Već neko vrijeme planiram napisati svoj stav o tome zašto moramo spasiti projekt civilnog HEMS-a iz ruku Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu koji svojim nekompetentnim djelovanjem isti vodi u sigurnu propast. Naime, kako vam je svima poznato, Republika Hrvatska je odlučila od travnja uvesti civilni HEMS (‘Helicopter emergency medical services’), a strane RH taj projekt provodi i nadgleda Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) na čelu s dr. Maja Bujević-Grba koja je inače bila saborska zastupnica te potpredsjednica saborskog Odbora za zdravstvo (da, ona je na čelu državnog tijela koje provodi projekt i na čelu saborskog Odbora koji bi trebao nadzirati rad istog). Cijena projekta je 60 milijuna eura u 7 godina te je u svrhu toga potpisan ugovor sa skupinom operatera EliFriulia, Eliance i EliAdriatik. Problemi vezani za civilni HEMS već su odavno poznati i na ovom portalu obrađeni logistika i infrastruktura. Ali postoji niz sustavnih problema i prepreka zdravom operiranju HEMS operacija u sustavu hitne medicinske službe u Hrvatskoj i svima je zajednički uzročnik HZHM.
Moj cilj je sustavno pobrojati i obrazložiti što Republika Hrvatska i Ministarstvo zdravstva moraju promijeniti da nam se ne dogodi fijasko s projektom civilnog HEMS-a, te da po tom pitanju uz Sloveniju (koja bar ima infrastrukturu) ne nastavimo biti najgora članica EU.

MPDJ Karlovačke županije

Prvi problem je totalno nerazvijen sustav dispečerstva u hitnoj medicinskoj službi. Naime, prije sada već 14 godina Hrvatska je pokrenula tisućitu reformu hitne medicinske službe. Jedna od važnijih stavki reforme je bilo osnivanje Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu kojem je glavna zadaća postavljanje standarda i izrada protokola obavljanja djelatnosti hitne medicinske službe. Na nesreću svih građana Republike Hrvatske, u sklopu te reforme novci Svjetske banke utrošili su se u obnovu voznog parka i opreme (koja je bila potrebna, ali koja nije nikakva reformska mjera) umjesto u izgradnju sustava hitne po mjeri Republike Hrvatske i njenih građana, te se u nedostatku novca poseglo za jedinim postojećim besplatnim alatom za rad medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) (norveški Indeks prijema poziva) koji je uz manje funkcionalne izmjene postao hrvatski Indeks prijema poziva u MPDJ. Riječ je o nevjerojatnom promašaju jer je taj i takav alat upotrebljiv samo u javno-zdravstvenom sustavu koji je posložen kao u Norveškoj jer je rađen za taj javno-zdravstvenih sustav. Osim što su za sustav dispečerstva odabrali totalno neupotrebljiv alat, također su samo dispečerstvo shvatili olako te danas taj daleko najvažniji posao rade ljudi koji nisu na adekvatan način osposobljeni za to. Naime, u EU i razvijenim državama svijeta dispečeri se – uz dugogodišnje iskustvo rada u sustavu na terenu – šalju na višemjesečne edukacije koje obuhvaćaju od komunikacijskih vještina do simulacija koordinacije masovnih nesreća i katastrofa. U Hrvatskoj se dispečerom postaje nakon skupljenih 3 do 5 godina u sustavu i položenog vikend tečaja. I sam sam godinama radio kao dispečer i to relativno uspješno, ali uvijek se osjećao taj nedostatak ne samo vještina nego i tehničkih mogućnosti, uz ogroman pritisak koji stvara velik broj poziva na u stvarnosti malen broj dispečera. Naime, u većini MPDJ u RH u smjeni istovremeno imate samo 2 dispečera što je neodrživo jer kad imate poziv prve kategorije hitnosti – uz dispečera koji prima poziv i daje upute za reanimaciju ili prvu pomoć – potrebno je da se u proces uključi i drugi dispečer kao disponent.

Na situaciju da su dispečeri već nevjerojatno opterećeni te se događaju situacije da postoje veliki problemi u dispečiranju zemaljskih timova, mi tim istim timovima u MPDJ bez ikakve dodatne edukacije ni tehnološke potpore želimo uvesti dispečiranje primarnih HEMS letova (na lokaciju nesreće/bolesti) i koordiniranje s drugim hitnim službama, te vođenje samog poziva (uzimanje i prosljeđivanje relevantnih podataka, davanje uputa kako pružiti prvu pomoć, objasniti kako označiti svoju lokaciju, itd.). Iz svega toga je vidljivo da je trenutni ustroj prijavom dojavnih jedinica apsolutno neprilagođen i neprikladan za HEMS. Iz komunikacije s budućim HEMS operaterom  saznao sam da je Ministarstvu i HZHM-u ponuđen program edukacije dispečera na što su Ministarstvo i HZHM zahvalili i odlučili odbiti – sam HZHM je prije nekoliko tjedana održao online edukaciju oko dopune hrvatskog Indexa prijema poziva te je tom prilikom na pitanje što je s HEMS-om odgovoreno da će se izraditi smjernice, što je neprihvatljivo za samo mjesec dana prije početka projekta. Naime, dispečer bi – osim što primi poziv/intervenciju – trebao imati alat i biti osposobljen da uz pomoć tog alata pronađe koordinate za usmjeriti HEMS tim, a također bi bilo poželjno i da ima digitalne ‘up-to-date’ topografske karte iz kojih bi se moglo odabrati pogodne površine za slijetanje i njihove koordinate. Znači, puno više od planiranih smjernica i nekakvog vikend predavanja o inkorporaciji smjernica. Iz ovoga ostaje zaključak da Hrvatska ne planira provoditi primarne letove koji bi morali biti glavni forte HEMS sustava. Stoga se pitam: ako nam povećavanje stope preživljavanja i smanjenje stopa invalidnosti koji dolaze s primarnim HEMS letovima (10%-30% bolje preživljavanje i do 50% manje invalidnosti po podacima država koje imaju HEMS) nije u interesu, zašto smo onda uopće potpisali ugovor koji nas košta 60 milijuna eura?! Mogli smo lijepo ostati na trenutnom ustroju uz postojeće trošenje resursa HRZ-a i MUP-a i vječno opravdanje da to nije trošak jer ide u sate vježbe.

Kako se vani radi HUET obuka

Nadalje… Potezi HZHM i njegovog vodstva direktno ugrožavaju i sigurnost budućih operacija. Naime, djelatnici koji će letjeti u bazama na Jadranu trebaju proći i HUET (Helicopter underwater evacuation training), ali radi štednje ili ne znam kojeg razloga odlučeno je da će se taj trening provesti kod necertificirane tvrtke u Trogiru čije „certifikate“ veliki broj offshore kompanija ne prihvaća, a i one koje prihvaćaju uglavnom samo ako je to refresher nakon treninga odrađenog kod nekog od generalno priznatih i certificiranih centara. Također, HUET trening uobičajeno traje 2-3 dana, dok je za naš HEMS planiran kroz jedno poslijepodne. Također, s obzirom da je u pitanju rad višejezičnih posada i da je zajednički jezik engleski, HZHM nije proveo testiranje kandidata u vladanju jezikom nego su samo tražili pisanu izjavu kandidata da znaju engleski jezik i motivacijsko pismo na engleskom. Komunikacija unutar posade, a medicinski tehničari će biti dio posade u svojstvu HEMS-TCM (technical crew medical), je od ključne važnosti u pogledu sigurnosti letenja, što pokazuje nekoliko nesreća s fatalnim posljedicama upravo HEMS i SAR helikoptera gdje je glavni uzrok bio ‘miscommunication because of poor use of common language’. Također, u tenderu nije stavljena ni minimalno zahtijevana razina vladanja engleskim jezikom od strane pilota i posada koje osigurava operater, dok mi je od strane operatera rečeno da unatoč tome nijedan pilot neće imati ispod ICAO level 5 (raspon je od 1-6, a za komercijalne međunarodne operacije level 4 je minimalni dopušteni).

Edukacija medicinskih članova posade HEMS-a (Photo: Vili Beroš/Twitter)

Sljedeći problem je način odabira medicinskih posada gdje se selekcija radila na čudan i netransparentan način. Naime, za svaku bazu se mogao javiti tko god je htio, kao prednost su se uzimali sati letenja u prethodnim sustavima, ali se prethodno eliminiralo najiskusnije medicinare letače koja Hrvatska ima (medicinski tehničari koji lete u timovima hitnog prijevoza u Divuljama) jer je nepotrebno i iz nejasnog razloga za HEMS timove stavljeno da tehničari moraju biti prvostupnici sestrinstva (iako su s medicinske strane oni standardni tim Hitne s liječnikom koji ne zahtjeva tu razinu stručne spreme). Tako su npr. pojedinci s nekoliko sati naleta preko ljeta u Dubrovniku, a inače zaposlenici Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije, dobili prednost pred zaposlenicima Zavoda kojima bi HEMS timovi u načelu
trebali pripadati. Dodatno se njihova prednost pojačala time da su kao kriterij postavljene položene edukacije koje provodi HZHM umjesto puno zahtjevnijih međunarodno licenciranih. Time se došlo do toga da se u jednom zavodu prijavila osoba koja je instruktor svih relevantnih međunarodnih tečajeva, ali je odbijen jer nema položene hrvatske derivacije istih koje su znatno niže razine, dok je drugom zavodu na vrh ljestvice zasjela osoba koja je po provjerenim i pouzdanim informacijama u Dubrovniku najmanje jednom ozbiljno ugrozila sigurnost letenja, ali je iz „pravog“ zavoda.

