Od prvog ožujka ove godine plaće djelatnih vojnih osoba bitno će porasti, najavili su na današnjoj 287. sjednici Vlade premijer i ministar obrane. Dio je to reforme plaća za državne i javne službenike, čiji je dodatak  za posebne kategorije – od pravosudnih policajaca do pripadnika OS RH – danas usvojen i stupit će na snagu za tjedan dana. Osnovna ideja ove reforme je, tvrde članovi Vlade, ispravljanje nepravde te prioritetno povećanje plaća onima kojima je ona do sada bila najniža. Kako je uvodno rekao premijer Andrej Plenković:

„Ovo je najveće povećanje plaća u Hrvatskoj vojsci nakon niza godina. Dapače, Hrvatska vojska je doživljavala u vrijeme nekih ranijih vlada i smanjenja plaća, a mi smo Vlada koja i inače – u odnosu na 2016. i proračunska izdvajanja kad je proračun za Ministarstvo obrane i naše Oružane snage bio oko 550 milijuna eura – sada smo toliko povećali proračun da on iznosi 1,18 milijardi eura. Cijelo vrijeme smo – osobito reformom u našem prvom mandatu – vratili hrvatskog vojnika u središte naše obrambene politike i vratili mu materijalna prava koja su mu ranije bila oduzeta, i sa određenim dodacima kompenzirali nepravdu u smislu ne-povećanja plaća. Ova reforma sada to u potpunosti mijenja i vidite po različitim činovima u Hrvatskoj vojsci koliko rastu plaće ljudima u našim Oružanim snagama. Zasluženo, jer želimo da mladi također biraju i vojni poziv kao jedan  od onih poziva koji se odnosi na državnu službu i mislim da će i oni itekako biti zadovoljni sa ovom reformom“.

Plenković je na kraju ukratko rekapitulirao osnovne novosti reforme plaća:

„Podsjećamo: privremeni dodatak na najniže koeficijente – lipanj ’23.-ožujak ’24. 300 milijuna eura, povećanje osnovice za 5% u listopadu ’23. 298 milijuna eura, božićnica – povećanje s 232 na 300 eura – 17 milijun eura, novo pravo – uskrsnica koje prije nije bilo pa je to svježih 25 milijuna eura, od prosinca ’23. do ožujka ’24.  prosječno povećanje za 14,7 milijuna eura (krivo, misli na postotak, op.a.) – težina ove reforme 920 milijuna eura, povećanje plaća u Hrvatskoj vojsci – 70 milijuna eura. Ukupan trošak ove reforme – državne službe, javne službe, Hrvatska vojska,  sigurno-obavještajni sustav – 1.063 milijarde eura više za plaće ljudi u državnom i javnom sektoru. Najveće povećanje u povijesti, najkvalitetnije ujednačavanje ikada, poticaj ljudima za njihov rad, za njihov  trud“.

Nakon svojih kolega, ministara Malenice, Piletića i Božinovića, i ministar obrane Ivan Anušić obrazložio je promjene u svom resoru, odnosno Prijedlog uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe:

„Od početka mandata ove Vlade čovjek – naš vojnik i mornar, dočasnik i časnik – u središtu su obrambenog sustava te su donesene brojne mjere za poboljšanje njihovih materijalnih prava, uvjeta života i rada. Daljnje populariziranje vojnog poziva i ostanka u vojnog službi, materijalni status i poboljšanje standard vojnika  u fokusu su ove vlade. U tom smislu, kao jedna od najvažnijih mjera su koeficijenti osobnog čina za izračun plaće djelatnih vojnih osoba koje danas predlažemo ovom uredbom. Važno je istaknuti da se koeficijenti osobnog čina za djelatne vojne osobe nisu mijenjali od 2008. godine, odnosno te koeficijente je Vlada 2014. godine čak i umanjila za 3 posto. U mandatu naših vlada od 2016. godine do danas osnovica za plaću djelatne vojne osobe povećala se za 40 posto. Zato predlažem da se koeficijent vojnika i mornara izjednači i ujednači sa policajcima – s trenutačnih 1,164 poveća na 1,6, čime bi osnovna plaća vojnika i mornara porasla. Riječ je o povećanju koeficijenata od 40%. U prijedlogu novih koeficijenata vodili smo se načelom da oni koji su u obrambenom sustavu imali najniže plaće dobiju najveće povećanje, tako da su najviše uvećani najniži koeficijenti naših vojnik i mornara. Vlada je u lipnju prošle godine odlučila i o isplati privremenog dodatka na plaću djelatnim vojnim osobama u iznosu i pod uvjetima koji su određeni tada odlukom Vlade, koja se odnosila na državne i javne službenike. Time je tako dodatno poboljšala materijalni položaj djelatnih vojnih osoba s najnižim primanjima do donošenja ove uredbe“.

Iako Vlada u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nije objavila prihvaćeni „Prijedlog uredbe o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe“, iz prezentacije koja je pratila izlaganje premijera Plenkovića moglo se iščitati o kakvim se povećanjima radi. Iako se radi o bruto plaći, vidljivo je da najveće povećanje neće dobiti najobičniji vojnik, kojem će bruto plaća porasti s 1.103 na 1.515 eura (odnosno osnovna neto plaća vojnika i mornara sa 816 eura raste na 1.080 eura), već DVO u činu skupnika – s postojećih 1.240 na 1.800 eura. Prosječno povećanje bruto plaća je oko 500 eura, no ne za sve – tako će npr. bojniku/kapetanu korvete bruto plaća porasti za nešto manjih 439 eura, što je drugo najmanje povećanje. Ipak, još manje povećanje čeka budućeg načelnika GS OS RH, jer prema novoj Vladinoj reformi plaća general zbora/admiral dobit će povećanje bruto plaće od svega 62 eura, odnosno s postojećih 5.053 plaća će mu skočiti na 5.115 eura.

U četvrtak navečer Vlada je objavila i dokument s novim koeficijentima. Tako što se DVO tiče, koeficijenti osobnog čina iznose:

1. general zbora/admiral – 5,40

2. general-pukovnik/viceadmiral – 5.15

3. general-bojnik/kontraadmiral – 4,40

4. brigadni general/komodor – 3,80

5. brigadir/kapetan bojnog broda – 3,15

6. pukovnik/kapetan fregate, pukovnik vojni specijlist glazbene struke, kapetan fregate vojni specijalist glazbene struke –      2,70

7. bojnik/kaapetan korvete, bojnik vojni specijalist/kapetan korvete vojni specijalist – 2,50

8. satnik/poručnik bojnog broda, satnik vojni specijalist/poručnik bojnog broda vojni specijalist – 2,30

9. natporučnik/poručnik fregate, natporučnik vojni specijalist/poručnik fregate vojni specijalist – 2,25

10. poručnik/poručnik korvete, poručnik vojni specijalist/poručnik korvete vojni specijalist – 2,20

11. časnički namjesnik – 2,30

12. stožerni narednik/stožerni narednik vojni specijalist – 2,20

13. nadnarednik/narednik vojni specijalist – 2,10

14. narednik/narednik vojni specijalist -2,00

15. desetnik/desetnik vojni specijalist – 1,95

16. skupnik/skupnik vojni specijalist – 1,90

17. razvodnik – 1,80

18. pozornik – 1,75

19. vojnik/mornar – 1,60

Vlada je na današnjoj 274. sjednici usvojila „Prijedlog uredbe o izmjeni Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“. Pri tome, pribjegla je uredbi kako bi skratila postupak i bez procedure koja uključuje Sabor i nadležni saborski Odbor za obranu donijela izmjenu jednog članka aktualnog Zakona o službi u OS RH. Kako je prije gotovo mjesec dana najavio ministar obrane Ivan Anušić, radi se o izmjeni godina života s kojima ugovorni vojnici i mornari  moraju nužno izaći iz sustava. Anušić je ovu izmjenu obrazlagao i na današnjoj sjednici:

„Od početka mandata ove Vlade fokus rada u Ministarstvu obrane je na čovjeku kao središtu obrambenog sustava. Donesene su brojne mjere za poboljšanje materijalnih prava i uvjeta života i  rada vojnika, dočasnika i časnika. Prema trenutačnom važećem Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske vojnici i mornari po sili zakona moraju s 45 godina života napustiti radnu vojnu službu, čime dio njih ne može ostvariti pravo na mirovinu po propisima za djelatne vojne osobe. Stoga se predlaže povećanje dobne granice na 50 godina života za tu kategoriju vojnog osoblja kako bi te vojne osobe po izlasku iz obrambenog sustava imale mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu. Na taj bi im se način ujedno omogućila tranzicija i prilagodba na život u civilnoj zajednici. Radi populariziranja dragovoljnog vojnog osposobljavanja, prijema i ostanka u vojnoj službi i ovim se rješava jedna od prioritetnih potreba kako bi se u skladu s navedenim omogućilo zadržavanje vojnika i mornara u službi u Hrvatskoj vojsci“.

Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, prvotna izmjena ove odredbe napravljena je u mandatu ministra Damira Krstičevića koji je to obrazlagao kao „ugovor na neodređeno vrijeme“ (za razliku od ranijih odredbi koje su za vojnike i mornare predviđale potpisivanje maksimalno 3 ugovora). No Krstičevićev ugovor na „neodređeno“ imao je i zamku – radilo se o „neodređenom vremenu“, ali najkasnije do navršene 45. godine života vojnika ili mornara. Anušić sada ovime povećava trajanje „neodređenog vremena“ do 50. godine života kako bi potom – zahvaljujući beneficiranom radnom stažu – profesionalni vojnici i mornari imali uvjete za mirovinu. Time MORH, s jedne strane, pomaže dijelu profesionalnih vojnika, napuštajući Krstičevićevu ideju o ikakvoj prilici za „drugu karijeru“. S druge strane, MORH i OS RH djelomično rješavaju i vlastiti kadrovski problem – sve slabiji interes za karijeru profesionalnog vojnika. No, umjesto aktivnih kampanja privlaćenja mladih, kombiniranih s ozbiljnim poboljšavanjem radnih uvjeta i plaća, radije se pribjeglo klasičnom receptu penzija kao mamca za postojeće (sve malobrojnije i starije) osoblje.

Doduše, ovakvim povećavanjima dobne granice za ostajanje u djelatnoj službi povećava se i prosječna starost vojske, koja – umjesto da se pomlađuje – postaje iz godine u godinu sve starija. Ali, kad već u Ukrajini gledamo branitelje s prosječno 35 do 45 godina (jer štede mlade od ratnih stradanja), te agresore koji ondje prosječno imaju 45 do 55 godina (jer mnoge siromahe u tim godinama privlače veliki ratni prihodi prije stvarnog kraja radnog vijeka), što se i Hrvatska ne bi za ubuduće nastavila oslanjati na djelatno ljudstvo pred penzijom – prije no što ionako bude dovoljno Nepalaca u državi da se ustroje postrojbe domaćih Gurki i u OS RH…

Od četvrtka, 14. rujna, na snazi su dvije nove odluke Ministarstva obrane RH – „Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi“ i „Odluka o visini naknade za stanovanje“. Obje odluke objavljene su u Narodnim novinama (103/2023 od 6. rujna ove godine) i, kako kaže MORH, predstavljaju „poboljšanje kvalitete življenja pripadnika Hrvatske vojske u mjestima njihove službe“.

Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi, kako joj i ime kaže, propisuje naknade za rad u terenskim uvjetima, stražarske službe i dežurstva. Po novom, djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za rad u terenskim uvjetima u visini od 27,00 eura neto po danu (prema Odluci iz 2019. to je iznosilo 130 kn neto po danu), a za vrijeme angažiranja subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom naknada iznosi 32,00 eura neto po danu (ranije 150 kn neto po danu). Jednako tako, podignuta je naknada i za stražarsku službu (u trajanju duljem od 12 sati), koja sada iznosi također 27 eura neto podanu, odnosno 32 eura neto po danu za stražarenje subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom. Do sada su i te naknade iznosile 130, odnosno 150 kuna neto po danu. Podignuta je i naknada za dežurstvo – prema novoj odluci, ona iznosi 20 eura neto po danu, odnosno 25 eura neto po danu za dežurstvo subotom, nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom. Ranije se dežurstvo plaćalo 100 kn neto, odnosno 130 kn neto po danu.

Za pomoć Sloveniji – posebna naknada (Photo: Slovenska vojska)

Tu je propisano još i da DVO koji ima pravo na naknadu za posebne odlike rada u službi nema pravo na dnevnicu (te dvije naknade međusobno se isključuju), kao ni na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično. Naknade za uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i pomoći institucijama civilne vlasti, organizacijama i službama namijenjenima zaštiti i spašavanju te stanovništvu u slučaju katastrofa, velikih nesreća i nesreća općenito, potrage i spašavanja, prijevozu unesrećenih ili oboljelih, posebnom odlukom propisuje ministar obrane. Upravo smo prije mjesec dana svjedočili takvo odluci, kada je ministar obrane Mario Banožić propisao da se „pripadnicima Hrvatske vojske koji su angažirani u Sloveniji povećava naknada te ona sada iznosi 80 eura neto“.

Naknade za stanovanje

Koliko košta stanovanje na Visu?

Druga nova odluka koja je na snagu stupila krajem prošloga tjedna je „Odluka o  visini naknade za stanovanje“. Radi se o značajnijom podizanju naknada, ovisno o mjestu službe. Najviše – 480 eura neto, dobit će se za sljedeća mjesta službe: Brijuni, Buševec, Divulje, Dubrovnik, Dugi Otok, Dugo Selo, Kozjak, Kravarsko, Kupari, Lastovo, Lučko, Mali Lošinj, Mljet, Molunat, Orebić, Osijek, Pelješac-Rota, Pelješac-Sveti Ilija, Ploče, Podvornica, Pula, Rakitje, Rijeka, Savudrija, Split, Sveta Nedelja, Šibenik, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Gorica-Pleso, Vis, Zadar, Zagreb, Zagreb-Sljeme, Zemunik Donji, Žirje, Žrnovnica. U odnosu na odluku iz 2018., tu je ponovome došlo do proširivanja popisa mjesta službe za koja će se isplaćivati ova najviša naknada – primjerice, Mali Lošinj i Mljet skočili su s mjesta s najnižom naknadom u popis mjesta službe s najvišom naknadom.

Drugu kategoriju čine mjesta službe za koja će se isplaćivati srednje velika naknada u iznosu od 340 eura neto, i to se odnosi na mjesta: Benkovac, Bjelovar, Daruvar, Delnice, Doljani, Đakovo, Gašinci, Karlovac, Knin, Križevci, Našice, Požega, Požega-Papuk, Sinj, Učka-Brgud, Varaždin, Varaždin Breg, Vinkovci, Vinkovci-Borinci, Vukovar. Dakle, u ovoj kategoriji su  po novome Delnice, Doljani, Knin, Našice, Požega i Požega-Papuk, te Varaždin Breg, za koje se do sada isplaćivala najniža naknada od 1.300 kn neto. Time je novom odlukom drastično smanjen popis mjesta službe za koja se isplaćuje najniža naknada pa ih se u prošlotjednoj odluci navodi samo kao „ostala mjesta službe u RH“, i naknada za njih iznosi 260 eura neto.

Navedene odluke prethodno su prošle kroz javno savjetovanje, a unatoč jasno obrazloženim opaskama, Ministarstvo obrane niti jednu nije uvažilo, obrazlažući da su spomenuti problem već riješeni ili kroz nove odluke ili kroz niže propisane akte.

Vlada je prošloga tjedna, točnije u četvrtak 15. lipnja, donijela odluku o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima, potom službenicima i namještenicima u javnim službama, te djelatnim vojnim osobama. Kako je na 226. Vladinoj sjednici rekao državni tajnik u MORH-u Branko Hrg:

„Ovim zaključkom predlaže se da ministar obrane u skladu s člankom 152 Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnim vojnim osobama odlukom odredi isplatu privremenog dodatka na plaću prema vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće. Isplata privremenog dodatka bit će u iznosu i pod uvjetima koji su određeni odlukom o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima, te službenicima i namještenicima u javnim službama. Ovom mjerom obuhvaćeno je 12.234 djelatne vojne osobe. Financijska sredstva se osiguravaju u Državnom proračunu Republike Hrvatske“.

U dodatnom Vladinom dokumentu pojašnjava se kako se tu radi o djelatnim vojnim osobama prema Uredbi o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (Narodne novine, br. 46/08 i 25/13) i to:

• vojnik – koeficijent 1,164
• pozornik – koeficijent 1,212
• razvodnik – koeficijent 1,261
• skupnik – koeficijent 1,309
• desetnik – koeficijent 1,358
• narednik – koeficijent 1,406
• nadnarednik – koeficijent 1,503
• stožerni narednik – koeficijent 1,600
• časnički namjesnik – koeficijent 1,746
• poručnik – koeficijent 1,649
• natporučnik – koeficijent 1,697
• satnik – koeficijent 1,746.

U istoj takvoj Odluci o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima, te službenicima i namještenicima u javnim službama, koja je ekspresno objavljena u Narodnim novinama dan nakon Vladine sjednice, u petak 16. lipnja (NN 65/23) navodi se:

„Državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama određuje se isplata privremenog dodatka na plaću i to:

• u bruto iznosu od 163,62 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 0,631 – 1,110
• u bruto iznosu od 130,89 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 1,111 – 1,529
• u bruto iznosu od 98,17 eura mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentom u rasponu 1,530 – 1,867.

Privremeni dodatak na plaću u iznosu iz stavka 1. ove točke isplaćuje se za puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, a u slučaju nepunog radnog vremena, razmjerno ugovorenom odnosno utvrđenom radnom vremenu.

Ako su službenici i namještenici raspoređeni na radna mjesta na kojima, bez dodatka iz ove Odluke, ne ostvaruju Zakonom propisani iznos minimalne plaće, privremeni dodatak isplaćuje se na iznos minimalne plaće“.

