Danas u 10 ujutro sa svojom 8. sjednicom krenuo je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kako smo to još u ponedjeljak najavili, u njegovom je dnevnom redu javnosti posebno zanimljiva bila treća točka – davanje mišljenja o usuglašenom kandidatu za novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).

Zato i nije čudo da je taj Odbor iznimno brzo riješio prve dvije zakazane točke – (1) Prijedlog Zakona o nabavi i registraciji oružja građana i (2) Prijedlog Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja. Oba ova zakonska prijedloga predstavili su ljudi iz Ministarstva unutarnjih poslova, tražeći da oba idu kao svojevrsni zakonski paket u parlament po hitnome postupku. Naime, dok je Zakon o eksplozivnim tvarima trebalo uskladiti s europskom direktivom – čime je to postao “europski propis” kakvog se u pravilu rješava hitno, osim ako to ne ospori matični odbor – Zakon o oružju je tu dodan u hitnu omotnicu više po asocijaciji, jer se navodno organski veže s već spomenutim “europskim” izmjenama. Kada je oporba ustanovila da čitav postupak ionako kasni, budući je ta nova EU-direktiva na snazi još od 19. travnja, krenulo se osporavati čitavu hitnost razmatranja ovoga pakta. Kad je velika većina glasova Odbora odbacila traženo postupanje po hitnome postupku, predsjednik Odbora Ranko Ostojić odbacio je i sve iznesene sadržajne primjedbe – budući će se o ovim propisima uskoro krenuti raditi redovito, u dva čitanja. Time se otvorio put za zatvoreni dio današnje sjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, kojem je na repertoaru bila obavještajna drama koju Hrvatska gleda već mjesecima.

—————-

—————-

Prije konačnog zatvaranja postupka za javnost, mediji su dobili priliku kratko snimiti dolazak kandidata za šefa SOA-e Daniela Markića pred Odbor – čime se pružila rijetka prilika snimiti lik ovog inače prilično povučenog državnog dužnosnika. Nakon toga, u zatvorenom je formatu krenulo njegovo saslušavanje pred Odborom, s kojeg se tek neslužbeno saznao ishod glasovanja kojim je ono bio okončano. Tu je od ukupno 10 prisutnih saborskih zastupnika njih 6 glasalo za kandidata Markića, dok ih je 4 bilo protiv – odnosno, SDP, MOST i HDSSB izglasali su kandidata, dok su HDZ i HSLS navodno bili protiv. Kako god bilo, o rezultatima ovoga sijela nakon otprilike sat vremena zatvorenog vijećanja javnost je kratko obavijestio Ranko Ostojić, predsjednik Odbora:

“Također većinom glasova, Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost podržao je izbor Daniela Markića, odnosno prijedlog da se za novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije, na prijedlog predsjednice i premijera, imenuje gospodin Daniel Markić. To mišljenje nije obvezujuće, međutim, time je otvoren put da se može imenovati novi ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije. Postojala su dva izdvojena mišljenja. Jedno je bilo gospodina Hrebaka, vezano za dvojno državljanstvo – što je on smatrao da je prepreka – i gospodina Tuđmana, koji smatra da koncept domovinske sigurnosti treba izrodit onda novog ravnatelja SOA-e. Međutim, oni imaju pravo dat svoja objašnjenja, vezano za izdvojena mišljenja“.

Nakon ovoga opisa stanja, uslijedila su pitanja novinara – kao prvo, o naznakama da je Markić tu izglasan prvenstveno glasovima oporbe, zajedno s MOST-om. O tome je Ostojić bio iznimno suzdržan, ustvrdivši samo “Ja moram reći slijedeće… to znači da se nikad na taj način ne prebrajamo. Na današnjoj sjednici, većinom glasova je usvojen prijedlog – to znači da gospodin Daniel Markić bude sa strane Odbora pozitivno ocijenjen, da može biti imenovan za ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije“.

Na pitanje o omjeru glasova tijekom tog današnjeg glasovanja, Ostojić je ustvrdio: “Šest prema četiri“, da bi na daljnja pitanja o tome u kojoj od tih kvota je on sam – odgovorio:

“Vrlo jednostavno. Nema potrebe… Držim se onoga što i inače radimo, a to je da ne zbrajam niti prebrojavam glasove. Za mene svaki zastupnik i zastupnica, njihovi glasovi, članovi Odbora – jednako vrijede, bez obzira na to jesu li iz opozicije ili su iz vladajuće stranke. Ovdje je sad situacija riješena. Mi smo prekinuli onu trakavicu koja traje od 27. siječnja… I moram naglasiti da, s obzirom na Prijedlog kojim se rukovodio Odbor, je jasno utvrđeno da gospodin Lozančić odlazi na novu dužnost, i to bez mrlje u svojoj karijeri. To znači – nije prekršio zakon.“

Dok je ovo načelno odgovaralo i jutrošnjim izjavama premijera Tihomira Oreškovića Media servisu, u nastavku se na budućnost Dragana Lozančića od Ostojića još čulo i da “Iz prijedloga koji je dostavljen Odboru je jasno vidljivo da nigdje nema navoda o tome da bi prekršio zakon – a s obzirom da je dogovorio upravo sa premijerom novu dužnost, ne sumnjam da je to istina“. Na daljnje upite novinara, Ranko Ostojić nije ušao u opisivanje koja to nova dužnost čeka dosadašnjeg ravnatelja SOA-e Lozančića po razrješenju aktualne političke krize. Jednako tako, Ostojić nije ušao ni u novinarsko pitanje o političkoj poruci koju su HDZ-ovi članovi Odbora poslali predsjednici i premijeru Vlade, odbivši podržati njihova usuglašenog kandidata za čelno mjesto SOA-e. “To ćete vi ocjenjivati. Ja moram biti iskren… neka svatko objašnjava svoje izdvojeno mišljenje. Jednako tako, što se tiče Odbora je vrlo jasno da je sve skupa rađeno… štitili smo dignitet službe, jednako tako i zakoniti rad svakog njenog djelatnika, pa makar on bio i na čelu“.

—————-

—————-
Upitan o priopćenju koje je 5. veljače potpisala Predsjednica, i koje navodi da je Lozančić prekršio Zakon, Ostojić se ogradio: “Ponovo kažem, to je bio Prijedlog odnosno Priopćenje, u kojem je jasno rečeno da je gospodin Lozančić izgubio povjerenje, i da je prekršio Zakon. Međutim, to je bilo priopćenje. Službeni dokument koji smo mi dobili govori o tome da je razriješen dužnosti, bez ikakvih navođenja da je bilo gdje prekršio zakon, na osnovu osobnog zahtjeva. Ja zaključujem da time on odlazi bez povrede zakona, sa svoga mjesta“. Na ustrajavanje novinara za određenjem da li Predsjednica tom svojom pričom o kršenju zakona zapravo nije govorila istinu, Ostojić je uzvratio:

“Sve što trebate pitat mene, ja sam vam odgovorio. Što se mene tiče, stvar je bila od prvog dana jasna. Kao predsjednik Odbora odbijao sam kombinaciju – a to je da bez zakonite odluke, bez podloge, i tako dalje… Odbor o tome neće odlučivati. Čim sam dobio informaciju da su stvoreni uvjeti – to znači, u ponedjeljak, a danas je srijeda – je stvar riješena“.

Za kraj, na pitanje kakvu je tu poruku poslala činjenica da je mišljenje o osobi, kandidatu za tako važnu funkciju, bilo doneseno preglasavanjem, Ranko Ostojić je ustvrdio: “Ja moram biti iskren, da je većina odraz demokracije. To je sve što imam za reći“. No, tu nažalost ovoj priči ipak nije kraj.

Dok su još odzvanjale i današnje riječi premijera Oreškovića za Media Servis: “Predsjednica je izgubila povjerenje u gospodina Lozančića i to je njezin stav. Ja sam tražio vremena da donesemo jednu pravu odluku i mislim da smo je na kraju i riješili na jedan fer način“, gdje Orešković ujedno i nije vidio “nikakve podatke i rezultate” koji bi potvrdili Lozančićevo kršenje zakona – bitka oko Dragana Lozančića se ipak nastavila, barem što se tiče Kolinde Grabar Kitarović. Naime, samo koji sat po pokušaju Ranka Ostojića da tu priču konačno okonča, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović je u okviru svog večerašnjeg intervjua za HRT istakla: “Ostavka jest dobrodošla, međutim, ja pratim njegov rad puno dulje nego što to prati gospodin Orešković. Gospodin Lozančić dobro zna da o nekim razlozima ne mogu govoriti jer riječ je o nacionalnoj sigurnosti, o stabilnosti države, i to je on i koristio. Ali ono što mogu reći jest da je gospodin Lozančić bio privatni, odnosno osobni obavještajac gospodina Milanovića i tu ću stati“. Što se Lozančića tiče – tu je priča završila, no kad je Orešković u pitanju – izgleda da predsjednica ipak voli da njena riječ bude zadnja.

