Jedno od najrazvijenih i tehnološki najsnažnijih gospodarstava svijeta – Japan – ublažio je desetljećima stara ograničenja na izvoz oružja, otvarajući put prodaji oružja u više od desetak zemalja, objavio je u utorak 21. travnja BBC. Taj potez označava prekretnicu u odmaku službenog Tokija od pacifizma koji je karakterizirao njegovu poslijeratnu obrambenu politiku. Također dolazi u vrijeme pojačanih napetosti u regiji. Ograničenja koja su do sada ograničavala izvoz oružja na samo pet kategorija – spašavanje, prijevoz, upozoravanje, nadzor i čišćenje mina – bit će ukinuta. To znači da Japan sada može prodavati oružje u 17 zemalja s kojima ima obrambene sporazume, uključujući SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Drastični potez premijerke Sanae Takaichi

Zabrana prodaje oružja zemljama uključenim u sukob ostat će na snazi, iako ne obuhvaća one koje imaju obrambene sporazume s Japanom. Vlasti u Tokiju kažu da će dopustiti iznimke “u posebnim okolnostima”. “U sve težem sigurnosnom okruženju, nijedna zemlja sada ne može sama zaštititi vlastiti mir i sigurnost“, napisala je japanska premijerka Sanae Takaichi u utorak na X-u. Međutim, dodala je i da

“apsolutno nema promjene u našoj predanosti održavanju puta i temeljnih načela kojih smo se pridržavali kao miroljubiva nacija više od 80 godina od rata. (…) U okviru novog sustava, strateški ćemo promovirati transfer opreme, a istovremeno ćemo donositi još rigoroznije i opreznije odluke o tome jesu li transferi dopušteni”.

Glavni tajnik Vlade Minoru Kihara rekao je na konferenciji za novinare da je taj potez “namijenjen zaštiti sigurnosti Japana i daljnjem doprinosu miru i stabilnosti regije“.

Japansko-ukrajinski presretač Terra A1

Upravo danas japanska tvrtka Terra Drone objavila je da se njihov presretač Terra A1 – razvijen s ukrajinskim partnerom Amazing Drones – preselio iz laboratorija na prve crte bojišnice, ulazeći u aktivnu borbenu upotrebu u Ukrajini protiv ruskih dronova Shahed. „Raspoređivanje u obrambene svrhe već je započelo s vojnom jedinicom, a evaluacija i prikupljanje povratnih informacija u stvarnim operativnim uvjetima trenutno su u tijeku“, priopćila je tvrtka sa sjedištem u Tokiju, koja je nedavno strateški investirala u ukrajinski startup. 

Japan je prošlog mjeseca poduzeo i prve korake prema široj transformaciji svojih Kopnenih snaga – 13. travnja Ministarstvo obrane održalo je svečanost u Tokiju povodom uspostave dva specijalizirana ureda zadužena za unapređenje upotrebe bespilotnih sustava – „Ureda za promicanje sposobnosti bespilotne obrane“ i „Ureda za bespilotne sustave“ unutar svog Ureda kopnenih snaga u Ichigayi. Oba ureda trenutno imaju ukupno samo 13 zaposlenika, ali i velike zadaće:  – dva ureda imaju prevelik mandat. Ured za promicanje sposobnosti bespilotne obranme, sa sedam članova, odgovoran je za razvoj operativnih koncepata, provođenje istraživanja i razvoja te obuku osoblja, dok Ured za bespilotne sustave, sa šest članova, nadgleda nabavu, logistiku i održavanje bespilotnih platformi.

Reakcije Kine i Južne Koreje

Nova pravila o izvozu oružja objavljena su dok su japanske snage samoobrane sudjelovale u godišnjim vojnim vježbama između SAD-a i Filipina. Japan se prvi put pridružuje vježbama kao sudionik, umjesto samo kao promatrač, kao što je bilo ranije. Oko 1400 pripadnika japanskih snaga samoobrane po prvi put ima izravnu operativnu ulogu. Vježba se zove “Balikatan”, što na tagalogu znači “Rame uz rame”. Ukupno u vježbi sudjeluje više od 17 000 pripadnika oružanih snaga SAD, Filipina, Japana, Australije, Kanade, Francuske i Novog Zelanda. Kina se protivi vježbama, tvrdeći da bi one produbile podjele u regiji. Vježbe se održavaju u dijelovima Filipina koji se nalaze u blizini akvatorija na koje Peking polaže pravo, uključujući Tajvan. Kina smatra tu otočnu državu odcjepljenom pokrajinom koja će na kraju biti pod kontrolom Pekinga i ne isključuje upotrebu sile za zauzimanje otoka. Kina je izjavila da je “ozbiljno zabrinuta” zbog onoga što je opisala kao “nepromišljenu militarizaciju Japana“. “Kina će ostati vrlo budna i odlučno se protiviti [tom potezu]“, priopćilo je pekinško Ministarstvo vanjskih poslova na jučerašnjoj redovnoj press-konferenciji.

Reagirala je i druga velika vojna i tehnološka sila, Južna Korea. Južnokorejsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da bi japanska obrambena politika “idealno trebala biti provođena na način koji podržava duh Ustava za mir, a istovremeno doprinosi miru i stabilnosti u regiji“. Južnu Koreju je Japan kolonizirao od 1910. do kraja Drugog svjetskog rata. Japanski vojnici prisiljavali su stotine tisuća Korejaca da rade u rudnicima i tvornicama. Žene su tada bile gurnute u seksualno ropstvo.

Osam desetljeća pacifizma i promjene tog stava

Japanski razarač DDG CHOKAI trenutno je na modernizaciji u SAD-u kako bi nadogradio sposobnosti sustavima Tomahawk

Japanski odnos prema obrani upisan je u njegov Ustav nakon Drugog svjetskog rata 1947. godine. Tada se Japan se odrekao rata kao načina rješavanja međunarodnih sporova i izjavio da Japan nikada neće održati ratni potencijal. Desetljećima je pacifizam bio dio japanskog identiteta, posebice nakon užasnog iskustva bacanja nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine. Ali taj se način razmišljanja postupno mijenja, ocijenjuje BBC. Godine 2014. tadašnji premijer Shinzo Abe ublažio je opću zabranu prodaje vojne opreme, dopuštajući zajednički razvoj oružja sa saveznicima i dajući svojoj obrambenoj industriji pristup novim tržištima i tehnologiji. Dvije godine kasnije, kako je objavio portal Obris.org, olabavljeno je i obrambeno zakonodavstvo Japana, kojim se dopustilo djelovanja japanskih Oružanih snaga van granica zemlje u svrhu kolektivne samoobrane. Godine 2023. tadašnji premijer Fumio Kishida otišao je korak dalje i prvi put od Drugog svjetskog rata dopustio izvoz gotovog smrtonosnog oružja. Takaichi je podržala reviziju pacifističkog Ustava. Iako nije precizirala predložene promjene, mnogi misle da će to uključivati ​​izmjenu članka 9 kojim se odriče rata. Njeni pristaše kažu da se Japan mora suočiti s novom stvarnošću u kojoj stara pravila više ne vrijede za zemlju okruženu Kinom, Rusijom i Sjevernom Korejom. No, kritičari se brinu da Japan postaje ratno sposobna zemlja. Za njih, Takaichijin stav o ustavnoj reformi mogao bi značiti da bi Japan mogao biti uvučen u vojne sukobe.

Inače, japanska vojska, punim imenom Japanske samoobrambene snage, već sada je jedna od najnaprednijih i tehnološki najrazvijenih vojski na svijetu. Druga su najjača snaga u Aziji, iza Kine, s naglaskom na pomorsku i zračnu moć. Aktivno osoblje čini 247.150 vojnika, u rezervi ih je 56.000. Služenje vojnog roka nije obavezno, no sada se razmišlja i o toj opciji. Sanae Takaichi, koja je postala premijerka u listopadu 2025., najavila je kako će se cijeli proces maksimalno ubrzati jer se boji moguće kineske blokade Tajvanskog tjesnaca što bi, po njenim riječima, bila “situacija koja ugrožava japansko preživljavanje“, a to bi, pak, omogućilo japansku intervenciju pod okriljem samoobrane.

Nakon tragičnog ubojstva ugostitelja Aleša Šutara, koji je je brutalno pretučen u noći s petka na subotu (24. na  25. listopada) ispred ugostiteljskog objekta u Novom Mestu te je kasnije podlegao ozljedama, slovenska politika planira za uvođenje reda u Novom metu upotrijebiti i vojsku. Policija je uhitila 20-godišnjeg osumnjičenika iz obližnjeg romskog naselja iz kojeg su se 28. listopada, nakon najave uvođenja strožih mjera, čule rafalna pucnjava kod Novog Mesta u Sloveniji, potvrdila je Policijska uprava Novo Mesto. Na terenu su bile i posebna policijska postrojba i specijalne jedinice koje su pretražile područje a na jednoj cesti zabilježene su barikade nakon velikog prosvjeda građana Novo Mesta zbog ubojstva Šutara. Postavlja se pitanje kreće li Slovenija putem Belgije, o čemu smo pisali na portalu Obris.org te uvodi mjere borbe protiv kriminala na način koji to radi američki predsjednik Donald Trump.

Naime, na stranicama slovenske Vlade objavljeno je da su članovi Tajništva Vijeća za nacionalnu sigurnost (SSNAV) na jučerašnjoj sjednici usvojili rezoluciju kojom se vladi predlaže aktiviranje članka 37. Zakona o obrani, prema kojem slovenske Oružane snage mogu surađivati ​​s policijom u široj zaštiti državne granice unutar nacionalnog teritorija u skladu s planovima i nakon prethodne odluke vlade. Pripadnici Oružanih snaga nemaju policijske ovlasti prilikom obavljanja ovih zadaća. Zbog migrantske krize 2015. godine Slovenija je izmjenama Zakona o  obrani vojsci dala određene policijske ovlasti, i to uprvo u vrijeme kada je ministrica obrane bila Andreja Katič koja je prije nekoliko dana zbog  ubojstva Aleša Šutara podnijela ostavku na mjesto ministrice pravosuđa.

Premijer Golob poseže za drastičnim mjerama

Nakon tragičnog događaja u Novom mestu, u Dolenjskoj regiji prisutan je veći broj policajaca radi osiguranja sigurnosti, te su se stoga pripadnici SSNAV-a dogovorili o aktiviranju mješovitih ophodnji slovenske policije i vojske, pri čemu će vojska pružiti podršku u ljudstvu i opremi. Prisutnost mješovitih ophodnji na terenu bit će u skladu s važećim planom o suradnji između Slovenske vojske i policije. Ista mjera donesena je 2015. godine tijekom migrantskog vala i pokazala se učinkovitom podrškom policiji u obavljanju zadaća osiguranja sigurnosti. Članovi SSNAV predlažu da se osiguraju financijska sredstva za dodatna posebna opterećenja policajaca, navodi Vlada. Članovi SSNAV taakođer predlažu vladi da se članak 37 aktivira do godinu dana, uz redovite mjesečne provjere sigurnosne situacije. Vlada će o odluci SSNAV-a odlučiti što je prije moguće.

Povećana policijska prisutnost na jugoistoku Slovenije uslijedila je nakon napada u subotu u kojem je poginuo 48-godišnji muškarac. Za izvršenje napada, koji je pogoršao ionako napete odnose između Roma i neromskog stanovništva na jugoistoku zemlje, osumnjičen je 21-godišnji pripadnik romske zajednice. Vladini predstavnici, predvođeni premijerom Robertom Golobom , na izvanrednoj sjednici općinskog vijeća Grada Novog Mesta u utorak su, između ostalog, najavili donošenje posebnog zakona nazvanog po pokojniku. „Pripadnici slovenskih Oružanih snaga nemaju policijske ovlasti prilikom obavljanja ovih zadaća“, rekla je državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova  Helga Dobrin , objašnjavajući da je temeljna svrha pomoć policiji u obavljanju zadaća vezanih uz širu zaštitu državne granice. Tako će vojnici pomagati policiji u zbrinjavanju i prijevozu migranata te u postupcima zaštite s migrantima, što će policiju osloboditi tereta da ima više policajaca na raspolaganju kako bi pomogli u osiguravanju sigurnosti u sigurnosno osjetljivim područjima i u istraživanju kriminalnih aktivnosti, objavilo je ljubljansko Delo. Državna tajnica naglasila je da „vojnici neće koristiti policijske ovlasti, pa je svaki strah od ove mjere nepotreban“. Objasnila je da aktiviranje članka 37. Zakona o obrani također nije nešto novo, već je potpuno legitiman način pružanja pomoći policiji kada im je potrebna. Članak 37. Zakona o obrani aktiviran je i tijekom migracijske krize, a nisu uočeni problemi s njegovom provedbom.