U članku IV. ove Odluke pojašnjava se trajanje ovog  privremenog dodatka: „Privremeni dodatak na plaću iz točke II. ove Odluke isplaćivat će se do dana ostvarivanja plaće prema uredbama kojima će se utvrditi nazivi radnih mjesta i koeficijenti za obračun plaće u skladu s novim zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama“.

Ministarstvo obrane RH u svom naknadnom priopćenju gotovo citira objašnjenje s Vladine sjednice, te navodi i objašnjenje ministra obrane Marija Banožića:

Banožić na sastanku skupine “Ramstein” (Photo: NATO)

„Ovo je samo još jedan od pokazatelja kako intenzivno radimo na poboljšanju materijalnih prava pripadnika Hrvatske vojske te kako smo se odlučili na sveobuhvatan pristup modernizacije naših Oružanih snaga. (…) Čovjek je središte obrambenog sustava i bez zadovoljnih vojnika, dočasnika i časnika nema ni jake Hrvatske vojske. Ljudi su oni koji čine razliku između dobre i najbolje vojske te ćemo i u nadolazećem razdoblju, nastaviti činiti sve da naši pripadnici OSRH imaju kvalitetu života kakvu zaslužuju“.

Dok je, s jedne strane, lijepo da hrvatski vojnici, dočasnici i časnici dobiju povišicu na plaću (pa makar i privremenu), teško je ne uočiti kako u obrambenom sustavu ima rekordno nizak broj djelatnih vojnih osoba – tek nešto više od 12.000. Prema posljednjim podacima objavljenim na web-stranici OS RH, nažalost iz svibnja 2020. godine, djelatnih vojnih osoba bilo je 14.325, odnosno 2 tisuće više od prošlog tjedna na sjednici Vlade objavljenog broja DVO. Tu se već može govoriti o ostavštini ministra Marija Banožića, čiju izmišljenu izjavu o „pokazateljima kako se intenzivno radi na poboljšanju materijalnih prava“ navodi Ministarstvo obrane u svom priopćenju. Naime, umjesto na sjednici Vlade, Banožić je u to vrijeme bio u Bruxellesu, na sastanku Obrambene kontaktne skupine za Ukrajinu („Ramstein“) i teško je od tamo išta poručivao o plaćama vojnika u Hrvatskoj.

Nakon godinu dana provedbe, danas su u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici prezentirani rezultati projekta „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske“. Idejna začetnica i nositeljica projekta je bivša saborska zastupnica, a danas državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova Irena Petrijevčanin Vuksanović, a financirala ga je Vlada SAD-a uz podršku Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu. Projekt je jedan od 11 izabranih u konkurenciji više od 300 prijavljenih projekata iz cijelog svijeta. U sklopu projekta održane su i dvije edukacijske radionice – jedna na Hrvatskom vojnom učilištu i druga u Pomorskoj bazi „Lora“ u Splitu.

„Izuzetno mi je drago da je došlo do završetka ovog projekta koji je specifičan i originalan po tome što je po prvi puta došlo do suradnje i sinergije između Ministarstva unutarnjih poslova, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i američke ambasade, odnosno američke Vlade posredstvom američke ambasade. Ovo je specifičan projekt zato što prvi puta u Hrvatskoj u 30 godina mi dobivamo analitičku introspekciju položaja i statusa žena unutar sustava sigurnosno-obrambenog“,

naglasila je nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Davor Božinović – potpredsjednik Vlade, Višnja Ljubičić – pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Irena Petrijevčanin Vuksanović – nositeljica projekta, i Caitlin S. Piper – Veleposlanstvo SAD u RH

U projektnom dijelu anketnih ispitivanja sudjelovalo više od 500 ispitanika, od toga 156 iz MORH-a i oko 360 iz MUP RH, a analiza je pokazala da „postoje određene prepreke u postizanju uravnoteženog sudjelovanja žena, posebice na višim i visokim pozicijama odlučivanja, a jednako tako i određene prepreke vezano uz prepoznavanje i suzbijanje diskriminacije, odnosno uznemiravanja“, rekla je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Ono što je važno instituciji Pravobraniteljice je da ovi sigurnosno-obrambeni sustavi, zajedno s primjerice vatrogastvom, koji su tradicionalno „muški sustavi“, budu uključivi i otvoreni prema prepoznavanju ustavnog načela ravnopravnosti spolova i prema većoj uključivosti žena, kako u civilnoj sektoru, tako i u djelatnom vojnom sektoru. Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović zato se može pohvaliti kako se na nekima od najodgovornijih pozicija u MUP-u nalaze upravo žene: „To je dodatno jamstvo da ova vrlo važna pitanja prava i ravnopravnosti, općenito humanizma, su visoko na listi prioriteta u našem svakodnevnom radu“.

Zastupljenost žena u ukupnom broju zaposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova iznosi 30,96 posto, ali je samo njih 10% na rukovodećim položajima. Udio žena u ukupnom broju policijskih službenika trenutačno iznosi 20,39 posto, dok je udio žena u ukupnom broju zaposlenih državnih službenika i namještenika (u MUP-u) 72,79 posto. Udio žena na rukovodećim radnim mjestima državnih službenika i namještenika u MUP-u iznosi gotovo 54 posto. Kontinuirano se radi na jačanju kompetencija policijskih službenika i službenica na temu rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja. Tijekom prošle i pretprošle godine kroz zasebne programe specijalizacije na Policijskoj je akademiji educirano ukupno 504 policijskih službenica i službenika. U zadnje četiri godine udio žena koje su upisale program prekvalifikacije za zanimanje policajke porastao je za 14 posto. U školskoj godini 2019./2020. udio ženskih polaznica u programu obrazovanja iznosio je 32 posto.

A MORH?

Od 14.836 djelatnih vojnih osoba zaposlenih u Ministarstvu obrane RH na dan 31. prosinca 2020. bilo je 1936, odnosno 13% žena – od toga 19,19% časnica, 10,84% dočasnica i 11,49% vojnikinja. No puno je veći omjer ako se pogleda udio žena u kategoriji državnih službenika i namještenika – 0d 2048 državnih službenika i namještenika žena je na posljednji dan prošle godine bilo 1028 ili 50,2%. Na voditeljskim dužnostima u MORH-u tijekom prošle godine bilo je raspoređeno 36,4% žena, dok je na zapovjednim dužnostima u OS RH bilo 10,4% žena. Među 30 generala samo je jedna generalica, dok je među visokim časnicima razine brigadira samo 6,73% žena (ukupno njih 23). Tijekom 2020. godine programa Slijedno rastuće izobrazbe časničkog i dočasničkog kadra na HVU završilo je 12,2% žena (odnosno njih 84), a udio žena među kadetima prošle je godine iznosio čak 24,75% (odnosno 107 žena).

„Iako se Hrvatska vojska nalazi u gornjem dijelu, ajmo je nazvati NATO-ve tablice po broju zastupljenosti žena u Oružanim snagama, njihova zastupljenost na vodećim dužnostima ipak još nije na zadovoljavajućoj razini. Svjesni smo toga, i radimo i ulažemo mnogo kako bismo povećali njihovu zastupljenost upravo na tim zapovjednim i rukovodećim dužnostima. Nastavit ćemo i dalje sustavno, kontinuirano i intenzivno raditi u području rodne ravnopravnosti i osnaživanja položaja žena u Hrvatskoj vojsci“.

obećao je general-pukovnik Siniša Jurković, dok se savjetnik Predsjednika Republike za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić prisjetio anegdote iz 2003. godine, kada je kao načelnik Uprave za međunarodnu vojnu suradnju pred ministricom obrane Željkom Antunović, pomoćnicom ministrice za obrambenu politiku i planiranje Jelenom Grčić Polić i tadašnjom šeficom kabineta pomoćnice ministrice Gordanom Garašić, te Mirom Ricardel – šeficom visoke američke delegacije i pomoćnica tadašnjeg američkog ministra obrane, držao brifing o hrvatskom doprinosu u Afganistanu.

„Jedan moj djelatnik je držao brifing za njih o našem doprinosu u Afganistanu, i sve je išlo dobro dok nije došao do 3. ili 4. slajda gdje smo konkretno govorili o našem doprinosu. I ‘Bullet’ broj 1 je bio da smo tamo imali jedan vod Vojne policije. ‘Bullet’ broj 2 – imali smo tamo 3 terenska vozila. ‘Bullet’ broj 3 – jedan mali sanitetni dio. Broj 4 – 2 psa, i broj 5 – 3 žene. Kad sam to vidio htio sam se nekako sakriti, misleći – ‘možda neće nitko ništa primijetiti’, kad odjednom počele su se sve žene smijati u sobi. I na kraju je ispala jedna zanimljiva šala, možda koincidentno ili ne, mene su nakon toga poslali na re-edukaciju u Veliku Britaniju, na školovanje“.