Pokazna vježba MUP-ove hitne helikopterske medicinske službe na helidromu Opće bolnice Dubronik

A sada dolazimo do problema zbog toga što je hitna medicinska služba u stvari inkorporirana u krivi sustav. Naime, izvanbolnička hitna medicinska služba po prirodi poslova i zadaća koje obavlja prirodno pripada sustavu zaštite i spašavanja te je zato prirodno da je inkorporirana u isti više nego što je to kod nas slučaj. Kod nas je, naime, izvanbolnička hitna u stvarnosti servis koji popunjava praznine u sklopu zdravstvenogsustava te se njome upravlja na pogrešan način, gdje se mreža timova nerijetko kroji po političkom ključu umjesto po stvarnim pokazateljima i potrebama te u stvarnosti imamo razbacivanje resursima. Republika Hrvatska ima jedan neodrživ sustav u kojem  svaka bolnica ima svoj hitni trakt bez obzira koje su stvarne sposobnosti bolnice za zbrinjavanje stvarno hitnih stanja (opet u pitanju političko, a ne stručno vođenje sustava). Jedan prevelik dio građana Republike Hrvatske gravitira bolnicama koje nisu u stanju postaviti stent nakon koronarnih incidenta (srčani udar), a timovi ‘Hitne’ su prisiljeni voziti u te bolnice koje ne mogu i ne smiju biti akutne bolnice da bi poslije timovi hitnog prijevoza te iste pacijente prevozili u bolnice koje imaju potrebne sposobnosti. HEMS bi u teoriji trebao to promijeniti ali bez osposobljenosti i uigranosti zemaljskih timova i vatrogasaca po pitanju osiguranja ’emergency landing zone’ to je nemoguće. Pitanje je što HZHM i Ministarstvo zdravstva rade po tom pitanju? Ništa! Jedno vrijeme se dijelio nekakav DVD i letci o sigurnom ponašanju oko helikoptera na helidromu i ELZ, ali kad su ga pogledali ljudi koji desetljećima rade HEMS – taj DVD su proglasili opasnim jer dosta toga je prikazano i napisano suprotno od onog što se po ‘safety’ kulturi smije i treba raditi. Neću ovdje ni spominjati da se radi straha da se ne zamjere MUP-u i Civilnoj zaštiti iz tendera izbacila jedna krucijalna sposobnost – pogotovo krucijalna za pomorsku državu jakog pomorskog prometa i prepunu krško-planinskih područja, a to su ‘hoist operacije’ vitlom, koje omogućavaju medicinsku intervenciju na brodovima i na mjestima gdje zbog reljefa nije moguće slijetanje. O problemima infrastrukture i logistike neću niti govoriti – o tome se već pisalo i na ovom portalu.

Ako ne želimo spaliti 60+ milijuna eura, potrebno je što prije kontrolu i organizaciju svega vezanog s HEMS projektom pod hitno oduzeti nekompetentnim ljudima na čelu HZHM i prepustiti stručnim ljudima, pa makar ih morali uvesti iz inozemstva, jer samo budale ne koriste tuđa iskustva i greške i izmišljaju toplu vodu gdje je ista odavno izmišljena!

*gost autor: Goran Franić

**o autoru: Goran Franić prvostupnik sestrinstva sa 20 godina iskustva rada na području medicinskog zračnog prijevoza. Sudionik I predavač na temu HEMS-a na nizu kongresa i stručnih skupova domaćeg i međunarodnog karaktera. Dugogodišnji član letačkih timova u sustavu Helikopterskog hitnog medicinskog projavoza, sudionik pilot-projekta u vrijeme ministra Varge, te dio letačkih timova u projektu helikopterske hitne u DNŽ s MUP-om. Osim u Hrvatskoj, kao medicinski tehničar u zračnom prijevozu (‘fixedwing intercontinentalni letovi’) radio i u inozemstvu gdje se dodatno upoznao s ustrojem HEMS službi od Njemačke do Australije preko Afrike i Azije. Trenutno na poziciji ‘Head of medical operations’ za jednu mladu ‘Air Ambulance’ kompaniju.

Jutros su u prostorima KB Dubrava ministar zdravstva Vili Beroš i ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević svečano otvorili edukaciju članova posada buduće Helikopterske hitne medicinske službe (HEMS ili HHMS). Edukaciju polazi ukupno 100 ljudi – 50 liječnika te 50 medicinskih sestara i tehničara koji će uskoro svoju stručnost pokazati i na terenu – u helikopterima nove zdravstvene usluge u RH. „Nalazimo se na početku edukacije članova posade hitne helikopterske medicinske službe. To je složeni proces, moramo trenirati naše djelatnike, liječnike, te tehničare i medicinske sestre za novu funkciju u okviru helikopterske potpore sustavu civilne zaštite, odnosno HEMS-a“, naglasio je Vili Beroš.

Edukacija kroz pet modula osmišljena je prema smjernicama Europske unije, a provodi je zajednica ponuditelja EliFriulia S.p.A., Eliance Helicopter Global Services SL i Eli-Adriatik, koja je krajem prošle godine potpisala 7-godišnji ugovor za pružanje usluga HEMS-a. Danas je za 20 članova budućih posada u bazi Zagreb započeo prvi modul pod nazivom „Upravljanje resursima posade“ (u sklopu kojeg će polaznici slušati o komunikaciji, timskom radu, vodstvu, donošenju odluka, itd), dok će se za medicinare iz timova u Osijeku, Rijeci i Splitu ovaj modul održati do kraja  veljače. Ostala četiri modula održat će se u ožujku za sve 4 baze.

Cilj ove edukacije je članove posada u potpunosti pripremiti na sve probleme i incidentne situacije s kojima će se suočavati u hitnoj helikopterskoj službi. Edukacije u Zagrebu i Osijeku bit će drugačije nego u Splitu i Rijeci, gdje će se polaznici dodatno educirati o izazovima rada iznad mora. To uključuje i tzv. HUET – „Helicopter Underwater Escape Training“, što smo na portalu Obris.org  procijenili kao jedan od nužnih tipova obuke. „Dodatno ćemo podučavati i medicinske tehničare, s obzirom na to da helikopteri neće imati kopilota, te će tehničari morati pomagati u raznim procesima kao što je polijetanje i slijetanje“, pojasnila je Maja Grba-Bujević. Kako smo već pisali na portalu Obris.org, EliFriulia je u rujnu prošle godine putem oglasa tražila više HEMS pilota i zrakoplovnih tehničara koji će od proljeća ove godine letjeti kao posade hrvatskog HEMS-a. Kako je najavila Grba-Bujević, liječnici i prvostupnici sestrinstva koji će raditi u HEMS-u imaju višegodišnje iskustvo rada u djelatnosti hitne medicine i educirani su o standardiziranim medicinskim postupcima pružanja hitne medicinske skrbi, no sada trebaju usvojiti nova, specifična znanja o radu u helikopteru.

Ministar Beroš najavio je kako se završetak edukacije i početak prvih letova, prema ugovoru, planira za prvi dan travnja ove godine.

* Photo: Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za hitnu medicinu

Helikopterski medicinski prijevoz u Hrvatskoj obavlja Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a od 2016.godine i Zrakoplovna jedinica Antiterorističke  jedinice Lučko. Dok je to za Oružane snage tzv. 4. misija – “Pomoć civilnim institucijama u zemlji”, MUP to vodi kao “Potporu u spašavanju života i prijevoz unesrećenih”, te djeluje samo na području Dubrovačko neretvanske županije. Medicinski prijevoz pacijenata MUP RH obavlja iz zračne luke Ruđer Bošković – Dubrovnik, helikopterom EC 135, a broj medicinskih prijevoza konstantno se povećava. Tako je MUP RH u 2020. godini imao 126 medicinskih prijevoza pacijenta (sveukupan nalet helikopterima EC 135 – 175 sati 17 minuta), u 2021. godini – 294 medicinskih prijevoza pacijenta (sveukupan nalet iznosio je 414 sati 1 minutu),  a u 2022. godini – 351 medicinski prijevoz (sveukupan nalet – 460 sati 25 minuta). Kod MORH-a se vidi da je glavni prijevoznik, pa je tako u 2020. zabilježeno 2051 medicinski let (ukupno 763 pacijenta), u 2021. – 2333 leta (890 pacijenata), te u 2022. – čak 2729 letova (1027 pacijenata). Do 17. studenog ove godine HRZ je obavilo 2271 medicinski let, s ukupno 866 pacijenta (ali godina još nije završila). Hoće li se ove brojke nastaviti ili će se s uspostavom HEMS-a sljedeće godine glavni teret prebaciti na EliFriuliu tek će se vidjeti, budući da nitko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću reći tko će sve u 2024. letjeti za potrebe medicinskog prijevoza.

O postojećem sustavu – njegovim prednostima i manama, kao i o uređenju helidroma kao velikoj hrvatskoj rak rani, razgovarali smo sa Đanijem Bodlovićem, stručnjakom za ovo područje.

Zašto je u Hrvatskoj svih ovih godina bilo tako teško organizirati HEMS?

