Prije 10-ak dana u centru Zagreba prosvjedovalo se protiv Vladine mirovinske reforme kojom se, s jedne strane, prisiljavaju zaposlenici na rad do 67. godine života, a s druge strane – ne garantira ikakvo povećanje mirovina koje bi omogućilo umirovljenicima dostojan život. Na prosvjedu su u velikom broju bili i sindikalisti iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN), čiji jedan od odbora zastupa i državne službenike i namještenike u Ministarstvu obrane. No tu kategoriju zaposlenika manje muče posljedice mirovinske reforme, a puno više – posljedice novog Zakona o braniteljima, zbog kojeg bi se MORH i OS RH vrlo brzo mogli suočiti s manjkom kvalitetnog stručnog kadra. O tome se porazgovarali s Vjekoslavom Majnarićem, dopredsjednikom Odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika.

Bilo je spomena da bi se negdje s Novom godinom mogao očekivati veliki val umirovljenja u obrani. O čemu se tu radi?

Da, da. Zakonski, djelatne vojne osobe odlaze po posebnim uvjetima – Zakon o umirovljenju djelatnih vojnih osoba – zbog posebnih dužnosti. S obzirom da civilni sektor, odnosno civilna sastavnica Oružanih snaga, čine ljudi uglavnom iz 1991. (znači, uglavnom s početka rata, i da su u prosječnoj dobi 55, 60 godina) – novi Zakon o braniteljima im sad omogućava odlazak u punu starosnu mirovinu prema broju dana u borbenom sektoru. Tako da s obzirom na niska primanja, jedan dio vidi sebe u ovom vidu mirovine. Osim toga, postoji i odluka Vlade da se ne primaju namještenici, odnosno službenici u Oružane snage, tj. u sva državna tijela, između ostalog i u Oružane snage. Ta odluka je na snazi već dosta dugo, desetak godina mislim. Tako da je i taj problem sad izražen jer, naprosto, nedostaje radne snage. Mi sada imamo problem – ne mi nego, naravno, Oružane snage – što se dosta i skriva… Predsjednica Republike je potpisala odluku o broju od 1.500 državnih službenika i namještenika, koji bi trebali egzistirati u Oružanim snagama. Međutim, s obzirom da sad jedan dio, 2019. i 2020. godine, će otići u mirovinu, dovodi se u pitanje uopće ukupan taj broj i, s obzirom na izvršenje zadaća…  Jer mi sad imamo, odlukom novog ministra o povratku u vojarne – izraženu potrebu za poslovima opskrbe, obnove. E sad se postavlja pitanje nedostatka radne snage. Znači, Ministarstvo obrane će morati uzimati podizvođače ili vanjske firme – što, naravno, puno košta. Osim toga, ima i pojava svjesnog odlaska ljudi, s obzirom na izuzetno niska primanja – da nam ljudi odlaze dijelom i u strane zemlje.

Kad kažete “radna snaga”, kakvi su to profili ljudi?

Mi sad što imamo – odnosno, što je ostalo u Oružanim snagama – onda govorimo o namještenicima. Namještenici su negdje 80 posto sastavnica. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, to je pomoćno-tehničko osoblje. U to se podrazumijevaju sva obrtnička zanimanja – znači, od vodoinstalatera, elektroinstalatera, keramičara, zidara, tesara… E, sad – što se događa? Zadnjih godina sve više ljudi odlazi, mladi se ne javljaju – odnosno postoji zabrana prijma – tako da je kronični nedostatak. S druge strane, ovdje imamo i jedan tehnički dio kadra koji je radio na održavanju recimo radio-sustava, radio-veza, radio-uređaja, koji su još uvijek u Oružanim snagama – gdje smo, ako se sjećate, govorili o vojnim specijalistima i o načinu na koji se sad internim oglasom ljudi trebaju prevoditi… I ono što smo mi, kao Sindikat, uvijek isticali, to je bila tu – ta mentorska uloga. Znači, da ti ljudi budu kao mentori mladim nekakvim snagama koje će dolaziti s tržišta rada. Jer, jedan stručnjak za održavanje npr. raketne tehnike, elektronike na novim sredstvima – njih je jako malo i trebaju godine da se ti ljudi obuče u sustavu. Mislimo da u onom dijelu prijma u vojne specijaliste – da ih se još moglo prevesti, čak i bez internog oglasa… Postoji i ovlast ministra obrane – da se to, prema potrebama Oružanih snaga, riješi. Mi, kao Sindikat, smo nastojali uvijek konstruktivno sudjelovat u procesu, i davali smo svoje prijedloge. Nažalost, malo je toga prošlo.

S obzirom na profile, čini se da će posebno biti pogođeni remontni zavodi i slične takve cjeline?

Kolega je sindikalac u Remontnom zavodu, i mi dobro surađujemo. Njima je sad trenutno upražnjeno, koliko je zadnji podatak, nekakvih 13 mjesta visoke stručne spreme. Znači, od diplomiranih inženjera elektrotehnike, strojarstva… Ali, to je onaj kronični problem. Tko će vam doći raditi u vojsku za 5 i pol tisuća kuna? I inače su ti ljudi deficitarni na tržištu rada, a poglavito ovdje, u državnoj upravi – gdje su plaće limitirane Zakonom o državnim službenicima i pripadajućim kolektivnim ugovorima. Tako da je taj problem izražen i on će trajati dokle god to netko ne presiječe, u smislu ili dodatne edukacije ili prijma. Ali je to sve vezano – vi ne možete u Oružane snage primiti nekoga s ulice, naročito ne za ove specifične stvari. Tako da se sada sve svodi na to da ide dok traje. Bojimo se da će taj generacijski jaz naprosto pregaziti ljude i da će u roku od par godina doći do definitivnog kolapsa.

Stalno se govori o godini ljudi, godini vojnika, službenika, namještenika… Da li se u zadnjih godinu ili dvije tu nešto zaista promijenilo na bolje?

Sad je zadnje – odluka ministra o povećanju plaća za nekakvih 10 posto. To je konačno prošlo. S tim što je odluka bila prvotno 10 posto povećanje osobne plaće u upravnom dijelu Ministarstva, i prijedlog je bio – 5 posto za službenike i namještenike u Oružanim snagama.  Međutim, na zadnjem sastanku sa sindikatima ipak je prevladalo mišljenje da bude 10 posto i za jedne i za druge – što je, recimo, koliko-toliko nekakvo povećanje. Makar, za niske koeficijente, recimo 0,62, to je nekakvih stotinjak, 120 kuna, a za ove malo veće – negdje u prosjeku 300 do 400 kuna. Pa ipak je to nekakvo povećanje.

To je povećanje nakon dugo vremena?

Da, da, da. Mi smo imali dodatak (svi zaposlenici u Ministarstvu obrane, odnosno u Oružanim snagama, od 1993. godine) od 20 posto na posebne uvjete rada. Taj dodatak je ukinut odlukom bivše ministrice, gospođe Antunović, i nestao je naprosto. Bilo je, kao, dat ćemo vam kroz topli obrok, kroz dopunsko osiguranje – pa će se to vratiti. Nažalost, nikad se nije vratilo tih 20 posto. Zakonom o državnim službenicima i odlukom Milanovićeve vlade ukidani su koeficijenti… pa zadnje, 3 posto. Prošle godine su nam vratili 6 posto – tako da oni uvijek ističu da nam nešto daju, jer mi ćemo sad, ako nam vrate razliku koeficijenta, do kraja godine i početkom iduće godine biti na razini plaća od prije 10 godina. To je ta istina. E sad, ovih 10 posto je relativno dobro u odnosu kako je bilo, ali to neće riješiti problem kroničnog nedostatka namještenika, prvenstveno u Oružanim snagama. S time da prelazak u vojne specijaliste, ili trajno rješenje pitanja civilne sastavnice Oružanih snaga, bi bilo nužno – da se u Zakonu o službi to pitanje riješi na taj način da oni budu polu-vojni u nekom smislu. Gdje osobe neće biti isključivo vezane za civilno zakonodavstvo, jer su ovdje i obaveze i sve ostalo kod civila iste kao i kod djelatnih osoba, a prava i primanja su im drastično manja. Ali to opet zahtijeva jednu raspravu. A, osim toga, trebaju konačno odlučiti što žele sa civilnom sastavnicom u Oružanim snagama. Postoje razni primjeri i u drugim sustavima oružanih snaga gdje je to pitanje bolje riješeno. Ali, kao što je poznato, kod nas zakonska procedura dugo traje – tako da ne vidimo nekog većeg pomaka.

O ovim svim problemima – da li sindikati kontinuirano upozoravaju Ministarstvo na ove probleme? Bi li tu pomogao namjenski vojni sindikat?

Mi imamo taj problem što se djelatne vojne osobe ne smiju sindikalno organizirati. U odnosu na okruženje – mogu se organizirati i u Srbiji, i u Bosni i Hercegovini, i u Sloveniji – kod nas ne. Problem sindikalnog organiziranja, kao i u cijeloj Republici Hrvatskoj, je taj da imate par jakih, reprezentativnih sindikata, i ove male sindikate koje se netko sjeti netko osnovati sa samo deset članova. Što možete očekivati od takvih, žutih ili režimskih sindikata?!  Obično poslodavac koristi takve male sindikate – to vam je poznato iz prakse, da razvodni, da razbije… Tako je i u ovom slučaju, kod nas u Ministarstvu obrane. Naravno, ako vam daje na sastancima s poslodavcem jednaku minutažu – onom sindikatu od 10 ljudi i ovom od 15.000 – onda znate kud to vodi. Mi smo upozoravali na odluke Europskog suda za ljudska prava, što se tiče organiziranja djelatnih vojnih osoba, da se te nepravde isprave – međutim, zadnji ministar je nešto obećavao, a ovaj sad ponovo ne… Tu je opet problem pristupa. Anglosaski modeli, američka vojska, britanska, oni nemaju takav način pristupa, oni to ne podržavaju… Bundeswehr, na primjer, ima…  To je već politička odluka. Jak sindikat bi stalnim upozoravanjem mogao generirati upravo te promjene – i inzistirati, jasno, s materijalnim dokazima, koliko je korisno da jedan vojnik bude u sindikatu, organiziran u sindikatu… To je čisto političko pitanje, na garnituri koja je trenutno ili koja će možda doći.