Kao što hrvatski mediji objavljuju danas, praktički pa nakon kraja redovitog uredskog radnog vremena, izgleda da je dosadašnji ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Dragan Lozančić dao ostavku na to svoje dosadašnje radno mjesto. Ako se ova informacija pokaže točnom, time bi nakon gotovo 3 mjeseca konačno bila okončana kriza započeta jednostranom odlukom Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović 5. veljače ove godine – da ravnatelju Lozančiću jednostrano “uskrati povjerenje”.

Budući da redoviti mandat ravnatelja traje četiri godine, to znači da on Lozančiću ističe krajem listopada ove godine. Budući je sada riječ o prijevremenoj izmjeni, tu vrijedi 4. stavak članka 66. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, koji kaže:

“Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija mogu prije isteka mandata biti razriješeni: (1) ako to sami zatraže; (2) ako trajno izgube sposobnost obavljati svoju dužnost; (3) ako ne provode odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad sigurnosno-obavještajnih agencija ili ne provode njihove mjere u svezi s nadzorom rada; (4) zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa; (5) zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti; (6) zbog povrede tajnosti klasificiranih podataka te (7) osude za kazneno djelo koje ih čine nedostojnima obavljanja dužnosti”.

Kao što se vidi, famozni “gubitak povjerenja” ovdje nije naveden – što je (uz jednostranost čitavog postupanja s Pantovčaka) dovelo do krize čije se rješenje sada možda nazire. Dajući ostavku, Lozančić je tu izgleda ispunio zakonsku pretpostavku pod (1).

Neuspjela sjednica saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost 18. veljače 2016.

Iako je premijer Tihomir Orešković s predsjednicom Grabar Kitarović na kraju i uspio uskladiti imenovanje novog ravnatelja SOA-e, prije stupanja te osobe na novu dužnost još je ostalo pitanje odlaska aktualnog ravnatelja “bez povjerenja“. Poseban naglasak na tu činjenicu stavio je i Ranko Ostojić, predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost – tijela čije se “prethodno mišljenje” traži prema 2. stavku 66. članka već citiranog zakona.

Dok 18. veljače to saborsko radno tijelo nije uspjelo raspravljati o razlozima za smjenu (kada su za skidanje s dnevnog reda glasovali članovi Odbora iz redova HDZ-a, HSLS-a, Mosta te zastupnica albanske manjine koja je u Bandićevom Klubu zastupnika), činjenica je da taj Odbor sada za srijedu 4. svibnja saziva sjednicu koja na svom zatvorenome dijelu ima radnu točku davanja mišljenja za “Imenovanje ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije“. Ta činjenica također daje za naslutiti kako se problem razrješenja dosadašnjeg ravnatelja SOA-e ipak riješio. Dok će dodatni detalji tu vjerojatno postati dostupni javnosti u predstojećim danima – na kraju, i po izjavama za javnost zakazanim u Saboru 4. svibnja nakon sjednice nadležnoga Odbora – zanimljivo je za napomenuti da sada tu više nema naznaka “povreda Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu“, o kojima se u veljači pričalo s Pantovčaka.

Baš kada se činilo da je MUP nakon početnih nesnalaženja počeo uspješno kontrolirati i regulirati rijeku migranata kroz Hrvatsku, eto opet nove nevolje – najave otvaranja nove rute na jugu Hrvatske. Ruta preko Prevlake navodno bi se mogla otvoriti uz more, s dolaskom hladnijeg vremena, ne bi li, prema jednima skrenula odmah u BiH, dok bi, prema drugoj verziji, preko Dubrovnika vodila do Metkovića ili Neuma, pa tek onda opet skrenula u BiH. O mogućem otvaranju te „južne bojišnice“ među prvima je progovorio najpoznatiji domaći teoretičar zavjere Davor Domazet Lošo, prognozirajući da bi izbjegličko-migrantski val do Dubrovnika došao preko Italije (?!?), što je potom podržao i politički analitičar Anđelko Milardović. Zatim su, 10-ak dana kasnije, o tome progovorili i pojedini lokalni dužnosnici. Njih je puno više brinulo hoće li im eventualna navala migranata uništiti turizam, a tu su priču onda prihvatili i vodeći političari iz najjače opozicijske stranke.

Premijer Milanović preko vikenda je garantirao da nema ni govora o otvaranju tamo neke „južne ruke“, kao ni o navodnim pripremama za uspostavljanje prihvatnog centra na Prevlaci, da bi te izjave dodatno podcrtao i u ponedjeljak, 28. rujna:

„To je podvala onih koji šire paniku u Hrvatskoj. Namjerno to rade i vidimo koji su to ljudi, i kako su koordinirani pred izbore. Oni, u stvari, priželjkuju da se tako nešto dogodi. A moja poruka, prije svega UNHCR-a koji ipak vodi te ljude, jest da to ne rade. Jer to bi, u tom slučaju, bilo mrcvarenje tih ljudi. Morali bi prijeći više granica, preko planina, a Hrvatska ima pravo reći: naša vrata su otvorena, ali tamo gdje mi kažemo. To je na sjeveru. Dolje, u Dubrovnik, neka se ne dolazi.“

Ako laže koza – ne laže rog

No to bi možda i držalo vodu da se na Prevlaci, nakon provjera uvjeta za smještaj, krajem prošloga tjedna nisu počeli uređivati bivši vojni objekti kao potencijalni prihvatni centar za 3 do 5 tisuća migranata dnevno. To je u petak, 25. rujna, potvrdilo više ljudi – tako je Dubrovački list prenio izjavu Marija Maguda, zapovjednika JVP Konavle, kako je njegova postrojba na terenu i uređuje područje za mogući prihvat migranata: „Možete misliti kakvo je stanje na terenu kad nitko godinama tu nije kročio“.

Međutim, Dubrovački list navodi i da su sve pripremne radnje organizirane samoinicijativno, jer iz MUP-a RH, koji vodi nacionalnu akciju, nije došla niti jedna službena uputa, ali je zato na sastanku održanom dan ranije (četvrtak, 24. rujna) sudjelovao i ravnatelj DUZS-a Jadran Perinić koji je nazočne upoznao s načinom života i životnim navikama migranata. Tada se čulo da je uređenje, navodno, započeto na nalog Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, koji su aktivirali djelatnike Hrvatskih cesta, Elektrojuga i Vodovoda, a sve to trebala platiti država. Čini se kako se u međuvremenu aktivirao i MUP, jer ministar unutarnjih poslova i šef Stožera za koordiniranje aktivnosti oko migranata Ranko Ostojić u nedjelju, 27. rujna, u središnjem Dnevniku HTV-a izjavljuje:

„Prije 5 dana smo zapravo počeli s pripremama za to bez obzira što nemamo nikoga u ovom trenutku na jugu, ali upravo da nam se ne bi dogodilo da budemo razvučeni na dvije strane  to je odrađeno. To znači prihvatni centar na Prevlaci će biti spreman za tu operaciju.“

U istoj emisiji Goran Cvjetinović, glasnogovornik županijskog Stožera za zaštitu i spašavanje, izjavljuje da se razmišlja i o rezervnoj lokaciji:

„Prema informacijama kojima raspolažu nadležni, zapravo mogu doći i u Metković dole, dakle mogu zaobići dubrovačko područje i spustiti se u dolinu Neretve, dakle i tamo treba biti spreman jedan objekt. Mi smo cijelu županiju pogledali, sve kapacitete koji bi nama bili na raspolaganju.“

Tko je ovdje lud?

Iako je možda takva akcija tipa „Ništa nas ne smije iznenaditi“ za svaku pohvalu, izgleda da se ona premijeru ipak nije svidjela. Nakon što je Milanović u ponedjeljak rezolutno zagarantirao da „prihvatnog centra na Prevlaci nema, niti će ga biti“, prvi se opet javio upravo Goran Cvjetinović, ponovivši za HTV izjavu kako se na Prevlaci, po nalogu ravnatelja DUZS-a iz Zagreba, priprema prihvatni centar za izbjeglice.

„Do radova je došlo nakon što je prvo održan sastanak na temu eventualnog prolaska izbjeglica kroz našu županiju na inicijativu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, a potom je održan sastanak Stožera gdje smo razmatrali sve aspekte. Već dan nakon došao je Jadran Perinić i s predstavnicima nadležnih institucija obišao Prevlaku. Potom je uslijedio nalog DUZS-a i radovi su počeli prošli petak“,

pojasnio je Cvjetinović premijeru.

