U kompleksu NATO zapovjedništva u Bruxellesu od jučer, 22. listopada, traje dvodnevni ministarski sastanak NATO saveza, na kojem Hrvatsku predstavlja ministar obrane Ante Kotromanović. Radni dio skupa započeo je zasjedanjem Skupine za nuklearno planiranje (Nuclear Planning Group – NPG), radne grupe kojom predsjeda Glavni tajnik NATO, i koja obuhvaća predstavnike svih nacionalnih delegacija zemalja članica, osim Francuske. Na jučerašnjem takvome sijelu pretreseno je izvješće predstavnika Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva o stanju njihovih nuklearnih politika, budućim planovima i prioritetima.

Uz to, tijekom prvoga dana ministarskog skupa, predviđena su bila dva velika radna segmenta – zasjedanja Sjevernoatlantskoga Vijeća u ministarskome sastavu. Prvi od tih segmenata, zakazan za rano popodne, bavio se obrambenim sposobnostima i naporima za njihovo unapređivanje. Ministri su tu raspravljali o NATO raketnome štitu (NATO’s Ballistic Missile Defence system) – sustavu koji bi zemlje članice, njihovo stanovništvo, prostor i snage trebao štititi od raketnih napada iz krajeva van euroatlantske regije. Uz diskusiju o izazovima pri uspostavi te sposobnosti, spomenut je i novi konkretni korak u njenom razvoju – do kraja listopada u Rumunjskoj bi trebali započeti građevinski radovi na kopnenoj varijanti borbenoga sustava Aegis, osnovi NATO sustava raketne obrane koju se razvija pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država.

Glavni tajnik NATO Rasmussen, njegova pomoćnica za javnu diplomaciju Kolinda Grabar-Kitarović, te ambasador Checchia, stalni predstavnik Italije pri NATO

Po pitanju cyber-obrane, ocijenjeno je da razvoj sposobnosti napreduje u skladu s planovima.  Dok je Anders Fogh Rasmussen, glavni tajnik NATO saveza istaknuo “Cyber-obrana je pitanje u nacionalnoj odgovornosti članica. Ali, mi se svi slažemo da NATO tu može, i treba, igrati korisnu ulogu u olakšavanju razvoja jakih nacionalnih sposobnosti za cyber-obranu“. U tu je svrhu usvojeno i posebno izvješće, na temelju odluka s prethodnog NATO ministarskog sastanka, održanog početkom lipnja ove godine. U ovom se dokumentu govori o unapređivanju procesa upravljanja cyber-obranom na razini NATO saveza, o suradnji sa EU po tim pitanjima, te o potrebi dublje suradnje s informatičkom industrijom.

Tijek NATO obrambenih reformi pobudio je posebnu pažnju. Ministri su tu usvojili izvješće o napretku pri provođenju reformi, temeljem revizije više od 20 “Smart Defence” projekata koji su bili pokrenuti nakon NATO summita u Chicagu, krajem svibnja 2012. godine. Razvoj suradnje je na općoj razini ocijenjen dobrim, iako su na pojedinim područjima uočena i znatna odstupanje, koja traže dodatan napor. Ujedno, rasprava se povela i o pitanju “vodećih država” pri višenacionalnome razvoju obrambenih sposobnosti, u formi svojevrsnih clustera. Tu se radi o njemačkome prijedlogu, nazvanom “Framework Nation Concept”, koji pokušava proširiti značaj pojma vodećih država, ne bi li se njime dalo novi poticaj obrambenome povezivanju – u sklopu “Smart Defence” pristupa, ali i izvan njegovih uskih granica. To je tema o kojoj će vjerojatno još itekako biti riječi u budućnosti.

Drugi radni segment, zakazan za kasno popodne, bio je posvećen konceptu povezanih snaga (Connected Forces Initiative). Ministri obrana NATO članica prihvatili su pripravljeno izvješće o napretku, kao i političko-vojne smjernice za daljnje provođenje ove inicijative. U tim se dokumentima definiraju elementi potrebni za zadržavanje iskustava stečenih u obuci, izobrazbi, i uvježbavanju snaga temeljem iskustava iz posljednjih 20 godina – a posebno temeljem misije ISAF u Afganistanu, čiji se skori kraj predviđa za drugu polovicu 2014. godine. Ključni elementi paketa Inicijative povezanih snaga trebali bi saveznicama omogućiti dostizanje ciljeva “NATO snaga 2020” – prema riječima Andersa Fogha Rasmussena, glavnog tajnika NATO saveza: “modernih, usko povezanih snaga; opremljenih, obučenih, uvježbanih i zapovijedanih na takav način da mogu djelovati u suradnji, i s partnerima, u svim operativnim sredinama“. S jedne strane, na ovu su temu svi relevantni dokumenti tek pripremni, budući će se o cjelovitome paketu mjera Inicijative povezanih snaga raspravljati 2014. godine – na NATO summitu u Londonu, kada se očekuje i njegovo usvajanje od predsjednika država te Vlada. S druge strane, te će se ideje u dogledno vrijeme razrađivati kroz nizove međunarodnih vojnih vježbi – koje će 2015. godine ugostiti Španjolska, Portugal i Italija – da bi one nakon toga prerasle u redovita događanja, koja bi trebala imati širok opseg i koja će pokrivati puni raspon savezničkih misija. Kako je Rasmussen istaknuo: “Danas smo se usuglasili i o tome da sastavimo jedan širi koncept obuke i vježbi do 2020. godine – ne bi li osigurali da je sve što radimo koherentno i uvezano, kako unutar Saveza, tako i sa zemljama partnerima“.

Ministri Kotromanović i Jakič (Slovenija) proveli su aktivan dan među kolegama

Na kraju, jučerašnji je dan u Bruxellesu okončan radnom večerom, zakazanom u terminu za večernji dnevnik. Tijekom nje je, kao prvo, načeta tema o kojoj će više riječi biti danas – očekivanja NATO članica za period jeseni iduće godine u Afganistanu, te daljnje sudjelovanje NATO zemalja u toj zemlji (operacija Resolute Support). Uz to, bilo je riječi i o predstojećem NATO summitu, koji bi trebao prethoditi spomenutoj tranziciji u Afganistanu, a na kojem će  dominirati teme razvoja obrambenih sposobnosti zemalja članica (čemu bi poticaj trebalo dati i za tu prigodu predviđeno usvajanje dokumenta “Političke smjernice 2014”). Ujedno, tijekom radne večere otvorena je i još jedna tema, ponešto manje prisutna u široj javnosti – situacija u Libiji, te nedavno prihvaćena molba za pružanje NATO podrške tamošnjim vlastima u izgradnji lokalnih sigurnosnih struktura. Za to je 21. listopada uspostavljen jedan mali savjetnički tim, koji će ondje djelovati usklađeno sa širim nastojanjima međunarodne zajednice.

Drugi dan skupa

Danas, drugog dana ministarskog sastanka, radni je program skupa započeo ranojutarnjim zasjedanjem Vijeća za suradnju NATO-Rusija. Zbog tog je skupa u Bruxelles stigao i Sergej Šoigu, ministar obrane Ruske Federacije. Uz uobičajene floskule o produbljivanju dosadašnje suradnje, za koju se tvrdi kako je jača nego ikada, od tema se spominje tek suradnja na suzbijanju terorizma, te zajednička podrška afganistanskim sigurnosnim snagama. Ujedno, prilično je jasno kako će se na repertoaru naći i neka područja gdje je to slaganje i ponešto manje – recimo, pitanja uspostave NATO sustava protu-raketne obrane ili aktualnog sigurnosnog stanje u Siriji.