Uz zahvalu ministru financija i njegovim suradnicima, premijer Andrej Plenković jutros je započeo sjednicu Vlade važnom i za promjenu pozitivnom obaviješću:

„Ove godine isplatit će se regres za korištenje godišnjega odmora svim službenicima i namještenicima u javnim i državnim službama u iznosu od 1.250 kuna. Taj regres krenut će sa isplaćivanjem od 14. srpnja ove godine. Dakle, evo, jedna dobra vijest i stvarno zahvaljujem Ministarstvu koje je, zahvaljujući preraspodjelama, uspjelo pronaći ova sredstva, i vjerujem da će i službenici i namještenici u javnim i državnim službama s ovom odlukom biti zadovoljni.“

Osim za državne službenike i namještenike, ova odluka važna je i za sve djelatne vojne osobe – pripadnike OS RH, koji će sukladno preraspodjeli Ministra financija i odluci ministra obrane, također dobiti 1.250 kuna na ime regresa. Tematska odluka ministra obrane se očekuje i taj bi novac na račune trebao sjesti oko sljedećeg petka, 14. srpnja, a taman prije prvog pravog vala godišnjih odmora. Time će i ove godine sustav isplate regresa biti isti kao i 2016. godine, kada je regres isplaćen istoga dana i djelatnim vojnim osobama i državnim službenicima te namještenicima, a iznos je bio jednak za sve, poručuju iz Ministarstva obrane.

Time MORH ujednačeno tretira i civile i djelatne vojne osobe, iako je spomenuti regres prvotno bio ugovoren samo sa sindikatima u javnoj službi, u okviru Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Ukupna svota potrebna za isplatu regresa u RH je oko 225 milijuna kuna, njegova je isplata u pravilu jednokratna, a prvotno je bilo dogovoreno da će se provoditi do kraja lipnja u pojedinoj godini. Nakon niza godina u kojima Vlada RH regres nije isplaćivala (temeljem posebnih Zakona o uskrati isplate pojedinih materijalnih prava zaposlenima u javnim službama), ova je praksa isplate ponovo započeta 2016. godine – u mandatu vlade Tihomira Oreškovića i njegovog tadašnjeg (te sadašnjeg) ministra financija Zdravka Marića. Kao i 2016. godine, tako će i ljetos isplate regresa biti proširene s užeg skupa javnih te državnih službenika i namještenika na kategoriju DVO – iako za kategoriju djelatnih vojnih osoba prema pozitivnim propisima u Hrvatskoj sindikalno organiziranje nije dopušteno.

Još se ne stišavaju strasti nakon objavljivanja dijelova kaznene prijave Vojnog sindikata Srbije protiv neimenovanog brigadnog generala i potpukovnika Vojske Srbije koji su, kako u tom sindikatu tvrde, osim financijskih zloporaba koje su izvršili, osobama iz “kriminogene sredine” omogućili korištenje strelišta i streljiva Vojske Srbije.

“Tu kaznenu prijavu su inicirali pripadnici postrojbe u kojoj se sve to događa. Oni su se u proteklom periodu obraćali organima i sustavu obrane, koji su zaduženi da tako nešto spriječe. S obzirom na to da je sustav obrane na to bio imun, da je šutio, oni su nam se obratili. Na to imaju pravo. Imajući u vidu da je sada javnost s time upoznata mislim da će to biti odrađeno u skladu sa zakonom. Da će ti ljudi biti procesuirani, jer takvim ljudima sigurno nije mjesto u sustavu obrane”,

objašnjava za Radio Slobodna Europa Novica Antić, predsjednik Vojnog sindikata Srbije. Ta organizacija nije željela objaviti imena osoba koje su se, kako tvrde, nezakonito koristile vojnim resursima – odnosno, prema nepotvrđenim informacijama čak isprobavale novo ručno vojno naoružanje.

Mediji su, međutim, rukovodeći se njihovim navedenim nadimcima, objavili da se radi o Aleksandru Stankoviću – osuđivanom i u međuvremenu ubijenom kriminalcu, Veljku Belivuku, koji tek što je pritvoren zbog sumnje da je prošloga tjedna počinio jedno ubojstvo, i časniku Žandarmerije Nenadu Vučkoviću, koga mediji povezuju s navijačkim i kriminalnim miljeom.

Povodom tvrdnji vojnih sindikalaca Ministarstvo obrane Republike Srbije oglasilo se jednim šturim priopćenjem.

“Ministarstvo obrane podsjeća na proceduru podnošenja disciplinskih i kaznenih prijava, te postavlja opravdano pitanje zašto se do sada šutjelo o navodnim zlouporabama. Ministarstvo obrane će, kao i uvijek ,maksimalno surađivati s nadležnim organima u utvrđivanju istine i naglašava da nitko neće biti zaštićen pred zakonom ukoliko se krivica utvrdi”,

priopćilo je Ministarstvo odbrane RS. To, međutim, nije bio slučaj, navodi Novica Antić, jer na ovaj konkretan problem nadležnima ukazuju već mjesecima. “Imamo i dokaze da je sustav za to znao. Sama činjenica i pitanje koje su oni postavili – kako je sada tako nešto isplivalo na površinu je zapravo slika onoga na što ukazujemo sve ove dane i zbog čega organiziramo proteste na ulicama”, naglašava Antić. Potom se tijekom dana Ministarstvo obrane Srbije oglasilo još jednim priopćenjem, čiji dio prenosimo:

“Provjerom je utvrđeno da nije bilo zloupotreba službenog položaja i pribavljanja protupravne imovinske koristi. Vojni sindikat Srbije nije dostavio nikakve dokaze koji bi potvrdili navedene nezakonite aktivnosti. U Vojsci Srbije nitko nije zaštićen i bilo kakav dokaz o činjenju propusta pripadnika Vojske Srbije doprinio bi da nadležni organi vojne policije poduzmu odgovarajuće mjere”.

Prijavu kojom se pripadnik Žandarmerije dovodi u vezu sa kriminalcima ispitat će policija: Stefanović

Kada je o policiji riječ, prijavu kojom se pripadnik Žandarmerije dovodi u vezu sa kriminalcima ispitat će policija, poručio je Nebojša Stefanović, ministar unutarnjih poslova Republike Srbije.

“Ako je bilo nekih zlouporaba vezanih za vojsku pretpostavljam da kolege iz Vojne sigurnosti to ispituju i istražuju. Mi nemamo istragu te vrste. Što se tiče Ministarstva unutarnjih poslova, sve ono što bude navedeno kao problem – ako bude u bilo kakvoj predstavci navedeno da postoji kazneno djelo koje je izvršio bilo koji pripadnik MUP-a, nemamo nikakav problem procesuirati te ljude i ispitati njihovu umiješanost u kaznena djela”.

I dok dio policajaca protestira upozoravajući državu da su im glave u torbi, a pripadnici vojske ukazuju da žive na rubu egzistencije – postoje indicije da se ljudi označeni kao pripadnici kriminalnog miljea šepure po objektima Vojske Srbije. Kako je to moguće i tko im to omogućuje?

“Postoje uvek neki osobni kontakti, ali i postoji i mogućnost da je netko nekome naredio, i da je, s obzirom na poziciju u sustavu, bio dovoljno upečatljiv svojim autoritetom pa je zbog toga hijerarhija slijedila ono što joj je rečeno. Procedure su vrlo jednostavne: postoji kapija da bi proveli selekciju. Ne može bilo tko s ulice ući u vojni objekt, a ovdje su doslovno kriminalne strukture ušle u vojni objekt i to na vrlo osjetljivu točku”,

kaže vojni analitičar Aleksandar Radić. Ovakav slijed događaja inicira pitanje u kojoj mjeri su kriminalizirane strukture vojske i tko za tako nešto snosi odgovornost. U Vojnom sindikatu tvrde da se ne radi o masovnoj pojavi, već da je riječ o pojedinačnim slučajevima koji moraju biti procesuirani.

“Ako bi postojala volja u sustavu, s obzirom na to da je većina časnih i poštenih pripadnika Vojske koji služe vjerno svojoj državi, mislimo da bi se tako nešto moglo vrlo lako suzbiti, i da se sustav obrane očisti od takvih ljudi. Šteta koju oni čine takvim svojim postupanjem je značajna”,

navodi Novica Antić iz Vojnog sindikata Srbije.

Dio policajaca prosvjedovao je u Novom Sadu upozoravajući državu da su im glave u torbi

Trenutna realnost je, međutim, da vojska dijeli sudbinu čitavog društva koje je posljednjih desetljeća pretrpjelo ozbiljnu štetu, zaključuje vojni analitičar Aleksandar Radić: “…Koje je duboko potonulo u jedan kaos. U sustavu vrijednosti u kojem su kriminalci neka vrsta celebrity – zvijezda. Nažalost, očigledno Vojska nije pokazala dovoljno otpornosti i imuniteta na takav opći smjer u društvu”. Upravo na isti problem, samo dan ranije, upozorilo je oko dvije stotine policajaca na prosvjedu u Novom Sadu, zahtijevajući zaštitu od države i tražeći od javnosti te medija da kriminalce ne promoviraju u heroje.

Autor Milan Nešić ovaj je tekst objavio 7. veljače 2017. godine na portalu medija Radio Slobodna Europa (http://www.slobodnaevropa.org/), pod originalnim nazivom “Kriminalci vežbaju gađanje u streljani Vojske Srbije? “. Članak prenosimo s dozvolom, a u originalu je dostupan na adresi: http://www.slobodnaevropa.org/a/vojska-policija-srbija-kriminal-/28295087.html

Početkom ovoga tjedna, u ponedjeljak, 14. ožujka, održan je sastanak predstavnika sindikalnih organizacija aktivnih u sektoru obrane s vrhom Ministarstva obrane. Dok su Krešimirac pohodili Boris Pleša i Siniša Kuhar (Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH – SDLSN RH), Radomir Delić i Tomislav Petrović (Sindikat djelatnika u vojsci i državnim službama), te Klement Bakota (Nezavisni sindikat javne, državne i lokalne uprave RH) – na domaćem terenu su ih dočekali ministar Josip Buljević, načelnik Glavnog stožera OS RH general Mirko Šundov, pomoćnik ministra za ljudske resurse Zoran Piličić, te glavni tajnik Ministarstva Petar Barać. Uz razgovor o dosadašnjoj suradnji, ljudi iz sindikata otvorili su i neke posebno bolne teme koje muče članstvo ovih organizacija, i za koje su dobili dojam da ih prethodna Vlada „gurala pod tepih”.