Potom su počela izmotavanja i posipanja pepelom. Prvi je to učinio baš prozvani ravnatelj DUZS-a Jadran Perinić. On je u izjavi za HINU rekao kako je Državna uprava za zaštitu i spašavanje (a ne on osobno) naložila da se „državni kapaciteti na Prevlaci dovedu u osnovnu komunalnu pripremu za slučaj potrebe“, ali je za svaki slučaj dodao i da ti prostori ne moraju nužno biti pripremljeni kao prihvatni centar za potrebe zbrinjavanja izbjeglica. Kao svojevrsni šlag na tortu, Perinić je još dodao i da osobno uopće ne poznaje glasnogovornika Stožera za zaštitu i spašavanje Dubrovačko-neretvanske županije Gorana Cvjetinovića, s kojim se ponešto razišao u tumačenju situacije.

Loša koordinacija između MUP-a i DUZS-a dovela je do toga da samo nekoliko desetaka minuta kasnije, na službenoj press-konferenciji održanoj u Opatovcu 28. rujna, svu odgovornost na ovu temu preuzme osobno ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

Ostojić je tako u ponedjeljak predvečer iz Opatovca poručio da „Hrvatska neće dopustiti da se za ulazak izbjeglica u Hrvatsku otvore dvije fronte“, te da se vojni objekti na Prevlaci ne uređuju za smještaj izbjeglica, već – policije!

„Moj nalog bio je jasan: uredite, očistite, sredite hangare. Najbolja stvar koju sam mogao napraviti je da taj prostor bude pripremljen. Ukoliko bude potrebno, sada imamo prostor za dovoljno ljudi da se obrani južna granica“,

rekao je Ostojić borbeno na press-konferenciji u Opatovcu.

Maknite Ostojića i Perinića, postavite Kotromanovića!

Baš kao što je uoči mega-krize tvrdio da Vlada „ima plan, ali ga javnost ne treba znati“, tako je Ostojić jučer na pitanje novinara koliko je do sada Hrvatsku koštalo zbrinjavanje izbjeglica, odgovorio: „Jako puno“. Ali si, valjda, javnost tim detaljem ne treba razbijati svoje lijepe glavice!

Usput se Ostojić još zahvalio ministru obrane Anti Kotromanoviću koji ga je preko vikenda mijenjao na dužnosti šefa Stožera. Kako je pak do te zamjene došlo, valjda samo Ostojić zna, budući da ministar obrane nije čak ni najobičniji član nedavno osnovanog Stožera za koordinaciju aktivnosti povodom dolaska migranata u RH. Vlada je to tijelo osnovala na svojoj 253. sjednici, održanoj 17. rujna, a osim Ostojića, ravnatelja DUZS-a Perinića, te direktora GS OS RH (Roberta Hranja), u njemu sve vrvi raznim pomoćnicima ministara. Misterija je kako Ostojić među svima njima nije našao svog vikend-zamjenika, kao i po kojim je to babama i stričevima ta dužnost zapala baš Kotromanovića. No njegovo prisustvo u Opatovcu nije prošlo uzalud. Naime, vojska je ondje odmah, u dobroj staroj tradiciji Rojsove 66. inženjerijske pukovnije, na ulazu u Prihvatni centar počela s izgradnjom kružnog toka, ne bi li se ubrzao tamošnji autobusni promet. Budući da, naravno, svu propisnu dokumentaciju za ovaj zahvat vjerojatno trebati ponešto pričekati, taj bi detalj jednoga dana lako mogao zakomplicirati i bilo kakvo legalno stavljanje u promet ovog čuda vojno-građevinskoga pregalaštva. A da su baš to bili neki od osnovnih problema i s gradnjama spomenute 66. pukovnije HV, već su ionako svi zaboravili!

Crna Gora – i stožer, i plan!

Upravo u vrijeme dok se krenulo raščišćavati raslinje i ponovno uvoditi struja u vojne objekte na Prevlaci, Vlada susjedne Crne Gore usvojila je Informaciju o postupanju nadležnih organa i institucija u slučaju većeg priliva migranata i izbjeglica u Crnu Goru. Na sjednici održanoj u četvrtak, 24. rujna, prihvaćen je dokument u kojem se konstatira da „postoji mogućnost da dođe do preusmjeravanja trenutnih migracijskih tokova i samim time da se CG suoči sa sličnim scenarijem poput zemalja u regiji“.

Crnogorske vlasti očekuju da bi najveći broj migranata mogao doći iz pravca Albanije, Kosova i Srbije, i to na području graničnih prijelaza Božaj, Kula, Sukobin, Dobrakovo, Jabuka i Dračenovac. Zato se pripremaju kapaciteti za priljev oko 2000 ljudi dnevno, za što su postojeći kapaciteti više nego premali. Trenutno Centar za tražitelje azila raspolaže s 80 mjesta, Prihvatilište za strance – s 50 mjesta, i JU „Ljubović“ s 25 mjesta, ili ukupno – 155 raspoloživih mjesta. Zbog toga se priprema adaptacija objekata policije Krenza (Podgorica) i Zoganje (Ulcinj) s ukupnom mogućnošću prihvata oko 650 ljudi, te se planira ad hoc postavljanje šatorskih naselja na različitim lokacijama diljem Crne Gore, sukladno procjeni trenutne situacije. Sukladno analizi rizika i procjenama, Operativni tim za koordiniranje rada državnih organa vrši detaljne pripreme na dijelu granice Crne Gore i Albanije u zoni odgovornosti Odjela granične sigurnosti, konkretno na dijelu Nikine uvale (u neposrednoj blizini graničnog prijelaza Bižaj), koja je u dosadašnjem razdoblju korištena za prelazak migranata i izbjeglica iz Albanije u Crnu Goru u većem broju.

U prošlotjednom prihvaćenom dokumentu, Vlada kroz 14 točaka zadužuje razna ministarstva za određene zadaće kako bi se ublažio eventualni migrantski val u Crnoj Gori. Uz sve to, ovaj plan djelovanja je javan, i nitko iz CG Vlade tamošnjoj javnosti nije poručio da ona zapravo nema potrebe da s njime bude upoznata! No, to je samo Crna Gora…

Vladin brzovoz odradio je 30 točaka i 10-ak podtočaka dnevnog reda današnje 246. sjednice Vlade za samo 29 minuta. Što se obrambene tematike tiče, na dnevnom su se redu našle uglavnom već odrađene i potpisane stvari s kojima se Vlada RH trebala samo upoznati ili dati svoju formalnu suglasnost. Naravno, ponovno se postavlja pitanje smislenosti ovakvog formaliziranja nekih u budućnosti čak i važnih odluka, no ministri se ni do sada nisu nimalo zamarali problemima tog tipa – da li je prije bila kokoš ili jaje, odnosno, je li smisleno s međunarodnim ugovorima upoznavati Vladu i Sabor tek kad su oni već potpisani i u praksi sadržajno nepromjenjivi.

MORH i suradnje

Združeno napredovanje u tehnikama planinskog ratovanja

Uglavnom, Vlada se danas upoznala s „Memorandumom o suglasnosti između saveznog ministra obrane i sporta Republike Austrije i ministra obrane Kraljevine Belgije, Ministarstva obrane Bugarske, Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Saveznog ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke, ministra obrane Kraljevine Nizozemske, ministra nacionalne obrane Republike Poljske, Ministarstva obrane Republike Slovenije o suradnji na udruživanju i dijeljenju stručnih znanja Inicijative za planinsku obuku (MTI)“. Spomenuti Memorandum potpisan je 09. lipnja 2015. u Hochfilzenu (Republika Austrija), a ministar obrane Ante Kotromanović je danas o njegovom sadržaju ostalim ministrima rekao tek –

„Potpisali smo s nekoliko članica NATO-a, s ciljem unapređenja naših postrojbi u borbi u uvjetima planinskog ratovanja. Znači, idemo malo u planine!“

Tim više pjesničkim obrazloženjem ostali smo zapravo uskraćeni za većinu osnovnih informaciju o ovoj temu – na primjer, ima li ova inicijativa kakve veze sa slovenskim NATO centrom izvrsnosti u planinskome ratovanju (u kojem Hrvatska valjda više ili manje sudjeluje), ali to stvarno nikoga na Markovome trgu nije ozbiljnije pogodilo.