Konačno, ovaj skup NATO ministara obrane i predstavnika partnerskih zemalja trebao bi biti dovršen sastankom predstavnika država koje sudjeluju u radu misije ISAF u Afganistanu. Na ovoj se radnoj zadaći oko 11 sati očekuje i prisustvo Bismullah Mohammadi Khana, afganistanskoga ministra obrane, kao i Catherine Ashton, visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, te Jana Kubiša – od 23. studenog 2011. godine posebnoga predstavnika Glavnog tajnika UN Ban Ki-moon, te čelnika UN misije UNAMA (United Nations Assistance Mission in Afghanistan). Dio je to pristupa afganistanskoj materiji kojeg dobro opisuje jučerašnja optimistična izjava Andersa Fogha Rasmussena: “Afganistanske snage sada vode, pri tome pokazuju hrabrost, pouzdanje i sve veće sposobnosti. Mi ćemo nastaviti planiranje post-2014 misije, ne bi li ih uvježbavali, savjetovali i pomagali, kao dio našeg trajnog partnerstva“.

Koje su potencijalne prijetnje i rizici za RH, što se poduzima za suočavanje s njima, te koja je uloga OS RH – neka su pitanja na koja je pokušao odgovoriti načelnik GS OS RH Drago Lovrić na nedavno održanom 59. godišnjem zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO-a. Lovrić je svoje predavanje pod nazivom „Perspektive razvoja OS RH“ održao prvog radnog dana zasjedanja, u subotu, 12. listopada, na Odboru za obranu i sigurnost PS-a, te je potom odgovarao na pitanja prisutnih parlamentaraca. U nastavku donosimo neke naglaske iz Lovrićeve prezentacije.

Tijekom posljednjih 20 godina, a naročito nakon ostvarenja oba zacrtana strateška cilja (ulazak u NATO i EU) bitno se promijenio položaj Hrvatske u njenom bližem i daljnjem okruženju. Promijenile su se i moguće prijetnje – unatoč vrlo maloj vjerojatnosti stvaranja nove krize ili obnove sukoba na ovim prostorima, ne mogu se u potpunosti zanemariti potencijalne sigurnosne prijetnje koje proizlaze iz još nekih otvorenih pitanja u regiji, uzrokovanih ponajprije naslijeđem iz ’90-ih godina prošlog stoljeća, smatra Lovrić. No granice RH odnedavno su postale i vanjskim granicama Europske unije, zbog čega njihova kontrola te sprečavanje prelijevanja nesigurnosti sve više dobivaju na značaju. Novim potrebama i novim zahtjevima prilagođavaju se i OS RH, koje se posljednjih 10-ak godina nalaze u stalnom procesu transformacije.

„U odnosu na 2001. godinu, kada smo krenuli s procesom transformacije, OS RH su smanjene za 67% u odnosu djelatnih vojnih osoba. Potpuno je ugašena pričuvna sastavnica, a od prijašnje 63 djelatne i pričuvne brigade trenutno imamo 2 djelatne profesionalne brigade. Ukinuto je obvezno služenje vojnog roka, izvršena je potpuna profesionalizacija mirnodopskog sastava, te je uvedeno dragovoljno služenje vojnog roka“,

rekao je general Lovrić NATO-parlamentarcima.

U okviru „pametne obrane“, male zemlje i male oružane snage trebaju pronaći niše za razvoj kompatibilnih sposobnosti unutar NATO-saveza. Za ispunjenje tog cilja Hrvatskoj su potrebne fleksibilne, mobilne i razmjestive Oružane snage s visokim stupnjem interoperabilnosti i spremnosti na provedbu niza netradicionalnih vojnih zadaća, te za sudjelovanje u operacijama potpore miru. Kroz nedavno doneseni Strateški pregled obrane, kao i kroz Dugoročni plan razvoja OS RH, koji je upravo u izradi, predviđene su promjene koje uključuju smanjenje zapovjedne strukture uz balansirani razvoj sve 3 grane Oružanih snaga, transformaciju Vojnog učilišta i njegovu integraciju u akademsku zajednicu, te uspostavu novog koncepta ugovorne pričuve, napominje Lovrić.

„Temelj razvoja interoperabilnosti OS bit će snage opremljene i obučene za sudjelovanje u operacijama potpore miru i operacijama u okviru kolektivne obrane. Glavna poveznica NATO sustava obrambenog planiranja i nacionalnog obrambenog planiranja su ciljevi sposobnosti kroz koje ćemo podržavati načelo „single set of forces“ za potrebe NATO-a i EU. Kroz multinacionalni pristup težit će se optimalnoj izgradnji sposobnosti koje nismo u mogućnosti sami razvijati, s naglaskom na prioritizaciju i specijalizaciju, a posebno kroz NATO inicijativu „pametne obrane“ i inicijativu EU „prikupljanja i dijeljenja“ sposobnosti. U tom cilju OS RH će nastaviti s doprinosom NATO snagama za odgovor u deklariranom postotku od 1% i za IRF i za NRF „pool of forces“, te u borbenim skupinama EU s oko 200 pripadnika na rotacijskoj bazi svake 3 do 4 godine“,

najavio je Lovrić, nastavivši s daljnjim planovima:

„Kopnene snage RH će do 2018. godine biti sposobne u operaciji potpore miru uputiti snage veličine borbene skupine, utemeljene na mehaniziranoj bojni, na rotacijskoj osnovi. Kako bi se ostvarila ova razina ambicija, namjera nam je da do 2018. godine 50% ukupnih kopnenih snaga bude strukturirano, obučeno i opremljeno za sudjelovanje u operacijama potpore miru, a da 10 posto ovih snaga bude održivo u operacijama potpore miru. Zračne snage RH će do 2018. biti sposobne operaciji potpore miru na rok do 6 mjeseci, bez rotacije, uputiti helikopterske snage jačine do 8 helikoptera. Mi sada sudjelujemo u operaciji KFOR na Kosovu s 2 helikoptera, a u dugotrajne stabilizacijske operacije bit će sposobne uputiti i održavati snage veličine do 4 helikoptera na rotacijskoj bazi. Kako bi se ostvarila ova razina ambicije, namjera nam je da do 2018. godine 40% ukupnih zračnih snaga bude strukturirano, obučeno i opremljeno za sudjelovanje u operacijama potpore miru , a 8% ovih snaga da može biti raspoređeno u područje operacije ili biti raspoloživo za upućivanje u operacije potpore miru u bilo koje vrijeme. Sposobnost nadzora i zaštite zračnog prostora RH do 2019. godine osigurat će se borbenim zrakoplovima MiG-21, ali zaštita zračnog prostora ostaje neriješeno pitanje. Tu smatramo da kroz regionalni pristup trebamo pronaći optimalno rješenje. Nacionalne sposobnosti u gašenju požara iz zraka razvijat će se s primarnim osloncem na postojeće sposobnosti zrakoplovnih snaga za što raspolažemo s flotom od 6 zrakoplova Canadair, 5 zrakoplova Air Tractor i 4 helikoptera. Želja nam je da navedena sposobnost bude temelj za stvaranje regionalne sposobnosti za odgovor na velike šumske požare. Mornaričke snage će zadržati postojeće tradicionalne mornaričke sposobnosti, te će razvijati sposobnost nadzora, zaštite prva i interesa RH na moru u suradnji s drugim državnim tijelima i saveznicima, oslanjajući se na razvoj obalnih ophodnih brodova i stvaranje integrirane slike pomorske situacije na Jadranu.“

Spomenuo je i planirane projekte modernizacije:

„Glavni projekti modernizacije i opremanja OS uključuju: oklopna vozila 8×8 Patria s oružnim stanicama, oklopna vozila MRAP MATV, te topnička sredstva, a posebno samohodne haubice 155mm koje su ujedno jedan od ciljeva sposobnosti za potrebe Kopnene vojske, modernizaciju zrakoplova MiG-21 i remont helikoptera Mi-8 za potrebe zrakoplovstva i za sudjelovanje u međunarodnim operacijama, te nove obalne ophodne brodove i minolovce za potrebe Mornarice. U tijeku je također opremanje OS neborbenim vozilima, te jurišnim puškama i pištoljima hrvatske proizvodnje.“

Najavljena je i mogućnost regionalnog „air policinga“ , kao jedinog priuštivog dugoročnog rješenja.

Osnovna je intencija vrha Ministarstva obrane i GS OS RH u naredne 3 godine zadržati postojeću razinu financiranja obrane, ali uz racionalizaciju i povoljniju raspodjelu troškova za osoblje, operativne troškove i opremanje OS. Mogućnost da se u budućem 10-godišnjem razdoblju dostigne 2% za financiranje obrane malo je vjerojatna.

Odgovarajući na pitanja, general Lovrić najavio je da od sljedećeg summita Vijeća EU, zakazanog za prosinac ove godine i posvećenog pitanjima obrane i sigurnosti, očekuje podršku za nabavu opreme dvojne namjene (civilne i vojne), kao i otvaranje mogućnosti opremanja Oružanih snaga kroz EU-projekte i strukturalne fondove:

„Prvenstveno ovdje za potrebe OS radi se o obalnim ophodnim brodovima za Obalnu stražu, brodovima za slučaj ekoloških nesreća na moru, helikopterima i brodovima za traganje i spašavanje, te protupožarnim zrakoplovima“.

Portugalski zastupnik posebno je zahvalio Hrvatskoj na pomoći u gašenju velikih požara koji su ovo ljeto zahvatili njegovu zemlju, a naročito ga je zanimalo kako RH misli koristiti EU-fondove za jačanje netradicionalnih vojnih zadaća.

„Ja želim potaknuti i Europsko vijeće i želim potaknuti sve nas da razmišljamo kako možemo europske fondove koristiti za izgradnju ovih značajnih sposobnosti. Evidentno je da npr. u Litvi se trenutno OS Litve opremaju s 4 helikoptera – Eurocoptera – iz europskih fondova, i po principu financiranja – 25% nacionalno financiranje, 75% posto iz europskih fondova. Ti helikopteri su za zadaće traganja i spašavanja, „search and rescue“, i interes je i RH, s obzirom da i naše OS provode ovakve zadaće, da provodimo i zadaće gašenja požara, da provodimo i zadaće traganja i spašavanja na moru, da provodimo zadaće i medicinskog prevoženja, znači jedan cijeli spektar zadaća pomoći civilnom društvu. Interes je naš da se to razmotri na Europskom vijeću i da se postigne suglasnost – da se određeni dio sposobnosti OS može financirati iz europskih strukturnih fondova, a posebno zbog toga što su obrambeni proračuni značajno pali i značajno odstupaju od onih zacrtanih 2% koje bi trebale imati OS“,

odgovorio je Lovrić, podsjetivši kako su protupožarni zrakoplovi iz sastava OS RH gasili požare i u Portugalu, ali i u BiH, Makedoniji, Izraelu, i gdje god je bilo potrebno. Upravo zato načelnik GS OS RH smatra da bi trebao postojati poseban interes Europske unije da jača sposobnosti odgovora na ova krizna stanja.

Danas je u Dubrovniku počelo 59. godišnje zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO-a. Na četverodnevnom skupu, koji se po prvi puta održava u Hrvatskoj, predstavnici parlamenata iz 28 zemalja-članica NATO saveza razgovarat će o različitim sigurnosnim pitanjima, od onih koji se tiču gospodarstva pa do onih s područja obrane i zajedničke suradnje na kriznim područjima poput Sirije, Malija i Afganistana. Porazgovarat će se i o potrebi za poboljšanjem savezničkih obrambenih kapaciteta, naročito u svjetlu dugoročnih proračunskih rezova vojnih potreba. Skupština bi, među ostalim, trebala donijeti i rezoluciju kojom će se obvezati vojni sustav na osiguranje veće energetske učinkovitosti i smanjenje troškova goriva, što predstavlja sve veće opterećenje u obrambenim proračunima.

Predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a Hugh Bayley otvara zasjedanje

Dok je za sutra previđen početka ozbiljnog rada po odborima, pri čemu će rasprav na Političkom odboru otvoriti hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić s temom „Prioriteti politike regionalne sigurnosti – hrvatska perspektiva“, te na Odboru za obranu i sigurnost hrvatsko-slovensko izlaganje o „pametnoj obrani“ u izvedbi dvojice obrambenih ministara Ante Kotromanovića i Romana Jakiča, današnji je dan prošao u protokolu i bilateralnim susretima. Tako su prije službenog početka 59. godišnjeg zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen porazgovarali o politici proširenja Saveza na jugoistok Europe. Dok je Leko posebno istaknuo da je Hrvatska državama zainteresiranima za ulazak u NATO-dvorište ponudila svoja iskustva i pomoć u ispunjavanju uvjeta za članstvo u NATO-u i Europskoj uniji, Rasmussen je pohvalio upravo Lijepu našu kao uspješan primjer ispunjenja uvjeta, što trebaju napraviti i ostale države u regiji.

Godišnju skupštinu u Dubrovniku otvorio je predsjednik Parlamentarne skupštine NATO-a Hugh Bayley, prokomentiravši i današnju odluku o dodjeli Nobelove nagrade za mir Organizaciji za zabranu kemijskog oružja (OPCW):

“Osobno smatram da treba staviti snažniji naglasak na potpunu eliminaciju kemijskog oružja, a ako je tijelo nadležno za taj zadatak dobilo priznanje na ovako visokoj razini, vjerujem da će im to pomoći u izvršavanju njihovog zadatka, a to je zadatak koji bi imao neizmjernu korist za čitavo čovječanstvo“.

Bayley je nedavno posjetio sirijske izbjegličke logore u Jordanu, pa je i to jedan od razloga što će tema Sirije dominirati dijelom rasprava. Očekuje se da će Parlamentarna skupština u Dubrovniku usvojiti nacrt rezolucije o Siriji, kojom će se potaknuti zemlje-članice NATO-a da „osiguraju potpunu provedbu Konvencije o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe kemijskog oružja i njegovom uništavanju od strane sirijskog režima“, te da „pružaju pomoć umjerenim snagama sirijske opozicije u prevladavanju postojećih podjela, podupiranju međuetničke i međusektaške pomirbe, obuzdavanju utjecaja ekstremističkih skupina i okončavanju kršenja ljudskih prava i kruga odmazdi“.

Boris Blažeković i Hugh Bayley

Kao što smo već pisali u nekoliko navrata, Boris Blažeković, voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, te ujedno i domaćin zasjedanja, do sada je redovito izvještavao o aktivnostima u organizaciji ovoga skupa. Iako je još prije 3 mjeseca očekivao dolazak izaslanstava iz 31 zemlje, taj je broj ipak ponešto manji – prema službenim podacima Hrvatskog sabora, u Dubrovnik su došle delegacije iz 28 zemalja, s ukupno 340 ljudi. Zasjedanje Parlamentarne skupštine u Hrvatskoj dogovoreno je još u proljeće 2011. godine, a financ-ministar Linić Hrvatskom je saboru za tu svrhu namijenio 4 milijuna kuna.

Zahvaljujući papagajskom ponavljanju uglavnom netočnih informacija, saga zvana „BRAAD i strašni kockasti kišobran nad regijom“ valja se već punih tjedan dana. Iako tu trenutno nema novosti u daljnjem razvoju konkretnog projekta, na napise uglavnom medija iz Srbije službeno je prije dva dana reagirao načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, viceadmiral Dragan Samardžić. Odgovarajući na novinarska pitanja po završetku vježbe „Odlučan korak 03“, Samardžić je rekao:

„Vlada Crne Gore je početkom rujna usvojila, odnosno dala suglasnost da Ministarstvo obrane potpiše sporazum, zajedno s Hrvatskom, BiH i Makedonijom o izradi studije za zaštitu zračnog prostora. Ta informacija je zloupotrijebljena u raznim medijima i dana je dezinformacija da je postignut dogovor da će naše nebo osiguravati hrvatska avijacija. Uopće o tome nije bilo razgovora jer, kao što znate, Crna Gora je opredijeljena da nema avijaciju, da u svom sastavu ima helikoptersku jedinicu i da ćemo konačnu zaštitu našega neba rješavati u suradnji s NATO-zemljama, odnosno kada budemo članica kolektivnog sistema sigurnosti. Što smo mi potpisali? Potpisali smo sporazum da izradimo zajedničku studiju za Crnu Goru, Bosnu i Makedoniju, kako bi na najbolji način mogli zaštititi naše nebo, i ta studija se odnosi prije svega na razvoj radarskih sustava i PZO sustava. Tu studiju radi nadležna NATO-agencija, a da bi se studija napravila morali smo imati jednu lidersku naciju koja je iz sastava NATO-a i koja će predstavljati naše interese pred NATO-om. Prvobitno je bilo namijenjeno da to bude Albanija, Albanija je odustala, međutim javila se Hrvatska i Hrvatska će zastupati naše interese pred NATO-om. Taj sporazum važi samo dok se napravi studija, odnosno dok se studija ne preda Crnoj Gori. Znači, uopće se studija ne bavi time tko će osiguravati naše nebo i da li će ga netko osiguravati. Ja se nadam da ćemo mi kasnije, kad budemo članica kolektivnog sustava obrane i sigurnosti, to riješiti na sličan način kao što je riješila Albanija ili kao što je riješila Slovenija. Kao što znate, slovensko nebo osiguravaju talijanski avioni, a albansko osiguravaju naizmjenično talijanski i grčki avioni. Još jedna dezinformacija koja se stalno ponavlja je da Slovenija plaća milijune za osiguravanje svog neba Italiji. Ni to nije točno – mi smo razgovarali sa slovenskim kolegama i oni to rade besplatno. Znači, prije svega, to će biti stvar političkog dogovora i kako naše državno rukovodstvo bude dogovorilo ili postiglo dogovor s nekom zemljom-članicom NATO-a na taj način će se vršiti i osiguranje našeg neba.“

———————————————-

Odjeci u Bosni i Hercegovini

U susjednoj BiH ova bi tema bila prilično nevidljiva da nema medija iz Banja Luka, odnosno Republike Srpske. Tako banjalučke Nezavisne novine također žvaču priču napuhanu u Srbiji, o hrvatskoj vojnoj kontroli neba nad BiH. Citirajući anonimni izvor iz Ministarstva obrane BiH, u tekstu objavljenom u četvrtak, 26. rujna, Nezavisne pišu da će

 „…vojnu kontrolu nad nebom BiH vršiti NATO ili neka njegova članica osim Hrvatske. Nekoliko puta smo pokušali stupiti u kontakt s kolegama u Sloveniji kojima nebo kontrolira Italija i da vidimo koliko to sve košta, međutim nikada nismo dobili odgovor na to pitanje. Neke priče kruže da Talijani to rade besplatno, a opet neke druge priče da to košta između 30 i 40 milijuna eura godišnje“.

Isti taj izvor tvrdi i da bi BiH s remontiranim avionima s kojima trenutno raspolaže mogla sama raditi air policing, ali samo po lijepom i vedrom vremenu (jer su avioni prestari za bilo što drugo). Nezavisne se pozivaju i na analitičare koji već sada znaju da će

„… studija koju za Hrvatsku radi NATO pokazati da BiH, Makedoniji i Crnoj Gori treba radar dalekog dometa, koji će na kraju vjerojatno biti nabavljen, nakon čega ostaje da se avioni neke od zemalja, u ovom slučaju Hrvatske, uvedu u zračni prostor“.

Tu treba imati na umu da su posljednjih godina političke podjele u BiH sve izraženije, i da se većina odluka bitnih za funkcioniranje zemlje ne može donijeti zbog izostanka suglasnosti sviju strana. Tako, primjerice, BiH već godinama ne može nabaviti ni jedan prijeko potreban protupožarni zrakoplov, a zbog blokada iz Republike Srpske. Službena Banja Luka zalaže se za ukidanje Oružanih snaga BiH, pa je realna mogućnost da će i uspostava nadzora BiH-neba zaglaviti u nekoj od međuentitetskih pukotina. Za sada je jedino izgledno da će se na tu temu izraditi studija.

Na dnevnome redu 61. sjednice Vijeća ministara BiH, održane 29. kolovoza, među inim točkama našla se i ova: „Prijedlog osnova za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine i Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva obrane Crne Gore i Ministarstva obrane Republike Makedonije vezano za zračni nadzor i studiju komunikacijskih zahtjeva za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Republiku Makedoniju u potpori Balkanskom regionalnom pristupu protuzračnoj obrani (BRAAD)“. Vijeće ministara utvrdilo je prijedlog osnova, i zadužilo Ministarstvo obrane da ih proslijedi Predsjedništvu BiH u daljnju proceduru. Osnove još uvijek do Predsjedništva nisu stigle, a kad će – ne zna se.

Vlada Crne Gore na prošlotjednoj 34. sjednici, održanoj 12. rujna, verificirala je dokument naziva: „Prijedlog sporazuma između Ministarstva obrane RH, Ministarstva obrane BiH, Ministarstva obrane CG i Ministarstva obrane Makedonije o Studiji za nadzor zračnog prostora i zahtjeva za potrebnu komunikaciju“. Kako smo već pisali, hrvatska je Vlada sličan dokument iste tematike, pod nazivom „Tehnički dogovor za projekt studije nadzora zračnog prostora i komunikacijskih zahtjeva“, usvojila još u ožujku ove godine, na svojoj 81. sjednici. Dok je ovaj hrvatski dokument zaista pravno-tehničke prirode, crnogorski donosi cjelokupan tekst Sporazuma na kojem se temelji tehnički dogovor.

Sporazum se bazira na odluci donesenoj 9. prosinca 2011. godine na ministarskom sastanku država-članica Jadranske povelje (A5), prema kojoj su ministri obrane Albanije, BiH, Crne Gore i Republike Makedonije odobrili provođenje BRAAD-a i preporučili BiH, Crnoj Gori i Makedoniji dogovor s NATO C3 Agencijom (NC3A, sada NATO Agencija za komunikacije i informacije – NCIA) da napravi zajedničku Predakvizicijsku studiju nadzora zračnog prostora. Temeljem toga, kako piše u dokumentu,

„Republika Hrvatska preuzima vodeću ulogu za regiju u okviru BRAAD, čime se obvezuje predstavljati interese suverenih država BiH, Crne Gore i Makedonije prema NCIA, za potrebe Studije“.

Iza kratice BRAAD skriva se “Balkanski regionalni pristup pitanjima kontrole i nadzora zračnog prostora“, a riječ je o multinacionalnoj inicijativi NATO-saveza, kojoj je cilj da koordinira i olakša pristup regionalne suradnje u pogledu modernizacije sposobnosti i protuzračne obrane država na Balkanu, podstičući bolju interoperabilnost između 3 partnerske države (BiH, Crne Gore i Makedonije) s NATO-om, i omogućavajući značajno smanjenje troškova. Hrvatsko Ministarstvo obrane zaduženo je za prikupljanje od 3 partnerske države svih relevantnih podataka potrebnih NCIA za izradu Studije, dok se Sporazumom te 3 strane obvezuju dati ili Hrvatskoj ili NCIA sve podatke koje od njih traži Agencija. Nakon što NCIA službeno dostavi Studiju MORH-u, to ju je ministarstvo obvezno u roku od 30 dana službeno dostaviti svim trima partnerskim državama.

Ukupna cijena izrade Studije je 199,999.98 eura, od čega svaka od 3 partnerske države plaća Ministarstvu obrane RH svoj udio od ukupne fiksne cijene u iznosu od 66,666.66 eura. Sporazumom se regulira i zaštita podataka, i to tako da se podaci s većim stupnjem tajnosti razmjenjuju samo između NCIA i Republike Hrvatske kao NATO-članice, a potom se – tamo gdje je moguće, deklasificiraju i objavljuju partnerskim državama (budući one nisu članice NATO-saveza).

Reakcije na inicijativu BRAAD

U cijeloj ovoj priči najzanimljivija je reakcija iz Srbije, zemlje koja zbog svoje „neovisnosti“ prema NATO-u ni na koji način nije uključena u ovaj projekt. Danas su Večernje novosti objavile tekst pod naslovom „Crnogorsko nebo štitit će hrvatski borbeni zrakoplovi!“, uz tvrdnju kako je Vlada Crne Gore već utvrdila prijedlog sporazuma između vojnih ministarstava Podgorice, Zagreba, Sarajeva i Skopja za nadzor zračnog prostora.

„Tako će se 4 republike bivše SFRJ naći pod istim kockastim kišobranom jer će, po sporazumu, Hrvati preuzeti vodeću ulogu u ovom projektu nazvanom ‘pametna obrana’, uz dio financijske podrške NATO-a“,

pišu Večernje novosti. Već se nagađa i da će radari za sustav zajedničke zračne obrane biti postavljeni na brdu Vrsuta iznad Bara.

Jedinu reakciju Večernje su novosti uspjele dobiti od Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova Crne Gore od 1990. godine, koji smatra da je potpuno neshvatljivo da crnogorsko nebo čuva netko s kime je Crna Gora do jučer ratovala i s kime još uvijek ima neriješenih pitanja, poput onih o granici ili o ratnim zločinima. Osim toga, dodao je Nikolić,

„Vojska Crne Gore ima 4 ispravna borbena aviona tipa supergaleb G4, kojima može samostalno kontrolirati svoje nebo. Nitko ne kaže koliko će Crnu Goru koštati da hrvatski borbeni avioni to učine umjesto domaćih. Vojna zaštita tuđeg neba je veoma unosan posao, a ovu priču koja se sada ostvaruje nagovijestio je još 2009. godine bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić“.

No, ako tu na trenutak i zaboravimo činjenicu da je u projektu BRAAD riječ o nadzoru zraka radarima, a ne zrakoplovima – Nikolić i Večernje novosti s uma su smetnuli i činjenicu da je od izrade ikakve studije, pa do stvarne kontrole nečijega neba prisutan još čitav niz dodatnih velikih koraka. Kada bi sve to i bilo tako kako donose regionalni mediji – pitanje je, bi li ovaj posao u budućnosti uopće mogli raditi hrvatski oldtajmeri, netom pristigli s remonta.

Posljednjih 10 dana ožujka proteklo je u usvajanju i potpisivanju brojnih međunarodnih sporazuma o obrambenim i drugim suradnjama te projektima. Sezonu je otvorila Vlada, na svojoj 81. sjednici, održanoj prvog dana proljeća, 21. ožujka, koja je uzela na znanje dva memoranduma o obrambenim suradnjama. Jedan se odnosi na suradnju Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva nacionalne obrane Kanade, a regulira uvjete i obveze pod kojima se pripadnicima OS RH omogućava školovanje te obuka u Kanadi.

Canadian forces/Forces canadiennes

Kako stoji u Memorandumu, Uprava za vojnu obuku i suradnju (DMTC) Ministarstva nacionalne obrane Kanade „ima za cilj potaknuti dugoročne i održive strateške rezultate, zahtijevajući davanje prvenstva državama koje ispunjavaju uvjete za pomoć u 3. godišnjem planskom ciklusu“. Uvjeti su da zemlje iz kojih se vojno i civilno osoblje šalje na obuku u Kanadu, među ostalim, „nisu porobljivači i pridržavaju se standarda ljudskih prava“, „nisu prijetnja susjednim državama“, „zadovoljavaju operativne ciljeve i interese Ministarstva nacionalne obrane Kanade (DND) i Kanadskih snaga (CF)“, „sudjeluju u mirovnim operacijama“ i „spadaju u kategoriju Skupine jedan (države s BDP od 15.000 USD ili manje po stanovniku“. Za ovu skupinu, DND/CF podmirit će sve opravdane financijske troškove, odnosno u hrvatskom slučaju – školarinu, hranu i stanovanje, dok je Ministarstvo obrane RH financijski odgovorno za plaću i dodatne polaznika izobrazbe i obuke, menzu i plaćanje menze (budući da će polaznici plaćati menzu u istom opsegu te na isti način kao i pripadnici DND/CF istog čina), medicinsku i stomatološku zaštitu, te osiguranje za slučaj povrede ili smrti. Ovaj Memorandum o suradnji s kanadskim Ministarstvom nacionalne obrane, potpisan 13. veljače ove godine, bit će na snazi do 31. ožujka 2014. godine.

Drugi Memorandum o suradnji na području obrane odnosi se na suradnju MORH-a i Ministarstva obrane Republike Azerbajdžan. Tim se dokumentom određuju područja suradnje, a u ovom slučaju to su: razmjena iskustva u svezi ustroja i upravljanja nacionalnom obranom, Strateški pregled obrane i obrambeno planiranje, obuka i izobrazba vojnog te civilnog osoblja, razmjena iskustava vezanih uz sudjelovanja u mirovnim operacijama, kao i u svezi suradnje unutar NATO-ovog programa Partnerstvo za mir, zajedničko sudjelovanje u vježbama koje se provode unutar NATO-ovog programa Partnerstvo za mir i „u duhu Partnerstva za mir“, planiranje vojnog proračuna, vojni zdravstveni sustav, te druga područja od uzajamnog interesa. Kao i u nekim drugim slučajevima, MORH i azerbajdžansko Ministarstvo obrane izradit će godišnji plan suradnje, koji će biti potpisan najkasnije do 1. prosinca  godine što prethodi provedbi suradnje. Ovaj je Memorandum potpisan u Bakuu, 6. veljače ove godine, tijekom posjete hrvatskog ministra obrane Ante Kotromanovića Azerbajdžanu.

NCIA će imati glavnu riječ u izradi studije Regionalnog pristupa protuzračnoj obrani na Balkanu

Na istoj toj 81. sjednici Vlada je primila na znanje i Tehnički dogovor za projekt studije nadzora zračnog prostora i komunikacijskih zahtjeva, skraćeno nazvan Regionalni pristup protuzračnoj obrani na Balkanu (Balkan Regional Approach to Air Defence – BRAAD). Taj je dokument potpisan u Bruxellesu 28. siječnja ove godine između predstavnika Ministarstva obrane RH i glavnog direktora NATO-ove Agencije za komunikaciju i informacije (NCIA), i njime 3 države – BiH, Makedonija i Crna Gora putem MORH-a daju NATO-ovoj Agenciji za komunikacije zadaću da izradi zajedničku studiju nadzora i zračnog prometa prije nabave radara. BRAAD je projekt u sklopu NATO-ove inicijative Smart Defence, a sama studija koštat će 199.999,98 eura, koje će ove bivše jugo-države uplatiti MORH-u, a MORH – NATO-ovoj NCI-agenciji.

Ponešto aktivniju ulogu hrvatsko Ministarstvo obrane ima u Multinacionalnom zrakoplovnom obučnom centru (MATC), u čijoj uspostavi sudjeluje zajedno s ministarstvima obrane Slovačke, Češke i SAD-a. Kako je na 81. Vladinoj sjednici pojasnila zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, te su zemlje prepoznale kako održavanje isključivo nacionalnih obučnih sposobnosti za helikopterske misije u sadašnjoj, postojećoj veličini i opsegu nije više održivo, te su iskazale želju da udruže snage postojećih obučnih sposobnosti svojih vojnih zrakoplovstava u potpori (1) nacionalnih, (2) NATO i (3) EU standarda te operativnih zahtjeva. Radi se također o dijelu inicijative Smart Defence. U početnoj fazi, MATC će se prvenstveno usredotočiti na ruske helikoptere potekle iz dizajnerskog biroa Mihaila Leontieviča Mila, a naknadno se može proširiti i uključivanjem ostalih platformi helikoptera i/ili zrakoplova. Doprinosi zemalja-sudionica u MATC-u mogu biti putem osoblja/instruktora, opreme, objekata za obuku, financijskih doprinosa ili davanja stručnog mišljenja u vezi obuke i doktrine. Pismo namjere uspostave MATC-a potpisao je ispred Hrvatske ministar obrane Ante Kotromanović u Bruxellesu, 21. veljače 2013. godine.

Veleposlanik SAD-a Kenneth Merten i zapovjednik HRZ i PZO Dražen Ščuri nakon potpisivanja Sporazuma

Tjedan dana nakon ove, sporazumima bogate Vladine sjednice, u Ministarstvu obrane RH potpisana su još dva plana, odnosno sporazuma. Jedan je o suradnji MORH-a s Ministarstvom obrane BiH u 2013. godini, koji uključuje 13 bilateralnih aktivnosti. One se odnose na sastanke dvojice ministara obrane i načelnika glavnih stožera, potom na prijenos iskustava RH u prilagodbi obrambenog sustava i pristupanju euroatlantskim integracijama, te na već tradicionalnu suradnju po pitanju školovanja pripadnika OS BiH na HVU „Petar Zrinski“. Istoga dana potpisan je i Sporazum sa SAD-om o korištenju zračnog prostora RH i vojnog poligona Slunj. Kako smo već pisali, američkim zračnim snagama u Europi i Africi dozvoljavaju se preleti zračnim prostorom RH, korištenje vojnog poligona „Eugen Kvaternik“ u Slunju za potrebe američkih vojnih vježbi, kao i zračnih te pomorskih luka u slučaju nužde.

Ovih tjedan dana potvrđivanja starih i pokretanja novih obrambenih suradnji zaključeno je 83. Vladinom sjednicom, održanom 28. ožujka. Na njoj je prihvaćan Memoranduma o suglasnosti između Državne uprave za zaštitu i spašavanje RH i Agencije za upravljanje u izvanrednim situacijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Kosova o suradnji u području zaštite od prirodnih i tehnoloških katastrofa. Predmetni Memorandum uspostavlja okvir za ostvarivanje obostrane suradnje u spomenutom području – suradnje koja se ne odnosi samo na razmjenu iskustva, znanja, znanstvenih dostignuća i podataka, te međusobna obavještavanja o neposrednoj opasnosti, već i na obuku i osposobljavanje pripadnika civilne zaštite i drugih timova za spašavanje. Memorandum je potpisan 25. veljače ove godine, kada je i stupio na snagu.

Možete si zamisliti Sloveniju kao regionalnu silu kada su bespilotne letjelice u pitanju? Vjerojatno ne, ali pitate li tamošnju vlast – pa i onu obrambenu – Slovenija je na dobrom putu da to postane.

U „Srednjeročnom obrambenom programu Republike Slovenije 2013-2018“, dokumentu kojeg je Janšina Vlada usvojila u veljači ove godine, kao jedan od ciljeva navodi se – nabava bespilotnih letjelica različitog dosega. Ta bi se nabava trebala provesti 2015. godine, a osnovna namjena takvih bespilotnih letjelica bilo bi izviđanje, promatranje i otkrivanje ciljeva iz zraka. Načelnik Glavnog stožera Slovenske vojske, brigadir Dobran Božić, za slovenski je Dnevnik potvrdio da će „Slovenija ili kupiti, ili sama razviti male bespilotne letjelice bez naoružanja. Pojednostavljeno bismo mogli reći da će to biti letjelice na daljinsko upravljanje, ali će svejedno imati nešto moderne opreme za izviđanje“. Iako Slovenija već nekoliko godina razmišlja o bespilotnim letjelicama, tzv. dronovima, činjenica je da je takva nabava proistekla iz obveza članstva države u NATO-savezu. Takve male letjelice, kakve Dežela namjerava nabaviti za 2 godine, u sustavu kolektivne obrane mogle bi poslužiti kao taktička podrška vojnicima na terenu, posebno u međunarodnim mirovnim misijama, ali i kao podrška u sustavu zaštite od prirodnih i drugih nesreća. Ministarstvo obrane Slovenije potvrdilo je novinaru Dnevnika da je u planu kupnja 8 bespilotnih letjelica razreda mini, što bi ih trebalo koštati 2 i pol milijuna eura. U tu cijenu bit će uključeno i osposobljavanje njihovih „pilota“ – operatera.

——————————————————–

Dok je C-Astral u Ajdovščini proizveo UAV BRAMOR bez potpore vlasti, državni novci u Sloveniji baš i nisu imali mnogo vidljivih učinaka

Slovensko je Ministarstvo obrane  još 2006. godine odlučilo da će financijski pomoći razvoj domaćih projekata bespilotnih letjelica, i u tu je svrhu izdvojilo nešto više od milijun i pol eura u razdoblju od 2006. do 2008. godine. Poduzeće “Politehnika” iz Nove Gorice dobilo je 334 tisuće eura za razvoj prototipa bespilotnog autonomnog sistema na hibridni pogon, Fakultet strojarstva 188 tisuća eura za istraživanje upotrebe bespilotnih zrakoplova u slovenskim oružanim snagama, Fakultet za pomorstvo i promet 120 tisuća eura za analizu tehnologija i studiju uporabe bespilotnih letjelica u civilno-vojnom zračnom prostoru. Poduzeće “AC-Sistemi” je za milijun eura nabavilo poseban senzorski sustav, koji je Ministarstvo obrane naručilo za istraživanje uporabe senzora na bespilotnim letjelicama. Zbog financijskih problema, 2009. je ta istraživačka djelatnost prekinuta, a Ministarstvo obrane Republike Slovenije se opravdalo time da je razvoj tehnologije na tom području iznimno brz, pa postojeće znanje brzo zastarijeva.

“Smart Defence” ili puno para za malo muzike

Slovenskoj javnosti, međutim, nije baš dobro sjela ta priča o novoj nabavi bespilotnih letjelica u ipak pomalo nedefinirane svrhe. Naime, još uvijek se nije stišala ni ljutnja zbog slovenskog udjela u NATO-projektu AGS Europe (“Alliance Ground Surveillance” – AGS). Pod tim se imenom krije nadzor kopna iz zraka, a on obuhvaća 13 europskih država koje su se obvezale nabaviti 5 bespilotnih nadzornih letjelica RQ-4 Global Hawk. Na prošlogodišnjem sumitu NATO-a u Chicagu potpisan je i ugovor s proizvođačem letjelica, kompanijom Northrop Grumman. Među zemljama koje financiraju projekt vrijedan 1,2 milijarde eura je i Slovenija, sa svojim udjelom od 6,8 milijuna eura – dovoljnim za tek 0,0025 posto projekta AGS Europe. No, za uzvrat će slovensko poduzeće ComTrade biti uključeno u projekt kroz razvoj softvera, i ugovor vrijedan 4 milijuna eura. Na sudjelovanje u projektu pozvana su i druga slovenska poduzeća, ali nije poznato jesu li ona uspjela sklopiti ikakve ugovore. Osim Slovenije, u projektu još sudjeluju i Bugarska, Češka, Estonija, Njemačka, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Norveška, Rumunjska, Slovačka i SAD, dok su iz njega istupile Poljska, Turska, Danska i Kanada. Naknadno su se Poljska i Danska ponovno uključile.

Potpisivanje ugovora s “Northrop Grummanom”

Tako nabavljeni “Globalni sokolovi” trebali bi se vinuti u zrak 2017. godine, i to ne samo u vojne svrhe, već i za kontrolu granica te područja prirodnih katastrofa. Vlasnik letjelica je NATO-savez, u čijoj je domeni i zapovjedništvo te nadziranje upravljanja, dok će pojedinačne zemlje biti tek korisnici podataka. Parlamentarnu zastupnicu Pozitivne Slovenije Tamaru Vontu zanimali su konkretni razlozi zbog kojih je baš Slovenija, među 28 zemalja-članica NATO-a, izabrana da sufinancira uspostavljanje tog nadzornog sustava. Ministar obrane Aleš Hojs odgovorio je da je to dio koncepta „smart defence“, koji je potencijalnim zemljama-kandidatkinjama za NATO ponuđen na sumitu u Pragu 2002. godine. Slovenska Vlada se obvezala da će pristupiti tzv. „pametnoj obrani“, da bi 7 godina kasnije, 2009., potpisala i svoje sudjelovanje u projektu AGS Europe i njegovo sufinanciranje. Početkom ’90-ih NATO je procijenio da bi projekt kopnenog nadzora iz zraka mogao koštati oko 3,4 milijarde eura, što je ocijenjeno preskupim. No razvojem „smart defence“ koncepta, 2007. su smanjeni ti troškovi, pa je cijena pala na 1,2 milijarde eura, uz gornju granicu od 1,4 milijarde. Glavno operativno središte za AGS bit će NATO-ova baza Sigonella na Siciliji, gdje su Zračne snage SAD-a od kraja 2009. parkirale svoje Global Hawkove, i od kuda američka Ratna mornarica već provodi nadzor širokog pomorskog prostora Mediterana raznim varijantama bespilotnih letjelica.