Kao prvo, riječ je tu o pitanju visine iznosa koji se za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom ratu isplaćuje pripadnicima MORH i OS RH čija je služba prestala zbog preustroja, odnosno smanjenja snaga. Tražilo se izjednačavanje tog iznosa s prethodnim standardom, koji je odlukom ministra Kotromanovića bio smanjen s 525 na 300 kuna, budući su sindikati smatrali kako je time doprinos branitelja Domovinskog rata različito vrednovan ovisno o trenutku izlaska iz sustava obrane. Radi se o dijelu otpremnine državnih službenika i namještenika koji ne predstavlja prevelik financijski teret za MORH i OSRH, smatraju sindikalci, ali je zato bio itekako vidljiv onima koji su odlazili imajući status branitelja Domovinskoga rata. Sindikati su ustvrdili kako je riječ o poruci da se time i njihovo sudjelovanje u obrani Domovine zapravo više ne cijeni kao ranije.

Kao drugo sporno pitanje sindikati su ponovno ukazali na diskriminacijski učinak odluke o poticajnim otpremninama, koja ženama s pravom na starosnu mirovinu po prijelaznom režimu do 2030. godine priječi mogućnost ostvarivanja prava na uvećane otpremnine u sustavu obrane. To znači da žena koja ima 61 godinu i 6 mjeseci života ove godine ne može ostvariti pravo na poticajnu otpremninu, iako u mirovinu ne mora prije 65 godine života, ali muškarac sa 64 godine života može. Glede odluke o otpremninama Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova još je 2013. godine zaključila „kako sporni model poticajnih otpremnina MORH-a predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola, suprotnu jamstvu jednakih plaća za rad jednake vrijednosti žena i muškaraca“. Predstavnici SDLSN obavijestili su ministra Buljevića da sudjeluju u nekoliko sudskih sporova za svoje članice kojima je zapriječen pristup takvim poticajnim otpremninama. Jedan od njih dobiven je u prvom stupnju, da bi u drugom Stalna služba Županijskog suda u Gospiću odluku preinačila, uopće ne razmatrajući pravnu argumentaciju prvostupanjske presude, doprinos Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i sudsku praksu EU, zbog čega je Sindikat onda zatražio i reviziju od Vrhovnog suda, istovremeno se obrativši i Ustavnom sudu RH.

Na kraju, na stol je ponovo stavljeno i pitanje omogućavanja sindikalnog organiziranja djelatnih vojnih osoba, koje je već omogućeno u nizu Hrvatskoj susjednih država, kao i glavnini EU. Ovo je rješenje sindikat SDLSN predložio i prilikom donošenja Zakona o službi u Oružanim snagama 2013. godine, uz istovremeno ograničavanje prava na štrajk. Usvajanje ovog prijedloga ne samo da bi otvorilo jedan do sada zatvoren prostor za sindikalno djelovanje, već bi omogućio i nastavak sindikalnog sudjelovanja za dio dosadašnjeg sindikalnog članstva koje je zakonskim promjenama iz proteklih godina to pravo izgubio (negdašnji službenici i namještenici koji su prešli u kategoriju djelatnih vojnih osoba – vojnih specijalista). Prema iskazima sindikalnih predstavnika, takvo sindikalno organiziranje djelatnih vojnih osoba ne bi narušilo borbenu spremnost OS RH, ali bi zato preventivno utjecalo na smanjivanje broja sudskih sporova koje posljednjih godina na hrvatskim sudovima vode brojni pripadnici OS RH i Republike Hrvatske.

Ministar Buljević je na ove teme navodno reagirao pozitivno – uz uvjerenje u dobru suradnju Ministarstva i sindikata, istaknuo je da se odluke vezane uz zaposlenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH neće donositi bez razgovora s predstavnicima sindikata. Nadležni su se složili i da treba nastaviti, te po mogućnosti i unaprijediti komunikaciju MORH-a i sindikata, posebno na operativnoj razini, uz redovite sastanke predstavnika Ministarstva i čelnika sindikata.

Poprište nesreće nedaleko beogradske zračne luke “Nikola Tesla”

Dok u Srbiji i tamošnjoj stručnoj javnosti traje gotovo pa ratno stanje po pitanju uzroka pada helikoptera Mi-17 (HT-48) Vojske Srbije, na marginama te teme pojavilo se novo pitanje – zašto pripadnici Vojske Srbije nisu osigurani u slučaju nesreće ili povrede. To su pitanje ponovno otvorili Vojni sindikat Srbije i Sindikat Vojske Srbije, koji na temelju Zakona o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu („Sl. glasnik RS“, br. 105/05) godinama traže kolektivno osiguranje za sve zaposlenike Ministarstva obrane i pripadnike Vojske Srbije, a posljednji takav službeni zahtjev Sindikat VS iznio je prilikom nedavnih izmjena Zakona o obrani i Zakona o Vojsci Srbije. Zahtjev je tada bio odbijen, uz objašnjenje Ministarstva obrane RS kako je kolektivno osiguranje preskupo, pa i nepotrebno, zbog čega se iznimno osiguravaju tek vojnici koji se šalju u mirovne misije i operacije.

Kako bi dokazao suprotno, u jesen prošle godine Sindikat Vojske Srbije osigurao je sve svoje članove za slučaj nastanka nesreće/povrede. Nakon prikupljenih ponuda nekoliko osiguravatelja, Sindikat je sklopio jednogodišnji ugovor s Generali osiguranjem, i to za slučajeve: smrt uslijed bolesti, smrt uslijed nesreće, te invaliditet uslijed nesreće. Ugovoreno je tada i dopunsko zdravstveno osiguranje kojim su obuhvaćene teže bolesti i kirurške intervencije. Temeljem tog iskustva, Sindikat VS izračunao je kako bi osiguranje za Ministarstvo obrane i Vojsku Srbije koštalo čak 1/3 manje od sredstava rezerviranih u proračunu Ministarstva za isplatu naknada štete u sudskim postupcima za ozljede na radu, gdje se obeštećuju samo oni koji podnesu tužbu za naknadu štete. Samo prošle godine je za tu proračunsku stavku navodno bilo osigurano oko 700 milijuna dinara (oko 6,23 milijuna USD ili oko 5,88 milijuna Eura).

Nakon što je u padu helikoptera VS poginulo 7 ljudi, uključujući i dva pilota i dva tehničara, Sindikat Vojske Srbije ponovno je postavio pitanje izostanka osiguranja i određenog obeštećenja koje bi dobivale obitelji poginulih. Ministarstvo obrane Srbije jučer je na ovaj upit reagiralo priopćenjem – u kojem, među ostalim, navodi da je oformljena posebna radna grupa kojoj je zadatak pomoć u rješavanju problema članova obitelji poginulih pripadnika RV i PVO. Rješenje koje je propisano nizom propisa i pravilnika je, prema Ministarstvu obrane RS, bolje i sveobuhvatnije od onog kojeg nude osiguravatelji. Pomoć obiteljima nastradalih ogleda se tu kroz 8 odvojenih mjera:

(1) pravo na jednokratnu novčanu pomoć (obračunska osnovica određuje se prema prosječnom dohotku bez poreza i doprinosa po zaposlenom u Republici Srbiji u mjesecu koji prethodi trenutku pogibije ili smrti vojne osobe. Ovisno o broju članova obitelji, obračunski iznos umnožava se određenim koeficijentom i na taj se način izračunava konačan iznos),

(2) pravo na naknadu za osposobljavanje bračnog druga stradale vojne osobe (u slučaju da bračni drug nema stručnu spremu – isplaćuje se na mjesečnoj razini 100% od obračunskog iznosa, a isplaćuje se i naknada za knjige na početku školske godine),

(3) pravo na naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti profesionalnog vojnika ili civilne osobe u Vojsci Srbije,

(4) pravo na posmrtnu pomoć članovima obitelji (supružniku i drugim članovima koje je vojni osiguranik do svoje smrti izdržavao),

(5) pravo na naknadu za školovanje djece tako preminulih vojnih osoba,

(6) pravo na obiteljsku mirovinu (ukoliko to pravo ostvaruju supruga ili djeca, naknada iznosi 70% mirovine koja bi osiguraniku pripadala u trenutku smrti),

(7) rješavanje stambenog pitanja (temeljem Pravilnika o rješavanju stambenih potreba u MO i VS to pravo zadržavaju bračni drug i djeca poginulog nositelja prava),

te (8) prednost prilikom zapošljavanja i prijema u službu u VS u svojstvu civilne osobe (propisano Zakonom o Vojsci Srbije za supružnike, odnosno članove obitelji poginulog profesionalnog pripadnika VS, poginulog ili umrlog od posljedica povreda zadobivenih u obavljanju službe u VS).

Sva ova prava su, smatraju u Ministarstvu obrane Srbije, bolja od jednokratne isplate osiguranja pri osiguravateljskim kućama (iako nije baš jasno zašto se te dvije stvari promatraju kao isključujuće). No, u slučaju posljednjeg pada Mi-17 i isplata nekog novčanog iznosa teško da će isprati gorak okus u ustima koji ostaje nakon objave prvih izvješća u uzrocima nesreće.

Unatoč sve većoj potrebi za sindikalnim organiziranjem djelatnih vojnih osoba, zahtjev za osnivanje vojnog sindikata prilikom izrade novog Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH nije prihvaćen. Tako da su i nadalje pod sindikalnom zaštitom tek materijalna i socijalna prava civilnih osoba u Ministarstvu obrane, odnosno Oružanim snagama. Njihov je matični sindikat – Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, s čijim smo dopredsjednikom odbora MORH-a Vjekoslavom Majnarićem porazgovarali o brojnim problemima s kojima se trenutno hrvaju. Suradnja Sindikata i MORH-a, odnosno OS RH relativno je dobra, kaže Majnarić, što je bilo posebno važno prilikom višegodišnjeg smanjivanja broja civilnog osoblja u obrambenom sektoru.

Unazad deset godina u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama brojno stanje civilnog osoblja bilo je negdje oko 11 tisuća. Mi smo sada, 2014. godine, došli praktično na brojku od nekakvih 400 u Ministarstvu obrane i 1700 u Oružanim snagama. Proces izdvajanja trajao je postupno, s tim da konačne brojke još nisu dostignute i one će biti  prema sadašnjoj projekciji, odnosno prema Dugoročnom planu razvoja – koji nije usvojen – oko 700 državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama, i negdje oko 300 u upravnom dijelu, znači u Ministarstvu obrane. Na taj upravni dio bi otpadali područni odjeli financija, i upravni dio samog Ministarstva… znači, većinom, 90% administrativno osoblje.