Zapovjednik Slovenske vojske Robert Glavaš

Inače dio javnosti suprotstavlja se toj odluci pa je tako uz stranke Ljevica objavljeno da  „u demokratskoj državi sigurnost ljudi ne osigurava vojna prisutnost na ulicama, već policija, koja svoj posao obavlja ispravno i učinkovito. Osim toga, tu je i preventivni rad u zajednicama i uklanjanje društvenih uzroka upadanja u kriminal i nasilje. Zamagljivanje granice između civilnih i vojnih ovlasti smanjuje transparentnost, slabi civilni nadzor i povećava rizik od zlouporabe. Takvi prijedlozi stvaraju dojam izvanrednog stanja, iako mi kao društvo imamo na raspolaganju civilne i pravne mehanizme kako bismo osigurali siguran život svih“, smatra stranka Ljevica.

Predsjednica Nataša Pirc Musar je na sastanku s premijerom Robertom Golobom izrazila želju da se prijedlozi razmotre i temelje na stručnim, a ne političkim odlukama i načelima vladavine prava, posebno načelu proporcionalnosti. „Upotreba vojske, ako je potrebna, mora biti posljednja, a ne prva mjera“, kazala je Pirc Musar.

Zastupnik SDS-a Žan Mahnič u parlamentarnoj inicijativi je predložio vladi da donese odluku o uvođenju dodatka od 30% na osnovnu plaću za sve policajce koji rade na području Policijske uprave Novo Mesto ili su tamo raspoređeni radi osiguranja javne sigurnosti i reda. Kako je napisao, vlada je u prošlosti već donosila odluku u sličnim slučajevima (npr. tijekom epidemije Covid-19 ili tijekom posebnih sigurnosnih događaja) o dodjeli posebnih dodataka zbog povećanih opterećenja i opasnosti. Mahnič također predlaže da se u suradnji s policijskim sindikatima pripremi odgovarajuća uredba ili odluka koja će jasno odrediti uvjete, visinu i način isplate dodatka. Očekuje se da će Vlada Republike Slovenije usvojiti ove odluke.

Zagrebačka tvrtka Utilis razvila je simulator za pripremu osoblja za borbu protiv hakera pod nazivom Cyber Conflict Simulator (CCS) – radi se o prototipu interaktivnog sustava koji će obuku i testove znatno pojednostaviti i pojeftiniti, a simulacije kibernetičkih napada učiniti dostupnima svima zainteresiranima. Naime, Cyber Conflict Simulator (CCS) je softverski sustav namijenjen osobama zaduženima za upravljanje kibernetičkim incidentima u gospodarstvu, javnom i vojnom sektoru. Nastao je kao odgovor na potrebe pripremanja za obranu od kibernetičkih napada tvrtki i organizacija, te za postizanje usklađenosti sa zakonima i regulativama (uključivo sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga, te EU NIS i NIS2 direktivama).

Sustav omogućava definiranje virtualnog kibernetičkog okruženja sastavljenog od različitih objekata, dok okruženje predstavlja tvrtke i institucije, njihovu infrastrukturu (mrežnu opremu, servere, računala, softver…), poslovne servise i proizvodne kapacitete te ljude koji rade u njima. Prijetnju predstavljaju različiti napadači – države, kriminalne skupine ili pojedinci – svaki s različitim resursima na raspolaganju, što utječe na samu simulaciju napada. Nastalu štetu moguće je izraziti financijskim pokazateljima, nedostupnošću resursa, nemogućnošću pružanja usluga, gubitkom povjerenja i drugim parametrima.

Radom na CCS-u vježbenici stječu korisna iskustva u realističnom okruženju, pri čemu njihove tehničke vještine nisu presudne. Moguća je suradnja više skupina vježbenika koje sudjeluju u različitim ulogama (primjerice, ICT skupina i menadžerska skupina). Sve potrebno za provođenje vježbe može pripremiti tim stručnjaka Utilisa i FER-a, a organizacija koja će vježbu provoditi može definirati razinu vlastitog angažmana. „Kao primarne korisnike vidimo tvrtke i institucije koje se najčešće mete napada, primjerice banke i druge financijske institucije, tvrtke koje u poslovanju koriste IT sustave, operatere ključnih usluga na kritičnoj infrastrukturi poput energetike, prometa i zdravstva, državna upravu i vojsku“, rekao je Zdenko Ćorić, voditelj projekta.

CCS je djelo domaćih stručnjaka i rezultat uspješne Utilisove suradnje sa zagrebačkim Fakultetom elektrotehnike i računarstva (FER). U istraživanju i razvoju su sudjelovali doc. dr. Stjepan Groš, doc.dr. Ante Đerek i tim znanstvenih novaka.

Sustav je trenutno u fazi funkcionalnog prototipa s kojim je već proveden niz vježbi i demonstracija. Do kraja 2022. godine CCS će biti dodatno testiran u suradnji s partnerima.

Prezentacija u MORH-u 2017. godine

Dosadašnje ulaganje u ovaj istraživačko-razvojni projekt je 4.121.758,70 kuna. Oko 80 posto tog iznosa pristiglo je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), dok je Utilis uložio znanje i 20 posto sredstava. CCS je kao projekt započeo u formi prijave na EDA natječaj za projekte dualne namjene koji bi mogli aplicirati za ESIF fondove. U natječaju se odabranim projektima nudila tehnička podrška za izradu dokumentacije potrebne za prijavu na ESIF natječaje. Taj natječaj je objavljen na nivou EU, i MORH je bio koordinator u izboru projekata koji su bili poslani iz Hrvatske – radna skupina MORH-a je na poziv Europske obrambene agencije 2015. godine provela natječaj na kojem je izabrano 8 projektnih prijedloga hrvatskih tvrtki, među kojima je bila i tvrtka Utilis.d.o.o.

Dvije godine kasnije, na EDA natječaju, projekt CCS je bio izabran među prvih 10 – tadašnji predsjednik Europske obrambene agencije Jorge Domecq istaknuo je kako je ovaj projekt od velikog značaja za europsku obranu i obrambenu industriju općenito, jer je po prvi put odobreno izravno ulaganje u EU projekt čiste obrambene namjene. Za razvoj projekta predviđeni troškovi iznosili su tada 600 tisuća eura, a kao primaran cilj projekta navodila se cyber-zaštita MORH-a, te simulacije prilikom provedbe međunarodni vojnih vježbi. Na poziv tadašnjeg ministra obrane i potpredsjednika Vlade RH Damira Krstičevića prezentacija projekta Cyber Conflict Simulator održana je 16. studenog 2017. godine u MORH-u. Kako je tom prilikom naglašeno – radi se o prvom projektu koji se odnosi na pružanje podrške obrambeno-sigurnosnom sektoru, a s odobrenim sufinanciranjem sredstvima Europske unije – iz ESI Fondova. To je financiranje bilo omogućeno putem Javnog poziva Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta – IRI (Poticanje ulaganja poslovnog sektora u aktivnosti istraživanja i razvoja a u cilju razvoja novih proizvoda i usluga). Tijekom razvoja CCS-a Utilis je bio uključen u pripremu vježbe „Kibernetički štit 2020“ koju je koordiniralo Ministarstvo obrane. CCS je bio uključen u vježbu kao alat za simulaciju i prezentaciju predviđenih scenarija. Održane su sve probe i testiranja za održavanje vježbe, no nažalost u zadnjem tjednu vježba je otkazana zbog korona krize u ožujku 2020. godine.

Po završetku projekta, u Ministarstvu obrane je bila održana demonstracija rada i sposobnosti CCS-a, nakon koje je brigadni general Ante Tolić, načelnik Uprave za komunikacijsko informacijske sustave GS OS RH, imao samo riječi pohvale: „Cyber Conflict Simulator je odličan alat koji može pridonijeti obuci osoblja Oružanih snaga RH. Glavna prednost CCS-a je što popunjava prazan prostor koji postoji u razvoju kibernetičkih sposobnosti između tehničke i upravne razine. Funkcionalnosti CCS-a omogućuju jedinstven pristup istodobnoj obuci širokog spektra osoblja svih razina. Veselimo se daljnjoj suradnji“.

Civilne uporabe sustava

Cyber Conflict Simulatorom jednako su zadovoljni i civilni korisnici, ponajprije oni iz bankarskog sektora koji je posljednjih godina, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, pod učestalim cyber-napadima. I oni su u svojim vježbama koristili CCS: „Provođenje vježbe bilo je izuzetno korisno. Sve funkcionalnosti su iznenađujuće dobro koncipirane. Imamo interes za periodičko provođenje vježbi različitih scenarija dinamikom jednom do dva puta godišnje. Kao najveće koristi od provođenja vježbe naveo bih stjecanje iskustva u upravljanju odgovorom na kibernetički incident, poput Flight simulatora. Ponovljenim vježbama postigli bi efikasan i optimalan odgovor za pojedine vrste cyber događaja“,  istaknuo je Srećko Bartol, voditelj sigurnosti informacijskog sustava Kentbank d.d. „Provedba vježbi ovog tipa znatno unapređuje sposobnosti tima za odgovor na kibernetičke incidente organizacije. Više puta sam sudjelovao u raznim tipovima vježbi odgovora na kibernetičke incidente. Nakon vježbe s CCS-om došlo je do unaprjeđenja komunikacije, potrebe izrade tehničkog popisa za provjeru u slučaju incidenta, potrebe daljnjeg vježbanja tima, važnost uloge uprave u rješavanju incidenta…“, naglasio je Dalibor Uremović, konzultant za informacijsku sigurnost u tvrtci Alterinfo d.o.o.

Utilisovi stručnjaci razvili su novi alat za cyber-defence

U Utilisu aktivno rade na unaprjeđivanju CCS-a, te planiraju sljedeću fazu razvoja iz prototipa u komercijalni proizvod namijenjen međunarodnom tržištu, što zahtijeva i zapošljavanje novih stručnjaka.

U Utilisu vjeruju kako će implementacija CCS-a dovesti do povećanja broja zaposlenih u konzultantskim tvrtkama koje će sudjelovati u implementaciji ili koristiti sustav za provedbu vježbi, kao i razvoj vlastitih usluga temeljem CCS-ovih značajki i mogućnosti.

„Za Hrvatsku je ovaj projekt dodatno značajan jer stvara temelj za daljnji razvoj i zapošljavanje stručnjaka u industriji s visokom dodanom vrijednošću“, rekao je Goran Polonji, tehnički direktor projekta, koji ujedno poziva i sve tvrtke te organizacije zainteresirane za testiranje CCS-om da se jave u Utilis.

*Photo: Utilis d.o.o. i OSRH/ Stjepan Brigljević

Tijekom petka 3. lipnja i subote 4. lipnja ove godine u Splitu i Zagrebu bit će održani javni nastupi svečanog sastava Norveške kraljeve garde. Riječ je o pokaznim vježbama i mimohodima dogovorenima povodom obilježavanja 30. godina diplomatskih odnosa Kraljevine Norveške i Republike Hrvatske. Tom prilikom će Oružane snage Republike Hrvatske ugostiti oko 130 norveških vojnika te vojnih muzičara, koji će u Zagrebu nastupiti zajedno s pripadnicima Počasno-zaštitne bojne te Orkestra OS RH.

Prvi nastup Garda ima u petak, 3. lipnja na splitskoj Rivi. Pokazna vježba i mimohod započinju u 16 sati, a trajat će 30 minuta. Idućeg dana Gardu će ugostiti Zagreb i to čak dva puta. Prvo ujutro, od 11 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se održati zajednička smotra pripadnika OS RH i Norveške kraljeve garde. Prije toga će Garda održati mimohod od Zrinjevca, preko Tesline ulice, Cvjetnog trga i Ilice do Trga bana Josipa Jelačića te zagrebačke Katedrale. Drugi nastup održat će se istog dana popodne, od 18 sati. Tom će prilikom Garda održati mimohod Glavnom alejom parka Maksimir uz pokaznu vježbu na livadi iza Vidikovca. Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveško, sva ta događanja su besplatna i primjerena za djecu. Tijekom programa bit će i ispaljivanja manevarskog streljiva, a norveško veleposlanstvo će publici osigurati i hrvatske te norveške zastavice.

———————–

———————–

Ovo je prvi puta da svjetski poznata Norveška kraljeva garda (Hans Majestet Kongens Garde – HMKG) gostuje u Hrvatskoj i prvi puta da će jedna strana vojska nastupati na javnim površinama u Hrvatskoj. Riječ je tu o postrojbi norveške Kopnene vojske razine bojne, koja ima dvojaku funkciju. Uz poslove tjelesne zaštite norveškoga monarha, oni su ujedno i osnovna postrojba obrane Osla, glavnog grada Norveške. Od njenih ukupno 5 satnija, ona rednog broja 3 posvećena je ceremonijalno-pokaznim djelovanjima, a kao vodove obuhvaća vojni orkestar, sastav bubnjeva i truba, te skupinu za izvođenje ceremonijalnih pokaznih vježbi.

