Jučer je u vojarni „Banjica 2“ u Beogradu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić okupio vrh Ministarstva obrane i Vojske Srbije kako bi razgovarao o aktualnoj sigurnosnoj situaciji i budućim planovima za unaprijeđenje operativnih i funkcionalnih sposobnosti Vojske Srbije. Tako je, među ostalim, najavio:

“Danas sam predložio, kao vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, izradu i usvajanje Strategije robotizacije, formiranje postrojbe ranga bojne opremljene robotiziranim platformama, izvršavanje organizacijskih priprema za formiranje divizijuna i bojni dalekometnih napadnih dronova i lutajućeg streljiva, uvježbavanje specijalnih izvidničkih postrojbi za određivanje koordinata ciljeva za upravljanje topničkom i vatrom zrakoplovstva, daljnje opremanje i osposobljavanje za upotrebu dronova i u ostalim postrojbama,”

Također je rekao da je časnicima, od kojih su mnogi “legendarni zapovjednici još iz vremena NATO agresije“, kao i mladima koji su od njih dosta naučili, poručio da u ovom “revolucionarnom razdoblju velikih promjena u našoj vojsci – razdoblju digitalizacije i robotizacije naše vojske i upotrebe najmoćnijih i najmodernijih raketa – sudjeluju s ogromnim entuzijazmom, još većom posvećenošću i velikom energijom.” 

Vučić je  stanje sigurnosti ocijenio kao nešto složenije nego početkom godine, prvenstveno zbog – kako kaže – “djelovanja i daljnjih aktivnosti vojnog saveza Prištine, Tirane i Zagreba“.

“Naša opredijeljenost da čuvamo mir i stabilnost nije se promijenila, a to možemo sačuvati samo ukoliko smo dovoljno jaki, ukoliko smo dovoljno snažni. U skladu s tim, želim vas obavijestiti da ćemo u narednim danima potpisati velike i vrlo važne ugovore za daljnju nabavu sredstava naoružanja i vojne opreme. Očekuju nas veliki i važni posjeti, dodatni ugovori s drugim zemljama, a napravili smo i velike narudžbe za našu vojsku”,

rekao je predsjednik Srbije upravo na dan kada je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u Zagrebu ugostio svog albanskog kolegu Ermala Nufija.

U Zagrebu sastanak ministara obrane Hrvatske i Albanije (Photo: MORH/F.Klen)

U izjavi za medije nakon sastanka, Anušić se osvrnuo i na Vučićeve dosadašnje izjave: 

“Ne zabrinjava me ono što radi Vučić. To je njegova država, on je predsjednik u toj državi, on ima legitimitet tamo raditi što misli da treba činiti i ne vidim nikakav problem u smislu da bismo mi trebali biti zabrinuti.”

Anušić je ponovno odbacio tezu da deklaracija o suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova znači vojni savez te tri države, naglasivši da se Hrvatska zalaže za stabilnost jugoistoka Europe.

“Naša doktrina je na odvraćanju, a ne na nekakvom agresivnom djelovanju ili bilo kakvom napadu ili početku nekakvog sukoba”,

naglasio je Anušić.

Istodobno, Vučić je u Beogradu najavljivao da će “Vojska Srbije imati takve mogućnosti da joj ništa neće moći promaknuti, da će sve vidjeti – od strateškog zrakoplovstva u okruženju do onih koji pune gorivo tuđim avionima na velikim udaljenostima od naše zemlje.“

“Vojska Srbije će imati izrazito snažnu višeslojnu protuzračnu obranu koja se sastoji i od elektronskih ometača i napadnih sredstava, opreme, oružja i oruđa koja služe za zaštitu pojedinačnih postrojbi, kao i onih koja služe za zaštitu naših gradova, infrastrukturnih objekata i svega drugog,” 

najavio je Vučić, dodavši da očekuje da će porast proizvodnje dronova u Srbiji u ovoj godini biti značajan:

“Osim povećane proizvodnje dronova, koju očekujem u ovoj godini, mi ćemo se značajno posvetiti robotizaciji i digitalizaciji naše vojske i uspjet u tome. Mislim da ćemo biti jedna od vojski s, po tom pitanju, najizraženijom interoperabilnošću i najvećim sposobnostima ne samo u našoj regiji, već i šire od toga.”

 

Photo: MORS

Vojska Sjeverne Makedonije prolazi kroz intenzivnu modernizaciju, među kojima značajno mjesto zauzima opremanje američkim oklopnim vozilima tipa Stryker koji su nedavno predani njihovim Oružanima snagama Točnije, prošli tjedan (u srijedu, 25. ožujka) u vojarni “Strašo Pindžur” u Petrovcu promovirano je novopristiglih 17 lakih oklopnih vozila tipa “STRYKER”, od planiranih 42, kupljenih od SAD-a u procesu modernizacije i opremanja makedonske vojske.

Ova vozila predstavljena su javnosti u nazočnosti premijera Hristijana Mickoskog, ministra obrane Vlade Misajlovskog, potpredsjednika vlade i ministra prometa i veza Aleksandra Nikolovskog, načelnika Glavnog stožera general-bojnika Saška Lafčiskog i vršiteljice dužnosti šefa misije američkog veleposlanstva Nicole Varns, priopćilo je Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije. Na događaju je premijer Mickoski naglasio da se ulaganja u obranu i vojsku nastavljaju te da će oklopna vozila “STRYKER” značajno ojačati kapacitete makedonske vojske.

„To nam puno znači, poboljšava operativnost, praktično povećava mobilnost same Vojske i na taj način postajemo konkurentniji u usporedbi s drugim vojskama. Mi kao Vlada nastavit ćemo ulagati u našu makedonsku vojsku i u budućnosti“,

rekao je premijer Mickoski.