Mi smo 2006. i 2007. god. imali ustanovljeno povjerenstvo koje su predstavljali sindikati i personalne uprave pojedinih ustrojbenih cjelina Oružanih snaga, gdje smo zajedno sa predstavnicima OS sudjelovali u odabiru namještenika, odnosno službenika koji će biti izdvojeni, odnosno koji će ostati u sustavu. S tim da je poslodavac izradio i program zbrinjavanja. Isto tako i poticajne otpremnine koje su, prema stanju u proračunu 2008., bile relativno dobre i povoljne – bilo je čak ljudi koji su pojedinačno dobivali i do 200.000 kuna otpremnine, što je za to vrijeme bilo, naravno, dosta dobro. Imali smo ovaj dio koji se tiče doedukacije, preškolovavanja… Uvijek je sindikat imao prigovor da je jedan dio civilnog osoblja bio na neki način stigmatiziran u odnosu na djelatne vojne osobe jer, naravno, nama je pristup na doedukaciju, i što se tiče školovanja za pristup novoj tehnici, novim uređajima, novim tehnologijama – bio na neki način dosta i uskraćen. Tako da smo sad pred kraj ovog konačnog preustroja došli u jedan „zeitnot“, jer sad naprosto više nismo spremni za prihvat novih tehnologija… jer smo, naprosto, održavajući postojeće tehnike i procedure, kako se kaže – zaostali u sustavu… Drugi problem je taj što je, recimo, bilo dosta propusta i u samom principu odabira, gdje mi nismo mogli biti relevantni faktor…

Samo zadnjih godina?

Govorim o zadnjim godinama, o zadnje 3 ili 4 godine, kad je povjerenstvo ugašeno odlukom ministra (Branka Vukelića, op.a.). Tako da smo tu izgubili taj kontinuitet, i onda su Oružane snage, naravno, radile bez našeg sudjelovanja u tome. U tom smislu se izgubio kontinuitet poznavanja kvaliteta, stručnosti pojedinih ljudi, odnosno namještenika i službenika. Tako da je taj proces na neki način malo bio u zaostatku, odnosno, bio je zakinut što se tiče namještenika, odnosno službenika.

Sindikatu trenutno najveći problem predstavlja novouvedena kategorija – vojni specijalist?

90% su namještenici, a službenika – ako govorimo o OS – nešto malo ima u administrativnom dijelu. Jedan dio namještenika je ovom odlukom i prijelaznim odredbama novog Zakona o službi prešao u kategoriju „vojni specijalist“. Ukupan broj tih ljudi je 158 što je, s obzirom na naše mišljenje, malo… Ako je brojka po starom Dugoročnom planu, važećem, budući da nemamo novi, bila negdje između 1000 i 1500 ukupno, onda vidimo da je brojka od 158 civilnih osoba izuzetno malo, posebno ako govorimo o funkcioniranju sustava održavanja, remonta i podrške. Najdrastičniji primjer je u Remontnom zavodu, gdje imate slučajeva da u jednoj ustrojbenoj cjelini, radionici, rade ljudi koji su prešli u kategoriju „vojni specijalist“… ista struka, isti profil, isto znanje… i imate u istoj radionici, ali za drugim stolom, čovjeka koji je ostao namještenik. Trenutno je stanje vrlo eksplozivno, jer ovaj čovjek ima duplo veću plaću kao „vojni specijalist“. On ima plaću s koeficijentom 1.3, odnosno u činu skupnika, a ovaj je namještenik ostao bez toga, jer mu je prijelaznim odredbama Zakona o službi ukinuti dodatak od 20% kao specijaliziranom tehničaru i mehaničaru. On je ostao na plaći do 2 i pol tisuće manjoj. Prije ovog intervjua, bili smo na razgovoru da se ipak dijelu tih ljudi vrati dodatak od 20%, tako da ne bi bila toliko drastična razlika.

Vi ste svjesni da u isto vrijeme OS RH na svojim internetskim stranicama navode ukupan broj specijalista kao 537 ljudi, ili tako nešto – dakle, daleko više od ovoga?

Da, to je sad trenutno stanje… E, sad… brojke su nešto što je rastezljivo – možemo o tome… ali definitivno se pokazalo da je ovo – s obzirom na funkcioniranje Oružanih snaga – premali broj civila koji je trenutno preveden. Mi smo predviđali u onom prvotnom prijedlogu planske konferencije u Puli, koja je bila o vojnim specijalistima prije 6 ili 7 godina, kad se pokušalo ići na modele slovenskog principa uvođenja te kategorije – barem 600 civilnih osoba, većinom namještenika i nešto službenika… Međutim, sad ovdje imamo 150 – nažalost se pokazalo da ima slučajeva da nisu oni profili, kategorije i struke koje su predviđene… Tražili smo, naravno, sastanak i u OS RH, da se vidi sa strane sindikata što možemo, i evo, sad smo dobili kod generala Pađena, pomoćnika načelnika Stožera Lovrića – načelni pristanak da zajedno s njima pokušamo nekako izmiksati  tu situaciju. On je obećao da će i oni, kao Oružane snage, paralelno s nama, raditi na prijedlogu prema Ministarstvu obrane i dalje prema Saboru, izmjena i dopuna Zakona o službi, gdje bi se onda omogućilo još jednom broju namještenika prevođenje u kategoriju „vojni specijalist“. Mi smo zadovoljni, u smislu da ipak nismo odbijeni kategorički, nego smo dobili ipak nekakvu mogućnost da zajedno… jer su i oni uočili te nedostatke u samom sustavu. Kažem, glavnu težinu ima Remontni zavod, ali i bojna opće potpore, i ovo što spada pod Zapovjedništvo za potporu.…

Vjekoslav Majnarić, dopredsjednikom odbora MORH-a u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN)

Sad laičko pitanje… Ako ljudi prijeđu u status vojnih specijalista – to je podskupina djelatnih vojnih osoba. Niste li vi time automatski izgubili članstvo, i izgubili mogućnost dalje voditi brigu o njihovim radnim pravima?

Hvala na tom pitanju! To je trenutno takva situacija. Naravno da ćemo tu izgubiti, već jesmo izgubili jedan broj najviše kolega, recimo, u Remontnom zavodu, gdje je njegova podružnica brojala 150 i nešto članova sindikata. Od tih 150 ljudi je 102 prešlo u kategoriju vojni specijalist – znači, podružnica sindikata praktički se ugasila. Ali ljudi su sretni, jer im se osigurava, na neki način, posao. Imaju ugovor na tri godine, većina njih… djelatni ugovor na tri godine, koji se obnavlja u ovom smislu… Ja mislim da će oni dobiti ugovor i na neodređeno vrijeme. Vi kažete “potkategorija”… Oni nisu potkategorija, nego su sad – po novom Zakonu o službi – djelatne vojne osobe. Znači, sva prava ostvaruju iz toga. Jedino su ostale dvojbene i problematične njihove mirovine. S obzirom da se kaže da mirovinu “6” može ostvariti djelatna vojna osoba koja ima 20 godina mirovinskog staža i 15 godina djelatne vojne službe. Tu je sad nastao jedan od mogućih problema, jer vidimo da taj čovjek praktično ne može nikako…

Ne može fizički zaraditi mirovinu?

Da! Na koji način će se to premostiti… I dalje imamo razgovore. Evo imamo i sporazum s Vladom, gdje se predviđa isto razgovor o mirovinama policijskih službenika, djelatnih vojnih osoba, pa ćemo vidjeti…

Kad bi se ti razgovori trebali povesti?

Sad je situacija izuzetno kaotična, jer imamo masu zakona koji su u pripremi ili pred donošenjem, a njihova primjena i implementacija stvorit će ove godine, bojim se, kaos u cijelom sustavu. Tu je Zakon o radu, tu su masa propisa i odluka, tu je Dugoročni plan razvoja što se tiče Oružanih snaga… U svakom slučaju se mora riješiti ovo pitanje tijekom ove godine – što se tiče mirovina ove kategorije osiguranika, ili barem dijela ljudi koji su prešli u kategoriju “vojni specijalist” – naprosto zbog toga što su ti ljudi u godinama kada će, ove ili iduće godine, već prema ukupnom stažu steći mogućnost za mirovinu. Na koji način će se to riješiti, to sad ostaje upitno…

Mi kao sindikat ćemo pokušati… ili barem ja osobno, dok sam tu – pronaći nekakav modalitet i rješenje za zbrinjavanje namještenika, odnosno službenika, koji su još u sustavu OS RH (a neće imat uvjete za civilnu mirovinu), a koji će biti na neki način, u idućem periodu – znači, do 2017. – 2018. predviđeni za izdvajanje… da se nađe nekakav modalitet njihovog zbrinjavanja. Da se premosti nekakav sustav – ili u sklopu Ministarstva obrane, ili s Ministarstvom branitelja, da ti ljudi ne završe na ulici. Evo, to još preuzimam nekako, kao sindikat, preuzimamo to na sebe – da pokušamo tu naći nekakvo rješenje. Mi smo još 2005. kod ministra Rončevića – ja osobno sam inicirao peticiju, gdje smo tražili izjednačavanje braniteljskih prava s djelatnim vojnim osobama… Ministar Rončević je to preveo u poticajnu otpremninu. Nažalost se to kasnije izgubilo. Nije se napravilo trajno rješenje…

A što je s dijelovima Ministarstva koji su se, recimo, izdvojili na ovu, više tržišnu stranu?

Što se tiče Pleter-usluga… “Pleter-usluge d.o.o.” je osnovan kao trgovačko poduzeće u stopostotnom državnom vlasništvu, i takav je predviđen ostati. I u tom dijelu imamo sada slučaj da se kompletan uslužni sektor, što je bio u sklopu Ministarstva obrane, izdvaja u to. Taj proces još uvijek traje. “Pleter-usluge d.o.o.” sad trenutno zapošljava negdje oko 650 djelatnika, od toga jedan dio iz Ministarstva obrane – Centar za gospodarenje nekretninama, što je bio u sklopu Ministarstva obrane… Jedan dio djelatnika, što su radili u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama, je prihvatio prelazak, i to je garantirano i sporazumom o prelasku… Mi čak imamo i kolektivni ugovor na razini trgovačkog društva Pleter, gdje su sva materijalna prava zagarantirana tim ljudima, i gdje je baza i osnovica bio kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. S te strane, mi na Pleter nemamo prigovora. Makar je bio jedan veliki dosta otpor kod naših službenika, odnosno namještenika, od prelaska u nekakvu firmu – jer je, ono, bio osjećaj “Aha, izdaje nas Ministarstvo”!