„Bilo bi najlakše proglasiti to za „grijeh struktura” ali razlozi su puno složeniji. Problem se dijeli na problem infrastrukture te operatora civilnog ili državnog, svejedno. Mislim da moramo krenuti od doba odmah nakon Domovinskog rata. Tijekom rata su se posade i tehnika državnih zrakoplova zaista iskazale u vojnim i civilnim medicinskim zadaćama. Tijekom rata i neposredno nakon njega postojala je ozbiljna državna namjera da se barem Jadran, obala i otoci opreme H-infrastrukturom. Ta infrastruktura se zvala „interventni helidrom”, ali isti nije nikada odgovarajućim propisima reguliran i zaštićen. Da navedem samo jedan primjer. Helidrom (interventni) na Hvaru, uz grad Hvar – Smokovnik/Rudine – otvoren je 1994. Prilikom otvaranja su na njega sletjela dva zrakoplova, kao prvi jedan MD520 s jahte pod N registrom i zastavom SAD, u naravi civilno osoblje koje je u to vrijeme bilo na zadaćama suradnje sa RH te kao drugi državni zrakoplov RH Mi8 MTV1 iz Divulja. Taj helidrom je napravljen velikim zalaganjem dva moja pokojna prijatelja – Msgr. Josipa Šantića i dr. Drage Carića, te puno lokalnog dragovoljnog rada. U to doba je taj helidrom zadovoljavao međunarodne propise. Domaćih propisa nije bilo. Zanimljivost je da je dvije godine prije 1992. tadašnji MMPI registrirao prvi pravi helidrom u RH, onaj uz bolnicu u Splitu – Firule. Danas su oba helidroma neupotrebljivi, ovaj registrirani nije štićen u smislu zaštite prilaznih ravnina, a ovaj interventni je postao žrtvom legalizacije lažne županijske koncesije za maslinik, koji je danas odlagalište građevinskog otpada uz naslage od po 15 m u visinu. Time je promijenjena lokalna orografija, te je taj helidrom postao opasan po jačem jugu i buri – baš onda kada ga trebamo najviše. Da se vratim na Firule – tamo je dopuštena gradnja u zaštitnom pojasu i prilazima pa smo tako dobili urbane vile i kampanel umjesto sigurnog registriranog helidroma. Da stvar bude gora – taj helidrom kao takav (uvjetno upotrebljiv) je sukladno EU regulativi mogao biti proglašen za PIS (Public Interest Sites) kada je RH ušla u EU 2013. To nije napravljeno, te danas taj helidrom nije sukladan niti domaćim niti EU i ICAO normama i pravilnicima, niti može koristiti izuzeće PIS povlastice. Na taj helidrom se upravo troše vrlo ozbiljna sredstva, ali sve uzalud… prilaza nema, niti ih može biti. Na njega helikopteri mogu sigurno samo po bonaci. Potpuno istu priču imate u Zagrebu, Dubrava.

MUP-ov EC 135 slijeće po pacijenta u Orebić (Photo: Ivica Trojanović)

Problem operatora je što je dugo vremena vladala jedna „dogma” – „to će vojska, oni i onako moraju letjeti trenažu“. Jedan pokušaj uspostave civilnog operatora iz 2005. (Hiko) je neslavno propao jer ga je dio državnih struktura podržavao, a ostali aktivno sabotirali. Imamo nadalje 2008. osnivanje CCAA (Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo) sukladno poglavlju o prometu pristupnih pregovora za EU. CCAA se od početka ponašala autistično prema industriji i malom generalnom zrakoplovstvu, kamo spadaju i helikopteri. Oni su svoju zadaću vidjeli u tome da osiguraju rad državne kompanije Croatia Airlines (CTN) te da se RH skine formalno s crne liste – uđe u prvu kategoriju država uredne regulative i tržišta, sadržaj nije bio bitan. Pri tome npr. na 4 godine zatvaraju ključne male aerodrome, za helidrome ne mare, jer državni zrakoplovi koriste povlasticu iz članka 19. Zakona o zračnom prometu, koji glasi pomalo šaljivo: „Državni zrakoplov u medicinskoj misiji smije sletjeti gdje hoće i kako hoće“ – u prijevodu, dakle, ne trebamo helidrome.

2013. ulazimo u EU, ali se ne provodi EU pravna stečevina na ovom području. Ta stečevina ukratko glasi: ako državni zrakoplovi zemlje članice prevoze civile, a nije proglašeno stanje katastrofe – te operacije su podložne civilnim propisima. Imate primjer iz Francuske gdje žandarmerija (dio oružanih snaga) radi HEMS potpuno sukladno civilnim EASA propisima. Te imate našu CCAA koja se proglasila nenadležnom za civile i medicinske operacije državnim zrakoplovima, kompetencije i kadrovsku popunjenost da ne spominjemo. Dovoljan je podatak da u CCAA danas radi samo 1 (slovima jedan) djelatnik koji ima iskustvo i licence iz domene civilnog vertikalnog transporta (helikopteri). Njega nitko ništa ne pita, razumije se, jer ne radi u odjelu koji se bavi helidromima. Stoga se tamo jako pazi na formu, a sadržaj je sekundaran. Kao posljedica, time trpi sigurnost operacija – potencijalno svi mi kojima takva pomoć, ne daj Bože, zatreba.“

Što je pokazao pilot-projekt iz 2015? Što smo iz njega naučili?

Pilot-projekt iz 2015. godine financiran je sredstvima Svjetske banke (Photo: Ministarstvo zdravstva)

„Pilot projekt iz 2015. je bio čista predizborna „pokazna vježba”. Uz nenamjensko trošenje 10-ak milijuna kuna inače namijenjenih za opremanje HMP. Imali smo veliku sreću da pritom nije netko nepotrebno zaginuo. Sigurnost je bila ugrožena, na prijave CCAA nije reagirala, dok je EASA (European Union Aviation Safety Agency) krenula u audit – pilot je završio. Naučili smo malo i ništa jer ozbiljne evaluacije na državnoj razini nije bilo, a ona koja je napravljena u sklopu HLK (Hrvatska liječnička komora) nije nikada publicirana. Kako sam bio prisutan, mogu spomenuti da su od ukupno manje od 120 intervencija bile samo 4 koje su se mogle kvalificirati kao pravi primarni HEMS.“

Zašto se postojeći helikopterski prijevoz koji rade MORH i MUP RH ne može zvati HEMS-om?

„Mislim da moramo dijeliti ova dva državna operatora. Prvo moram naglasiti da dečki koji lete državne vojne i policijske zrakoplove u svakakvim mogućim i nemogućim uvjetima rade izvrstan posao uz zanemariv broj ugrožavanja sigurnosti operacija, kroz sve ove godine. Dečki imaju moj duboki naklon i veliko HVALA!

MORH radi sekundarni medicinski transport, jer u pravilu prevozi pacijenta koji je već prošao trijažu HMP te je zatražen transport u bolnicu županijske razine. MORH ne radi sukladno civilnim propisima niti je pod nadzorom sukladnim EASA-i, a morao bi biti da je CCAA radila svoj posao. Zrakoplov kojim to rade nije niti pogodan svojim gabaritima za pravi primarni HEMS.

MUP radi po civilnim propisima te puno ulaže u sigurnost. Dio njihovih letova već se sada može kvalificirati kao primarni HEMS. Skorim uvođenjem u operacije novonabavljenog Bell412epx dobivamo ozbiljnog državnog HEMS operatora, s bazom u Dubrovniku.“ Koristim priliku da zamolim nadležne da helidrom Medarevo u Dubrovniku opreme sukladno propisima, kako bismo mogli konstatirati da imamo barem jednu županiju s urednim HEMS servisom. Moram spomenuti da MUP i MORH rade na Jadranu ove zadaće, ali samo piloti i mehaničari MUP-a prolaze redovitu HUET (Helicopter Underwater Escape Training) obuku spašavanja iz zrakoplova nakon prisilnog spuštanja u vodu/more. Niti osoblje HMP koje leti sa njima, ne prolazi takav trening – to je ozbiljan problem.“

Često ste upozoravali na hrvatsko nepoštivanje europskih propis. Zašto je to bitno i što se u slučaju neusklađivanja s EU pravilima može dogoditi?

Helidrom na Firulama otvoren je 1992. (Photo: KBC Split)

„Mogu navesti drastičan primjer Pravilnika o helidromima koji je donesen 2011. uz moj skromni doprinos. Sada ćete se vjerovatno iznenaditi – moram javno zahvaliti tadašnjem ministru prometa Božidaru Kalmeti za razumijevanje po ovom pitanju.  U međuvremenu je taj Pravilnik doživio dvije novele koje su unijele priličan broj grešaka i nelogičnosti, a da pri tome promjene nisu pratile najnoviju ICAO i EU praksu i regulativu. Nažalost, CCAA je po ovom pitanju tragično zakazala. Prvenstveno zato jer od 2011. po ovom Pravilniku nije napravljen niti usklađen niti jedan helidrom u RH. RH danas kada o ovome razgovaramo ima 0 (nula!) helidroma. Da stvar bude gora, neki novi objekti su građeni i odobravani, a da nisu sukladni. Drastični primjeri su helidrom uz bolnicu u Karlovcu, rekonstrukcija Firula, odobrenje Rujevice u Rijeci, odobreni idejni projekt helidroma Rebro.

Moram naglasiti da je to do sada bio lokalni problem, potpisom ugovora za civilni HEMS s operatorom registriranim u Italiji koji radi pod AOC-om koji je izdao i nadzire ENAC, to postaje problem EU razine. Samo je pitanje kada će (a ne hoće li!) EASA uskoro napraviti audit na ovu temu.”

Kako komentirate nedavnu dodjelu usluga HEMS-a talijansko-španjolsko-hrvatskom ponuditelju? Kakva su iskustva s EliFriuliom u Italiji? Možemo li biti optimistični?

EliFriulia od sljedeće godine i u RH (Photo: HZHM)

„Moram priznati da Eli nije bio moj favorit te mi je žao da je tender bio tako napisan da se na njega javilo tako malo ponuditelja. Eli je ona ista firma iz doba neslavnog „pilotiranja”. Eli ima  zanimljivu povijest, ali zadnjih godina ima dovoljno kapitala i novi management. Danas RH – dakle svi mi, imamo ugovor, te moramo napraviti sve da ih podržimo u pružanju tog servisa. U tom smislu sam u kontaktu s kolegama kroz tijelo koje se bavi promocijom sigurnosti operacija na razini EASA-e – tijelo se zove ESPN-R te je naslijedilo rad starije organizacije EHEST gdje sam član od 2013. godine. Nadam se uspješnoj suradnji. Moram spomenuti da su kolege iz MUP-a isto aktivne u tom tijelu EASA-e. Nažalost, takvo nešto ne postoji na razini RH. Zašto ne postoji – pitajte nadležne u CCAA.“

Po Vama, u koju zemlju bi se trebala Hrvatska ugledati kada je u pitanju organizacija HEMS-a?

