovi koji uključuju zaštićene tehnologije u vlasništvu trećih zemalja mogli bi zahtijevati međunarodna partnerstva – kao što je već slučaj s drugom opremom portugalske Ratne mornarice. Portugalske tvrtke također će sudjelovati u radnim paketima tijekom izgradnje brodova i pratećih plovila, priopćilo je Ministarstvo, iako će njihovo sudjelovanje morati biti usklađeno s vremenskim rokovima programa Europske unije za financiranje obrane SAFE.

Očekuje se da će Portugal imati koristi od prijenosa tehnologije i osposobljavanja u specijaliziranim područjima visoke vrijednosti. Pojedinosti o gospodarskim i financijskim učincima bit će objavljene naknadno, priopćila je Vlada, navodeći kao razlog osjetljivost dijela pregovora koji su još uvijek u tijeku.

Razni stavovi političkih stranaka

Stranka CHEGA optužuje premijera Montenegra da umjesto transparentnosti bira progon onih koji postavljaju pitanja

Do ovog pojašnjenja došlo je nakon upita stranaka CHEGA i Socijalističke stranke u vezi s jednom od najvećih vojnih nabava u Portugalu u posljednjih nekoliko desetljeća. Stranka CHEGA zatražila je informacije o tome što je sve uključeno u cijenu od 3,9 milijardi eura te zašto se čini da je procijenjeni trošak porastao u odnosu na iznos od približno 3 milijarde eura koliko se uz tu nabavu vezalo u prosincu 2025. Također traže pojedinosti o kriterijima korištenim pri odabiru talijanske ponude.

Socijalisti su se usredotočili na obećanu gospodarsku korist za Portugal, uključujući i pitanje koje će to portugalske tvrtke sudjelovati, koje će se tehnologije prenositi, te kakva je točno uloga predviđena za brodogradilište Alfeite. Ministarstvo je navelo da su sporazum i povezani dokumenti „dostupni i bit će stavljeni na raspolaganje” parlamentu te institucijama nadležnim za odobravanje, nadzor i reviziju programa SAFE. Opisali su mehanizme nadzora kao „najveću strukturu za praćenje, kontrolu i reviziju ikad uspostavljenu u demokratskoj povijesti Portugala”. Uz postojeće ovlasti tijela kao što su Revizorski sud i Državno odvjetništvo, na program SAFE i druga ulaganja u obranu primjenjivat će se još tri razine revizije.

Ministar obrane Nuno Melo i dalje je na raspolaganju za istup pred parlamentom kad god se to zatraži, iako će informacije koje se mogu otkriti ovisiti o fazi u kojoj se postupak za program SAFE trenutačno nalazi. Vlada je također navela da će fregate u više od 95 % svoje konfiguracije biti identične onima kojima se koristi talijanska Ratna mornarica, što će Portugalu i Italiji omogućiti zajedničku nabavu rezervnih dijelova i smanjenje dugoročnih troškova. Očekuje se da će pet portugalskih helikoptera Lynx Mk95 djelovati s tih plovila sve do 2035. godine.

Optužbe za pogodovanje Talijanima

Fincantieri gradi fregate FREMM EVO i za talijansku Ratnu mornaricu (Photo: Fincantieri)

Odgovori stižu usred žestokog spora oko tvrdnji da je portugalska tvrtka NTG godinama zastupala talijansko državno brodogradilište Fincantieri, ali je navodno isključena neposredno prije sklapanja sporazuma, čime je izgubila oko 90 milijuna eura na ime provizije. Ministarstvo obrane izjavilo je da nema saznanja o bilo kakvom odnosu između NTG-a i Fincantierija te tvrdi da nijedna portugalska tvrtka ili posrednik nije sudjelovao u postupku nabave, koji je proveden izravno između portugalske i talijanske države. Melo je najavio pravni postupak protiv internetskog portala 24 Horas, koji je objavio te navode, kao i protiv čelnika stranke CHEGA Andréa Venture te zastupnika te stranke Pedra Frazãa, optuživši ih za širenje neistina i narušavanje ugleda Ministarstva i uključenih osoba. Premijer Luís Montenegro najavio je planiranu kupnju triju fregata još u srpnju, nakon razgovora u Rimu s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni.