Vratimo se na specijaliste. Što se događalo od donošenja novog Zakona o službi pa do kraja godine, odnosno do 01.01.2014.?

Poznato vam je – do 31. 12. je trebao biti preveden jedan broj… Kao što sam rekao, i ponavljam – sad u Oružanim snagama nisu zadovoljni ni dinamikom, ni brojem… Prijelazne odredbe su rekle – taj i taj broj ljudi, što se tiče zaposlenika… Sve dalje će određivati, znači, interni natječaji i prijem sa tržišta rada. Oni će morati udovoljavati Zakonu o službi, zakonu o prijemu u vojnu službu, koji je jasan. Znači, ne može se više preći. Tu je taj problem, koji ističem stalno, i gdje su nam dali podršku… sad i general Pađen… da se eventualno ide na izmjene, odnosno, dopune zakona – gdje bi se onda omogućio prelazak i jednom broju ovih još preostalih…

Ali, ako se ne varam, dio tih pitanja je trebao biti riješen i u Pravilniku o specijalistima?

Da… koji još nije potpisan. Još nije…

Da Vas Ministarstvo pozove – da li bi Vi osobno, i Vaš sindikat, bili spremni sudjelovati u doradi ovakvog pravilnika koji kasni?

Naravno! Naročito u onom dijelu koji obuhvaća državne službenike i namještenike. Bez daljnjega.

Ima li još nešto što Vaš sindikat u ovom sustavu posebno tišti?

U ovoj fazi su problem i dodaci… ovi dodaci koje su ljudi izgubili, ovi koji su u prijelaznim i završnim odredbama zakona … Kod glavnog tajnika Ministarstva je napravljen takav dogovor da mi, sa strane sindikata – napravimo popis, prema uredbi Vlade o štetnosti poslova i pravilniku – koji je na žalost iz ’84. godine… Pravilnik o štetnosti i uvjetima rada. Mi ćemo s naše strane napraviti popis radnih mjesta koja imamo po štetnosti poslova, i s druge strane to će napraviti i Ministarstvo kao poslodavac – pa ćemo ponovo imati sastanak, gdje ćemo onda izmiksati ta radna mjesta, na koja će se vratiti dodaci. Da li će Vlada to prihvatiti, da li će vratiti 20 posto – to mi sad ne znamo…  Mi nećemo inzistirati na nekakvoj retroaktivnosti… da im se vrati, od prvog… Mislim, bili bi sretni ako bi to bilo i s 01. travnjom. Kažem… najdrastičnija je situacija to, da ovaj čovjek, djelatnik, ima 6000, a ovaj drugi 3500 – a do prije ovog prvog mjeseca su imali istu plaću. Naravno, onda vi ne možete očekivati ni kvalitetu, ni njegov učinak na poslu – ni u onom smislu da on sad radi ne znam kako nadahnuto… Barem tako u Tajništvu ističu, da bi s 01. 04. trebalo zaživjeti ono o vraćanju tih dodataka.

Ima još problema – što se tiče preustroja grana i postrojbi…  Ukazao se problem jedne radione… recimo, u opslužništvu – bojna za opću potporu predviđa radionu, ali ta radiona nije provedena kroz knjige ustroja. I sad imamo slučaj u Požegi, radiona od 12-14 ljudi… Opslužništva su imala 380 ljudi viška, civila, znači namještenika i službenika… Oni u Požegi su u sklopu tog viška…Oružane snage su ih predviđale, ali ih nisu izdvojile u bojnu Opće potpore, nego je ta postrojba ostala visjeti…onda su ljudi dobili rješenja o otkazu. Tek sad na moje osobno, i insistiranje sindikata… neki dan je potpisao ministar, pa zapovjednik OS RH – da je sad je ta radiona konačno uvrsti… i da su ti ljudi spašeni.

To je dopuna preustroja?

Tako je! Tako je, ali se to vuklo… Oni su bili vođeni, formalno, u opslužništvima koja su određena “za odstrel”, da tako kažem. Ti ljudi su dobili otkazne rokove, otkazni rokovi im ističu… Tragično je to što je ta radiona potrebita Oružanim snagama… bar to sami tvrde, a onda se događaju takve stvari. I sad je potpisao ministar obrane i Vrhovni zapovjednik, tako da – evo, s te strane ipak i nešto dobro u svemu tome. Tako da će ti ljudi, eto, ostati – a ostat će, naravno, kao namještenici. Ako prođu izmjene i dopune Zakona o službi – onda ćemo ih pokušat nekako prebacit u vojne specijaliste.

Da li bi vaša sindikalna organizacija razmišljala o otvaranju nekakve podružnice za djelatne vojne osobe, kad bi to bilo moguće?

Naravno! To u svakom slučaju! Mi ćemo i lobirati – jer imamo otvorenu suradnju sa sindikatima u okruženju, s predsjednikom Sindikata vojaka Slovenije, koji ima pristup i Europskoj komisiji, gdje bi onda eventualno, pritiscima iz Europske komisije, nama Ministarstvo… Ne pritiscima, nego naprosto preporukama – jer postoje preporuke o sindikalnom organiziranju, da se na neki način izjednače prava… I sam Ustav u svojoj odredbi nije kategorički zabranio sindikalno organiziranje djelatnim vojnim osobama, pa ćemo s te strane pokušat lobirati. U ovom sadašnjem prijedlogu smo isto pokušali – pozivajući se na policijske službenike i druge vrste službenika, uniformirane, gdje je dozvoljeno sindikalno organiziranje, naravno, bez prava na štrajk – ali, uz sva ostala materijalna prava, koja ne mogu zadovoljiti druge forme udruga – nego isključivo sindikat. Pokušat ćemo, naravno… I u svakom slučaju, pokazat se kao relevantni – jer i jesmo reprezentativni sindikat… sad, na razini državnih službi…

Nakon što je punih 5 dana trajala neizvjesnost hoće li se i kada sazvati Odbor za obranu kako bi raspravio konačne prijedloge Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, ta željno iščekivana sjednica dogodila se jučer ujutro. No ni tada nije jasno rečeno da li je upućivanjem predsjedničkog „prethodnog mišljenja“ izravno Saboru prekršena procedura ili ne. Svi akteri te priče ostali su na svojim starim stajalištima – HDZ-ovi Tomislav Ivić i Zvonko Milas tvrde i dalje da su Vlada i MORH trebali čekati „prethodno mišljenje“, MORH i obrambeni ministar smatraju da je i Sabor potpuno adekvatna i predsjedničkim ovlastima prihvatljiva adresa, dok je izaslanik Predsjednika RH, njegov savjetnik za obranu Zlatko Gareljić, pokušavao širiti mir i dobro.

Ledeno doba između Pantovčaka i MORH-a

Razočaranje prisutnih novinara nije moglo biti veće, budući su se, željni krvi u borbi dva zagrebačka brda (Pantovčak i Markov trg/Gradec) okupili u neuobičajeno velikom broju. Tako su se s Odbora za obranu vratili s tek pokojom cvebom, dok je suština obrambenih zakona ostala valjda za neka manje turbulentna vremena. Ipak, bilo je jasno vidljivo da su odnosi između Pantovčaka i Sarajevske ceste najhladniji do sada – uz to što se ministar obrane Kotromanović pobrinuo da ga jedna prazna stolica dijeli od Zlatka Gareljića, u raspravi oko zakona vidljivo je pokazivao da ne drži do mišljenja Predsjednika Republike i njegovih ljudi, silom zakona instaliranih u tijela Ministarstva obrane. Iako je šef države ujedno i Vrhovni zapovjednik OS RH, Ministarstvo obrane je ono koje drži blagajnu, pa time zaslužuje i veću dozu samostalnosti, drži Kotromanović. I za drugu novinu – odstranjivanje predstavnika Predsjednika RH u svom Vojnom savjetu ministar obrane ima logično objašnjenje:

„To je moj savjet – odnosno od budućih ministara savjet… Potpuno je logično da budu ljudi unutra, kao ljudi… Dosad je bio, recimo, jedan pričuvni časnik, kojega je imenovao Predsjednik, kojeg je delegirao Predsjednik Republike. Do sada taj časnik – nikada se nije javio za riječ. Na mom savjetu. Mislim, to je smiješno! Ljudi moji, za to nema potrebe… na takav način!“

No što o tome misli Predsjednik RH, te koje je sve primjedbe na obrambene zakone uvrstio u svoje „prethodno mišljenje“ – to se ni na ovoj sjednici Odbora nije moglo saznati. Kako je pojasnio Zlatko Gareljić:

„Ne želim sada ići „davati prethodno mišljenje“, niti točku po točku obrazlagati, nego želim reći da u konačnici Hrvatski sabor usvaja akte, Zakon o obrani i Zakon o službi, s ambicijom svih nas, svih onih koji nose odgovornost za funkcioniranje od izuzetnog značaja sigurnosti i obrane, sustava koji danas priliči europskoj demokratskoj Hrvatskoj, članici NATO saveza, da svatko ima tu odgovornost. Zato mi je značajno naglasiti ovo: da se ne radi o prijedlogu, ne radi se o nerazumijevanju, radi se jednostavno o raspravi o izuzetno važnim zakonskim aktima koji reguliraju način organiziranja, način funkcioniranja izuzetno značajnih dijelova sigurnosnog i obrambenog sustava“.

Ostatak rasprave o obrambenim zakonima prilično je sličio na onaj iz siječnja ove godine, kada su zakoni ušli u saborsku proceduru na prvo čitanje.

Repriza prvog čitanja zakona

Većina članova Odbora ostala je pri svojim starim prijedlozima i primjedbama, te su pohvalili one koje su predložili sami ili zajednički kao Odbor za obranu, a Ministarstvo obrane ih je prihvatilo i inkorporiralo u zakone. Tu se posebno ističe prihvaćeni prijedlog o parlamentarnoj kontroli vojnih nabava, gdje je Ministarstvo obrane pristalo da saborski Odbor za obranu daje mišljenje za sve nabave veće od 5 milijuna eura. Drugi prihvaćeni prijedlog bio je onaj o imenovanju predsjednika Odbora za obranu u Vijeće za obranu – time se, kako se čulo u raspravi na Odboru, jača uloga Sabora u tom tijelu, iako se ono nije sastalo već više od 2 i pol godine, pa praktički postoji samo na papiru. Prihvaćena je i primjedba zastupnika Zvonka Milasa o nadležnosti Predsjednika RH u donošenju Plana uporabe Oružanih snaga. Milas je odmah najavio i amandman na članak 50 konačnog prijedloga Zakona o obrani, koji govori o „upućivanju zahtjeva za pomoć u obrani državama Saveza“, što Milas drži pomalo nelogičnim, ali će objasniti u obrazloženju amandmana koje će podnijeti njegova stranka HDZ.