„Bilo koje rješenje s EU ili UK razine bilo bi pogodno. Jedina EU članica na koju se ne smijemo ugledati je susjedna Slovenija. Međutim treba naglasiti da Slovenija ima uredne helidrome te je njihova CAA odradila zadaću, za razliku od naše. Osobno sam godinama zagovarao suradnju sa Slovenijom po pitanu civilnog HEMS-a. Nažalost, za sada bez konkretnog rezultata.“

Ministarstvo zdravstva je na sebe preuzelo urediti helidrome  za buduću HEMS službu. Ima li RH uopće ikakvu strategiju izgradnje helidroma, koliko ih zapravo ima u Hrvatskoj i u kakvom su stanju?

Helidrom Smokovik Rudine na Hvaru, kojeg koristi i predsjednik Milanović – u neposrednoj blizini nalazi se visoki nasip, potencijalno opasan za zračni promet (Photo: privatni album)

„Ministar Beroš je prvi ministar u tom resoru koji je uopće pitao za helidrome. To je vrijedno pohvale, posebno ako znamo da je njegov prethodnik pokazao nula interesa za ovu temu premda mu je u to doba dostavljen na znanje i postupanje elaborat koji je pružao uvid u stanje i perspektive H-infrastrukture na području grada Zagreba. To je napravljeno u sklopu tadašnjeg ureda grada UHS (Pavle Kalinić) pa i njega treba pohvaliti ovdje javno, dakle nije samo na vrijeme upozorio na potrese nego i na helidrome – sve uzalud! Hrvatska danas ima nula helidroma, a ljudi iz odjela aerodroma pri CCAA sjede u tijelima koje je osnovalo Ministarstvo zdravlja. To je drastičan sukob interesa, jer bi CCAA i njeni djelatnici morali biti neovisan regulator.

Stoga i ovim putem javno molim Vijeće CCAA te v.d. direktora da čim prije kadrovski i edukacijama srede stanje u odjelu aerodroma pri CCAA, jer sadašnje stanje ne pruža okvir za razvoj nikakvog HEMS-a niti gradnju/registraciju helidroma, sukladno EU civilizaciji.

Moram spomenuti još jedan problem – podatak da danas imamo samo djelomično školovanje za civilne H-pilote unutar RH, a desetak godina nismo imali niti to. Moram spomenuti da sam još 2011. tijekom jedne prezentacije u CCAA javno predložio osnivanje državnog civilnog školovanja za vertikalni transport (helikoptere) prema francuskom uzoru (Heli Dax). Da su nadležni krenuli tim putem, RH danas ne bi imala problem civilnog HEMS-a, a državni zrakoplovi bi bili solidno popunjeni posadama.

Unutrašnjost helikoptera Mi17V5, opremljenog za HEMS, na zrakoplovnom sajmu MAKS 2011 (Photo: Privatni album)

Kako je školovati mladog civilnog pilota za A i H znam iz prve ruke, kakvi problemi se dešavaju, koliko to sve skupa košta, te koliki je rizik da sve skupa propadne gubitkom ‘medicala’. Dosta je ‘medicala’ dovedeno u pitanje lošim odlukama tijekom recentne pandemije, EASA sada radi jedno istraživanje na tu temu, vjerujem da će rezultati biti poučni za sve. Posebni pozdrav vis-a-vis toga kolegama u MMPI i CCAA koji su student pilote onomad proglasili „kandidatima” suprotno EASA Part Fcl regulativi. Koliko smo profesionalnih civilnih pilota s RH dozvolom izgubili radi toga, ostaje za povijest. Stoga smatram da RH mora ozbiljno  raditi na rješenju ovog problema, makar i 10-ak godina prekasno.

Samo još jedan detalj: za sigurni i uspješni HEMS su nužni primjereni helidromi uz bolnice. Na terenu pak trebamo površine za van aerodromsko slijetanje te razvoj standardnih operacijskih procedura uz obuku zemaljskog osoblja. Pri tome mislim na elemente MUP CZ, Policija, Vatrogasci, HGSS te HMP. Formiranje ELZ (Emergency Landing Zone) za primarni HEMS po danu, a posebno po noći, je ozbiljan posao. Tome poslu treba pristupiti na vrijeme i s dužnom pažnjom jer je broj osoblja koje treba educirati i opremiti vrlo velik. Nažalost, za sada nije poznato tko će, kako će se i kada to raditi.“

Tko je Đani Bodlović?

Poduzetnik na slobodnom tržišu od 1986. kada registrira prvu tvrtku još tijekom studija na FSB / Fakultet Strojarstva i Brodogradnje, Zagreb. Tvrtka se bavila u to doba proizvodnjom besprekidnih napajanja za IT sektor i uslugama izrade softvera. Tijekom i u pripremama prije Domovinskog rata aktivan na području radio-komunikacijskih sustava, radio lokacije te razvoju namjenske IT opreme. Od 1994. paralelno s radom u IT industriji sudjeluje u razvoju vertikalne komponente transporta te generalnom zrakoplovstvu u RH. 2009. dobitnik priznanja Teslino Brončano Jaje (IRB&VIDI) za US patent biorazgradive pametne RfId kartice. Nakon toga radio i surađivao na globalnom tržištu od EU, preko UK, USA do RF, s tvrtkama Kamov, PZL Swidnik, Agusta Westland/Leonardo, Eurocopter/Airbus Helicopters. Inicijator te sudionik u izradi prvog RH Pravilnika o helidromima koji je objavljen 2011. godine. Od 2013. godine član EASA EHEST/ESPN-R, tijela za promociju sigurnosti vertikalnih operacija. Koautor jedine RH aplikacije na EU financiranje za tri helidroma u 2014. (Hvar, Komiža, Makarska). Aplikacija je na čudan način odbijena od strane tadašnjih tijela. Surađivao na razvoju i izgradnji mreže helidroma u Apuliji/Italija (14 helidroma, EU financiranje). Od 2014. do 2018. treći direktor UK tvrtke u zrakoplovnoj djelatnosti na EU razini.  Surađivao na projektu mapiranja površina za vanaerodromsko slijetanje na području grada Zagreba (UHS, grad Zagreb) 2018., vodio prvu modernizaciju na glass kokpit malog zrakoplova generalne avijacije u RH 2018. Tijekom zadnjih godina sudjelovao na nekoliko projekata helidroma od Blata na Korčuli preko Orebića do projektnog tima helidroma Rebro, Zagreb, te nekoliko razvojnih projekata malih aerodroma. Slobodno vrijeme najradije provodi u letu na malim zrakoplovima.

* tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva

Svečanim potpisivanjem ugovora 3. listopada i prigodnim preletom nad Zagrebom malog, ali bučnog žutog  helikoptera Republika Hrvatska napokon je dobila Hitnu helikoptersku medicinsku službu (HEMS, odnosno HHMS). Ugovor je s predstavnicima odabranih tvrtki ispred RH potpisao ministar zdravstva Vili Beroš, koji je tom prilikom naglasio: „Baš kao što se hitna medicinska služba vodi ABC postulatima zbrinjavanja hitnih pacijenata, rekao bih da sa skorašnjim HHMS-om kao i brzim brodicama i postojećom zemaljskom hitnom dobivamo transportni ABC za zdrav i siguran život u svakom dijelu Hrvatske. Time ostvarujemo reformske mjere u području hitne medicine i pružamo jednaku šansu za zdrav život svim građanima i posjetiteljima gdje god se nalazili”. Uz ministra, na svečanosti su bili ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava Ivica Lukšić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević, predstavnica glavne uprave za potporu strukturnim reformama Europske komisije Saša Jenko, predstavnik tvrtke Eli-Adriatik Edi Furlan u ime odabrane zajednice ponuditelja, te državnici tajnici Tomislav Dulibić, Silvio Bašić i Marija Bubaš. Edi Furlan je u ime odabrane zajednice ponuditelja je najavio da je ona u potpunosti spremna prenijeti najbolju europsku praksu u upravljanju hitnim medicinskim uslugama u Hrvatskoj s glavnim ciljem spašavanja ljudskih života.

EASA jednako propisuje opremu, kao i ljudstvo u helikopterima za hitnu medicinsku službu (Photo. Ministarstvo zdravstva)

Potpisivanjem ugovora i početkom uspostave hitne helikopterske medicinske službe Hrvatska je u zadnji tren uskočila i u primjenu novih EU pravila o operacijama HEMS-a i helikopterskim operacijama spašavanja. Naime, EASA (European Union Aviation Safety Agency) je 24. svibnja ove godine objavila Provedbenu uredbu (prethodno usvojenu  od strane Europske komisije) o operacijama HEMS-a. Prema ovoj Uredbi, let HEMS-a se definira kao „let helikopterom koji se obavlja na temelju odobrenja za HEMS kada je neophodan hitan i brz prijevoz i čija je svrha nešto od sljedećeg: (a) lakše pružanje hitne medicinske pomoći prijevozom: medicinskog osoblja; medicinskih potrepština (oprema, krv, organi, lijekovi); i/ili bolesnih ili ozlijeđenih osoba i drugih izravno uključenih osoba; te (b) obavljanje operacije u slučaju u kojem nekoj osobi prijeti neposredan ili očekivan zdravstveni rizik iz okruženja i ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta: tu osobu treba spasiti ili joj dostaviti potrepštine; pi/ili  osobe, životinje ili opremu potrebno je prevesti na operativnu površinu HEMS-a i sa nje”. Dokument se uglavnom fokusira na rizične letove, odnosno na letove za koje ne postoje optimalni uvjeti, u što se ubrajaju i bolnice sa zastarjelom strukturom (što je jedno od glavni obilježja većine hrvatskih bolnica), letove na velikim visinama i u planinama, te letove na mjesta s lošom vidljivosti.

