Još se nije slegla bura oko troška koji je nastao zbog Milanovićevog korištenja helikoptera i brodova Oružanih snaga RH, kad je ta priča dobila novi nastavak. Najprije je nakon prisege 43. naraštaja ročnika u Požegi u petak, 30. kolovoza, Zoran Milanović komentirao neke od aktualnosti, uključujući najave ponovnog uvođenja vojnog roka i srpsku kupovinu francuskih borbenih aviona. Neizostavno se dotaknuo i kritika njegovog korištenja vojnih materijalnih resursa.

„Zaštita tih podataka nije bez veze. Ne treba svatko to znati. Kad je letio Tuđman dok je bio rat ili Kolinda Grabar Kitarović, to se može kasnije saznati, a ne unaprijed da netko dođe i snima. Dobro dok je to Nova TV, a što ako netko ima oružje pa gleda helikopter kako se spušta… Ali to je posebna vrsta Black Hawka, plavkaste boje, rađen je u Rusiji, ali to je Black Hawk. Plenković i Anušić ne razlikuju Black Hawk od ruskog helikoptera“, 

rekao je Milanović i dodao: „Mene cijelo ljeto prevoze ruskim helikopterima“. Na kritike ministra Anušića da prečesto leti Black Hawkom, Milanović je pitao: „Ma tko je on da to komentira?“. Ponovno je ponovio i ranije u priopćenju iznijetu tezu da njegova putovanja ovise o procjenama ljudi zaduženih za sigurnost predsjednika države:

„Pa to Plenkovićeva policija traži koja me osigurava. Kad sam išao u Barban, sjeo sam u auto uvjeren da idem autom. Za pet minuta dignem glavu i pitam gdje me vozite – Prekrižje. Znači helikopter? Helikopter. Sto puta, dva puta, to se njega ne tiče. Helikopteri su samo tijekom ljeta, ali i da je svaki dan, to se njega ne tiče“.

Već sljedećeg dana, u subotu 31. kolovoza, stigao je uzvrat. Večernji list je, tvrde, dobio uvid u dio tablica, kao i u konačni izračun korištenja helikoptera i vojnih brodova tijekom Milanovićevog predsjedničkog mandata, koje je ministar obrane Ivan Anušić zatražio i dobio od Oružanih snaga RH. Prema tim podacima, koji bi u tom trenutku trebali valjda biti klasificirani sukladno Milanovićevoj klasifikaciji takvih informacija iz rujna 2020., predsjednik države je helikoptere koristio 348 puta (a vjerojatno i više, tvrdi Večernji list). Ukupno trajanje letova je 241 sat i 25 minuta, što bi značilo da je Milanović u prosjeku koristio helikoptere svaki peti dan svog mandata. Najomiljenija destinacija mu je Hvar, potom Brijuni, Sinj i Slunj. Najčešće ne putuje sam, nego u društvu tri, pet i sedam, pa sve do 15 drugih osoba, čija se imena ne navode. Najčešće je letio u helikopteru Mi-171Sh – 138 letova u ukupnom trajanju od 97 sati i 30 minuta. S helikopterom Mi-8 MTV (dok je još bio u sastavu HRZ-a) Milanović je imo 120 letova ukupnog trajanja 80 sati i 20 minuta. No letio je i helikopterom UH-60M Black Hawk – 90  letova u ukupnom trajanju od 63 sata i 35 minuta. „U MORH-u ističu da, prema sadašnjim tablicama, sat leta ruskim helikopterom zajedno sa svim troškovima posada stoji 6.850 eura, a Black Hawkom 8.899 eura. Stoga MORH u svojoj najnižoj procjeni tvrdi da je Milanović na svoje letove helikopterima do sada ‘spržio’ oko milijun eura iz vojnog budžeta“, piše Večernji list u subotu, 31. kolovoza. Budući da je brodove HRM-a Vrhovni zapovjednik koristio bitno manje nego helikoptere (3 puta OOB-31 Omiš, 4 puta motorni brod „Učka“, te u par navrata manje brodove HRM-a u Brijunskom akavatoriju), tako je i trošak manji – iznosi oko 110 tisuća eura.

U nedjelju 1. rujna poslijepodne stigao je i odgovor iz Ureda predsjednika, u kojem se kaže da je predsjednik Milanović zatražio izvješće od načelnika GS OS RH generala Tihomira Kundida o letovima helikoptera HRZ-a i plovidbi brodova HRM-a za potrebe predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika OS RH u razdoblju od veljače 2020. do kolovoza 2024. Prethodno je predsjednik Milanović deklasificirao zapovijedi o korištenju helikoptera i brodova kako bi mogao javno objaviti zatraženo izvješće. Prema analizi koju je dostavio general Kundid, utvrđeno je da je predsjednik Milanović u protekle 4,5 godine koristio helikoptere HRZ-a ukupno 74 puta, a brodove HRM-a tek 8 puta. U izvješću koje je potpisao načelnik GS OS RH, izričito je navedeno da su helikopteri HRZ-a obavili 74 zadaće i to po godinama: „Od toga je bilo 11 zadaća u 2020., 12 zadaća u 2021., 18 zadaća u 2022, 20 zadaća u 2023. te 13 zadaća u 2024. Na ovim zadaćama angažirani su helikopteri Mi-8 MTV, Mi-171Sh i UH-60. Ukupno je realizirano 241 sat leta, a od toga 178 sati leta bilo je u helikopterima Mi, dok je u helikopterima UH-60 realizirano 63 sata leta“. General Kundid tu posebno napominje da „jedna zadaća sadržava više uzlijetanja i slijetanja helikopterima, odnosno više različitih relacija leta te isto tako više različitih relacija plovljenja“. Što se upravo plovidbe tiče, provedeno je ukupno 8 zadaća splovilima HRM-a, od toga: 4 zadaće u 2020., 3 zadaće u 2021. i 1 zadaća u 2022. Na plovilima OOB-31 „Omiš“, m/j „Učka“,m/j „Čista Velika“ i m/j „Krasnica“. Ukupno je realizirano 75 sati plovidbe. Time je i trošak bitno manji od onog iz MORH-ove računice – umjesto milijun eura, ukupan trošak pogonskog goriva iznosio je 127.000 eura za HRZ i 22.800 eura za HRM, objavio je Ured predsjednika.

General Kundid svoje je izvješće potkrijepio i tablicama s vremenima i rutama letova, kao i s tipovima helikoptera koje je predsjednik Milanović koristio. Vidljivo je da su morske rute bile najpopularnije, a Brijuni i Hvar na prvom mjestu predsjednikovih odredišta. Također je vidljivo da je predsjednik Milanović prvi puta koristio helicopter UH-60M Black Hawk 31. kolovoza 2022., kojim se s Hvara vratio u Zagreb, a ne – kako se očito pogrešno mislilo – 10. rujna iste godine kada je iz Zagreba letio u Split na finale Europskog prvenstva u vaterpolu. Iz tih podataka vidi se i da Milanović nije govorio istinu kada je samo 2 dana ranije rekao kako ga „cijelo ljeto prevoze ruskim helikopterima“ – od 14. lipnja pa do 26. kolovoza letio je helikopterom UH-60M ukupno 7 puta, a zadnji put 4. kolovoza na relaciji Brijuni-Sinj-Brijuni, kada vjerojatno u pitanju nije bio on osobno, nego kosovska predsjednica Vjosa Osmani koja je na poziv predsjednika Milanović došla na Sinjsku alku.

General Kundid potpisao je posebno izvješće o predsjednikovim letovima

Tako se zbog ponovno rasplamsalog sukoba na relaciji MORH-Predsjednik RH ispostavilo da je Milanovićevo proglašavanje tajnim podataka o putovanjima potpuno nepotrebno jer, kako je to rekao Anušić, „javnost ima pravo znati na što se troši novac poreznih obveznika“. Bilo bi to lijepo znati i u MORH-ovom slučaju, koji je zadnje 4 godine sve predmete nabava koje dolaze pred saborski Odbor za obranu proglasio tajnima. No ono što je u ovoj priči trenutno bitnije je velika razlika između podataka koje je objavio Večernji list, pozivajući se na MORH i OS RH kao izvor, i onih koje je objavio Ured predsjednika, pozivajući se na službeno izvješće koje je potpisao načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid. I tu se ponovno može govoriti o MORH-ovoj netransparentnosti, budući da je po tko zna koji put MORH pribjegao skrivanju iza svojih „povjerljivih“ novinara umjesto da, poput Ureda predsjednika, objavi priopćenje s relevantnim podacima „od interesa javnosti“. Zato ne bi čudilo da su MORH-ovi podaci za Večernji list dodatno napuhani, ne bi li bolje zazvučao ukupni trošak od milijun eura. No i podaci koje je prezentirao Ured predsjednika sumnjivo su niski, ali to ide na dušu načelnika Kundida koji je potpisao izvješće o korištenju helikoptera  i brodova. Nema sumnje da će se ova saga još nastaviti…