Kasnije, kao ravnatelj SOA-e, Lozančić je ustanovio kako pitanje rodne ravnopravnosti treba proširiti i van obrambenog sektora, prije svega na sigurnosno-obavještajno polje gdje je, tvrdi, uspio napraviti značajne pomake. O tome smo na portalu Obris.org pisali prošle godine, kada je prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova položaj žena u obavještajnim službama bio bolji nego u drugim dijelovima sigurnosno-obrambenog resora – u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, npr., od ukupnog broja zaposlenih bilo je čak 39% žena, dok ih je na višim i čelnim radnim mjestima bilo 25%. MORH se već ranije izjasnio da se pri promaknućima vodi načelom tzv. „pozitivne diskriminacije“, što je prema jednima dobra, a prema drugima loša mjera. Za nositeljicu projekta o osnaživanju žena u vojnim snagama i mirovnim misijama to je ipak dvojbeno:

„Čim je riječ ‘diskriminacija’ u pitanju ne vidim ništa pozitivno, tako da se moram ovdje ipak ograditi. Pozitivno bi bilo da je pola-pola, ajmo reći, da je 50% muškaraca, 50% žena, ako govorimo u tim kategorijama, naravno kada govorimo o upravljačkim pozicijama. Sve dok nismo barem na polovici, ja smatram da nismo postigli naš cilj“.

Prema istraživanju Irene Petrijevčanin Vuksanović, od 150 ispitanika iz Oružanih snaga skoro 1/3 bila je izložena nekom obliku diskriminacije u području ravnopravnosti spolova (najčešće kao mete ogovaranja i širenja glasina, žrtve seksističkih komentara i neprimjerenog komentiranja izgleda), od čega su značajnije bile izložene žene (38,7%). Više od polovice ispitanika bilo je izloženo nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu su žene bilo izloženije nego muškarci (61,3% u odnosu na 50%). Među počiniteljima diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja najzastupljeniji su nadređeni (46,6%), te kolege i kolegice (36,9%). Međutim, manje od 11% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja.

U MUP-u je, pak, nešto više od 1/5 ispitanika bilo izloženo nekom obliku diskriminacije, od čega je više od 1/3 žena izjavilo da su bile žrtve diskriminacije. Gotovo polovica ispitanika bila je izložena nekom obliku uznemiravanja i nasilja, pri čemu je bilo čak 65,25% žena, dakle gotovo 2/3 ispitanica u MUP-u je bilo izloženo nekom obliku uznemiravanja ili nasilja (ogovaranju/širenju glasina, ignoriranju, verbalnom vrijeđanju,ili seksističkim komentarima). Samo 8,15% osoba prijavilo je doživljenu diskriminaciju ili uznemiravanja. To je zabrinjavajući podatak koji pokazuje nedostatak povjerenja u kontrolne mehanizme, što se može popraviti, kako kaže Irena Petrijevčanin Vuksanović,

„(…) samo kroz edukaciju i prevenciju. A čuli smo postotak i došli smo do tog postotka anketom na više od 500 ispitanica i ispitanika – samo 11 posto njih ima povjerenja u prijavu nekog oblika nasilja, mobbing, zlostavljanja, itd. To je jako loš postotak i mislim da taj postotak također trebamo početi osvješćivati i trebamo podizati razinu svijesti i povjerenja u institucije i u osobe kojima treba prijaviti svaki oblik zlostavljanja“.

Krajnji rezultat projekta je 10 preporuka koje mogu značajno unaprijediti položaj i status žena u sigurnosno-obrambenom sustavu.

„Svakako da se preporuke mogu implementirati kroz naše interne akte. Mi imamo jako dobru legislativu na razini Vlade, znači imamo sve zakone koji suzbijaju diskriminaciju i potiču ravnopravnost spolova. Tu je, čuli smo, i članak 3 Ustava RH gdje je ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota, a sada je zapravo ovaj project otvorio i dodatne mogućnosti da se kroz interne akte sustavi poput MUP-a i MORH-a, a čuli smo da ovdje treba uključiti i sigurnosno-obavještajni sustav, dovedu na razinu da zaista ta ravnopravnost spolova, a prije svega govorimo o upravljačkim pozicijama, dovede na još bolju razinu nego što je sada“.

zaključuje Irena Petrijevčanin Vuksanović.

Kako je u popodnevnim satima kratko priopćilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, danas, „u četvrtak 30. rujna 2021. godine, pronađen je smrtno stradali pripadnik Oružanih snaga RH na području Vukovarsko-srijemske županije. Pripadnik Hrvatske vojske RH smrtno je stradao izvan službe. Istraga je u tijeku“. Pripadnici postrojbe pokojnika u kontaktu su s obitelji stradaloga, a ministar obrane s djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske izrazili su sućut obitelji i prijateljima preminulog pripadnika Hrvatske kopnene vojske..

Pri tome, hrvatsko Ministarstvo obrane iskoristilo je u priopćenju formulaciju „pronađen smrtno stradali pripadnik“ koju se često koristilo ovoga ljeta, tako da je dio medija i današnju situaciju odmah povezao s mogućim novim slučajem samoubojstva. No, lako bi moglo biti da se ovdje neugodno krenulo brzati sa zaključcima.

Kako neslužbeno doznajemo, danas je bila riječ o iznenadnoj smrti u snu 30-godišnjeg pripadnika Tigrova, koji je noćas odradio posljednju stražu za OS RH. Preminuli vojnik bio je i pripadnikom prvog hrvatskog kontingenta u NATO aktivnosti ojačane Prednje prisutnosti u Litvi, koji je krajem studenog 2017. svečano ispraćen u prvi takav angažman OS RH na sjeveru Europe, te se nakon 7 mjeseci uspješnog obavljanja zadaća u Litvi vratio u Hrvatsku krajem lipnja 2018. godine. Nažalost, taj je kontingent već u prvim danima angažmana pogodila tragedija, kada je jednako iznenada u snu preminuo i razvodnik Mario Pavišić Drndo.

P.S. Ministarstvo obrane RH je u četvrtak, 30 rujna, oko 21 sat dopunilo svoje dotadašnje formularno priopćenje novim podacima, navodeći još: „Nisu pronađeni elementi nasilne smrti. Uzrok smrti znat će se nakon obdukcije“.

Jedna svijeća, bez zastava na pola koplja, bez ijedne crne zastave. Takav su prizor u utorak, 20. srpnja, zatekli novinari na ulazu u Ministarstvo obrane, ni 24 sata nakon vijesti o smrtno stradaloj vojnikinji u Vinkovcima. Val samoubojstava, do sada još nezabilježen u Oružanim snagama RH, neće rezultirati nekim bitnijim promjenama ili odgovornošću, jer hrvatski vojnici i vojnikinja digli su ruku na sebe van službe, a načelno se ne smatra da sam taj čin ima veze s njihovim poslom. I to je to.

Na press-konferenciji u MORH-u državni tajnik Branko Hrg ponovio je  sve ono što se već ranije moglo čuti – da slučajevi nisu međusobno povezani, da niti jedan slučaj nije vezan uz službu niti je počinjen u prostorima vojarni Oružanih snaga RH. Naravno, napomenuo je Hrg, sve je još u procesu istraga koje provode civilna i vojna policija.

Direktor GS OS RH general-bojnik Ivica Olujić napomenuo je da se samoubojstvo u Oružanim snagama smatra težim oblikom incidentnih događaja. U posljednjih 20 godina, odnosno od 2001. godine pa do danas, samo 2011. godine nije bilo niti jednog slučaja samoubojstva u OS RH, dok je u svim ostalim godinama tijekom tog razdoblja bilo takvih slučajeva. U posljednjih 15 godina, otkad su OS RH ustrojene otprilike u sadašnjoj brojčanoj veličini, godišnje je bilo između 1 do 4 slučaja samoubojstva. Prošle godine bio je zabilježen 1 slučaj, te još jedan pokušaj samoubojstva prilikom kojeg je čovjek spašen. Ove godine – s današnjim danom – zabilježeno je 5 samoubojstava, od toga 4 u lipnju i srpnju.

„Samoubojstva su počinili pripadnici koji su praktički u svim kategorijama, dakle u kategorijama ročnik vojnika na dragovoljnom služenju, vojnika pod ugovorom koji rade u OS s vojničkim činovima, te dočasnici i časnici. Kao što je rekao državni tajnik, oni su bili na službi po potrebama, u različitim postrojbama, u različitim mjestima službe, i doista niti na jedan način nisu bili međusobno povezani. Samoubojstva su počinjena u 3 slučaja vješanjem, i u dva slučaja uporabom vatrenog oružja – jedan slučaj uporabe pištolja koji je bio u vlasništvu smrtno stradale osobe (u legalnom vlasništvu i registriran), drugi slučaj je bio aktiviranjem ručne bombe koja je, jasno, bila nelegalno u posjedu“,

rekao je ponešto detaljnije general Olujić. Svih 5 pripadnika OS RH bilo je na liječničkom pregledu u 2019. te 2020. godini, i tom prilikom nisu pronađeni indikatori koji bi ukazivali na nekakve teškoće. „Imamo već plan i mjere koje moramo poduzeti i učiniti sve što moramo učiniti da eventualno prepoznamo i spriječimo takve događaje“. Dok traje istraga, ponešto se za sada može saznati iz ostavljenih poruka:

„Pripadnici koji su digli ruku na sebe imali su svoje razloge. Vrlo su ozbiljni razlozi u nekim slučajevima, a naravno da se time bave istražni organi, i civilna policija i vojna policija, i da nikada do kraja nećemo rasvijetliti. U nekim od ovih događaja su ostavljene određene poruke, pisma, i ona na neki način pomažu da razumijemo što se dogodilo. I naravno, mi ćemo sve to koristiti u budućnosti koliko budemo mogli“.