Ministar obrane Misajlovski rekao je da je ovo jedan od najvećih projekata Ministarstva obrane te da modernizacija vojske nastavlja snažnim tempom jer je više od 32% obrambenog proračuna planirano za modernizaciju.

„Kao što vidite, iza mene je već stiglo 17 vozila. Ostala bi trebala stići do sredine ljeta, ali nastavit ćemo sa svime što je dio naše modernizacije“,

rekao je ministar. Dodao je da su zahvaljujući izvrsnoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama danas ponovno stavljena u pogon neka od vozila koja su u prošlosti bila van upotrebe te je naglasio da dolazi još mnogo projekata sa Sjedinjenim Državama, koji uključuju dodatno naoružanje, dodatnu opremu, dronove, opremu za specijalne jedinice, za modernu i opremljenu vojsku.

Inače, Sjeverna Makedonija preuzela je ranije i 29 oklopnih taktičkih vozila JLTV američke proizvodnje čime makedonska vojska ima ukupno 67 vozila ovog tipa. Makedonska vojska prolazi proces prelaska s istočne na zapadnu, odnosno američku opremu pri čemu je nabavka novih oklopnih taktičkih vozila jedan od najuspješnijih projekata.

Projekt Stryker, o kojem smo više puta pisali na stranicama portala Obris.org – među ostalim i kada je bila aktivna ponuda SAD-a za opremanje OS RH tim vozilima, razvio je General Dynamics Land Systems (GDLS) u kasnim 90-ima. Njegov cilj bio je stvoriti jedinstvenu oklopnu platformu na kotačima i obitelj borbenih i pomoćnih vozila na temelju nje. Nova platforma temeljila se na postojećem oklopnom vozilu LAV III, koje je prethodno razvijeno za Kanadu na temelju švicarskog oklopnog transportera Piranha. Do ranih 2000-ih, nekoliko verzija Strykera je testirano i preporučeno za korištenje u američkoj vojsci. U razdoblju 2000.-2001. Pentagon je naručio proizvodnju oko 4.5 tisuća oklopnih vozila različitih verzija. Za kopnene snage nabavljeni su oklopni transporteri M1126, borbena vozila pješaštva M1296, izvidnička vozila M1127, vozila za vatrenu potporu M1128 i dr. Vozila Stryker koristi i više raznih država, a borbeno djeluju i u ratu u Ukrajini.

*Photo: Ministarstvo obrane Sjeverne Makedonije

Trgovina oružjem u svijetu i vrijednost transakcija vezanih za naoružanje povećala se za 9,2 posto između 2016. i 2021. te  2025. Države u Europi više su nego utrostručile svoj uvoz oružja, što je čini najvećom regijom primateljicom. Ukupni izvoz Sjedinjenih Američkih Država, najvećeg svjetskog dobavljača oružja, povećao se za 27 posto. To je uključivalo povećanje izvoza američkog oružja u Europu od 217 posto, prema novim podacima koje je u ponedjeljak, 9. ožujka,  objavio Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), a dostupnima na www.sipri.org.

Ta ugledna i često citirana ustanova procijenila je da je povećanje globalnih tokova oružja bilo najveće od 2011. do 2015. godine. To je u velikoj mjeri posljedica rasta transfera u Ukrajinu (koja je primila 9,7 posto svih transfera oružja u razdoblju 2021. – 2025.) i druge europske države. Osim u Europu i Ameriku, uvoz oružja u sve ostale regije svijeta smanjio se. „Dok napetosti i sukobi u Aziji i Oceaniji te na Bliskom istoku i dalje potiču uvoz oružja velikih razmjera, nagli porast tokova oružja u europske države povećao je globalne transfere oružja za gotovo 10 posto“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog programa transfera oružja. „Isporuke Ukrajini od 2022. godine najočitiji su čimbenik, ali većina drugih europskih država također je počela uvoziti znatno više oružja kako bi ojačale svoje vojne sposobnosti protiv uočene rastuće prijetnje Rusije.“

SAD pojačavaju dominaciju u izvozu oružja

Sjedinjene Države su u razdoblju 2021. – 2025. isporučile 42 posto svih međunarodnih transfera oružja, u odnosu na 36 posto u razdoblju 2016. – 2020. SAD su u razdoblju 2021. – 2025. izvozile oružje u 99 država, uključujući 35 država u Europi, 18 u Americi, 17 u Africi, 17 u Aziji i Oceaniji te 12 na Bliskom istoku. Po prvi put u dva desetljeća, najveći udio američkog izvoza oružja otišao je u Europu (38 posto), a ne na Bliski istok (33 posto). Ipak, najveći pojedinačni primatelj američkog oružja bila je Saudijska Arabija (12 posto američkog izvoza oružja). „SAD su dodatno učvrstile svoju dominaciju kao dobavljač oružja, čak i u sve multipolarnijem svijetu“, rekao je Pieter Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja.

„Za uvoznike, američko oružje nudi napredne mogućnosti i način njegovanja dobrih odnosa sa SAD-om, dok SAD izvoz oružja smatra alatom vanjske politike i načinom jačanja svoje industrije naoružanja, što nova strategija Trumpove administracije pod nazivom Amerika na prvom mjestu u transferu oružja još jednom jasno pokazuje.“

Ostatak svijeta ne miruje

Francuska je bila drugi najveći dobavljač oružja u razdoblju 2021. – 2025., s udjelom od 9,8 posto u globalnom izvozu. Izvoz oružja povećao se za 21 posto između 2016. i 2021. – 2025. Francuska je izvozila u 63 države, s najvećim udjelom u Indiji (24 posto), Egiptu (11 posto) i Grčkoj (10 posto). Izvoz oružja iz Francuske unutar Europe porastao je za više od pet puta (+452 posto), ali gotovo 80 posto i dalje je otišlo izvan regije.