DODATAK: Saga se nastavila već u ponedjeljak, 02. rujna, kada je točno u podne Ministarstvo obrane objavilo priopćenje pod nazivom “Milanović obmanjuje javnost, vojni helikopteri po njegovu zahtjevu ostvarili su 348 letova”. U priopćenju se tvrdi da je Milanović je neistinito interpretirao izvješće načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnika Tihomira Kundida, te da je “jedina istina da su vojni helikopteri po Milanovićevu zahtjevu u njegovu mandatu ostvarili 348 letova, odnosno 241 sat leta“. Naime, objašnjava MORH:

Primjer višestrukih letova unutar jdne zadaće (Izvor: MORH)

“U dostavljenim tablicama Oružanih snaga, naime, prikazani su samo troškovi goriva, što je samo dio troška korištenja helikoptera. Po zahtjevu predsjednika RH vojni helikopteri u Milanovićevu mandatu letjeli su ukupno 241 sat. Za to vrijeme piloti nisu provodili letačku obuku koja je znatno kompleksnija od pukog transporta vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga.  Predsjednik Milanović obmanuo je javnost tako da je ukupan broj svojih zahtjeva o korištenju vojnih helikoptera, unutar kojih je više uzlijetanja i slijetanja, odnosno sati leta, prikazao kao ukupan broj sati korištenja helikoptera. S obzirom na broj sati leta i trošak koji se time proizveo za Ministarstvo obrane, irelevantan je podatak o broju zahtjeva/zadaća o korištenju vojnih helikoptera koje navodi Ured predsjednika RH. U prilog činjenicama koje navodi Ministarstvo obrane govori i samo izvješće načelnika Glavnog stožera koje je jučer, 1. rujna, objavio Ured predsjednika RH. General-pukovnik Tihomir Kundid u tom izvješću, naime, navodi: “Napominjemo da jedna zadaća sadržava više uzlijetanja i slijetanja helikoptera, odnosno više različitih relacija letova te isto tako više različitih relacija plovljenja”.

MORH to potkrepljuje prilogom u kojem se vidi primjer jedne zadaće. Ujedno se najavljuje i pokretanje izmjena Zakona o obrani koje bi, navodno, trebale odgovoriti i na ulogu ministra u trošenju resursa OS RH za potrebe Vrhovnog zapovjednika. Nastavak slijedi …

Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako je 14 helikoptera Mi-8 izuzeto iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva te krenulo put Ukrajine. Od tada se o njima nije čulo ništa, kako u hrvatskim tako i u ukrajinskim medijima. I tako sve do kraja prošloga tjedna, kada su na telegram kanalu „Borbeno zrakoplovstvo Ukrajine“ (Бойова авіація України) objavljene 2 fotografije „Mi-8MTV-1 prebačeni od strane Hrvatske“.

Fotografije prati i prigodni tekst: „Hrvatska je Ukrajini prebacila 14 helikoptera Mi-8MTV-1 i Mi-8T. U svibnju je u Ukrajinu stiglo 9 helikoptera, a još 5 je dovezeno kopnenim transportom. Helikopteri su već dobili elemente kamuflaže ‘anti-Mikola’“. Radi se o maskirnoj shemi koja obavezno uključuje boje ukrajinske zastave (plavu i žutu) kojima se prvenstveno priječi prijateljsku vatru, a što se može i vidjeti na jednoj od fotografija – dok druga fotografija pokazuje potpuno sivi helikopter Mi-8 (za sada) bez ikakvih oznaka.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, oznake s hrvatskih „Osmica“ uklonjene su u Zrakoplovno-tehničkom centru, gdje su obavljeni još neki dodatni radovi, i u čijem su dvorištu helikopteri čekali finalni dogovor o isporuci u Ukrajinu. To se na kraju dogodilo 05. svibnja u zoru, kada je 9 helikoptera iz Zagreba krenulo prema Hrvatskom zagorju i potom prema Sloveniji, a nakon toga kroz Austriju i Slovačku do Poljske, gdje su bili predani ukrajinskoj strani. Ispostavilo se da je u Poljskoj tom prilikom ostalo 7 helikoptera Mi-8, dok su se 2 u kasnim popodnevnim satima vratila u Hrvatsku, zajedno s pilotima i drugim osobljem HRZ-a, te njihovom opremom. Preostalih 7 helikoptera Mi-8 otišlo je za Ukrajinu kopnenim putem. Sve to je ponešto drugačije od aktualnih navoda iz Ukrajine, na kako bilo da bilo – bitno da su te letjelice našle dobru borbenu svrhu.

Photo: Telegram/UkrAirForce

Uoči sutrašnje provedbe drugog dijela vježbe „Stabilnost 21/1“, tijekom kojeg će se ocijeniti spremnost novog, pojačanog hrvatskog kontingenta za NATO misiju KFOR na Kosovu, treba spomenuti da zračna sastavnica 34. HRVCON-a (B-rotacija) ondje radi punom parom. No time se ni MORH ni OS RH ne hvale, ali se zato vijesti o vježbama međunarodnih snaga u KFOR-u (i njihove hrvatske sastavnice) mogu pronaći na mrežnim stranicama drugih oružanih snaga.

B-rotacija zračne sastavnice 34. HRVCON-a u misiji KFOR na Kosovo je stigla prije skoro šest tjedana, 14. ožujka 2021. godine. Sastavnicu čini 13. pripadnika 395. eskadrile transportnih helikoptera 93. krila HRZ-a, te dva helikoptera Mi-8 MTV1.

Mađarsko Ministarstvo obrane potom je zabilježilo da su mađarski vojnici, trenutno angažirani u NATO misiji na Kosovu, 6. travnja sudjelovali u helikopterskoj obuci. Prebacivanje snaga iz sastava Taktičke pričuvne bojne (KTRBN) uvježbavalo se u NATO kampu Novo Selo kod Vučitrna. Svrha vježbe bila je da vojnici u punoj taktičkoj opremi za suzbijanje nemira uvježbaju ispravno ukrcavanje i iskrcavanje iz helikoptera. Na Twitteru NATO KFOR-misije zabilježena je ista ova vježba, uz napomenu da je fokus bio na ukrcaj i iskrcaj snaga u Mi-8 sa ili bez upaljenih motora tih letjelica.

Još je zanimljivija objava na web-stranici Ministarstva obrane Armenije. Tamo je 22. travnja objavljeno kako su armenski vojnici u sastavu KFOR-a od 20. do 22. travnja proveli vježbu zajedno s predstavnicima drugih država koje također sudjeluju u spomenutoj NATO-misiji – a na priloženim fotografijama jasno se vidi helikopter Mi-8 s hrvatskim oznakama. Scenarij vježbe uključivao je oružani napad na štićeni objekt, što je zahtijevalo reakciju tima za brzi odgovor. Armenski vojnici uspješno su proveli svoju zadaću, pohvalilo se Ministarstvo obrane Armenije, za što su dobili pohvale i od nadležnih NATO zapovjednika.

I mađarsku i armensku vijest prate galerije fotografija na kojima je jasno vidljiva uloga pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva – no, eto, službeni izvori u domovini nemaju nikakvu potrebu pohvaliti se angažmanom i zadaćama naših snaga u toj NATO misiji. Nažalost, nije to prvi put!

*Photo: Honvedelem.hu i Ministarstvo obrane Republike Armenije

Prošloga petka, 26. veljače, u sklopu NATO misije KFOR na Kosovu održan je zrakoplovni obučni let, u kojem je sudjelovalo ukupno 6 helikoptera – po dva hrvatska Mi-8, švicarske Super Pume i američki UH-60M, koji trenutno djeluju u sastavu svojih nacionalnih kontingenata te NATO misije.

Helikopteri su poletjeli iz vojne zračne luke Slatina kod Prištine, potom su nadlijetali i spomenutu zračnu luku kao i kamp Bondsteel/Uroševac, te gradove Prištinu i Peć, da bi konačno sletjeli u sjedište KFOR-a, kamp Film City u Prištini. Vježba je kroz vježbovne manevre i komunikaciju poslužila za standardizaciju procedura planiranja i izvršenja zadaća. U priopćenju KFOR-a ističe se kako je ovom vježbom osigurano da „KFOR ostane snažna vojna snaga, spremna djelovati kao vjerodostojan faktor odvraćanja bilo kakvih prijetnji, i da održava svoje sposobnosti za izvođenje hitnih medicinskih zračnog izvlačenja u svakom trenutku“. U priopćenju se zaključuje i o neophodnosti stalne obuke te uvježbavanja kako bi se osiguralo da svi pojedini nacionalni kontingenti u NATO misiji na Kosovu djeluju na standardizirani način, osiguravajući sposobnost KFOR-a da u skladu s Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odgovori na sve izazove sigurnosti tamošnjeg okruženja, te osigura i slobodu kretanja na brz te učinkoviti način, bilo zrakom ili kopnom.

Na Kosovu se, u NATO misiji KFOR, trenutno nalazi 34. hrvatski kontingent – 23. prosinca prošle godine na Kosovo je stigla A-rotacija zračne sastavnice 34. HRVCON-a koja broji 14 pripadnika HRZ iz sastava 395. eskadrile transportnih helikoptera 93. krila iz Zemunika, te dva helikoptera Mi-8 MTV1.