Koliko je do sada poznato, naglasio je direktor GS general Ivica Olujić, niti u jednom slučaju nije bila riječ o ovisnosti o drogama: „Postoji drugi set problema u svakom od ovih slučajeva, pa i ovisnosti, ali ne o drogama“.

Na tom su tragu, samo koji sat ranije, bile i izjave predsjednika HR Zorana Milanović, koji je tijekom posjeta Varaždinu na novinarski upit što se to događa u hrvatskim Oružanim snagama rekao:

„Pratim ja to i znam o tome cijelo vrijeme od načelnika i vojnih zapovjednika. To su nažalost stvari koje se događaju, posebno u ovako jednom psihološki uzdrmanom periodu, kao nakon godinu i pol dana izolacije i života u nenormalnim okolnostima. Vojnici su ljudi kao i svi drugi, imaju obitelj, imaju svoje probleme, imaju neki i svoje dugove… Znam dosta o stvarima koje su se dogodile, o tragedijama koje su se dogodile u zadnje vrijeme i čekat ću još malo prije nego što kažem svoj sud o mogućim uzrocima ovakvih tragičnih događaja, ne samo kad su u pitanju vojnici“.

Kauzalna povezanost između ovih slučajeva ne postoji, rekao je Milanović, ali – „Moguće da postoji povezanost s nekim elementima socijalne patologije i poremećaja koji postoje u vojsci i izvan nje“. Nešto slično izjavio je istoga dana i državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop u programu N1 televizije:

„Nakon prvih slučajeva ove godine, koji su se nekako u kratkom vremenu dogodili, dali smo dodatni napor – analizirajući što se to u biti događa. Svi znamo da živimo i još u jednim dodatnim okolnostima, to je bolest Covid-19 i nekako smo došli do spoznaja da… ovoga, ni jedan slučaj koji se, evo, dogodio – nije se dogodio zbog nekog stanja u službi. Nekog mobbinga, pritiska ili nečeg trećeg. Najčešće je to teška situacija, ili nekako vezano za određene vrste ovisnosti. Mi ćemo nastaviti raditi dalje. Sve aktivnosti, u biti, provodimo i sa civilnom policijom, i civilnim službama, i pokušat ćemo nekako preventivno djelovati. Da budem konkretan, u tom dijelu smo i poduzeli određena osvježenja, ovoga, određenih programa, koji se tiču školovanja, ali i da se pomogne zapovjednicima i vojnim psiholozima koji dnevno rade s ljudima, kako bi nekako ukazali na to što se događa i preventivno mogli djelovati. I, kao što sam rekao, u budućnosti eventualno smanjiti, ako ne spriječiti takva događanja”.

Osvježenja koja je Jakop najavio tiču se ne samo vojnih školski programa, nego i rada u postrojbama. Što se dosadašnje prevencije tiče, kako je rekla vojna psihologinja bojnica Marcela Kovačić Tomac, psiholozi prate vojnike od njihovog ulaska pa do izlaska iz vojske, no postoje i drugi vidovi psihološke pomoći:

„Krizna psihološka potpora postoji na dva načina – prva je nekakva psihološka prva pomoć za koju osposobljavamo dio zapovjednog kadra koji je neposredno u kontaktu s vojnicima koji bi mogli biti izloženi stresu na nekakvim vježbama ili međunarodnim vojnim operacijama. Dakle, to provode i psiholozi, ali i ne-psiholozi, to je doslovno prva pomoć. Isto tako imamo i psihološke krizne intervencije po nekakvom nemilom događaju – na žalost, kao što smo sada bili svjedoci ovih zadnjih pet… Provode se psihološke krizne intervencije, a to provode ovlašteni službeni vojni psiholozi koji imaju zadovoljene i završene određene obuke i izobrazbe”.

No koliko to u obrambenom sustavu točno ima psihologa, general Olujić ne izričito pitanje novinara nije želio odgovoriti, već je samo rekao: „Psihologa imamo dovoljno. (…) Ta brojka je nekoliko desetina“. Međutim, kada se govori o konkretnih 5 slučajeva samoubojstva: „Ovi ljudi nisu zatražili pomoć u onom obliku i na onakav način da bi netko nešto morao poduzeti, a da je to propustio učiniti. To nismo utvrdili u ovih 5 slučajeva“. Čelni ljudi obrambenog sustava odbijaju svaku mogućnost da razlozi za ovaj aktualni val samoubojstava leže u službi, u poslovima i zadaćama koje su smrtno stradale osobe obavljale, te kategorički tvrde kako uzroke treba tražiti u njima samima ili u njima bliskim ljudima.

Prije 12 godina regiju je potresla vijest o samoubojstvu slovenske vojnikinje, koja se ustrijelila u NATO misiji na Kosovu, i to pred očima dočasnika koji je došao s njom porazgovarati o njenom izostanku s obuke. Za nju je te 2009. rečeno baš sve kao i za hrvatske vojnike 2021. godine – prošla je psihološke pripreme prije odlaska u misiju, i ni u jednom trenutku nije zatražila psihološku pomoć. Kada je prošle jeseni samoubojstvo ispred vojarne „Vasa Čarapić“ u Beogradu počinio pripadnik Vojske Srbije, također je rečeno da taj čin nije imao veze sa službom, niti s međuljudskim odnosima u tamošnjoj vojsci, već je preminuli vojnik imao privatne probleme. Kao što je rekao predsjednik Milanović, „i vojnici su ljudi“, no ovakav val samoubojstava u OS RH nije nešto što se samo tako može podvesti pod taj nazivnik. Samoubojstva vojnika itekako su odgovornost obrambenog sustava, te jasan znak kako sve te razne postojeće prevencije, psihološka testiranja i preglede pod hitno treba dorađivati, a možda i mijenjati. No, do tada, već i samo crna zastava na vojnim institucijama bila bi napredak.

Oko 18 sati u petak, 9. srpnja 2021. godine, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske priopćilo je još jednu tragičnu vijest. Naime, na području Varaždinske županije pronađen je smrtno stradali pripadnik Oružanih snaga RH.

Dok je prema službenim izvorima tijekom popodneva očevid još bio u tijeku, a djelatnici policije, Vojne policije i Državnog odvjetništva su utvrđivali okolnosti nesretnog događaja – ministar obrane s djelatnicima Ministarstva i Hrvatske vojske izrazio je žaljenje zbog nesretnog događaja i sućut obitelji.

Nažalost, riječ je o trećem takvom slučaju u proteklih mjesec dana – prvi je bio zabilježen 8. lipnja, kada je na području Zagrebačke županije stradao dragovoljni ročnik, dok je drugi slučaj zabilježen 10. lipnja, kada je na području Bjelovarsko-bilogorske županije pronađen smrtno stradali pripadnik Oružanih snaga RH. Uz to, prošlog petka, 2. srpnja 2021. godine, izvan službe je u prometnoj nesreći kod mjesta Dubrava (Zagrebačka županija) smrtno stradao još jedan pripadnik Gardijske mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske.

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović dodijelio je medalju „Iznimni pothvat“ vojniku Daliboru Markoviću za „iznimne zasluge i iskazanu visoku požrtvovnost prilikom spašavanja ljudskih života i imovine“. Ova je odluka objavljena u drugom ovogodišnjem izdanju Narodnih novina (2/2021) od 8. siječnja 2021.

Kako su nam pojasnili iz Ureda predsjednika, vojnik Dalibor (Željkov) Marković pripadnik je Gardijske oklopno-mehanizirane brigade (GOMBR), a medalju „Iznimni pothvat“ dobio je za hrabro djelo spašavanja ljudskih života:

„Vojnik Dalibor Marković iz Gardijsko oklopno-mehanizirane brigade je, izlažući se opasnosti, iz gorućeg automobila izvukao vozačicu i dijete te im pružio prvu pomoć nakon prometne nesreće u Vukovaru. Vozilo je bilo oštećeno i obavijeno gustim dimom te je brzom i prisebnom reakcijom, u kojoj mu je pomogao drugi kolega, izvukao vozačicu i dijete iz automobila, udaljio ih od mjesta nesreće te im pružio prvu pomoć do dolaska hitne pomoći. Medicinsko osoblje je upoznao o ozljedama unesrećenih te im pomogao prilikom postavljanja imobilizacijskog sustava“.