Otvaranje radova na splitskom helidromu (Photo: Ministarstvo zdravstva)

Danas su još uvijek dopušteni letovi do konvencionalnih bolnica koje ne ispunjavaju zahtjeve helidroma, no po novom – bolnice će morati prilagoditi svoje objekte kako bi omogućile slijetanje helikoptera s prihvatljivim  stupnjevima rizika. Toga je svjesno i hrvatsko Ministarstvo zdravstva koje je, kako smo već pisali, pri uspostavi HEMS-a prihvatilo obvezu ulaganja u infrastrukturu i uređenje helidroma za početak u bolnicama koje će pokrivati nova hitna medicinska služba. Samo tjedan dana nakon potpisivanja ugovora za HEMS, ministar Beroš otvorio je 10. listopada radove rekonstrukcije helidroma KBC Split, vrijedne više od 850 tisuća eura. Dosadašnji helidrom godišnje je primao oko 500 helikopterskih transporta, a s rekonstrukcijom će – kako je naglasio ministar zdravstva – dobiti „najsuvremeniju opremu i signalizaciju koja osigurava dnevne i noćne letove”, što je uvjet iz natječaja za novi HEMS, kao i „međunarodnu certifikaciju sukladno važećim zakonima i pravilnicima od strane Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo”. Time bi novouređeni helidrom na KBC Split odgovarao novim EU-pravilima o HEMS letovima. Inače, nova izmijenjena uredba EASA-e stupit će na snagu sljedeće godine, a države-članice EU dobile su rok za prilagodbu od 3 do 5 godina.

Nova hitna helikopterske služba trebala bi, prema najavama iz Ministarstva zdravstva, postati operativna u prvom kvartalu 2024. godine, kako bi do početka iduće turističke sezone definirala i preboljela dječje bolesti te bila spremna za puni pogon tijekom ljetnih mjeseci.

Iskustva susjeda

Slovenski HEMS – uglavnom u planinskim područjima (Photo: HNMP Brnik)

Za razliku od Hrvatske, susjedna Slovenija ove je godine obilježila 20 godina od uspostave prve hitne helikopterske službe. Slovenski HEMS Brnik, smješten na ljubljanskom aerodromu, počeo  je 2003. kao pilot projekt, korištenjem helikoptera Bell AB-412 Slovenske vojske, te policijskih helikoptera AB-212, AB-412 i A-109E Power. Naime, prvotno je početkom 2003. koncesiju za primarni helikopterski spasilački prijevoz dobio slovenski Avto-moto u suradnji s privatnom tvrkom Flycom. No zbog raznih administrativnih problema, ali i „sitnice” zvane izostanak međunarodnog natječaja, taj je projekt propao, pa su medicinski prijevoz „privremeno” preuzele vojska i policija kao HEMS Brnik. U prve 3,5 godine ta je služba odgovorila na hitnu situaciju ukupno 540 puta, s prosječnim aktivacijskim vremenom od 17 minuta, i sa sudjelovanjem ukupno 50 doktora, sestara i zdravstvenih tehničara. Pilot projekt završio je 2006. godine, nakon čega je HEMS Brnik postala regularna jedinica brzog medicinskog odgovora, da bi 2016. ekspandirala i na podružnicu u Mariboru. Osim medicinskom evakuacijom, slovenski HEMS, odnosno HNMP, bavi se i operacijama traganja i spašavanja. Iako slovenski HEMS djeluje samo tijekom danjeg svjetla, povećao se broj intervencija, pa se prosjek popeo na 450 godišnje, odnosno na više od jedne dnevno, a osnovni razlog za ovakvo povećanje je jačanje planinskog turizma u Sloveniji. No i nakon 20 godina, slovenski HEMS i nadalje koristi vojne te policijske helikoptere, što je aktualni ministar Danijel Bešić Loredan obećao promijeniti do 2026. nabavom namjenskih letjelica. To je, nažalost, samo jedno u nizu obećanja – jedan od sada već odavno bivših ministara zdravstva Republike Slovenije nabavu namjenskih helikoptera za HEMS obećao je riješiti do 2017. godine.

Mađarska i Italija

Raspored baza u Mađarskoj

Iako je gotovo pa pravilo da helikopterski hitni medicinski prijevoz prije svega trebaju zemlje s puno planinskih i teško pristupačnih terena (poput Švicarske, Norveške i Austrije, ili već spomenute Slovenije), ili pak dugačkog i razgranatog morskog pojasa (poput Grčke) zanimljiv je slučaj naše druge susjede – Mađarske. Mađarska, koja  je prilično male nadmorske visine, HEMS koristi u područjima u kojima zemaljska vozila hitne pomoći ne mogu stići unutar 15 minuta, ili pak tamo gdje je neophodan najbrži mogući odgovor. Zato ne čudi da je Mađarska tek nedavno pokrenula  HEMS-operacije, i to preko državne kompanije Hungarian Air Ambulance, osnovane pod okriljem mađarske Policije („Rapid Response and Special Police Service”). Prije četiri godine, 2019. godine, mađarska Policija kupila je 9 rabljenih helikoptera EC-135 P2+ od Norveške za potrebe Hungarian Air Ambulance. Od tih 9 kupljenih, 7 ih leti za potrebe hitne medicinske službe i zračnog spašavanja, dok se preostala dva koriste za rezervu. Iako su ove letjelice osposobljene za dnevne i noćne letove, naši susjedi Mađari lete uglavnom danju, i to iz 7 baza. Od toga su tri baze u državnom/policijskom vlasništvu (Budaörs, Balatonfüred, and Szentes), dok se preostale 4 baze iznajmljuju. Iako je svojedobno postojao plan da se sagrade nove baze kako bi se izbjegli troškovi iznajmljivanja, mađarska vlada do sada nije izdvojila za tu namjenu niti jednu jedinu forintu. Prosječan broj sati leta tijekom protekle 4 godine kretao se između 2.200 i 2.400, pri čemu je pandemija COVID-19 smanjila broj letnih sati, što se tumačilo manjim brojem putovanja i manjim brojem nesreća na mađarskim cestama. Mađari su pilote svojih „air ambulance” helikoptera teorijski obučavali u Njemačkoj na ADAC HEMS Academy i u Bundeswehru na simulatoru, za što su u 2021. godine platili 34 milijuna mađarskih forinti, odnosno 100.000 eura.

EliFriulia jedna je od tvrtki za HEMS u Italiji, a po novom će uskoro početi raditi i u Hrvatskoj

Italija, kao još jedna hrvatska susjeda, može se pohvaliti višedesetljetnom i vrlo razgranatom mrežom helikopterske hitne medicinske pomoći. Diljem zemlje raspoređeno je 48 baza, pri čemu su njih 21 isključive HEMS baze (ostale su za operacije traganja i spašavanja), dok 8 baza pruža 24-satnu uslugu. Dispečerski centri zaprimaju pozive preko jedinstvenog nacionalnog broja 1-1-8, dok je broj 1-1-2 univerzalni za sve službe, uključujući i policiju i vatrogasce. Sličnom je pribjegla i Hrvatska – sustav HEMS koristit će telefonski broj Hitne medicinske službe 194, a ne jedinstveni EU broj 112 za hitne slučajeve. Sustav hitne medicinske pomoći, pa tako i one helikopterske, vode regionalne vlasti, ali ga koordinira i financira federalna vlada. Pa ipak, u Italiji ne postoji jedinstvena nacionalna baza podataka, što dovodi do toga da je ponekad nemoguće razlikovati zračne i zemaljske intervencije pojedinih 1-1-8 centara s kojima su povezane HEMS baze. Zato se uzima da prosječno po bazi ima oko 700 letnih misija godišnje, što uopće nije mali broj s obzirom na broj baza. Ukupno gledajući, u HEMS operacijama u Italiji sudjeluje oko 10 tipova helikoptera u brojnim privatnim kompanijama.

Ovako bi se moglo nabrajati unedogled, no jedno je sigurno – idealnog modela nema. Zato se treba  nadati da je hrvatski izbor HEMS-a ne dobar, nego barem korektan, te da će u 7 godina (koliko traje netom potpisani ugovor) preboljeti sve dječje bolesti i postaviti temelje za uspostavu trajne helikopterske hitne medicinske službe. Jer nije pitanje da li nam ona treba, nego kako i na koji način održati ovu prilično specijalnu medicinsku uslugu.

* tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva

U roku od naredna dva mjeseca Ministarstvo zdravstva treba potpisati ugovor s izabranim ponuditeljima za uspostavu helikopterske hitne medicinske službe. Kao što smo već pisali na portalu Obris.org, za projekt uspostave HEMS-a (ili HHMS) izabrana je talijansko-španjolsko-hrvatska zajednica ponuditelja EliFriulia-Eliance Helicopter Global Services-EliAdriatik koja je dala najpovoljniju ponudu za uslugu helikopterske hitne pomoći na moru i na kopnu. U međuvremenu su se počeli poduzimati i određeni koraci prema zadovoljenju osnovnih uvjeta za potpisivanje ugovora te pripremu uspostave HEMS-a.

Prvi korak poduzela je Vlada RH na svojoj 247. sjednici, održanoj 31. kolovoza. Sukladno ranijim očekivanjima Ministarstva zdravstva, Vlada je na toj sjednici jednoglasno dala suglasnost resornom ministarstvu za sklapanje ugovora o javnoj nabavi usluge HEMS-a. Točnije, Vlada je usvojila „Prijedlog odluke o davanju suglasnosti Ministarstvu zdravstva za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju za 2024. do 2030.godine, za sklapanje ugovora o javnoj nabavi usluge helikopterske hitne medicinske službe (HHMS) u Republici Hrvatskoj“. Nadležni ministar Vili Beroš ukratko je kolegama iznio o čemu se zapravo radi:

„Republika Hrvatska obvezala se uspostaviti adekvatan sustav helikopterske hitne medicinske službe te je uspjela kroz instrument za tehničku pomoć Glavne uprave Europske komisije za potporu strukturnim reformama dobiti i realizirati tehničku pomoć te programirati djelomično financiranje ovog projekta iz fondova Europske unije. Nabavom usluga helikopterske hitne medicinske službe osigurava se zbrinjavanje teško ozlijeđenih ili kritično oboljelih osoba u okviru tzv. zlatnog sata kroz primarne letove. Zbrinjavanje pacijenata unutar zlatnog sata povećava šanse za preživljenje ozlijeđenih od 30 do 50 posto, te omogućuje najbolje šanse za kvalitetan oporavak ozlijeđenih“.