S prošlotjedne vježbe KFOR je objavio nekoliko atraktivnih fotografija, kao i kratak film.
——————-

——————-

Od 22. svibnja Mađarske zračne snage domaćini su združene vojne vježbe pod nazivom „Load Diffuser 17“. Radi se o vježbi interoperabilnosti i združene spremnosti NATO saveznika i europskih partnera, u kojoj sudjeluju oružane snage Mađarske, Slovačke, Slovenije, Hrvatske, Češke i SAD-a. Pritom SAD sudjeluju s oko 150 ljudi, uključujući i osoblje za potporu šest zrakoplova F-16C Fighting Falcona iz 180. Fighter Wing jedinice iz Swantona (Toledo Air National Guard Base, savezna država Ohio) i 2 zrakoplova C-130H Hercules iz 179. Airlift Wing jedinice iz Mansfielda (Mansfield Lahm ANG Base, također Ohio). Naime, Nacionalna garda američke savezne države Ohio i Mađarska imaju više od 2 desetljeća dugu suradnju kroz program „National Guard State Partnership“, pa ni ne čudi ovakva prisutnost na vježbi u zrakoplovnoj bazi Mađarskih zračnih snaga u Kecskemétu.

Iako je prvotno bilo planirano sudjelovanje osam američkih F-16, 2 su iz „tehničkih rzaloga“ otpala, pa ih je u Mađarsku došlo samo šest. Osim američkih zrakoplova F-16C, iz baze u Kecskemétu djeluju još zrakoplovi JAS-39 Gripen mađarskog i češkog Ratnog zrakoplovstva, kao i slovenski zrakoplovi PC-9s. Ostali zrakoplovi na vježbi sudjeluju iz svojih matičnih baza. Prema raznim lokalnim izvorima, na vježbi sudjeluju i helikopteri Mi-8 i Mi-171 Sh iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, iako je na brojnim fotografijama vidljiv tek jedan Mi-8 MTV1, evidencijske oznake 213. S jednim ili više helikoptera (što nije sasvim jasno, budući da se s web-stranice OS RH o ovoj vježbi ništa ne može saznati!), HRZ sudjeluje u onom dijelu vježbe u kojem se uvježbavaju tehnike i procedure u provedbi zadaća potrage i spašavanja, kao i medicinske evakuacije. Osim posade, u vježbi „Load Diffuser 17“ sudjeluju i pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga. Češke zračne snage, osim sa zrakoplovima JAS-39, sudjeluju i sa zrakoplovima L-159s, dok slovačke Zračne snage sudjeluju sa zrakoplovima MiG-29, L-39 i helikopterima Mi-8. Prema planu, vježba završava 09. lipnja.

„Load Diffuser 17“ je najveća ovogodišnja vježba za Mađarske zračne snage, a kulminacija vježbe bit će istodobni zračni angažman više od 30 različitih vojnih zrakoplova. Dva puta tjedno podršku vježbi pružaju i zrakoplovi AWACS, koji u Mađarsku dolaze iz svoje zrakoplovne baze u Njemačkoj. U trećem i posljednjem tjednu vježbe sudjelovat će i zrakoplovi Eurofighter britanskog RAF-a, trenutno stacionirani u Rumunjskoj. Ovo je treći puta da se vježba „Load Diffuser“ održava u zrakoplovnoj bazi u Kecskemétu – u dosadašnjim vježbama 2008. i 2010. godine uvježbavali su se isključivo mađarski piloti sa svojim američkim kolegama, dok su ove godine prvi puta na vježbu pozvani i partneri iz Mađarskoj susjednih NATO-zemalja. Svi sudionici složili su se da se u sličnom opsegu vježba „Load Diffuser“ ubuduće održava u mađarskom Kecskemétu svake 3. godine.

*Izvor fotografija: www.mh59.hu (autor: Dr. Toperczer István) i www.honvedelem.hu (zadnja fotografija, autor: Sándor Galambos)

Jučer je u Zračnoj luci Split tradicionalna “Noć muzeja” započela pretvorena u dan, uz brojne letjelice, gužvu posjetitelja, te izuzetno lijepo zimsko sunčano popodne. Organizacija i osiguranje zrakoplovne priredbe pod službenim nazivom “Noć otvorenih vrata HRZ-a i PZO-a” bilo je vrhunsko, kao da se na istom aerodromu ovako nešto događa redovito, a ne nakon pauze od 30-tak godina. Povod je također bio jako lijep – proslava 25 godina HRZ-a, uz slavlje povodom 50 godina otvaranja aerodroma Resnik – struci poznatog i kao Zračna luka Split (LDSP prema ICAO).

Izvedba uglavnom HRZ, uz stidljivu prisutnost lokalnog aerokluba na statičkoj izložbi, te sada već čuvenog Po-2 9A-ISC koji je kao domaći na aerodromu postrojen na ponos svoga obnovitelja Matka Raosa (brigadira HRZ u miru). Šteta samo da se na tom mjestu nije nalazio i još jedan zrakoplov (Do-28D2), koji je izvorno nosio baš tu istu oznaku, budući da on sada propada neslavno zaboravljen u Velikoj Gorici.

Program, posebno s obzirom na ad hoc organizaciju, bio je vrhunski, čak i uz izostanak željno očekivane glavne zvijezde programa, naše drage “Let lampe” aka MiG-21 Bis i/ili UMT, te malih problema sa satnicom, koji su struci sasvim razumljivi, obzirom da se na istom aerodromu/pisti odvijao redoviti putnički promet. Posebno treba istaknuti odličan nastup HRZ-ovog helikoptera Bell 206 III, koji je izveo vrlo zahtjevan program za predmetni tip, bez najmanje greške ili ugrožavanja sigurnosti bilo publike ili samoga zrakoplova. Njime je započeo letački program kojeg su nastavili Mi-8 MTV-1 (251), zatim Zlin 242L (405), pa CL-415 (844, koji se baš vraćao s požarišta), onda “Krila Oluje” sa svojim Pilatusima PC-9M (056, 062, 055, 054, 069, 063), i kojega je zatvorio solo-nastup Pilatusa PC-9M (055).

Publika, koje je prema službenim podacima do 18 sati nabrojeno 10.250, uglavnom je bila vrlo mlada i došla je uz pratnju starijih, sve uz strpljivo čekanje u dugim redovima – posebice ispred CL-415 (popularnog protupožarnog “Kanadera”), te Mi-8 MTV1 (opet osnovnog transportnog helikoptera u Hrvatskoj) na statičkome prikazu. Zabilježeno je da je i nekoliko grupa vrtićke djece, zajedno s tetama i tatama, poteglo na ovaj događaj s obližnjih otoka te okolnih mjesta od Makarske do Sinja. Temeljem viđene gužve na stajanci, nedvojbeno je da interes za HRZ, njegov status i razvoj – itekako postoji.

Bez sumnje ovakav događaj pridonosi interesu javnosti za HRZ i zrakoplovstvo, međutim stvar se može krasno usporediti sa sportom, točnije tenisom – kada naš igrač igra odlično, ali nikako da realizira meč-lopte. Naime, HRZ i zrakoplovstvo u RH je preko svega ovoga došlo u fazu koja se u struci naziva “Point of no return” (točka na kursu, nakon koje se zrakoplov uslijed potrošnje goriva više ne može vratiti na polazni aerodrom). Dakle, očekuje se nužna modernizacija ne samo tehnike, nego i sustava zrakoplovnih standarda i školovanja, te načina razvoja karijere mladih ljudi koji se odluče za zrakoplovni poziv.

Kao prilog daljnjem razmatranju problema treba konstatirati kako je HRZ danas po broju aktivnih zrakoplova gotovo dvostruko veći nego civilni dio RH zrakoplovstva. To je posljedica guranja državnih servisa RH (medicina, spašavanje, protupožarno djelovanje) pod “vojsku” jer, eto, ona ionako ima ljude i zrakoplove, koji će te civilne poslove obavljati usput, u sklopu trenaže (kao “besplatno”), uz istovremenu dogmu – da ako vojni piloti i tehničari imaju civilne dozvole, isti neće ostati u samom HRZ-u, nego odmah napustiti sustav. Vaš autor se s takvim i sličnim stavom susreo više puta u svojoj (civilnoj) zrakoplovnoj karijeri od 1996. na ovamo (ali samo unutar RH), te se do ljeta 2013. taj stav moglo čak i smatrati razumnim za jednu malu, relativno siromašnu zemlju i zrakoplovstvo.

Gore spomenuti “Point of no return” je upravo ulazak RH u punopravno članstvo EU koji, međutim, tadašnji vrh HRZ-a, MORH-a, te Vlade RH nije prepoznao, barem ne u zrakoplovnome smislu – pa je donesen pravilnik o plovidbenosti vojnih zrakoplova, potpisan od strane čak dva ministra (prometnog, obrambenog), koji je u potpunoj koliziji s istom prijelomnom točkom. Naime, od 2009. godine traje program EU razine EMAR/MAWA od strane EDA.eu, koji prevodi (ujednačava) civilne zrakoplovne standarde s vojnim, tako da civilni standard – takozvani Part – postaje M-Part. Na to se, naravno, dodaju specifični vojni moduli, ali je civilna osnovica identična. Pravilo važi za standarde školovanja osoblja, održavanja i kontinuirane plovidbenosti vojnih zrakoplova.