 „Škola“ i za Hrvatsku

Budući da i Hrvatsku očekuje obnova i modernizacija Hrvatske ratne mornarice, portugalski je primjer dobra „škola“. Nakon sage s obalnim ophodnim brodovima između MORH-a i brodogradilišta „Brodosplit“ , očekuje se i konačna odluka o nabava korveta za HRM. Kako je riječ o vrlo skupim plovilima, po nekima možda i nepotrebima, treba očekivati i u Hrvatskoj brojne političke i stručne rasprave polemike i kritike samog odabira..

Pred najvišim dužnosnicima Rumunjske i Turske, predvođenima predsjednicima država Nicușorom Danom i Recepom Tayyipom Erdoganom, Rumunjske pomorske snage zaprimile su u službu novoigrađenu korvetu “Kontraadmiral August Roman” – 261, klase  Hisar. Svečanost se odvijala u subotu, 20. lipnja, u brodogradilištu u Istanbulu, gdje je zapovjednik broda pukovnik Sorin Huruială primio rumunjsku zastavu, nakon čega je korveta ušla u službu Rumunjskih pomorskih snaga. Brod je postao dio 50. divizije korveta, strukture podređene Zapovjedništvu flote “Viceadmiral Vasile Urseanu”.

Korveta “Kontraadmiral August Roman” – 261 je višenamjenska – dizajnirana je za obavljanje širokog raspona zadaća: od nadzora, izviđanja, patroliranja, pomorskog presretanja te potrage i spašavanja na moru, do površinskog, protuzračnog i protupodmorničkog ratovanja, uključujući i integrirani helidrom. Brod u svojoj trenutnoj konfiguraciji ima top kalibra 76 milimetara, dvije strojnice kalibra 12,7 milimetara, radar za upravljanje vatrom s integriranim elektrooptičkim senzorom, sustave za elektroničko ratovanje i integrirani komunikacijski sustav – opremu temeljenu na najsuvremenijim tehnologijama, objavilo je rumunjsko Ministarstvo nacionalne obrane.

Ova korveta je kupljena iz viška turske Ratne mornarice, koja ju je pustila u službu u prosincu 2024., odmah nakon izgradnje broda. Kratko razdoblje isporuke i integracije u službu Rumunjskih pomorskih snaga predstavljalo je značajnu operativnu priliku za rumunjsku vojsku, izravno doprinoseći jačanju kapaciteta odgovora na novonastale prijetnje u regiji Crnog mora. Rumunjski predsjednik Nicușor Dan naglasio je kako je ovo važan trenutak za Rumunjske pomorske snage:

„Ovo je prvi novi brod nakon 30 godina. Još četiri će slijediti kroz program SAFE, i mi smo u ovom trendu modernizacije cjelokupne vojne opreme.“

U prosincu 2025. potpisan je međuvladin ugovor vrijedan 223 milijuna eura, bez PDV-a, a prijenos vlasništva nad brodom dogodio se u utorak, 16. lipnja 2026. Ukupna vrijednost za postizanje operativne sposobnosti iznosi približno 265 milijuna eura, bez PDV-a. U tom smislu, planiran je novi postupak nabave za drugu polovicu 2026., vrijedan približno 42 milijuna eura, za dodatne sposobnosti i borbene sustave (VLS – Vertical Launching System, sustavi za lansiranje protuzračnih raketa, CIWS – Close-In Weapon System, kalibra 35 mm, sustav za lansiranje raketa i torpeda te infracrveni sustav za pretraživanje i praćenje). Također, kroz EU-program SAFE (Security Action for Europe) planirana je nabava sustava za lansiranje raketa NSM (Naval Strike Missile), koji će biti instaliran i integriran na brodu.

