Geopolitičke napetosti, politički pritisak i krize financiranja dovode u opasnost održivost multilateralnih mirovnih operacija, prema novoj analizi razvoja i trendova u multilateralnim mirovnim operacijama koju je u ponedjeljak, 25 svibnja, objavio Međunarodni institut za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI) uoči Međunarodnog dana mirovnih snaga Ujedinjenih naroda 29. svibnja. Broj osoblja u mirovnim operacijama krajem 2025. pao je na najnižu razinu u najmanje 25 godina, naglasio je taj ugledni i često citirani Institut. Zaključno s 31. prosinca 2025., u mirovne operacije bilo je raspoređeno 78.633 međunarodnih djelatnika, što je 49 posto manje nego 2016. i najniža razina barem od 2000. godine. Iako su brojke padale tijekom cijelog desetljeća, 2025. je zabilježila najoštriji međugodišnji pad u tom razdoblju – za 17 posto.

„Ako se stvari nastave na ovaj način, mogli bismo vidjeti dramatično slabljenje multilateralnog upravljanja sukobima i gotovo potpuno marginaliziranje institucija poput Ujedinjenih naroda, zbog savršene oluje financiranja, političkih i geopolitičkih čimbenika“,

rekao je dr. Jaïr van der Lijn, direktor SIPRI-jevog programa za mirovne operacije i upravljanje sukobima, dodavši: „Rezultat će vjerojatno biti više sukoba, a ti sukobi vjerojatno će imati još teže posljedice na civile jer države napuštaju davno uspostavljene norme.“

Ukupno 58 multilateralnih mirovnih operacija bilo je aktivno u 34 zemlje ili teritorija diljem svijeta tijekom 2025. To su tri operacije manje nego u 2024. Subsaharska Afrika i Europa bile su domaćini 18 misija, Bliski istok i Sjeverna Afrika (MENA) 14, Amerika 5, a Azija i Oceanija 3. Gotovo tri četvrtine (73 posto) osoblja raspoređeno je u samo pet misija, od kojih su četiri u subsaharskoj Africi.

Kriza financiranja

Došlo je do krize u financiranju mirovnih operacija UN-a jer glavni donatori nisu na vrijeme ili u cijelosti platili svoje obveze. U srpnju 2025. mirovne operacije UN-a suočile su se s manjkom od 2 milijarde američkih dolara – više od 35 posto ukupnog proračuna od 5,6 milijardi dolara za 2024.-2025. – te su neke bile prisiljene značajno smanjiti broj osoblja kao rezultat toga. U Vijeću sigurnosti UN-a tvrdokorni zahtjevi i prijetnje vetom stalnih članica komplicirali su odluke o obnavljanju mandata operacija. Na primjer, unatoč čestim kršenjima sporazuma o prekidu vatre između Izraela i Libanona iz 2024., Sjedinjene Države su tijekom pregovora o obnovi mandata u kolovozu 2025. zatražile prekid misije Privremenih snaga UN-a u Libanonu (UNIFIL). U kompromisnom potezu, Vijeće sigurnosti glasalo je za obnovu misije posljednji put do prosinca 2026. VS odobrilo je raspoređivanje proširenih sigurnosnih snaga s ad hoc koalicijom, Snagama za suzbijanje bandi, na Haitiju, uz stvaranje Ureda za potporu UN-a za pružanje logističke i operativne potpore. To se dogodilo nakon što je inicijativa koju su 2024. godine podržale SAD za transformaciju Multinacionalne misije sigurnosne potpore na Haitiju (MSS) u mirovnu operaciju koju vode i financiraju UN zaustavljena uglavnom zbog protivljenja Kine i Rusije u Vijeću sigurnosti UN-a.

Nema održivih alternativa upravljanju sukobima pod vodstvom UN-a

Iako od 2014. nijedna nova mirovna operacija pod vodstvom UN-a nije odobrena, par njiih je pokrenulo nekoliko regionalnih organizacija. Međutim, događaji u 2025. godini naglasili su ograničenja regionalno vođenih misija.

Poput UN-a, regionalne organizacije poput Afričke unije, Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) i Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) također su se borile s nedovoljnim financiranjem i zastojem u donošenju odluka o mirovnim operacijama – na primjer u Sudanu i Ukrajini – zbog geopolitičkih rivalstava.

„Regionalnim organizacijama nedostaju ključne sposobnosti kada je u pitanju uspješna, integrirana izgradnja mira, a istovremeno ih muči nedostatak financiranja i nemogućnost postizanja dogovora poput UN-a“,

rekla je dr. Claudia Pfeifer Cruz, viša istraživačica u SIPRI-jevom programu za mirovne operacije i upravljanje sukobima: „Kako se upravljanje sukobima pod vodstvom UN-a smanjuje, ono ostavlja sve veću prazninu koju alternativni modeli ne mogu popuniti.“

Ove godine navršava se 78 godina od dolaska UN-ovih mirovnih snaga na Bliski istok

Unatoč poteškoćama, postoje dokazi da podrška multilateralnom upravljanju sukobima u načelu ostaje široka i snažna. Na primjer, više od 130 država članica UN-a raspravljalo je o tome kako osigurati budućnost mirovnih operacija UN-a na Ministarskom sastanku za očuvanje mira u Berlinu u svibnju 2025. Također, novi mirovni sporazumi i sporazumi o prekidu vatre često uključuju planove za raspoređivanje multilateralne mirovne operacije, uključujući mirovni sporazum za Gazu iz listopada 2025. Međutim, u Vijeću sigurnosti UN-a i regionalnim tijelima, prijedlozi za nove ili rekonfigurirane operacije često su propadali zbog političkih podjela, otpora države domaćina i problema oko financiranja.

U tom kontekstu, odgovori na međunarodne krize sve više izlaze izvan utvrđenih institucionalnih okvira multilateralnih mirovnih operacija, umjesto toga poprimajući oblik jednostranih, bilateralnih i ad hoc aranžmana koji su često militariziraniji i izravnije pod utjecajem vlastitih interesa uključenih država. „Slom multilateralnog upravljanja sukobima nije neizbježan. Očito postoji široka podrška mirovnim operacijama UN-a u načelu“, rekla je Claudia Pfeifer Cruz.

„Međutim, kako bi se održalo multilateralno upravljanje sukobima, države će morati ići dalje od izraza podrške – morat će osigurati predvidljivo financiranje i stvoriti dovoljno političkog prostora kako bi se omogućili učinkoviti multilateralni odgovori.“

Ostali mirovne misije

Nova misija GSF (Gang Suppression Force) na Haitiju

Svih 10 najvećih doprinositelja vojnog osoblja multilateralnim mirovnim operacijama bilo je na globalnom jugu, objavio je SIPRI. Uganda je postala najveći doprinositelj vojnog osoblja, a slijede je Nepal, Bangladeš i Indija. Preostalih 10 najvećih doprinositelja nalazilo se u subsaharskoj Africi (Ruanda, Etiopija, Burundi i Kenija) ili Aziji i Oceaniji (Pakistan i Indonezija). Broj raspoređenog osoblja povećao se u Americi i Europi, ali se smanjio u svim ostalim regijama.

Dvije nove mirovne operacije osnovane su 2025. godine: Misija Afričke unije za podršku i stabilizaciju u Somaliji (AUSSOM) i Snage za suzbijanje bandi (GSF) na Haitiju. Obje su zamijenile postojeće misije. Četiri mirovne operacije zatvorene su 2025. godine, u Demokratskoj Republici Kongo, na Haitiju, u Iraku i u regiji Nagorno-Karabah u Azerbajdžanu.

Hrvatska je odbila pristupiti Odboru za mir, inicijativi američkog predsjednika Trumpa s idejom da upravlja obnovom Gaze i nadzire provedbu mirovnog sporazuma nakon rata Izraela i Hamasa, Odbor za mir osnovan je prošloga tjedna na margini Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, a unatoč Trumpovim tvrdnjama kako “svi žele ući u Odbor”, inicijalno je to učinilo tek 18 država: Argentina, Bjelorusija, Maroko, Vijetnam, Kazahstan, Mađarska, Armenia, Egipat, Kosovo, Pakistan, Paragvaj, Albanija, Uzbekistan, Turska, Mongolija, Bahrain, Katar i Indonezija. Poziv za članstvo u Trumpovom Odboru dobila je i Hrvatska, što je bio jedan od rijetkih trenutaka da su se Predsjednik Republike i predsjednik Vlade brzo usuglasili i imali zajednički stav.

Naime, u srijedu, 28 siječnja, premijer Andrej Plenković čuo se s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem, iznijevši stajalište Vlade da Hrvatska ne bi u ovome trenutku pristupila Odboru za mir iz niza razloga. Iz Ureda predsjednika RH potvrdili su komunikaciju s premijerom te iznijeli gotovo isto stajalište predsjednika Milanovića – Hrvatska ne bi trebala sudjelovati u tom Odboru.

“Ono što mogu reći da je stav Vlade i stav parlamentarne većine da u ovom trenutku Hrvatska ne bi pristupala Odboru za mir iz niza razloga, nakon temeljitih analiza. Priopćili smo mu to, on je rekao da je on svoj stav komunicirao danas javno i nemam tome više što dodati”,

rekao je premijer Plenković uoči sjednice saborskog Odbora za financije na kojem je potom predstavio kandidata za ministra financija Tomislava Ćorića.

Za razliku od premijera, predsjednik Milanović svoj je stav komunicirao javno, prilikom posjeta Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Milanović – s jedne strane – ne spori osnovu po kojoj je nastao Odbor za mir:

“Inicijativa za osnivanje Odbora za mir ima pravnu osnovu, Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a iz prošle godine. Pravni okvir postoji. Tko god kuka da je to izvan sustava UN-a i da je to protuzakonito – nije. Drugo je pitanje – je li to dobro? Ovdje se radi o ozbiljnom presedanu da se mimo UN-a mandat za rješavanje jedne teške sigurnosne i humanitarne krize prenese na
sustav i tijelo koji je van UN-a.”

Međutim, nastavio je Milanović, tu se postavlja cijeli niz pitanja:

“Je li Hrvatskoj tamo mjesto? I kako je Hrvatska uopće dobila poziv i u kojem ga je trenutku dobila? Od koga smo dobili poziv? Je li to Hrvatska tražila? Je li to bila odluka američke administracije i koliko je država općenito dobila taj poziv? Ima još pitanja“.

Naime, jedno od pitanja je i to kako Donald Trump može biti na čelu tog novog tijela ne kao predsjednik SAD-a, već kao pojedinac.

Nešto više od desetak zemalja potpisalo je povelju Odbora za mir (BoP) u Davosu u četvrtak, 22. siječnja. Na marginama Svjetskog ekonomskog foruma imenovali su Trumpa predsjedavateljem tog novog tijela, čiji osnivački dokument navodi da je ono namijenjeno pragmatičnom posredovanju u međunarodnim sukobima i uspostavljanju trajnog mira. Među potpisnicima je i sam Trump, ali u svojstvu predsjednika SAD-a.

Pandan UN-a?

Dok su neke zemlje brzo prihvatile Trumpov poziv u Odbor za mir, druge oklijevaju – uključujući i nekoliko partnera u NATO-u, poput Njemačke i Italije. Druge, među kojima su Francuska, Velika Britanija i Danska, već su ga odbile. Jedan od glavnih razloga za široko rasprostranjeno odbijanje jest to što je mandat tog tijela preširok. Ujedinjeni narodi prvotno su zadužili Trumpa da osnuje Odbor za mir za Pojas Gaze. Međutim, više se i ne spominje da je djelokrug rada ograničen samo na sukob na Bliskom istoku. Ovim potezom aktualni predsjednik SAD-a ne samo da jednostrano proširuje usko definiran mandat UN-a, nego poduzima i korake kojima dugoročno potkopava UN i međunarodni poredak utemeljen na Povelji UN-a. Upravo to izaziva zabrinutost kod mnogih država koje su odbile prijedlog, ocjena je promatrača. Odbor za mir, koji je Trump već nazvao “najboljim i najprestižnijim ikad igdje osnovanim”, mnogi smatraju “UN-om u sjeni”, odnosno “Trumpovim UN-om”.

Od većih i utjecajnijih zemalja u Odboru su zasad Saudijska Arabija, Pakistan, Indonezija, Turska, Argentina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar. A od članica Europske unije samo Bugarska i Mađarska. Namjeru ulaska u Odbor izrazili su Izrael, Egipat, Kuvajt i Bjelorusija. Trump je povukao poziv Kanadi nakon govora kanadskog premijera Marka Carneya u Davosu. Država koja uplati milijardu eura time kupuje doživotno članstvo u ovom Odboru.

Carske ovlasti Trumpa

Trumpov logo je na prvi pogled sličan UN-ovom, osim što je zlatan i prikazuje obris samo sjeverne i srednje Amerike

Rezolucija 2803 Vijeća sigurnosti UN-a prepoznaje Odbor za mir kao tijelo koje bi pomoglo u poslijeratnoj obnovi Pojasa Gaze putem Nacionalnog odbora za upravu Gazom te ga ovlastila da rasporedi privremene mirovne snage.^] Kritičari tvrde da Odbor malo podsjeća na ono što je zamišljeno prema Rezoluciji 2803; The Guardian ga je kritički opisao kao klub mušterija (»pay to play club«) kojim upravlja Trump, a ne kao mehanizam usmjeren na Gazu. Prema još uvijek neslužbenim informacijama, 25 od 62 pozvane države potpisalo je – ili je barem najavilo da će potpisati – povelju Odbora. No Trump nije uspio dobiti podršku većine europskih država. Čak ni Rusija nije pristupila Odboru – ruski dužnosnici tvrde da je uvjet za pristupanje jasan – prvo se ukrajinska vojska u potpunosti povuče iz Donbasa, a potom Rusija uplati milijardu eura za Trumpov Odbor. Malo državnih čelnika javno je prihvatilo Trumpove pozivnice ili reklo jesu li uplatili članstvo.

Stručnjaci i kritičari smatraju da Trump pokušava usmjeriti Odbor za mir kao alternativu Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, gdje samo on ima pravo veta. Hugh Lovatt, viši suradnik za politiku pri Europskom vijeću za vanjske odnose, nazvao je organizaciju projektom “odozgo prema dolje” za uspostavu Trumpove kontrole nad međunarodnom politikom, dok je Francuska izrazila zabrinutost da nastoji uzurpirati ulogu Ujedinjenih naroda. Trump je rekao da bi Odbor za mir mogao zamijeniti UN te, naravno, brani ugled Odbora.

Nakon što su Velika Britanija, Kanada i Australija, te Francuska priznale neovisnu državu Palestinu, njeno priznanje postalo je jedno od ključnog političkog i diplomatskog pitanja  tijekom aktualnog zasjedanja Opće skupštine UN-a, Do sada je taj potez učinilo  više od 150 država (od 193 države članice UN-a), dok su u Hrvatskoj oko tog pitanja izražene podjele Predsjednika Republike i Vlade te vladajuće većine u Saboru.

Priznanje Palestine najavile su još neke zemlje, ali tom se činu jasno protivi američki predsjednik Donald Trump, koji smatra da bi taj potez bila nagrada za Hamas koji navodno od kraja 2023. godine drži još oko desetak izraelskih talaca u pojasu Gaze. Očekivano, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju je izjavilo da odbacuje “jednostranu” deklaraciju zapadnih zemalja o priznanju palestinske države. MVP kategorički odbacuje jednostranu deklaraciju o priznanju Palestine od strane  Ujedinjene Kraljevine i ostale zemlje. “Ova deklaracija ne promiče mir, naprotiv, dodatno destabilizira regiju i potkopava šanse za postizanje mirnog rješenja u budućnosti“, dodaje se u objavi te se odluka osuđuje kao “nagradu za najveći masakr Židova od Holokausta“.

Dr. Varsen Aghabekian Shahin, palestinska ministrica vanjskih poslova, nedavno je bila u Zagrebu

Što se tiče Hrvatske, 56 saborskih zastupnika u utorak je uputilo pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojem traže da Hrvatska što prije prizna Palestinu te suspendira izvoz oružja Izraelu zbog humanitarne katastrofe u Gazi. „Zabrinuti smo i zgroženi humanitarnom katastrofom bez presedana koja se odvija u Pojasu Gaze te smatramo da je moralna i politička obveza Republike Hrvatske učiniti sve što je moguće kako bi se zaustavila daljnja stradanja civila i djece“, navodi se u pismu predsjedniku Vlade inicijative Možemo! koje je pokrenulo ovaj apel.

Portal Obris.org pisao je da je početkom kolovoza predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović još u svibnju  izdao zapovijed Glavnom stožeru Oružanih snaga RH da prekinu svaku vojnu suradnju s Izraelom. Osim toga, Predsjednik je tada pozvao i Vladu da prekine trgovinu naoružanjem i vojnom opremom s tom zemljom. S tom inicijativom Predsjednik je na sjednici Vijeća za obranu 23. svibnja upoznao i premijera Andreja Plenkovića. Ministarstvo obrane je službeno objavilo da “trenutačno izravno od Izraela ne nabavljamo naoružanje za Oružane snage.”

Hrvatska Vlada i njezin predsjednik Andrej Plenković te ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman kao izgovor zašto se Hrvatska još nije pridružila državama koje priznaju neovisnost Palestine tvrde da sam čin priznanja neće zaustaviti skoro dvogodišnji rat i stradanja civila u pojasu Gaze. Uvjeti za priznanje palestinske države još uvijek nisu zadovoljeni jer je potrebno zaustaviti sukobe i osloboditi sve taoce – njih ukupno 48, rekao je šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić-Radman danas u New Yorku:

“Ovoga trenutka, kao još neke druge europske, važne zemlje, mislimo da se još nije ostvario taj trenutak priznanja jer treba zaustaviti sukobe, treba pustiti sve taoce”,

rekao je Grlić Radman kojem valjda nitko nije rekao da su Velika Britanija i Francuska važne europske zemlje. Pritom je naglasio i da bi priznanje Palestine značilo i priznanje Hamasa, koji je nazvao terorističkom organizacijom koja “drži Palestinu kao taoca“. Priznanje nije nikakva nagrada Palestini nego njezino pravo koje je odavno trebalo biti ostvareno, poručio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović, također iz New Yorka.

“Hamas, to je grozna stvar što su napravili. Mi ovdje slušamo o 50 talaca koje drže, a Hrvatska traži skoro 2000 ljudi. Suosjećam sa svakim pojedinačno, ali to nabacivanje brojkama je katkad vrlo neukusno,”

rekao je Milanović, dodavši da je Palestina  odavno trebala imati svoju državu:

“Francuska je priznala Palestinu, to je još jedna od država koje su priznale palestinsku državu. To nije nikakva nagrada ili koncesija Palestincima, to je njihovo pravo. To pravo proizlazi iz prve rezolucije 181 iz studenoga 1947. godine. Cijelu tragediju Palestine i palestinskog naroda ne možemo gledati nego cjelovito u kontekstu događanja u zadnjih sto godina”.

Dok se u UN-u i na međunarodnoj diplomatskoj pozornici vode razne političke i geostrateške „igre“, izraelska vojska krenula je u kopnenu ofenzivu na Gazu tijekom noći na utorak, potvrdio je ministar obrane Israel Katz. On je dodao da je cilj napada osigurati oslobađanje talaca i poraziti palestinsku militantnu skupinu Hamas. “Gaza gori“, napisao je Katz na Telegramu i obećao da Izrael neće popustiti niti odustati “dok se misija ne završi“. Osim toga, očekuje se i reakcija jemenskih Hutista koji otvoreno podržavaju Hamas i koji su nekoliko puta već razmijenili vatru dronovima i projektilima na relaciji Izrael – Jemen. Također, očekuje se i reakcija zaljevskih zemalja nakon što je Izrael pokušao likvidirati vodstvo Hamasa u Kataru.

Baš kada se činilo da će „tvrda kohabitacija“ Vlade i Predsjednika RH donekle omekšati, Ured predsjednika danas je objavio priopćenje u kojem ponovno podsjeća Vladu da RH mora imati „imati jedinstvenu i usklađenu vanjsku politiku koju ravnopravno i zajednički oblikuju i provode Vlada Republike Hrvatske i Predsjednik Republike”. Ovoga puta povod je hrvatsko stajalište o rezoluciji o ratu u Ukrajini koja se priprema za današnju sjednicu Ujedinjenih naroda povodom treće obljetnice ruske agresije. Jutarnji list objavio je da su se zbog tog dokumenta, kojeg SAD pokušavaju ignorirati i bojkotirati, tijekom vikenda sastali posebni savjetnik premijera Mate Granić i savjetnik Predsjednika RH Neven Pelicarić. U današnjem priopćenju iz Ureda predsjednika stoji da je Predsjednik opet, po tko zna koji put, tek obaviješten o namjerama RH:

“Ured Predsjednika Republike obaviješten je o stavu Vlade RH o rezolucijama o ratu u Ukrajini o kojima bi se trebalo glasati u Ujedinjenim narodima. Međutim, prije nego što je zauzela svoj stav o spomenutim rezolucijama, Vlada RH o tom stavu nije se konzultirala s Predsjednikom Republike. Dakle, Predsjednik Republike nije sudjelovao u oblikovanju stava koji je Vlada RH proteklih dana iznosila u institucijama Europske unije i Ujedinjenih naroda.“

Vezano uz donošenje rezolucije u UN-u, navodi se u priopćenju, predsjednik Milanović smatra da je

„UN svakako jedan od ključnih međunarodnih foruma na kojima treba pokušati doći do rješenja i okončanja rata u Ukrajini, kao i uz izravne pregovore zaraćenih strana. Predsjednik Republike od hrvatske diplomacije očekuje da u UN-u podrži svako rješenje koje doprinosi miru u Ukrajini bez obzira na to kakve stavove o tome zauzimaju drugi međunarodni čimbenici.“

Zbog toga Milanović ponovno poziva Vladu na sukreiranje vanjskopolitičkih stavova koje bi se moglo provoditi kroz kreiranje novog tijela – Vijeća za vanjsku politiku:

„S obzirom na brze i dramatične promjene međunarodne političke i sigurnosne situacije, predsjednik Milanović opetovano poziva Vladu RH da se žurno uspostavi stalni sustav oblikovanja i provođenja vanjske politike kako bi Republika Hrvatska mogla brzo odgovoriti na promjene i izazove u međunarodnoj politici. Predsjednik Milanović predlagao je ranije uspostavu Vijeća za vanjsku politiku te isto ponovo predlaže, uvjeren kako se na taj način najefikasnije može oblikovati i potom provoditi vanjska politika. U međuvremenu, dok se predloženi format suradnje ne uspostavi, jedini način Ustavom predviđenog oblikovanja i provođenja vanjske politike jest izravan razgovor i dogovor Vlade RH i Predsjednika Republike.“

Od inauguracije Zorana Milanovića 18. veljače ove godine,  od nekoliko dužnosnika HDZ-a čule su se izjave o tome kako se Predsjedniku u drugom mandatu treba dati prilika za bolju suradnju s Vladom. Tome u prilog idu i neke naznake da se priprema i sjednica Vijeća za obranu koju je Milanović tražio pred kraj svog prvog predsjedničkog mandata. Tako je u četvrtak, 20. veljače, potpredsjednik HDZ-a Branko Bačić izjavio da će se sjednica Vijeća za obranu održati „vrlo brzo“, nakon što se „fino dorade“ dokumenti koji bi bili podloga raspravi – Strategija obrane RH, Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH te zakoni o obrani i o službi u Oružanim snagama. Nakon  „fine dorade“, dokumenti će biti poslani Predsjedniku RH na proučavanje, nakon čega je moguće održavanje sjednice Vijeća za obranu na čiji se dnevni red mogu staviti i neke druge teme, rekao je Bačić. No kako je Milanović 5 godina svog prvog mandata potrošio na objašnjavanje da on nije tu da proučava i prima na znanje Vladine prijedloge već da sudjeluje  u njihovom kreiranju, upitno je koliko brzo i je li uopće moguće održavanje Vijeća za obranu u ovakvim okolnostima. Čini se da je oko sukreiranja vanjske i obrambene politike opet u pitanju jedan veliki „déjà vu“.

Tek što je predsjednik Sirije Bašar al-Asad svrgnut s vlasti, u Europi se prošlog ponedjeljka (od 09. prosinca) ponovno pokrenula rasprava o prihvatu sirijskih izbjeglica i njihovom trenutnom statusu.

“Ministarstvo unutarnjih poslova dalo je uputu svojim nadležnim službama da i mi u ovom trenutku, privremeno, obustavimo zahtjeve za azilom za državljane Sirije dok se eventualno ne donese neka odluka na razini Europske unije,”

rekao je Božinović novinarima tog ponedjeljka, napomenuvši kako „Hrvatska time slijedi poteze drugih članica EU-a.“

Naime, dok su još u Damasku odjekivali pucnji te slavlja zbog pada omraženog režima, dio zemalja Europske unije odmah su objavile da se zaustavlja dodjela azila sirijskim državljanima.

“Kada govorimo konkretno o Sirijcima, oni su izbjegli od jednog opresivnog režima, režima koji je ubijao vlastite građane, režima koji je koristio i kemijsko oružje protiv svojih građana. Taj režim više ne postoji nakon više od pola stoljeća koliko je vladala dinastija al-Asad i nadamo se svi skupa da će situacija u Siriji omogućiti da se Sirijci vrate u svoju zemlju, što je u interesu, ja bih kazao, svih”,

rekao je ministar Božinović.

Odluka, koja će utjecati na desetke tisuća otvorenih zahtjeva, odražava rastuću potporu diljem kontinenta desničarskim strankama koje se protive useljavanju ili ga žele ograničiti, piše Reuters. U kontekstu snažnog napretka stranaka krajnje desnice na nedavnim izborima na europskom kontinentu, njemačkoj, austrijskoj, švedskoj, danskoj, norveškoj i belgijskoj vladi nije trebalo ni 48 sati da odluče obustaviti zahtjeve za azil sirijskim državljanima. Njemačka je 2015. godine, na vrhuncu građanskog rata u Siriji, širom otvorila svoja vrata velikom broju tražitelja azila, a sada je dom za gotovo milijun Sirijaca, što je njihova najveća zajednica u Europi. Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je da neće obrađivati ​​zahtjeve za azil sve dok ne bude jasniji politički razvoj događaja u Siriji. Naime, nije tajna da u Europi raste antiimigrantsko raspoloženje, o čemu govore izborni rezultati krajnje desnih, antiimigracijskih stranaka. Primjer Nizozemske često se uzimao kao najočitiji primjer, I druge zemlje, uključujući Norvešku i Austriju, objavile su da će obustaviti sirijske zahtjeve, a Francuska je objavila da se nada da će uskoro donijeti sličnu odluku. Norveške imigracijske vlasti priopćile su da se zahtjevi Sirijaca za azil privremeno neće ni odbijati ni prihvaćati.

Danska je pauzirala obradu zahtjeva i rekla da će Sirijcima, čiji su zahtjevi već odbijeni i kojima je određen rok za odlazak, dopustiti da ostanu dulje zbog trenutačne neizvjesnosti. Austrijski kancelar Karl Nehammer naložio je svom ministru unutarnjih poslova da obustavi sve sirijske zahtjeve za azil i spajanje obitelji, kao i da preispita slučajeve u kojima je azil odobren. Talijanska vlada također je pauzirala obradu sirijskih zahtjeva za azil. “Vlada je odlučila, slično kao i drugi europski partneri, obustaviti postupke po zahtjevima za azil iz Sirije”, stoji u vladinom priopćenju nakon sastanka šefice vlade Giorgie Meloni i nekih ministara o Siriji. Grčka je stopirala zahtjeve za azil za oko 9.000 Sirijaca, rekao je Reutersu izvor iz grčke vlade. Švicarska je isto odlučila suspendirati odluke o azilu za Sirijce, objavile su savezne vlasti. “SEM obustavlja postupke i odluke o azilu za sirijske tražitelje azila do daljnjega“, objavilo je Državno tajništvo za migracije na društvenoj mreži X. I Velika Britanija je donijela takvu odluku dok procjenjuje trenutačnu situaciju, izvijestio je Bloomberg pozivajući se na glasnogovornika vlade.

Pitanje migranata u Europi ovime će se i dodatno zaoštriti jer, poznato je iz krugova bliskih policiji, mnogi ilegalni migranti koji protuzakonito prelaze naše granice govore da su iz Sirije. Kako u pravilu svi tvrde da su dokumenti izgubljeni na putu, među Sirijce se pokušavaju „ubaciti“ i državljani drugih arapskih ili bliskoistočnih zemalja čiji je cilj „dokopati se„ neke od razvijenih zemalja Zapadne Europe.

Da taj problem neće biti lako riješen govori i tekst koji je objavi portal Deutshe Welle koji naglašava da je u Njemačkoj skoro milijun Sirijaca. Većina sirijskih izbjeglica u Njemačkoj su muškarci, a samo oko 41 posto su žene. Istodobno, Sirijci u Njemačkoj su mlađi od opće populacije: njihova prosječna dob je oko 25 godina. Pritom ih je 37 posto maloljetnih. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, više od 60 posto onih koji su zatražili azil u Njemačkoj između 2017. i 2023. bili su u braku. Mnogo djece sirijskih izbjeglica rođeno je u Njemačkoj: od 2019. (kada je istraživanje počelo) do 2024. rođeno je oko 56.200 djece. Više od 60 posto Sirijaca koji su od 2015. zatražili azil u Njemačkoj su Arapi, a oko trećina pripada kurdskoj manjini. Jasna većina, više od 90 posto, su muslimani, manje od dva posto su kršćani, a oko jedan posto su Jezidi. DW, između ostalog ističe kako ljudi iz Sirije imaju posebno važnu ulogu u zdravstvenom sektoru, gdje preuzimaju poslove za koje nedostaje radne snage. Mnogi su se uspjeli zaposliti u području njegovatelja, posebno kroz specijalizirane programe osposobljavanja. Ako se sada žele ili moraju vratiti u svoju domovinu – kako već zahtijevaju neki njemački političari – trenutni nedostatak kvalificirane radne snage u zdravstvenom sektoru će se pogoršati. Savezno Ministarstvo zdravlja žali se da je već sada oko 200.000 radnih mjesta u oblasti njege nepopunjeno. Problem sirijskih migranata dodatno su pojačali intenzivni izraelski napadi na sirijsku mornaricu, zrakoplovstvo, te razne vojne instalacije. IDF je tako prešao liniju razdvajanja koja na Golanskoj visoravni još od Yom Kipurskog rata 1967 godine. Podsjetimo Golanska visoravan, strateški je položaj na okupiranom sirijskom teritoriju i tamo je, u okviru misije UNDOF jedno vrijeme bio i hrvatski kontingent plavih kaciga koji je povučen početkom sirijskog građanskog rata 2013.

Posebni izaslanik UN-a za Siriju osvrnuo se na zabrinutost zbog sirijske pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koju su brojne zemlje proglasile terorističkom skupinom, poručivši da je prerano za povratak izbjeglica, dok je situacija u zemlji i dalje “dinamična”. “Stvarnost je takva da su HTS i druge naoružane skupine slale dobre poruke sirijskom narod – poruke jedinstva, uključivosti“, rekao je Geir Pedersen na brifingu u sjedištu UN-a u Ženevi. “Iznimno je važno da se ne dogodi nikakva akcija nekakvog međunarodnog aktera koji uništava mogućnost da se transformacija u Siriji dogodi“, dodao je, govoreći o potezima Izraela da proširi tampon zonu unutar zemlje. Specijalni izaslanik UN-a za Siriju nazvao je izraelske napade „veoma zabrinjavajućim razvojem situacije“. „Nastavljamo pratiti izraelske aktivnosti i bombardiranja na sirijskom teritoriju. To mora prestati“, izjavio je Pedersen i dodao kako  sukob u Siriji nije završen, ukazujući na nastavak sukoba na sjeveroistoku između Sirijske nacionalne armije, koju podržava Turska, i pretežno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF).

Nakon završetka sastanka ministara unutarnjih poslova država članica EU-a, održanog u Bruxellesu u četvrtak, 12. prosinca, na kojem je glavna tema bila posljedice pada režima Bašara al-Asada na migrantske tokove prema Europi, ponovno se oglasio ministar Božinović ponavljajući da odluke o obustavi davanja azila  sirijskim izbjeglicama nije bila preuranjena:

“Međutim, Europska unija, odnosno te države, morale su reagirati i poslati poruku kojom se želi ohrabriti sve one koji su sada aktivni u definiranju onoga što bi trebala biti sirijska stvarnost da su to njihovi građani, ali i poruka tim istim građanima da ono što su naučili u izbjeglištvu u Europi pokušaju investirati u vlastitu državu”.

U Hrvatskoj je tom odlukom zamrznuta obrada 53 zahtjeva. Od 2015. godine azili u Hrvatskoj dobilo je 537 sirijskih izbjeglica, navodi MUP RH. Predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je dodatnu humanitarnu  pomoć u iznosu od 160 milijuna eura, kao i dodatne pošiljke hrane, skloništa i medicinskih potrepština za sirijske izbjeglice.

Sabor  je (napokon) potvrdio odliku o slanju naših vojnika u NATO misije, ali ne i u NSATU! Možemo reći “napokon”, jer je Hrvatski sabor  u petak, na Sv. Nikolu, potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države, dok se o odluci o slanju časnika u NATO aktivnost za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) nije glasalo, te je ona i dalje na čekanju. Za aktivnost NSATU, koja se održava u njemačkom Wiesbadenu, predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao prethodnu suglasnost, pa je Vlada tu odluku morala prebaciti na 2/3 većinu saborskih zastupnika, odnosno na njih 101 koji bi morali dignuti ruku za Vladin prijedlog, a kontra mišljenja predsjednika RH. “Još se nisu stekli uvjeti za glasovanje o NATO-ovoj aktivnosti NSATU, očito da treba dodatnih pojašnjenja predstavnicima oporbe da razumiju o čemu se radi“, poručio je nedavno premijer Andrej Plenković. Sukob na relaciji Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike tj.  vladajućih s oporbom oko te teme traje od početka listopada, a nije pomogao ni dolazak v.d. zamjenika Gladnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Sabor na pojašnjenja o NSATU aktivnosti.

Portal Obris.org još je 28. studenoga upozoravao da su misije pripadnika Oružanih snaga RH u biti talac političkih igara oko NSATU-a. Naročito smo tada naglasili da je hrvatska Vlada još na svojoj 28 sjednici, 3. listopada usvojila nacrte odluka o sudjelovanju pripadnika naših Oružanih snaga u inozemstvu, dok ih je Sabor stavio ad acta. I samo glasanje u Saboru 06. prosinca ostalo je u sjeni političkih igara oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića te predizborne kampanje za Predsjednika Republike krajem godina. Ne trebamo podsjećati da je Predsjednik RH ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.

Sabor je 06.prosinca jednoglasno potvrdio sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu NATO-ove aktivnosti prednjih kopnenih snaga, u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu i u misiji potpore miru “NATO misiji u Iraku”. Točka o NSATU nije ni uvrštena u glasovanje, no jest 12 ostalih odluka o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, za koje je predsjednik Republike dao suglasnost. Potvrđeno je i sudjelovanje u operaciji potpore miru “Sea Guardian” u Sredozemlju, u aktivnosti Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2, u operaciji koalicijskih snaga “Inherent Resolve”, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR – ATALANTA“, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR MED IRINI“, kao i u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda. Potvrđena je također odluka o prelasku granice Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga RH angažiranih u okviru modela snaga NATO-a u 2025. i 2026. godini, kao i odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica Europske unije i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini. Temeljem saborske potvrde, hrvatski vojnici bit će upućeni i na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a.

Misije, operacije i aktivnosti – što je Sabor izglasao

Sudjelovanje OS RH u sklopu aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga: tijekom 2025. i 2026. do 170 pripadnika OS RH s borbenim oklopnim vozilima, razmješteni u Republici Poljskoj pod vodstvom SAD-a. Jednako tako, izglasano je u ovom vremenskom razdoblju i upućivanje do 120 pripadnika OS RH, uključujući i haubičku bitnicu, u Litvu, i to pod vodstvom SR Njemačke. U Mađarskoj može biti razmješteno do 220 hrvatskih vojnika (pod vodstvom Mađarske), a MORH predlaže povećanje broja pripadnika kako bi se omogućilo “povremeno slanje pješačke satnije radi  uvježbavanja i integracija snaga.” U Bugarsku se upućuje do 10 pripadnika OS RH pod vodstvom Italije, i to je ujedno i najmanji angažman u okviru aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga (NATO forward Land Forces), što je naziv zanekadašnje aktivnosti ojačanja Prednje prisutnosti (eFP).

Sudjelovanje OS RH u misiji potpore miru,,NATO MISIJI U IRAKU”: upućuje se do deset pripadnika OS RH, koji mogu biti razmješteni u Iraku tijekom 2025. i 2026. godine s mogućnošću rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu: nastavak angažmana do 200 pripadnika OS RH s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u  aktivnosti  Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Angažman u ovoj skupini nastavlja se po istom modelu kao i do sada – u suradnji s Mornaricom Talijanske Republike.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru,,SEA GUARDIAN” u Sredozemlju: kao i do sada, i u narednom 2-godišnjem razdoblju predviđeno je upućivanje do 35 pripadnika OS RH i brod Hrvatske ratne mornarice.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EUNAVFOR – ATALANTA”: do 25 pripadnika Oružanih snaga RH/HRM u 2025. i 2026. godini, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Koalicijskih snaga,,INHERENT RESOLVE”: popunjavanje do tri stožerne pozicije u zapovjedništvu operacije u Kuvajtu i Iraku.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EU NAVFOR MED IRINI”: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije.

Što se tiče operacija potpore miru Ujedinjenih naroda, jednoglasno je podržano sudjelovanje OS RH u operaciji UNIFIL (Libanon) – do 3 pripadnika OS RH, u operaciji MINURSO (Zapadna Sahara) – do 5 pripadnika, te u operaciji UNMOGIP (Indija i Pakistan) – do 9 pripadnika OS RH.

Sabor je također izglasao i odluku o o prelasku granice RH oružanih snaga država članica NATO i OS RH angažiranih u
okviru modela snaga NATO-a u 2025.  i 2026. godini, i to za one snage koje su u spremnosti u roku do 10 dana. Jednako tako je izglasana i slična odluka o prelasku granice RH za oružane  snage članica EU i RH angažiranih u okviru Kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini.

Konačno, kako je već praksa nekoliko godina, uz misije i operacije veže se i odluka o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a. Tako se, prema odluci Sabora, u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a može istodobno uputiti najviše 120 pripadnika OS RH.

Povratak iz “Sea Guardiana”

Doček RTOP “Dubrovnik” u luci Lora (Photo.HRM)

Inače, istovremeno dok se u Saboru glasalo o nastavku misija, u petak, 6. prosinca dolaskom raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” u luku Lora u Splitu završilo je sudjelovanje 10. hrvatskog kontingenta u NATO vođenoj operaciji “Sea Guardian”. U prilog doprinosu Republike Hrvatske savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru, 10. hrvatski kontingent je u području srednjeg Mediterana od početka studenog ove godine sudjelovao u aktivnostima podupiranja borbe protiv terorizma, stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike, identifikacije potencijalnih prijetnji, njihovog praćenja i otkrivanja te razmjene podataka. Zapovjednik raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” je poručnik bojnog broda Dino Čobo, dok je u svojstvu zapovjednika 10. hrvatskog kontingenta, u čijem sastavu je bilo 33 pripadnika, bio kapetan korvete Silvijo Bosančić. On je tom prilikom rekao kako je “u protekla četiri tjedna i nakon prevaljenih 4,500 NM raketna topovnjača “Dubrovnik” i pripadnici kontingenta uspješno su ostvarili zadane ciljeve na području srednjeg Mediterana. Hrvatski mornari pod hrvatskim stijegom još jednom su dokazali da imaju zahtijevane sposobnosti izvršenja zadaća u NATO vođenim operacijama.”

Hrvatska je Vlada iznimno danas održala redovitu tjednu sjednicu, budući da od sutra pa do kraja tjedna premijer Andrej Plenković boravi u New Yorku na zasjedanju Opće skupštine UN-a, a posjet SAD-u iskoristit će i za susrete s hrvatskim iseljenicima, ali i da održi predavanje na sveučilištu Harvard. Tako se na 150. sjednici održanoj ranoj poslijepodne, među ostalim, našlo i nekoliko točaka dnevnog reda koje se tiču sudjelovanja OS RH u međunarodnim misijama te operacijama tijekom 2023. i 2024. godine. Ukupno 4 prijedloga objedinjeno je obrazlagao ministar obrane Mario Banožić, koji je u uvodnom dijelu najprije rekao par općih konstatacija:

„Republika Hrvatska kao odgovorna članica međunarodne zajednice pridaje važnost sudjelovanju u operacijama i misijama u inozemstvu kao aktivnom doprinosu izgradnje međunarodnog mira i sigurnosti. To je važan instrument vanjske i sigurnosne politike koji osigurava ispunjenje nacionalnih i vanjskopolitičkih interesa Republike Hrvatske. Sudjelovanje u operacijama i aktivnostima u inozemstvu jedna je od 3 temeljne misije Oružanih snaga RH. Hrvatska vojska sudjelovanjem u operacijama i aktivnostima dodatno razvija sposobnosti i podiže razinu interoperabilnosti s oružanim snagama drugih država“.

Potom je ministar Banožić vrlo kratko objavio prijedloge za misije i operacije UN-a, NATO-a i Europske unije:

„Što se tiče operacije potpore miru KFOR na Kosovu, Republika Hrvatska u toj operaciji sudjeluje od 2009. godine. Do sada je u njoj sudjelovalo 1.358 pripadnika Hrvatske vojske. U 2023. i 2024. godini u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu predlaže se sudjelovanje do 160 pripadnika Hrvatske vojske i do 2 helikoptera HRZ-a, uz mogućnost rotacije.

Po pitanju aktivnosti stalne NATO skupine protuminskih snaga 2 u 2023. i 2024. godini predlaže se nastavit sudjelovanje u ovoj aktivnosti s do 5 pripadnika uz mogućnost rotacije. Radi se o sudjelovanju protuminskih ronitelja HRM koji se ukrcavaju na bordove talijanske Ratne mornarice i obavljaju zadaću u području Sredozemlja i Crnog mora.

Operacija potpore miru Europske unije EU NAVFOR Somalia-ATALANTA u 2023. i 2024. godini predlaže se nastavak sudjelovanja s do 25 pripadnika Hrvatske vojske uz mogućnost rotacije. Riječ je o operaciji potpore miru kojom Europska unija u području Somalije i Roga Afrike provodi zadaće borbe protiv piratstva i zaštite humanitarnog brodovlja Svjetskog programa za hranu.

U 2023. i 2024. godini predlažemo i nastavak sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda, i to u Libanonu do 3 pripadnika, u Zapadnoj Sahari do 5 pripadnika i u Indiji i Pakistanu do 9 pripadnika, uz mogućnost rotacije“.

Tu je primjetno novo jačanje hrvatskog kontingenta u KFOR-u: u studenom 2020. hrvatsko prisustvo na Kosovu pojačano je na čak do 150 pripadnika OS RH, da bi po novom prijedlogu kontingent sjedeće godine narastao za još 10 ljudi, pa bi maksimalni broj pripadnika hrvatskog kontingenta trebao biti 160 ljudi. Od veljače ove godine u sastav hrvatske satnije integriran je i pješački vod Oružanih snaga Albanije.

Peti hrvatski AVPD tim još nije otišao put Somalije (Photo: OSRH / I. Hržić)

S EU-operacijom ATALANTA trenutno ima određenih problema, zbog čega put Afrike nije otišao već pripreman hrvatski AVPD-tim. Naime, kako je objašnjeno u današnjim Vladinim dokumentima koji prate ovu točku dnevnog reda, „početkom 2022. godine provedene su pripreme za upućivanje petog AVPD tima, no u konačnici upućivanje nije provedeno jer u ožujku 2022. godine nije postignut dogovor o produljenju Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koja daje pravnu osnovu za provođenje mandata operacije u somalijskim teritorijalnim vodama. U tijeku su pregovori između nadležnih tijela Europske unije i novoizabranih somalijskih vlasti o uspostavi bilateralnog sporazuma između Europske unije i Somalije, kojim bi se omogućilo provođenje operacije i angažman AVPD timova u somalijskim teritorijalnim vodama“. Zato se vjerojatno i ne spominje izričito koje bi bile dužnosti najviše 25 hrvatskih vojnika koji bi se uputili u operaciju EU NAVFOR Somalia-ATALANTA, budući je hrvatska do sada u tu operaciju davala ponešto stožernog osoblja, dok je većinu kontingenta činio AVPD tim.

Načelnik GS OS RH u posjetu 8. HRVCON-u u Poljskoj – zadnjem sa SVLR Vulkan u svom sastavu (Photo: PAO team eFP BGP)

Ovo, međutim, nisu sve misije i operacije u kojima će narednih godinu ili dvije sudjelovati pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. Naime, prošle godine Vlada je dala zeleno svjetlo za nekoliko misija tijekom 2022. i 2023., pa će tako sljedeće godine do 90 hrvatskih vojnika otići i u Poljsku u NATO aktivnost ojačane Prednje prisutnosti (eFP). Do sada je Hrvatska u toj aktivnosti sudjelovala s atraktivnim i u Poljskoj prilično popularnim višecijevnim bacačima SVLR „Vulkan“ M-92 kalibra 122 mm, a sljedeće godine bi po prvi puta do sada u Poljsku trebala otići bitnica samohodnh haubica PzH-2000. Nakon višegodišnje pauze, sljedeće godine hrvatski vojnici vraćaju se i u Litvu, također u NATO aktivnost eFP, i to s prilično brojnim kontingentom od najviše 200 pripadnika.

Sljedeće godine na rasporedu je i operacija potpore miru „Sea Guardian“ u Sredozemlju, kamo će se uputiti do 35 pripadnika OS RH i brod HRM-a, kao i EU-operacija „EU NAVFOR MED IRINI“ s maksimalno 3 pripadnika OS RH. Nastavit će se i sudjelovanje u operaciji koalicijskih snaga „Inherent Resolve“ u Kuvajtu i Iraku, sa simboličkom prisutnošću do najviše 3 pripadnika OS RH, te „NATO Mission Iraq“ s najviše 10 hrvatskih vojnika.

Za danas predložene misije i operacije odobrenje treba – kao i do sada – dati Hrvatski sabor, što zasigurno neće biti problem, iako mu je MORH uskratio mogućnost da po završetku svake ove misije i operacije dobije i odvojeno izviješće o konkretnim rezultatima svakog pojedinog međunarodnog sudjelovanja hrvatskih vojnika.

Vlada je na jutrošnjoj 21. sjednici donijela niz odluka o sudjelovanju pripadnika OS RH u međunarodnim misijama i operacijama za 2021. i 2022. godinu. Kao što je već najavljeno, predloženo je značajno povećanje hrvatskog angažmana u NATO operaciji na Kosovu, a na popis aktivnosti uvrštena je i jedna nova – „Standing NATO Mine Countermeasures Group 2“. Obrazlagatelj ove objedinjene točke Vladinog dnevnog reda bio je ministar obrane Mario Banožić, koji je rekao:

„Sudjelovanje OS RH u operacijama potpore miru, misijama i drugim aktivnostima važan je instrument vanjske i sigurnosne politike Republike Hrvatske koji osigurava ispunjavanje nacionalnih interesa i vanjskopolitičkih prioriteta. To je jedna od triju misija Hrvatske vojske koja trenutno sudjeluje u 9 operacija, misija i aktivnosti s ukupno 142 pripadnika. Uzevši u obzir vanjskopolitičke prioritete, kao i iskazane potrebe na području misija, operacija i aktivnosti radi doprinosa međunarodnoj sigurnosti i ulozi odgovorne članice EU, NATO-a i Ujedinjenih naroda, predlaže se donošenje odluke o sudjelovanju OS RH uz mogućnost rotacija, i to u:

• operaciji potpore mira KFOR na Kosovu – prijedlog je da se u 2021./2022. godini može uputiti do 150 pripadnika uz korištenje do 2 helikoptera HRZ-a, povećanje bi se odnosilo na deklariranje lake pješačke satnije u sektoru ‘Zapad’;
• operacija potpore mira ‘Sea Guardian’ u Sredozemlju – predlaže se mogućnost upućivanja u ovu operaciju u 2021. godini do 35 pripadnika OS brodom HRM;
• aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj – prijedlog je da se u 2021. godini može uputiti u ovu aktivnost do 90 pripadnika;
• aktivnost ‘Stalna NATO skupina protuminskih snaga 2’ – to je aktivnost mornaričkih snaga za saveznička protuminska djelovanja na moru, težišno angažirane na području Sredozemlja i Crnoga mora koji pridonosi razini sigurnosti na moru. To je prvo sudjelovanje Hrvatske vojske u ovoj aktivnosti i provelo bi se ustrojavanjem hrvatsko-talijanskog tima protuminskih ronitelja koji bi se nalazio na brodu Ratne mornarice Talijanske Republike. Predlaže se donošenje odluke o sudjelovanju u aktivnosti u 2021./2022. godini s do 5 pripadnika;
• operacija Europske unije EU NAVOR (umjesto NAVFOR, op.a.) Somalia ATALANTA – predlaže se mogućnost upućivanja u ovu operaciju 2021./2022. do 25 pripadnika;
• u operacije potpore miru UN-a predlaže se u 2021./2022. godini mogućnost upućivanja do 9 pripadnika u operaciju u Indiji i Pakistanu, u Zapadnu Saharu do 5 pripadnika, te u Libanon do 3 pripadnika.

Financijska sredstva za provedbu ovih odluka planirana su u Državnom proračunu RH za 2021. godinu i u projekcijama za 2022. godinu na razdjelu Ministarstva obrane“.

Vlada je jednoglasno uputila ovaj prijedlog prema Hrvatskom Saboru.

Neugodna novina

No ono što Banožić nije rekao je novost uvedena ove godine – Vlada, odnosno MORH, potiho su ukinuli podrobnije izvještavanje Hrvatskog sabora i nadležnog saborskog Odbora za obranu o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama. S ovogodišnjim odlukama o angažmanu OS RH uvedena je nova formulacija – „Izvješće o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji  potpore miru biti će dio Godišnjeg izvješća o obrani koje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskome saboru“. Time se od Odbora za obranu i Hrvatskog sabora traži odgovornost za slanje hrvatskih vojnika van granica Lijepe naše bez ikakve obveze nadležnog obrambenog resora da saborske zastupnike podrobnije obavijesti o rezultatima i posljedicama takve odluke. Nakon što se već godinama prakticiralo Saboru jednostavno ne dostavljati obvezna izvješća, na ovaj se način dodatno učvršćuje praksa gotovo potpune konspirativnosti po pitanju inozemnih aktivnosti OS RH. Dapače, provedba nacionalnih odluka o međunarodnim misijama, kao STVARNO BITNOM vanjskopolitičkom i vojnom alatu države – odluka koje se obično donose širokim političkim konsenzusom – kroz Godišnje izvješće dobiva isti status kao i pitanja ravnopravnosti spolova ili djelovanje Vojnog ordinarijata u OS RH. Ovime se i dodatno marginalizira nadležno saborsko tijelo, kao i sam Sabor, koji su već do sada davali odobrenja na sudjelovanje u misijama ili za pojedine velike vojne nabave tek kada je cijela stvar već odavno dogovorena, a zeleno svjetlo parlamenta je tek dosadna formalistička točka na i.

Jačanje snaga u KFOR-u na Kosovu

Ispraćaj 34. HRVCON-a za Kosovo (Photo: OSRH/F. Klen)

Za povlačenje OS RH iz Afganistana bila je najavljena kompenzacija u nekoj drugoj NATO misiji ili operaciji. Prošloga je mjeseca jasno rečeno da će se ojačati hrvatski angažman na Kosovu, u NATO operaciji KFOR, a ovakvo povećanje snaga MORH obrazlaže zahtjevom Savezničkog zapovjedništva za operacije. Naime, kako stoji u popratnom dokumentu ovog Vladinog prijedloga, „budući da je Zapovjedništvo operacije KFOR putem nadređenog Savezničkog zapovjedništva za operacije učestalo izvještavalo saveznice o potrebi odgovarajuće popune operacije KFOR, Republika Hrvatska predlaže povećati hrvatski kontingent u operaciji potpore miru KFOR s dosadašnjih 40 na 150 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije“. Glavni razlog ovakve hrvatske odluke je podrška naporima NATO saveza u održavanju sigurnosti na Kosovu i široj regiji: „sigurnosna situacija u Republici Kosovo, koja ovisi o narušenim međuetničkim odnosima, neregularnim migracijama te regrutiranju boraca tzv. Islamske Države i njihovu povratku, od iznimne je važnosti zbog izravnih posljedica na odnose država jugoistočne Europe i stabilnosti cijelog područja. Narušavanje sigurnosti u Republici Kosovo može imati implikacije i na hrvatsko gospodarstvo“. Trenutačno je u operaciji KFOR raspoređen 33. hrvatski kontingent s 38 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva. Područja razmještaja su Priština, Ferizaj/Uroševac i kamp Villaggio pokraj Peći. U srijedu, 18. studenog, iz Zagreba je put Kosova ispraćen 34. hrvatski kontingent – za razliku od svojih ranijih kolega, 20 pripadnika 34. HRVCON-a krenulo je cestovnim putem prema Kosovu, preko Crne Gore i Albanije.

Koliko će koštati tri puta veći kontingent za Kosovo, Ministarstvo obrane i Vlada RH ne navode, već se pozivaju na uobičajenu frazu o tome da su „Financijska sredstva za provedbu ove Odluke osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2020. godinu i projekcijama za 2021. i 2022. godinu i u okviru su limita određenih za Ministarstvo obrane Smjernicama za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021. i projekcijama za 2022. i 2023.“. Ova namjerno mutna formulacija prati i odluke za sve ostale operacije, odnosno misije.

Operacije na Sredozemlju – „Sea Guardian“ i SNMCMG 2

Kod operacije „Sea Guardian“ ništa se ne mijenja – Hrvatska nastavlja svoje sudjelovanje u ovoj NATO operaciji s jednim brodom Hrvatske ratne mornarice i s timom za pregled isključivo nevojnih brodova koji odobrava zapovjednik broda. U ovoj operaciji bilo bi angažirano do 35 pripadnika OS RH iz sastava HRM s mogućnošću rotacije. Kako smo već pisali, u rujnu ove godine brod HRM-a RTOP-42 „Dubrovnik“ bio je i zapovjedni brod u ovoj sredozemnoj operaciji.

FGS RHEIN, zapovjedni brod SNMCMG2, 2018. posjetio je Split (Photo: HRM/M.Siriščević)

Od sljedeće godine OS RH bi trebale ući u novu NATO aktivnost – u onu pod okriljem „Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2“, odnosno „Standing NATO Mine Countermeasure Group 2“ (SNMCMG 2), koja je inače sastavnica Snaga brzog odgovora. Kako je već ministar Banožić rekao, radi se o namjenski organiziranim mornaričkim snagama trenutačno raspoloživim za saveznička protuminska djelovanja na moru, i težišno angažiranima u području Sredozemlja i Crnog mora, u kojima bi Hrvatska doprinosila do 5 pripadnika HRM-a. Unutar plana angažiranja za 2021. i 2022. predviđeno je angažiranje na širem području Jadranskog mora (Otrantska vrata), Crnom moru, te središnjem dijelu Sredozemlja, unutar teritorijalnog mora država članica NATO-a. Kako piše u Vladinom obrazloženju, „sudjelovanje u ‘Stalnoj NATO skupini protuminskih snaga 2’ podrazumijeva provedbu zadaća neborbenih djelovanja s težištem na zajedničkom uvježbavanju i održavanju sposobnosti snaga te doprinos stvaranju cjelovite pomorske situacijske slike u realnom vremenu. Osim toga, ‘Stalna NATO skupina protuminskih snaga 2’  ostvaruje značajan doprinos vidljivosti Saveza kao primjer suradnje u svrhu ostvarivanja zajedničkih interesa u području pomorske sigurnosti“, a nije na odmet spomenuti ni da su visoki zahtjevi interoperabilnosti i kompatibilnosti za angažiranje mornaričkih snaga u Stalnim pomorskim snagama NATO-a dio ciljeva razvoja sposobnosti Hrvatske ratne mornarice. OS RH do sada nisu sudjelovale u operativnoj aktivnosti SNMCMG 2, ali je njihova dosadašnja suradnja bila uspješna i provodila se godinama zajedničkim uvježbavanjima tijekom posjeta „Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2“ Republici Hrvatskoj i sudjelovanjem na NATO mornaričkim vježbama. O ustrojavanju kombiniranog hrvatsko-talijanskog tima protuminskih ronitelja, stacioniranog na brodu Talijanske Ratne mornarice sklopit će se poseban bilateralni sporazum između Hrvatske i Italije. Pri tome, s obzirom na kombiniranu prirodu ove aktivnosti, dug zapovjedni lanac od pripadnika OS RH do samih OS RH, i izuzetno široko određen prostor djelovanja, ovo je aktivnost za koju posebno brine smanjeno izvještavanje kako javnosti, tako i Hrvatskoga sabora.

eFP Poljska i ATALANTA – bez promjena

I sljedeće godine u NATO aktivnosti „ojačane Prednje prisutnosti“ (eFP) u Poljskoj Hrvatska namjerava sudjelovati s najviše 90 pripadnika OS RH, i to – kao i do sada – u multinacionalnoj borbenoj skupini pod vodstvom SAD-a. I nadalje će to biti bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa, koja je u Poljskoj protekle 3 godine bila vrlo zapažena.