Spomenuta prometna nesreća dogodila se 29. svibnja prošle godine, oko 22:30 sati, na državnoj cesti u središtu Vukovara. Večernji list dan kasnije prenio je izjavu očevidca s lica mjesta: „Stajali smo u blizini čekajući da automobil koji je nailazio prođe kako bi mogli prijeći cestu. Odjednom je taj automobil skrenuo na nogostup i udario u zid. Odmah smo pritrčali pomoći, a iz automobila se počelo jako dimiti. Izvukli smo ženu koja je upravljala vozilom i tek onda dijete koje od dima nismo vidjeli, kaže Dalibor Marković, inače pripadnik Hrvatske vojske, koji je zajedno sa Tomislavom Dejanovićem pomogao ozlijeđenima“, stoji u Večernjakovoj kratkoj vijesti, uz napomenu kako je Marković rekao da im je žena, nakon što su je izvukli iz auta, rekla da je u sjedalici još i dijete koje su, nakon izvlačenja, odmaknuli od automobila i imobilizirali ozlijeđenu nogu. Ženi i djetetu pružena je pomoć u vukovarskoj bolnici, nakon čega su prevezeni u KBC Osijek na daljnje liječenje.

Policija vukovarsko-srijemska ovu je nesreću također zabilježila u svojim priopćenjima o stanju u prometu: „Istog dana oko 22,30 sati u Vukovaru u Ulici K.A. Stepinca 42-godišnja vozačica osobnog automobila je, uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila, izgubila nadzor nad vozilom, sletila s kolnika na nogostup i udarila u betonski zid. U prometnoj nesreći teže su ozlijeđeni 42-godišnjakinja i 6-godišnji putnik na zadnjem sjedištu u vozilu koji nije bio pravilno vezan u sigurnosnoj sjedalici. Prevezeni su u OŽB Vukovar, a potom i u KBC Osijek na liječenje. Protiv 42-godišnjakinje slijedi kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru zbog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu“.

Zbog svog hrabrog čina, vojnik Marković izabran je i za najboljeg vojnika mjeseca svibnja, a 8. listopada prošle godine priznanje su mu uručili zapovjednik HKoV-a general Boris Šerić i 1. dočasnik Hrvatske kopnene vojske, časnički namjesnik Dalibor Dumbović. U obrazloženju – koje se može pronaći na web stranici OS RH – navedeno je:

Dalibor Marković – vojnik mjeseca svibnja 2020. (Photo: HKoV)

„Vojnik Dalibor Marković pripadnik je 2. oklopno-mehanizirane bojne „Pume“ Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Uzoran je vojnik koji svakodnevno radi na usvajanju vojničkih znanja i vještina što je dokazao 29. svibnja 2020. kad se u Vinkovcima (?!?) zatekao kao svjedok prometne nesreće. Nije dvojio ni trenutka nego je, izlažući se opasnosti, iz gorućeg automobila izvukao vozačicu i dijete, pružio im prvu pomoć te bio uz njih do dolaska hitne službe. Iako je bilo i drugih civilnih osoba koje su svjedočile nesreći, upravo je pripadnik Hrvatske vojske bio taj koji je prvi pritekao u pomoć te pokazao staloženost, spremnost i znanje koje je usvojio tijekom obuke čime je unesrećenima spasio živote“.

Vojnik Dalibor Marković odlikovan je medaljom „Iznimni pothvat“ na prijedlog ministra obrane, a Odlikovanje i Isprava o odlikovanju nalaze se u Ministarstvu obrane RH, poručili su nam iz Ureda predsjednika, ne precizirajući kada će vojnik Marković primiti medalju.

Milanovićeva prethodnica Kolinda Grabar Kitarović za slično djelo – spašavanje osoba nakon prometne nesreće – odlikovala je 2019. godine Medaljom za iznimni pothvat dvojicu pripadnika Vojne policije, te dvije godine ranije – 2017. – pilota Eskadrile borbenih aviona, Ivana Lukana.

Dosadašnjim uvidom ustanovili smo da je Hrvatska u zlatnoj sredini NATO članica po udjelu žena u svojim Oružanim snagama, kao i to da je posljednjih godina povećan interes žena za vojnički poziv. Međutim, kako je obrambeni sustav i inače prilično trom i spor, tako su i pomaci koji se rade po pitanju ravnopravnosti spolova zapravo prilično mali i spori. U Ministarstvu obrane ističu da je žena na voditeljskim, odnosno zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama ukupno 12 posto, odnosno u OS RH je 10% žena na voditeljskim odnosno zapovjednim dužnostima, dok je u MORH-u 37% žena na voditeljskim dužnostima. I to, ne treba zaboraviti, u godini kada je zabilježen blagi porast žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima. Prema podacima ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, udio žena na zapovjednim i voditeljskim dužnostima u MORH/OSRH iznosio je 10,95 %, odnosno  u upravnom dijelu MORH-a na voditeljskim dužnostima je bio 34,22% žena dok ih je u OSRH na zapovjednim dužnostima bio 9,45% (što je, ponovimo, blagi porast u odnosu prethodne godine!). Ukupno je promaknuto 12,27% žena, od toga je među časnicama bilo 18,75% i među dočasnicama 9,25 posto.

Dunja Bujan – rijetka žena pri vrhu Ministarstva obrane

Pogledamo li sam vrh Ministarstva obrane, najviše pozicije rezervirane su za muškarce, dok se među ženama ističe tek Dunja Bujan, obnašateljica poslova ravnatelja Uprave za obrambenu politiku, te glasnogovornica ministra, što je posljednjih 5-6 godina na određeni način posao rezerviran za žene. Posljednji put su žene u Ministarstvu obrane prevladavale u vrijeme ministra Ante Kotromanovića. U njegovom mandatu (2011.-2015.) u vrhu Ministarstva bila je zamjenica ministra obrane, glasnogovornica, te dvije pomoćnica ministra – jedna za financije, a druga za kadrovska pitanja. U vrhu Oružanih snaga situacija je još i gora, pa je promaknuće prve hrvatske generalice Gordane Garašić na čelo Uprave za planiranje u Glavnom stožeru OS RH bila zaista rijetka, rijetka iznimka. Čini se kao da MORH i OS RH ne znaju i ne mogu prepoznati prilike koje imaju, a kao izgovor često se čuju riječi „pravilnici“, „kriteriji“, „uvjeti“… Pogledajmo dva primjera.

Bojnica Diana Doboš, kopilotkinja na protupožarnom avionu CL-415, prema pisanju i domaćih /hrvatskih) i izraelskih medija, odigrala je bitnu ulogu u privlačenju pažnje javnosti i najviših izraelskih političara na hrvatski angažman u gašenju požara u Izraelu 2016. godine. Iako Hrvatska tada nije bila jedina koja je uskočila u pomoć, pažnju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua privukla je činjenica da žena upravlja ogromnim protupožarnim zrakoplovom – bojnica Doboš je ne samo jedina žena pilotkinja protupožarnog aviona u Hrvatskoj, nego jedna od ukupno dvije takve žene u svijetu. No vojna diplomacija ne prepoznaje ovakve vrijednosti. Nedugo nakon hrvatskog protupožarnog angažmana u Izraelu, za hrvatskog vojnog izaslanika u toj zemlji imenovan je muškarac. Razlog za to djelomično je i političke prirode, no ni na drugim vojno-izaslaničkim pozicijama nema previše mejsta za žene. „Na dužnostima vojnih izaslanika je trenutno imenovano 15% žena“, odgovorili su nam iz Ministarstva obrane na pitanje o udjelu žena na pozicijama vojnih izaslanika. Točnije, od 18 hrvatskih vojnih izaslanika, 3 su žene, i to je zapravo priličan napredak, kaže pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

„Što se tiče mjere povećanja broja žena među vojnim izaslanicama, prema dostavljenom izvješću, u MO i OS RH aktivno se radi na poticanju prijavljivanja žena na sve natječaje za međunarodne pozicije, tako da se natječaj za dužnost vojnih izaslanika/ca prijavilo 5 žena, od kojih su 3 zadovoljile formalne uvjete natječaja. Prepreka za zainteresiranost i prijavljivanje žena za navedene dužnosti svako treba tražiti u nemogućnosti usklađivanja privatnog života i profesionalne karijere, naime u 2019. po prvi puta je zabilježen interes jedne časnice za sudjelovanje u UN misiji. U tom dijelu, Pravobraniteljica podržava posebne kriterije koji se odnose na žene. Osim što je ženama iznimno teško uspjeti u poslovima u kojima su tradicionalno dominantni muškarci, ženama je teško usklađivati posao s obiteljskim obvezama. S tim u vezi, nedostaju pokazatelji o programima i politikama koje daju podršku usklađivanju poslovnog i privatnog života, odnosno programi i mjere za podršku onim ženama koje su zaposlenice oružanih snaga, kao i roditeljima koji su, oboje, zaposlenici/e oružanih snaga“,

kaže pravobraniteljica Ljubičić.

Tek se nedavno čulo za jednu od hrvatskih vojnih diplomatkinja, brigadirku Marijanu Plešu Čadonić, vojnu izaslanicu u Sjevernoj Makedoniji. No ona je u fokus javnosti dospjela zahvaljujući predsjedniku RH i vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću, koji ju je spomenuo kao dio hrvatske delegacije s kojom je otišao u posjet Albaniji u kolovozu ove godine, ne bi li opravdao korištenje državnim resursa za (polu)privatni posjet.