Razočaranje u ruskoj vojnoj industriji

Međutim, Rusija je bila jedini među 10 najvećih dobavljača čiji je izvoz oružja znatno pao (–64 posto). Njezin udio u globalnom izvozu oružja smanjio se s 21 posto u razdoblju 2016. – 2020. na 6,8 posto u razdoblju 2021. – 2025. Rusija je u razdoblju 2021. – 2025. isporučivala oružje u 30 država i 1 nedržavnu organizaciju. Gotovo tri četvrtine (74 posto) ruskog izvoza oružja u razdoblju 2021. – 2025. otišlo je u tri države: Indiju (48 posto), Kinu (13 posto) i Bjelorusiju (13 posto).

Njemačka je u razdoblju 2021. – 2025. pretekla Kinu i postala četvrti najveći izvoznik oružja, s 5,7 posto globalnog izvoza oružja. Gotovo četvrtina ukupnog njemačkog izvoza oružja (24 posto) otišla je u Ukrajinu kao pomoć (a dodatnih 17 posto otišlo je u druge europske države). Izvoz oružja iz Italije porastao je za 157 posto, pomaknuvši je s desetog najvećeg izvoznika u razdoblju 2016. – 2020. na šestog najvećeg u razdoblju 2021. – 2025. Više od polovice talijanskog izvoza otišlo je na Bliski istok (59 posto), dok je 16 posto otišlo u Aziju i Oceaniju, a 13 posto u Europu.

Europa je najveći uvoznik

F-35 – američki izvozni adut

Europske države primile su 33 posto globalnog uvoza oružja, a uvoz u regiju povećao se za 210 posto između 2016. i 2021. – 2025. Nakon Ukrajine, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo bili su najveći uvoznici u Europi u posljednjih pet godina. Gotovo polovica oružja prebačenog u europske države došla je iz SAD-a (48 posto), a slijede Njemačka (7,1 posto) i Francuska (6,2 posto). Percepcija prijetnje u vezi s Rusijom, pogoršana neizvjesnošću oko predanosti SAD-a obrani svojih europskih saveznika, potaknula je potražnju za oružjem među europskim državama članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Uvoz kombiniranog naoružanja 29 sadašnjih europskih članica NATO-a porastao je za 143 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. SAD je isporučio 58 posto tog uvoza u razdoblju 2021. – 2025. Sljedeći najveći dobavljači bili su Južna Koreja (8,6 posto), Izrael (7,7 posto) i Francuska (7,4 posto).

„Iako su europske tvrtke povećale proizvodnju oružja, a nova investicijska podrška Europske unije za industriju oružja država članica dovela je do brojnih narudžbi unutar EU, europske države nastavile su uvoziti američko oružje u razdoblju 2021. – 2025., posebno borbene zrakoplove i sustave protuzračne obrane dugog dometa“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica u SIPRI-jevom programu transfera oružja. „Istodobno, najveći europski dobavljači nastavili su slati većinu svog izvoza oružja izvan Europe.“

Isporuke oružja u Aziju i Oceaniju padaju, uvoz Kine se više nego prepolovio

Emanuel Macron i Narendra Modi – Indija kao najveći naručitelj francuskih Rafalea

S 31 posto, države u Aziji i Oceaniji uvezle su drugi najveći udio oružja u razdoblju 2021. – 2025. To je bilo unatoč padu od 20 posto u odnosu na razdoblje 2016. – 2020. Pad je uglavnom posljedica smanjenja uvoza oružja u Kinu (–72 posto) i, u manjoj mjeri, u Južnu Koreju (–54 posto) i Australiju (–39 posto). Četiri države u Aziji i Oceaniji rangirane su među 10 najvećih uvoznika oružja u svijetu u razdoblju 2021. – 2025.: Indija, Pakistan, Japan i Australija. Glavni dobavljač u regiju u razdoblju 2021. – 2025. bio je SAD, koji je činio 35 posto regionalnog uvoza oružja. Rusija je činila dodatnih 17 posto, a Kina 14 posto. Indija je bila drugi najveći uvoznik oružja na svijetu. Uvoz se neznatno smanjio (-4,0 posto) između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Najveći udio indijskog uvoza oružja došao je iz Rusije, s 40 posto – znatno manji udio nego u razdoblju 2016.-2020. (51 posto) i gotovo upola manji u odnosu na razdoblje 2011.-2015. (70 posto). Indija se sve više okreće zapadnim dobavljačima. Uvoz oružja u Pakistan porastao je za 66 posto između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je isporučila 80 posto pakistanskog uvoza oružja u razdoblju 2021.-2025., u odnosu na 73 posto u razdoblju 2016.-2020.

U istočnoj Aziji, Japan (+76 posto) i Tajvan (+54 posto) zabilježili su veliko povećanje uvoza oružja između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je prvi put od 1991. do 1995. ispala iz 10 najvećih uvoznika oružja zbog proširene domaće proizvodnje vlastitih dizajna. „Strah od kineskih namjera i njezinih rastućih vojnih sposobnosti i dalje utječe na napore naoružavanja u drugim dijelovima Azije i Oceanije, koji često još uvijek ovise o uvoznom oružju“, rekao je Siemon Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja. „Na primjer, u Južnoj Aziji, velika količina oružja koju Indija uvozi uglavnom je posljedica percipirane prijetnje iz Kine i dugotrajnog sukoba Indije s glavnim primateljem kineskog izvoza oružja, Pakistanom. Uvezeno oružje korišteno je u sukobu 2025. između Indije i Pakistana.”