Nakon ovog kratkog uvoda, ministar Beroš se osvrnuo na sam meritum ove točke:

„Ministarstvo zdravstva provelo je otvoreni postupak javne nabave za nabavu usluga helikopterske hitne medicinske službe za Republiku Hrvatsku, i to za 4 lokacije, odnosno 4 baze u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Osijeku. Ukupna vrijednost projekta iznosi 62.527.501,00 eura s PDV-om, a sredstva su planirana na pozicijama Ministarstva zdravstva. Člankom 48 stavkom 2 Zakona o proračunu propisano je  da proračunski korisnik može preuzeti obaveze po ugovoru koji zahtijeva plaćanje po sljedećim godinama neovisno o izvoru financiranja isključivo na temelju odluke Vlade koju predlaže  nadležni ministar, a na koju je prethodnu suglasnost dalo Ministarstvo financija. Stoga predlažem Vladi donošenje odluke kojom se daje suglasnost Ministarstvu zdravstva za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od 2024. do 2030. godine za sklapanje ugovora o javnoj nabavi usluga helikopterske hitne medicinske službe u Republici Hrvatskoj“.

Na Beroševe riječi još se kratko nadovezao premijer Andrej Plenković podsjećanjem da se radi o realizaciji projekta iz programa Vlade: „Mislim da je ovo odlična odluka za sve hitne situacije koje mogu nastati i gdje helikopteri mogu učiniti onu ključnu razliku i da pojedini pacijenti, naravno, prežive i dobiju odgovarajuću zdravstvenu i medicinsku skrb“. Nakon ovih riječi nije bilo druge nego usvojiti ovaj prijedlog i na taj način riješiti financiranje  projekta uspostave HEMS-a.

U popratnom Vladinom dokumentu preciznije je i po stavkama navedeno na koji način će se HEMS financirati tijekom narednih 7 godina, za koliko se u narednih 60 dana treba sklopiti ugovor s EliFriuliom i EliAdriatikom, te sa španjolskim Eliance Helicopter Global Services kao izabranim ponuđačima. Kako je ministar Vili Beroš spomenuo, ukupna vrijednost projekta iznosi 62.527.501,70 eura s PDV-om, što će Ministarstvo zdravstva platiti djelomično novcem dobivenim iz različitih fondova Europske unije, ali i iz vlastitog proračuna. Naime, u skladu sa svojim limitom ukupnih rashoda utvrđenih Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje od 2024. do 2026 godine, Ministarstvo zdravstva je na kapitalnom projektu (K808010) „Program Konkurentnost i kohezija 2021.-2027.“ osiguralo sredstva u ukupnom iznosu od 8.932.500,24 eura (izvori financiranja: (12) „Sredstva učešća za pomoći“ u iznosu od 1.339.875,04 eura i (563) „Europski fond za regionalni razvoj (EFRR)“ u iznosu od 7.592.625,20 eura) za projekt HEMS u 2024. godini. U 2025. projekt će se financirati u gotovo istom iznosu od 8.932.500,26 eura (razlika u odnosu na godinu ranije je 2 centa!), pri čemu će izvori financiranja biti (11) „Opći prihodi i primici“ u iznosu od 6.100.294,62 eura, (12) „Sredstva učešća za pomoći“ u iznosu od 424.830,84 eura i (563) „Europski fond za regionalni razvoj (EFRR)“ u iznosu od 2.407.374,80 eura). U 2026. godini iznos za HEMS je isti kao i 2024. godine (8.932.500,24 eura), ali će sve biti plaćeno iz proračuna Ministarstva zdravstva (stavka (11) „Opći prihodi i primici“). Tako sveukupni iznos kojim će se financirati HEMS u razdoblju od 2024. do 2026. iznosi 26.797.500,74 eura. Preostali iznos od 35.730.000,96 eura Ministarstvo zdravstva će u razdoblju od 2027. do 2030. planirati na izvoru financiranja – (11) „Opći prihodi i primici“ u okviru ukupnih limita rashoda za Razdjel (096) „Ministarstvo zdravstva“, u iznosu od po 8.932.500,24 eura godišnje, pri čemu više nema naznake za ikakvo djelomično financiranje sredstvima EU.

Dok je Vlada tako riješila financiranje za HEMS, talijanska tvrtka EliFriulia kao nositelj posla objavila je sredinom rujna oglas za posao u Hrvatskoj. Traži se više HEMS pilota/pilotkinja, kao i zrakoplovnih tehničara i tehničarki. Iz oglasa je vidljivo i kojim će se helikopterima obavljati letovi za HEMS, pa je za baze u Rijeci i Splitu naveden helikopter Airbus H145, dok će u Zagrebu biti baziran Eurocopter EC135. Međutim, EliFriulia u oglasima ne traži pilote za bazu Osijek, ali zato traži zrakoplovne mehaničare (helikopterske tehničare) za baze u Rijeci, Splitu i Osijeku, ali ne i u Zagrebu. Vjerojatno je riječ o internoj organizaciji posla, za koju je ostalo malo vremena jer HEMS mora proraditi do početka ljeta sljedeće godine.

Malo vremena ima i Ministarstvo zdravstva koje mora u dogovoru s aerodromima izraditi procedure i protokole za letove helikopterske medicinske službe, kako bi oni imali pravo prvenstva i usred razdoblja s najgušćim avionskim prometom. Nažalost, zbog lošeg održavanja ili nedostatka bolničkih helidroma, EliFriulijini letovi radit će se s regularnih aerodroma – zagrebačkog Plesa i osječke Klise, te iz Omišlja na Krku i aerodroma na Braču. Paralelno s ovim procesom, Ministarstvo zdravstva planira financirati i uređenje, dogradnju i certificiranje postojećih helidroma u krugu bolnica prvenstveno u Splitu i Osijeku. No kako i dalje izgleda da treba računati i na postojeće pružatelje medicinskog  prijevoza helikopterom – MORH i MUP, odjednom bi na bolničkim te drugim helidromima lako mogla nastati prilična gužva.

*tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva

„Hrvatska, s obzirom da je turistička zemlja, ne smije biti jedna od malobrojnih zemalja u Europi koja nema hitnu helikoptersku medicinsku službu”, rekao je ministar zdravstva Vili Beroš proslavljajući Dan općine Jelsa na svom rodnom otoku Hvaru. Bilo je to baš u vrijeme kada je žalbeni rok na rezultate natječaja za usluge helikopterske hitne medicinske službe odbrojavao svoje zadnje sate, pa je Beroš  najavio da će „takva služba, ako međunarodni natječaj završi povoljno, biti uspostavljena u prvom kvartalu iduće godine”. Rokovi za žalbu su prošli, neslužbeno se tvrdi da žalbi nije ni bilo, ali ugovor za uspostavu hitne helikopterske službe još uvijek nije potpisan. Iz Ministarstva zdravstva kažu kako je pokrenuta procedura ishođenja suglasnosti Vlade RH za sklapanje ugovora o javnoj nabavi za koju se nadaju da će biti dobivena do kraja mjeseca, nakon čega počinje teći rok od 90 dana za konačan potpis ugovora. No kolovoz je na samome kraju, ostao je još jedan dan, kao i posljednja kolovoška sjednica Vlade, pa će se sutra valjda saznati hoće li se napokon okončati ova priča ili će se prenijeti bliže prema parlamentarnim izborima.

Nakon 1000, MORH je prestao brojati medicinske letove s Krka (Photo: HRZ)

Ministarstvo zdravstva raspisalo je javni natječaj za „Usluge helikopterske hitne medicinske službe (HEMS) u Republici Hrvatskoj” prije punih 6 mjeseci – 28. veljače ove godine. Radilo se o otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti (na temelju 85. stavka 1. točke 1., članka 86. stavka 1. i članka 88. Zakona o javnoj nabavi) s procijenjenom vrijednosti od 50.400.000,00 eura (bez PDV-a). Do ovog nemalog iznosa došlo se temeljem procjene projekta tijekom sedmogodišnjeg razdoblja za 2 baze (Split i Rijeka), uz operativne po 24 sata dnevno, te za 2 baze (Zagreb i Osijek) operativne samo tijekom dnevne vidljivosti, ukupno 7 dana u tjednu, ukupno na bazi 10.500 sati leta. Pritom je procijenjeno da vrijednost za Grupu 1: „Lokacija helikopterske hitne medicinske službe – Rijeka i Split” – na bazi 7.350 sati leta iznosi 35.280.000,00 eura (bez PDV-a), dok je vrijednost za Grupu 2: „Lokacija helikopterske hitne medicinske službe – Zagreb i Osijek” – na bazi 3.150 sati leta – 15.120.000,00 eura (bez PDV-a). Za lokacije Rijeka i Split predviđeno je da HEMS pokriva 8 županija: Primorsko-goransku, Istarsku, Ličko-senjsku  i Karlovačku, te Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku, Zadarsku i Dubrovačko-neretvansku županiju. Druge dvije baze – Zagreb i Osijek – pokrivaju kontinentalnu Hrvatsku: Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, Karlovačku, Krapinsko-zagorsku, Sisačko-moslavačku, Bjelovarsko-bilogorsku, Koprivničko-križevačku, Međimursku, Varaždinsku, te Osječko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Virovitičko-podravsku, Brodsko-posavsku i Požeško-slavonsku županiju. Tu je u oči upalo da će Karlovačku županiju pokrivati helikopteri i morskog i kontinentalnog baziranja. Iako je djelovalo kao greška, Ministarstvo zdravstva pojasnilo je da će se „zbog geografskih obilježja i meteoroloških uvjeta“ Karlovačku županiju pokrivati iz baza i u Rijeci i u Zagrebu.