Kao i na siječanjskoj sjednici, tako je i na ovoj najviše primjedbi na obrambene zakone imao umirovljeni general Petar Stipetić. On je izričito podržao predsjednika Josipovića u insistiranju na zadržavanju postojećih ovlasti Predsjednika Republike u sada već legendarnom članku 7 konačnog prijedloga Zakona o obrani.

„Mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika…prethodno mišljenje Vrhovnog zapovjednika, odnosno, Predsjednika Republike – meni je veoma bitno da bude prisutno pri donošenju tih akata“,

objasnio je Stipetić zašto bi i dalje Predsjednik RH trebao davati mišljenje na obrambene akte koje donosi Vlada, ali i Hrvatski sabor. Isto tako smatra da bi u Kadrovskom savjetu ministra obrane, čije članove imenuje sam ministar, trebao obavezno sjediti i “načelnik Glavnog stožera i, ako je moguće, i organ iz Ureda Predsjednika, koji vodi poslove obrane – jer su i jedni i drugi zainteresirani za rješavanje kadrovske problematike“. Baš kao i prvi put, i sada je Stipetić prigovorio članku 108, kojim se propisuje da se Vojna policija „ustrojava u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama“.

“Radi ove kriminalističke policije mi uporno inzistiramo da to bude pri Ministarstvu obrane, što nema logike. To je vojska sa specijalnim zadaćama i ovlastima, i ona se ponaša kao i ostale postrojbe Oružanih snaga. Mislim da bi bilo dobro da se vojni policijski poslovi i provedba ovlasti, koja se propisuje Pravilnikom o radu i djelovanju vojne policije, koji donosi ministar obrane – ja bi tu dodao, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, jer se njihove ovlasti međusobno dodiruju, i nekad – često puta – i prepliću. I uz suglasnost Predsjednika Republike, koji je Vrhovni zapovjednik cjelini Oružanih snaga, prema tome i Vojnoj policiji“,

predložio je Stipetić, a Kotromanović potom glatko odbio jer je to formulacija prepisana iz starog, još uvijek aktualnog Zakona o obrani. Novost je i da će ubuduće civilna policija moći nadzirati civile u Ministarstvu obrane, a u suradnji s Vojnom policijom – i djelatne vojne osobe zaposlene u Ministarstvu.

Stipetić nije zadovoljan ni odredbama o mobilizaciji pričuvnog sastava koje su po njema, vrlo šture i nedovoljno propisane i definirane.

„Pojam razvrstane i nerazvrstane pričuve, po meni, ili nije dobro shvaćen, ili nije dobro definiran. Nešto je razvrstano ili nerazvrstano ako znamo kome pripada i gdje mu je mjesto… ali, ako je nerazvrstana pričuva neobučeno ljudstvo, a razvrstana – obučeno ljudstvo – onda smo to mogli tako i nazvati. Ja ne vidim da je itko razvrstan u Oružanim snagama ukoliko nije stavljen u svoju postrojbu, ukoliko mu nije određeno njegovo mjesto, ukoliko nema svoj definiran zadatak u sklopu Oružanih snaga, i druge stvari koje se reguliraju na taj način. A ovo što vi ovdje – barem sam ja tako shvatio – govorite kao nerazvrstana pričuva, to je neobučeno ljudstvo koje nije prošlo vojnu obuku, koje nije prošlo dragovoljno služenje vojnog roka. Po meni bi nerazvrstana pričuva bio dio ljudstva, koji ima svoje vojno-evidencione specijalnosti – znači, prošao je obuku, ali nije stavljen u konkretnu pričuvnu postrojbu, nego je negdje okupljeno i služi za popunu vjerojatno gubitaka u ratnim djelovanjima i popunu postrojbi uslijed nekih drugih situacija.“

3+5+6 = 20

Pojedini saborski zastupnici tek su sada otkrili da postoje vojnici kojima ističe ili im je već istekao drugi ugovor o profesionalnoj vojnoj službi, a zbog još uvijek nedonesenog novog Zakona o službi u OS RH nisu u mogućnosti iskoristiti jednu od najvećih novosti spomenutog zakona – sklapanje 3. ugovora. To je posebno izdvojio predsjednik Odbora za obranu Tomislav Ivić, kao jedan od argumenata za do sada napravljene proceduralne propuste:

„Mislim da je prošlo previše vremena između 1. i 2. čitanja – prvo čitanje smo imali 30. siječnja ove godine, dakle prije gotovo 4 i pol mjeseca. Samim tim sami sebe smo doveli u situaciju da nam je dio vojnika, profesionalnih vojnika, koji su imali ugovore, istekao im je ugovor – to nam prijeti i sada, jel tako?! 13. izlazi drugom dijelu njih ugovor koji je pitanje kako će to biti riješeno, s obzirom da vjerojatno glasanje neće biti do petka. Dakle, te stvari su se mogle izbjeći da je bilo malo možda više koordinacije da se zakon ranije pusti u saborsku proceduru.“

————————————-

————————————-

Kotromanović je pokušao skrenuti fokus, pohvalivši se novom mogućnošću sklapanja 3. ugovora:

„Stari Zakon o službi kaže – 3 + 5. Znači, ti vojnici bi izašli, i svejedno. Zakon nije vlak, koji treba krenut u 15:00, s perona 8… Imali smo, kako ste vi rekli, četiri mjeseca. Slušali smo, pitali smo, komunicirali smo, tražili smo mišljenja. I to je bila naša transparentnost. Pitanje koliko tu vojnika uopće zadovoljava načelnika Glavnog stožera, i zapovjednika. Možda… Do sad je istekao ugovor negdje, recimo, za pedesetak ljudi. Možda su svi… možda će reći načelnik glavnog stožera i zapovjednik… za svakog od njih… ne – ali mi smo svejedno poslali pisma svakom vojniku, i rekli smo mu… i omogućili smo kroz zakone, da oni koji su dobri, da ih ponovo vratimo u sustav. Tako da smo i na to mislili.“

Međutim, upravo su „drugougovorci“ kojima ističe služba iskorišteni kao sredstvo za aktualnu brzinsku raspravu i donošenje obrambenih zakona – naime, nakon što je Nepoznati Netko shvatio da će sutra jednoj većoj grupi vojnika prestati radni odnos u OS RH, na brzinu je ugurao obrambene zakone u saborsku proceduru. Oni najoptimističniji tvrde da će, nakon jučerašnje rasprave o zakonima na Odboru i potom na plenarnoj, glavnoj sjednici Sabora, Vlada već danas na užem kabinetu prihvatiti ili odbaciti podnesene amandmane, kako bi možda već poslijepodne saborski zastupnici na brzinu izglasali obrambeni zakonski paket. No to je, kažemo još jednom, optimističnija varijanta.

Trećim ugovorom zadovoljan je i vanjski član Odbora za obranu, nedavno umirovljeni general Tomo Medved, iako bi bio zadovoljniji da je prihvaćen i njegov prijedlog kojim se profesionalnim vojnicima omogućava i više od 3 ugovora.

„Kad govorimo o takvim vojnicima svakako moramo naglasiti da se tu radi o najboljim vojnicima i tu nema automatizma, barem ja tako shvaćam kroz tekst zakona, da se omogući ostanak u službi do 20 godina staža. Jer u suprotnom, ti vojnici koji sada  nakon dva ugovora izlaze iz sustava – postaju socijalni problem. De facto oni izlaze iz OS nakon što je u njih uloženo jako puno sredstava – oni su osposobljavani i obučavani na izuzetno skupim i složenim sustavima, a izlaze iz sustava de facto bez zanimanja i postaju socijalni problem. Ovo vidim kao jako dobro rješenje što u smislu očuvanja sposobnosti koje su ti vojnici stekli za vrijeme svog služenja, što u smislu smanjivanja troškova.“

Tri ugovora s beneficiranim radnim stažem po novom znače 20 godina staža osiguranja, što bi većini profesionalnih vojnika omogućilo da ne ostanu na cesti, kao što je trenutno slučaj s prvom grupom od 43 vojnika kojem je prije mjesec dana istekao drugi ugovor o vojničkoj službi.

Sindikalni zahtjevi – prihvaćena samo kozmetika

Na vlastiti zahtjev, jučerašnjoj sjednici Odbora prisustvovali su i predstavnici sindikata – kako oni iz Sindikata državnih službenika i namještenika, tako i oni iz Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama. U dosadašnjim usuglašavanjima obrambenih zakona oba sindikata su od Ministarstva obrane tražila i uvrštenje odredbi koje se tiču poboljšanja statusa i prava njihovih članova, službenika i namještenika u Ministarstvu i Oružanim snagama. Neki od tih zahtjeva su prihvaćeni – poput onih o pravu državnih službenika i namještenika na plaćeno dopunsko zdravstveno osiguranje i prehranu (bez čega su ostali 2009. godine), no mnogo ih je i odbijeno.

Jedan od glavnih sindikalnih zahtjeva – osnivanje vojnog sindikata – i dalje će ostati tek puka želja, budući da Ministarstvo, kako je rekao ministar obrane Kotromanović, ima previše problema s tužbama i sudskim troškovima, pa mu ne treba još i sindikat za vratom. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika i službeno je podnio nekoliko amandmana na Zakon o službi u OS RH, među kojima je i novi članak 48.a, koji predviđa da „izuzetno, službenik i namještenik po potrebi službe može biti privremeno raspoređen na odgovarajuće ustrojbeno mjesto djelatne vojne osobe u skladu sa stručnom spremom i zvanjem, ako se ustrojbeno mjesto čija je popuna prijeko potrebna ne može popuniti odgovarajućom djelatnom vojnom osobom“.

Na sjednici prisutni članovi sindikata tražili su i nadopunu članka 121 Zakona o obrani, kojom bi se regulirale mirovinske povlastice za službenike i namještenike, pripadnike MORH-a i OS RH, koji su proveli najmanje 30 mjeseci u ratnim postrojbama OS RH u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996. Iako je ministar Kotromanović pokazao razumijevanje za njihov zahtjev, elegantno ga je skinuo s dnevnog reda, budući da on nije i ne može biti predmet Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, već nekog od zakona koji reguliraju prava mirovinskog osiguranja.