„Ovom novom akvizicijom, Rumunjska još jednom dokazuje svoju predanost ispunjavanju obećanja o obrambenim ulaganjima danog u Haagu i NATO-ovih ciljeva sposobnosti, čime značajno doprinosi povećanju europskog doprinosa Sjevernoatlantskom savezu i našoj zajedničkoj sigurnosti u regiji Crnog mora, zajedno s Republikom Turskom, našim strateškim partnerom, saveznikom i tradicionalnim prijateljem,“

zaključila je na društvenim mrežama Toiu Oana, rumunjska ministrica vanjskih poslova.

Rumunjska trenutno provodi ili planira niz zajedničkih aktivnosti s Turskom – Rumunjska, Bugarska i Turska imaju zajednički program razminiranja u teritorijalnim vodama Crnoga mora, a rumunjski predsjednik očekuje da će ovo partnerstvo biti prošireno i na podmorničku infrastrukturu u Crnom moru, naročito zbog toga što Rumunjska pokazuje interes za iskorištavanje plina u Crnom moru. Turski predsjednik Erdogan bi do kraja ove godine trebao doći u posjet Bukureštu, pri čemu će biti organiziran rumunjsko-turski poslovni forum. Rumunjski dužnosnici očekuju i veća turska ulaganja u obrambenu industriju, posebno nakon što je turska privatna tvrtka Otokar kupila rumunjsku Automecanicu u Mediașu. Trenutno su u tijeku rumunjsko-turski razgovori o NATO-vom Centru za Crno more, koji se trenutno nalazi u Istanbulu. Kako je riječ o centru rotacijskog tipa, Rumunji ga žele dovesti u Constanțu počevši od 2028. godine. Erdogan i Dan su razgovarali i o europskom centru za sigurnost plovidbe u Crnom moru. Kako je naglasio rumunjski predsjednik, „glavni zadatak ovog centra bit će prikupljanje informacija o plovidbi i svemu što se događa u Crnom moru, ali sekundarni zadatak je povezivanje Europske unije sa zemljama koje imaju interes za Crno more, a Turska je, naravno, jedna od njih.“

I dok rat ne Bliskom istoku traje nesmanjenom žestinom i sve se više širi na susjedne države Zaljeva, oko Cipra se gomilaju  ratni brodovi europskih zemalja. Broj im svakodnevno raste nakon što su napadnute britanske baze u toj otočnoj državi.  Naime, na Cipar, koji trenutno predsjeda Europskom unijom, doletjeli su iranski dronovi gađajući bazu Akrotiri  britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) koju trenutno barem djelomično koristi američko Ratno zrakoplovstvo za baziranje aviona U-2. Iako je riječ o britanskom teritoriju, ta baza je blizu naseljenih područja u kojima žive građani Cipra koji su tako uvučeni u sukobe nakon američkih i izraelskih napada na Iran i odmazde Teherana širom regije. Nekoliko iranskih dronova je oboreno u blizini Cipra a jedan dron u četvrtak oboren je i iznad ciparskog susjeda – Turske.