S novim prijedlozima o angažmanu OS RH u NATO aktivnostima, Poljska i Kosovo će postati dvije zemlje s najvećim udjelom hrvatskih vojnika. U listopadu 2017. u sastavu prvoga hrvatskoga kontingenta u Poljsku je upućena bitnica samohodnih višecijevnih lansera raketa i 78 pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Od listopada 2017. godine do listopada 2020. provedeno je ukupno šest rotacija, a trenutno je u Poljskoj raspoređen 6. HRVCON s 80 pripadnika OS RH.

Ništa novoga nema ni u hrvatskom sudjelovanju u EU operaciji NAVFOR ATALANTA u Somaliji. Hrvatska će se i sljedeće godine protiv piratstva u južnom Crvenom moru, Adenskom zaljevu i dijelu Indijskog oceana boriti s najviše 25 pripadnika OS RH (uz mogućnost rotacije), što opet znači i mogućnost upućivanja novog AVPD tima na neki od brodova iz sastava UN-ovog Svjetskog programa za hranu. Posljednji hrvatski AVPD tim vratio se iz operacije ATALANTA početkom studenog ove godine.  Uz to, časnici OS RH nekoliko su puta popunjavali pozicije na vojnim brodovima drugih zemalja te u logističkoj bazi u Džibutiju, kao i jednu poziciju u Operativnom zapovjedništvu operacije u španjolskoj Roti, i to modelom stalne šestomjesečne rotacije (što je tip djelovanja o kojem se opet zasebno ne izvještava Hrvatski sabor).

Operacije UN-a – čista simbolika

Donacija HRVCON-a u misiji UNMOGIP 2015. godine lokalnoj školi u Pakistanu (Photo: HR UNMOGIP Tim)

Kao i posljednje dvije, tako će i naredne dvije godine OS RH biti angažirane u operaciji UN-a u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP), u Zapadnoj Sahari (MINURSO), te u Libanonu (UNIFIL), s ukupno 17 pripadnika OS RH. Iako su svojedobno UNMOGIP i UNIFIL bile operacije s dosta brojnim hrvatskim kontingentima, to je posljednjih godina opet svedeno na simbolični angažman do najviše 9, odnosno do 3 pripadnika OS RH, što će se nastaviti i 2021./2022. godine (uz mogućnost rotacije). Sudjelovanje OS RH u operaciji u Zapadnoj Sahari smanjilo se još i više – odlukom Vlade RH od 31. listopada 2018. u operaciju se moglo uputiti do osam pripadnika OS RH, dok je stvarno upućeno po sedam pripadnika u jednoj rotaciji. Od listopada 2019. u operaciji MINURSO sudjeluje šest pripadnika OS RH u svojstvu vojnih promatrača, a od rujna 2020. sudjeluje pet pripadnika po rotaciji. Potvrdi li Sabor Vladin današnji prijedlog, naredne dvije godine nastavit će se upućivati do 5 hrvatskih vojnika u Zapadnu Saharu. No razlog ovakvog smanjivanja ne leži u Hrvatskoj, nego u Ujedinjenim narodima – naime, tijekom 2019. godine došlo je do preustroja strukture snaga u operaciji MINURSO, čime je smanjen broj međunarodnih vojnih promatrača za 15 posto, a uslijedilo je i daljnje smanjenje proračuna operacije. To je opet dovelo do novog smanjenja broja međunarodnih vojnih promatrača za još 10 posto, što u 2020. predstavlja ukupno smanjenje za 25 posto. Budući da Hrvatska ne sudjeluje ni u jednoj drugoj misiji ili operaciji na afričkom kontinentu, nastavit će svoje simbolično sudjelovanje u UN-ovoj sve manjoj operaciji MINURSO.

Nakon puna četiri mjeseca plovidbe u vodama oko Roga Afrike, 4. hrvatski AVPD tim okončao je svoje djelovanje u okviru operacije Europske unije NAVFOR Somalia – ATALANTA. Četvrti po redu AVPD tim (Autonomous Vessel Protection Detachment) Oružanih snaga Republike Hrvatske pružao je zaštitu brodu iz UN-ovog Svjetskog programa za hranu (World Food Programme – WFP) od 7. srpnja pa do kraja listopada. U domovinu su se vratili danas, 6. studenog 2020. godine, malo iza 14 sati. Njegovi su pripadnici pristigli u Republiku Hrvatsku direktnim letom iz Džibutija u splitsku zračnu luku, transportnim zrakoplovom A-400 ratnog zrakoplovstva (Armée de l’Air) oružanih snaga Francuske Republike, koji je onda desetak minuta prije 16 sati i napustio Hrvatsku.

Prije njihova odlaska iz misije, u okviru operacije je održana i službena ceremonija predaje zapovijedanja. Na njoj je, u utorak 3. studenog, posao preuzeo crnogorski AVPD tim, koji će narednih mjeseci štititi UN-ov brod MV Juist u vodama Indijskog oceana.

Težak početak uspješne misije

Kako smo već ranije objavili, hrvatski su pripadnici trebali preuzeti zadaću u operaciji ATALANTA u travnju ove godine, no zbog problema uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19, među kojima su bili i problemi transporta iz Europe u Afriku, početak zadaće je završio prolongiran za gotovo 3 mjeseca. Unatoč novom, jesenskom valu pandemije, situacija je sada očito nešto bolja, pa je hrvatski AVPD tim dočekao svoje nasljednike i spreman je za povratak u Hrvatsku. Kraj hrvatskog angažmana popratilo je i osoblje operacije ATALANTA, izradivši prigodan kratki film s hrvatskim vojnicima u glavnim ulogama.

——————–

——————–

Dvanaestorica crnogorskih vojnika, pripadnika AVPD tima, upućena su u pomorsku operaciju EU NAVFOR Somalia – ATALANTA 26. listopada ove godine, i to nakon višemjesečnog procesa obuke na brodovima Mornarice Crne Gore. Oni su stigli u Džibuti već sljedećeg dana, 27. listopada, gdje su pod budnim okom španjolskih vojnika prošli zdravstvene preglede kako bi mogli biti uključeni u nastavak provedbe svoje zadaće.

UN-ov Svjetski program za hranu prošlog je mjeseca dobio Nobelovu nagradu za mir, i to među predloženih 211 osoba i 107 organizacija. Kako je u obrazloženju ove odluke navela predsjednica Nobelovog odbora, Berit Reiss-Andersen, nagrada je dodijeljena WFP-u zbog „napora u borbi protiv gladi, za njihov doprinos poboljšanju uvjeta za stvaranje mira u područjima sukoba, te za rad na sprečavanju korištenja gladi kao borbenog sredstva u ratovima i konfliktima“. Svjetski program za hranu, zaključila je Reiss-Andresen, igra odlučujuću ulogu u tome da sigurnost u opskrbi hranom postane instrument za postizanje mira. Svoj mali doprinos ovom ogromnom priznanju dale su i Oružane snage RH, koje od 2014. godine sudjeluju u operaciji EU NAVFOR Somalia – ATALANTA baš s timovima za zaštitu brodova koji plove u okviru UN-ovog Svjetskog programa za hranu.

* Photo/Video: Mario Marin, EU NAVFOR Somalia – ATALANTA

Tijekom ceremonije u zagrebačkoj vojarni „Croatia“ u ponedjeljak, 29. travnja 2019. godine, brigadir Matthew Denny, čelnik Ureda za obrambenu suradnju pri Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, predao je predstavnicima hrvatskog Ministarstva obrane 6 potpuno novih Ford Cargo teretnih vozila (kiper-samoistovarivač, za prijevoz rasutog tereta) sa svom pripadajućom priručnom opremom. Isporuka ovih teretnih vozila predstavlja dio veće donacije, ukupno vrijedne oko 3,3 milijuna USD, koja obuhvaća specijaliziranu opremu za inženjerijsku postrojbu Hrvatske vojske, namijenjenu odlasku u UN operacije čuvanja mira. Ovi spomenuti kamioni su isporučeni iz okvira američkog programa Global Peace Operations Initiative (GPOI).

Ukupnost GPOI programa pomoći RH za 2017. godinu obuhvatila je isporuku spomenutih 6 kamiona, 1 kombiniranog građevinskog stroja, 1 kompleta velike električne mobilne kuhinje i blagovaone za sustav ekspedicijskih kampova tipa Force Provider Expeditionary (FPE), kao još i 5 zapovjednih oklopnih vozila tipa Jeep J8 (militarizirana verzija vozila Jeep Wrangler), koja će biti isporučena kasnije tijekom ove godine. Kao što smo već pisali na portalu Obris.org, isporuka opreme za Republiku Hrvatsku iz tog američkog programa započela je još 2017. godine.

*Photo: US Embassy Zagreb/Facebook