Posebnu javnu pažnju u Norveškoj privlači i maskota čitave te kraljevske postrojbe – pingvin Nils Olav III. Riječ je o tradiciji započetoj prije točno 50 godina, kada je udomljen prvi takav pingvin, nazvan po kombinaciji imena poručnika Nilsa Egeliena, inicijatora ove akcije, i  imena kralja Olava V koji je Norveškom vladao od srpnja 1903. do siječnja 1991. godine. Prvi Nils Olav je svoj vojni put započeo kao maskota dobivši čin vodnika, a trenutni Nils Olav uz počasni čin Norveške vojske ponosno nosi i titulu viteza Norveške vojske. No, budući da je maskota bila usvojena prilikom posjete Garde tradicionalnoj priredbi Edinburgh Military Tattoo, Nils Olav i nadalje živi u Zoološkom vrtu škotskog grada Edinburgha, gdje ga prilikom svakog daljnjeg sudjelovanja u poznatoj vojnoj priredbi posjete njegovi usvojitelji. Tom prilikom Nils Olav obično primi i počasno unapređenje u činu, a izvrši i smotru Kraljeve garde.

Počasni dio Norveške kraljeve garde kao postrojba često putuje Norveškom i inozemstvom, te promovira Norvešku kroz pokazne vješbe i glazbene izvedbe svjetskoga glasa. Prije Hrvatske ona je bila u Ujedinjenoj Kraljevini, gdje su krajem svibnja sudjelovali u obilježavanju platinaste obljetnice kraljice Elizabete II u Londonu, da bi danas odradili i atraktivni nastup u Podgorici, iz koje onda stižu put Splita. U donjem videu možete ih čuti kako na putu do Londona 11. svibnja ove godine izvode poznati norveški svadbeni “Bruremarsj fra Lødingen”.

———————–

———————–

Slikaj ili snimi Gardu i osvoji nagrade!

Ne bi li dodatno promovirali gostovanje Norveške kraljeve garde u Hrvatskoj, rezultat dobre NATO suradnje dvije države, veleposlanstvo Norveške u Hrvatskoj organizira i prigodnu nagradnu igru. Naime, svi koji objave svoje snimke ili fotografije s događaja na Twitteru, Instagramu, Facebooku ili TikToku pod oznakom #norwayincroatia sudjeluju u kreativnom nagradnom natječaju u kojemu mogu osvojiti čak 30 knjiga norveških autora i druge promotivne poklone. Pročitajte Pravila. 

Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, zahvaljujući tvrtki Kongsberg će sva ta događanja biti moguće pratiti u prijenosu uživo putem YouTube kanala veleposlanstva.

Prvog radnog dana prošloga tjedna, u ponedjeljak 16. svibnja, u vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ svečano je ispraćen 37. hrvatski kontingent u NATO operaciju KFOR u Republiku Kosovo. Time je na neki način obilježena i godinu dana otkako Hrvatska na Kosovu djeluje sa čak jednom satnijom te nešto tehnike, prije svega MRAP-ova kojima je to ujedno i prvo pojavljivanje u nekom hrvatskom kontingentu.

Ispraćaj 37. HRVCON-a na Kosovo (Photo: UPRH/M.Beljan)

Samo 2 dana kasnije, Odnosi s javnošću NATO-operacije KFOR objavili su zanimljivije fotografije s vježbe u kojoj helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva igra važnu ulogu. Naime, u srijedu 18. svibnja KFOR je davao podršku vježbi traženja i spašavanja (SAR) pod vodstvom Velike Britanije. Vježba je održana u obučnom centru u Pomozotinu nedaleko Prištine pod vodstvom Međunarodnog tima za traganje i spašavanje Ujedinjene Kraljevine (United Kingdom International Search and Rescue – UKISAR) i uz tijesnu suradnju sa Kosovskim snagama sigurnosti. Timovi su iskusili sposobnosti helikopterskog transporta KFOR-a, uz korištenje njegove zračne luke za iskrcavanje (Aerial Porto f Debarkation – APOD) za raspoređivanje timova i pripadajuće opreme na mjesta vježbe unutar područja djelovanja KFOR-a. Obučne su aktivnosti pomno evaluirali SAR-stručnjaci iz Nizozemske. Raspoređivanje tzv. „heavy“ tima Britanci su u suradnji s kosovskim SAR-osobljem pripremali tjedan dana ranije. Naravno, kako je već tradicionalno, o svemu ovome se od Ministarstva obrane Republike Hrvatske službeno nije čulo ni riječi.

Glavnu zračnu podršku vježbi je davalo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Trenutno se u NATO operaciji KFOR nalazi treća, odnosno C rotacija zračne sastavnice 36. hrvatskog kontingenta, koja je put Kosova otišla 18. ožujka ove godine, i to iz vojarne „Knez Trpimir“ iz Divulja.

*Photo: KFOR

Jučerašnja proslava 30. obljetnice Hrvatske narodne banke gotovo je u potpunosti bila obilježena skorom tranzicijom s kune na euro.

“Institucionalno pamćenje nam kazuje da je već na samom početku svog puta hrvatska središnja banka jasno zastupala i stav o potrebi da Hrvatska uz izgradnju vlastitoga monetarnog sustava istodobno usvoji i načelno opredjeljenje da radi ostvarivanja vlastitih društvenih i ekonomskih interesa što prije uđe u integracijske procese, a konačno i u monetarnu uniju s drugim europskim zemljama”,

naglasio je u svom govoru guverner HNB Boris Vujčić. Pripreme za ulazak Hrvatske u eurozonu u punome su jeku, a svoj doprinos tom nastojanju dat će od sljedeće godine i Ministarstvo obrane. Zato je na jučerašnjoj obljetnici u pratnji premijera Andreja Plenkovića bio i ministar obrane Mario Banožić, što je mnogima bilo začudno, no s obzirom na aktualni odnos premijera i predsjednika, koji su jučer nakon dugo vremena bili na istom događanju, ovaj ministarski detalj ostao je uvelike nezabilježen.

Od sljedeće godine, naime, Ministarstvo obrane i Hrvatska narodna banka ući će u zajednički projekt – izgradnju objekta za čuvanje povučenih kovanica kuna i lipa. Objekt će biti u zagrebačkoj vojarni “Croatia”, a nakon što HNB više neće imati potrebu za njime, on ostaje na uporabi Oružanim snagama RH. To je na sjednici saborskog Odbora za obranu održanoj 30. studenog potvrdio državni tajnik u MORH-u, Zdravko Jakop:

“To je projekt koji se na neki način radi zajedno s HNB, na način da nam oni to vrate kroz određeni najam i nakon toga je to na raspolaganju Oružanim snagama. Zato se i radi u… standardni objekt u vojnom objektu, tako da … Mi ćemo imati nakon toga prostor koji… gdje ćemo moći i teža sredstva staviti jer, između ostalog, evo da budem vrlo konkretan, za takav objekt morate imati dobre temelje jer tereti su teški, pogotovo ako su u kovanicama, a to je za tu namjenu tako da smo iznašli načina da nam oni vrate ulaganje, a nakon toga tih – mislim 4-6 godina, nešto takvoga je ta tranzicija zamišljena – nakon toga to ostaje našim Oružanim snagama, i logističkom elementu, prije svega, naših Oružanih snaga“.

Još u listopadu ove godine guverner HNB-a Boris Vujčić najavio je da su pregovori s MORH-om i Oružanim snagama u tijeku, i to prije svega zbog zahtjevnosti ovog projekta: „Dogovaramo s Hrvatskom vojskom, jer nema baš puno logističkih centara u koje ćemo moći smjestiti 1,1 milijardu povučenih kunskih kovanica”, najavio je guverner Vujčić, slikovito ilustrirajući da za više od 5.200 tona kovanica nije dovoljno ni 120 zagrebačkih tramvaja.

Vojarna “Croatia” zadnje 3 godine nosi ime 1. gardijske brigade Tigrovi (Photo: MORH/T.Brandt)

Otkad se od ljeta ove godine počelo navelike govoriti o hrvatskom ulasku u euro zonu, najavljivalo se da će Oružane snage tu imati određenu ulogu “čuvara” povučenih kovanica. Pritom su se spominjale vojarna “Croatia” u Zagrebu i vojarna “Bilogora” u Bjelovaru. Još prije godinu dana guverner Vujčić najavljivao je kako će se uz vojarnu graditi HNB-ov “supertrezor” u kojem će se čuvati sva gotovina (i papirnata i kovana) koju će komercijalne banke predavati HNB-u. Lokacija je pogodna, tvrdili sui z HNB-a, kako zbog ogromnog vanjskog prostora koji se može nesmetano čuvati, tako i zbog blizine vojske. No u ovih godinu dana planovi su se očito promijenili, pa Vujčić ovih dana na novinarsko pitanje odgovara tek s “gradit će se i sef”, a iznajmljivanje nekog novog objekta u vojarni sve je izglednije.

Očekuje se da će MORH i HNB sklopiti ugovor u prvoj polovici sljedeće godine, nakon čega će MORH krenuti osiguravati strogo štićeni i nadzirani objekt u vojarni “Croatia”. Prijelazni period tijekom kojeg će se kune moći mijenjati za eure trajat će 3 godine, nakon čega kune više neće biti sredstvo plaćanja u RH, te će moći biti adekvatno zbrinute. To je ujedno i razdoblje nakon kojeg će Oružane snage opet polagano moći raspolagati objektom u kojem su se godinama skupljale i čuvale povučene hrvatske kovanice.

Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj objavilo je 8. ožujka ove godine obavijest o budućem prikupljanju ponuda za poslove unapređenja infrastrukture na vojnom poligonu OS RH u Slunju.

Inženjerski korpus Kopnenih snaga SAD za područje Europe (US Army Corps of Engineers, Europe District) planira tražiti ponude za dizajn i izgradnju 3 projekta na hrvatskom vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” Slunj. Pri tome, oni u kriterije natječaja za prikupljanje ponuda planiraju uključiti tek osnove dizajna, s namjerom da jedinstveni ugovor o izgradnji dodijele onom građevinskom poduzetniku koji će u potpunosti zaokružiti taj dizajn i izvesti čitav projekt. Spomenuta 3 projekta su:

1. Višenamjensko strelište za gađanje strojnicama (Multipurpose Machine Gun (MPMG) Range): ovaj projekt smjera prenamijeniti postojeće vodno tenkovsko strelište u strelište za strojnice do kalibra 12,7 mm. Ovaj posao većinom obuhvaća niskogradnju, i to zemljane radove na izravnanju terena, izgradnju paljbenih točaka za ručna te na vozila postavljena oružja, kao i izgradnju instalacija s metama.
2. Zatvoreno strelište za situacijsko pucanje bojnim streljivom (Live Fire Shoot House – LFSH): projekt obuhvaća prilagodbu postojeće strukture u strelište s balističkim ojačanjima. Riječ je većinom o radovima u okviru visokogradnje i unutarnjeg uređenja objekta.
3. Posao iz programa “Brzi popravak letnih površina” (Rapid Runeway Repair – RRR): projekt obuhvaća raščišćavanje prostora i postavljanje neojačane betonske plohe veličine 50*50 metara, na kojoj će se izvoditi obuka. Projekt uglavnom obuhvaća poslove niskogradnje.

Sve daljnje informacije treba potražiti na prethodnoj obavijesti koja je objavljena na Internetu, u okviru američke državne stranice BETA SAM.

Američki vojni inženjerci na gradilištu kampa Humphreys u Južnoj Koreji (Photo: Greg Etter)

Inženjerski korpus američkih Kopnenih snaga očekuje odluku o formalnom prikupljanju ponuda u lipnju 2021. godine, kada će dokumentacija sadržavati i bitno više pojedinosti o samom projektu, te upute o tome kako i kada podnijeti ponudu. Svi ponuditelji imat će za podnošenje svojih ponuda rok od barem 30 dana.

Napomenimo da zainteresirane tvrtke moraju imati aktivnu registraciju u američkom državnom informatičkom sustavu SAM kako bi bile sposobne sklopiti ugovor s Vladom SAD. Poslovne subjekte potencijalno zainteresirane za ovaj posao poziva se:

• da odgovore na ovu prethodnu obavijest popunjavanjem upitnika na internetskim stranicama Veleposlanstva SAD u Zagrebu (MS Excel), koji obuhvaća osnovne podatke o poduzeću te njegovim kontaktima, uključujući brojeve telefona i adrese elektroničke pošte,
• da se prijave na obavijesti e-mailom, vezane uz ovu konkretnu poslovnu priliku, dostupne na internetskoj stranici beta.sam.gov (ovo traži prethodnu prijavu i otvaranje računa u skladu sa uputama na internetskoj stranici obavijesti o budućem prikupljanju ponuda),
• budu spremni za terenski obilazak lokacija vezanih uz ovaj posao tijekom lipnja ili srpnja 2021. godine.

