Ministar Kotromanović i general Barić pred Odborom za obranu Hrvatskoga sabora

U skladu s izlaznom strategijom NATO-a, i Hrvatska priprema postepeno smanjivanje broja pripadnika – već 20. kontingent, koji je trenutno u pripremi, imat će 5 do 6 ljudi manje od dosadašnjega. Idući, 21. kontingent, smanjit će se najmanje za jedan vod, i tako sve do kraja 2014. godine. NATO, naime, trenutno planira da će kraj 2014., odnosno početak 2015. dočekati s oko 20 tisuća vojnika na terenu oko Hindukuša.

Koliko će točno vojnika ostati u Afganistanu, uključujući i one iz Hrvatske, znat će se nakon summita u Chicagu. Procjena MORH-a je da neće ostati baš puno ljudi, a i oni koji ostanu – bit će časnici i dočasnici sposobni za mentoriranje. Obrambeno-vojni vrh najviše bi želio da hrvatski vojnici ostanu u školi Vojne policije u Kabulu, gdje je Lijepa naša nositelj aktivnosti, ali je uključila i zemlje-regije, pa se trenutno tamo nalaze i pripadnici oružanih snaga BiH, Makedonije i Crne Gore. “Nakon Chicaga“, dodao je general Slavko Barić, “očekuje se donošenje odluke o tome da ISAF prestane biti borbena misija, i da postane misija za osposobljavanje i obuku. Tada će u Afganistanu biti potrebniji časnici, instruktori i nastavnici, a prilično je sigurno da će se, dozvoli li sigurnosna situacija, tražiti i sudjelovanje civilnih stručnjaka – od inženjera građevine i agronomije do stručnjaka za lokalnu samoupravu i upravu“.

Očekuje se da će čelnici zemalja-saveznica u Chicago doći puni darova – isključivo novčanih – koji bi trebali pomoći u financiranju afganistanskih snaga sigurnosti nakon 2014. godine. U svom nedavnom predavanju na HVU, američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley najavio je da će SAD doprinijeti s nešto više od 2 milijarde dolara, dok bi ostale članice NATO-a trebale dati još oko milijardu eura. Po svemu sudeći, Hrvatska će morati participirati u financiranju afganistanskih sigurnosnih snaga s otprilike 500 tisuća dolara (slično najavama i iz susjedne nam Slovenije). Ministar Kotromanović tvrdi da s ovim izdatkom neće biti problema, unatoč smanjivanju proračuna, budući će se smanjivanjem broja vojnika uštedjeti i na ukupnim troškovima misije koja trenutno broji 339 ljudi.

Poslušajte i sami ministra Kotromanovića te generala Barića o hrvatskoj izlaznoj strategiji i nacionalnim interesima Hrvatske na području Afganistana nakon 2014. godine…

—————————————————————————–

—————————————————————————–

 1. Afganistan

Dok saveznici u Chicagu raspravljaju, talibanima je jasna sudbina NATO-a u Afganistanu

Usprkos početnim uspjesima, rat u Afganistanu potrajao je duže od očekivanja. No posljednje tri godine, smatra Foley, došlo je do određenih preokreta – slomljena je talibanska inicijativa i desetkovano je vodstvo Al Qaide. Paralelno s time, započet je jedan vrlo važan proces – izgradnja jakih afganistanskih sigurnosnih snaga. Na NATO-summitu u Lisabonu, u studenom 2010., dogovoreno je da zemlje-članice Saveza, zajedno s partnerskim zemljama i na čelu s Afganistanom, podrže proces prijenosa odgovornosti za sigurnost u toj zemlji – s koalicijskih na afganistanske snage. Dogovoreno je da tranzicija započne 2011. (i to se zaista dogodilo), te da joj je cilj da afganistanska vlada preuzme odgovornost za sigurnost u zemlji do kraja 2014. Na summitu u Chicagu definirat će se tri kritična dostignuća – (1) definiranje prijelazne kontrolne točke u 2013. godini – kada će afganistanske snage biti proglašene vodećima u borbenim operacijama, a misija ISAF će se okrenuti prema podršci i obuci, (2) definiranje plana djelovanja NATO-a (pomaganje Afganistanu) za razdoblje nakon 2014., i (3) definiranje sporazuma o održavanju afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti u periodu nakon 2014. Tijekom tog procesa tranzicije, američke i ISAF snage nastavit će biti potpuno borbeno spremne i, prema potrebi, provodit će borbene operacije. Budući da se očekuje daljnji napredak tranzicije, doći će nužno do smanjivanja i rekonfiguriranja NATO-snaga, o čemu će se opširno razgovarati u Chicagu, baš kao i o planu za buduće održavanje afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti, za koje će SAD nakon 2014. dati više od 2 milijarde dolara, uz nadu da će se međunarodna zajednica isprsiti obvezom davanja ukupno dodatnih milijardu eura.