Poklon Krilima Oluje povodom 45. obljetnice Frecce Tricolora 2010. godine

Kako se to reflektira u ekonomskome smislu razvidno je iz neuspješnog pokušaja prodaje 4 komada Pilatusa PC-9 za koje nije bilo ozbiljne ponude, jer isti nisu u primjerenom standardu održavanja, tako da je njihova vrijednost bliža vrijednosti otpadnog metala (scrap value) nego trenažnoga zrakoplova u resursu. Na stranu što je isti pokušaj bio još jedan razlog plus za (potpuno legitimno) napuštanje sustava od strane grupe pilota na tipu, koji su časno odradili svoj profesionalni ugovor. Bitno je naglasiti da nije problem u tome što su oni otišli, jer bi to trebalo biti normalno u jednom modernom EU ratnom zrakoplovstvu – nego što njih, te ostale koji odlaze u mirovinu, nema tko zamijeniti u primjerenome broju, a civilne pričuve nema. Civilnih zrakoplovaca nema, dobrim dijelom i zato što se HRZ bavi civilnim poslovima u sivoj zoni (kao jedino ratno zrakoplovstvo u EU), dok je odavno prošlo ono vrijeme iz ’91/’92. kada smo za popunjavanje kadrovskoga manjka zvali “naše” iz JRV-a. Problem ima i MUP koji svoje pilote nema od kuda popuniti jer civilnog helikopterskog školovanja u RH nema – bilo je tu i zanimljivih prijelaza, ali konačan rezultat je nedovoljna kadrovska popunjenost u oba ministarstva.

Krila Oluje izvela su skraćeni letni program opet u punom sastavu

No, vratimo se na dječju radoznalost i oduševljenje, iskazano danas u Splitu. Ta djeca su jednostavno premlada da bi bila spremna odmah “prihvatiti izazov“. HRZ u ovom procesu treba pomoć civilne i sportske komponente, s livade i lokalnog helidroma, koja je nažalost i sama devastirana “neselektivnom granatiranjem” – često nesuvislim ili restriktivnim propisima od strane RH civilne zrakoplovne birokracije, koja je pak opet na ključnim mjestima popunjena ex-HRZ kadrovima. Krug zatvoren. Dakle, vrijeme je da se taj krug – u RH zrakoplovstvu, popularno zvan “mrtvačka petlja” (to je ono kada pilot izgubi vanjsku referencu horizonta, pa lagano nagnut leti u krug, sve do trenutka kada uslijed gubitka visine ne udari u zemlju) – konačno prekine. Vrijeme je da zrakoplov zvan RH-zrakoplovstvo sleti na siguran aerodrom, u skladu s vremenom i civilizacijom.

Ovaj događaj jučer u Splitu možemo smatrati korakom k izboru pravog kursa do primjerenog razvoja RH zrakoplovstva (preko svega), jer je ono toliko malo da je praktično nedjeljivo. U ovako ozbiljnim trenucima za osiguranje budućnosti grane, bilo kakve daljnje umjetne podjele ne mogu donijeti ništa dobroga. Uglavnom, čestitke svima koji su pomogli u osmišljavanju, realizaciji te potpori ovog vrijednog događaja na Resniku, uz iskrenu nadu da će nešto slično uskoro osvanuti i u Osijeku ili Dubrovniku….

*tekst: Đani Bodlović

**fotografije: Josip Miljenko Džoja

Iako se prošle godine započeti remont vojnih transportnih helikoptera otegao preko svake mjere, RH je krajem svibnja ipak jasno odlučila krenuti u remont daljnjih šest helikoptera Mil Mi-8. Kao i kod prve skupine, za nositelja posla izabrano je državno poduzeće Zrakoplovno-tehnički centar (ZTC) iz Velike Gorice, koje će za dovršetak tog posla morati naći strane partnere sposobne za hvatanje u koštac s ruskim motorima (TV3-117VM) i elisama rotora iz istoga proizvodnog izvora. Imajući u vidu stanje u Ukrajini posljednjih tjedana – prilično je jasno da taj partner više neće biti Ukrajina ili tamošnja poduzeća s poluotoka Krim. No, tko bi tu zapravo više mogao doći u obzir – još je itekako nejasno.

Kako su saznali hrvatski mediji – spomenuti Zrakoplovno-tehnički centar nedavno je krenuo u međunarodni natječaj za podizvođače ovog specifičnog posla. Među ostalima, za ovaj se posao težak oko 95 milijuna kuna (kako se čulo u Saboru krajem svibnja ove godine) u promišljanjima o mogućem partneru pojavila i ruska tvrtka “OPK OBORONPROM”, i tu su onda započeli problemi i nedoumice.

Naime, spomenuta je tvrtka u ruskom državnome vlasništvu, a prvenstveno se bavi proizvodnjom i prodajom raznolikih vrsta helikoptera. Među ostalim, u njenom su sastavu i čitavi projektni biroi Mil te Kamov, kao i tvornica Ulan-Ude Aviation Plant – poduzeće od kojeg je Hrvatska prije nekoliko godina preuzela svoje helikoptere Mil Mi-171 Sh. Pri tome, riječ je tu možda i o najvećem proizvođaču ruskih helikopterskih motora izvan sporne tvrtke Motor Sich s Krima – upravo partnera s kojim je Hrvatska imala poslovne odnose oko prošlogodišnjega remonta helikoptera koji se otegao radi krize u Ukrajini. No, OBORONPRON se od 12. rujna se i službeno nalazi na popisu ruskih poduzeća prema kojima su uvedene sankcije Europske unije. Pri tome, za prvu je ruku tim poduzećima ograničeno tek prikupljanja kapitala “financijskim instrumentima s rokom dospijevanja dužim od 30 dana” – čime im je dopušteno tek kratkotrajno zaduživanje (koje je samim time i nezgodnije te skuplje).

Na novinarski upit o tome predstavlja li moguće poslovanje Hrvatske sa spomenutom ruskom tvrtkom automatski i kršenje europskih sankcija, odgovor je sa svih strana bio prilično jedinstven. Tomislav Babić, iskusni član Uprave poduzeća Zrakoplovno-tehnički centar, rezolutno je tu izjavio: ”Nije kršenje, a budite uvjereni da će ZTC prilikom odabira svojih podizvođača postupati u skladu s odlukama i  uredbama Vijeća EU”. Slične stavove izrazio je jučer pred televizijskim kamerama i ministar obrane Ante Kotromanović:

“I kada su se sankcije pokušavale… nametale Rusiji – mi smo pazili. Mi, i Mađari, Slovaci – da se izuzme i ovaj dio tvrtki, sa kojima mi moramo raditi. Zato što mi kupujemo pričuvne dijelove, i moramo remontirati jedan dio… Nemamo izbora“.

Pri tome, oni se pozivaju na izuzetak uveden 2. stavkom 4. članka uredbe Vijeća Europske unije kojom je 31. srpnja ove godine bio uveden predzadnji val sankcija Ruskoj Federaciji (Council regulation (EU) No 833/2014). Dok prvi stavak toga članka definira razne nametnute zabrane, članak 2 tu ublažuje dio sankcija vojnome sektoru Rusije kroz izričaj:

“Zabranama iz stavka 1. ne dovodi se u pitanje izvršavanje obveze koja proizlazi iz ugovora ili sporazuma sklopljenog prije 1. kolovoza 2014., niti pružanje pomoći potrebne za održavanje i sigurnost postojećih sposobnosti unutar Unije“.

Dok se već početkom ovoga mjeseca moglo neslužbeno čuti kako je upravo hrvatska strana bila zaslužna za ubacivanje ove formulacije u europski dokument o sankcijama prema Ruskoj Federaciji od 31. srpnja – sada je ta informacija i službeno potvrđena s vrha hrvatskog obrambenoga sustava. Pa ipak, time zapravo nije ujedno i riješeno pitanje točne adrese stranih partnera potrebnih za provođenje remonta hrvatskih transportnih helikoptera – ovim su barem ostavljena otvorena vrata na rusku stranu, prema dijelu tvrtki ozbiljno osposobljenih za takav posao. Da li će to biti dovoljno u doba sve zaoštrenijih odnosa EU i NATO s jedne strane, te Ruske Federacije i zemalja u njenome susjedstvu s druge strane – to tek ostaje za vidjeti. Jednako će biti zanimljivo vidjeti i način na koji se ZTC iz Velike Gorice namjerava dovinuti problemu obavljanja remonta za koji to poduzeće ne raspolaže ni dovoljnim znanjem, a ni potrebnom opremom.