Ekspresno i jednoglasno Vlada RH je na današnjoj 91. sjednici usvojila nacrte konačnih prijedloga Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, te time pokrenula proces njihovog donošenja u saborskoj proceduri. Sabor i nadležno radno tijelo, Odbor za obranu, u prvome je čitanju prijedloge temeljnih obrambenih zakona raspravio krajem siječnja ove godine, i prihvatio ih sa 121 (Zakon o obrani), odnosno 123 glasa ZA (Zakon o službi u OS RH). Nakon gotovo 4-mjesečnog šminkanja, u kojem je radno sudjelovao i saborski Odbor za obranu, konačni prijedlozi zakona danas su amenovani na Vladi i poslani na drugu stranu Markovog trga, u Hrvatski sabor.

———————————————————————————-

Obrazlagatelj obrambenih zakonskih prijedloga, ministar obrane Ante Kotromanović, ukratko je članovima Vlade pojasnio da su dosadašnji Zakon o obrani i Zakon o službi u OS RH već 10-godišnji metuzalemi, većim dijelom neprimjereni za aktualno stanje u obrambenom sektoru i oružanim snagama, te neusklađeni s posljednjim izmjenama Ustava.

Nacrt konačnog prijedloga Zakona o obrani

Od primjedbi koje su u siječanjskoj saborskoj proceduri iznijete na račun prijedloga Zakona o obrani, Kotromanović je posebno istaknuo usvajanje prijedloga bivšeg ministra obrane Davora Božinovića, sada opozicijskog člana saborskog Odbora za obranu.

„U skladu s primjedbama Odbora za obranu i određenih Klubova zastupnika, Zakonom se propisuje nadležnost matičnog radnog tijela, Odbora za obranu, za davanje mišljenja za postupke javne nabave u području obrane u vrijednosti većoj od 5 milijuna eura“.

To je prvi puta da je ovako važan prijedlog opozicijskog zastupnika usvojen i inkorporiran u zakonski okvir. Sada još samo ostaje za smisliti kako saborske zastupnike, prvenstveno članove Odbora za obranu, zainteresirati i stručno osposobiti za kvalitetno promišljanje obrambenih javnih nabava, što bi mogao biti daleko teži posao od same izmjene Zakona.

Nacrtom konačnog prijedloga Zakona o obrani proširen je i sastav Vijeća za obranu, pa će ubuduće društvo predsjedniku, premijeru, ministrima obrane, vanjskih poslova i financija činiti i predsjednik saborskog Odbora za obranu. S obzirom na to da je posljednje Vijeće za obranu aktualni predsjednik RH Ivo Josipović sazvao prije više od 2 i pol godine, teško da će čelnom čovjeku saborskog Odbora za obranu ova nova dužnost oduzimati puno vremena. Istovremeno, nije prihvaćen prijedlog da u Vijeću sjede i ravnatelj DUZS-a, te predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, a iz Vijeća su friško izletjeli i njegovi dosadašnji članovi – ministar unutarnjih poslova, predstojnik Ureda Predsjednika RH, savjetnik Predsjednika za nacionalnu sigurnost te pročelnik Vojnog kabineta Predsjednika RH. Gubitak utjecaja Predsjednika RH u Vijeću za obranu je, po svemu sudeći, garancija da sazivanja Vijeća za obranu neće biti do daljnjega, ili barem do – neke zaista nužne te stvarno neizbježne potrebe.

U Konačni prijedlog Zakona o obrani nije uvršten ni prijedlog o tome da Strateški pregled obrane ubuduće bude razmatran i donošen u Hrvatskom saboru. Obrazloženje je predlagatelja, Ministarstva obrane, da Strateški pregled obrane donosi Vlada RH, dok Hrvatski sabor donosi Dugoročni plan razvoja OS RH (kao i do sada). Na snazi je ostao i dosadašnji prijedlog odredbe o nadležnosti i ustrojstvu Vojne policije, kao institucije ustrojene u Ministarstvu obrane i u OS RH. Time se omogućava namjera izdvajanje dijela Vojne policije, prije svega njenog kriminalističkog odjela, iz sastava Oružanih snaga – pod direktnu nadležnost Ministarstva obrane i samoga ministra.

Jedna od velikih novosti tiče se i načelnika Glavnog stožera OS RH. On se po novom, temeljem čl. 15. Nacrta konačnog prijedloga Zakona o obrani, „imenuje na razdoblje od 4 godine, i ne može biti ponovno imenovan“. Tu se postavlja pitanje što će biti s aktualnim načelnikom, generalom Dragom Lovrićem, koji je izabran temeljem trenutno važećeg Zakona o obrani, čl. 94. st. 4, na mandat od 5 godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja (što se u praksi vidjelo i na primjeru danas umirovljenog načelnika GS OS RH Josipa Lucića).

Nacrt konačnog prijedloga Zakona o službi u OS RH

Što se tiče obrazloženja Nacrta konačnog prijedloga Zakona o službi u OS RH, tu je Kotromanović bio još kraći i općenitiji.

„Isto, nakon 10 godina primjene Zakona o službi u OS RH s određenim novelama, pokazalo se potrebnim određena zakonska rješenja izmijeniti, dopuniti ili drugačije urediti radi kvalitetnije provedbe reformi i razvoja Oružanih snaga. Znači, predloženim Zakonom se uređuje pristup u službu, raspored i promaknuća, obveze, prava i odgovornosti, izdvajanje i prestanak službe, te druga statusna pitanja pripadnika Oružanih snaga. Isto, ne treba nikakva posebna sredstva iz proračuna, pa predlažem da ovaj konačan prijedlog Zakona usvojimo i pošaljemo Hrvatskom saboru na raspravu i donošenje“.

I bi tako – kolege ministri jednoglasno su izglasali ovaj prijedlog, i otputili ga u, čini se, redovnu saborsku proceduru. To znači da se oba zakonska prijedloga neće raspravljati na 8. sjednici Hrvatskog sabora, koja je upravo u tijeku. Njen završetak predviđen je za srijedu, 29. svibnja, pa bi prema tome sljedeća, 9. sjednica, bila zakazana tek negdje polovicom lipnja, s najvjerojatnijim trajanjem do 15. srpnja, kada uvaženim saborskim zastupnicima započinje ljetni odmor.

Donošenje novog Zakona o službi u OS RH željno iščekuju dojučerašnji ugovorni vojnici, prije svega onih 44 koji su nakon odsluženih 8 godina u Oružanim snagama ostali bez posla. Novi Zakon o službi u OS RH nekima od njih dao bi mogućnost sklapanja novog, 3. ugovora. U raspravama koje su se na Odboru za obranu i na plenarnoj saborskoj sjednici vodile krajem siječnja ove godine jedno od osnovnih pitanja bilo je sklapanje 3. ugovora o vojnoj službi, gdje je MORH predlagao sistem 3+5+5. Prema netom izglasanom konačnom prijedlogu Zakona o službi u OS RH (članak 38.), posljednji 3. ugovor po konačnom prijedlogu Zakona o službi u OS RH sklapao bi se ne na 5, već na najviše 6 godina. Stavak 3. čl. 38. kaže i da „Uvjete i postupak za sklapanje drugog i trećeg ugovora odlukom propisuje ministar obrane“. Dakle, svi oni koji iščekuju poziv za potpisivanje 3. ugovora u najboljem će slučaju dobre vijesti primiti sredinom ljeta.

U Konačan prijedlog Zakona o službi u OS RH uvršteno je i rješavanje prava iz radnih odnosa isključivo na temelju Zakona o službi, a ne, kao što je do sada bio slučaj, temeljem kolektivnih ugovora i općih propisa o radu primjenjivih za državne službenike i namještenike. Time MORH namjerava izbjeći tužbe djelatnih vojnih osoba o plaćanju prekovremenih i ostalih dodatnih radnih sati. Konačan prijedlog Zakona određuje i 24-satno obavljanje poslova u Oružanim snagama kroz novu definiciju radnog remena.

Nije prihvaćen prijedlog saborskog Odbora za obranu da osobe koje su dragovoljno odslužile vojni rok imaju prednost pri zapošljavanju u drugim državnim tijelima, jer MORH drži da njihovo zapošljavanje nije i ne može biti predmet Zakona o službi u OS RH. Jednako tako nije prošao ni prijedlog da državni službenici i namještenici u OS RH, s 20 godina mirovinskog staža i 30 mjeseci u Domovinskom ratu u službi u OS RH, ostvaruju pravo na mirovinu po posebnim propisima. Za njih vrijedi jednako objašnjenje – oni nisu predmet Zakona o službi u OS RH, već propisa o mirovinskom osiguranju.

Nema ništa ni od osnivanja vojnog sindikata i prava na štrajk za djelatne vojne osobe – kao i do sada, te dvije mogućnosti i dalje nisu dopuštene Zakonom.

Ovo je tek prvi i letimičan pogled na Konačan prijedlog Zakona o službi u OS RH, a kao i do sada – tu ćemo temu pratiti vrlo detaljno i s osobitom pozornošću.

Da postoji vojni sindikat u Hrvatskoj, sada bi se, bez imalo sumnje, bavio 44-oricom netom razduženih bivših djelatnih vojnih osoba OS RH, o kojima smo prošloga tjedna pisali na portalu Obris.org. Da postoji takav sindikat, prisilio bi MORH i OS RH da objasne svoju šutnju prema tim ljudima. Da postoji takav sindikat, njihov bi problem bio sustavno iznesen u javnost, bez straha da će takvo istupanje naškoditi bilo njima bilo njihovim kolegama. Da postoji takav sindikat, tražio bi od saborskog Odbora za obranu, tijela zaduženog za parlamentarni nadzor nad Oružanim snagama, sazivanje hitne tematske sjednice. Ali, budući da ne postoji, nikome ništa. Njih 44 bivša profesionalna vojnika danas su nezaposleni, iako neki od njih to zasigurno ne bi trebali biti.

Unatoč traženjima Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama da se u novom Zakonu o obrani i Zakonu o službi u OS RH omogući sindikalno udruživanje i djelovanje djelatnih vojnih osoba, od toga ništa biti neće. Taj zahtjev nije uslišan ni prilikom izrade prvog prijedloga spomenutih zakona, a nije prihvaćen niti u njihovim glancanjima za drugo čitanje.