Vlada se danas također upoznala i s „Memorandumom o suglasnosti između Ministarstva obrane Češke Republike i Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Mađarske i Ministarstva obrane Slovačke Republike o uspostavi i radu Multinacionalnog zrakoplovnog obučnog centra“. Taj je dokument potpisan 24. lipnja ove godine u Bruxellesu, i to, kako je rekao Kotromanović,

„… s ciljem uspostave i rada Multinacionalnog zrakoplovnog obučnog centra. Znači, to ćemo raditi skupa, obučavat ćemo se skupa, na taj način ćemo štediti naše resurse.“

Eksperimentalna tilt wing letjelica Hiller X-18

A treći dokument  s kojim se jutros upoznala Vladina družina – čista je egzotika. Radi se o „Pismu namjere između ministara obrane Bugarske, Hrvatske, Mađarske i Slovenije o multinacionalnoj suradnji za davanje namjenske helikopterske/tilt wing zrakoplovne postrojbe za specijalne operacije“, potpisanim istoga dana kada je potpisan i prethodni Memorandum, dakle 24. lipnja. Dok oko helikoptera još ima smisla surađivati, “tilt wing” letjelice su već ponešto veća rijetkost. Pa, iako ni jedna od navedenih zemalja nema ovakav tip zrakoplova u operativnoj službi, hrvatski ministar obrane pojasnio je da se radi o jednom ipak dugoročnijem cilju:

„To je Pismo namjere, gdje ćemo do 2025. godine osigurati jednu namjensku helikoptersku zrakoplovnu postrojbu za specijalne operacije. To je cilj sposobnosti NATO-a i to moramo imati.“

Kako, zašto, gdje i sa čime nikoga nije zanimalo, pa je i prije formalnog podizanja ruku premijer Milanović kao predsjedavajući sjednice nastavio prema kraju današnjeg dnevnog reda.

MUP i Ukrajina

Od ostalih nama zanimljivih točaka tu se našla još i jedna iz domene Ministarstva unutarnjih poslova. Vlada je, naime, na prijedlog MUP-a, donijela „Odluku o sudjelovanju do troje policijskih službenika u Savjetodavnoj misiji EU u Ukrajini (EUAM Ukraine).“

„Radi se o Odluci o sudjelovanju u Savjetodavnoj misiji EU za reformu sigurnosnog sektora u Ukrajini, koja je civilna misija EU utemeljena u srpnju 2014. godine s ciljem pružanja asistencije u provedbi nužnih i neophodnih sveobuhvatnih reformi, uključujući policiju i sektor vladavine prava. Povjerenstvo za međunarodne misije i operacije zaključilo je da se RH treba uključiti u navedenu Savjetodavnu misiju sa do troje službenih osoba iz MUP-a“,

Sukob radikalnih desničara i policije pred parlamentom u Kijevu, 31. kolovoza 2015. godine

obrazložio je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Iako je misija utemeljena prije nešto više od godinu dana, Hrvatska u njoj do sada nije sudjelovala, pa su ministri danas de facto na popis misija i operacija u kojima sudjeluje RH stavili još jednu novu. Troškovi sudjelovanja u EUAM Ukraine financirat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu, iz sredstava osiguranih u razdjelu 040 Ministarstvo unutarnjih poslova, glava 04005 Ministarstvo unutarnjih poslova, u okviru projekta K 553141 Razvojna suradnja – gdje u čitavoj jurnjavi oko usvajanja ove Odluke nitko nije rekao koliko je tu novaca u pitanju, niti je to navedeno u odluci koja je usvojena, a takav banalan detalj nikoga ni na sjednici Vlade nije posebno zainteresirao. Ima se!

Treba napomenuti da je MUP RH već sudjelovao u OSCE-ovoj promatračkoj misiji u Ukrajini (OSCE SMM Ukraine), no kako je tamo prošao, naročito uzme li se u obzir da je u nekoliko navrata došlo do napada na promatrače spomenute organizacije, nije poznato. Naime, iako i za policijski i za obrambeni sektor tu navodno vrijede isti zakoni (gdje današnja odluka Vlade navodi: “Zakon o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, ‘Narodne novine’ br. 33/2002, 92/2010, 73/2013 – Zakon o obrani i 82/2015 – Zakon o sustavu civilne zaštite“), za razliku od MORH-a, MUP RH nije dužan podnositi javna izvješća o angažmanu svojih službenika u raznim misijama i operacijama, pa ono što se ne mora – niti se ne radi.

Loše vijesti stižu s jutrošnje sjednice Vlade – smanjuje se broj kategorija djelatnih vojnih osoba s najvećim izračunom beneficiranog radnog staža. Pri tome, po prvi puta u ovome mandatu na sjednici uopće nije bio prisutan predstavnik Ministarstva obrane, nego je dvije obrambene točke dnevnoga reda obrazlagao ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić. U svom već standardnome stilu, Ostojić je ove promjene samo kratko, formalno i tek djelomično obrazložio:

„Uzimajući u obzir tendenciju ukidanja staža osiguranja u povećanom trajanju u oružanim snagama drugih država, isto tako i u RH, prijedlogom nove uredbe utvrđuju se sve one dužnosti DVO-a koje zbog otežanih uvjeta rada i prirode obavljanja posla trebaju imati staž s povećanim trajanjem. To se odnosi sad isključivo na dužnost pirotehničara i DVO-a koje sudjeluju u operacijama potpore mira u kojima se 12 mjeseci računa kao 18 mjeseci, dok za ostale dužnosti koje su dosadašnjom uredbom računane sa 18 ili 16 mjeseci za godinu dana predlaže se da tih godinu dana bude računano kao 15 mjeseci staža osiguranja.“

Izmijenjena uredba na snagu stupa već 01. srpnja, a izmjene se tiču postojećeg članaka 2, 3 (koji se briše) i 4. Po novome, članak 2. glasi:

„Svakih 12 mjeseci računa se kao 18 mjeseci staža osiguranja na dužnostima:

– pirotehničara,

– u operacijama potpore miru.“

Članak 3 se briše, pa na njegovo mjesto dolazi dosadašnji članak 4, s ponekom izmjenom, te glasi:

„Svakih 12 mjeseci računa se kao 15 mjeseci staža osiguranja na dužnostima:

– letača

– padobranaca

– diverzanata

– ronitelja

– u barokomori

– tehničara za streljivo i minsko – eksplozivna sredstva

– mehaničara i poslužitelja za streljivo i minsko – eksplozivna sredstva

– radiološke, biološke i kemijske zaštite

– za specijalna djelovanja

– u gardijskoj postrojbi

– vojnog policajca

– rukovatelja inženjerijskih strojeva i strojeva za pretovar

– mehaničara za održavanje

– člana posade plovila Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže Republike Hrvatske

– u postajama obalnog motrenja i radarskim postajama

– počasno – ceremonijalnih postupaka i poslovima osiguranja u Počasno – zaštitnoj bojni

-zrakoplovnih tehničara, zrakoplovnih mehaničara i poslužitelja u zrakoplovnim bazama.“

“Plan 21 – Na pola puta”: stanje 2013.

Izmjene će na snagu stupiti već sredinom sljedećeg tjedna, odnosno s prvim danom srpnja.

U mandatu ove Vlade ovo je treća izmjena uredbe o beneficiranom radnom stažu – dosadašnjim uredbama broj zaposlenih s beneficiranim stažem u Ministarstvu obrane  i Oružanim snagama pao je sa 16 tisuća na otprilike 10 tisuća, od čega je oko 6 tisuća bilo djelatnih vojnih osoba. Pri tome je tematika beneficiranja odrađenog radnog staža u sektoru obrane razdvojena od usporedivih sadržaja u sektorima unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti – gdje se pričalo da je to tek početak šireg kraćenja takvih posebnih povlastica. Nakon toga su tu uslijedili i postupni daljnji rezovi.

Kao što smo i pretpostavljali još u kolovozu 2012. godine, ove su reforme stale na obrani, budući su se ostali spomenuti srodni sektori pokazali ili politički previše jaki, ili zaštićeni jakim sindikatima. Upravo zato predstavlja poseban primjer crnog humora kada baš ministar Ostojić u mandatu aktualne Vlade predstavlja i ova nova kraćenja prava na beneficirani radni staž u obrani – što je potez koji njemu samome ne pada na pamet povući u vlastitome resoru unutarnjih poslova.

Kakav će konkretan učinak proizvesti ova najnovija izmjena – tek će se vidjeti.

Godina u kojoj će se nastaviti opremanje i modernizacija OS RH prividno je dobro počela i za Ministarstvo obrane. Njemu je danas Djed Mraz donio 3 Audija A6 – doduše privremeno, ali ipak se računa. Na prvoj ovogodišnjoj sjednici, inače 204. u ovom sazivu, Vlada RH donijela je odluku o ustupanju na korištenje službenih automobila Ministarstvu obrane. Radi se o istim onim luksuznim limuzinama koje je Vlada nabavila u veljači prošle godine, temeljem okvirnog sporazuma o operativnom leasingu sklopljenom s poduzećem “Porsche leasing d.o.o.” 25. studenog 2013. godine.