Ugovor je, kako rekosmo, predviđen u trajanju od 7 godina, i to od dana pune operativnosti, odnosno pune operativnosti dnevnih letova. Punu operativnost za Grupu 1 Ministarstvo zdravstva očekuje u roku od 6 mjeseci od dana sklapanja ugovora za dnevne operacije, dok je uspostava operativnosti za noćne letove produžena na dodatnih 6 mjeseci, odnosno ukupno 12 mjeseci od dana potpisa na ugovor. Grupa 2, predviđena samo za dnevnu uporabu, nema takvih pogodnosti, i ona mora postati operativna u roku od ukupno 6 mjeseci. Ministarstvo je odredilo da će odabrani ponuditelj osigurati odgovarajuće helikoptere i medicinske uređaje te opremu sukladno tehničkoj specifikaciji, sve to prikladno za HHMS posadu te HHMS medicinske putnike i ostale putnike, dok će naručitelj (tj. Ministarstvo zdravstva) osigurati medicinsko osoblje – liječnike, medicinske tehničare i/ili medicinske sestre, prostor za operativnu bazu HHMS-a na prikladnim lokacijama (ustupajući te prostore na korištenje izvršitelju usluge bez naplate), te gorivo.

Tijekom travnja i svibnja Ministarstvo zdravstva zaprimilo je niz pitanja zainteresiranih ponuđača, ali je priznalo i vlastitu grešku – naime, Ministarstvo je uočilo grešku u jednoj od formula predstavljenih u troškovnicima no, kako je javno objavilo u dokumentaciji javne nabave, „navedenim izmjenama Dokumentacija o nabavi nije značajno izmijenjena“ zbog čega  nije  produžen  rok za dostavu ponuda. Rok  je, međutim, izmijenjen  zbog pojašnjenja koja je Ministarstvo zdravstva  moralo dati na  određene nejasnoće u dokumentaciji, pa  je prvi planirani rok za dostavu  ponuda 8. svibnja 2023.  produžen na 31. svibnja ove godine. Tog zadnjeg  dana petog mjeseca ponude su otvorene s početkom u 10 sati – zaprimljeno  ih  je ukupno 3, od čega je talijansko-španjolsko-hrvatska Zajednica  ponuditelja EliFriulia  S.p.A, Eliance Helicopter Globl Services S.L. i Eli-Adriatik d.o.o. dala ponude za obje grupe (i morsku i kontinentalnu), dok je tvrtka Alidaunia S.R.L. iz Foggie (Italija) ponudila usluge samo za Grupu 1 (Split i Rijeka).

Jedan od helikoptera iz flote talijanske tvrtke EliFriulia

Sa samo 3 ponuđača izbor je minimalan, pa konačna odluka Ministarstva  zdravstva –  donesena 28. srpnja 2023. – nikoga nije iznenadila. Za obje grupe, 1 i 2, odnosno morsku i kopnenu hitnu helikoptersku medicinsku službu, izabran je isti ponuđač, talijansko-španjolsko-hrvatska zajednica ponuditelja EliFriulia, Eliance Helicopter Global Services i Eli-Adriatik, koja je vrijednost svojih usluga za Grupu 1  procijenila na 35.068.320,68 eura bez PDV-a, odnosno na 43.835.400,85 eura s PDV-om, a za Grupu 2  14.953.680,68 eura (bez PDV-a) ili 18.692.100,85 eura s PDV-om. Ukupna cijena ovog ponuđača za obje grupe iznosi 50.022.001,36 eura bez PDV-a, što je u okviru vrijednosti zadane od Ministarstva zdravstva. Ponuda tvrtke Alidaunia S.R.L. za  Grupu 1 je odbijena, uz obrazloženje da nije dostavljeno jamstvo za ozbiljnost ponude kako je traženo u Dokumentaciji o nabavi.

Izabrani ponuđač najavio je da će davati izjave tek po potpisu ugovora, kojeg se sada već s nestrpljenjem očekuje. Do nove turističke sezone 2024. helikopteri MUP-a i HRZ-a, kojima su se do sada obavljali medicinski letovi, dobit će leteće društvo s ponešto proširenom ponudom medicinskih  usluga. Treba se samo nadati da će ovaj pokušaj uspostave helikopterske medicinske službe biti sretniji i uspješniji od onog prošlog, iz 2015. godine.

*tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva

Ministarstva gospodarstva i unutarnjih poslova danas su priopćenjem izvijestili javnost o potpisivanju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Helikopterska potpora sustavu civilne zaštite“. Ugovor su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova dr. sc. Davor Božinović, ministar gospodarstva i održivog razvoja dr.sc. Tomislav Ćorić te mr. sc. Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatski voda. Ukupna vrijednost projekta je 190 milijuna kuna, od čega je 161,5 milijuna kuna, odnosno 85% bespovratnih EU sredstava. Projekt se provodi u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.“ kroz specifični cilj 5b1 – „Jačanje sustava upravljanja katastrofama“.

Projekt uključuje nabavu 3 višenamjenski opremljena helikoptera za potrebe sustava civilne zaštite, kao i obuku operativnih snaga i sudionika sustava civilne zaštite na višenamjenski opremljenim helikopterima za djelovanje u slučaju izvanrednih događaja, velikih nesreća i katastrofa.

„Nakon vrlo uspješnih projekata nabave novih vatrogasnih vozila i radio-telekomunikacijske opreme, za što je povučeno 38 milijuna eura bespovratnih sredstava iz fondova EU, po istom modelu i s istim partnerima Ministarstvo unutarnjih poslova nastavlja ulagati u sustav civilne zaštite. Upravo kroz ovogodišnje nepredvidive okolnosti mogli smo se uvjeriti u operativnu doraslost i kompetentnost sustava civilne zaštite za suočavanje s raznim vrstama kriza i prirodnih nepogoda, ali, što je još važnije, mogli smo se na terenu uvjeriti u korist našeg kontinuiranog ulaganja u operativne snage i policije i civilne zaštite“,

izjavio je prigodno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović te nastavio:

Eurocopter EC135 iz flote MUP-a RH

„Nabavom modernih helikoptera posebno opremljenih za potrebe civilne zaštite napravili smo značajan iskorak za sigurnost, zaštitu i brže zbrinjavanje unesrećenih osoba i time započeli potpuno novu priču, jer snage civilne zaštite dosad nisu imale vlastitu (namjensku) zračnu potporu operativnom djelovanju, što utječe na procjenu krizne situacije, brzinu i učinkovitost reakcije. Helikopterska potpora osigurat će pravovremeno i učinkovito djelovanje svih operativnih snaga civilne zaštite jer će helikopteri biti na raspolaganju svima – za traganje i spašavanje, nadzor pogođenih područja iz zraka, prijevoz ljudi i opreme u područja pogođena velikim nesrećama ili katastrofama te za pružanje hitne medicinske pomoći i prijevoz unesrećenih“.

Treba napomenuti da MUP RH to radi i sada, ali u bitno smanjenim opsezima u pojedinim od tih segmenata.

„Nabavom helikoptera povećat ćemo spremnost sustava civilne zaštite za reagiranje u slučajevima prirodnih katastrofa i nesreća. Za jačanje sustavom upravljanja katastrofama Hrvatska na raspolaganju ima ukupno 178,7 milijuna eura EU sredstava. Do sada smo uz ovaj projekt odobrili još njih 12. Do kraja godine planiraju se odobriti i projekti zaštite od poplava u slivu rijeke Kupe te izrade pripremne dokumentacije za projekt jačanja kapaciteta Republike Hrvatske za utvrđivanje seizmičkog hazarda i rizika“,

istaknuo je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

Hrvatske vode su dio cjelovitog i integriranog nacionalnog sustava zaštite i spašavanja u slučaju prirodnih opasnosti, dodao je generalni direktor Hrvatskih voda mr. sc. Zoran Đuroković, te je napomenuo kako je „ovaj projekt od velike važnosti za sve nas koji smo sudionici kada se radi o prirodnim opasnostima jer pridonosi bržem djelovanju svih operativnih snaga u smislu izvanrednih događaja, poplava i katastrofa“.

Otkupljuju li MUP i MinGo helikoptere od HRZ-a (temeljem ilustracije zajedničkog priopćenja)?

Provedbom projekta omogućit će se povećanje tehničke spremnosti pilota, povećanje sposobnosti kvalitetne procjene krizne situacije i procjene mjera civilne zaštite te brža i učinkovitija reakcija kada je potrebna potpora helikoptera za operativno djelovanje sudionika i operativnih snaga sustava civilne zaštite temeljem načela „zlatnog sata“. Višenamjenske modularno opremljene helikoptere koristit će postrojbe civilne zaštite, HGSS i ekipe hitne medicine za provedbu mjera civilne zaštite, traganje i spašavanje na kopnu, prijevoz lakih postrojbi civilne zaštite (npr. ekipe s potražnim psima, nadzor područja velike nesreće ili katastrofe iz zraka, sanitetski prijevoz, hitan medicinski let te traganje i spašavanje na moru).