HMS Dragon štititi će Cipar

Healey sa svojim ciparskim kolegom Palmasom

Kao odgovor britanska vlada je odmah poslala ministra obrane Johna Healeya u posjet Cipru kako bi smirio napetosti s ciparskim vlastima nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo ranije kritizirano zbog napada dronom na bazu. Štoviše, na Cipru je proteklih dana došlo i do omanjih prosvjeda stanovništva koje je tražilo zatvaranje britanskih vojnih baza. S druge strane, Starmer je potvrdio kako je njihov moderni razarač HMS Dragon trebao isploviti prema Cipru tek sljedeći tjedan, te izjavio da je odluka o njegovu slanju donesena “tjednima” prije početka sukoba s Iranom. Na pitanje zašto brod u tom slučaju nije poslan ranije, odgovorio je: “U ovoj regiji već imamo druge razarače. Oni pružaju velik dio iste zaštite koju će osigurati i naš razarač protuzračne obrane kada stigne.” Na pitanje zašto se HMS Dragon onda ipak šalje, Healey je zaključio: “Zato što smo sada u poziciji da bolje procijenimo prirodu iranskog odgovora na udare. Vidimo da su sve neselektivniji, da eskaliraju, da su rašireni i da su nekontrolirani.” Nešto kasnije, premijer Keir Starmer je objavio kako je britanska vlada odlučila poslati HMS Dragon, moderni razarač za protuzračnu obranu Kraljevske ratne mornarice. Naveo je i kako u regiju šalju helikoptere s protudronskim sustavima, dok će borbeni avioni Eurofighter Typhoon pomoći Kataru u odbijanju iranskih napada.

I drugi saveznici šalju pomoć

Grčka je već poslala četiri borbena zrakoplova F-16. “Ona je  prisutna i nastavit će biti prisutna da bi na bilo koji način pomogla u obrani Republike Cipar“, rekao je grčki ministar obrane Nikos Dendias u utorak za vrijeme posjeta Nikoziji. Dvije fregate, jedna opremljena sustavom za ometanje protiv dronova Centauros, također su zaplovile prema Cipru.

I Španjolska će poslati svoju “tehnološki najnapredniju” fregatu na Cipar kako bi branila EU i njene istočne granice, zajedno s brodovima Francuske, Italije i Nizozemske, izvijestilo je u četvrtak španjolsko Ministarstvo obrane. Iako je španjolski premijer Pedro Sanchez otvoreno osudio napada na Iran, fregata “Kristofor Kolumbo“, koja od 3. ožujka u Baltičkom moru provodi zadatke “pratnje, zaštite i obuke”, bit će poslana u istočni Mediteran gdje se kod otoka Krete očekuje 10. ožujka. „Španjolska time pokazuje svoju predanost obrani Europske unije i njezine istočne granice“, priopćilo je Ministarstvo iz Madrida.

Također, i Francuska će poslati proturaketne i sustave protiv dronova, kao i fregatu, najavio je glasnogovornik ciparske vlade Konstantinos Letymbiotis, potvrdivši informacije koje je ranije objavila državna novinska agencija CNA. Francuski predsjednik Emmanuel Macron svoju je namjeru priopćio ciparskom predsjedniku Nikosu Christodoulidesu rano u utorak.- francuske Oružane snage djeluju u koordinaciji s našim regionalnim partnerima kako bi pridonijele stabilnosti regije, posebno u sklopu postojećih obrambenih sporazuma, odgovorio je Macron na zahtjev Reutersa da prokomentira situaciju. I francuski jedini nosač zrakoplova Charles de Gaulle dobio je zapovijed da se iz švedskih voda otputi u Sredozemlje kako bi pratio situaciju.

Iranci prijete Europi

Iran je u utorak, 3. ožujka, uputio oštro upozorenje europskim zemljama da se ne uključuju u rat, poručivši da će se svaki takav potez smatrati “činom rata” i izazvati osvetničke udare na europske gradove. Ovo upozorenje dolazi nakon što je više zemalja najavilo moguće “obrambene akcije” kao odgovor na iranske raketne sposobnosti.  Prijetnja je je uslijedila u vrijeme dok europske države nastoje ojačati svoju obranu zbog prijetnje širenja iranskog rata izvan Bliskog istoka..

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte naglasio je da vojni savez “nije izravno uključen” u događaje na Bliskom istoku, ali da će “braniti svaki pedalj teritorija NATO-a” ako to bude potrebno. Tijekom posjeta Sjevernoj Makedoniji, Rutte je rekao da Iran predstavlja prijetnju široj regiji, “egzistencijalnu prijetnju” Izraelu te “veliku prijetnju i nama ovdje u Europi“.