Gradilište buduće vojne ambulante na VP Slunj (Foto: MORH / M. Čobanović)

Tijekom spomenutog terenskog obilaska će zainteresirane tvrtke imati priliku razgledati mjesta radova i postavljati dodatna pitanja. Detalji o organizaciji posjete budućim gradilištima bit će uključeni u najavu prikupljanja ponuda.

Ovdje je očito riječ o nastavku američkih ulaganja u modernizaciju vojnog poligona “Eugen Kvaternik” u Slunju, koja je bila najavljena još 2016. godine, i u sklopu koje se periodički počinje graditi pojedine infrastrukturne objekte. Tada prezentirani plan govorio je o 10-godina dugoj modernizaciji ovog vojnog poligona, kako bi on potom mogao postati NATO vježbovna točka sposobna za neprekidno te multi-organizacijsko obučno djelovanje.

Potpisivanjem primopredajnog zapisnika između Ministarstva obrane i Ministarstva poljoprivrede od danas je Obalna straža, odnosno HRM, bogatija za dvije brze brodice tipa VHB M-46. Riječ je o drugoj po redu međuresornoj suradnji ovoga tipa – nakon uspješne nabave bespilotnih letjelica Orbiter, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo obrane u srpnju prošle godine potpisali su Sporazum o nabavi dva plovila za nadzor morskog ribarstva u sklopu zadaća i nadležnosti MORH-a. Nabavu ovih brodica MORH je ove godine uvrstio i među glavne projekte nabave za HRM. „Zajedničkim i združenim naporima istovremeno su ostvarena dva cilja – ojačane su nacionalne sposobnosti za nadzor morskog ribarstva, jedne od značajnih gospodarskih grana vezanih za more te sposobnosti Obalne straže Republike Hrvatske. Jedna od zadaća Hrvatske ratne mornarice, a sukladno Zakonu o Obalnoj straži RH, jest nadzor morskog ribarstva“, rekao je na današnjoj primopredaji održanoj u vojarni „Admiral Sveto Letica-Barba“ u Splitu načelnik GS OS RH, admiral Robert Hranj. Pomoćnik ministrice poljoprivrede Ante Mišura najavio je da HRM može računati na još dva takva plovila, jer je potpisan i dodatni Sporazum o nabavi još dva plovila za nadzor morskog ribarstva u sklopu zadaća i nadležnosti MORH-a i za potrebe Obalne straže RH, budući je interes cijele države da se zaštiti morsko područje, a posebno područje ZERP-a.

Prva plovidba “Modrulja” pod oznakama Obalne straže (Photo: HRM/D. Mišić)

Prva brodica pod imenom “MODRULJ 1” raspoređena je u 2. divizijun Obalne straže RH u Puli, dok je “MODRULJ 2” raspoređen u 1. divizijun Obalne straže RH u Splitu. Tijekom iduće godine očekuje se isporuka još dvije brodice, od kojih bi jedna bila opremljena za provedbu roniteljskih zadaća. Ministarstvo obrane RH već je u vrijeme ministra Ante Kotromanovića bilo zainteresirano za M-46, kao plovilo za prijevoz pripadnika specijalnih snaga i diverzanata – obavljena su bila i brojna testiranja, no ocijenjeno je kako je ono preskupo za nabavu. Ovisno o opremi, cijena se 2014. godine kretala oko 400 do 500 tisuća eura, što je bilo ipak previše za tadašnji obrambeni proračun. Od ove godine plovilo M-46 posjeduje riječki Područni carinski ured Carinske uprave RH.

Potpisivanje Sporazuma u Splitu 2019. godine (Photo: MORH/M.Čobanović)

Kako smo već pisali, ova dva plovila nabavljena su temeljem „Sporazuma o nabavi dva plovila za nadzor morskog ribarstva u sklopu zadaća i nadležnosti MORH-a“, kojeg su prošle godine u srpnju potpisali tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Ministarstvo poljoprivrede ta je plovila nabavljalo putem Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo RH za programsko razdoblje 2014.-2020., a ukupna procijenjena vrijednost nabave iznosi najviše 13.000.000,00 kn s PDV-om. Brodice su financirane 70 posto sredstvima Europske unije. dok je ostatak sredstava osiguralo Ministarstvo poljoprivrede. MORH i OS RH osigurali su posadu i svu potrebnu logističku potporu. Prema Sporazumu, plovila su u vlasništvu Ministarstva poljoprivrede, koje ih materijalno i financijski zadužuje u razdoblju od 5 godine od datuma primopredaje. Kao i u slučaju nabave bespilotnih letjelica Orbiter, korištenje ova dva plovila raspoređeno je između Ministarstva obrane i Ministarstva poljoprivrede – plovila će se koristiti za kontrolu ribarstva najmanje 60 posto vremena, dok je preostalo godišnje korištenje namijenjeno za potrebe Ministarstva obrane RH. Sporazum je definirao i da prva brodica stigne do kraja veljače, a druga do kraja ožujka ove godine, no očito je – i bez epidemije koronavirusa – došlo do nekih problema pa su obje brodice isporučene tek sada.

Brze brodice VHB M-46, osim za nadzor morskog ribarstva, koristit će se i za druge zadaće, kao što je traganje te spašavanje na moru i slično. Opremljene su sustavima za sigurnu navigaciju, sustavima veze, te infracrvenom i TV kamerom za motrenje ili dokumentiranje situacije u dnevnim i noćnim uvjetima. Pogonski sustav omogućuje im brzinu od 40 čvorova, a zalihe goriva doplov od 250 nautičkih milja pri opterećenju motora od 80 posto. Smještajni kapacitet osigurava višednevni boravak na moru za 4 člana posade, dok je ukupni kapacitet brodice dvanaest osoba, s najvećim dopuštenim teretom na palubi od 2.427,5 kg. Treba imati na umu da je 2019. godine M-46 bio upisan u Hrvatski registar brodova kao „brodica na napuhavanje sa krutim dnom“, duljine trupa 13,72 m, širine trupa 4,157 m, visine 2,135 m i nadvođa od 1,020 m.

Brodice VHB M-46 izgrađene su u privatnom brodogradilištu „Olimp-Nautica“ iz Galižane kod Pule, uz pomoć još 4 domaće tvrtke – SCAM Marine, Uljanik Vodnjan, Belcom Rijeka i Adriatic Zadar. Temeljem suradnje s Brodarskim institutom iz Zagreba, pulsko brodogradilište izgradilo je 2010. prototip koji je točno na Uskrs te godine porinut u more. U razvoj je uloženo oko 4 milijuna eura domaćeg kapitala, a napravljena su dva tipa ovog plovila – jedan s krovom i drugi bez njega. Proizvođač ga je reklamirao kao pogodnog za vojne i policijske potrebe, kao i za brzi prijevoz unesrećenih osoba. Na vojnom sajmu IDEX u Abu Dhabiju, odnosno njegovom segmentu za pomorstvo NAVDEX, 2017. i 2019. godine „Olimp-Nautica“ izlagala je svoj super brzi presretač M-46, uz napomenu da može biti naoružan strojnicom od 7,62 mm i topom od 20 mm, što je potom urodilo i jednim prodanim primjerkom.

Sjedinjene Američke Države privode kraju drugi tjedan masovnih prosvjeda protiv policijske brutalnosti prema rasnim manjinama, a tijekom posljednjih dana i protiv svih ostalih koji su se na ulici znali zateći na krivome mjestu i u krivo vrijeme. Kako smo već pisali, najave službenog postupanja koje je predsjednik Trump objavio 1. lipnja – o korištenju američke vojske u suzbijanju demonstracija – krajem prošloga tjedna proizvele se javno oglašavanje niza umirovljenih, ali i dalje utjecajnih visokih časnika Oružanih snaga SAD. Riječ je tu o očitovanjima koja idu od relativno suzdržanog umirovljenog generala Martina Dempseya, preko bitno neugodnijeg umirovljenog admirala Mike Mullena, pa sve do iznimno politički ubojitog bivšeg ministra obrane SAD, umirovljenog generala Jamesa Mattisa – da bi se tu uklopile i intelektualno sročene kritike umirovljenog generala Johna Allena, te konačno i riječi Colina Powella, umirovljenog generala te bivšeg ministra vanjskih poslova u republikanskoj administraciji predsjednika Georgea W. Busha.

Trump i generali

Upravo su Mattisovi navodi o Predsjedniku kao razjedinitelju i ugrozi po Ustav bili dovoljno bolni da im Donald Trump odgovori odmah, u večernjim satima 3. lipnja – među ostalim i tvrdnjom kako je sam Trump tog svog ministra Mattisa otpustio, iako nikome tko je pratio američku obrambenu politiku krajem 2018. godine nije moglo promaknuti da je Mattis otišao svojom voljom – o čemu je tom prilikom objavio i otvoreno pismo vrhovnom zapovjedniku. No, za slučaj da je to netko ipak zaboravio, o ovom se događanju moglo u petak 5. lipnja čuti iz izjave Johna Kellya, umirovljenog generala Marinskog korpusa SAD, koji je od 20. siječnja 2017 do 31. srpnja 2017. bio na čelu Ministarstva domovinske sigurnosti, da bi onda od 31. srpnja 2017. do 2. siječnja 2019. godine Donaldu Trumpu bio i šef ureda u Bijeloj kući.

Temeljem svog iskustva pri samome vrhu vlasti SAD, Kelly je za Washington Post izjavio: “Predsjednik ga nije otpustio. Nije on ni zatražio njegovu ostavku“, nastavljajući o odlasku Jamesa Mattisa iz Trumpove administracije:

“Predsjednik je očigledno zaboravio kako se to sve zapravo događalo, ili je zbunjen. Predsjednik je na Twitteru imao jednu vrlo pozitivnu objavu o Jimu, sve do onda kad je na Fox Newsu počeo viđati njihovu interpretaciju njegova pisma. Tada je postao neugodan. Jim Mattis je častan čovjek“.

U nastavku se tog dana od Johna Kellya za CNN moglo dodatno čuti kako je Mattis “velik čovjek”, za kojeg “kad je krenuo govoriti tako, to vam govori kolika je njegova zabrinutost za našu zemlju“. Ujedno, Kelly je zaključio i da se s Mattisom slaže: “Ja se s njim slažem. Mislim da se moramo odmaknuti koji korak, po pitanju politike. Mislim da moramo ozbiljnije razmotriti koga to biramo. Mislim da mi svi, bez obzira na političke poglede koje imamo, da moramo razmotriti ljude koji se nadmeću za dužnosti, da ih trebamo propustiti kroz filter – kakav im je karakter, kakva im je etika“.

No, dok Donald Trump teško nalazi riječi ozbiljne pokude za umirovljenog Mattisa, odgovor Kelleyu stigao je preko Twittera, prije spavanja, u ranim satima petka 5. lipnja ove godine. Naglasivši kako voditelj svih birokratskih operacija Ureda predsjednika nije imao nikakvih saznanja o Predsjednikovom postupanju s Mattisom, Trump nije odustao ni od osobnih uvreda – da bi se samo koju minutu kasnije ponovo osvrnuo i na umirovljenika Mattisa…

No, posebno je zanimljivo primijetiti da je u svjetlu ovog prepucavanja Trumpa i bivših generala gotovo kompletno ispod predsjedničkog radara prošao umirovljeni general John Allen, koji je u popodnevnim satima 3. lipnja (samo koji sat prije Mattisa), u javnost izašao oštrim uvodnikom u specijaliziranom magazinu Foreign Policy. U njemu Allen situaciju u SAD opisuje riječima: “Klizanje SAD u neliberalizam možda je započelo i dobrano prije 1. lipnja 2020. godine. Zapamtite taj datum. On možda označava početak kraja ‘američkog eksperimenta’“, navodeći kako su prošlotjedni potezi Donalda Trumpa bitni iz tri razloga.