Ima tema koje krenu pametno i normalno, a onda dobiju svoj vlastiti život, te uskoro počnu proganjati svoje tvorce i sudionike na način blizak jeftinim filmovima strave i užasa. U hrvatskoj se obrani nedavno pojavila jedna takva tema – pitanje dobave lakih transportnih helikoptera Sikorsky UH-60 Black Hawk iz Sjedinjenih Američkih Država (da ne kažemo novih ili rabljenih, živih ili mrtvih), a sve u okviru nekakvog “sređivanja” stanja u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Ta je tema posljednjih mjeseci prešla put od zanimljive ideje (svojevrsnog puštanja idejnoga balona), preko konkretnoga prijedloga – pa sve do još jedna političke batine u aktualnoj političkoj kampanji za izbor idućeg predsjednika RH, što sve ukazuje na činjenicu kako ova tema zaslužuje i podrobniji pogled na stvar.

Korjeni priče

Ante Kotromanović pri Nacionalnoj gardi savezne države Minnesota

Kako izgleda, ova je priča ozbiljnije započela početkom svibnja, tijekom zajedničkog boravka u SAD-u predsjednika RH Ive Josipovića i ministra obrane Ante Kotromanovića. Četiri dana ovog službenog posjeta (od 13. do 15. svinja) prošlo je brzo – već dan nakon dolaska ide se u Kongres, a onda Josipović sudjeluje i na nekakvom okruglome stolu. Drugog dana njih je dvojicu primio američki potpredsjednik Joe Biden, da bi se oni 15. svibnja razdvojili – dok je Josipović krenuo na jug i posred savezne države Texas sudjelovao na energetskome forumu, predstavljajući potencijale nafte i plina u Jadranu, Kotromanović je završio na sjeveru, u Minnesoti. Ova savezna država već je 18 godina partnerska savezna država Hrvatskoj, u sklopu američkog State Partnership Programa. Uglavnom, dok se veliki dio hrvatske javnosti zabavljao činjenicom kako je Obama izbjegao zadovoljstvo provođenja vremena sa svojim hrvatskim kolegom – od ministra Kotromanovića moglo se optimistično čuti:

“Dobili smo 6 milijuna dolara za specijalne operacije, 5 milijuna  dolara za navigacijske uređaje za helikoptere. Očekujem da razgovaramo da nas krajem godine posjeti ministar obrane SAD-a u  Hrvatskoj”.

Samo nekoliko dana kasnije, Jutarnji je list proširio ovu priču – 27. svibnja ondje objavljuju priču kako je ministar Kotromanović, samo nekoliko dana ranije, u Washingtonu iznio američkome potpredsjedniku  i ideju o hrvatskoj nabavci polovnih transportnih helikoptera Black Hawk. Na tom je susretu bio i Josipović, a na ovu temu helikoptera navodno se stiglo logično – započevši razgovor o energetskoj ovisnosti, Kotromanović je navodno dometnuo koju i o hrvatskoj ovisnosti o ruskoj vojnoj tehnici, prije svega u zrakoplovstvu, gdje je već neko vrijeme bjelodano da ima baš takvih logističkih problema. Nakon prvoga spomena, onda se navodno prešlo i na tehničke detalje – tako da je posjet Minnesoti zapravo bila uvelike povezan baš s tom idejom.

Naime, ono što je MORH u priopćenju okarakterizirao tek kao:

“Radi se o uzvratnom posjetu saveznoj državi Minnesoti i njezinoj Nacionalnoj gardi s kojom Ministarstvo obrane ima razvijenu obrambenu i vojnu suradnju, pripadnici Nacionalne garde Minnesote i OSRH zajednički sudjeluju i u operaciji ISAF u Afganistanu, te imaju zajedničke vježbe i obuku. Značajan dio suradnje Hrvatske i Minnesote predstavljaju i posjeti na visokoj razini. Zapovjednik Nacionalne garde, general Richard C. Nash, bio je u posjetu Hrvatskoj 2013. godine.Prilikom današnjeg posjeta Minnesoti, ministar Kotromanović posjetit će vojne instalacije i baze Nacionalne garde, te održati razgovore o dodatnim mogućnostima suradnje“,

… Jutarnji list protumačio ponešto drugačije, kao:

General Richard C. Nash u Karlovcu, 25. rujna 2013.

“Kotromanović je sa suradnicima otišao u helikoptersku bazu Nacionalne garde Minnesota, s kojom Hrvatska surađuje već 10 godina. Sa zapovjednikom Garde generalom Richardom Nashom razgovarano je o mogućnosti prodaje 7-8 godina starih helikoptera Black Hawk. Hrvatska strana načelno je zainteresirana za 15 tih helikoptera, a cijena za sada nije definirana. Amerikanci bi uz helikoptere ponudili svu logističku potporu te obuku pilota i tehničara, a opskrba rezervnim dijelovima bila bi sigurna“.

Pri tome, stvar bi još bila otvorena dok Hrvatska stvarno ne definira svoje potrebe – gdje bi do takve nabave valjda moglo doći tijekom iduće tri do četiri godine – kako postojećim hrvatskim helikopterima ruske proizvodnje budu istjecali resursi. O svemu tome se trebalo razgovarati i više u detalj krajem ove godine, kada u Zagreb navodno stiže američki ministar obrane Chuck Hagel. Nakon ovih naznaka – čitava je priča o RH i helikopterima Black Hawk mirovala do prije nekoliko dana, kada je temu 16. kolovoza ove godine ponovo zakotrljao Jutarnji list.

Repriza, ali sada malo šire

Izaslanstvo Kongresa SAD u Ministarstvu obrane RH, 14. kolovoza 2014.

Posljednjih mjesec dana tema Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nikako da siđe s naslovnih stranica – nakon insinuacija o pogodovanju pri javnoj nabavi remonta i dokupa borbenih zrakoplova MiG-21 u Ukrajini, došao je pad takve neremontirane letjelice nedaleko Velike Gorice. A onda je na repertoaru javnosti završila i helikopterska komponenta HRZ – dio ove grane OS RH za koju se inače čuje tek uzgred, kad mediji slave uspjehe medicinara u prijevozu bolesnika, HGSS pri njihovim spašavanjima iz zraka, ili prijevoz pomoći i gašenje požara. Konkretan povod za “američku vezu” HRZ-a, njihovih ruskih transportnih helikoptera srednje nosivosti i američkih letjelica Sikorsky UH-60 Black Hawk, dao je posjet izaslanstva Zastupničkog doma američkog Kongresa Hrvatskoj. Ne samo da je delegaciju predvodio stanoviti Harold Rogers (predsjedavajući Kongresnog odbora za raspodjelu saveznih financijskih sredstava – House Appropriations Committee), već su se s njim, među ostalima, u MORH-u na Krešimircu susreli i ministar obrane Ante Kotromanović, te načelnik GS OS RH Drago Lovrić, i to u jeku godišnjih odmora.

Tijek tema u razgovorima s tog susreta, održanog u četvrtak, 14. kolovoza ove godine, ponovo se jako razlikuje između onoga što je objavio MORH, i onoga kako su te stvari doživjeli izvori bliski Jutarnjem listu. Dok je Ministarstvo objavilo tek kratko:

“Na sastanku se razgovaralo o obrambenoj suradnji RH i SAD-a, sigurnosnoj politici, s posebnim naglaskom na aktualno stanje u Ukrajini i Bliskom Istoku, te očekivanjima od Summita NATO-a u Walesu. Ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik GS OS RH general zbora Drago Lovrić istaknuli su važnost nastavka bilateralne obrambene suradnje na području sudjelovanja u operacijama, zajedničke obuke, vojnih vježbi, te korištenja američkih programa sigurnosne pomoći u opremanju i modernizaciji OS RH. Predstavnici Kongresa izrazili su zadovoljstvo razvojem bilateralne suradnje, dostignutoj razini partnerstva i savezništva, posebice u području obrane, te naglasili kako cijene hrvatski doprinos u stabilizaciji kriznih područja u svijetu. Uz to, smatraju da bi jačanje gospodarske suradnje dodatno unaprijedilo odnose između dviju prijateljskih zemalja“.

Za razliku od toga, Jutarnji navodi:

“Ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić razgovarali su u četvrtak u Zagrebu s izaslanstvom Zastupničkog doma američkog Kongresa na čelu s Haroldom Rogersom, predsjedavajućim Kongresnog odbora za raspodjelu saveznih financijskih sredstava. Riječ je o Odboru koji odobrava prijedloge Pentagona o vojnoj pomoći savezničkim zemljama. Kako neslužbeno doznajemo, jedna od tema razgovora bilo je i opremanje Hrvatske vojske američkim transportnim helikopterima Black Hawk. Riječ je o inicijativi koju je ministar Kotromanović pokrenuo prije nekoliko mjeseci u razgovoru s američkim potpredsjednikom Joeom Bidenom. Tada je razmatrana mogućnost da Hrvatska od Nacionalne garde Minnesote kupi helikoptere stare 7-8 godina. U međuvremenu je iz Ministarstva obrane SAD-a u Zagreb stigao upit bi li Hrvatska zamijenila svoje transportne helikoptere Mi-8 MTV za Black Hawk, a hrvatski bi helikopteri potom bili poslani ukrajinskoj vojsci“.