2. Nastavak reforme NATO-sposobnosti

Službeni logo NATO-summita u Chicagu

U Chicagu se očekuje daljnje “dotjerivanje” novog Strateškog koncepta NATO, usvojenog na summitu u Lisabonu 2010. godine. Taj bi daljnji razvoj trebao obuhvatiti reviziju savezničkog postava snaga – u obrani i odvraćanju – ne bi li se osiguralo da NATO ima odgovarajuće sposobnosti, potrebne za odgovor na nove sigurnosne izazove s kojima se susrećemo, uključujući tu i cyber-napade, terorizam, proliferaciju nuklearnog oružja te nadolazeću prijetnju raketnim oružjima. Upravo kada je ovo posljednje u pitanju, još je u Lisabonu odlučeno da se započne izgradnja savezničke anti-raketne sposobnosti, koja bi štitila europski teritorij, stanovništvo i vojske od prijetnje koju predstavlja širenje dostupnosti tehnologije balističkih projektila. Na summitu u Chicagu očekuje se daljnje unapređenje implementacije prijelaznog sustava protu-raketne obrane, nazvanog „European Phased Adaptive Approach“, kojemu je temelj u zajedničkom – od NATO saveza financiranom, izgrađenom, posjedovanom i kontroliranom – sustavu zapovijedanja i nadzora. Prva od ukupno 4 njegove faze već je operativna – Poljska, Rumunjska, Španjolska i Turska  pristale su biti domaćinima njegovih kritično važnih elemenata. U doba krize, traže se nova, inovativna i kreativna rješenja za održanje jake obrane, uz podjelu ograničenih resursa.

Prema inicijativi „Smart defence“ Generalnog sekretara NATO-saveza, Savez je napredovao u objedinjavanju pojedinih nacionalnih resursa, u sklopu „Defence capabilities package“ okvira, kojeg će razmotriti i podržati svjetske vođe u Chicagu. Prošlogodišnja operacija u Libiji pokazala je da NATO ipak treba obnoviti neke svoje sposobnosti, posebno u nekim obavještajnim stvarima, sposobnostima nadzora i izviđanja. U Chicagu bi se trebalo odlučiti da NATO napravi korak dalje oko savezničkog sustava nadziranja tla (Alliance Ground Surveillance – AGS), koji se koristi nenaoružanim bespilotnim letjelicama za osiguravanje ključnih obavještajnih, nadzornih i izviđačkih podataka za snage Saveza. Okupljanjem resursa („pooling“) i diobom tereta troška (“sharing“) svakoj se od savezničkih zemalja može pružiti viša razina sigurnosti uz nižu cijenu. U Chicagu će se ocrtati vizija o tome kako će NATO održavati neophodne sposobnosti uz maksimaliziranje obrambenih poslova i resursa. U tom smislu vrlo je značajna odluka NATO-a o produženju programa „Baltic Air Policing“ – radi se o zemljama-saveznicama koje ne mogu održavati veliki program borbenih zrakoplova, potreban da bi vlastitim snagama nadzirale svoj zračni prostor. Kroz NATO, tom se izazovu prilazi na regionalnoj bazi, kroz osiguravanje zrakoplova i drugih resursa, koje si te zemlje same ne bi mogle priuštiti. Ovakav bi model mogao biti primjenjiv širom Saveza.

3. Daljnji razvoj partnerskih odnosa

Iako zemlje regije imaju velika očekivanja od ovog summita, ne trebaju očekivati ništa osim tapšanja po ramenima

S obzirom na iskustva u okviru Arapskog proljeća i NATO-djelovanja u Libiji, očekuje se stavljanje posebnog naglaska na daljnje sudjelovanje s partnerima iz šireg Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Iako ovih dana neće biti novoga proširenja, u Chicagu će se potvrditi daljnje provođenje politike otvorenih vrata – iako zemlje koje teže članstvu (Gruzija, BiH, Makedonija i Crna Gora) još uvijek nisu spremne za članstvu u Savezu, dat će im se jasan znak ohrabrenja. Makedonija je ispunila ključne uvjete, doprinosi regionalnoj i globalnoj sigurnosti, a pokušava naći i obostrano prihvatljivo rješenje spora s Grčkom oko imena, kako bi ispunila uvjete s NATO-summita u Bukureštu. Crna Gora poduzima reformske napore, pa i putem uklapanja američkog obrambenog savjetnika u svoje Ministarstvo obrane. Postizanjem dogovora o vojnoj imovini BiH je napravila značajan korak prema aktiviranju Akcijskog plana za članstvo – bude li ta imovina propisno registrirana, BiH će se ove jeseni omogućiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog plana za članstvo.

Posebno ulogu u izgradnji partnerskih odnosa dala je i Hrvatska, kao nova članica NATO-saveza. Kao predvodnica u projektu škole vojne policije afganistanske nacionalne armije u Kabulu, Hrvatska je u okviru A5 i Jadranske povelje otvorila prostor za svoje susjede u regiji da se pridruže ovoj misiji, i da služe rame uz rame s hrvatskim snagama. To se, prije svega, odnosi na vojno-policijske trenere iz BiH, Makedonije i Crne Gore, ali i iz dvije zemlje-članice Saveza – Slovenije i Albanije. Hrvatska bi, zajedno sa svojim A5-partnerima, mogla identificirati i druge pravce za suradnju, kao i planove kojima bi se unaprijedili odnosi koje je ova misija stvorila. To bi, u konačnici, dovelo i do što skorijeg širenja NATO-saveza u Jugoistočnoj Europi.