Na poziv ministra obrane RH Ivana Anušića, jučer je u Hrvatskoj boravio ministar obrane Slovenije Borut Sajovic. Za razliku od sličnih radnih posjeta,ovaj jučerašnji imao je dva dijela – Sajovic i Anušić zajedno su posjetili Zadar pa Šibenik. U bazi u Zemuniku dvojica ministara obišli su Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP) u kojem djeluju i predstavnici 15. brigade Vojnog zrakoplovstva i protuzračne obrane Slovenske vojske.  Načelnik Glavnog stožera OS RH, general-pukovnik Tihomir Kundid, istaknuo je dobru suradnju dviju vojski, za koju je rekao da je važna za stabilnost u regiji, a potom je ministru Sajovicu  predstavljen MSAP, kao i izgradnja zračnih sposobnosti u potpori Jedinici za specijalne operacije AirTask (SOATU). Spomenuti centar omogućuje planiranje i provedbu obuke posada helikoptera koje će podržavati operacije specijalnih snaga.Ministar Sajovic zahvalio je načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga RH i ravnatelju MSAP-a, brigadnom generalu Draganu Andrijeviću, na prezentaciji, prijemu i podršci zemlje domaćina u MSAP-u.

Potom su se slovenski i hrvatski ministri obrane zaputili u Šibenik, gdje se nalaazio i glavni razlog Sajovicevog dolaska u Hrvatsku. Naime, u tamošnjem brodogradilištu Iskra upravo je privedena kraju obnova i modernizacija višenamjenskog broda Triglav 11, te je ponovno predan Slovenskoj vojsci. Kako je portal Obris.org već pisao, nadgrađe broda je rekonstruirano kako bi se smjestila nova oružna stanica Aselsan SMASH 30 mm RCWS, prilagođeno je i spremište streljiva te su implementirana napredna sigurnosna rješenja. U sklopu sveobuhvatne rekonstrukcije modernizirani su ventilacijski sustav, protupožarni sustav i elektronički upravljački sustav. Također je provedeno opće održavanje pogonskih sustava i priprema za integraciju naprednih komunikacijskih i navigacijskih sustava. Nakon postavljanja nove naoružane stanice, uspješno je provedeno probno gađanje u akvatoriju otoka Žirja u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom.

Roko Vuletić, predsjednik Upravnog odbora brodogradilišta Iskra Šibenik, zadovoljno je izjavio:

„Modernizacija broda Triglav naš je prvi veći posao za stranog vojnog klijenta. Iznimno smo ponosni na uspješno završen projekt i nadamo se daljnjoj suradnji.“

Zapovjednik 430. pomorskog divizijuna Slovenske vojske, kapetan Andrej Pečar, najavio je:

„Višenamjenski brod vraća se u sastav 430. pomorskog divizijuna nakon složene modernizacije koja je zahtijevala suradnju tri izvođača radova. Želio bih zahvaliti svojim kolegama i izvođačima radova koji su pronašli sinergiju i koordinirali posao kako bi se mogao prijevremeno završiti. Vjerujem da će posada sada moći kvalitetnije obavljati svoje zadatke. Modernizacija također osigurava interoperabilnost broda u okviru operacija u međunarodnom okruženju.“

Nakon sastanka dvojice ministara s upravom brodogradilišta, Anušić i Sajovic su se sastali i s posadom VNL Triglav. Ministri su također obišli brod te istaknuli dobru suradnju i partnerstvo između dviju zemalja. Nakon obilaska Triglava, ministar Sajovic je izjavio:

„Triglav ostaje simbol slovenskog ponosa. Nakon pet godina, uspješno je završena obnova našeg najvećeg broda, namijenjenog za patroliranje, traganje i spašavanje te pomoć u prirodnim katastrofama. Obnova je provedena prije roka i uz znatno niže troškove od prvobitno planiranih. Iskrena zahvala Hrvatskoj na izvrsnoj suradnji, kako u Zadru tako i u Šibeniku, šibenskom brodogradilištu i slovenskoj tvrtki Iskra na profesionalnoj i učinkovitoj provedbi. Posebna pohvala ide i posadi Triglava, koja je cijelo vrijeme bila uključena u obnovu i dala značajan doprinos njenom uspjehu. Brod se vraća u Sloveniju, gdje ćemo ga 30. siječnja službeno dočekati sa svim počastima i ponosno ga predstaviti slovenskoj javnosti.“

Zadovoljan je bio i ministar Ivan Anušić, i to prvenstveno radom Iskra brodogradilišta, hrvatske tvrtke u slovenskom vlasništvu, koja uz poslove za Hrvatsku ratnu mornaricu uspješno realizira projekte i za Slovensku vojsku:

„Iskra je provela remont ratnog broda Triglav za Slovensku vojsku i posebno smo ponosni što je slovenskom ratnom brodu vijek produžen upravo u Hrvatskoj“.

Anušić je podsjetio da je Iskra, tada pod drugim nazivom, imala značajnu ulogu u osnivanju Hrvatske ratne mornarice tijekom Domovinskog rata, te da i danas za Ministarstvo obrane i Oružane snage RH obavlja poslove održavanja brodova i plovila, kao i druge tehničke radove.

„Svaka zdrava tvrtka, a posebno brodogradilište, dodatni je poticaj razvoju hrvatskog gospodarstva. Hrvatska i Slovenija imaju odličnu bilateralnu obrambenu suradnju, a kroz Iskru i suradnju naših vojski na istom mjestu dobivaju pouzdanu i kvalitetnu uslugu održavanja ratnih brodova“.

Slovenska Iskra je 2019. preuzela NCP – Remontno brodogradilište Šibenik, i nakon restrukturiranja napravila dobar posao. Dovoljno dobar da krajem studenog ove godine da valjanu ponudu za peuzimanje riječkog brodogradilišta 3. maj. Iako je hrvatska Vlada proglasila brodogradnju strateškom industrijskom granom, neugodna je činjenica da domaća brodogradilišta većinom propadaju, dok ona u inozemnom vlasništvu nakon saniranja stanja uspješno posluju.

*Photo: MORS/Borut Podgoršek, MORH/J.Šeri

Komisija za preuzimanje Ministarstva obrane Republike Slovenije i 430. pomorskog divizijuna Slovenske vojske ovoga je tjedna u brodogradilištu “Iskra” u Šibeniku provela procjenu kvalitete radova druge faze modernizacije višenamjenskog broda Triglav 11. Zapovjednik 430. pomorskog divizijuna, kapetan Andrej Pečar, procjenjuje da će radovi na brodu biti završeni do sredine prosinca ove godine. Sljedeće je provedba planiranog testiranja pramčanog oružanog sustava Aselsan Smash 30 mm, koje će uključivati ​​i probno gađanje na moru.

Kako napominje Slovenska vojska u današnjem priopćenju, ponovno naoružavanje broda također zahtijeva prilagodbe skladišnih objekata kako bi se osigurali optimalni uvjeti za skladištenje streljiva na brodu. Projekt izgradnje veza također je u završnoj fazi, kako bi se brod nakon završetka radova mogao vratiti na svoj novi vez u Vojarni slovenskih pomoraca.

U sklopu kapitalnog održavanja slovenskog višenamjenskog broda Triglav, modernizirani su ili zamijenjeni složeni ventilacijski sustavi broda, sustav zaštite od požara, elektronički sustav upravljanja pogonom i drugi sustavi. Ključna je uspostava modernog sustava zapovijedanja i upravljanja koji će omogućiti suradnju, interoperabilnost i razmjenu podataka s drugim savezničkim brodovima na moru i zapovjednim centrom na kopnu. Ruska pramčana oružana stanica zamijenjena je modernom oružanom stanicom sa standardnim NATO streljivom kalibra 30 mm. Završetkom radova, čija je ukupna vrijednost oko 17 milijuna eura, osigurat će se uvjeti za početak ponovnog korištenja broda.