Bliski istok pak pada

Uvoz oružja država na Bliskom istoku smanjio se za 13 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Tri od 10 najvećih svjetskih uvoznika oružja u razdoblju 2021. – 2025. nalazila su se u regiji: Saudijska Arabija (6,8 posto globalnog uvoza), Katar (6,4 posto) i Kuvajt (2,8 posto). Više od polovice uvoza oružja na Bliski istok dolazilo je iz SAD-a (54 posto), dok je 12 posto dolazilo iz Italije, 11 posto iz Francuske i 7,3 posto iz Njemačke.

IAI na zagrebačkom vojnom sajmu ASDA

„Zaljevske arapske države oblikuju trendove uvoza oružja na Bliskom istoku, pri čemu je Saudijska Arabija najveći uvoznik u regiji od 2011. do 2015., a Katar sada drugi najveći nakon što je više nego udvostručio svoj uvoz između 2016. i 2020. te 2021. – 2025.“, rekao je Zain Hussain. „S obzirom na niz regionalnih napetosti i sukoba, arapske države Perzijskog zaljeva rade na jačanju odnosa s dugogodišnjim dobavljačima poput SAD-a i Francuske, a istovremeno traže nove dobavljače.“ Naglasimo i da očito ovo izviješće nije uzelo u obzir sadašnji sukob Irana, te SAD-a i Izraela s druge strane.

Izrael je bio 14. najveći uvoznik oružja na svijetu u razdoblju 2021. – 2025., s porastom uvoza od 12 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. U razdoblju 2021. – 2025. SAD je isporučivao najveći udio izraelskog uvoza oružja (68 posto), a slijedila ga je Njemačka (31 posto). Tijekom rata na više frontova koji je proizašao iz izraelske velike vojne ofenzive u Gazi koja je započela u listopadu 2023., Izrael je nastavio primati oružje od raznih dobavljača, uključujući borbene zrakoplove F-35, navođene bombe i rakete iz SAD-a.

Ostali značajni događaji

Brazil je najveći uvoznik oružja u Južnoj Americi

Uvoz glavnog oružja u afričke države pao je za 41 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Uvoz u Alžir pao je za 78 posto, dok se uvoz u Maroko povećao za 12 posto, što Maroko čini najvećim uvoznikom oružja u Africi.

Uvoz oružja u države u Americi porastao je za 12 posto između 2016. i 2021. i 2025. SAD je primio 52 posto uvoza oružja u regiju. Uvoz oružja u države Južne Amerike porastao je za 31 posto između 2016. i 2021. i 2025., pri čemu je 6 od 12 država povećalo svoj uvoz. Najveći udio otišao je u Brazil (60 posto uvoza u Južnu Ameriku), čiji je uvoz oružja porastao za 150 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025.

U našem okruženju – Srbija predvodi

Inače, pedanti analitičari npr. portala DW primijetili su kako je Srbija u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana. Iako su i druge države povećale vojnu potrošnju, razlika u volumenu nabavki ostaje velika. Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana, pokazuju najnoviji podaci Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Iako su i druge države regije povećale vojnu potrošnju, razlika u obujmu nabavki ostaje velika. Srbija se tako nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sustava naoružanja, ispred nekih članica EU-a u regiji, poput Hrvatske i Bugarske.

U posljednje vrijeme Srbija je sklopila nekoliko velikih ugovora s Izraelom

„Povećanje ulaganja u obranu najviše i najduže primjećujemo u Srbiji, gdje je tijekom posljednjeg desetljeća nastao pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz JNA, a političko rukovodstvo je u tome prepoznalo i političko-simboličku vrijednost. Tenzije s Kosovom vjerojatno su dodatno potakle razmišljanje da je jači arsenal dobar adut u pregovorima s međunarodnim akterima“, objašnjava za DW istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić.

Prema podacima SIPRI-a, Srbija je u posljednjih pet godina uvezla složene sustave naoružanja iz 13 različitih zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, prije svega zahvaljujući nabavci sustava protuzračne obrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije. Ipak, ta struktura bi se uskoro mogla promijeniti, kaže istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić. Ako se realiziraju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati glavni dobavljači Srbije. „Meni ta raznovrsnost dobavljača govori o dvije stvari: prvo, Srbija nema vojnog saveznika, i drugo, ima dovoljno novca i spremnosti da uzima kredite za najskuplje sisteme naoružanja, zbog čega je atraktivan kupac za različite izvoznike“, zaključila je Đokić.

Tekst koji je objavio ugledni beogradski zrakoplovni portal Tango Six u ponedjeljak, 9. ožujka, cijeli jučerašnji dan izazivao je brojne komentare u stručnim krugovima. Tango Six je, naime, saznao da „Vojska Srbije posjeduje supersoničnu kvazi-balističku raketu dometa (minimum) 250 kilometara. Riječ je o kineskoj raketi zrak-zemlja CM-400“. Dvije takve rakete u ponedjeljak su uočene na borbenom avionu MiG29SM+ Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, objavio je portal Tango Six.

Ministar obrane Ivan Anušić u gumenoj brodici “Modrulj” (Photo: MORH/J.Šeri)

Pojavljivanje ove ne baš najnovije formalno protubrodske rakete (neki tvrde da je riječ o školskom primjerku) za sada nije izazvalo službene reakcije u Srbiji, ali je u Hrvatskoj. Ministar obrane Ivan Anušić, koji je utorak proveo u Splitu na svečanoj primopredaji brodica „Modrulj“ koje će zajednički koristiti Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo obrane, komentirao je pojavu kineskih raketa kao – „ozbiljnu“. Uz napomenu da, općenito, srpska vojska intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga već 10 godina, Anušić je rekao:

„Ono što smo mogli danas pročitati u Jutarnjem listu, čini mi se da imaju hipersonične rakete koje imaju domet 300 kilometara i lete šest mahova što je ozbiljno naoružanje i samo to mogu reći, mi trebamo činiti i raditi na snaženju naših obrambenih kapaciteta i potencijala. Nadam se da će te hipersonične rakete ostati kod njih u skladištu gdje im je i mjesto“.