Zanimljivo je da su ministarstva čiji su čelni ljudi potpisali ovaj ugovor o nabavi višenamjenskih helikoptera za civilnu zaštitu priopćenje ilustrirali slikom vojnog helikoptera iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Inače, jučer je ministar obrane Mario Banožić u intervjuu za HTV rekao da smatra da OS RH i nadalje trebaju raditi hitni helikopterski medicinski prijevoz. Uz to, kako u dosadašnjim nabavkama helikoptera za svoje potrebe MUP RH nije konzultirao nikoga, a niti je pazio na ikakvu širu kompatibilnost ili interoperabilnost opreme na nacionalnoj razini – bilo bi pravo čudo i da se ova kupovina na bilo koji način poklopi sa tekućom vojnom obnovom helikopterske flote, kojoj je uz prijevoz vojnika dodana funkcija baš sve ono čime je i MUP RH opravdavao svoju daljnju zrakoplovnu ekspanziju.

Temeljem ugovora o uspostavi hitne helikopterske medicinske službe u dvije baze, kojeg su ministri obrane i zdravlja potpisali 30. ožujka, od prvog dana svibnja jedan helikopter HRZ-a stacioniran je na otoku Krku. Tako se na riječkom aerodromu, koji se igrom slučaja nalazi baš na Krku, u 24-satnom dežurstvu nalazi posada helikoptera i pripadajući medicinski tim, koji sve do kraja godine pokrivaju Primorsko-goransku, Istarsku, Ličko-senjsku i dio Zadarske županije.

U prva 4 mjeseca 2016. godine HRZ je prevezao ukupno 139 pacijenata, od čega je njih 128 prevezao helikopter za hitan zračni medicinski prijevoz stacioniran u Divuljama. Otvaranje još jedne baze, one na Krku, dio je izmjene mreže i reforme hitne medicine, koje proteklih tjedana diljem Hrvatske objašnjava i promovira ministar zdravlja Dario Nakić. No za razliku od baze u Splitu, baza na Krku ima i nekih posebnosti.

Prva je ta da su letjelica i osoblje stacionirani na civilnom aerodromu koji je tijekom godine često zatvoren zbog lošeg vremena, koji je s gradom Rijekom povezan Krčkim mostom (koji je i sam često zatvoren zbog vjetrova), dok same bolnice u Rijeci nemaju vlastito pogodno sletište. Druga je razlika ta da na Krku, u tom civilnom kompleksu, ukupne resurse potrebne za uspostavu i djelovanje hitne helikopterske medicinske službe osigurava Ministarstvo obrane. To znači da MORH-ova, odnosno HRZ-ova, nije samo letjelica, već i medicinski timovi, što je Hini početkom travnja potvrdila i pročelnica županijskog Upravnog odjela za zdravstvo Đulija Malatestinić. Nadajmo se da ovakav sastav tima nije utvrđen samo zbog veće razine rizika pri djelovanjima sa Zračne luke Krk izvan sezone, kada krenu jaki vjetrovi. Za razliku od Krka, u Splitsko-dalmatinskoj županiji letjelicu osigurava MORH, a medicinske timove – županijski Zavod za hitnu medicinu.

Od 01. lipnja u pogonu bi trebala biti i treća baza – ona na području Dubrovačko-neretvanske županije. Na njoj bi za potrebe zračnog medicinskog prijevoza trebao dežurati helikopter MUP-a, ali samo tijekom 4 ljetna mjeseca – od 1. lipnja do 1. listopada. MUP je svoj helikopter (model EC 135) nabavio za potrebe medicinskih letova i traganja i spašavanja, a sami su se nedavno požalili kako ih do sada „nitko nije zvao“ za hitni medicinski prijevoz.

Sudionici okruglog stola o HHMS-u

Inače, pročelnica Malatestinić je nedavno branila kontroverzni pilot-projekt HHMS-a (Hitna helikopterska medicinska služba). Na tribini u organizaciji Koalicije udruga u zdravstvu, održanoj 24. ožujka u Zagrebu, Malatestinić je naglasila kako su u Primorsko-goranskoj županiji imali dobra iskustva s pilot-projektom „jer se vidjelo što znači imati zračni most i dobiti brzu medicinsku pomoć za naše stanovnika. No tu su i turisti na otocima, poglavito stariji, koji nas često pitaju imamo li helikoptersku službu i na temelju toga odlučuju hoće li doći na ljetovanje“. Za pilot-projekt zalagao se na tribini i Dubravko Šmigmator iz udruge Sigurnost u prometu, tvrdeći kako vojne letjelice ne zadovoljavaju osnovne preduvjete za zračni medicinski prijevoz – nisu certificirane za prijevoz civila, niti su medicinski opremljene te, tvrdio je Šmigmator…

„ne mogu zadovoljiti kriterij zlatnog sata, jer im od dojave o nesreći do odobrenja za polijetanje treba 40 do 60 minuta, a sat njihova leta stoji 52.800 kuna, što je znatno više nego sat leta civilnog helikoptera“.

Prema Šmigmatoru, prijevoz 512 pacijenata, koliko je prošle godine prevezao helikopter HRZ-a, koštao je 9,8 milijuna eura. „Za tu cijenu, civilni HHMS mogao je prevesti 2805 pacijenata“.

U friškom “Godišnjem izvješću o obrani za 2015. godinu”, dokumentu koji će se sutra naći pred Vladom RH, piše da je prošle godine bilo ukupno 484 zahtjeva za hitnim medicinskim prijevozom, od čega su realizirana 464 zahtjeva, dok je 20 zahtjeva otkazano prije same intervencije (zbog smrti pacijenta, prijevremenog poroda, i sl.). Pri tome:

„Prevezeno je 510 pacijenata i 1069 pratitelja. U izvršenju ove zadaće ostvareno je 1366 letova u trajanju od 544:45 sati. Troškovi 464 potpore hitnog medicinskog prevoženja oboljelih i/ili ozlijeđenih iznose ukupno 10.895.000,00 kuna“,

piše u netom objavljenom Godišnjem izvješću. Dakle, ne 9,8 milijuna eura – već  1,45 milijuna eura (prema tečaju od 7,502 kuna za euro). Usporedbe radi, prošlogodišnji pilot-projekt talijanskih tvrtki Eli-Friulia i Air Green, u trajanju od 4 mjeseca, i samo tijekom dana, temeljem ugovora s Ministarstvom zdravlja, koštao je oko 9 milijuna kuna (znači, tek neznatno manje od cjelogodišnje 24/7 usluge HRZ-a).

Medicinska oprema za helikopter HRZ-a

To znači da je spomenuti Šmigmator na javnoj tribini prikazao lažne podatke o troškovima HRZ-ovih usluga, uvećavši ih za oko 7 puta u odnosu na stvarnu cijenu. Jedina istinita činjenica koju je iznio bila je ona o cijeni sata leta od 52.000 kuna. To je, naime, cijena prikazana prilikom pokušaja izrade prijedloga za uspostavu višenamjenske helikopterske službe, koja je neuspješno startala 2012. godine i još neuspješnije završila godinu dana kasnije. Povjerenstvo koje je tada trebalo pripremiti prijedlog za uspostavu takve službe dobilo je od predstavnika MORH-a izračun cijene sata leta za Mi-171Sh, Mi-8 MTV-1, Mi-17 1-VA, Mi-8 T i An-32B. Mi-171Sh bio je najjeftiniji, s cijenom sata leta od 48.960,24 kune, dok je let An-32B bio najskuplji – 68.247,38 kuna po satu. Cijena sata leta za ostale letjelice te 2012. godine iznosila je 52.825,60 kuna. Ministarstvo unutarnjih poslova prikazalo je komercijalne cijene medicinskih letova, koje su ispale višestruko jeftinije: za helikopter Bell 206 – 6.000,00 kuna, a za Bell 212 – 12.000,00 kuna. Cijena se ponešto uvećavala za „složene helikopterske letove“, npr. za let iznad mora, ali i tada je cijena MUP-ovog medicinskog prijevoza bila 5 puta manje nego cijena sata medicinskog leta Mi-8 ili Mi-17.

Iskustva iz susjedne Slovenije

Helikopter MUP-a RS na heliodromu UKC Ljubljana

U Sloveniji je praksa ponešto drugačija. Medicinskim prijevozom načelno se ne bavi vojska – načelno, jer od prosinca prošle godine helikopteri Bell 412 i Eurocopter AS532 Cougar iz sastava Slovenske vojske ipak vrše i medicinski prijevoz. Razlog je prilično prozaičan – policijski helikopteri su prizemljeni zbog neispravnosti, pa dok se kvarovi ne otklone – privremeno je uskočila vojska. U prva tri mjeseca ove godine, helikopteri Slovenske vojske zabilježili su 79 letova, od čega je njih 70 bilo u svrhu medicinskog prijevoza, 8 za spašavanje u planinama, te 1 za traženje osobe nestale u moru. U istom razdoblju prošle godine, imali su tek 29 intervencija. Krajem ovog mjeseca, ili početkom lipnja, sva tri policijska helikoptera (AB-212, AB-412 i A-109E) trebala bi ponovno biti u punom pogonu za medicinske letove i traganje i spašavanje.

Jednako privremeno, u funkciji je i heliodrom koji je Slovenska vojska uredila u Vojarni “Edvarda Peperka” u Ljubljani. Za potrebe hitnog medicinskog prijevoza u posljednje 3 godine korišten je heliodrom UKC Ljubljana (Univerzitetni klinični center Ljubljana), no zbog izgradnje nove hitne službe UKC-a Slovenska vojska prepustila je u tu svrhu svoj heliodrom u glavnoj ljubljanskoj vojarni. On se počeo koristiti 23. prosinca prošle godine, i bit će u upotrebi do kraja ljeta, kada bi se ponovno trebao otvoriti heliodrom UKC-a Ljubljana. Nažalost, ako ništa drugo, a ono se takvi civilno-vojni odnošaji po pitanju medicinskog prijevoza uopće ne sviđaju Europskoj komisiji – koja je krenula i istraživati tu praksu u Sloveniji, kojoj prijete sankcije radi kršenja direktive EC 965/12.