Kao prvo, on napominje da – iako je Predsjednik izrazio sućut obitelji Georgea Floyda – ni u jednom se trenutku nije osvrnuo na rasnu podlogu čitavih demonstracija, pokušavajući se pozicionirati kao predstavnik “reda i mira” u kontekstu lijevih uništavača, uz istodobno pomalo začudno inzistiranje kako njegov uvelike bjelački pokret “MAGA” (op.a. “Make America Great Again”) – “voli crnce“. Kao drugo, iako je Trump pljačkaše i podmetače požara koji su pratili prve dane aktualnih američkih prosvjeda jasno karakterizirao teroristima, ne bi li onda zazivao i slanje Oružanih snaga SAD u obračun s takvim skupinama – jasno je da bi takve aktivnosti morale biti provedene kroz javnu proceduru, a ne raspolaganjem s federalnim snagama kao s vlastitim privatnim zaštitarima. Dok za ikakvo proglašavanje domaćih grupa “terorističkim organizacijama” u SAD danas nedostaje podloga u propisima, i Allen se zalaže za potencijalno donošenje takvih propisa – koji bi po donošenju bitno češće bili primjenjivi na oružane organizacije radikalne desnice i bijele suprematiste dokazanog nasilnog djelovanja. No, po Allenu, u današnje doba guverneri američkih saveznih država imaju dovoljne kapacitete postojećih sigurnosnih službi (poduprtih u slučaju potrebe i Nacionalnom gardom), dok za federalna djelovanja bez pristanka guvernera u novijoj povijesti SAD baš i nema presedana. Dapače, takva bi djelovanja pripadnika Oružanih snaga SAD protiv građana države bila izuzetno loša po odnos civila i vojske u državi.

“Čišćenje” Trga Lafayette, 1. lipnja 2020. godine

Kao treće, iako se Trump u prvo vrijeme postavljao kao “saveznik mirnih prosvjednika”, to nije zaustavilo korištenje sile, suzavca i gumenih metaka kada je US Park Police (njeni “Horse mounted patrol” te “Civil Disturbance Units”) krenula raščišćavati Trg Lafayette za predsjedničku foto-predstavu 1. lipnja ove godine. Pri tome, iako je čitava operacija bila provođena pred nizom medija koji su događanja prenosili u živo, još danima su se nadležni branili kako ondje zapravo nije bilo “suzavca”, već samo dimni karnisteri i “pepper-ball” streljivo (dakle, aktivna tvar OC, a ne CS, CR ili CN). Na kraju Allen zaključuje:

“Već i površnom promatraču ponedjeljak je bio grozan za Sjedinjene Države i njihovu demokraciju. Predsjednički govor bio je kalkuliran za projekciju njegove maksimalne i proizvoljne sile, no propustio je prenijeti imalo viših emocija, ili osjećaja vodstva kakvo je nasušno potrebno širom nacije u ovim teškim momentima. I dok je ponedjeljak bio istinski strašan, to nikoga nije trebalo iznenaditi. Dapače, ova je situacija u mnogome bila ilustrativna“.

Pa ipak, ovo nije bio i kraj problema koje posljednjih dana Donald Trump ima s raznim umirovljenim generalima Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država. Za to se u nedjelju 7. lipnja pobrinuo Colin Powell, crni politički republikanac koji je uz karijeru u Kopnenim snagama OS SAD još obavljao i niz drugih visokih dužnosti – National Security Advisor 1987. do 1989. godine, predsjedatelj Združenog stožera OS SAD od listopada 1989. do rujna 1993., te ministar vanjskih poslova u administraciji predsjednika George W. Busha (20. siječnja 2001. do 26. siječnja 2005. godine). On je u nedjeljnoj emisiji “State of the Union” na CNN televiziji zaključio:

“Izuzetno sam sretan zbog onog što je John Allen rekao, i što svi ostali generali, i admirali, i diplomati kažu. Imamo Ustav. I moramo slijediti Ustav. I Predsjednik je zastranio od njega. Jako sam ponosan na to što su svi ti generali i admirali napravili, i drugi što su napravili. Ali, znate, ja nisam pisao pismo, jer sam svoj stav o Trumpu pokazao prije oko četiri godine, kada se on natjecao za dužnost. Kada sam čuo neke od stvari koje je spominjao postalo mi je jasno da nikako ne mogu glasati za tu osobu. Prvo što me je smetalo bio je čitav onaj ‘birther’-pokret (op.a. zavjera da Barack Obama nije rođen u SAD-u, pa ne zadovoljava taj uvjet za biti predsjednikom)… a taj je pokret imao veze s činjenicom da je predsjednik SAD-a, predsjednik Obama, bio crnac. To je bilo dio svega toga. A, nakon toga me duboko uznemirio i način kako je on naokolo vrijeđao razne ljude – vrijeđao majke poginulih ratnika, vrijeđao Johna McCaina, vrijeđao imigrante – a ja sam sin imigranta – vrijeđajući svakoga tko se usudio išta reći protiv njega. A to je opasno po našu demokraciju, i opasno je po našu zemlju… I, mislim da ovo što sada gledamo, ova masivna prosvjedna događanja, najveća koja sam vidio u svome životu… Mislim da to ukazuje kako naša država postaje mudrija, i da to više nećemo trpjeti“.

Prosvjedi u Seatleu, 4. lipnja 2020. godine

Na pitanje zašto je njemu osobno bitno da Trump ne bude ponovo izabran na čelo SAD-a, Powell je odgovorio: “Jer mislim da on nije bio efikasan predsjednik. On laže čitavo vrijeme. Počeo je lagati od dana inauguracije, kada smo imali onu diskusiju o veličini ljudske mase koja je tome prisustvovala. Ljudi o tome pišu knjige, o toj njegovoj omiljenoj navici laganja. I ja ne mislim da je to u našem interesu. Nisam glasao za njega 2016., a situacija do 2020. godine… po mom mišljenju, po mojim iskustvima, samo je postala lošija“.

Naravno, odgovor putem Twitter objave nije trebalo dugo čekati, a Donald Trump tu se pokazao jednako nemaštovitim kao i u slučaju umirovljenog generala Jamesa Mattisa. Tako je po Trumpu Colin Powell “ukočenjak”, koji je odgovoran da se Amerika uključila u ratove na Bliskome istoku, a još je k tome objavio i kako će glasati za istog takvog “ukočenog” Joea Bidena – Trumpovog demokratskog protukandidata koji je tog istog 7. lipnja prikupio dovoljno delegata da i službeno postane predsjednički kandidat Demokratske stranke. Zatim je Trump podsjetio i na epizodu koja će Powella pratiti do kraja života – kada je u ime administracije ustvrdio da se u rat u Iraku ide radi tamošnjih oružja masovnog uništenja, kojih na kraju nije bilo – da bi onda zamolio da netko i tom “precijenjenom” (generalu) objasni sve dosege Trumpove republikanske vladavine zadnjih godina. Naravno, sve to nije moglo ispraviti činjenicu da je Powell prvi crni obnašatelj dužnosti predsjedatelja Združenog stožera i ministra vanjskih poslova SAD, te dugogodišnji republikanac koji je dobar dio svog velikog međunarodnog ugleda gotovo pa prokockao za stranku i predsjednika iz vlastite političke opcije.

Trump i Washington

Vojne i paravojne snage na ulicama Washingtona, 3. lipnja 2020. godine

Dok su prošloga tjedna pažnju svjetske javnosti privukle prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa od 1. lipnja 2020. godine da će mimo odluka guvernera pojedinih američkih saveznih država u njih slati federalne snage (pripadnike Oružanih snaga SAD) – ti su se potezi u praksi pokazali izuzetno teško provedivima. Kako izgleda, zato je onda postignut kompromis – kojim su se federalne aktivnosti koncentrirale na Washington DC (koji je posebna teritorijalna jedinica pod jačom federalnom kontrolom), a ljudstvo je svedeno na pripadnike nacionalnih gardi te zaposlenike drugih federalnih službi – ali bez većeg angažiranja djelatne vojske.

Naime, kako su 6. lipnja objavili američki mediji, u Bijeloj kući je u ponedjeljak 1. lipnja bio održan sastanak državnog vrha SAD baš na tu temu, i na njemu je Trump od svojih ministara navodno zahtijevao ubrzano slanje oko 10.000 pripadnika OS SAD u američke gradove. Tome su se navodno usprotivili William Barr (ministar pravosuđa) i Mark Esper (ministar obrane), kao i general Mark Milley, predsjedatelj Združenog stožera OS SAD. U okviru kompromisa koji je tada bio postignut, tijekom konferencijskog razgovora su onda Esper i Milley kasnije tog ponedjeljka pozvali guvernere da doprinesu postrojbe svojih Nacionalnih gardi – navodno naglašavajući i njima kako je to alternativa širem korištenju Oružanih snaga širom SAD.

helikopterski “Show of Force” iznad Washingtona, noć na 2. lipnja 2020. godine

Pa ipak, paralelno s tim apelima, Pentagon je krenuo području Washington DC primicati oko 1.600 djelatnih vojnika, u washingtonskim prostorima službe FBI (Washington Field Office) ustrojen je zajednički zapovjedni centar za koordiniranje odgovora svih federalnih snaga (vojnih i civilni) na velika protestna događanja, a Esper i Milley krenuli su u Bijelu kuću te ondje završili na konferenciji za mediju u Ružičnjaku, te na kasnijem nezgodnom slikanju pred obližnjom crkvom Sv. Ivana. Iako je službena Bijela kuća kasnije opovrgavala niz detalja ovog medijskog scenarija, ostalo je jasno kako su prošloga tjedna postrojbe Nacionalne garde širom SAD-a preuzele prominentnu ulogu u kontroli nemira,uz tek nešto vojnih djelovanja, od kojih su posebnu pažnju izazvala sudjelovanja vojnih helikoptera u rastjerivanju demonstranata primjenom niskog lebdenja nad protestima – metode o kojoj je i sam predsjednik Trump ima nešto za reći tijekom petka 5. lipnja. Za to vrijeme, na terenu u Washingtonu došlo je do svojevrsnog sučeljavanja federalnih snaga kako s demonstrantima, tako i s lokalnim vlastima predvođenih crnom gradonačelnicom Muriel Bowser.

Zatvorski čuvari iz Texasa u Washigtonu, 3. lipnja 2020. godine

U srijedu 3. lipnja postalo je jasno da su Bijela kuća i Pentagon imali problema pri usklađivanju statusa i aktivnosti oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije iz Fort Bragga – koje se prvo primaklo Washingtonu, pa ih se pokušalo vratiti u matičnu bazu, da bi onda ostali “pri ruci” u očekivanju velikih protestnih događanja zakazanih za subotu i nedjelju, 6. i 7. lipnja. Konačno, njih se u petak 5. lipnja ipak vratilo u Fort Bragg, dok je u Washingtonu zadržano tek oko 350 pripadnika aktivne vojske u stanju visoke spremnosti (vjerojatno vojna policija iz sastava 4. bojne 3. pješačke pukovnije “Old Guard” stacionirane u bazi Fort Myer, Virginia). No, iako je to značilo manje ikakve djelatne vojske na ulicama Washingtona, tijekom čitavog prošlog tjedna bilo je teško previdjeti širom tog grada velik broj pripadnika raznih drugih naoružanih federalnih službi i agencija, opremljenih paravojno – ali bez jasnih oznaka pripadnosti. Dok se postupno ipak ustanovljavalo o kojim je tu postrojbama riječ, prosvjedi su i bez toga ostali prilično mirni – tako da su lokalne vlasti krenule tražiti višu razinu normalizacije stanja, što su federalne vlasti praktično predvođene ministrom pravosuđa Barrom u praksi ignorirale.

U četvrtak 4. lipnja gradonačelnica Washingtona je od federalnih vlasti i formalno zatražila povlačenje “čitave izvanredne prisutnosti federalnih snaga reda i vojske“, što nije promijenilo mnogo na stanju u glavnome gradu SAD, u kojem je do tada uz lokalnu DC National Guard bilo raspoređeno još i oko 5.000 pripadnika nacionalnih gardi iz 11 saveznih država (Florida, Idaho, Indiana, Maryland, Missouri, Mississippi, New Jersey, Ohio, South Carolina, Tennessee, i Utah). To se stanje zaoštrilo u petak 5. lipnja, kada je grad Washington prvo prestao plaćati pojedine hotele u koje su federalne vlasti smjestile te vanjske snage, da bi onda uslijedilo i ispisivanje velike parole “Black Lives Matter” jarko žutim slovima preko čitavog kolnika 16. ulice na njenom spoju s Trgom Lafayette – da bi onda taj dio prometnice bio i službeno preimenovan u “Black Lives Matter Plaza”, udaljen oko 200 metara od Bijele kuće i vidljiv s tamošnjih prozora.

Kako je Nacionalna garda iz savezne države Utah privremeno ostala bez hotelskog smještaja u Washingtonu?

Na odgovor predsjednika Trumpa nije trebalo dugo čekati, pa se već u večernjim satima petka 5. lipnja na njegovom Twitter profilu moglo čitati o nezahvalnoj gradonačelnici, koja ne uspijeva uravnotežiti lokalni proračun bez traženja saveznih milodara, ali ima nešto protiv Nacionalne garde – baš onih koji su je spasili od sramote u dotadašnjim protestima – naravno uz najave daljnjih djelovanja, bez obzira na lokalne vlasti.