Pakistan je nedavno djelovao raketama CM-400 po indijskim PZO sustavima S-400

Za spomenuti Jutarnji list analitičar portala Obris.org Igor Tabak naglasio je da Hrvatska trenutno nema ništa slično po snazi i dometu:

„Naša borbena sposobnost prema kopnenim ciljevima ostaje skromna, a protuzračna obrana je ograničena. Ovo traži proturaketnu obranu, o kojoj Hrvatska uopće nije ni razmišljala“.

Ova vjerojatno ipak supersonična (a ne hipersonična!) raketa pri ispaljenju navodno brzo kreće krstarećom putanjom, s mogučnošću manevra dok vjerojatno dosta okomito prilazi cilju:

„Takva kvazibalistička putanja bitno otežava presretanje. Nažalost, s obzirom na dostupna protuzračna oružja u Hrvatskoj, imali bismo velikih problema s presretanjem takvih raketa. Prvo, senzori teško mogu uočiti raketu zbog kratke udaljenosti od ispaljivanja do cilja; drugo, presretanje zahtijeva napredne sustave koji kod nas trenutačno ne postoje“.

No ovo nije samo problem Hrvatske, nego i NATO saveza:

Hrvatski najnoviji sustav PZO – Mistral-3 na mimohodu 2025.

„Ovakvo je oružje problem za NATO i sve susjede Srbije, pa se uz ‘Zagrepčanka‘ može jednako tako zvati i ‘Budimpeštanka‘ ili ‘Bukureštanka‘. Ovaj sustav može biti i sredstvo napada na američki centar kontinentalne proturaketne obrane u Rumunjskoj, koji je oko 200 kilometara od granice sa Srbijom, što je ponešto bliže od Zagreba, a ipak malo strateški bitnije. Takve su se situacije donedavno sprečavale već samom nevoljkošću velikih sila da ijednoj državi daju sredstva koja bi narušavala stratešku ravnotežu regija. No, Kina (i Rusija) nemaju tih ograda i odgovara im nered na rubovima NATO-a i EU“.

Ovakve balističke, ili kvazi-balističke rakete mijenjaju strateški balans u regiji, što je svakako u suprotnosti s duhom Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja koji regulira nadzor na ključnim kategorijama naoružanja Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije. Već smo na primjeru nabave borbenih dronova za Vojsku Srbije pisali o tome koliko je taj Sporazum (potpisan 1996. Na temelju Mirovnog sporazuma iz Daytona) zreo za prilagodbu i proširenje, a ponovno podgrijavanje balističkih prijetnji zacijelo će postaviti i pitanje regionalnog jačanje sredstava za proturaketnu obranu. U posljednjih godinu dana srpski predsjednik Aleksandar Vučić koristio je svaku priliku da Deklaraciju o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova prikaže kao suprotnu spomenutom Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja, a najavljenu prvu vojnu vježbu ove tri zemlje kao neviđenju prijetnju Srbiji i regiji.

Sastanku na vrhu AI Impact 2026. koji se upravo održava u New Delhiju prilika je za mnoge bilateralne susrete. Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer otkrio da je s hrvatskim premijerom Plenkovićem razgovarao o temi koja već godinu dana izuzetno muči Srbiju.

“Dugo sam večeras razgovarao i s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, pričali smo i o vojnom savezu, Zagreba, Tirane i Prištine. Ne bi bilo fer da to iznosim i govorim sve, ali u jednoj rečenici mogu reći da je premijer Plenković kazao kako to nije upereno protiv Srbije. Sve drugo što bih rekao izlazilo bi iz okvira uljudnosti i pristojnog ponašanja te bi kršilo pravila dobre vjere i racionalnog razgovora kakav se vodi u takvim prigodama,”

rekao je Vučić nakon što je prije nekoliko dana srpsko Ministarstvo obrane oštro reagiralo na susret načelnika glavnih stožera oružanih snaga Hrvatske, Albanije i Kosova.

Danas se na istu temu oglasio je premijer Plenković koji je potvrdio da je tijekom razgovora s Aleksandrom Vučićem otklonio strahove Srbije oko obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova.

“Otklonili smo strahove za koje smo razumjeli da postoje u Srbiji od suradnje između ministarstava obrane Hrvatske, Kosova i Albanije. Pojasnio sam da je ta suradnja usmjerena na tehničku suradnju naših resora i da nije usmjerena ni na koji način protiv Srbije. Tako da je to sada, koliko sam vidio iz njegove izjave, prihvaćeno,”

rekao je Plenković u New Delhiju.

Naravno, ne treba očekivati da je ta tema sada stavljena ad acta. Pogotovo uzme li se u obzir da obrambena suradnja Albanije, Hrvatske i Kosova trenutno Srbiji služi kao alibi za novu nabavu naoružanja. Naime, Vučić je na marginama prošlotjedne Minhenske sigurnosne konferencije najavio veća ulaganja u naoružanje upravo zbog “saveza Hrvatske, Albanije i Kosova.”

“Formiranjem vojnog saveza Hrvatske u Prištini i Tirani mi smo i te kako ugroženi i ozbiljno ćemo se pozabaviti svim tim. Uskoro ću prisustvovati kolegiju Generalštaba i Ministarstva obrane i posjetiti sve tvornice namjenske industrije. Uložit ćemo ogroman dodatni novac u tvornice namjenske industrije“,

rekao je Vučić na margini 62. Minhenske sigurnosne konferencije. Prema njegovim riječima, srpska vojna industrija do sada je za srpske oružane snage proizvodila oko 18 posto od ukupne proizvodnje, ali će sada, prema Vučićevoj najavi, „30 do 40 posto“ ići direktno Oružanim snagama Republike Srbije.