Sikorsky UH-60 Black Hawk

Pri tome, navodno je hrvatske vojne dužnosnike zaintrigirao američki odgovor na spomenutu hrvatsku inicijativu. Jutarnji tu već navodi i da kombinacije o ugovaranju nabave polovnih helikoptera novije proizvodnje, kojih bi u igri bilo oko 20 – čije je primjerke Kotromanović navodno i razgledao u helikopterskoj bazi Nacionalne garde Minnesota. Pri tome, ponavlja se kako bi Amerikanci tu uz helikoptere dali i svu logističku potporu, te obuku pilota i tehničara, dok bi i opskrba rezervnim dijelovima bila sigurna. Navodi se i kako u HRZ-u nabavu ovih helikoptera smatraju jako dobrom – jer su navodno “idealni za operacije u kojima sudjeluje HV te za akcije zaštite i spašavanja“. O rokovima za ovaj posao opet nije bilo riječi, no najavljeni su daljnji razgovori za mjesec dana kada bi u RH trebao navratiti zapovjednik Združenog stožera OS SAD, general Martin Dempsey.

U istome navratu Jutarnji list navodi i da HRZ ukupno ima 14 helikoptera Mi-8 MTV i deset helikoptera Mi-117 Sh. Od toga su do danas remontirana četiri helikoptera Mi-8, dok se dovršetak radova uskoro očekuje za njih još dva – što je bilo ugovoreno i započeto prošle godine, dok se ove godine planirao remont još šest takvih helikoptera – ako to prilike i proračun budu dopuštali. Navodi se i da je ministar Kotromanović “… američkom potpredsjedniku, ali i predstavnicima američkog Kongresa jasno poručio kako Hrvatska više ne želi biti ovisna o ruskom naoružanju. U MORH-u su svjesni da više nije sigurno hoće li ugovori o nabavi rezervnih dijelova ili remontu biti poštovani i hoće li zbog eventualnih sankcija Rusiji biti ugrožene aktivnosti HV-a“. I do ovog se trenutka sve tu poklapa s podacima objavljenima prije tri mjeseca – da bi onda bila plasirana i bomba:

“Hrvatska je već ponudila pomoć u obuci specijalnih snaga. Opremanje ukrajinske vojske helikopterima Hrvatsku bi pozicioniralo kao ozbiljnu članicu NATO-a na koju se Savez može osloniti. Takvo pozicioniranje Hrvatskoj bi otvorilo dodatne mogućnosti u razgovorima sa Sjedinjenim Državama oko pomoći u vojnom opremanju. Hrvatska se pokazala kao pouzdan partner Sjedinjenim Državama u Afganistanu, ali i u slučaju naoružavanja sirijskih pobunjenika, kada je na traženje SAD-a iz hrvatskih vojnih skladišta u Siriju otišlo nekoliko stotina tona raznog streljiva i naoružanja. Stoga ne treba čuditi američka donacija 212 logističkih i borbenih vozila, financiranje uništavanja neperspektivnog streljiva itd. SAD godišnje Hrvatskoj isporuči vojne pomoći u vrijednosti oko 10 milijuna dolara. No, sada je prilika da se to dodatno poveća, a u sklopu toga i da se s Amerikancima ponovo otvore razgovori o opremanju HRZ-a borbenim avionima“.

 Zov Ukrajine i drugih inozemnih avantura

Na pisanje Jutarnjeg lista neposredno se nadovezala Hrvatska televizija, koja se teme doniranja hrvatskih helikoptera ruskoga podrijetla Ukrajini, a u zamjenu za rabljene američke letjelice Sikorsky UH-60 Black Hawk, prvo dohvatila u subotu 16. kolovoza, u svome Dnevniku 3. Dok je ondje istaknuto kako MORH demantira medijske spekulacije o ikakvome slanju ili doniranju bilo kakve vojne opreme Ukrajini, ondje se po prvi put na tu temu moglo čuti i politiku – prvo bivšeg ministra obrane Davora Božinovića iz redova HDZ-a:

“Naš interes bi svakako bio da budemo i tehnološki potpuno kompatibilni sa svojim saveznicima, da nam se ne događaju situacije – kao što imamo sada – da ne možemo završiti remont helikoptera, jer su dijelovi blokirani u Sevastopolju, na Krimu“.

Ta je tema onda nastavljena dan kasnije – 17. kolovoza, kada se glavni Dnevnik 2 Prvog programa HTV-a nastavio baviti temom zamjene transportnih helikoptera. Uz izričitu tvrdnju kako je to bio jedan od prijedloga o kojima se iz MORH-a razgovaralo s izaslanstvom američkoga kongresa, HTV navodi da Hrvatska ima 24 ruska transportna helikoptera, gdje se prvo spominje zamjena svih njih (da bi se kasnije priča vratila u okvir zamjene samo 14 starijih Mi-8), a za spomenute američke letjelice. Ovoga je puta na tu temu svoje dometnuo i aktualni predsjednik RH Ivo Josipović:

“Amerika ne traži ništa od nas. Prema tome, to je jedan od aranžmana koji je bio predložen od strane našeg ministra Kotromanovića. Ja osobno nisam siguran da će do njega doći, ali ne radi se ni o kakvom pritisku. I, čak… evo, ako smijem reći, i nisam siguran da postoji sklonost druge strane za takav aranžman“.

Ujedno, tu HTV po prvi put u igru uvodi i neki novčani iznos – navodeći kako novi helikopter UH-60 Black Hawk navodno stoji oko 20 milijuna USD po komadu (i to bez PDV-a, rezervnih dijelova, i obuke kadrova) – da bi onda temu nastavili problematiziranjem i takvog potencijalnog hrvatskog uključivanja u krizu koja trese Ukrajinu.

Kad se jednom u javnu diskusiju na ovu temu uključio Ivo Josipović, nije dugo trebalo čekati ni uzvratni udarac Kolinda Grabar Kitarović, HDZ-ove kandidatkinje na predstojećim predsjedničkim izborima. Ona je povodom stanja u HRZ-u gostovala u emisiji Studio4 na četvrtome programu HTV-a, u ponedjeljak, 18. kolovoza – a na temu koja je definirana kao razgovor o “prijedlogu, kojeg doduše nitko nije službeno potvrdio – a dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a odnosi se na helikoptere. Točnije, iz američkog Ministarstva obrane u Zagreb je navodno stigao upit – bi li Hrvatska zamijenila svoje transportne helikoptere Mi-8 za Black Hawk. A hrvatski bi helikopteri potom bili poslani ukrajinskoj vojsci“.  Na te se teze od Kolinde Grabar Kitarović, u svojstvu pomoćnice glavnog tajnika NATO saveza, moglo čuti:

“Pa, to je prije svega bilateralno pitanje između SAD-a i Hrvatske. Kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a nemam o tome informaciju. Nešto saznajem preko novina, međutim, bojim se zapravo da je ta informacija… da se drži u vrlo uskom krugu, i da uopće javnost nema dovoljno informacija o tome. Inače, osobno zastupam svakako nabavku zapadne tehnologije, koja je kompatibilna s ostalim državama članicama NATO-a“.

Nastavak starih debata

Dok su te teze po pitanju helikoptera na liniji onoga što je već ranije izjavio i njen stranački kolega Božinović, prava je politička bomba tek slijedila. Naime, upitana da kao predsjednička kandidatkinja komentira stanje hrvatskog zrakoplovstva, i moguće izlaze iz situacije gdje je nabava zrakoplova nasušna potreba (a novca u proračunu nema), Grabar Kitarović je nastavila:

“Pa gledajte. Svaka situacija može i mora imati svoj izlaz. Prije svega, stanje u zrakoplovstvu je, nažalost, više nego jadno – kad je oprema u pitanju. Pazite, na dan kad slavimo pobjedu u Domovinskom ratu padne MiG, a Vijeće za nacionalnu sigurnost još se uopće nije sastalo po tom pitanju. Međutim, to zapravo odražava i stanje u Oružanim snagama općenito. One su u potpunosti zapostavljene i najviše ovise o ljudima koji rade u njima. Mogu doista svjedočiti da imamo iznimno stručne ljude, ali evo – naši momci i djevojke, koji su izvrsni po… koji izvrsno obavljaju posao po mirovnim misijama, vrlo profesionalno… Međutim, oprema kojom raspolažu, i uvjeti života i rada u našim vojarnama – daleko su od potrebne razine. Cijelo vrijeme čujem gotovo izgovor – da odluku, kad je riječ o zrakoplovstvu, treba donijeti do 2016. – da imamo vremena. Nemamo vremena. 2016. je iza ugla. Jer, to je odluka koja se ne donosi izolirano. Ona mora biti dio sveopće vizije za razvoj Oružanih snaga, za koju se bojim da smo je izgubili. Strateški dokumenti su nam zastarjeli. Oni su iz 2002. godine, Dugoročni plan razvoja ostaje mrtvo slovo na papiru. Dakle, ono što treba pod hitno napraviti – je sprovesti široku  raspravu, i na stručnoj, i na političkoj razini – koja će voditi ka konsenzusu. Moramo znati što očekujemo od Oružanih snaga, a onda – kad je riječ o zrakoplovstvu – postoji više opcija: vlastito zrakoplovstvo, air-policing… nekakva kombinacija regionalne snage, pri čemu mislim na države članice NATO-a. Ali, svaku od tih opcija treba jako dobro i temeljito razmotriti – i s područja, koliko bi to koštalo, ako idemo na vlastito zrakoplovstvo – normalno, kolika bi bila flota, koliko bi ljudi trebalo za to. Tu su u pitanju i satovi leta koje oni moraju imati, naoružanje koje mora imati, održavanje i slično. Ako se ide na air-policing – koliko bi to koštalo, isto tako – imajući u vidu da bi u tom slučaju izgubili, dakle, cijelu generaciju, i uopće ljude u zrakoplovstvu općenito. I, u konačnici, ono što mislim da bi bila dobra opcija – da zadržimo vlastite snage, da ih stavimo u okvire koji su nama potrebni, i da počnemo razmišljati da Hrvatska bude ta koja će osiguravati air-policing, odnosno patroliranje i osiguravanje zračnog prostora susjednih država… Što bi, na taj način, zapravo i nama moglo donijeti i priliv u naš proračun“.