Samo nekoliko sati kasnije, usred noći od petka na subotu 6. lipnja, Trump je ovu svoju retoriku i dodatno zaoštrio – navodeći kako je gradonačelnica Bowser kompletno nesposobna za svoj posao vođenja tako velikog grada kakav je Washington DC, te ponavljajući kako je samo ljudstvo Nacionalne garde spriječilo masovne devastacije u demonstracijama. Naravno, nije tu bilo ni riječi o velikom broju drugih naoružanih federalnih postrojbi, kao ni spomena konkretnom raspoređivanju pojedinih vojnih postrojbi na ulicama – koje se itekako dobro moglo tijekom protekloga tjedna vidjeti u programima raznih svjetskih televizija.

No, kao i u nizu drugih situacija – trenuci kada Trump zvuči najžešće i najodlučnije obično su oni kada se situacija već kreće prelamati na suprotnu stranu. Tako je i ovaj verbalni obračun federalnih struktura s lokalnim vlastima grada Washingtona zapravo predstavljao tek uvod u predsjedničku odluku objavljenu ponovno na društvenoj mreži Twitter, gdje je Donald Trump već idućeg dana objavio povlačenje Nacionalne garde s gradskih ulica Washingtona. Ovo vrludanje u odlukama bilo je praćeno i medijskim istupom ministra pravosuđa Barra, osobe praktično nadležne za sve te sporne federalne aktivnosti na Washington DC prostoru.

Od njega se u emisiji “Face the Nation” televizijske stanice CBS News na kraju čulo vladine stavove o svim spornima situacijama od protekloga tjedana – da je većina medijskih napisa kriva i lažna, da praktički nitko nije ni pomišljao na aktiviranje spornog propisa “Insurrestion Act” iz 1807. godine, da sustavnog rasizma u američkoj policiji nema, i gotovo pa da se protekla dva tjedna širom SAD ne događa ništa posebnoga. Ujedno je William Barr preuzeo i odgovornost za operaciju “čišćenja” washingtonskog Trga Lafayette, gdje su bili nasilni prosvjednici (koje se nije vidjelo u direktnim prijenosima događanja), kojima su glasno bila izrečena tri upozorenja (koja se nije čulo u direktnim prijenosima događanja), nakon čega je bio korišten dim ali ne i suzavac – već “pepper spray” koji za Barra nije suzavac, i nije kemijski iritant (budući je prirodnog podrijetla). Sam Barr je ustvrdio da je bio ondje u vrijeme operacije, te je vidio nasilje za koje mediji napominju da ga nije bilo – naglašavajući da je tijekom nekoliko prethodnih dana u Washingtonu bilo gotovo 160 ozlijeđenih policajaca, te da su zapovjedi za “čišćenje” trga bile izdane praktično 4 sata prije medijskog istupa predsjednika Trumpa, tako da su se ta dva događanja zapravo slučajno poklopila oko 18;40 u ponedjeljak 1. lipnja 2020. godine.

Kamo dalje?

No, dok su njegovi ministri tako zaklapali priču o spornim događanjima tijekom proteklih tjedana, za to je vrijeme Donald Trump u svojim Twitter-objavama već uvelike krenuo dalje, postavljajući čitave demonstracije i državni odgovor na njih tijekom posljednjih dana u kontekst predstojećih predsjedničkih izbora u SAD-u. Pri tome, on kao i obično ide najkraćim putem prema najjednostavnijem tumačenju stvarnosti. Naime, svog rivala Joe Bidena počinje optuživati za podršku onim zahtjevima prosvjednika koji zvuče maksimalno anti-sistemski (od kojih se i sam Biden izričito ogradio) – ne bi li sebe predstavio kao “zagovornika javnoga reda i mira”.

Dakle, rasprava se nastoji usko svesti na doslovni sadržaj gesla (“Defund the Police” – “Ukinite financiranje policije”), namjerno prešućujući šire značenje koje traži reforme temeljem situacije u kojoj se nalazi velik dio američke javnosti – da su u brojnim krajevima sve lokalne službe ionako bile toliko smanjene da policija ostaje jedina na terenu, tako da bi smanjivanje novaca za policiju trebala pratiti i obnova svih onih drugih socijalnih službi koje se obično bave problematičnim zajednicama (a u SAD su završile smanjene ili ukinute). Pri tome Trump svoju viziju te navodne demokratske politike u hodu nadograđuje i dodatnim pričama o tome kako bi njegov takmac zasigurno te imaginarne mjere prema američkim tijelima unutarnje sigurnosti prenio i na iscrpljivanje vojnih financija Sjedinjenih Američkih Država – naravno, sve to u korist neke radikalne ljevice, koja po Donaldu Trumpu ionako uz čitave ove prosvjede kontrolira i sve koji nisu njegovi direktni politički saveznici. Dakle, kako god da se dalje razvijala situacija oko prosvjeda (i COVID-19 epidemije) u državi, za Trumpa ipak glavnom točkom na horizontu stoje predstojeći predsjednički izbori u studenom ove godine. Koštalo to koliko koštalo…

U ponedjeljak, 25. svibnja oko 20 sati, policija je u stambenom kvartu južno od centra Minneapolisa (savezna država Minnesota) uhitila Georgea Floyda pod sumnjom da je krivotvorenom novčanicom pokušao kupiti cigarete. Floyd, 46 godina star crnac u dobroj fizičkoj kondiciji, privremeno nezaposleni vozač i zaštitar s dvoje djece, pri uhićenju nije pružao aktivniji fizički otpor. Pa ipak, on se opirao privođenju, što je postupno na licu mjesta okupilo više policaja – da bi čitava situacija polako postala i nasilna. Naime, kako su pokazale brojne video snimke događanja, policija je Floyda pokušala privesti silom, a njegovo odbijanje je na kraju dovelo do toga da četiri prisutna policajca (dva bijelca i dva Azijata) Floyda obuzdaju stiskanjem o zemlju. Riječ je tu bila o specifičnom zahvatu kojim je jedan od policajaca Floydu kleknuo na vrat, dok su mu ostala trojica držala tijelo stisnuto o zemlju gotovo deset minuta – usprkos molbama kako samog Floyda, tako i prolaznika, da obuzdani u tom položaju ne može disati. Policajci pozivaju hitnu pomoć tek kad je uhićeni Floyd krenuo gubiti svijest, da bi u idućih sat vremena bila potvrđena i njegova smrt.

Kasnije obavljena službena autopsija je kao razlog smrti navela zastoj rada srca tijekom policijskog postupanja, dok je naknadno izvedena i druga autopsija (privatno naručena), koja je kao uzrok smrti navela gušenje pritiskanjem vrata i prsnog koša. Četvorica umiješanih policajaca su dan kasnije, u utorak 26. svibnja, bili prvo udaljeni iz službe, a onda i otpušteni s posla – da bi onaj koji je Floydu klečao na vratu već 29. svibnja bio uhićen, a potom optužen za ubojstvo iz nehata – što je 3. lipnja promijenjeno u optužbe za ubojstvo. Slično postupanje je u utorak, 3. lipnja, objavljeno i za ostalu trojicu policajaca, no to sve nije spriječilo optužbe za rasizam i sustavnu grubost u policijskim postupanjima prema američkim građanima crne boje kože. Temeljem snimki incidenta i protestnih okupljanja na licu mjesta, već u utorak 26. svibnja širom Sjedinjenih Američkih Država krenuli su masovni prosvjedi – koji su do danas obuhvatili čitave SAD, pa iz solidarnosti i niz gradova širom svijeta.

No, tijekom više od tjedan dana spomenutih masovnih prosvjeda, postalo je i iz medijskih izvještaja jasno vidljivo da nisu svi demonstranti isti. Dok su tijekom dana prevladavali mirni prosvjednici u okviru više ili manje organiziranih aktivnosti, padanjem mraka na djelo bi pojačano dolazile grupe nasilnih maskiranih pojedinaca – koje bi se pojačano sukobljavale s policijom, palile zgrade, provaljivale u prodavaonice te izvodile masovnu pljačku uz izazivanje velike materijalne štete na urbanim poprištima događanja. Izlazak na kraj sa svim tim događanjima (koja su zahvatila čitav SAD) završio je ostavljen na brigu policijama i lokalnim vlastima pojedinih gradova i saveznih država, od kojih su neki postupno krenuli proglašavati izvanredna stanja, uvoditi policijske satove tijekom noći, a onda i mobilizirati nacionalne garde pojedinih saveznih država. Za to vrijeme se od američkog predsjednika Trumpa – koji inače vrlo redovito na Twitteru komentira sva aktualna događanja – o svemu ovome nije čulo ništa, sve do iza podneva u četvrtak 28. svibnja, kada je na svom profilu službeno objavio istragu te izrazio sućut obitelji George Floyda.

Trump na Twitteru

Nažalost, kako je to već običaj, formalnu i normalnu objavu uskoro je slijedila i bitno problematičnija osobna objava – koju je Trump ispalio idućega dana u rano jutro (u petak 29. svibnja u 6:53 ujutro). Po istoj praksi kako je servis Twitter njegove dvije objave od 26. svibnja označio radi izazivanja zablude kod čitatelja – ovoga puta je u pitanju bio prekršaj “veličanje nasilja”, zbog kojeg je predsjednička objava čitateljima bila dostupna tek nakon čitanja objave o povredi pravila. No, mnogo je tu problematičnih stvari u malo teksta. U prvoj objavi koja kritizira “vrlo slabog radikalno lijevog gradonačelnika” Minneapolisa, Trump ujedno prijeti kako će u slučaju da lokalne vlasti ne uspiju ovladati situacijom upravo on tamo rasporediti Nacionalnu gardu – za što predsjednik nema ovlasti budući je to organizacija podređena guvernerima saveznih država. U drugoj objavi, koja se nastavlja, prvo su demonstranti označeni terminom “Thug” (cestovni razbojnici), da bi u nastavku objavio kako je u razgovoru s guvernerom Trump naglasio da je vojska spremna u slučaju potrebe (što je prvi spomen vojske u kontekstu ovih rasnih nemira). Poruku je Trump zaključio rečenicom: “Ako bude kakvih teškoća mi ćemo preuzeti kontrolu, no kad krene pljačkanje kreće i pucanje“.

Upravo ova posljednja fraza sa spomenom pljačkanja i pucanja bila je posebno problematična, budući ona predstavlja citat izjave radikalnog šerifa Walter E. Headleya (južnjačkog “demokrate staroga kova“) “When the looting starts, the shooting starts“, koji je krajem 1967. godine rasne nemire u Miamiju na Floridi smirivao “sačmaricama i psima“, hvaleći se tadašnjim nacionalnim medijima SAD brojem mrtvih i ranjenih “mladih razbojnika” u tamošnjim crnačkim četvrtima. Dakle, Trump je opet izabrao sjajan izvor citata za pogoršanje ionako loše aktualne sigurnosne situacije širom današnjih SAD – gdje su se idućih dana nemiri širili i opsegom i žestinom. Ovo napeto stanje dobro je ilustrirala i situacija u noći od petka 29. na subotu 30. svibnja – kada su zbog sukoba s demonstrantima na obližnjem Trgu Lafayette i na ogradama Bijele kuće nadležne službe sigurnosti predsjednika i njegovu obitelj preselile u podzemno sklonište ovoga kompleksa (dok je on 3. lipnja tvrdio kako se radilo samo o posjeti skloništu radi njegove inspekcije). U svom Twitter-odgovoru od subote, 30. svibnja popodne, Trump se zahvalio “braniteljima” iz redova predsjedničkog osiguranja, te poručio demonstrantima da bi ih po probijanju obrana Bijele kuće ionako dočekali tek “najoštriji psi i svakojako oružje“.  Ujedno se Trump obrecnuo i na crnu gradonačelnicu Washingtona, koja “uvijek traži novce i pomoć“, ali nije dozvolila miješanje tamošnje policije u sukob – tvrdeći kako to nije njihov posao. Doduše, time je Trump izgubio i jedan od omiljenih prigovora svom demokratskom protukandidatu Bidenu na predstojećim izborima, kojeg je optuživao da se skriva u svom podrumskom bunkeru, dok predsjednik Trump hrabro prkosi rizicima u Bijeloj kući.

U daljnjih 7 Twitter-objava 30. svibnja Trump je postavio još neke postavke koje će se učestalo čuti idućih dana – naime, demonstranti su profesionalno organizirani, njihove aktivnosti nemaju veze s pokojnim Floydom, u svim tim “loše branjenim” mjestima demonstracija na vlasti su liberalni demokrati, poticatelji nemira redovito na poprišta demonstracija dolaze odnekud izvana, te konačno – za sve su krivi “Antifa” i radikalna politička ljevica, koje će zaustaviti “neograničena snaga naše vojske i brojna uhićenja“. Ove je teme Trump razrađivao i u  svojih 13 objava na Twitteru tijekom nedjelje 31. svibnja ove godine, od čega je posebnu pažnju javnosti zaokupila najava kako će Sjedinjene Američke Države proglasiti “Antifa” terorističkom organizacijom, bez obzira na upitnu praktičnu provedivost ove ideje.

Ponedjeljak s guvernerima

Predsjednik u bunkeru, Bijela kuća pod zamračenjem, demonstranti pred vratima – Washington DC, 29. svibnja 2020. godine

Nakon telefonskog razgovora s Vladimirom Putinom, predsjednikom Ruske Federacije, američki predsjednik Donald Trump i neki članovi njegove Vlade održali su popodne u ponedjeljak, 1. lipnja 2020. godine skupni konferencijski sastanak i s guvernerima američkih saveznih država. Tijekom tog razgovora, kojem su nazočili i William Barr (ministar pravosuđa), Mark Esper (ministar obrane), te general Mark Milley (predsjedavatelj Združenog stožera Oružanih snaga SAD, koji nije u neposrednom zapovjednom lancu), predsjednik Trump je krenuo razrađivati svoju temu “slabih guvernera i gradonačelnika” kojima treba poticaj da se suprotstave nemirima i počnu koristiti snage nacionalnih gardi – o čemu je prethodnih dana posvetio i niz svojih Twitter-objava. Dok se tog dana tek prepričavalo sadržaj ovog razgovora, u niz američkih medija su prvo došli njegovi transkripti, a nakon diskusije o njihovoj ispravnosti – i tonske snimke pojedinih segmenata. Tako se moglo čuti Trumpa kako tvrdi: “Morate hapsiti te ljude… hapsiti te ljude i sudski ih optuživati, i ne smijete pristajati na nagodbe da ne idu u zatvore. To su teroristi. To su teroristi koji rade loše stvari za našu zemlju” – kao da nacionalni problem nije baš pretjerana policijska grubost i njene žrtve. Nadalje, Trump je naglasio:

Protest “Pravda za George Floyda”, 26. svibnja 2020.godine

“Ne bi trebalo biti previše teško pobrinuti se za te tvari. A ovdje je i više ljudi koje ćete često viđati. General Milley je ovdje. On je predsjedavatelj Združenog stožera, borac, ratnik – mnogo pobjeda i bez gubitaka… i on mrzi vidjeti kako se stvari rade u različitim državama, i ja sam ga sad postavio na čelo. I ministar pravosuđa je ovdje, Bill Barr, i mi ćemo aktivirati Billa Barra, aktivirat ćemo ga vrlo jako. Mi smo jako… i ministar obrane je ovdje… Mi jako iščekujemo hapšenja. Morate postati mnogo tvrđi. Morate sve to nadići. Znam da je guverner Walz na telefonu (op. a. – Tim Walz, guverner Minnesote) i razgovarali smo, i ja se potpuno slažem s načinom na koji je on sve radio zadnjih nekoliko dana. Ja sam od njega tražio da to tako napravi. Znate, mnogo je ljudi – imamo sve muškarce i žene koje trebate, no (nadležni) ljudi ih ne angažiraju.Morate dominirati. Ako ne dominirate, tratite svoje vrijeme. Oni će vas potpuno pregaziti, i izgledat ćete kao gomila idiota. Morate dominirati, i morate uhićivati ljude, i morate suditi ljudima, i oni moraju odlaziti u zatvor na dugo vremena“.

Što se tiče počinitelja, i tu je Trump krenuo razrađivati zaključke do kojih je došao proteklih dana:

“To su radikali, i to su anarhisti. Oni su anarhisti, sviđalo se to vama ili ne… Ja znam da su neki od vas drugačijeg uvjerenja, i to je OK. Ja to u potpunosti razumijem. Ja razumijem oboje. Ja sam za sve. Ja predstavljam sve. Ne predstavljam ja – radikalnu desnicu, radikalnu ljevicu – ja predstavljam sve, no morate znati s kim imate posla. No, to se događalo i ranije, događalo se to mnogo puta. I jedini navrati kada to ima uspjeha su oni kada ste slabi. A vas većina ste slabi“.

U nastavku su riječ dobili i William Barr, ministar pravosuđa, te Mark Esper, ministar obrane. Pri tome je Barr situaciju razdvojio na (1) krajeve u kojima je nužno oštrije djelovanje nacionalnih gardi za smirivanje stanja, te (2) pojedine savezne države u kojima su se lokalne policije pokazale dostatnima za održavanje javnoga reda i mira. Pti tome, “Struktura koju ćemo koristiti je Joint Terrorist Task Force, za koju znam da je vas većina poznaje. Isproban i dobar sustav, koji se koristi i za domaći terorizam, i mi ćemo iskoristiti taj model. On već integrira vaše ljude na razini savezne države i lokalno, on je usmjeravan obavještajnim podacima, i postat će za ovo operativan“. Ministar obrane Esper dao je kratak pregled situacije, naglasivši:

“Sada imamo na terenu 17.000 pripadnika raspoređenih u nacionalne garde 29 država… manje od 200 ljudi u Baltimoru, uz njihovu Gardu. Kako su Predsjednik i ministar ispravno spomenuli, Minneapolis, Minnesota su napravili odličan posao. Do subote ujutro, nakon dogovora s predsjedavateljem Združenog stožera i sa mnom, guverner je njihovu prisutnost povećao 10 puta, dokazi tome su bili jasni od subote navečer i nedjelje ujutro. I tako, u svom apelu, ja se slažem, trebamo dominirati ‘poprištem bitke’… Što se tiče Garde. Ja sam spreman, predsjedavatelj Združenog stožera je spreman, čelništvo Nacionalne garde je spremno potpuno vas poduprijeti po pitanju mobilizacije Garde, i svega što treba. Ponovno – većina Garde nije podignuta. Samo je nekoliko saveznih država… dvije države u kojima je podignuto po više od 1.000 ljudi. Mislim da što prije to napravite, i uspostavite dominaciju nad ‘poprištem bitke’, to brže će se ovo razići, pa se možemo vratiti u normalu“.

Među sugovornicima, a i kasnije među medijima, posebno je odjeknulo njegovo korištenje izraza “poprište bitke” (“battlespace”), kao opisa za demonstracijama pogođene gradove Sjedinjenih Američkih Država. No, to je bio tek verbalni uvod u očiglednu militarizaciju čitave ove teme, koja je uslijedila samo malo kasnije tog istog dana.

Bijela kuća – konferencija za medije

Nakon ovog razgovora s guvernerima, Donald Trump se u 18:43 po istočnome vremenu, obratio i javnosti u Ružičnjaku Bijele kuće u Washingtonu. Njegov je govor trajao manje od 7 minuta, ali je protresao sve koji su ga slušali. Nakon uvoda, opisavši proteste i prateće devastacije, Trump je identificirao počinitelje: “No, posljednjih dana našu naciju su uhvatili profesionalni anarhisti, nasilne rulje, palikuće, pljačkaši, kriminalci, bundžije, Antifa i drugi. Veći broj saveznih država i lokalnih vlasti nije uspio poduzeti potrebne poteze da bi očuvali sigurnost svojih stanovnika“, da bi zaključio kako to nije posljedica prosvjeda: “To nisu mirni prosvjedi. To su akti domaćeg terorizma“.

Nakon toga je Trump objavio i mjere koje namjerava poduzeti protiv takvih prijetnji:

“Zbog toga povlačim trenutni predsjednički potez za zaustavljanje nasilja i vraćanje sigurnosti i reda u Ameriku. Mobiliziram sve raspoložive federalne resurse – civilne i vojne – ne bi li zaustavili bunu i pljačku, da okončamo uništavanje i palež, i da zaštitimo prava Amerikanaca koji se pridržavaju zakona, uključujući tu i prava iz Drugog amandmana Ustava SAD. Zbog toga, ove mjere odmah stupaju na snagu… Kao prvo, okončavamo bunu i bezakonje koje se proširilo našom zemljom. To ćemo okončati sada odmah. Danas sam snažno preporučio svim guvernerima da rasporede Nacionalnu gardu u dovoljnom broju da bi dominirali ulicama. Gradonačelnici i guverneri moraju uspostaviti prevladavajuću prisutnost snaga reda, ne bi li nasilje bilo ugušeno. Ako koji grad ili savezna država odbije primijeniti mjere koje su potrebne za obranu života i imovine njihovih stanovnika, tada ću ja ondje rasporediti Oružane snage SAD-a, i brzo riješiti taj problem umjesto njih.   

Ujedno poduzimam i brze te odlučne mjere za zaštitu našeg veličanstvenog glavnog grada, Washingtona DC. Ono što se dogodilo u ovom gradu prošle noći bilo je totalna sramota. Dok mi tu pričamo, ja sam otposlao tisuće i tisuće teško naoružanih vojnika, vojnog osoblja i policajaca da zaustave bunu, pljačku, vandalizam, napade i neobuzdano uništavanje imovine. Ovime sve upozoravamo: naš policijski sat zakazan za 19 sati bit će strogo provođen. One koji ugrožavaju nevine živote i imovinu bit će uhićeni, privedeni, i procesuirani punom oštrinom zakona“.

Da bi sve ovo mogao i stvarno postići, Donald Trump bi morao pokrenuti provedbu mjera prema relativno opskurnom propisu poznatom kao “Zakon o pobunama” (Insurrection Act) iz 1807. godine, budući da takvo korištenje Oružanih snaga SAD u većini drugih slučajeva brani propis “Posse Comitatus Act” iz 1878. godine. No, kao i kod niza drugih situacija kada je bio u prilici koristit neke specifične predsjedničke ovlasti, Trump je i ovdje javno spomenuo mogućnost svog djelovanja – bez da je odmah zaista i krenuo provoditi pripremne radnje potrebne za kretanje tim odabranim zakonskim putem, ostavivši američku javnosti i sve promatrače da u mraku nagađaju što je doista na stvari.

No tu bizarnostima nije bio kraj, budući je još tijekom ovog kratkog govora do Ružičnjaka krenula dopirati pucnjava i buka s obližnjeg Trga Lafayette, gdje su policija na konjima i vojska krenule suzavcem i gumenim mecima krčiti prostor za završni dio planiranog predsjedničkog obraćanja javnosti. Naime, nakon što je Trump govor završio riječima “Mnogo hvala. A sada idem odati počast na jedno vrlo, vrlo posebno mjesto” – gomila državnih dužnosnika se u pratnji Predsjednika SAD zaputila do obližnje episkopalne crkve Sv. Ivana, čije je prizemlje stradalo u paljevini tijekom noći od nedjelje na ponedjeljak 1. lipnja. Ondje je Trump, ispred zgrade oko koje se još osjećao suzavac, obavio kratko slikanje s užom pratnjom, pozirajući pri tome držeći priručno donesenu Bibliju – što je uskoro postalo novi izvor prijepora, osuđen oštro i od Mariann Budde, ženskog episkopalnog biskupa Washingtona. Zli jezici govore kako je ovu predstavu potaknuo odlazak predsjedničkog kandidata Joea Bidena na misu u jednu od crkava u saveznoj državi Delaware, gdje je održao medijski zapažen govor okupljenim vođama tamošnje crnačke zajednice. Kako bilo da bilo, kasnije se saznalo da je za provedbu ove akcije bio zadužen ministar pravosuđa Barr, dok je poprište nasilnog uklanjanja mirnih demostranata – koje su uživo popratile brojne televizijske kamere – tijekom večeri obišao i general Milley, čija je borbena odora na poprištu demonstracija izazvala brojne negativne komentare o ulasku ovog djelatnog vojnika u dnevnu politiku američkih rasnih neslaganja.

A realni učinci svih ovih priča?

Carina i graničari privremeno na radu u Washingtonu

Iako je Trumpova glasnogovornica Kayleigh McEnany tijekom kasnijih brifinga za medije odbila pojasniti točnu ulogu generala Milleya u aktivnostima suzbijanja demonstracija i pratećih nereda, uskoro je postalo jasno da razne postrojbe Nacionalne garde nisu bile jedine u premještanju širom SAD-a. Naime, u ponedjeljak se čulo kako je ministar pravosuđa Barr put Miamija i Washingtona otposlao posebne FBI timove za suzbijanje nemira, dok su u glavnome gradu SAD osvanuli i FBI timovi za spašavanje talaca, postrojbe pravosudne policije iz više dalekih saveznih država, te ljudstvo i tehnika Carine i granične zaštite (US Customs and Border Protection) i US Park Police. Uskoro je postalo jasno kako je Ministarstvo pravosuđa zapravo krenulo premještati sve svoje naoružane dijelove – FBI, ATF, DEA, US Marshals, BoP – ne bi li ondje na federalnoj razini surađivali s Ministarstvom obrane i Ministarstvom domovinske sigurnosti (DHS), te se operativno koordinirali s Metropolitan Police Department, Capitol Police, Federal Protective Service, US Secret Service i DC National guard.