Kako je portal Obris.org već ranije pisao, slovenski višenamjenski brod Triglav 11 u brodogradilištu “Iskra” u Šibeniku nalazi se od ožujka ove godine, nakon što je u Turskoj prošao prvu fazu modernizacije. Prema planu, a sudeći i prema do sada  provedenim radovima završetak kapitalnog održavanja očekuje se do kraja ove godine.

*Photo: Slovenska vojska

Ministar obrane Ivan Anušić i načelnik GS OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid danas borave u službenom posjetu Helenskoj Republici. Hrvatsko izaslanstvo primio je ministar nacionalne obrane Nikos Dendias u Vojnoj akademiji Evelpidon u Ateni. MORH napominje da je riječ o prvom bilateralnom sastanku hrvatskog i grčkog ministra obrane, budući da se do sada sastanci na najvišoj razini nisu održavali: “S obzirom na izazovnu geopolitičku i sigurnosnu situaciju u Europi i svijetu, a Hrvatska je posebno zainteresirana za stabilnost jugoistoka Europe, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić održava bilateralne sastanke s ministrima obrane zemalja s tog područja kako bi se dodatno osnažili bilateralni odnosi, ali i kako bi se uspostavila suradnja naših vojnih industrija budući da je mir i sigurnost na jugoistoku Europe u zajedničkom interesu,” priopćilo je Ministarstvo obrane RH.

Nakon privatnog sastanka dvojice ministara, održani su opsežni razgovori između dvaju izaslanstava. Između ostalog, raspravljalo se o pitanjima vezanim uz jačanje bilateralne obrambene suradnje između Grčke i Hrvatske, razvoju događaja u europskoj obrani i industriji, kao i o regionalnim i međunarodnim pitanjima obrane i sigurnosti.

U izjavama za medije koje su uslijedile nakon bilateralnih sastanaka, grčki ministar Dendias je istaknuo da se danas pružila prilika otvaranja novog poglavlja u obrambenim odnosima između Hrvatske i Grčke.

“Smatram svojom obvezom započeti svoje izlaganje od Zapadnog Balkana. Grčka se vodi tzv. „Solunskom agendom“, odnosno podupire euroatlantski put Zapadnog Balkana. I u tome mislim da Hrvatska i ja imam potpuno isto mišljenje. Također, obje zemlje brane međunarodno pravo i načela Povelje Ujedinjenih naroda, nepovredivost međunarodnih granica i teritorijalni integritet svih država. Vjerujemo da je agresija, a posebno upotreba sile, nešto što je apsolutno zabranjeno međunarodnim ugovorima.”

Što se pak tiče praktičnih pitanja suradnje među Hrvatske i Grčke, ministar Dendias je napomenuo da su obje zemlje prijavile svoje sudjelovanje u EU programu  SAFE, zbog čega se danas razgovaralo o mogućnostima “sinergije i programima o kojima se možemo zajednički dogovoriti.” 

“Također bih želio reći da je područje suradnje široko. Primjer je da i Hrvatska ima Rafale. Ima 12 Rafalea, možemo surađivati ​​i u tom kontekstu, kao i u činjenici da Hrvatska namjerava kupiti tenkove Leopard II koje Grčka već koristi.  Pred nama se otvara okvir u kojem možemo vrlo blisko surađivati, sa zajedničkim razumijevanjem, sa zajedničkim inicijativama, sa spremnošću da razvijamo naše odnose, između naših naroda, između naših Oružanih snaga, između naših gospodarstava, na obostranu korist, u okviru načela i vrijednosti koje obje zemlje zagovaraju unutar EU i unutar NATO-a,”

rekao je grčki ministar obrane.

