Nova povjerenica Europske unije  za pripremu i upravljanje krizama i povjerenica za jednakost, Belgijanka Hadja Lahbib, koja je prošlog tjedna prošla saslušanje u Europskom parlamentu, u svom predstavljanju nije ni spominjala Civilnu zaštitu Europske unije. To je bitan pomak u odnosu na prethodnog povjerenika, Slovenca Janeza Lenarčiča, koji je naglašavao važnost Civilne zaštite u svom resoru. Lahbib je predsjednica Komisije Ursule von der Leyen nominirala kao kandidatkinju za povjerenicu za “Pripravnost i Krizno upravljanje” te za “Jednakost”. To je portfelj zbog kojeg je čak šest odbora smjelo postavljati pitanja prije nego što Europski parlament odluči je li prikladna za povjerenicu i je li prava osoba za ovlasti koje su joj dodijeljene.

Hadja Lahbib – ipak je nisu potopili repovi iz Ministarstva vanjskih poslova

Kao što se očekivalo, navode dobro upućeni europski mediji, nekoliko zastupnika u Parlamentu postavilo je pitanja o  Lahbib kao ministrici vanjskih poslova u belgijskoj saveznoj vladi – kao što je npr. izdavanje viza delegaciji iz Irana u lipnju 2023. To je gotovo dovelo do njezine ostavke. “Jeste li u međuvremenu došli do novih spoznaja?”, željela je znati Assita Kanko (N-VA). Lahbib je odgovorila da je briselska vlada bila odgovorna za poziv iranskog gradonačelnika, “protivno savjetu mojeg Ministarstva”. Pitanje je završeno prošle godine glasanjem o povjerenju iz kojeg je Lahbib, prema njezinim riječima, naučila da kao povjerenica želi surađivati ​​s Europskim parlamentom “u istom duhu”.

Također je obnovljeno i pitanje o njezinu putovanju na ukrajinski poluotok Krim 2021. godine, tada još kao novinarka RTBF-a. To je u Belgiji izazvalo kontroverzu jer je putovanje išlo preko ruskog teritorija i jer je Lahbib putovala na ruski poziv. U Parlamentu je zanijekala da ju je pozvala “Putinova kći”. “To je bila umjetnica koja je živjela u Belgiji”, rekla je Lahbib.

Lahbib je iskoristila pitanje kako bi naglasila svoju privrženost neovisnosti i suverenitetu Krima i Ukrajine. Istaknula je da se uvijek  zalagala za slanje F-16 aviona i humanitarnu pomoć Kijevu, da je sama nekoliko puta otputovala u ukrajinski glavni grad i prošli mjesec posjetila vojnu bolnicu u Neder-Over-Heembeeku s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. “I pod belgijskim predsjedanjem EU-om učinjen je povijesni korak kako bi se otvorili pregovori o pristupanju s Ukrajinom i Moldovom”, pohvalila se. Također, izviješća govore kako su se tijekom saslušanja zastupnici u Europskom parlamentu uglavnom usredotočili na njezin portfelj jednakosti, postavljajući pitanja o rodnoj ravnopravnosti, spolno reproduktivnom zdravlju, pobačaju i pravima žena, ali su se tek povremeno zadubili u pripravnost, izazivajući kandidatkinju za povjerenicu u vezi s njezinim planovima da pripremi Europu za suočavanje s budućim krizama. Kroz sve to, Lahbib je navodno pokazala jasno razumijevanje svojih ovlasti i s lakoćom je skakala s jednog pitanja i teme na drugu, nabrajajući razne obveze i planove za svoj mandat povjerenice.

U Ukrajini je putovanje na okupirani Krim kazneno djelo

S druge strane, oko druge kandidatkinje bilo je puno manje upitnih stvari. Naime, kandidatkinja za visoku predstavnicu za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas prošla je saslušanje u Europskom parlamentu naglasivši kao prioritet, međuostalim, pobjedu Ukrajine u ratu protiv Rusije. “Stanje na bojišnici je vrlo teško i zato moramo pomagati svaki dan, danas, sutra i koliko god bude trebalo i s onoliko vojne, financijske i humanitarne pomoći koliko je potrebno“, rekla je Kallas euro-parlamentarcima. Istaknula je da je neprihvatljivo da Rusija, Iran i Sjeverna Koreja proizvode više vojne opreme i streljiva nego cijela euroatlantska zajednica, da EU treba jačati obrambenu industriju, sa čime bi ujedno i NATO postao jači. “Moramo više investirati u obranu i preuzeti više odgovornosti“, rekla je bivša estonska premijerka, dodajući da Europa ne treba imati zasebni vojni savez, te da je NATO najbolje rješenje.

Ujedno je istaknula da EU u politici proširenja u sljedećih pet godina mora imati jasne rezultate: “U sljedećih pet godina moramo imati jasne rezultate. Proširenje je geostrateška investicija i čini našu Uniju jačom, a nove članice naše europske obitelji stabilnijim i sigurnijim“, rekla je Kallas u uvodnom govoru na saslušanju u Europskom parlamentu. Dodala je da “današnji problemi naših susjeda” sutra postaju naši problemi te da EU ima veliku privlačnu snagu za Zapadni Balkan, Ukrajinu i Moldaviju. Bivšu estonsku premijerku na mjesto visoke predstavnice imenovali su čelnici država članica i trebala bi zamijeniti Španjolca Josepa Borrella, koji se ovih dana oprašta od funkcije u Europskoj komisiji.

Kaja Kallas i Josep Borrell – uskoro smjena na vanjskopolitičkom tronu EU

Danas, u ponedjeljak 20. ožujka, 18 država potpisalo je projekt Europske obrambene agencije (European Defence Agency – EDA) kako za zajedničku nabavu streljiva za Ukrajinu, tako i za obnovu vlastitih nacionalnih zaliha streljiva pojedinih država članica. Ovaj projekt otvara put da EU članice i Norveška krenu u dva postupka: (1) dvogodišnju ubrzanu proceduru nabave granata kalibra 155 mm, te (2) sedmogodišnju proceduru nabave raznih tipova streljiva.