Zbroje li se sve ove cifre, ispada da je Slovenija na razvoj i nabavu bespilotnih letjelica planira potrošiti gotovo 11 milijuna eura. Od toga, s njih 5 sigurno neće moći raspolagati, a kako je razvoj vlastitih kapaciteta tu završio u ladicama, sve se nade trenutno polaže na kupovini 8 novih mini-dronova. Osim ako će i oni zatrebati NATO-savezu ili Europskoj uniji, i završiti na dužnostima negdje daleko.

190 hrvatskih i 23 crnogorska vojnika danas su po prvi puta kao zajednički hrvatski kontingent ispraćeni put NATO-misije ISAF u Afganistanu. Svečanom ispraćaju u vojarni iz sklopa 91. zrakoplovne baze „Pukovnik Marko Živković“, osim hrvatskog obrambenog vrha, prisustvovalo je i visoko izaslanstvo iz Crne Gore, predvođeno ministricom obrane Milicom Pejanović-Đurišić te načelnikom Glavnog stožera Vojske CG, viceadmiralom Draganom Samardžićem. Crnogorskim vojnicima ovo je već drugi ispraćaj u samo nekoliko dana – naime, u petak, 1. ožujka, svečano su ispraćeni i u domovini, na vojnom aerodromu u Golubovcima.

Brigadir Krešo Tuškan, zapovjednik mješovitog 21. kontingenta u misiji ISAF

Dogovori o sudjelovanju crnogorskih vojnika u sastavu hrvatskog kontingenta vođeni su nekoliko mjeseci, da bi kulminirali zajedničkom obukom za misiju ISAF tijekom siječnja ove godine i završnom pokaznom vježbom „Hrvatski ponos 13/1“, održanom početkom veljače. Zapovjednik 21. hrvatskog kontingenta, brigadir Krešo Tuškan, suradnju s Vojskom Crne Gore opisao je kao „dvije zemlje-dva partnera-jedna misija“. Ovaj će mješoviti kontingent u Afganistanu biti angažiran pod njemačkim zapovjedništvom, a na poslu osiguranja baze „Marmal“ u Mazar-e-Sharifu (provincija Balkh). Hrvatskim je vojnicima to tek jedno od starih odredišta, dok je onima crnogorskima – velika novost.

Kao što smo već pisali, većinski dio crnogorskih vojnika nalazio se u Pol-e-Khomriju, u mađarskoj bazi „Panonia“. No, kako su se Mađari povukli iz Afganistana, tako je Ministarstvo obrane Crne Gore potražilo novu bazu za svoje vojnike. Kao jedan od glavnih razloga za preseljenje u Mazar-e-Sharif bila je upravo činjenica da se tamo već godinama nalaze hrvatski vojnici, i da nije bilo nekih većih sigurnosnih problema. U bazi „Marmal“, formiranoj 2005. godine, nalazi se između 5 i 8 tisuća pripadnika koalicijskih snaga, a u njoj je smješteno i Zapovjedništvo Oružanih snaga SR Njemačke u Afganistanu te Regionalno zapovjedništvo Sjever.

Ivo Josipović i Milica Pejanović-Đurišić: euroatlantska suradnja Hrvatske i Crne Gore

Crna Gora je zemlja s kojom Hrvatska ima najbolje odnose u regiji, i najužu suradnju posljednjih godina. To, među ostalim, treba zahvaliti i tzv. Američko-jadranskoj povelji (A5-inicijativa), koja pod okriljem euroatlantskih integracija zemalja jugoistočne Europe okuplja Hrvatsku, Albaniju, Makedoniju, BiH i Crnu Goru. Do kraja 2012. toj je skupini predsjedavala Hrvatska, a od 1. siječnja 2013. na čelu joj je narednih šest mjeseci – Makedonija. Današnji susret ministara obrane Hrvatske i Crne Gore, Ante Kotromanovića i Milice Pejanović-Đurišić, iskorišten je za razgovore o daljnjoj suradnji – prije svega suradnji dviju ratnih mornarica u zaštiti Jadranskoga mora, kao i u školovanju te obuci pilota protupožarnih zrakoplova. Hrvatska je pozvala crnogorske partnere da se priključe i međunarodnom projektu obuke posade helikoptera, koji se u sklopu NATO-ve inicijative „Smart Defence“ organizira u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik.

Pomoć Crnoj Gori u ime RH obećao je i predsjednik Ivo Josipović. Prilikom susreta s Milicom Pejanović-Đurišić, Josipović je obećao svu „potrebitu stručnu pomoć Crnoj Gori na njenom putu k punopravnom članstvu u NATO-u“, dodajući da ta hrvatska podrška neće izostati ni tijekom procesa pristupanja te susjedne zemlje Europskoj uniji. Crna Gora očekuje da će poziv za članstvo u NATO-savezu dobiti na prvom sljedećem summitu, dok je pregovore o pristupanju EU započela 29. lipnja prošle godine.

Tzv. „crnogorski tjedan“ u Zagrebu završit će u četvrtak, 7. ožujka 2013. godine, kada će predsjednici i članovi saborskih odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te za obranu, ugostiti izaslanstvo Odbora za sigurnost i obranu Skupštine Crne Gore.

Tijekom ovoga tjedna, Ministarstvo obrane RH bilo je izuzetno aktivno u njegovanju partnerskih odnosa i finaliziranju dogovorenih suradnji sa zemljama regije – Slovenijom, Srbijom i Kosovom.

U utorak, 12. lipnja, hrvatskog ministra obrane Antu Kotromanovića ugostio je njegov slovenski kolega Aleš Hojs. Obojica su pohvalila suradnju te dvije zemlje na obrambenom i vojnom području u okviru NATO-saveza, a među kojom je i nadzor zračnog prostora, te obavještajna suradnja. NATO-ov koncept „smart defence-a“ neizbježna je tema, i obojica su se složili da je suradnja i nadopunjavanje EU-a i NATO-a ključno. Slovenija već sudjeluje u nekim projektima i inicijativama u okviru NATO-saveza i Europske unije, koji bi je mogao uvrstiti u koncept „pooling&sharing“ – to je velika mogućnost za male zemlje s ograničenim resursima. U tom duhu, hrvatski ministar obrane Kotromanović spomenuo je mogućnost suradnje u nadgledanju i zaštiti morske granice na Jadranskom moru. Slovenija je, pak, zainteresirana za suradnju s Hrvatskom na području zrakoplovne medicine, budući da se sada zdravstveni pregledi slovenskih vojnih pilota obavljaju u Velikoj Britaniji.

Izjave nakon susreta Hojs-Kotromanović možete pogledati u video-prilogu:

Istoga dana, dakle 12. lipnja, u Beogradu je potpisan Plan bilateralne vojne suradnje za 2012. godinu. Prema tom planu, dva Ministarstva obrane – Republike Hrvatske i Republike Srbije – surađivat će u područjima odnosa s javnošću, logistike, razmjene iskustava medicinskih stručnjaka o sudjelovanju u međunarodnim operacijama, upravljanja obrambenim proračunom i ljudskim potencijalima.

Agim Ҫeku s delegacijom u MORH-u

„Partnerski“ tjedan zaključen je posjetom ministra sigurnosnih snaga Kosova, Agima Ҫekua Zagrebu i potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između MORH-a i Ministarstva za kosovske sigurnosne snage. Taj sporazum definira tehničko-vojnu suradnju, način školovanja pripadnika kosovskih sigurnosnih snaga na Hrvatskom vojnom učilištu, obuku vojnih pilota i medicinsku obuku, te obuku za pripremu sudjelovanja u međunarodnim vojnim operacijama. Kako smo već ranije pisali, Kosovske snage sigurnosti očekuje preustroj, koji bi trebao biti okončan formiranjem Vojske Kosova od 01. siječnja 2013. U sklopu preustroja, KSS bi se trebale osposobiti i za sudjelovanje u mirovnim te humanitarnim misijama u inozemstvu, budući da su i SAD i još neke članice NATO-saveza zatražile od Kosova takvu vrstu angažmana. Sve to pod uvjetom da na Kosovu  započne proces okončanja nadzirane neovisnosti.

 1. Afganistan

Dok saveznici u Chicagu raspravljaju, talibanima je jasna sudbina NATO-a u Afganistanu

Usprkos početnim uspjesima, rat u Afganistanu potrajao je duže od očekivanja. No posljednje tri godine, smatra Foley, došlo je do određenih preokreta – slomljena je talibanska inicijativa i desetkovano je vodstvo Al Qaide. Paralelno s time, započet je jedan vrlo važan proces – izgradnja jakih afganistanskih sigurnosnih snaga. Na NATO-summitu u Lisabonu, u studenom 2010., dogovoreno je da zemlje-članice Saveza, zajedno s partnerskim zemljama i na čelu s Afganistanom, podrže proces prijenosa odgovornosti za sigurnost u toj zemlji – s koalicijskih na afganistanske snage. Dogovoreno je da tranzicija započne 2011. (i to se zaista dogodilo), te da joj je cilj da afganistanska vlada preuzme odgovornost za sigurnost u zemlji do kraja 2014. Na summitu u Chicagu definirat će se tri kritična dostignuća – (1) definiranje prijelazne kontrolne točke u 2013. godini – kada će afganistanske snage biti proglašene vodećima u borbenim operacijama, a misija ISAF će se okrenuti prema podršci i obuci, (2) definiranje plana djelovanja NATO-a (pomaganje Afganistanu) za razdoblje nakon 2014., i (3) definiranje sporazuma o održavanju afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti u periodu nakon 2014. Tijekom tog procesa tranzicije, američke i ISAF snage nastavit će biti potpuno borbeno spremne i, prema potrebi, provodit će borbene operacije. Budući da se očekuje daljnji napredak tranzicije, doći će nužno do smanjivanja i rekonfiguriranja NATO-snaga, o čemu će se opširno razgovarati u Chicagu, baš kao i o planu za buduće održavanje afganistanskih nacionalnih snaga sigurnosti, za koje će SAD nakon 2014. dati više od 2 milijarde dolara, uz nadu da će se međunarodna zajednica isprsiti obvezom davanja ukupno dodatnih milijardu eura.

2. Nastavak reforme NATO-sposobnosti

Službeni logo NATO-summita u Chicagu

U Chicagu se očekuje daljnje “dotjerivanje” novog Strateškog koncepta NATO, usvojenog na summitu u Lisabonu 2010. godine. Taj bi daljnji razvoj trebao obuhvatiti reviziju savezničkog postava snaga – u obrani i odvraćanju – ne bi li se osiguralo da NATO ima odgovarajuće sposobnosti, potrebne za odgovor na nove sigurnosne izazove s kojima se susrećemo, uključujući tu i cyber-napade, terorizam, proliferaciju nuklearnog oružja te nadolazeću prijetnju raketnim oružjima. Upravo kada je ovo posljednje u pitanju, još je u Lisabonu odlučeno da se započne izgradnja savezničke anti-raketne sposobnosti, koja bi štitila europski teritorij, stanovništvo i vojske od prijetnje koju predstavlja širenje dostupnosti tehnologije balističkih projektila. Na summitu u Chicagu očekuje se daljnje unapređenje implementacije prijelaznog sustava protu-raketne obrane, nazvanog „European Phased Adaptive Approach“, kojemu je temelj u zajedničkom – od NATO saveza financiranom, izgrađenom, posjedovanom i kontroliranom – sustavu zapovijedanja i nadzora. Prva od ukupno 4 njegove faze već je operativna – Poljska, Rumunjska, Španjolska i Turska  pristale su biti domaćinima njegovih kritično važnih elemenata. U doba krize, traže se nova, inovativna i kreativna rješenja za održanje jake obrane, uz podjelu ograničenih resursa.

Prema inicijativi „Smart defence“ Generalnog sekretara NATO-saveza, Savez je napredovao u objedinjavanju pojedinih nacionalnih resursa, u sklopu „Defence capabilities package“ okvira, kojeg će razmotriti i podržati svjetske vođe u Chicagu. Prošlogodišnja operacija u Libiji pokazala je da NATO ipak treba obnoviti neke svoje sposobnosti, posebno u nekim obavještajnim stvarima, sposobnostima nadzora i izviđanja. U Chicagu bi se trebalo odlučiti da NATO napravi korak dalje oko savezničkog sustava nadziranja tla (Alliance Ground Surveillance – AGS), koji se koristi nenaoružanim bespilotnim letjelicama za osiguravanje ključnih obavještajnih, nadzornih i izviđačkih podataka za snage Saveza. Okupljanjem resursa („pooling“) i diobom tereta troška (“sharing“) svakoj se od savezničkih zemalja može pružiti viša razina sigurnosti uz nižu cijenu. U Chicagu će se ocrtati vizija o tome kako će NATO održavati neophodne sposobnosti uz maksimaliziranje obrambenih poslova i resursa. U tom smislu vrlo je značajna odluka NATO-a o produženju programa „Baltic Air Policing“ – radi se o zemljama-saveznicama koje ne mogu održavati veliki program borbenih zrakoplova, potreban da bi vlastitim snagama nadzirale svoj zračni prostor. Kroz NATO, tom se izazovu prilazi na regionalnoj bazi, kroz osiguravanje zrakoplova i drugih resursa, koje si te zemlje same ne bi mogle priuštiti. Ovakav bi model mogao biti primjenjiv širom Saveza.

3. Daljnji razvoj partnerskih odnosa

Iako zemlje regije imaju velika očekivanja od ovog summita, ne trebaju očekivati ništa osim tapšanja po ramenima

S obzirom na iskustva u okviru Arapskog proljeća i NATO-djelovanja u Libiji, očekuje se stavljanje posebnog naglaska na daljnje sudjelovanje s partnerima iz šireg Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Iako ovih dana neće biti novoga proširenja, u Chicagu će se potvrditi daljnje provođenje politike otvorenih vrata – iako zemlje koje teže članstvu (Gruzija, BiH, Makedonija i Crna Gora) još uvijek nisu spremne za članstvu u Savezu, dat će im se jasan znak ohrabrenja. Makedonija je ispunila ključne uvjete, doprinosi regionalnoj i globalnoj sigurnosti, a pokušava naći i obostrano prihvatljivo rješenje spora s Grčkom oko imena, kako bi ispunila uvjete s NATO-summita u Bukureštu. Crna Gora poduzima reformske napore, pa i putem uklapanja američkog obrambenog savjetnika u svoje Ministarstvo obrane. Postizanjem dogovora o vojnoj imovini BiH je napravila značajan korak prema aktiviranju Akcijskog plana za članstvo – bude li ta imovina propisno registrirana, BiH će se ove jeseni omogućiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog plana za članstvo.

Posebno ulogu u izgradnji partnerskih odnosa dala je i Hrvatska, kao nova članica NATO-saveza. Kao predvodnica u projektu škole vojne policije afganistanske nacionalne armije u Kabulu, Hrvatska je u okviru A5 i Jadranske povelje otvorila prostor za svoje susjede u regiji da se pridruže ovoj misiji, i da služe rame uz rame s hrvatskim snagama. To se, prije svega, odnosi na vojno-policijske trenere iz BiH, Makedonije i Crne Gore, ali i iz dvije zemlje-članice Saveza – Slovenije i Albanije. Hrvatska bi, zajedno sa svojim A5-partnerima, mogla identificirati i druge pravce za suradnju, kao i planove kojima bi se unaprijedili odnosi koje je ova misija stvorila. To bi, u konačnici, dovelo i do što skorijeg širenja NATO-saveza u Jugoistočnoj Europi.