Tada je prvotno bilo određeno da će po jedan od ukupno 20 pribavljenih luksuznih Audija A6 3,0 TDI quattro S tronic ići u ukupno 11 ministarstava (ali ne i u Ministarstvo obrane), dok je preostalih 9 automobila trebalo biti raspodijeljeno u Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH. Riječ je tu bila o poslu na 5 godina, s ukupnom cijenom leasinga od 501.115 do 641.677 kuna po vozilu. Nakon negodovanja javnosti, a zbog očigledne neumjerenosti i bespotrebnog luksuziranja, Vlada je tu svoju odluku krenula poprilično nevješto korigirati početkom travnja 2014. – na svojoj 149. sjednici. Tada je bilo određeno da 11 od tih nesretnih limuzina završi „preusmjereno“ u Ministarstvo unutarnjih poslova, čime su bez luksuznih jurilica ostali: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo turizma, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo branitelja, te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Dok se početkom travnja čak spekuliralo da bi famozni Audiji mogli završiti kao presretači na hrvatskim autocestama (iako je od početka bilo jasno kako je to vrlo upitno – budući je kod njih naglasak bio na luksuzu, a ne na snazi motora i brzini vozila), određeno je da će MUP RH Audije preuzeti radi “racionalnijeg korištenja službenih automobila“, te da će vozno-zakinutim resorima za uzvrat MUP dodijeliti “po jedno vozilo srednje klase” iz kvote vozila svojih nabavljenih operativnim leasingom za vlastite potrebe.

Koliko je ta odluka bila besmislena, isplivalo je već osam mjeseci kasnije – kada sredinom prosinca 2014. hrvatski mediji objavljuju podatke o korištenju spomenutih 11 Audija tijekom te godine. Prema izvorima z MUP RH, “… u 8 mjeseci, 11 automobila potrošilo je 8700 litara goriva“, iz čega su mediji izračunali da je svaki od njih te godine prešao manje od 8000 kilometara. Na upit o slabom korištenju preuzetih vozila ministar policije Ranko Ostojić samo je lakonski odgovorio “Kako vi to znate da se slabo koriste? Ja mislim da se dobro koriste“! Toliko se dobro koriste da je Vlada RH na svojoj današnjoj sjednici opet krenula igrati Audi A6 en-ten-tini, kojim su 3 vozila iz te nesretne serije ustupljena na korištenje Ministarstvu obrane. Ranko Ostojić, potpredsjednik Vlade, samo je kratko objasnio ovu „prenamjenu“:

„Ovim prijedlogom odluke uređuje se ustupanje na korištenje Ministarstvu obrane 3 službena automobila marke Audi A6, koji su na temelju odluke Vlade RH o ustupanju na korištenje službenih automobila 03. travnja 2014. koristili u Ministarstvu unutarnjih poslova radi racionalnog korištenja. Njima su istekli…istekao leasing, nemaju automobile, bit će korišteni u iste svrhe kao što je to u Ministarstvu unutarnjih poslova.“

MORH ovom odlukom na korištenje dobiva 3 službena automobila marke Audi A6 3,0 TDI quatro S tronic, registarskih oznaka ZG-9450 FF, ZG-9436 FF i ZG-5315 FF. Prvi Audi iz ove serije u originalu je nabavljen za potrebe Ministarstva pravosuđa, drugi za Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a posljednji, ZG-5315 FF, za Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Napomenimo još i činjenicu da su ta vozila i do sada, bez obzira što su zbog „racionalnog korištenja“ završila u fundusu Ministarstva unutarnjih poslova, zapravo koristila ministarstva za koja su ona u originalu i nabavljena – dok nije jasno kuda su tu potonula “vozila srednje klase” o kojima je bila riječ u travnju prošle godine.

Nakon današnje Vladine odluke, spomenuta ministarstva sada moraju zatražiti od davatelja operativnog leasinga (trgovačko društvo Porsche leasing d.o.o.) suglasnost za ustupanje spomenutog automobila Ministarstvu obrane, te potom s MORH-om zaključiti sporazum o ustupanju automobila na privremeno korištenje, i sve to u roku od 30 dana od stupanja na snagu Vladine odluke o privremenom ustupanju ova Audija MORH-u.

Za kraj, iako je u ovoj je priči zaista teško ostati pristojan, pokušat ćemo napomenuti i nekoliko očiglednih specijaliteta. Kao prvo, treba zamijetiti da Vlada RH tu već po drugi put trati vrijeme svojih javnih sjednica s pokušajima korigiranja jedne te iste nabavke luksuznih automobila koja je od samog svog početka bila potpuno neprikladna. Pri tome, čitavo to vrijeme nema ni spomena odgovornih osoba za tu sramotu i skandal, za to monumentalno traćenje javnih novaca, vremena i energije čitavog državnog vrha RH. Kao drugo, sada je u  čitavu ovu priču na neki način zalutalo i Ministarstvo obrane RH – jedan od resora kojeg se u početku ove trakavice nitko nije sjetio, a u čiji vozni park često posežu razni resori kad god im praktično ustreba vozila i vozača za razne protokolarne svrhe. Nakon višemjesečnog brljanja s navodnom predajom MUP-u, sada je na tapeti te najneprikladne javne nabave posljednjih godina završio MORH. S jedne strane, dobra je tu vijest da će ova 3 ministarstva (MVEP, pravosuđe i resor pomorstva, prometa i infrastrukture) barem nastaviti plaćati mjesečne leasing rate za svoja nesuđena pretjerano luksuzna vozila. Manje je dobro da će u ovom začudnome poslu MORH sada pokrivati troškove održavanja koji nisu ugovoreni ugovorima o operativnom leasingu, kao i troškove goriva tijekom privremenog korištenja spomenutih Audi-jurilica.

Dakle, dok se na odluku o borbenim zrakoplovima treba čekati do daljnjeg, a ozbiljne je brodove moguće tek sanjati – MORH barem ima zabavu u organiziranju “taxi & rent-a-car” usluga za faktično nezajažljivu ekipu raznih rasipnika iz drugih resora aktualne Vlade.

Vlada je na današnjoj 202. po redu, inače predzadnjoj ovogodišnjoj sjednici amenovala sudjelovanje policijskih službenika u Specijalnoj promatračkoj misiji Organizacije za europsku stabilnost i suradnju u Ukrajini (OSCE SMM Ukraine). Temeljem ove odluke, ministar unutarnjih poslova (u ovom slučaju Ranko Ostojić) imenovat će do 10 policajaca za ukrajinsku misiju. Od samog Ostojića, kako je već uobičajeno, nije se moglo baš puno čuti, osim:

„Sve zemlje, države-članice EU odazvale su se pozivu za sekundiranje osoblja u specijalnoj promatračkoj misiji OESS-a u Ukrajini. I Republika Hrvatska ovom odlukom osigurava sudjelovanje do 10 policijskih službenika u toj misiji. Hvala!“

Povjerenstvo za međunarodne misije i operacije još je 4. srpnja ove godine podržalo prijedlog mogućeg sudjelovanja RH u Savjetodavnoj misiji EU za reformu civilnog sigurnosnog sektora u Ukrajini, te na taj način iskazalo želju za aktivnim uključivanjem u mirovne misije i operacije u tom, trenutno trusnome dijelu Europe. Troškovi danas odobrene misije financirat će se iz Državnog proračuna RH za 2015. godinu – iz sredstava osiguranih pod Ministarstvom unutarnjih poslova. Pomalo tu čudi, doduše, da se ova djelatnost financira iz proračunskog razdjela 040, glava 04005, a unutar projekta “Razvojna suradnja” (stavka K553141) – a ne iz stavke K553087, odnosno njoj pripadajućeg projekta “Mirovne misije”. No, to je dvojba na kakve smo kod proračuna MUP RH već navikli.

Inače, OESS-ova specijalna promatračka misija u Ukrajini pokrenuta je 21. ožujka ove godine, na temelju zahtjeva ukrajinske Vlade i konsenzusa svih 57 zemalja-članica OESS-a. Radi se o nenaoružanoj civilnoj misiji, prisutnoj na terenu 24 sata svih 7 dana u tjednu u svim regijama Ukrajine. Glavni zadaci pripadnika misije su promatranje i izvješćivanje o situaciji u Ukrajini, te uspostava dijaloga među stranama aktivnima u ovoj krizi.

Osim službenog odlaska policije, a kako se može saznati s društvenih mreža, put Ukrajine izgleda da idu i neki hrvatski dragovoljci – ali zasigurno ne u nikakvu promatračku misiju. Dok dio ljudi tu za sada aktivno prikuplja potrebnu opremu, upitno je bi li oni za te aktivnosti ujedno mogli prikupiti i koju kaznenu prijavu – dok bi situacija bila bitno jednostavnija za objašnjavanje da se ti ljudi spremaju u redove ISIS-a u Siriji ili Iraku, nije sporno da i ovakav “izlet” u Ukrajinu predstavlja samovoljan odlazak na strano bojište. Dok je Srbija nedavno najavila reguliranje i takvih situacija (nakon objava o djelovanju četnika na pro-ruskoj strani u Ukrajini), hrvatski je stav o ovome pitanju još nejasan.

U međuvremenu, jučer je Hrvatsku napustilo i 8 vojnika Nacionalne garde Ukrajine, koji su proteklih 40 dana ovdje bili na liječenju i rehabilitaciji. Prema priopćenju Veleposlanstva Ukrajine u RH, hrvatski liječnici procjenjuju kako su ukrajinski vojnici značajno poboljšali svoje zdravstveno stanje, a većina njih spremna je nastaviti ispunjavati i svoje službene obveze.

Da kojim slučajem radi kao novinar, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izletio bi iz redakcije u roku „keks“. Jer njegova vijest ne odgovara na osnovnih „5 W“ – pitanja. Zato, srećom, Ostojić ne radi u novinskoj redakciji, već u Vladi RH, čiji se ministri ne zamaraju takvim detaljima kao što je „tko“, „što“, „gdje“, „kada“ i „zašto“, pa su bez suvišnih „zašto“ i „zato“ izglasali 25. točku dnevnog reda današnje 185. sjednice Vlade RH. Radi se zapravo o odluci o sudjelovanju pripadnika civilne zaštite RH na međunarodnoj vježbi civilne zaštite IPA MNE QUAKE 2014, što je Ostojić u ciglih 20 sekundi obrazloženja objasnio ovako:

„Radi se o vježbi koja će se održati u Podgorici, u Crnoj Gori, u razdoblju od 21. do 24. listopada, s ciljevima – uvježbavanje provjere postupaka za primanje međunarodne pomoći kroz potporu države domaćina. Troškove pripreme i provedbe provodi organizator, a troškovi – znači, naši troškovi – iznose 56.900 kn.“

Ajmo ispočetka. Vježba je međunarodnog karaktera, zove se IPA MNE QUAKE 2014, i na njoj će, uz amen hrvatske Vlade, sudjelovati i pripadnici civilne zaštite RH. Vježba je dio IPA projekta „Suradnja u području civilne zaštite s državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama – faza II“, i organizira je konzorcij u sastavu: Uprava Republike Slovenije za zaštitu i spašavanje (nositelj), DUZS, Njemačka Savezna agencija za tehničku potporu, Agencija za žurne situacije Kraljevine Švedske, Nacionalni odjel civilne zaštite Vijeća ministara Talijanske Republike i Synergies International Consulting d.o.o. Slovenija, uz domaćinstvo Ministarstva unutarnjih poslova Crne Gore. Korisnice ovog projekta su potencijalne zemlje-kandidatkinje za članstvo u EU: Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija i Turska.

Glavni ciljevi Vježbe su: (1) uvježbavanje i provjera postupaka za primanje međunarodne pomoći kroz potporu države domaćina, te (2) testiranje operativnih postupaka suradnje između nacionalnih kapaciteta i međunarodnih spasilačkih timova nakon razornog potresa u okviru Mehanizma za civilnu zaštitu EU – dakle, laički rečeno, približavanje spomenutih zemalja-korisnica sudjelovanju u aktivnostima Mehanizma civilne zaštite EU.

Scenarij vježbe bazira se na razornom potresu koji je pogodio Podgoricu, zbog čega Crna Gora putem Centra za koordinaciju odgovora na izvanredne situacije (Emergency Response Coordination Center – ERCC) aktivira Mehanizam civilne zaštite EU. Time će put Crne Gore krenuti spasilački timovi iz devet država Europe (svaki s po 20 do 30 članova), ne bi li se ondje priključili pripadnicima crnogorskog MUP-a i spasilačkih službi. Ondje će tijekom tri dana (uključujući i jednu noć) biti organizirane aktivnosti na tri osnovne lokacije: u prostorima bivše i prilično devastirane vojarne Morača (350 metara zračne linije od centra Podgorice), u skladištima Rogami sjeverno od Podgorice, te u bivšoj “Fabrici stanova” u nedalekome Spužu. U prvoj fazi, neposredno prije početka glavnih aktivnosti, tijekom dva dana bit će održana stožerna vježba za vodstva pojedinih specijaliziranih timova, ne bi li se njome pripremilo sudionike za terensko uvježbavanje – sve to u skladu s Konceptom podrške zemlje domaćina (Host Nation Support), te standardima traganja i spašavanja iz ruševina (INSARAG). Uz osnovne aktivnosti bit će organiziran i program za međunarodne promatrače, dok će rezultate rada timova i cjelovitu organizaciju vježbe ocjenjivati i eksterni evaluatori angažirani za taj posao od Europske komisije.

Ovo je aktivnost u sklopu Inicijative za pripremljenost i prevenciju katastrofa u jugoistočnoj Evropi (Disaster Preparedness and Prevention Initiative for South Eastern Europe – DPPI SEE), aktivnosti pokrenute u studenom 2000. godine u okviru 3. stola Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu (Stability Pact for South Eastern Europe), kojom je Europska unija nastojala uskladiti sustave odgovora na krize na prostoru ove regije. Dok je većinu posla negdašnje organizacije Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu preuzeo Proces suradnje zemalja Jugoistočne Europe (South-East European Cooperation Process – SEECP), spomenuti niz DPPI SEE aktivnosti prešao u djelokrug Vijeća za regionalnu suradnju (Regional Cooperation Council), operativnoga tijela SEECP osnovanog 27. veljače 2008. godine sa stalnim tajništvom u Sarajevu. U ovoj aktivnosti sudjeluje ukupno 46 država, međunarodnih organizacija i financijskih institucija.

Konkretno, aktivnost IPA MNE QUAKE 2014 predstavlja prvi dio šire aktivnosti u okviru DPPI SEE, ukupno vrijedne oko 2 milijuna eura. Riječ je o dvije međunarodne vježbe, obje s realističnim scenarijima katastrofa (potresi). Prva je vježba ova u Crnoj Gori od 21. do 24. listopada, dok će druga biti održana u Makedoniji. Na obje ove aktivnosti interventni timovi civilne zaštite iz cjelokupnoga niza zemalja partnera DPPI SEE imat će mogućnost uvježbavanja rada u međunarodnoj spasilačkoj operaciji unutar Mehanizma civilne zaštite EU. Nositelj priprema i provedbe Vježbe u RH je Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), koja će u Crnu Goru, osim posebne skupine pripadnika civilne zaštite, poslati i tim za traganje i spašavanje u urbanim sredinama. Troškovi dnevnica, premije osiguranja sudionika vježbe i naknade plaće mobiliziranim pripadnicima civilne zaštite RH osigurani su u financijskom planu DUZS-a, na projektu T 863007 „IPA 2“ – izvor 51 (financijska sredstva koja uplaćuje koordinator projekta). Kako je u šturom izlaganju rekao Ranko Ostojić, troškovi hrvatske strane iznose 56.900 kn.

Da li zbog Linića ili nekih drugih „neodgodivih“ obveza, Vladi je jučer za 23 točke dnevnog reda (od kojih su neke bile s nekoliko podvarijanti) trebalo tek 30 minuta. To nije čak ni minuta po svakoj točki, budući je prva točka dnevnog reda, ona o izvršenju državnog proračuna za prošlu godinu, „pojela“ gotovo trećinu tog Vladinog sijela. Nakon jučerašnjeg iskustva, mirne se duše može zaključiti kako sjednice najvišeg tijela izvršne vlasti nisu ni potrebne, jer se ministri ubuduće mogu izjašnjavati kroz jednu jedinu da-ne pitalicu tipa „Jeste li za to da se bez rasprave i po hitnom postupku prihvate svi prijedlozi pristigli pred nas, tu u Banske dvore“?! Naročito ekspresnim pokazao se ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čije Ministarstvo ni inače ne gubi vrijeme odgovarajući na novinarska pitanja. Ostojićevo Ministarstvo na Vladu je poslalo zahtjev da se MUP-u odobri sudjelovanje u dvije nove EU misije – u Palestini (EUROPOL COPPS) i u Gruziji (EUMM u Gruziji). Sam Ostojić na objašnjavanje razloga i potreba hrvatskog sudjelovanja u tim misijama nije želio gubiti vrijeme, pa je ostalim kolegama sve objasnio u manje od 13 sekundi:

„Radi se… vrlo kratko… o odlasku policijskih službenika u mirovne misije – nastavak, znači… Palestina i Gruzija, pod a i b”.