Tako da, koliko god se premijeru Plenkoviću iz daleke Indije činilo da je “otklonio strahove”, novi prigovori iz Srbije o obrambenoj suradnji Hrvatske, Kosova i Srbije očekuju se opet u neko skorije vrijeme. “Strahovi” su ionako namijenjeni za unutarnjepolitičke potrebe srpskog državnog vodstva.

Kao što smo i pretpostavili, nije trebalo dugo čekati službenu reakciju Srbije na sastanak načelnika glavnih stožera oružanih snaga Albanije, Kosova i Hrvatske održanog u albanskom Skadru. U priopćenju Ministarstva obrane Republike Srbije “najoštrije se osuđuje” trilateralni sastanak predstavnika Albanije, Hrvatske i “privremenih institucija samouprave u Prištini”. Osim što i se nadalje ponavlja teza o tome da je “Kosovo i Metohija sastavni dio Republike Srbije, pod privremenom upravom UN”, srpsko Ministarstvo obrane tvrdi:

“Pokušaji da se kroz regionalne vojne aranžmane dodatno institucionaliziraju i osnažuju tzv. Kosovske sigurnosne snage predstavljaju direktan udar na međunarodnopravni poredak i ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti u regiji. Ovakvi potezi imaju potencijal da proizvedu dugoročne sigurnosne posljedice i destabiliziraju prilike na Zapadnom Balkanu.

Republika Srbija na ovaj vojni savez gleda kao na faktor pritiska i sigurnosni izazov za Srbiju i srpski narod na Kosovu i Metohiji. Naša država ostaje posvećena očuvanju mira, ali istovremeno jasno poručuje da neće dozvoliti ugrožavanje svojih vitalnih nacionalnih i obrambenih interesa.”

S obzirom na planove o suradnji između oružanih snaga Albanije i Hrvatske, te Kosovskih snaga sigurnosti tijekom ove godine, Ministarstvo obrane Srbije napisat će se još dosta ovakvih priopćenja.

U albanskom gradu Skadru danas je održan trilateralni sastanak na razini načelnika glavnih stožera Republike Albanije, Republike Hrvatske, pri čemu je general-pukovnik Arben Kingji bio domaćin svom hrvatskom kolegi, general-pukovniku Tihomiru Kundidu i kosovskom načelniku, general-pukovniku Bashkimu Jashariju. Načelnici su potvrdili da je “vojna suradnja između triju zemalja konsolidirana i uključuje područja poput vježbi, obuke, operacija i sudjelovanja u regionalnim inicijativama”, te su zaključili da je s obzirom na “nove sigurnosne izazove, rastuće hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli potkopati regionalnu, europsku i međunarodnu stabilnost”, potrebno intenziviranje te suradnje. 

Cilj trilateralnog sastanka bio je identificirati konkretna područja vojne suradnje koja bi mogla poboljšati interoperabilnost i operativnu spremnost između oružanih snaga Albanije, Hrvatske i Kosova. Naglasak je bio na uspostavljanju praktičnih mehanizama za koordinaciju i zajedničku obuku koji izravno utječu na operativnu učinkovitost, priopćilo je albansko Ministarstvo obrane. Drugi prioritet bio je razvoj vojnih sposobnosti u skladu sa Strateškim konceptom NATO-a, obvezama s Haaškog summita 2025. i Strateškim kompasom Europske unije, što znači provedbu planova i projekata koji jačaju operativne sposobnosti i pripremaju za zajedničke misije unutar Saveza.

Načelnici glavnih stožera oružanih snaga Albanije, Hrvatske i zapovjednik Sigurnosnih snaga Kosova dogovorili su nastavak suradnje u razvoju konkretnih trilateralnih vježbi za 2026. godinu i nadalje. Prema planu vježbi OS RH koje je Vlada RH usvojila prošloga tjedna, hrvatski vojnici sudjelovat će ove godine na vježbama i na Kosovu i u Albaniji.

Nakon današnjeg sastanka u Skadru, očekuju se nove zapjenjene reakcije službenog Beograda.

*Photo: MoD Albanije

Srpski obavještajni časnici testirali su zvučne topove na psima u suradnji s ozloglašenom ruskom sigurnosnom službom FSB, prema vladinim dokumentima koje je vidio i potom objavio portal POLITICO. Naime, ti dokumenti potvrđuju da je administracija predsjednika Aleksandra Vučića provodila eksperimente sa snažnim zvučnicima, kolokvijalno poznatim kao zvučni topovi, dva tjedna nakon što su protuvladine demonstracije u Beogradu prekinute onime što su prosvjednici opisali kao razornu zvučnu eksploziju.

Zajedničko testiranje zvučnog oružja na životinjama naglašava dubinu sigurnosne suradnje između Rusije – najratobornijeg protivnika EU i Srbije, zaustavljene kandidatkinje za EU čija se vlada suočava s ozbiljnim izazovom, objavio je taj portal.

Uređaji LRAD (Long Rage Acoustic Device) namijenjeni su komunikaciji na velike udaljenosti, ali kada se koriste na maloj udaljenosti, mogu uzrokovati oštećenje sluha. Također uzrokuju glavobolje, vrtoglavicu i mučninu. Vlada je zanijekala korištenje zvučnih topova na prosvjednicima. Srbija je u središtu najvećeg prosvjednog pokreta u desetljećima, a prosvjednike vlast naziva „blokaderi“. Više od godinu dana deseci tisuća ljudi, povremeno i stotine tisuća građana, nakon tragedije u Novom Sadu i pogibije ljudi u padu nadstrešnice, organiziraju se u redovite prosvjede diljem zemlje.

Vijest o „Zvučnom topu“ pojavila se lani, 15. ožujka, tijekom jednih od najvećih demonstracija kada je, iznenadna, zaglušujuća buka prostrujala glavnim beogradskim bulevarom, te potjerala nazočne da se sakriju u zaklon.