Ministar Anušić pozvao je svog grčkog domaćina u uzvratni posjet Hrvatskoj te je inicirao sastanak obrambenih tvrtki iz obe zemalja, svojevrsni “Industry day”, kako bi se hrvatske i grčke tvrtke s područja vojne industrije povezale, razmijenile iskustva te pronašle zajednički interes u međusobnoj poslovnoj suradnji.

Predstavnici grčkog Ministarstva obrane i Glavnog stožera grčkih obrambenih snaga prezentirali su hrvatskoj delegaciji veliku reformu grčkih oružanih snaga u okviru „Agende 2030“, kao i područje rada Helenskog centra za obrambene inovacije (ELKAK). Ministar Dendias je također naglasio da je najmanje 40 studenata iz Hrvatske, pripadnika Oružanih snaga Hrvatske, studiralo u vojnim školama Grčke, ali se otvaaraju i nove mogućnosti:

“Također bih želio reći da vjerujemo da se ova suradnja može proširiti, može se povećati, bilo sudjelovanjem više hrvatskih pilota u Centru za obuku Kalamata ili u drugim školama grčkih Oružanih snaga. S druge strane, također se radujem sudjelovanju grčkih pripadnika Oružanih snaga u hrvatskim školama kako bismo mogli imati jasnu sliku o tome kako ova prijateljska zemlja organizira svoje Oružane snage.”

„Drago mi je što smo poslije dugo godina održali sastanak i uspostavili odnose na razini ministara obrane Helenske Republike i Republike Hrvatske. Puno je mogućnosti za našu zajedničku suradnju, dijelimo zajednički interes za mirom i stabilnošću na jugoistoku Europe, a posebno za suradnjom i osnaživanjem naših obrambenih industrija. Zahvaljujem ministru Dendiasu na podršci stabilnosti Zapadnom Balkanu“,

rekao je ministar obrane RH Ivan Anušić koji je tijekom razgovora predstavio hrvatsku obrambenu industriju, istaknuvši da Hrvatska ima manju, ali kvalitetnu obrambenu industriju s inovativnim i jedinstvenim proizvodima koji su već prepoznati na međunarodnom tržištu. Pritom je naglasio ambiciju Hrvatske da preuzme vodeću ulogu unutar Europske unije u proizvodnji i nabavama FPV dronova.

Uz Anušića i Kundida, današnjem posjetu grčkom ministru obrane prisustvovali su i veleposlanik RH u Grčkoj Aleksandar Sunko, pročelnica za obrambenu politiku Nikolina Volf, ravnatelj Uprave za naoružanje Ivica Grebenar, predstojnica Ureda ministra obrane RH Marina Vujčić i savjetnik ministra Tomislav Lozušić. S grčke pak strane, osim ministra Nikosa Dendiasa, sudjelovali su:  načelnik Glavnog stožera grčke nacionalne obrane general Dimitrios Houpis, načelnik Stožera Ratne mornarice viceadmiral Dimitrios Eleftherios Kataras, glavni inspektor vojske – zamjenik načelnika Glavnog stožera general-pukovnik Andreas Koronakis, zamjenik načelnika Glavnog stožera general-pukovnik Ioannis Kotsakis, ravnatelj Glavnog ravnateljstva za obrambeno naoružanje i ulaganja (GDAEE) Ministarstva nacionalne obrane general-bojnik Ioannis Bouras i ravnatelj Glavnog ravnateljstva za nacionalnu obrambenu politiku i međunarodne odnose (GDPEADS) Ministarstva nacionalne obrane, veleposlanik emeritus Michael Spinellis, te ravnatelj Diplomatskog ureda Ministarstva nacionalne obrane, veleposlanik Giorgos Arnaoutis.

*Photo: MORH/F.Klen