No, ove pune tri minute programatskog govora Kolinde Grabar Kitarović u svojstvu predsjedničke kandidatkinje nisu dobile odgovor s Pantovčaka, kao što bi laik očekivao u doba kampanje – već s Trga kralja Krešimira. Konkretno, od tamo se jučer, u utorak 19. kolovoza, oglasilo Ministarstvo obrane posebnim priopćenjem – koje je poprilično zanimljivo i svojim izričito političkim tonom, te osebujnim stilom kakvog se srećom s te inače više sadržajno orijentirane adrese zapravo već godinama nije čulo. U njemu se navodi:

“MORH izražava žaljenje što se Oružane snage RH koriste za predizborna politička nadmetanja, kako je to u svom istupu u emisiji Studio 4 HTV-a dana 18. kolovoza 2014. godine učinila predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović.

Izražavamo žaljenje što Vlada u kojoj je i gospođa Grabar- Kitarović bila članica nije prema tada važećem Dugoročnom planu razvoja 2006.-2015., u puno boljim gospodarskim vremenima, donijela odluku o uvođenju u operativnu uporabu novog borbenog zrakoplova s čijim je pripremama za uvođenje trebalo započeti 2009. godine. MIG-ovi 21 trebali su završiti svoj radni vijek 2010. godine i s operativnom uporabom trebalo se početi s novim borbenim avionima.

Također, u svom nabrajanju opcija za budućnost zrakoplovstva navela je, vlastito zrakoplovstvo, air policing i kombinaciju regionalnih snaga, čime pokazuje nepoznavanje terminologije, obzirom da se air policing odnosno „redarstveni nadzor u zraku“, provodi u svakoj od tih opcija. Air policing nije opcija za borbeno zrakoplovstvo već je to jedna od najvažnijih zadaća zrakoplovstva u miru.

Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar-Kitarović, sudeći po njezinoj izjavi očito i ne poznaje dovoljno hrvatsku zakonsku regulativu jer ne zna koje bi se vijeće, vezano za stanje u HRZ-u, trebalo sastati. Pitanje stanja u HRZ-u nije u nadležnosti Vijeća za nacionalnu sigurnost, kako ona tvrdi, već je to u nadležnosti Vijeća za obranu. Ono će se pak sastati i raspraviti o stanju u Oružanim snagama, za razliku od slučaja iz 2007. godine i pada helikoptera, kada gospođa Grabar-Kitarović, kao ministrica u tadašnjoj Vladi, nije inzistirala na okupljanju tadašnjeg Vijeća za nacionalnu sigurnost i to je nije čudilo.

Izražavamo žaljenje što je stanje HRZ-a ocijenila kao „više nego jadno“, zaboravljajući pritom da su upravo u opremu i modernizaciju, ali i u nabavku novih letjelica u posljednje tri godine uložena znatna sredstva. Spomenimo samo remontirane MiG-ove, obnovljenu Protupožarnu eskadrilu, školske zrakoplove na kojima se inače školuju i omanski piloti, transportne helikoptere kojima se obavljaju medicinski letovi i akcije traganja i spašavanja. Tako je primjerice helikopterima HRZ i PZO-a samo u ovoj godini spašeno više od 200 pacijenata, koji se zasigurno ne bi složili s tvrdnjom da je stanje „više nego jadno“.

Izražavamo žaljenje što gospođa Grabar-Kitarović smatra kako je naša pobjednička vojska u zapuštenom stanju. Smatramo kako bi trebala uvažiti mnoge provedene kapitalne projekte, koji dokazuju kako se brine o sadašnjosti i budućnosti OS RH, unatoč smanjenom proračunu za obranu“.

Time je svako “puštanje balona” po pitanju transportnih helikoptera (ali i diskusija o problemima HRZ-a) zapravo palo u drugi, ili čak i neki dublji plan – dok je i ova tema završila skrenuta na potpuno političku i predizbornu razinu, kakvih posljednje vrijeme Hrvatska obiluje. Pri tome treba zamijetiti kako aktualnome predsjedniku RH – s kojim je obrambeni resor posljednjih godina itekako imao problema – trenutno čvrsto iza leđa stoji Vlada RH, a skupa s njom i stranački kadar koji je priredio jučerašnje službeno priopćenje. Time su, po tko zna koji put u Hrvatskoj tijekom posljednjih godina, ikakva struka, konkretni problemi i konkretni sadržaj općenito ustuknuli pred “politikom identiteta” – gdje nije bitno što se traži, već tko to traži (gdje je onda i sve automatski manje loše ako su u pitanju “naši”, a ne “njihovi”). A upravo u tom grmu već duže leži zec većine hrvatskih problema!

Nakon dugoga zastoja, izgleda da se postupno pokreće i pitanje dovršetka remonta prvih 6 hrvatskih helikoptera Mi-8, započetog u drugoj polovici prošle godine. Nakon što se krajem veljače ove godine krenulo dovršavati spomenuti posao, ispostavilo se da su dijelovi potrebni za dovršenje posljednja dva od tih šest helikoptera Mi-8 navodno zaglavili u okviru jednog od poduzeća koje je radilo na remontu – u Sevastopoljskom zrakoplovnom zavodu (SAP) na Krimu. Nakon otkrića te neugodne činjenice, mjesecima se nije znalo kako će čitava ta priča biti okončana.

Nakon navodnih diplomatskih napora Hrvatske, tu se u više navrata govorilo o svojevrsnome napredovanju situacije. Dok pojedini hrvatski mediji donose informacije o tome da su spomenuti dijelovi već na putu u Hrvatsku, stvari izgledaju ponešto drugačije kada ih se pogleda s druge strane. Uz sudski spor državnih vlasti u Kijevu te spomenutog vojnog poduzeća s Krima, od lokalnih vlasti s Krima (koje Vlada u Kijevu ne priznaje, za razliku od režima u Moskvi) mediji prenose tvrdnje o nastavku poslovanja te sklapanju novih ugovora o inače već tekućim poslovima.

Što je bilo s vojnom zrakoplovnom industrijom na Krimu?

Nakon dugog perioda oštre napetosti, političko i pravno sukobljavanju po pitanju vojne industrije na Krimu je kulminiralo početkom ožujka ove godine. Tada se prvo moglo čuti da su naoružani ljudi s područja Sevastopoljskog zrakoplovnog zavoda (državnog poduzeća u vlasništvu Ministarstva obrane Ukrajine) krenuli odnositi opremu i rezervne dijelove za raznu zrakoplovnu tehniku – što je na socijalnim mrežama 18. ožujka objavio Dmitrij Timčuk, voditelj ukrajinske nevladine udruge “Centar za vojno-politička istraživanja”, riječima: “U Sevastopolju, u Okruglome zaljevu (“Круглой бухте (Омега)”) lokalne bande, tzv. “Samoobrana”, započele su grabež državnog poduzeća Ministarstva obrane Ukrajine, Sevastopoljskog zrakoplovnog zavoda” – što je bio tek lokalni uvod u kasnije ujedinjenje i čitavoga Krima u okvir Ruske Federacije.

U pravnoj sferi ovo se svelo na postupak započet sredinom ožujka ove godine, kada je “Državno odvjetništvo regije Središnja Ukrajina za nadzor poštivanja zakona u vojnoj sferi”, inače ustrojeno pri Gospodarskome sudu Kijeva, tom istome sudu podnijelo tužbeni zahtjev kojim od Sevastopoljskog zrakoplovnog zavoda traži povrat sredstava u vrijednosti od 53,5 milijuna grivni (oko 4.59 milijuna USD), te 4 helikoptera Mi-8, u posjed Ministarstva obrane Ukrajine. Priopćenje Službe za odnose s javnošću spomenutog tužiteljstva tada je tvrdilo: “U studenom-prosincu 2013. godine, kada je Ministarstvom obrane Ukrajine upravljao Pavel Lebedev, spomenuta sredstva uplaćena su spomenutom poduzeću za ispunjenje odredbi ugovora o kapitalnom remontu 4 helikoptera tipa Mi-8, u vremenu do 31. prosinca 2013. godine. Umjesto toga, helikopteri su do sada ostali na području ranije spomenutog poduzeća, u gradu Sevastopolju“.