Dok je potpuno neshvatljiv taj strah od vojnog sindikata, iako nema pokazatelja da su oni štetni za obrambeni sustav, o slobodi udruživanja vojnih osoba raspravljalo se nedavno i na 6. sastanku Platforme za temeljna prava – jedne od mreža za suradnju i dijalog s civilnim društvom Europske agencije za temeljna prava (European Union Agency for Fundamental Rights – FRA). Sastanak Platforme održan je 25. i 26. travnja ove godine u Beču, i na njemu je više od 200 predstavnika organizacija civilnog društva s raznih krajeva Europe razgovaralo o temeljnim pravima različitih društvenih skupina. Među njima se našla i Caroline Henrion, koordinatorica projekata EUROMIL-a (European Organisation of Military Associations, pod čijim se kišobranom okupilo oko 40 nacionalnih vojnih udruženja i sindikata iz 27 zemalja), koja je okupljenima održala predavanje na temu „Sloboda udruživanja za sve?“

Zalažući se za poboljšanje životnih i radnih uvjeta vojnog osoblja, kao i za poštivanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda u oružanim snagama diljem Europe, EUROMIL podsjeća i na neke od međunarodnih dokumenata kojima se ta prava garantiraju. Prije svega, tu je OESS-ov „Code of Conduct on politico-military aspects“, koji u članku 32. kaže: „Svaka zemlja-članica osigurat će uvjete koji osoblju u vojnim, paravojnim i sigurnosnim snagama omogućuju uživanje i ostvarivanje njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje se ogledaju u dokumentima OESS-a i međunarodnog prava, u skladu s relevantnim ustavnim i zakonskim odredbama i sa zahtjevima službe“, kao i Rezolucija Europskog parlamenta o stanju temeljnih prava u EU od 2004. do 2008. godine. U 89. članku Rezolucije, usvojene u siječnju 2009. godine, ističe se da „temeljna prava ne prestaju na vratima vojarne i u potpunosti su primjenjiva na građane u odori“, te se „preporuča zemljama-članicama da osiguraju poštivanje temeljna prava i u oružanim snagama“. U Povelji o temeljnim pravima Europske unije (usvojenoj 2010. godine) u članku 12 – „Sloboda okupljanja i udruživanja“ stoji: „Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i na slobodu udruživanja na svim razinama, posebice po političkim, sindikalnim i građanskim pitanjima, što podrazumijeva pravo svake osobe da osnuje ili pristupi sindikatu radi zaštite svojih interesa“.

Prema dosadašnjim iskustvima, EUROMIL drži da profesionalne vojne udruge i sindikati (1) pružaju realan pogled i visokovrijedne informacije o osoblju i materijalnim problemima u oružanim snagama, (2) da mogu pomoći državnom i vojnom vrhu u privlačenju motiviranih i kvalificiranih ljudi u vojnu službu, te (3) da u aktualnim svakodnevnim transformacijama mogu pomoći da promjene budu prihvatljive za pogođene vojnike i da se njima nanese što je moguće manje raznih kolateralnih šteta. Kao iznimno pozitivne primjere, EUROMIL ističe Austriju, Dansku, Finsku, Njemačku ili Norvešku, dok se među zemljama koje još uvijek ne priznaju pravo na udruživanje vojnika u aktivnoj službi nalaze, među ostalim, Francuska, Italija i Velika Britanija.

Ova podjela jasno ukazuje na činjenicu da je pitanje poštivanja temeljnih ljudskih prava pripadnika oružanih snaga još uvijek goruća tema čak i u Europi. No, pri tome treba istaknuti da, prema dosadašnjim iskustvima, nije ustanovljeno da pravo na udruživanje za vojne osobe umanjuje suštinu vojne vlasti ili ometa lanac zapovijedanja. Štoviše, ustanovljeno je da u zemljama koje u potpunosti poštuju pravo na udruživanje za svoje vojnike – nema gubitka vojne učinkovitosti ili discipline, budući je njime tek dat još jedan intitucionalni odušak za probleme koji bi mogli nastati provođenjem pravno upitnih ili arbitrarnih odluka pojedinih vojnih zapovjednika ili dijelova obrambenoga sustava u miru.

Je li Slovenija dobila pacifista za ministra obrane? Glavno je to pitanje koje se postavlja još otkad je Alenka Bratušek, kao mandatarka nove slovenske Vlade, najavila mogućnost da je upravo Roman Jakič kandidat za tu funkciju. Od srijede, 20. ožujka, i potvrde nove Vlade dileme nema.  Roman Jakič, diplomirani pedagog i sociolog, svojedobni protivnik osnivanja Slovenske vojske i potpisnik deklaracije o demilitarizaciji Slovenije, a sada član stranke Pozitivna Slovenija, u srijedu je potvrđen. Od četvrtka, 21. ožujka, on je i preuzeo dužnost ministra obrane Republike Slovenije.

Novi ministar obrane Roman Jakič dolazi na primopredaju dužnosti

Iako se na Bratušekovu i javno apeliralo da se okani Jakiča, ona nije odustajala od te ideje, pa se u ponedjeljak 18. ožujka, kandidat ukazao na „razgovoru za posao“ održanom pred Odborom za obranu slovenskog Državnog zbora. Tom je prilikom Jakič najavio strukturne promjene na području obrane i sigurnosti, ubrzani rad na pripremi Bijele knjige obrane koja će, navodno, proći i javnu raspravu. Sve to, kako bi slovenski obrambeno-sigurnosni sektor dobio najbolja moguća rješenja, koja će potom poslužiti kao podloga za pisanje novog Zakona o obrani. Jakič je pred članovima Odbora rekao kako opseg i strukturu vojske namjerava prilagoditi njenim stvarnim zadacima i postojećem stanju, te da je krajnje vrijeme za postavljanje pitanja – kakvu vojsku Slovenija zaista želi i treba. Osobno se zalaže za malu, ali dobro opremljenu i obučenu vojsku, koja će razvijati sposobnosti za ekspedicijsko ratovanje, kao i mogućnosti dopunjavanja vojske rezervnim sastavom – za zaštitu zemlje, ali i za potrebe civilne zaštite i spašavanja, kako bi se postigla optimizacija obrambenog sustava. Najavio je da će ponovno uvesti noćna dežurstva u regionalna centre 112, koja je štednje ukinuo njegov prethodnik Aleš Hojs.

Ubuduće će se ključne odluke u obrani donositi nakon rasprava u širem krugu zainteresiranih

Iz Jakičevog predstavljanja može se razabrati da on nije pobornik slovenskog sudjelovanja u međunarodnim mirovnim misijama, pa je, među ostalim, jasno rekao da ne podržava sudjelovanje slovenske vojske u EU-misiji u Maliju. „Zanimljivo je da se ne zapitate – što je s onih 11 država-članica EU koje se nisu pridružile misiji u Maliju“, rekao je Jakič članovima Odbora. Dodao je i da se ne slaže s produženjem NATO-ove misije u Afganistanu, kao ni slovenskoj ulozi u takvom eventualnom scenariju nakon 2014. godine. Što se tiče slovenskog sudjelovanja u civilnom dijelu misije – namjerava o tome najprije organizirati stručne rasprave, pa tek onda donijeti odluku. Najavio da će se ubuduće odluke o slovenskom sudjelovanju u novim međunarodnim misijama i operacijama donositi nakon provedenih širokih konzultacija između samog Ministarstva obrane, Vlade, parlamenta i stručne javnosti, te da će pritom veću ulogu u donošenju takvih odluka imati parlament, a ne Vlada, jer je parlament taj koji provodi civilni nadzor nad oružanim snagama. To bi trebalo pisati i u budućem Zakonu o obrani, s obzirom na činjenicu da postojeći Zakon odlučujuću ulogu po tom pitanju ipak daje Vladi Republike Slovenije.

Udruga za vrijednosti slovenske samostalnosti Romanu Jakiču zamjera što je u veljači 1991. potpisao Deklaraciju za mir koja, između ostalog, zastupa ideju demilitarizirane Slovenije. To je za „veterane slovenske neovisnosti“ dokaz da je Jakič zastupao „kvazimirotvorstvo“ a zapravo je veličao „agresorsku JNA“, te je tako, navodno, „bezglavo unosio nemir u nastajuće slovenske obrambene strukture“. „To je čista laž“, branio se Jakič pred Odborom za obranu, podsjećajući da su istu Deklaraciju potpisali i Janez Janša, Milan Kučan te Janez Drnovšek. No, puno više od starih priča o demilitarizaciji, Jakiča je dirnula fotografija koju je objavio slovenski Reporter. Na njoj se vidi kako Jakič, čekajući u Državnom zboru izglasavanje nove Vlade, čita e-mail o kadrovima u Ministarstvu obrane. Pošiljatelj je Klemen Grošelj, kojeg se u jednom trenutku također spominjao kao mogućeg kandidata za ministra obrane. Jakič je odmah najavio sudsku tužbu zbog kršenja privatnosti i tajnosti dopisivanja, te zahtjev za uklanjanje sporne fotografije. Iako je i povjerenica za informacije Nataša Pirc Musar upozorila redakciju Reportera da su, ukoliko im Jakič nije dozvolio objavu fotografije, time počinili kazneno djelo – slovensku javnost puno više zanima očito bliska veza između Jakiča i Grošelja, koja je urodila savjetima o stanju u MORS-u.

Unatoč problemima, Aleš Hojs nevoljko napušta MORS

Dok je Jakič podizao tužbu, njegov prethodnik Aleš Hojs – dobio je još jednu u nizu. Sindikat vojnika Slovenija tužio je Hojsa Radno-socijalnom sudu zbog, po mišljenju Sindikata, nezakonitog pravilnika Ministarstva obrane. Naime, 27. veljače, svega nekoliko sati prije nego je u Državnom zboru izglasano nepovjerenje vladi Janeza Janše, Hojs je potpisao Pravilnik o načinu obračuna i isplate naknada, kojim se propisuje da pripadnici Slovenske Vojske na dežurstvima i straži rade više od 12 sati dnevno, ali i da im se, ukoliko nisu opterećeni radnim zadaćama i efektivnim radom , dežurstva i straže plaćaju u skladu s kolektivnim ugovorom za javni sektor, u visini od 20 posto, odnosno kao da su u pripravnosti kod kuće. To znači da se vojnika na straži plaća 80 centi na sat kao da je kod kuće što je, po mišljenju Sindikata, potpuno nezakonito. Tim je sporom Hojs okončao svoju kratku karijeru ministra obrane, a bavljenje pravilnicima i ljudstvom prepustio je Romanu Jakiču.