Vojne postrojbe ulaze u Washington, 2. lipnja 2020. godine

Uz to, u Washingtonu se već početkom tjedna na ulicama moglo vidjeti pripadnike američke vojne policije, iz sastava bojne iz Fort Bragga u Sjevernoj Karolini (koja obuhvaća 200 do 500 pripadnika, dio i u stanju stalne visoke spremnosti), dok se čulo i o premještanju određenih vojnih inženjerijskih postrojbi – čiji su pripadnici trebali na terenu ojačati do tada prevladavajuće osoblje lokalne policije i federalne Tajne službe (Secret Service, u sastavu DHS), možda i u postojećem sklopu aktivnosti “Defense Support of Civil Authorities” (DSCA), bez potrebe za aktiviranjem ikakvih posebnih novih pravnih režima. Uz to su američki mediji spominjali kako je Pentagon tražio 600 do 800 dodatnih ljudi iz Nacionalnih gardi saveznih država Delaware, New Jersey, New York, Ohio i Utah – ne bi li se oni pridružili 1.200 do sada angažiranih pripadnika DC National Guard (Nacionalne garde federalnog okruga Kolumbija) i oko 1.700 pripadnika nacionalnih gardi saveznih država Indiana (300), Tennessee (1.000) i South Carolina (400).

Uz to, u utorak 2. lipnja se čulo kako je u dvije baze nedaleko Washingtona prebačeno i oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije, dok je još 1.400 vojnika pripravljeno za mobilizaciju u roku od sat vremena u slučaju potrebe. Američki medij koji je to otkrio (AP) ujedno je saznao i kako je svo to ljudstvo za predstojeća djelovanja bilo ovlašteno koristiti opremu za suzbijanje nemira, ali i bajunete – što je izazvalo poseban interes javnosti imajući u vidu rudimentarnu pješačku obuku Kopnenih snaga SAD za ovo oružje, uvelike usmjerenu na jurišna borbena djelovanja. Uz to su u noći na 2. lipnja nad Washingtonom zabilježeni i slučajevi lebdenja vojnih helikoptera UH-60 Black Hawk i UH-72 Lakota nisko iznad prosvjednika – tako da su pritom stvarane jake struje zraka rastjerivale okupljene i radile štetu u gradu – što je karakterizirano kao “Show of Force”, operaciju tipičnu za američka vojna djelovanja u inozemstvu. Kako se 3. lipnja čulo od ministra obrane Espera, on je Ryanu McCarthyu (sekretaru zaduženom za Kopnene snage – Army Secretary) naložio provođenje izvida o ovom postupanju vojnih pilota, dok je istodobno spomenute letove nastojao prikazati i kao moguće aktivnosti zračnog izviđanja demonstracija – koje su civili na licu mjesta krivo shvatili.

Civilno-vojne posljedice ovih poteza

No jasno je kako sve ovakve aktivnosti zapravo ugrožavaju ukupne civilno-vojne odnose u Sjedinjenim Američkim Državama postavljene nakon rata u Vjetnamu – tako da je protiv ovakvih predsjedničkih nastojanja postajao jak otpor u okviru američkog Ministarstva obrane, ali i vojnih krugova SAD. Ovo se prvo vidjelo u utorak, 2. lipnja, kada je s jedne strane na mjesto u Savjetodavnom odboru za obranu (Defence Advisory Board) dao ostavku bivši visoki dužnosnik James Miller – koji je to učinio javno, pismom u Washingtom Postu, u kojem je aktualnog ministra Espera optužio za kršenje prisege da će štititi ustavni poredak SAD-a – slaganjem s postupcima predsjednika Trumpa od ponedjeljka, 1. lipnja. Istoga dana počeli su se oglašavati i američki umirovljeni generali, osobe prepoznatljive i široj javnosti. Kao prvo, na Twitteru je svoj stav objavio umirovljeni general Martin E. Dempsey, koji je od listopada 2011. do rujna 2015 obnašao dužnost predsjedatelja Združnog stožera OS SAD. Iako prilično suzdržan, on je tom prilikom upozorio da gradovi u Americi nisu nikakva poprišta ikakvih bitaka, kao što ni građani SAD-a nisu neprijatelji države ili vojske.U to je vrijeme u magazinu Atlantic objavljen i tekst “Ne mogu šutjeti” iz pera umirovljenog admirala Mike Mullena, koji je od 2007. do 2011. obnašao dužnost predsjedavatelja Združenog stožera OS SAD.

U svom članku Mullen navodi: “Bilo mi je zlo jučer gledati kako sigurnosno osoblje – među njima i pripadnici Nacionalne garde – nasilno čiste put preko Trga Lafayette, ne bi li omogućili Predsjednikov izlet pred crkvu Sv. Ivana. Do danas sam se suzdržavao javno govoriti na teme vodstva predsjednika Trumpa, ali sada smo na prekretnici, i događaji tijekom posljednjih nekoliko tjedana učinili su mi nemoguće da ostanem šutjeti“. Mullen je situaciju u SAD-u opisao riječima:

“Ostajem uvjeren u profesionalizam naših muškaraca i žena u uniformi. Oni će služiti s primjerenim vještinama i suosjećanjem. Oni će slušati zakonite zapovjedi. No, manje sam uvjeren u ispravnost zapovjedi koje će biti izdavane od ovog vrhovnog zapovjednika, i nisam uvjeren da su uvjeti na našim ulicama, koliko god loši bili, dostigli razinu koja bi opravdavala jaki oslonac na vojne postrojbe. Zasigurno, nismo prošli ni onu prijelomnu točku nakon koje bi bilo primjereno aktivirati odredbe Zakona o pobunama (op.a. – Insurrection Act iz 1807.)“.

No, nakon što je kontrirao predsjedniku, umirovljeni admiral se osvrnuo i na teze aktualnog ministra obrane Espera riječima: “Nadalje, duboko sam zabrinut da će – dok izvršavaju njihove naredbe – djelatni pripadnici naših oružanih snaga biti iskorišteni u političke svrhe. Čak i usred nereda kojima svjedočimo, moramo nastojati da američke gradove i mjesta vidimo kao svoje domove i naša susjedstva. Oni nisu nekakva ‘poprišta borbi’ kojima bi se dominiralo, i nikad to ne smiju ni postati“.

Nakon svega toga nije ni čudilo da je u srijedu, 3. lipnja, Mike Esper i službeno pokušao promijeniti svoj stav po pitanju ideja predsjednika Trumpa o angažiranju pripadnika Oružanih snaga SAD u suzbijanju aktualnih rasnih nemira. On je u razgovoru s medijima izjavio: “Ne govorim ovo samo kao ministar obrane, već i kao bivši vojnik, i bivši pripadnik Nacionalne garde… opcija korištenja djelatnih snaga u ulozi čuvanja reda i mira trebala bi biti korištena samo u krajnjim slučajevima, i samo u situacijama najveće razine hitnosti i ugroze“, dodavši još izričito: “Mi sada nismo ni u jednoj od takvih situacija. Ne podržavam proglašenje stanja sadržanih u Zakonu o pobunama (op.a. – Insurrection Act iz 1807. godine)“. No, dok se paralelno s ovakvim izjavama čulo da je od oko 700 pripadnika 82. zračnodesantne divizije (većinom vojne policije i inženjerije), koji su u ponedjeljak navečer bili prebačeni blizu Washingtona, njih oko 200 trebalo biti opet odmaknuto od glavnoga grada SAD u srijedu, 3. lipnja – ta je odluka završila opozvana navodno od samog predsjednika Trumpa, tako da su ove postrojbe ostale u predgrađima Washingtona.

Vojne postrojbe bez oznaka na ulicama Washingtona, 3. lipnja 2020. godine

Dok se Esper 3. lipnja još pokušavao i ispričavati za svoju prisutnost na propagandnoj šetnji do crkve Sv. Ivana, tvrdeći da je samo slijedio predsjednika, očekujući da ide pozdraviti pripadnike federalnih snaga na dužnosti oko Trga Lafayette – on je ipak ostao kod svojih priča o “poprištima borbi” kojima je začinio predsjedničke razgovore s guvernerima saveznih država u ponedjeljak, 1. lipnja ove godine. Kako bilo da bilo, bez obzira na razinu izmotavanja i opravdavanja, jasno je da je njegova pozicija na čelu Pentagona automatski došla u pitanje samim trenutkom već i najmanjeg javnog protivljenja politici Ovalnoga ureda.

James Mattis – jasno i glasno

Sve ovo je konačno u večernjim satima srijede, 3. lipnja dovelo i do javnog očitovanja umirovljenog generala Jamesa Mattisa, osobe koja je do siječnja 2019. bila ministar obrane u administraciji Donalda Trumpa. Mattis tako među ostalim piše u svom otvorenom pismu:

“(…) Kada sam se pridružio Oružanim snagama, prije kakvih 50 godina, prisegnuo sam podržavati i braniti Ustav. Nikad nisam ni sanjao da bi postrojbama koje su položile istu takvu prisegu moglo biti zapovijeđeno pod bilo kakvim okolnostima da krše ustavna prava svojih sugrađana – a još manje da to čine ne bi li omogućile bizarno fotografiranje izabranog Vrhovnog zapovjednika, uz kojega bi stajalo vojno vodstvo.

Mi moramo odbaciti svako promišljanje o našim gradovima kao o ‘poprištima borbi’ na koja bi se našu djelatnu vojsku slalo da ‘dominira’. Kod kuće, mi bi trebali naše Oružane snage rabiti samo kada se to traži, u vrlo rijetkim prilikama, od strane guvernera naših saveznih država. Militarizacija našeg odgovora, kakvoj smo svjedočili u Washingtonu DC, postavlja scenu za konflikt – lažni konflikt – između naše vojske i našeg civilnog društva. Ona narušava moralne osnove na kojima se temelji spona povjerenja između muškaraca i žena u uniformi i društva kojeg su oni prisegnuli štititi, i kojeg su dio i oni sami. Održavanje javnoga reda i mira zadaća je civilne države i lokalnih vođa, koji najbolje razumiju svoje zajednice, i koji im odgovaraju za učinjeno.

Kako je napisao James Madison u svojem djelu Federalist 14: ‘Ujedinjena Amerika tek s nekoliko vojnika, ili čak i bez ijednog vojnika, predstavlja bolju branu stranim htijenjima nego razjedinjena Amerika, makar i sa sto tisuća veterana spremnih na borbu’. Ne moramo militarizirati naš odgovor na javne prosvjede. Moramo se ujediniti oko zajedničke svrhe. A to počinje jamstvom da smo svi jednaki pred zakonom.

(…) Donald Trump je prvi predsjednik u mom životnome vijeku koji ne pokušava ujediniti američko stanovništvo – čak se ni ne pravi da to pokušava. Umjesto toga, on nas pokušava podijeliti. Mi svjedočimo posljedicama tri godine ovog ustrajnog nastojanja. Mi svjedočimo posljedicama tri godine bez ozbiljnog i odraslog vodstva. Možemo se ujediniti i bez njega, vodeći se snagom urođenom u našem civilnom društvu. To neće biti lako, kao što je to pokazalo i posljednjih nekoliko dana, no mi to dugujemo svojim sugrađanima; prošlim generacijama koje su krvarile da zaštite naše zavjete, i našoj djeci“.

Naravno da na Twitter-odgovor osvetoljubivog Donalda Trumpa ni ovoga put nije trebalo dugo čekati. Još istog tog 3. lipnja iza 21 sata Trump je Mattisu odgovorio u dvije vezane objave, ogorčenim tonom ali bez imalo težine u izjavama. On je tako napisao: “Vjerojatno jedina stvar koju Barack Obama i ja imamo zajedničku je da smo obojica imali čast otpustiti Jima Mattisa, najviše precijenjenog generala na svijetu. Ja sam tražio da mi podnese otkazno pismo, i pri tome sam se osjećao sjajno. Njegov je nadimak bio ‘Kaos’, što mi se nije sviđalo, i promijenio sam to u ‘Mad Dog’… Njegova najveća snaga nije na vojnome polju, već u razvoju osobnih odnosa s javnošću. Dao sam mu novi život, stvari za raditi, bitke za pobjeđivanje, no on se rijetko ‘vraćao kuća pobjednički’. Nije mi se sviđalo njegov stil ‘vođenja’, kao ni išta drugo oko njega, a tu se mnogi samnom slažu. Drago mi je da je otišao!“.

Nažalost, bez obzira na posljednju raspravu na relaciji Mattis-Trump, svim ovim događanjima u Sjedinjenim Američkim Državama ni izbliza se ne nazire kraj.