Gospodarski sud Kijeva sredinom ovog mjeseca donio je rješenje u ovome sporu – odlučio je o povratu helikoptera Ministarstvu obrane Ukrajine, a koji se nalaze na remontu u Sevastopoljskom zrakoplovnom zavodu. Ta je odluka objavljena 18. srpnja ove godine, na internetskim stranicama Genprokurator-a (glavnog državnog odvjetnika Ukrajine). Tom je prilikom ujedno priopćeno da Ured državnog odvjetnika Ukrajine zahtijeva razvrgnuće sporazuma o remontu helikoptera s tvrtkom Sevastopoljski zrakoplovni zavod, koji je bio zaključen krajem prošle godine. Sud se suglasio s tim postavljenim zahtjevom, i naredio je povrat helikoptera. Uz to, remontnom poduzeću je naložio i plaćanje kompenzacije u vrijednosti od traženih 53,5 milijuna grivni (UAH) ili oko 4.59 milijuna USD. U priopćenju Genprokuratora posebno je istaknuto i da je taj novac za remont bio uplaćen na račun ovog poduzeća u vrijeme kada je na čelu Ministarstva obrane Ukrajine bio Pavel Valentinovič Lebedev, inače i bivši proruski parlamentarni zastupnik iz doba Viktora Janukoviča – kojeg je kao ministra obrane Ukrajine prije okruglo godinu dana put nanio i u Zagreb. U ponedjeljak, 21. srpnja, i spomenuto državno odvjetništvo je priopćenjem pozdravilo ovakvu odluku suda u Kijevu, kojom su praktično pa u cjelini priznati njihovi tužbeni zahtjevi. Na to sve nije dugo trebalo čekati odgovor s Krima.

Obnova ugovora s Hrvatskom – uvjet za povrat opreme?

Zrakoplovno-remontni zavod uz plaže zaljeva Omega na Krimu

“Sevastopoljski ruski zrakoplovni zavod svoje će obaveze ispunjavati u skladu s ugovorom, a ne preko posrednika. Mi nećemo prekršiti ugovore“, rekao je tog istog 21. srpnja Sergej Menjajlo, vršitelj dužnosti guvernera grada Sevastopolja, na tematski sazvanome briefingu za medije. Stavljajući naglasak na ispunjavanje obveza direktno prema naručiteljima, a ne prema posredniku (ukrajinskom državnom poduzeću Ukrspecexport), on je tom prigodom ustvrdio i da sada ruska tvrtka Sevastopoljski zrakoplovni zavod svoje obveze po ugovorima s Hrvatskom i Vijetnamom ispunjava u punome obimu, remontirajući helikoptere u zakazanome roku. Pri tome je dodao da se upravo odvija nimalo jednostavan proces obnavljanja (ponovnoga zaključivanja) ugovora za remont tehnike – po čijem će okončanju naručitelji dobiti svoje helikoptere. Dok ostaje upitno što ove najave zapravo znače i za Hrvatsku, to ni iz bliza nije sve.

Euroazijska ekonomska zajednica (EAEC ili EurAsEC)

Naime, izgleda da Rusija namjerava nastaviti poslovanje zavoda vojne industrije u Sevastopolju, od kojih su mnogi okupljeni upravo u okviru Sevastopoljskog zrakoplovnog zavoda, popularno poznatog i pod nazivom “helikopterka” (“вертолётка”). “Bitno je da je zrakoplovni zavod preopterećen ruskim narudžbama. Kako sada izgleda, tri helikoptera će doći na remont u kolovozu“, pojasnio je već spomenuti Menjajlo, vršitelj dužnosti guvernera grada Sevastopolja. Velika je to razlika prema nedavnome stanju – kada je u lipnju ove godine v.d. guvernera Sevastopolja Vjaćeslav Aksjenov na susretu s moskovskim poslovnim ljudima izjavio da “zbog djelovanja ukrajinske vlade, koja jednostavno ne želi ući u Euroazijsku ekonomsku zajednicu (EAEC ili EurAsEC), ali je radila probleme po pitanju postizanja sporazuma o suradnji s ruskim partnerima – Sevastopoljski zrakoplovni zavod faktično je ušao u režim dvodnevnog radnoga tjedna, tijekom prošle godine“.

Podsjećamo da je to samo dio sporova koji su nastali kolebanjima državnih granica na Krimu. Tako je i predsjednik Dnjepropetrovske oblasne državne administracije, ukrajinski oligarh Igor Kolomojskij, još 12. srpnja medijima najavio kako planira Rusiju dati na sud zbog sudbine svojih investicija na prostoru krimske zračne luke Belbek (u kompaniju koja upravlja samim tim aerodromom). Nasuprot tome, “Istražni komitet Ruske Federacije za Republiku Krim” – tamošnja lokalna ispostava glavnog istražnog tijela državnog odvjetništva Ruske Federacije – 26. lipnja ove godine na sud je dostavio materijale protiv tog istog Igora Kolomojskija, doduše začinjene i preventivnom mjerom uhićenja.

A kako će kroz sve to na površinu isplivati zagubljena pošiljka remontiranih motora za hrvatskih helikoptere Mi-8, tek treba vidjeti!

Povodom obilježavanja 28. lipnja, odnosno Vidovdana – krsne slave Vojske Republike Srpske i 3. pješadijskog (Republika Srpska) puka OS BiH, Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dodijelio je odlikovanja za pomoć pri nedavnim poplavama. Tako su za poseban doprinos u spašavanju ljudskih života i materijalnih dobara na područjima Republike Srpske pogođenih poplavama medalju “Zasluga za narod” dobili:

1. Centar za hitne situacije 112 Luksemburg;
2. Ministarstvo obrane Republike Slovenije (helikopterski tim);
3. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Slovenije (helikopterski tim);
4. Eskadrilu transportnih helikoptera pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske;
5. Specijalnu jedinicu policije MUP-a Republike Srpske;
6. Helikopterski servis Republike Srpske;
7. Prvi helikopterski skvadron Ministarstva obrane BiH iz Banjaluke;
8. Ronilački klub Vidara Gradačac;
9. Rafting klub Una akva centar Bihać;
10. Gorsku službu spašavanja Široki Brijeg;
11. Hercegovačka gorska služba spašavanja Mostar;
12. Udruženje raftera Foča;
13. Spasilački klub Volf Foča;
14. Ronilački klub Buk Banja Luka;
15. Rafting klub Kanjon Banja Luka.

Ovom probranom društvu pridružili su se još i rukometni savezi Srbije te Republike Srpske, i to za “izvanredne zasluge u organiziranju i sprovođenju humanitarne akcije za pomoć postradalima u poplavama na području Republike Srpske”, kao i za “razvoj rukometnog sporta”.

Doboj pod vodom

Dodik, koji je početak poplavne apokalipse gledao sa sigurne udaljenosti iz Beograda, nimalo se ne uzbuđujući zbog poplavnog vala, prilikom današnje dodjele medalja rekao je kako štete u Republici Srpskoj iznose njen jednogodišnji proračun, te da su najveću štetu pretrpjeli Doboj i Šamac, u kojima je bilo i ljudskih žrtava.

“Najveći gubitak su ljudski životi. Njima, nažalost, nismo mogli pomoći, ali da nije bilo vašeg angažmana, predanosti i rada danju i noću u spašavanju – sigurno bi ljudske žrtve bile i veće”,

rekao je Dodik.

Tijekom nedavnih poplava, Vlada RH odobrila je odlazak 2 helikoptera Mi-8 MTV (iz sastava Eskadrile transportnih helikoptera 93. zrakoplovne baze HRZ i PZO u Divuljama) u pomoć poplavljenim područjima susjedne BiH. Tamo su se zadržali punih 8 dana, ostvarivši 180 letova sa 71 satom naleta, pri čemu je prevezeno 285 osoba i 94 tone različitog materijala. “Velika mi je čast što ovaj helikopterski servis pri Ministarstvu obrane Hrvatske prima ovo odlikovanje povodom krsne slave Vojske Republike Srpske – Vidovdana“, rekao je Dodik, dodavši da je najbolje pitati ljude u Šamcu i Doboju koliko im je ta pomoć značila za vrijeme poplava.

Majstori iz EPH objavili su da je za taj podvig Dodik odlikovao hrvatskog ministra obrane Antu Kotromanovića, a prepisivači uspješno ponavljaju tu nebulozu cijeli dan. To nije ni blizu istini, što je demantirao i sam Dodik: “Nisam odlikovao ni generala niti ministra obrane Hrvatske“. Dodik tu ima i svoj osobni rezon, budući se s Kotromanovićem gledao s druge strane nišana: “Nisam birao hrvatskog ministra obrane, to je legitiman izbor. Oni koji su s bilo koje strane u proteklim ratovima počinili bilo kakav zločin treba da odgovaraju i to je mjesto za sud, a ne za mene“, poručio je Dodik maštovitim Pavićevim piscima.

MORH je umjesto Kotromanovića na svečanost dodjele odlikovanja poslalo Božu Vukasovića, hrvatskog vojnog izaslanika stacioniranog u Sarajevu, diskretno time šaljući poruku Banja Luci gdje se vodi politika u BiH.