Videozapisi snimljeni iz više kutova prikazuju kako se nemir širi kroz zbijenu gomilu prije nego što su ljudi u panici pobjegli. Prosvjednici koji su stigli u hitne službe u Beogradu prijavili su mučninu, povraćanje, glavobolje i vrtoglavicu. Izvijestili su da su čuli zvuk poput “skupine motociklista” ili “lokomotive” koja se kreće u njihovom smjeru. Nakon što je isprva odbacio optužbe da su vlasti postavile i upotrijebile zvučni top, Vučić je rekao da će se “u roku od 48 sati provesti potpuna istraga, a zatim će svi odgovorni za takve brutalne izmišljotine i laži odgovarati vlastima“.

Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić također je negirao bilo kakvu nezakonitost, inzistirajući da Srbija “nije koristila nikakva ilegalna sredstva, uključujući takozvani zvučni top”. Mjesec dana nakon prosvjeda, srpska obavještajna agencija BIA objavila je izvješće koje su naručili od ruske Federalne sigurnosne službe (FSB) u kojem se tvrdi da uređaji visoke jačine “nisu korišteni tijekom prosvjeda” te zaključuje da nije bilo masovnog “psihološkog, moralnog i fizičkog utjecaja na ljude“, navodi portal POLITICO.

Skupština Crne Gore nakon devet mjeseci “čekanja” usvojila je 12. studenog odluku o priključivanju Vojske Crne Gore aktivnostima NATO za uspostavljanje sigurnosne pomoći i obuke za Ukrajinu (NSATU). Od 81 zastupnika, za odluku su glasala 44, pet je bilo protiv i dva suzdržana. Odluka je donesena na prijedlog koji je Savjet za obranu i sigurnost usvojio još 7. veeljače ove godine. Članovi Savjeta – koji čine predsjednici države Jakov Milatović, Vlade Milojko Spajić i Skupštine Andrija Mandić – tada su se usuglasili da se aktivnosti pripadnika Vojske u okviru NSATU mogu realizirati isključivo na teritoriju neke od zemalja NATO, a ne u Crnoj Gori . Angažman u NSATU je ipak simboličan, jer je podržano slanje do 2 pripadnika Vojske Crne  Gore.

Odluka je u Narodnoj skupštini podržana glasovima Demokratske partije socijalista (DPS), Pokreta Europa sad (PES), Nove srpske demokratije (NSD), Socijaldemokrata (SD), Bošnjačke stranke (BS), Albanskog foruma (AF), Saveza građana „CIVIS“ i nezavisnih zstupnika, a protiv ove odluke glasali su Demokratska narodna partija Milana Kneževića (inače dio vladajuće koaalicije) i zastupnik Ujedinjene Crne Gore. Odluku Milana Kneževića da ne podrži prijedlog Vlade objašnjavana je lažnom tezom da se crnogorski vojnici šalju u Ukrajinu i tek tamo obučavaju ukrajinske kolege. Osim toga, Demokratska narodna partija (DNP) navela je  i neke druge razloge: “Ovo može samo dodatno ugroziti naše odnose s Ruskom Federacijom. Pametnije bi bilo da se držimo po strani kad su bilo čiji sukobi u pitanju“, poručio je zastupnik DNP, Vladislav Bojović. Milan Knežević je, prema neslužbenim izvorima, jasno rekao da Crna Gora ne smije biti dio „tuđih ratova“ i da slanje vojnika u Ukrajinu predstavlja ozbiljan politički i moralni presedan.

Ovo je inače jedna od dvije takozvane “ukrajinske misije” u kojima bi Crna Gora trebalaa sudjelovati. Drugu organizira Europska unija – i ta odluka o sudjelovanju crnogorskih vojnika u misiji vojne pomoći Europske unije za podršku Ukrajini (European Union Military Assistance Mission Ukraine – EUMAM) u Skupštini je čekala 9 mjeseci na usvajanje, od rujna prošle do lipnja ove godine.

Na crnogorsku suverenu odluku u sudjelovanju u aktivnosti NSATU reagiralo je veleposlanstvo Ruske Federacije u Crnoj Gori koje je 14. studenog poručilo da odluka o slanju crnogorskih vojnika u NATO-ov Centar za sigurnosnu pomoć i obuku za Ukrajinu (NSATU) potvrđuje crnogorsku politiku daljnjeg pogoršanja odnosa s Moskvom.

“Unatoč nedavnom napretku u stvaranju uvjeta za poboljšanje geopolitičke situacije, prisiljeni smo primijetiti da crnogorsko vodstvo i dalje tvrdoglavo slijedi liniju Zapada o eskalaciji napetosti s Rusijom. To učvršćuje njegov status neprijateljske države prema Moskvi”,

upozorio je ruski veleposlanik Aleksander Lukašik, nastavivši:

“Podrška strožim zapadnim sankcijama sve se više potkrepljuje vojnim potezima. Ranije je Crna Gora odlučila poslati predstavnika u misiju vojne pomoći Europske unije u Ukrajini (…) Smatramo to konkretnim doprinosom Podgorice zajedničkim naporima zapadnih država da podrže temeljito korumpirani režim u Kijevu svime što mu je potrebno, uključujući moderno oružje i obuku borbenih jedinica, kako bi se nastavilo produljenje vojnih operacija i korištenje Ukrajine kao alata za nanošenje ‘strateškog poraza’ Rusiji”.

Lukasik je ponovio da se Moskva i dalje zalaže za obnovu normalnog dijaloga:

“Nažalost, naši crnogorski partneri ignoriraju naše konstruktivne prijedloge u tom pogledu. Unatoč tome, ostajemo otvoreni za nastavak dijaloga i obnovu bilateralne suradnje koja, ne našom krivnjom, trenutno praktički ne postoji”.