Hvala Bogu da ni ostale ministre uopće nije zanimalo kamo to idu hrvatski policajci, pa su svi složno digli ruke, i brzinom munje prešli na sljedeću točku dnevnog reda. Da to nisu učinili ovako brzinski, ministar Ostojić bi na obrazlaganje morao potrošiti barem još 10 sekundi, a onda možda i pobliže objasniti da je hrvatsko djelovanje u tim misijama tek uvjetno ikakav “nastavak” ičega – budući da se u obje ove misije RH zapravo uključuje po prvi put.

A da su ministri obratili imalo pažnje na to što su netom odobrili, vidjeli bi da se radi o sudjelovanju do 2 policijska službenika u policijskoj te pravosudnoj misiji EU u Palestini (EUPOL COPPS), odnosno do 3 policijska službenika u promatračkoj misiji EU u Gruziji (EUMM in Georgia). Zaključak o potrebi barem nekakvog uključivanja RH u ova dva EU-poduhvata donesen je još na sastanku Povjerenstva za međunarodne misije i operacije, održanom 28. siječnja ove godine. Troškovi sudjelovanja u Palestini financirat će se iz proračuna Ministarstva unutarnjih poslova, glava 04005, na kapitalnom projektu K 553087 – Mirovne misije, dok će se angažman u Gruziji platiti također iz proračuna MUP-a RH, kapitalni project K 553141 – Razvojna suradnja.

EUPOL COPPS (Palestina) je misija čiji je mandat otpočeo 1. siječnja 2006. godine. Njene glavne zadaće, uz (1) jačanje lokalnog sustava kaznenog pravosuđa i (2) suradnje tamošnjeg tužiteljstva i policije, obuhvaćaju još i (3) podršku reformama te razvoju palestinske policije. Upravo u tom području, EUPOL COPPS djeluje na (1) jačanju uloga i podjela unutar palestinskih snaga sigurnosti (policije, specijalne policije i Sigurnosno-obavještajne agencije), (2) pružanju aktivne potpore tamošnjoj policiji (kriminalističkoj i temeljnoj policiji), te (3) na nadzoru rada u cilju jačanja sposobnosti svih palestinskih policajaca. U operaciji sudjeluje 19 zemalja-članica EU, plus Kanada, Norveška i Turska, a suradnja se odvija primarno s organima Palestinske nacionalne samouprave na Zapadnoj obali. U te je svrhe za period između 1. srpnja 2013. godine pa do 30. lipnja 2014. godine bilo predviđeno 9.570.000 eura.

Za razliku od EU djelovanja u Palestini, “European Union Monitoring Mission (EUMM) in Georgia” ili “Promatračka misija EU u Gruziji” je nenaoružana promatračka misija EU, uspostavljena 15. rujna 2008. godine, nakon smirivanja vojnoga sukoba koji je tog ljeta potresao Gruziju (od 7. do 12. kolovoza 2008. godine). Misija je s radom započela 1. listopada 2008. godine, nadgledajući povlačenje ruskih Oružanih snaga iz autonomaških područja Gruzije – Južne Osetije i Abhazije, koje su ostale pod samostalnim, međunarodno slabo priznatim lokalnim upravama. Od tada, sudionici Misije danonoćno patroliraju uz iscrtane administrativne granice Južne Osetije i Abhazije (koje Gruzija smatra područjima okupiranima od Ruske Federacije), promatraju situaciju, bilježe incidente i nadaju se da svojom prisutnošću doprinose poboljšanju sigurnosne situacije. Postizanje ovih zadaća otežava činjenica kako Južna Osetija, ali ni Abhazija, ne puštaju pripadnike misije EUMM u Gruziji na svoj teritorij.

Do sada je svih 27 od ukupno 28 zemalja-članica EU dalo svoje ljude u EUMM u Gruziji (bilo civilne, policijske ili vojne stručnjake), a jučerašnjom Vladinom odlukom to će učiniti i Hrvatska. Napeti odnosi na prostoru rada ove misije navodno ne bi trebali biti problem, budući je MUP RH tu već imao određenih iskustava – sa svojedobnim sudjelovanjem u OESS-ovoj misiji u Gruziji, koja je pokrivala i prostor rada EU promatrača.

Za sada još nema datuma kada bi hrvatski policajci mogli otići put Gruzije ili Palestine, ali mogli bi proći tjedni prije negoli se Hrvatska i stvarno konkretno odazove u ove aktivnosti.

Dok voda na poplavljenim područjima polako, ali sigurno stagnira, vrijeme je za prvo sumiranje stanja i upotrijebljenih snaga u tim dijelovima RH, ali i susjednih država BiH i Srbije. Jedan dio pregleda saborskim je zastupnicima, kao i hrvatskoj javnosti, dao i potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čije je izvješće o stanju i okolnostima vezanim uz poplave u Hrvatskoj nenadano uvršteno na sam početak zasjedanja u srijedu, 21. svibnja. Samo dan kasnije, u četvrtak 22. svibnja, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra kratko je informirala članove saborskog Odbora za obranu o angažiranim snagama MORH-a i OS RH. Do tog četvrtka, nešto više od tisuću pripadnika OS RH pomoglo je na poplavljenim područjima. Odnosno, kako je izvijestila Tafra:

„Samo ću vam reći da smo imali 1056 pripadnika angažiranih, od toga 4 inženjerijska stroja, 72 motorna vozila, 10 sanitetskih timova, 10 motornih vozila, 10 čamaca, 2 helikoptera, 3 amfibijska prevožnjaka, 3 poljske kuhinje, 3 cisterne za vodu i 3 kamiona za prijevoz humanitarne pomoći. Stvarno su naši pripadnici odradili sve – od punjenja vreća pijeskom, izrade nasipa, sanacije i utvrđivanje, obilazak i čuvanje, sanaciju prilaznih cesta, evakuaciju ljudi i životinja, sanitetsko zbrinjavanje, kuhanje toplih obroka za potrebe civilnog stanovništva, dostava pitke vode, prijevoz i dostava humanitarne pomoći, izviđanje iz zraka i zbrinjavanje.“

O tome zašto su vojnici radili poslove koje su mogli raditi i pripadnici Civilne zaštite (kojih navodno ima čak 17 tisuća) ili neki od volontera – poput kuhanja toplih obroka ili dostave humanitarne pomoći – dalo bi se razgovarati, no to zahtijeva poseban osvrt.

Ranko Ostojić, pak, početak problema broji od 03. svibnja, kada su počele prve obilnije kiše na području više županija, i uslijed kojih je došlo do porasta nivoa voda u odvodnim kanalima, potocima i rijekama. Tada su, prije svega, bile pogođene Požeško-slavonska županija, Sisačko-moslavačka, Osječko-baranjska i Bjelovarsko-bilogorska, na kojima je ukupno poplavljeno 3346 hektara poljoprivrednih, šumskih i ostalih površina, te je bilo ugroženo 198 kuća, 2 stočne farme, 30 stambeno-gospodarskih objekata, 10 gospodarskih objekata, jedna plinska stanica i jedan plastenik. Prave nevolje, međutim, počinju u utorak, 13. svibnja, kada jake kiše na gotovo cjelokupnom području BiH uzrokuju povećanje vodostaja većine tamošnjih rijeka, te dovode do poplava. To je uvelike utjecalo i na stanje vodotokova rijeka u Hrvatskoj, Une i Save, naročito u Slavoniji, gdje su pale obilne kiše tih dana.

Petnaestog svibnja, u području Drenovaca (Vukovarsko-srijemska županija), oborinske i zaobalne vode pune kanalske mreže, dolazi do ugrožavanja 10 do 15 kuća, a zbog velikih materijalnih šteta na poljoprivrednim kulturama, župan vukovarsko-srijemski proglašava elementarnu nepogodu na području cijele županije. Dan kasnije, 16. svibnja, temeljem zahtjeva Državnog stožera za zaštitu i spašavanje, Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) ujedinila je lokalne i područne, regionalne samouprave na tom području, te je angažirano 350 pripadnika NOS-a (Namjenski organiziranih snaga) za područje Požeško-slavonske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije. U Pleternici je poplavljeno oko 400 obiteljskih kuća, izvršena je djelomična evakuacija Pleternice, Gradca Požeškog i Lipika. Evakuiran je i Dom Ivanovac u Brodsko-posavskoj županiju, s ukupno 21 štićenikom i osobljem. U naselju Drenovci sve raspoložive snage na terenu bile su u obrani 61 ugroženog objekta, izvijestio je Ranko Ostojić u Saboru. Istog tog dana poslijepodne dolazi do rapidnog pogoršanja, pa su sve  raspoložive snage (i ljudstvo i mehanizacija) angažirane na utvrđivanju nasipa uz rijeku Savu, koja ubrzano raste od Slavonskog Broda pa sve do granice s Republikom Srbijom. Ukupno branjena dionica iznosi 210 kilometara.

Tog petka (16. svibnja) oko 15 sati dolazi do proboja nasipa na više mjesta kod Rajevog Sela, u 15:15 sati dolazi do probijanja nasipa kod Račinovaca, a u 15:30 – probijen je nasip kod Gunje. Istovremeno je i na području Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni na snazi bilo izvanredno stanje obrane od poplava za rijeku Unu, koja se izlila na području Kuljana, Unčana i Zamlaća, a i sama Hrvatska Kostajnica bila je djelomično poplavljena. Stožer za zaštitu i spašavanje RH je 16. i 17. svibnja upotrijebio dodatne operativne snage zaštite i spašavanja, tako da su djelovali stožeri na lokalnoj i županijskoj razini, zajedno s Namjenski organiziranim snagama OS RH, kao i policija, civilna zaštita, HGSS, Hrvatski crveni križ, djelatnici Hrvatskih voda, komunalne službe, građani, udruge hrvatskih branitelja, kao i druge udruge koje su djelovale na terenu. Vojska je u tim trenucima osigurala amfibije, kombinirane strojeve, kipere i poljske kuhinje. Tada počinje i organizirana evakuacija stanovništva, autobusima iz Rajevog Sela, Gunje i Račinovaca u Vrbanju. Unatoč tome, dio stanovnika odbija napustiti svoje domove, iako im je rečeno da im prijeti neposredna životna opasnost. Tijekom noći sa 17. na 18. svibnja Županijski centar 112 Vukovar zaprimio je 200 poziva osoba koje su ostale zarobljene na višim dijelovima objekata. Ostojić je posebno spomenuo problem koji se pojavio u Gunji:

“U Gunji, na mjestu na kojem se nalazilo sto autobusa – u tim trenucima je bilo potpuno suho. Ljudi su odbijali otići od svojih domova, što je razumljivo – da svak misli da je trenutak, da se to neće dogoditi… Nema osobe, tvrdim, na području Gunje, koja je najviše i stradala, da nije znala za naredbu za evakuaciju. 28 policijskih službenika je, do zadnjeg trenutka, dok su mogli, putem megafona obavještavalo sve stanovnike da se povuku. Kažem, osobno – u tri sata, dok je voda bila tek do gležnja – 100 autobusa je bilo, a samo 108 ljudi je u tim trenucima bilo spremno na evakuaciju. Tri sata iza toga, to mjesto je u potpunosti poplavljeno”.

U tim vrlo teškim i opasnim uvjetima, pripadnici NOS-a su evakuirali 60 osoba, a u pomoć su priskočili i pripadnici HGSS-a iz Vinkovaca, te Državne intervencijske postrojbe iz Osijeka. No oni su se morali povući jer su im do jutra stradala 4 čamca – prije svega od ograda, naplavina i sve ostalog što se moglo naći u vodenoj bujici.

Poplavljeno Rajevo Selo

Tijekom 18., 19. i 20. svibnja provođena je, pa i prisilno, evakuacija stanovnika koji su ostali u naseljima Gunja, Račinovci, Rajevo Selo. 750 članova Hrvatskog crvenog križa organiziralo je i vodilo prihvatne centre, zajedno s lokalnim jedinicama koje su se brinule za provedbu logističkih aktivnosti. U poplavljena područja više nije bio moguć pristup bez odobrenja policije. U potrazi za eventualno stradalima, HGSS provodi obilazak kuća, a putem amfibijskih vozila NOS-a, u suradnji s veterinarskim službama,  zbrinjavaju su napuštene i uginule životinje. Prema Ostojićevim podacima, operativne snage na svim ugroženim lokacijama na dan 20. svibnja brojale su ukupno 872 pripadnika NOS-a, 300 vatrogasaca na području Vukovarsko-srijemske županije, 740 članova Hrvatskog Crvenog križa, 50 pripadnika HGSS-a, više od 1000 pripadnika MUP-a raspoređenih prije svega na čuvanju imovine i sprečavanju bilo kakvog otuđenja. Tome još treba pribrojiti i 22 tima iz sastava Državne uprave za zaštitu i spašavanje (timovi državne intervencijske postrojbe), kao i Hrvatske vode, veterinarske službe, službe Zavoda za javno zdravstvo, lokalne komunalne službe, braniteljske i druge udruge – sve u svemu, u izravnoj borbi s poplavom bilo je oko 4 tisuće ljudi, zbrojio je u Saboru Ranko Ostojić. Tome još treba pribrojiti i pripadnike MUP-a i OS RH poslanih u pomoć BiH, odnosno Republici Srbiji.

Na prijedlog DUZS-a, Vlada je 20. svibnja proglasila katastrofu na području Vukovarsko-srijemske županije, čime je „razvlašten“ lokalni stožer, a nadležnost i kontrolu preuzeo je Državni stožer za zaštitu i spašavanje. Kao razlog Ostojić je naveo to što planovi za zaštitu i spašavanje u Vukovarsko-srijemskoj županiji postoje samo na papiru, a u trenutku kada ih treba operativno provesti – lokalni stožer ne poznaje proceduru, nadležnosti, niti su u stanju donositi odluke prema zahtjevima aktualnoga trenutka. No, i to kao da je odgovornost isključivo tih lokalnih vlasti – bez da se tim sustavom itko trebao centralizirano baviti prije ovih poplava.

Od Ostojićevog izvještaja na Saboru do danas samo je MORH, odnosno OS RH, nastavio s redovitim informiranjem o angažmanu svojih snaga. Nakon što je Tafra izvijestila članove saborskog Odbora za obranu o angažmanu više od 1000 pripadnika OS RH, taj je broj postepeno počeo varirati. Tako je do kraja dana, 22. svibnja, bilo angažirano tek oko 670 pripadnika OS RH, 23. svibnja – 624 pripadnika OS RH, u subotu, 24. svibnja – ukupno 653 pripadnika OS RH, a dan kasnije, u nedjelju, na terenu je bio 661 vojnik. Danas, u utorak, taj je broj najmanji do sada – na terenu je angažirano 377 pripadnika OS RH, i to 315 pripadnika HKoV-a, 58 pripadnika Zapovjedništva za potporu i 4 pripadnika HRZ i PZO. Kao i prethodnih dana, pripadnici OS RH angažirani su na zadaćama sanacije probijenog nasipa u Rajevom selu te nadzoru stanja nasipa, istočno od sela Štitar do područja Rajevog sela. Na područjima Vrbanje i Gunje angažirani su na izvlačenju stoke, a na dvije dekontaminacijske postaje, “Velebit” Gunja i “ZIB” Rajevo Selo, i danas se provodi dekontaminacija. U zaseoku Padež kod Gunje pripadnici OS RH provode izvlačenje uginule stoke i asanaciju terena. Na tri lokacije (Cerna, Gradište, Otok) u 3 poljske kuhinje priprema se hrana za 1600 obroka. Od 21. svibnja za potrebe logističko-operativnog središta operativnih snaga zaštite i spašavanja i dijela humanitarne pomoći koristi se prostor vojarne “Dračice” u Đakovu s pratećom infrastrukturom.

Što se tiče angažmana  u BiH, on je, sukladno odluci Vlade, okončan 23. svibnja navečer, a unatoč određenim poteškoćama, oba helikoptera Mi-8 MTV iz sastava Eskadrile transportnih helikoptera (ETH) 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO-a vratile su se 24. svibnja iz BiH u vojarnu “Knez Trpimir” u Divuljama. Tijekom 8 dana duge humanitarne akcije u BiH, ukupno je odrađeno oko 200 letova s 80 sati naleta, pri čemu je spašeno 310 osoba i preveženo 100 tona različitog tereta.

Svih ovih dana, MUP RH nije izašao s konkretnim brojem svojih angažiranih pripadnika, već se služi sintagmom “maksimalan broj angažiranih”, a DUZS se od jučerašnjeg dana vratio svojoj omiljenoj zanimaciji – objavljivanju informacija o protokolarnim susretima državnih dužnosnika.