Drugi negativan primjer odnosi se na hrvatske kontingente u međunarodnim misijama potpore miru. Udio žena pripadnica OS RH u mirovnim misijama je nešto viši od 6 posto. Na temelju dokumenta Tajništva UN-a iz kolovoza 2017., upućenom državama davateljicama snaga radi povećanja zastupljenosti žena u mirovnim misijama, ženama je olakšan angažman u mirovnim misijama i operacijama, podsjećaju iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, i to na način da se u natječajima za prijavu za sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a (uz ispunjavanje ostalih standardnih uvjeta), omogućuje sudjelovanje u svojstvu vojnog/e promatrača/ice časnicama osobnog čina natporučnik/ca s najmanje 5 godina službe u OS RH (standardni kriterij osobnog čina za vojne promatrače/ice: satnik-pukovnik), dok se časnicama čija su djeca mlađa od 7 godina omogućuje upućivanje u području misije na skraćene rotacije od 6 mjeseci (umjesto redovne rotacije od 12 mjeseci). No do sada niti jedna žena nije bila zapovjednica kontingenta (ne samo u UN-ovoj, nego i u bilo kojoj drugoj misiji ili operaciji), što priznaju i u Ministarstvu obrane.

„U okviru međunarodnih operacija potpore miru značajan broj žena bio je raspoređen na zapovjednim dužnostima svih razina (do generalske dužnosti), iako do sada nije bilo časnice raspoređene na dužnost zapovjednika nacionalnog kontingenta (HRVCON). Razlog  je u činjenici da se upućivanje u operacije potpore miru provodi na osnovi dragovoljnosti, a žene u operacijama potpore miru su se do sada prijavljivale za dužnosti stožernih časnika/ca u okviru nacionalnih kontingenata. Posebno ističemo kako je časnica OS RH, prva generalica – brigadna generalica, služila u svojstvu savjetnice za rodnu perspektivu (GENAD – Gender Advisor) zapovjedniku NATO operacije u Afganistanu (ISAF/RSM. 2014.)“,

stoji u odgovoru Samostalne službe za odnose s javnošću Ministarstva obrane.

Brigadna generalica Garašić kao GENAD u ISAF-u

Međutim, i na tu prvu generalicu čekalo se jako dugo, a nakon njenog promaknuća – tijekom posljednjih 5 godina bilo je promaknuća žena do čina brigadirke, ali ne i u najviši, generalski čin. S jednom ženom generalicom, u odnosu na broj generala, jedna generalica čini udio od 3,45%. Iako se neslužbeno moglo čuti o nepravednoj dodjeli promaknuća za žene u OS RH, pravobraniteljica Ljubičić ne može sa sigurnošću reći da li je zaista tu došlo do diskriminacije: „Kako su kriteriji za promicanje propisani Zakonom o službi u OS RH, kao i godišnjim kvotama za promicanje u određeni čin te unutarnjim aktima MO RH-a, Pravobraniteljica ne raspolaže podatkom koliko žena eventualno ispunjava uvjete i kriterije za promicanje u više činove za žene pripadnice MO i OS RH pa bez dublje analitike i raščlambe u dijelu promicanja ne može se sa sigurnošću tvrditi da se žene ne promiču u više činove“.

U oba ova slučaja – sudjelovanje žena u mirovnim misijama i operacijama, te dodjeli promaknuća – kao i u drugim slučajevima, formalno se primjenjuje tzv. pozitivna diskriminacija. Naime, u MORH-u i OS RH propisani su postupci u okviru kojih se mogu prepoznati obilježja tzv. „pozitivne diskriminacije“, potvrđuju nam iz Ministarstva obrane, a oni se očituju „kroz obveze kadrovskih i odabirnih vijeća ili savjeta na svim razinama odlučivanja u području upravljanja ljudskim potencijalima na davanje razumne prednosti, između kandidata koji ispunjavaju sve propisane uvjete i u okviru mogućnosti, kandidatima podzastupljenog spola na radnim mjestima koja se popunjavaju, u planovima promaknuća, pohvala i nagrada, u razmjernoj zastupljenosti žena i muškaraca kao polaznika međunarodnih vojnih izobrazbi, u obvezi poštivanja uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca pri sastavljanju i imenovanju predstavnika i predstavnica u izaslanstva, povjerenstva i druga tijela“.

Međutim, raskoraka između teorije i prakse ima i u drugim segmentima. Na svečanom obilježavanju 29. obljetnice Hrvatskog vojnog učilišta, seksistički ispad imao je nitko drugi nego rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. On je na promociji kadeta najboljoj polaznici u naraštaju, Anđeli Matković, rekao neka skine masku kako bi ispala bolje na slici. „Samo skinite malo ovo da vas vidim. Krasno. Evo, slikajte ovu našu lijepu kadetkinju, ne samo pametnu nego i lijepu. Je l’ tako? He he he…“, rekao je Boras, što je kadetkinja s nelagodom i poslušala. Istodobno, dvojica kadeta koja su stajala pokraj bila su pošteđena ovakvog Borasovog komentara. Nakon što je izbio skandal, rektor Boras se pravdao da nije riječ o diskriminaciji, nego o „načelu iz grčke filozofije od prije 3000 godina, da su dobri ljudi lijepi ljudi, da joj je duša lijepa“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić Borasov je istup ocijenila „uobičajenom diskriminatornom praksom prema kojoj se samo žene ističe prvenstveno ili isključivo temeljem fizičkog izgleda“, a njegovo negiranje da se radi o diskriminaciji temeljem spola Ljubičić je komentirala kao posljedicu njegovog nerazumijevanja što je zapravo diskriminacija temeljem spola.

Nešto slično na svojoj je koži osjetio i dio žena u OS RH, upravo one kojima je ponekad objašnjavano da su žene „ljepši“ ili „slabiji“ spol, te da nikako „nisu za vojsku“. Diskriminaciju temeljem spola pripadnici i pripadnice Ministarstva obrane i OS RH mogu prijaviti nekolicini odbora kojima je zadatak utvrditi činjenično stanje u slučaju moguće povrede prava ili dostojanstva. Za to su zaduženi Odbor za ravnopravnost spolova i Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe, kao i Koordinatorica za ravnopravnost spolova, no žaliti se može i standardnim postupkom podnošenja pritužbi putem nadređenih osoba ili pak Vojnoj policiji. No generalno, pritužbi je malo – Odbor za ravnopravnost spolova tijekom godine zaprimi do 5 predmeta, dok Odbor za zaštitu dostojanstva vojne osobe tijekom godine zaprimi 12 do 15 predmeta. „Od pristiglih predmeta odnosno pritužbi u oba odbora prosjek utemeljenih pritužbi za koje odbori propisuju mjere za otklanjanje je oko 15%,“ kažu u Ministarstvu obrane. Mali broj pritužbi u strogo hijerarhijskom sustavu niti ne čudi, a tome vjerojatno pogoduje i neohrabrujuće okončanje ovakvih pritužbi. U razgovoru za Nacional u listopadu ove godine, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić prisjetila se jednog takvog negativnog slučaja iz svoje prakse:

„Svako muško hijerarhijsko okruženje u kojem se nalaze žene vrlo je izazovno za razumijevanje ravnopravnih odnosa. Ono svuda otvara prostor za različite seksizme i korištenje rodnih stereotipa, pa i u Hrvatskoj vojsci. U posljednjih devet godina mi smo imali slučajeve seksualnog uznemiravanja u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama i to smo uspješno riješili medijacijom, s obzirom na to da je ispitni postupak u MORH-u kroz razne instance trajao oko dvije godine. Jedna od žrtava koje su nam se obratile već je bila prilično psihički i emocionalno devastirana i zato se naš ured uključio u medijaciju. Uspjeli smo postići da je ministar obrane kroz kadrovsku službu proveo razdvajanje počinitelja od žrtve, na drugo radno mjesto. Nažalost, izostala je primjerena sankcija za počinitelja koja bi odaslala poruku da je tako nešto nedopustivo. Ipak, uvjerena sam kako u današnje vrijeme takva primjerena sankcija za počinitelja ne bi izostala“.

Zato, kaže za portal Obris.org pravobraniteljica Ljubičić, nije isključeno da je stvarni broj slučajeva spolne diskriminacije veći onog iskazanog kroz pritužbe.

„Pravobraniteljica ne bilježi povećan broj pritužbi za uznemiravanje odnosno spolnu diskriminaciju, smatrajući da se radi o određenoj vrsti tabua o kojem nisu sklone govoriti niti žrtve (koje primarno žele očuvati svoj posao i svoju privatnost uslijed straha za egzistenciju i straha od izlaganja poruzi, prijeziru i/ili izrugivanju), a niti svjedoci/kinje. Pretpostavka je da je siva brojka ovih slučajeva veća od one prijavljene, jer žrtve se teško odlučuju na podnošenje pritužbi ili kaznenih prijava iz straha za svoju egzistenciju, osude okoline, srama i slično. Takvom trendu na ruku ide sustav koji je u osnovi spor i neučinkovit u smislu zaštite prava žrtava, te brze i oštre osude počinitelja“.