Ovaj EDA projekt za sada su potpisale Austrija, Belgija, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Luxembourg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Slovačka, Švedska i Norveška. Uz to, pojedine od preostalih država članica EU izrazile su namjeru naknadnog pridruživanja ovoj skupini država, ali nakon što o tome okončaju potrebna nacionalna postupanja.

Hrvatska uloga

U ime Republike Hrvatske, koja od početka aktivno sudjeluje u uspostavi ovog projekta EU zajedničke nabave, u spomenutim je aktivnostima sudjelovalo Ministarstvo obrane – a kad se u Bruxellesu 20. ožujka sazvalo Vijeće za vanjske poslove u formatu ministara vanjskih poslova i ministara obrane – nacionalnu delegaciju su predvodili Gordan Grlić-Radman te Mario Banožić. Baš je Banožić kao ministar obrane na marginama tog sastanka i potpisao tzv. „Projektni sporazum o zajedničkoj nabavi streljiva u okviru Projekta kategorije B Europske obrambene agencije“ – kao djelatni okvir za nastavak procesa zajedničke nabave streljiva kako za potrebe država članica, tako i Ukrajine.

Dok Predsjednik RH Milanović već duže javno upozorava na kritično stanje zaliha streljiva u OS RH, sada se i iz MORH-a čulo da je Republika Hrvatska „pravovremeno prepoznala važnost popune zaliha streljiva te se u tom kontekstu pridružila europskoj inicijativi čija je namjera olakšati i ubrzati popunu zaliha država članica“. Ili, kako je to objasnio Banožić – „Ministarstvo obrane kontinuirano prati stanje zaliha streljiva i sukladno s potrebama Oružanih snaga traži najbolje i najefikasnije načine popunjavanja. U vrijeme kada je zbog globalnih okolnosti otežana opskrba kako naoružanjem tako i streljivom, važno je da su skladišta adekvatno popunjena i da se održavaju sposobnosti Oružanih snaga“. Dodatno je zgodna i činjenica kako izgleda da će se taj isti mehanizam ujedno korisititi i za daljnju podršku Ukrajini, kojoj topničko i drugo streljivo predstavlja kritično bitni resurs u tekućoj obrani od ruske agresije.

Europski napor

EDA je projekt „Zajedničke nabave streljiva“ uspostavila u rekordnom roku ne bi li odgovorila na pozive da se grupno te ubrzano kupuje streljivo kroz okupljanje, koordinaciju i usklađivanje potrebnih ugovora s europskom obrambenom industrijom, Ovaj EDA projekt pruža čvrstu osnovu i za namjeru niza država EU članica da pod hitno zajedničkim postupkom pribave i streljivo koje je nužno potrebno Ukrajini. Time ovaj projekt šalje i vrlo jasnu poruku europskoj vojnoj industriji, a ujedno i jača EU podršku Ukrajini u okolnostima ruske agresije. Naime, zajednička nabava je najbolji put da se skupnom količinom nabavljanih roba ostvari i najveće moguće smanjenje cijena po komadu, dok se državama članicama omogućava da streljivo kupuju prema vlastitim nacionalnim potrebama i svojim planovima podrške Ukrajini. Ovaj sporazum, koji je po svojoj prirodi fleksibilan i uključiv, omogućava i svim ostalim EDA članicama da se u nekom kasnijem trenutku pridruže tom mehanizmu. Čelnik agencije EDA, Josep Borrell, je objasnio:

„Danas smo napravili korak naprijed. Ispunjavamo naša obećanja da ćemo osigurati Ukrajini dodatno topnčko streljivo. S današnjim potpisom, 18 država se izjasnilo da će skupno izrađivati i podnositi svoje narudžbe, i onda ih zajedno podnositi industriji kroz Europsku obrambenu agenciju. Ukrajinske vlasti su bile jasne o svojim potrebama i ovaj EDA projekt je dio europskog odgovora. Nabavljajući zajedno kroz ovaj EDA-okvir, i mobilizirajući podršku kroz Europski instrument za mir (European Peace Facility – EPF), mi ćemo u Ukrajinu isporučivati više roba i brže. Mi ovime ponovno lomimo predrasude i otvaramo potencijal EU suradnje u zajedničkoj nabavi“.

(1) Ubrzana procedura za topničko streljivo 155 mm

Tijekom priprema za neformalni sastanak Vijeća ministara obrane, koji se održao u Stockholmu 7. i 8. ožujka, Borrell je predstavio tri usporedna modela za što masovniju i bržu isporuku topničkoga streljiva: (1) da se pomogne državama članicama u slanju takvog streljiva iz nacionalnih zaliha ili temeljem postojećih narudžbi, (2) da se ujedini potražnja i brzo krene u zajedničku nabavu za kalibar 155 mm, (3) da se poveća proizvodne kapacitete europske obrambene industrije.

Ovaj EDA projekt osigurava put za ostvarivanje drugog od navedenih modela, pružajući ubrzanu proceduru i omogućavajući pojednostavljivanje nabavnih procedura te ubrzano sklapanje ugovora. Države članice mogu za to povlačiti i naknade putem Europskog instrumenta za mir (EPF), europskog izvanproračunskog instrumenta za podršku EU Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (EU Common Foreign and Security Policy – CFSP).

(2) Sedmogodišnji projekt za razne tipove i kalibre streljiva

EDA još od studenog 2022. radi na tri područja za zajedničku nabavu: (1) streljivo, (2) osobna oprema vojnika, (3) zaštitna oprema za nuklearne, biološke, kemijske i radiološke (NBKR) prijetnje – sve to temeljem rada na identificiranju najvećih manjkova koji je izvela Zajednička namjenska skupina s državama članicama. Projekt „Zajednička nabava streljiva“ pruža sedmogodišnji okvir za države članice da zajedno pribavljaju razne tipove i kalibre streljiva (od 5,56 do 155 mm), ne bi li time nadopunjavale svoje nacionalne zalihe. Kako je to objasnio Jiří Šedivý, izvršni direktor EDA:

„Ovo je značajan trenutak za EU potporu Ukrajini, europsku obrambenu suradnju i EDA. Raspoloživost streljiva, kao i time pridruženo pitanje zaliha, predstavlja kritični ustanovljeni manjak koji utiče na spremnost oružanih snaga država članica te njihovu sposobnost ispunjavanja zadanih misija, dok istodobno podržavaju i Ukrajinu. EDA je stvorila fleksibilan i otvoreni projekt koji državama članicama omogućava da se pridruže, ako tako odluče, i ja očekujem prilazak i dodatnih država tijekom ovoga tjedna. Danas imamo okvir za isporuku – sada je na državama članicama da ga iskoriste, te za industriju da bude u stanju na njega odgovoriti“.

Kako navode mediji, Europska unija je do sada identificirala 15 odgovarajućih proizvođača u 11 država članica, te je Thierry Breton kao povjerenik Europske komisije zadužen za promicanje domaće proizvodnje tim povodom već započeo svojevrsnu turneju po zemljama EU. Cilj njegovih sastanaka su konzultacije s nositeljima pojedinih državnih vlasti i kontinentalne vojne industrije ne bi li se započelo pregovore s potencijalnim sudionicima ovog EDA projekta. Ujedno se i iz Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj čulo kako povjerenik Breton u nekom trenutku  planira posjetiti i Hrvatsku – no još nije jasno kojim bi se to resursima RH tu mogla uključiti u ovaj veliki industrijski poduhvat.

Na jučerašnjem zajedničkom sastanku ministara vanjskih poslova i obrane EU odobren je tzv. Strateški kompas – plan djelovanja za jačanje sigurnosne i obrambene politike EU do 2030. godine. Kompas će formalno biti usvojen na sastanku Europskog vijeća u drugoj polovici ovoga tjedna. Radi se o projektu čije je pokretanje objavljeno prije pune dvije godine, na neformalnom sastanku ministara obrane EU tijekom hrvatskog predsjedanja Unijom. Strateški kompas daje zajedničku procjenu strateškog okruženja u kojem EU djeluje, te prijetnji i izazova s kojim se Unija suočava. Po prvi puta ikad, kroz Kompas su dani i konkretni prijedlozi s preciznim vremenskim rasporedom za provedbu, kako bi se poboljšala sposobnost EU da odlučno djeluje u krizama i brani svoju sigurnost i svoje građane.

„Kad sam predstavio Kompas prošlog studenog, reka osam da je Europa u opasnosti. To je očito – očito. Ova ničim izazvana i neopravdana invazija označava tektonski pomak. Naša reakcija na rat pokazala je da mi, kao EU, možemo djelovati čvrsto i brzo kada smo ujedinjeni. Današnje usvajanje Kompasa to potvrđuje“,

rekao je nakon sastanka Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Strateški kompas ima četiri temeljna stupa: (1) djelovanje, (2) ulaganje, (3) partnerstvo i (4) sigurnost. Kako bi mogla brzo i efikasno djelovati u trenucima izbijanja krize, EU će na temelju Strateškog kompasa uspostaviti mehanizam za brzo raspoređivanje do 5.000 vojnika za bilo koju vrstu krize, kao i do 200 potpuno opremljenih ljudi, u roku od 30 dana, za misiju Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP) Europske unije. Djelovanje podrazumijeva i provođenje redovitih vježbi na kopnu i moru, kao i poboljšanje vojne mobilnosti, te jačanje civilnih i vojnih misija te operacija iz okvira CSDP, kroz uspostavu brzog i fleksibilnog procesa donošenja odluka.

Što se ulaganja tiče, države članice EU obvezale su se ZNATNO povećati svoje izdatke za obranu, kao i na jačanje europske obrambene tehnološke i industrijske baze. Pritom će EU nastaviti poticati svoje članice da zajednički ulažu u strateška sredstva i sposobnosti sljedećih generacija za djelovanje na kopnu, moru, zraku, u cyber-prostoru i u svemiru.

Kada je sigurnost u pitanju, EU namjerava ojačati svoje kapacitete za analizu obavještajnih podataka, i razviti alate te timove za odgovor na hibridne prijetnje. Nastavit će i s daljnjim razvojem tzv. „Cyber Diplomatic Toolboxa“ i uspostaviti Politiku kibernetičke obrane EU, kao i Svemirsku strategiju EU za sigurnost i obranu.

U svim tim zadacima koje je postavila pred sebe, Europska unija oslonit će se i ojačati dosadašnju suradnju sa strateškim partnerima kao što su NATO i UN, te regionalnim partnerima poput OESS, AU i ASEAN. Tu je i daljnje jačanje bilateralnih partnerstava sa zemljama-istomišljenicama i strateškim partnerima kao što su SAD, Kanada, Norveška, UK i Japan, ali i razvoj prilagođenih partnerstava prije svega na zapadnom Balkanu, te Africi, Aziji i Latinskoj Americi, i to kroz jačanje dijaloga te suradnje, promicanje sudjelovanja u misijama i operacijama CSDP, kao i potporu izgradnji kapaciteta.

Na jučerašnjem sastanku vanjskoposlovnih i obrambenih čelnika Europske unije u Bruxellesu ispred Republike Hrvatske sudjelovali su ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i ministar obrane Mario Banožić koji su, među ostalim, govorili i o nedavnom padu bespilotne letjelice Tu-141 na Zagreb.

Nakon sjednice predsjedništva HDZ-a u Zagrebu je o Strateškom kompasu govorio i premijer Andrej Plenković, koji će u četvrtak i petak biti u Bruxellesu na sastanku Europskog vijeća – tijela koje će i formalno prihvatiti ovako usuglašeni Strateški kompas. Pri tome, Plenkoviću je iznimno važno da je u Strateškom kompasu spomenuta Bosna i Hercegovina te konstitutivnost tamošnjih naroda:

„Strateški kompas je dokument na kojem se radilo dvije godine. Bit će usvojen od šefova vlada u četvrtak. Uvrštene su sekvence konstitutivnih naroda na prijedlog i inzistiranje Hrvatske. Ovog vikenda su radili telefoni, i uspjeli smo u tome, i smatram da je to jako dobro za Hrvate, ali i za sva tri naroda u BiH”,

naglasio je Plenković, dodavši da nikako ne bi bilo dobro da dođe do destabilizacije u nekoj od nama susjednih zemalja: „To je jasno svakome i mi ćemo sve što radimo raditi kako bi tema sigurnosti i stabilnosti bila broj jedan”.

Proteklih dana nema niti jednog svjetskog medija koji nije prenio izjavu povjerenika za vanjsku politiku EU Josepa Borrella o europskoj pomoći Ukrajini u vidu ustupanja borbenih aviona. Nema tko nije zbrojio da bi se moglo raditi o čak 70 lovaca iz Poljske, Slovačke i Bugarske; kao o zemljama koje u svojim zračnim flotama imaju Ukrajincima dobro poznate borbene avione MiG-29 i Su-25. Spominjala se čak i mogućnost da SAD za početak Poljskoj nadomjeste dio aviona svojim avionima F-16 iz zaliha. Ugledni list Politico čak je u ponedjeljak najavio da su prvi ukrajinski piloti stigli u Poljsku kako bi preuzeli prvu isporuku aviona, pri čemu je Poljska čak figurirala kao zemlja iz koje bi donirani avioni za Ukrajinu mogli polijetati i slijetati tijekom akcija. No jučer je postalo jasno da će se ta ideja teško realizirati, a jučer poslijepodne došla je tome i konačna potvrda.

Prvi koji je rekao da je ideja o europskim lovcima za Ukrajinu apsurdna bio je bugarski premijer Kiril Petkov. On je u ponedjeljak održao brifing za novinare na kojem je jasno rekao:

„Nismo preuzeli nikakve obaveze kada su u pitanju bugarski borbeni avioni. Trenutno imamo nekoliko aviona koji lete i ne možemo ih isporučivati u drugu zemlju. Druga lažna vijest koju sam danas čuo je da ćemo poslati vojsku u Ukrajinu. U ove dvije tvrdnje nema apsolutno ništa točno“.

Potom je i bugarsko Ministarstvo obrane objavilo: „Vezano za medijske upite o mogućoj opskrbi ukrajinskog Ratnog zrakoplovstva bugarskim borbenim avionima, obavještavamo vas da se takva tema nije raspravljala u Ministarstvu obrane“. Razloga za ovakav jasan bugarski stav ima nekoliko – prije svega, u aktualnom rusko-ukrajinskom ratu Bugarska se nastoji držati po strani, svjesna svojih odnosa s Rusijom, ali i tenzija na Crnome moru. Zato je Bugarska pripremila za Ukrajinu samo humanitarnu, a ne i vojnu pomoć, koju bi ionako najprije trebala odobriti bugarska Narodna skupština. No drugi razlog ovom rezolutnom stavu je i nedavna obavijest Veleposlanstva SAD-a u Bugarskoj o tome da će kasniti isporuka novih F-16, koje je Bugarska naručila i unaprijed platila. Strah od kašnjenja novih aviona posredno je izrekao i premijer Petkov: „Mi općenito imamo manjak aviona, ne možemo dati niti jedan avion ikome. Imamo mali broj aviona koji su operativno sposobni, i imamo problem s nabavom rezervnih dijelova“, rekao je Petkov nazvavši cijeli Borrellov plan – apsurdnim.

Nešto diplomatičnija bila je Slovačka, koja je potiho rekla da ne bi ni ona slala svoje Fulcrume Ukrajini, dok je konačna potvrda takvih stavova došla iz Poljske.

Glavni tajnik NATO-a u posjetu Poljskoj (Photo: NATO)

Jučer je, naime, glavni tajnik NATO-saveza Jens Stoltenberg osvanuo u Poljskoj, gdje je obišao NATO vojnike raspoređene za potrebe zadaća ojačanja Prednje prisutnosti NATO saveza, te je zajedno s poljskim predsjednikom Andrzejem Dudom posjetio poljsku zrakoplovnu bazu Łask. Novinari su Stoltenberga jasno pitali jesu li europski lovci već tranferirani Ukrajini, i hoće li NATO zemlje omogućiti Ukrajini korištenje svojih baza. Stoltenberg je odgovorio:

„NATO je solidaran s Ukrajinom. NATO saveznice usvojile su ozbiljne sankcije za Rusiju zbog njene potpuno neopravdane i nepromišljene invazije na Ukrajinu, i mi ćemo Rusiju i Bjelorusiju smatrati odgovornima za sve što čine omogućavajući rusku invaziju na Ukrajinu. O tim smo sankcijama govorili u telefonskom razgovoru s predsjednikom Bidenom i predsjednikom Dudom, te drugim čelnicima NATO i EU. NATO saveznici pružaju različite vrste vojne potpore: materijalnu – protutenkovsko naoružanje, sustave protuzračne obrane i drugu vrstu vojne opreme za Ukrajinu, te humanitarnu pomoć, kao i financijsku potporu. Ali NATO ne smije biti dio sukoba. NATO neće slati vojnike u Ukrajinu, niti će premještati zrakoplove u ukrajinski zračni prostor. Dakle, mislim da je na predsjedniku Dudi da odgovori na pitanje o potencijalnim poljskim zrakoplovima koji su dostupni ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu”.

Prozvani poljski predsjednik potom je bio vrlo jasan:

Poljski predsjednik: interesi NATO-saveza ispred interesa EU (Photo: NATO)

„Kao što je Glavni tajnik rekao, ne šaljemo nikakve avione u Ukrajinu jer bi to otvorilo pitanje vojnog uplitanja u ukrajinski sukob. Mi ne ulazimo u taj sukob. NATO nije strana u tom sukobu. Međutim, kao što sam rekao, mi podupiremo Ukrajinske s dostavom humanitarne pomoći. Međutim, nećemo slati nikakve avione u ukrajinski zračni prostor”.

Europski povjerenik Borrell tako je, čini se, jako požurio s najavom europske pomoći Ukrajini u vidu slanja u Ukrajinu rabljenih borbenih aviona zemalja članica EU za koje Ukrajincima ne treba dodatna obuka prije njihove borbene uporabe. Jedno je, ipak, europska pomoć, a drugo – izravno uplitanje NATO-saveza u rat u Ukrajini. Suočen s višekratnim ruskim prijetnjama, glavni tajnik NATO-a odlučio je povući ručnu kočnicu, poručujući Bruxellesu da je Savez još uvijek glavni kada su ratovi i ratni sukobi u pitanju.

Baš kako je jučer bilo najavljeno, tako je danas Vlada RH održala svoju 104. sjednicu posvećenu gorućim temama oko ukrajinske krize, te hitnim mjerama za sankcioniranje Rusije i pomoć Ukrajini, ali i za postupanje u slučaju problema s opskrbom plina u Hrvatskoj. Na zatvorenom dijelu Vladine sjednice glavna točka dnevnog reda bio je „Prijedlog odluke o pomoći“, klasificiran kao povjerljivo, a koji se zapravo odnosi na vojnu pomoć Ukrajini.

O tome je uvodno govorio i premijer Andrej Plenković:

Danas s Vlade ….

„Istodobno, svjedočimo i velikom elanu solidarnosti hrvatskog naroda prema bratskom ukrajinskom narodu, i to nas ispunjava ponosom, jer Hrvatska je još jednom pokazala svoje veliko srce, svoju principijelnost i pokazala je da se ne da impresionirati kada su u pitanju ljudske vrijednosti, humanost, solidarnost, pravda i obrana slobode. Vlada je također brzo reagirala, već prvih sati nakon napada na Ukrajinu.
 
I zato ćemo danas, nakon intenzivnog rada preko vikenda i proteklih dana, donijeti mjere za podršku Ukrajini, kao i niz mjera kojim ćemo podići stupanj pripravnosti za mogući prihvat izbjeglica, za smještajne kapacitete, za pružanje zdravstvene skrbi, ali i za osiguranje opskrbe plinom, kao i mjeru zabrane korištenja hrvatskog zračnog prostora ruskim avioprijevoznicima i njihovim avionima.
 
U tijeku je rasprava na razini Europske unije o isključenju pojedinih ruskih banaka iz međunarodnog sustava financijskih transakcija SWIFT, i Hrvatska će se pridružiti toj zajedničkoj odluci kada bude donesena. Mi ćemo danas donijeti i odluku o pomoći Ukrajini u obrambenom smislu. Riječ je prije svega o zaštitnoj opremi, ali isto tako i o pješačkom naoružanju u vrijednosti 124 milijuna kuna”.

Po završetku Vladine sjednice, ministar obrane Mario Banožić kratko je rekao:

„Ova odluka je nastala prije svega temeljem zahtjeva koji je ukrajinska strana kao zemlja koju podržavamo u ovim najtežim trenucima uputila zahtjev za određenom opremom. Ministarstvo obrane u suradnji s Glavnim stožerom je prešlo preko tih popisa i zajedno došlo do određenih količina određene opreme. Prije svega govorimo o puškostrojnicama, strojnicama u kalibru koje je ukrajinska strana to i zatražila. To se vodi po određenim knjigovodstvenim vrijednostima u Ministarstvu obrane, kao takva bit će izuzeta sa stanja i određenim kanalima poslana u Ukrajinu, prije svega kao vojna pomoć. Govorimo, dakle, o pješačkom naoružanju, naoružanju koje je potrebno ukrajinskoj strani i nama je bilo drago da, evo, i Ministarstvo obrane i Glavni stožer može – unatoč tome što imamo određene skromne uvjete – možemo pomoći u iznosu koji ste čuli na Vladi, dakle približno 124 milijuna kuna”.

Ukrajinskoj vojsci i teritorijalnoj obrani svaka će pomoć dobro doći

Osim spomenutih puškostrojnica, dodao je Banožić, u ukrajinskom paketu ima i druge opreme: „Ima i  zaštitne opreme… Prije svega za pješaštvo… Tu je ono gdje smo bili najizraženiji s obzirom na kompletno našu povijest stvaranja Hrvatske vojske posljednjih 30 godina, i kao takvi smo mogli odgovoriti upravo zahtjevima s ukrajinske strane”. Sve u svemu, zaključio je Banožić, s hrvatskim paketom vojne pomoći mogu se opremiti 4 brigade.

No ono što je sigurno, hrvatskih vojnika u Ukrajini neće biti. Hrvatska je do sada deklarirala 10 pripadnika Oružanih snaga za NATO Snage za odgovor, podsjetio je Banožić, te najavio da će ovoga tjedna na Vladi biti nova odluka o dodatno deklariranim snagama OS RH: „Dakle kako sam rekao… Oni su deklarirani, ostaju u Republici Hrvatskoj, a ono gdje će biti upućeni bit će upućeni opet u zemlju članicu NATO-a, nikako izvan nje. (…) Ono čemu težimo… Težimo da to bude što bliže ovdje, kući…”.

Osim Ukrajine, hrvatske dužnosnike pomalo brine i stanje u regiji, rekao je ministar obrane. „S obzirom na obavještajne podatke, idemo s određenim podizanjem stupnjevima zaštite prije svega vojnih objekata, i na takav način se pripremamo za bilo koji izazov”.

O europskoj vojnoj pomoći razgovaralo se danas i na virtualnom izvanrednom sastanku ministara obrane Europske unije. U ime Hrvatske sudjelovao je državni tajnik Zdravko Jakop, koji je pohvalio jedinstvo EU članica, kao i korištenje alata Unije za pružanje što hitnije pomoći Ukrajini. Jakop je istaknuo današnju odluku Vlade RH o paketu vojne pomoći, te naglasio kako se ni u ovim trenucima ne smije izgubiti fokus sa zbivanja u jugoistočnoj Europi. Na press-konferenciji nakon sastanka ministara obrane, visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell upozorio je da bi Rusija mogla pokrenuti određene aktivnosti destabilizacije u BiH i na Zapadnom Balkanu. Zato će se EU misija Althea u BiH pojačati s dodatnih 500 vojnika. Zabrinutost vlada i za Moldovu i Gruziju, rekao je Borrell, koje bi se mogle naći pod povećanim ruskim pritiskom.

Zelenski potpisuje zahtjev za pridruživanje EU

Ukrajini će se pružiti sva moguća pomoć, najavio je Borrell, rekavši da je Europska unija donijela odluku o hitnim mjerama pomoći za opskrbu ukrajinskih Oružanih snaga vojnom opremom, gorivom i ostalim potrebnim sredstvima u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći (EPF) u ukupnom iznosu od 500 milijuna eura. To je prvi puta u povijesti Europske unije da se na ovakav način nabavlja naoružanje. Također, angažiran je Europski satelitski centar u Madridu kako bi osigurao obavještajne podatke o kretanju ruskih postrojbi u Ukrajini.

Ovu opću europsku slogu danas je pokvario tek mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, koji je rekao da „Mađarska neće dozvoliti tranzit oružja za Ukrajinu preko svog teritorija. Razlog za ovu odluku je taj što bi takve isporuke mogle postati mete neprijateljskih vojnih akcija. Ova je odluka potrebna kako bi se zajamčila sigurnost Mađarske i mađarske zajednice u Zakarpatju”. I sam premijer Viktor Orban – pred kojim su parlamentarni izbori zakazani za 3. travnja – proteklih je dana insistirao da se Mađarska mora držati izvan ovog sukoba, te da Mađarska neće opskrbljivati oružjem susjednu Ukrajinu. Umjesto toga, proteklog tjedna Mađarska je poduzela mjere za jačanje svoje granice s Ukrajinom, koje uključuju povećani broj vojnika, pojačane ophodnje i nadzor iz zraka. Inače, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenski danas je potpisao zahtjev za pristupanje Ukrajine u Europsku uniju, i to po hitnoj proceduri.

Još je svega nekoliko sati ostalo do službenog završetka hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Dosadašnji komentari i ocjene hrvatskog 6-mjesečnog mandata kreću se od „vrhunski odrađenog“ do „površnog i neaktivnog“. Hrvatska je imala tu nesreću da je predsjedala usred pandemije bolesti COVID-19, što se dogodilo prvi puta u 70 godina dugoj povijesti ideje o Europskoj uniji (uzmemo li kao začetak Schumanovu deklaraciju iz 1950.), zbog čega su mnoge planirane aktivnosti otkazane ili su svedene tek na video-konferencije. Od planiranih događanja na području obrane otpale su dvije velike stvari – prva je konferencija o obrambenoj industriji (koja je prvotno bila planirana za kraj ožujka, pa je potom prebačena na lipanj, da bi onda i definitivno otpala), a druga je ministarska konferencija o inače velikoj temi odnosa EU-NATO (koja se uz njemačku potporu trebala održati u lipnju, ali je također otkazana). No do kraja ove godine trebale bi se ipak realizirati barem dvije bitne stvari dogovorene na sastanku ministara obrane EU održanom u Zagrebu 4. i 5. ožujka, te razrađene na nedavnom ministarskom online-sastanku (održanom 16. lipnja).

(1) Revizija PESCO projekata

Na zagrebačkom sastanku ministara obrane država članica EU dogovoreno je da se u studenom ove godine napravi revizija PESCO projekata. Tijekom dvije godine od pokretanja Stalne strukturirane suradnje (PESCO), kroz tri navrata pokrenuto je 50-ak projekata, dok je trenutno u tijeku njih 47. Visoki predstavnik Josep Borrell podnijet će tada drugo godišnje izvješće o statusu provedbe PESCO projekata, kako bi se ne samo ocijenio dosadašnji tijek ispunjenja preuzetih obveza, nego i raspravio status projekata koji slabo ili nikako ne napreduju. Do sada se pokazalo da u pojedinim projektima nedostaje suradnje, pogotovo kada je u pitanju nabava opreme ili zajedničko istraživanje, pa su neki PESCO projekti doživjeli osipanje država članica, a jedan je u potpunosti otpao.

U tom svjetlu treba gledati i inicijativu o pozivanju trećih država na sudjelovanje u pojedinim PESCO projektima. Iako su se ministri obrane na sastanku u lipnju složili da bi takvo pozivanje trebalo biti „iznimno“, pozvali su Vijeće EU da što prije dogovori nacrt odluke o općim uvjetima pozivanja i sudjelovanja trećih država. Nakon provedene revizije, države članice EU trebale bi se dogovoriti o ciljevima i rezultatima koji bi se trebali postići u sljedećoj PESCO fazi (2021.-2025.). Određeni vjetar u leđa dala je tu sama Europska komisija, koja je 15. lipnja ove godine odabrala 16 pan-europskih projekata s područja obrambene industrije, ukupne vrijednosti 205 milijuna eura. Od 16 odabranih projekata, čak njih 9 su PESCO projekti. Samo dan kasnije, Upravni odbor Europske obrambene agencije (EDA) odobrio je pokretanje posebnog ad-hoc projekta koji će doprinijeti provedbi PESCO projekta pod nazivom DIVEPACK (Deployable Modular Underwater Intervention Capability Package), s Bugarskom kao nositeljicom. Taj EDA projekt B-kategorije trebao bi poslužiti kao pripremna faza za PESCO DIVEPACK, tijekom koje bi se uskladili razni zahtjevi i dokumentacija potrebna za narednu fazu projekta.

(2) Inicijativa „Strateški kompas“

U Zagrebu je također pao dogovor EU o pokretanju nove strateške inicijative pod nazivom „Strateški kompas“. „Trebat će nam nekoliko godina da razvijemo ovu novu inicijativu koja će biti orijentirana prema identificiranjima glavnih prijetnji i izazova s kojima ćemo se suočavati, te kako naše sposobnosti mogu biti mobilizirane ne bi li se sučelili s tim izazovima“, najavio je povjerenik za vanjsku politiku i obranu Borrell nakon zagrebačkog sastanka početkom ožujka. Na lipanjskom online-susretu dogovoreno je da se do kraja ove godine kroz SIAC (Single Intelligence Analysis Capacity) izradi sveobuhvatna analiza prijetnji i izazova u njihovom punom spektru. Očekuje se da sve države članice aktivno doprinesu izradi ove analize, koja bi trebala biti podloga za izradu dokumenta o Strateškom kompasu, a prema potrebi uključit će se u to i Europska komisija te Europska obrambena agencija. Prema postojećem planu, taj bi dokument trebalo usvojiti Vijeće EU 2022. godine.

„Strateški kompas“, iako pomalo čudnog imena, trebao bi definirati smjerove te specifične ciljeve, kao i izazove u području upravljanja krizama, otpornosti na određene vrste kriza, te razvoju sposobnosti i suradnje na razini EU. Kritičari ovog pristupa smatraju da „Strateški kompas“ nepotrebno gubi vrijeme krećući ispočetka s izradom analize i definiranjem prijetnji, umjesto da koristi već postojeće analize rađene ne samo na nacionalnim razinama, nego i na razinama Europske unije i NATO-a. „Teorijski okvir je samo prva faza koja mora biti gotova do kraja godine“, pokušao je pojasniti povjerenik Borrell nakon lipanjskog online-sastanka, dodavši kako nakon toga zapravo kreće „pravi posao“ izgradnje zajedničke kulture ugroza i njihovog rješavanja.

Nacionalni doseg?

Ni (1) PESCO niti (2) inicijativa „Strateški kompas“ nisu novine pokrenute tijekom hrvatskog predsjedanja Europskom unijom, pa neće ni ostati zapisane kao neka posebna dostignuća u ovom mandatu. Neki pomaci – koji su na EU razini uvijek mali – ipak su napravljeni, pa ostaje barem malo zadovoljstvo tretiranjem obrambenih tema u hrvatskoj polovici godine. No, jesu li dosadašnji dogovori zaista i poštivani, vidjet će se tek krajem godine, kada će visoki povjerenik Josep Borrell podnijeti izvješća i o statusu PESCO projekata, i o analizama potrebnima za izradu „Strateškog kompasa“.

* Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.

Zajedničkom press-konferencijom visokog povjerenika EK za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella i ministra obrane RH Damira Krstičevića okončan je dvodnevni neformalni sastanak ministara obrane EU. Press-konferenciji prethodilo je radno jutro europskih ministara obrane, tijekom kojeg se kroz dvije radne sjednice razgovaralo o obrambenim prioritetima, te o smjernicama za daljnji razvoj strateških inicijativa koje će dominirati .

Zaključke s obje radne sjednice sažeo je povjerenik Borrell, ujedno i predsjedavajući ovog neformalnog sastanka, u svom završnom izlasku pred brojne predstavnike medija. On se najprije dotaknuo radne večere, održane prvog radnog dana (srijeda, 4. ožujka), kojoj je prisustvovao i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, te na kojoj su se, među ostalim, razmatrali i operativni prioriteti i vojne operacije EU.

„Njih ima 6, i one mobiliziraju više od 5.000 ljudi širom svijeta. Pitam se da li građani Europe znaju za to da mi svi zajedno, Europljani, održavamo prisutnost od Somalije, do Srednjoafričke Republike, i u mnogim operacijama koje su vrlo korisne za osiguravanje naše sigurnosti, i za stabiliziranje raznolikih regija svijeta. Da vam dam primjer… Na primjer, Operacija SOPHIA, koja dolazi do svog završetka do kraja ovoga mjeseca. Ova operacija nam je omogućila da uništimo više od 500 brodica švercera ljudima. Uhitili smo 151 takvog švercera, i doveli ga pred lice pravosuđa, i spasili smo iz mora 41.000 ljudi. Samo kao primjer, koliko je važno upravljati takvom vrstom operacije, u kojoj smo mi Europljani sastavili naše pojedine sposobnosti“.

Inače, operaciju EU NAVFOR MED Sophia naslijedit će nova operacija fokusirana na embargo na oružje, oko čijeg karaktera su se lomila koplja unutar članica EU, i koja je potom dogovorena kao svojevrsno kompromisno rješenje.

„Politički sporazum je postignut na prošlom sastanku Vijeća za vanjske poslove, i sada Politički i Vojni odbori rade na dovršavanju zadnjih operativnih definicija, pravila postupanja, i dostupnosti plovila, ne bi li se popunilo sve resurse koje trebamo za njenu implementaciju. Ja se nadam da će na idućem Vijeću za vanjske poslove… na idućem formalnom Vijeću za vanjske poslove, u ožujku, da ćemo biti sposobni definitivno zaključiti i odobriti tu operativnu misiju, ne bi li bili u stanju i pokrenuti tu misiju tijekom mjeseca travnja. Pa ipak, ima tu još nekih stvari za riješiti – i ja ne bi želio objavljivati pobjedu prije nego li je izborena. Bit će teško. Prije nekoliko tjedana nitko nije još ni vjerovao da je to moguće, a sada izgleda da će to biti moguće. Ali, nadajmo se da ćemo biti u stanju nadići te zadnje poteškoće“,

rekao je Josep Borrell. Ujedno, tijekom jučerašnjih radnih sjednica, ministri obrane EU dogovorile su se o pokretanju nove strateške incijative nazvane „Strateški kompas“ i koja bi, kako je najavio Borrell –

„(…) pokrivala upravljanje krizama, sposobnosti, alate i instrumente, partnerstva, te zaštitu i otpornost. Trebat će nam nekoliko godina da razvijemo ovu novu inicijativu, koja će biti orijentirana prema identificiranim glavnim prijetnjama i izazovima, s kojima ćemo se suočavati – i kako naše sposobnosti mogu biti mobilizirane ne bi li se sučelili s tim izazovima“.

Bez obzira na povijesne, pa i društvene različitosti unutar Europske unije, kao i razlike u načinima doživljavanja pojedinih prijetnji, stav je da je unutar EU potrebna jedna zajednička strateška kultura:

„Mi moramo razumjeti da postoji određena nedjeljivost tih prijetnji, koje dolaze s istoka ili sa juga – one utječu na Europljane, sve zajedno. I, to traži jedno dublje razumijevanje opasnog svijeta u kojem živimo, da bi bili u stanju pružiti zajednički odgovor, okupljanjem naših sposobnosti, njihovim razvijanjem na koordiniran način – da bi izbjegli dupliciranje, da bi popunili praznine, i bili spremni za suočavanje… kao što sam rekao, svijet koji je svakoga dana sve izazovniji i opasniji. Kada počnemo o tome promišljati, ni koronavirus nije postojao. A o teškoj situaciji u kojoj živimo na istočnom Mediteranu – nitko nije očekivao da će se morati sa time suočiti. Dakle, svaki dan nosi neki novi izazov, i mi moramo izgraditi tu zajedničku stratešku kulturu, da bi se sa njima mogli nositi, jednim europskim pristupom“.

Treća velika tema bio je tekući strateški pregled projekata unutar Stalne strukturirane suradnje, odnosno PESCO-a, kako je to i istaknuo Josep Borrell:

„Prije dvije godine mi smo pokrenuli PESCO, a danas je gotovo 50 projekata u razvoju. I sad je vrijeme da zastanemo, odmaknemo se korak, pogledamo što radimo dobro, i gdje postoji potreba da to prilagodimo, ne bi li osigurali postizanje boljih rezultata“,

Upravo je tijekom zagrebačkog sastanka ministara obrane EU potpisan jedan od PESCO projekata – ministri obrane Hrvatske, Litve, Poljske, Estonije i Nizozemske potpisali su Memorandum o suglasnosti za PESCO projekt „Kibernetički timovi za brzi odgovor i međusobnu pomoć u kibernetičkoj sigurnosti“.

„Ovaj PESCO projekat je značajan i zbog europskih, ali i naših nacionalnih sposobnosti koje razvijamo u sklopu Zapovjedništva za kibernetički prostor“,

ponovio je jučer ministar obrane Repubike Hrvatske Damir Krstičević, na svom zaključnom obraćanju javnosti nakon okončanja neformalnog sastanka ministara obrane država Europske unije u Zagrebu.

Rezovi, proračunski rezovi…

Europski obrambeni fond je još jedna od inicijativa EU o kojoj se rubno razgovaralo na ministarskom sastanku. On je trenutno zaglavio u pregovorima o višegodišnjem financiranju, i mogao bi biti znatno manji od prvotno planiranog. Toga je svjestan i povjerenik Borrell, koji je na novinarsko pitanje hoće li smanjivanje novca ograničiti i EU ambicije po pitanju obrane, odgovorio:

Photo: Miroslav Ambruš-Kiš

„Ja mislim da su svi ministri pokazali svoju zabrinutost oko ovog pitanja. Mi bi trebali imati resurse u skladu s našim ambicijama. Ne možemo tvrditi kako želimo razviti Zajedničku obrambenu politiku, i biti prisutni geopolitički u teškim scenarijima… kao što je to u Sahelu, na primjer… ako nemamo resurse potrebne… potrebne da financiramo svoju prisutnost, i da razvijamo svoje sposobnosti. Točno je da su Obrambeni fond, Vojna pokretljivost, te Europski instrument mirovne pomoći (European Peace Facility – EPF) bili smanjivani, prema prijedlozima o kojima je Vijeće do sada raspravljalo, ali tu nije bilo suglasja i sporazuma, do sada. Za sada ništa nije usuglašeno – dakle, sve je tu otvoreno. I, ja se nadam da će ministri obrane pokazati svojim kolegama s financijske strane, koliko je važno pružiti sredstva, ne bi li se… Na primjer, da bi se pružilo sposobnosti, vojne sposobnosti, vojskama koje mi obučavamo u Sahelu. Mi obučavamo vojnike, ali danas nismo u stanju pružiti im i vojnu opremu koja je potrebna da bi te vojske bile i stvarno efikasne na terenu. Europski instrument mirovne pomoći bi bio jedan od putova da se nadiđe te teškoće, i ja mislim da ćemo na kraju priče imati dovoljno resursa… Mislim, dovoljno – znate, resursa nikad nema dovoljno, ali recimo… Oni će zadovoljavati onaj minimum potreban da bi dostigli naše razine ambicija“.

Na jednoj od radnih sjednica upravo je ministar Damir Krstičević istaknuo ulogu Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF) koji bi u narednom financijskom razdoblju 2021.-2027. godine trebao osigurati značajna sredstva za ulaganje u istraživanje i razvoj ključnih sposobnosti EU poručivši:

„Programi Fonda ujedno predstavljaju izvrsnu priliku za hrvatsku obrambenu industriju čiji su kvalitetni proizvodi prepoznati širom svijeta. Upravo je razvoj industrijske i istraživačke dimenzije EU obrane jedan od prioriteta hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a“.

To je i jedan od prioriteta u području obrane za koji se  Hrvatska zalaže tijekom svog 6-mjesečnog predsjedanja. Krstičević je podsjetio da su ukupno 4 obrambena prioriteta: (1) provedba aktualnih europskih obrambenih inicijativa kao što su PESCO, vojna pokretljivost i Europski obrambeni fond; (2) nastavak suradnje NATO-a i EU; (3) jačanje obrambene industrije i malog i srednjeg poduzetništva; i (4) daljnje napore EU na jugoistoku Europe, pri čemu je od izuzetne važnosti usklađeno i komplementarno djelovanje s partnerima i zadržavanje fokusa na području jugoistoka Europe.

Optimistični planovi s početka EU proračunskog procesa 2021.-2027. bez šanse za ostvarenje

Nažalost, svi ovi lijepi planovi već su upali u probleme krajem prošle godine, kada su se zahuktali pregovori oko donošenja Višegodišnjeg financijskog okvira EU (Multiannual Financial Framework – MFF) za period od 2021. do 2027. godine, u kojima se obrambene stavke predlagalo rezati za oko 50 posto, dok bi teme vezane uz nadzor granica gubile oko 33 posto početno planiranih sredstava. Tako je od 2018. za Europski obrambeni fond (EDF) predviđanih oko 11.5 milijardi eura (odnosno 13 milijardi prema aktualnom tečaju), do prosinca 2019. u finskome prijedlogu EU proračuna na stolu ostalo tek oko 6 milijardi. Jednako se oštro krenulo i prema ostalim obrambenim stavkama – jačanje Vojne mobilnosti s 5,76 milijardi (6,5 milijardi prema aktualnom tečaju) u prijedlogu je završilo na oko 2,5 milijardi, već spominjani Europski instrument mirovne pomoći (EU fond za savladavanje vanjskopolitičkih kriza) bi s 2018. planiranih 9,2 milijarde (10,5 milijardi eura prema aktualnom tečaju) mogao završiti na 4,5 milijardi eura, dok se agenciji FRONTEX smiješi rez od 32 posto (sa prvotnih oko 9 na 6,15 milijardi eura). Ponešto bolje bi mogao proći EU Fond za unutarnju sigurnost (Internal Security Fund), kojeg se predlagalo smanjiti od 2,2 milijarde na oko 1,7 milijardi eura (rez od 22,7 posto). Iako, kako kaže visoki povjerenik EK za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell, „Za sada ništa nije usuglašeno – dakle, sve je tu otvoreno“ – gledajući pojedine nacionalne prakse upravljanja obrambenim troškovima, teško je biti optimista.

*Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.