Jakov Milatović jako je iznervirao ruskog veleposlanika

Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je u ponedjeljak, 17. studenog, ruskog veleposlanika Aleksandra Lukašika zbog izjava o miješanju u unutrašnje stvari. “Crna Gora će na odgovarajući način odgovoriti na sve slične akcije u budućnosti, u skladu s međunarodnim normama. Crna Gora vodi svoju vanjsku politiku samostalno, vođena prioritetima članstva u NATO-u i integracije u EU“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova na platformi X. Kako se navodi u priopćenju MVP-a, povod za poziv bile su ocjene ruskog veleposlanika nakon usvajanja odluke Skupštine Crne Gore o priključivanju Vojske Crne Gore NSATU-u, te njegovo negativno komentiranje intervjua predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića francuskim novinama ‘La Croix’. Lukašik je, među ostalim, 13. studenog izjavio da se crnogorski parlament, koji je izglasao da se crnogorski vojnici pošalju u NATO misiju pomoći Ukrajini, istaknuo svojim “antiruskim djelovanjem”. Nešto ranije, 1. studenog, rekao je da su “kontraproduktivni” pokušaji Podgorice da ubrza napredak Crne Gore ka Europskoj uniji smanjivanjem odnosa s Rusijom, što je bila reakcija na izjave predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića u intervjuu za francuski list La Croix da je proširenje EU najbolja strategija u suočavanju s utjecajem trećih strana, uključujući Rusiju. Sve je to nagnalo MVP da pozove ruskog veleposlanika na “razgovor ugodni” i objavi prilično oštrro priopćenje:

“Ruskom veleposlaniku je jasno stavljeno do znanja da će ubuduće slič̣ne poruke biti tretirane kao namjerno neprijateljsko djelovanje, na koje će Ministarstvo adekvatno reagirati u skladu smeđunarodnim normama”,

I ministar obrane jasan je oko crnogorskog usmjerenja

dodaje se u priopćenju. Poručeno je da Crna Gora od Veleposlanstva Rusije očekuje “puno poštovanje svojih institucija i dužnosnika”, te da Crna Gora u vođenju vanjske politike “ne postupa po instrukcijama bilo koje strane, već dosljedno slijedi vlastite nacionalne i strateške interese, definirane vanjskopolitičkim prioritetima – članstvom u NATO i posvećenošću procesu pristupanja EU-u“.

Ovo nije prvi put da Rusija na ovakav način komentirra crnogorske odluke. Slično je reagirala i na crnogorsko uključivanje u dvije EU misije u Africi daleke 2014. godine (EUTM Mali i EUFOR RCA). Pritom je Rusija prijetila obustavom ruskih investicija u  Crnu Goru, koje su navodno tada činile većinu crnogoskog BDP-a.

*Photo: Ministaarstvo obrane CG, J.Milatović/X

Prvo TB2 Bayraktar, pa Skydagger, i konačno vlastita proizvodnja. Takav razvoj u području  bespilotnih letjelica nazire se iza objave kosovskog premijera Albina Kurtija na Facebooku. On je u subotu, 08. studenog, kratko objavio:

“Gradimo i razvijamo budućnost obrambene industrije i napredak borbenih dronova na Kosovu. Naša zemlja postaje zemlja koja proizvodi. U Gnjilanama smo, zajedno s gradonačelnikom Hysenijem, posjetili tvrtke za proizvodnju vojnih dronova “Skifteri” i civilnih dronova, tvrtki “Future Minds Academy” i MIGA SkyShield MAR.

“Proizvedeno u Gnjilane” je naravno “Proizvedeno na Kosovu”. Kamikaza dron “K1” doseže maksimalnu brzinu od 180 km/h i visinu do 2500 metara, dok “Skifteri” doseže visinu od 5000 metara, ima operativni domet od 20 km i brzinu od 270 km/h.

Uložili smo u obranu i sigurnost kupnjom Bayraktar TB-2, dronova Puma i, nedavno, dronova samoubojica Skydagger od naših prijateljskih i partnerskih zemalja. Sada i sami proizvodimo borbene dronove. Kao vlada, i na središnjoj i na lokalnoj razini, podržavat ćemo i poticati izgradnju kapaciteta i produktivnosti, a da pritom ne zaustavljamo ulaganja u obranu i sigurnost.”

Kurtijevu je objavu podijelio i kosovski ministar obrane Ejup Maqedonci:

“Podržavanje inovacija u području tehnološkog razvoja jedan je od specifičnih ciljeva vladinih obrambenih politika. Usko surađujemo s Ridvanom i drugim inovatorima kako bismo razvili ovaj važan segment obrambene industrije.“

 

Gradonačelnik Gnjilana, Alban Hyseni, nazvao je ovu proizvodnju “inspirativnom” i “dokazom da su mladi ljudi Gnjilana kreativni”:

“Danas mi je bilo posebno zadovoljstvo sudjelovati, zajedno s premijerom Albinom Kurtijem, u inauguraciji drona „Skifter“, koji je proizvela inovativna tvrtka „Future Minds Academy“. Ovo je vrlo inspirativan primjer i dokazuje da su mladi ljudi Gnjilana kreativni i imaju jasnu viziju. Zajedno s premijerom sastali smo se s poslovnim ljudima i inženjerima, s kojima smo razgovarali o projektima koji će transformirati grad u novom mandatu (vlade,op.a.).“

Kurtijev dolazak u Gnjilane obilježio je činjenicu da je Kosovo službeno započelo proizvodnju domaćih dronova, uključujući i vojne. No još je nejasno kada bi prvi takvi dronovi trebali ugledati svjetlo dana – nagađa se polovici 2026. kao početku izlaska prvih kosovskih dronova sproizvodne trake.

*Photo: Albin Kurti/FB