Koliko je sustav spor i neučinkovit na svojoj je koži osjetio i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, koji je u siječnju 2017. Pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić uputio zahtjev za postupanje zbog diskriminacije na temelju dobi i spola. Naime, nekoliko djelatnica Ministarstva obrane žalilo se na diskriminirajuću Odluku o visini otpremine za državne službenike i namještenike MO i OS RH kojima služba prestaje zbog preustroja ili smanjenja snaga (NN 121/16), smatrajući da su zbog različitih odrednica za starosnu mirovinu za žene i muškarce „onemogućene u konzumiranju prava na uvećanu/poticajnu otpremninu“. Pritom se, smatrali su u Sindikatu, žene teško diskriminira i po dobi i po spolu, dok se muškarce diskriminira „samo“ po dobi. Nakon što je ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pažljivo razmotrio ovaj slučaj, ustanovljeno je da „sporni model poticajnih otpremnina Ministarstva obrane predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola, suprotnu jamstvu plaća za rad jednake vrijednosti žena i muškaraca iz čl. 13 st. 4 Zakona o ravnopravnosti spolova i jamstva zabrane izravne diskriminacije iz čl. 7. istog Zakona, odnosno čl. 83. Zakona o radu“. Ovakvoj ocjeni doprinjelo je i samo Ministarstvo obrane, koje je na upite Pravobraniteljice odgovorilo vrlo šturo, nabrajajući tek odredbe Odluke koja su osporavala pritužbama djelatnika MORH-a, te odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, pa je Pravobraniteljica zaključila da „Ministarstvo obrane nije zadovoljilo dokazni prag koji je pred njega stavilo jamstvo preraspodjele tereta dokazivanja, čime je po sili zakona zadovoljena pretpostavka da sporno postupanje predstavlja diskriminatorno postupanje suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova“.

Nažalost, ova dva primjera dobro oslikavaju praksu Ministarstva obrane i u mnogim drugim slučajevima.

Unatoč ignoriranju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u ovom konkretnom slučaju, generalna suradnja ova dva tijela je dobra. Temeljem sporazuma s Ministarstvom obrane, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova održava edukacije za pripadnike MO i OS RH – edukacija se odnosi na upoznavanje polaznika s temeljnim pojmovima i ovlastima vezanim uz ustroj pravobraniteljskih institucija u Republici Hrvatskoj, zakonskim okvirom koji regulira obiteljsko nasilje i uzroke koje mu pogoduju, individualnim slučajevima iz prakse Pravobraniteljice, te dinamikom nasilja u obitelji, faktorima rizika, posljedicama, kao i pomoći i podršci žrtvama nasilja i programima za počinitelje. Uz to, na Hrvatskom vojnom učilištu se kroz sve oblike vojne izobrazbe i obuke radi na podizanju svijesti o nultoj toleranciji prema seksualnom nasilju, pri čemu se posebna pozornost pridaje obradi ove teme kroz preduputne obuke za misije i operacije potpore miru te edukaciji pripadnika/ca OSRH o RVSUN 1325(2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodnim rezolucijama te povezanim dokumentima i politikama UN-a, NATO-a i EU-a. Prošle godine je u nastavni plan i program izobrazbe časnika i dočasnika iz područja psihologije na HVU „Dr. Franjo Tuđman“ uvedena i obavezna izobrazba s temom prevencije nasilja u obitelji.

Edukacije se kontinuirano provode od strane certificiranih instruktora na HVU „Dr. Franjo Tuđman“, u Središtu za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“ i na vojnim poligonima OS RH, napominju iz Ministarstva obrane, budući da MO i OS RH raspolažu s velikim brojem certificiranih instruktora (48) za područje rodne perspektive u skladu s propisanim standardima za oružane snage (Standardi NATO, EU i UN). Također, u okviru Ministarstva obrane i OS RH dodatno je osam osoba educirano i certificirano za kompleksnije savjetničke dužnosti u području rodne perspektive.

Puno se nade polaže i u nedavno pokrenuti projekt pod nazivom „Osnaživanje žena i podrška u vojnim snagama i mirovnim misijama Republike Hrvatske – Strengthening and supporting women in the army force and in the peace missions of the Republic of Croatia“. Projekt – čija je idejna začetnica i nositeljica projekta Irena Petrijevčanin Vuksanović (državna tajnica u MUP RH) – financira Vlada Sjedinjenih Američkih Država uz podršku Veleposlanstva SAD u RH. Njime bi se po prvi puta treba dobiti analitički uvid u položaj žena u vojnim snagama i mirovnim misijama. Upravo je na predstavljanju tog projekta 20. listopada ove godine načelnik GS OS RH admiral Robert Hranj ustvrdio da zastupljenost žena na vodećim i zapovjednim dužnostima još uvijek nije zadovoljavajuća, ali i da je „pitanje osviještenosti i rodne ravnopravnosti u temeljima Hrvatske vojske, kao i nulta tolerancija za sve oblike ugrožavanja, maltretiranja i nasilja“. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je partnerska institucija u ovom projektu, a na inicijativu ureda bit će uključena i nevladina udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) koja će kreirati i provesti edukacijski program za 30 kadetkinja  i time „izravno utjecati na podizanje razine osviještenosti, informiranosti, znanja sudionica kadetkinja Hrvatske vojske, utjecaj na uklanjanje slabosti unutar sustava, jačanje rodne ravnopravnosti, kao i prevencija te suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja, mobbinga i ostalih oblika zlostavljanja“. U CESI-ju su, kažu, iznimno zainteresirani za ovaj projekt budući da on ima „izravan utjecaj na Nacionalni akcijski plan za provedbu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000) o ženama, miru i sigurnosti i srodne rezolucije (2019. do 2023.) (NAP II) u području prevencija – uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosnog i obrambenog sustava te na području zaštite i oporavka nakon sukoba – u promicanju zaštite prava žena i djevojaka – žrtava rodno uvjetovanog nasilja u sukobima. Smatramo da je i važno dobiti uvid analize o položaju žena u hrvatskoj vojsci i mirovnim misijama“.

Iz Ministarstva obrane poručuju da je i u MORH-u i u OS RH planiran nastavak provedbe mjera koje se odnose na razmjernu zastupljenost muškaraca i žena prilikom raspoređivanja na dužnosti, kod izobrazbi, promaknuća, pohvala i nagrada, te raspoređivanja na dužnosti više razine, kod upućivanja na aktivnosti međunarodne vojne izobrazbe te sudjelovanja u mirovnim operacijama, prilikom imenovanja predstavnika OS RH u izaslanstvima, odborima te drugim privremenim tijelima,  itd. No odgovor na pitanje kakav je konkretan plan za poboljšanje participacije žena – Ministarstvo obrane je izbjeglo.

Kako je u jednoj nedavnoj američkoj studiji zaključeno, nije problem u ženama nego u zastarjelim i neprilagođenim vojnim standardima. Jednako tako, pravobraniteljica Višnja Ljubičić naglašava da je važno postaviti nove prioritete, koji će uključivati jačanje napora na povećanju sudjelovanja žena u sprečavanju i rješavanju kriznih situacija koje proizlaze iz oružanih sukoba. „Potrebno je sve više uključivati sveobuhvatni i rodno osjetljiv pristup miru i sigurnosti koji uključuje jačanje uloga žena u mirovnoj politici i obrambeno-sigurnosnom sektoru, ali potrebno je odgovoriti i na nove izazove kao što su to klimatske promjene, katastrofe, uključujući i zdravstvene i masovne migracije“, smatra Ljubičić.

Pripadnica osiguranja bivše predsjednice RH

Unatoč pravilnicima, mjerama i naporima, obrambeni resor bitno kaska za drugim dijelovima sigurnosnog sustava. Prema podacima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, položaj žena u obavještajnim službama je prema postocima bolji u odnosu na MO i OS RH – u odnosu na ukupni broj zaposlenika u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) zaposleno je 52% žena, dok na višim/čelnim položajima žene participiraju u 54%, uključujući i predstojnicu UVNS-a Maju Čavlović. U SOA-i od ukupnog broja zaposlenih žene čine 39%, a na višim i čelnim radnim mjestima ih je 25%. U MUP-u, pak, žene čine gotovo 30% ukupnog broja zaposlenih, pri čemu je broj policijskih službenica oko 18%, ali samo 10% na rukovodećim položajima. Žena je više nego muškaraca i u svim diplomatskim zvanjima, osim u najvišem – veleposlaničkom.

Što je funkcija statusno viša – to je manje žena na takvim položajima, zaključuje Višnja Ljubičić. Zato je jedan od glavnih ciljeva rodne politike u razdoblju od 2018. do 2022., napominje Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, “uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti borbenog sustava, a u idućem razdoblju primjene NAP-a treba uložiti dodatni napor na ‘probijanju staklenog stropa’ kako bi se žene što više uključile u procese donošenja odluka na svim razinama“. Ljubičić preporučuje da se u sve vježbe (simulacijske i terenske) uvedu aktivnosti vezane uz rodnu perspektivu u vojnim operacijama, te povećaju broj vojnih izaslanica u veleposlanstvima i stalnim misijama RH. To je mali korak, ali i on je korak prema naprijed.

*Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije