Nakon prethodne obavijesti Vlade Republike Slovenije, Ministarstvo obrane RS je, zajedno s Bugarskom i Portugalom, u svibnju 2025. godine pristupilo Okvirnom sporazumu između Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ministarstva obrane Republike Estonije i ministra obrane Francuske Republike za zajedničku europsku nabavu sustava CAESAR. Na temelju potpisanog Amandmana 1 Okvirnog sporazuma, Slovenija planira isporuku opreme i usluga u dvije faze. Prva narudžba, koju je slovensko Ministarstvo obrane potvrdilo u lipnju 2025., isporučit će 12 samohodnih haubica CAESAR 6×6 kalibra 155 mm, uključujući izviđačke sustave i topnički informacijski sustav Atlas, do 2028. godine. Vrijednost narudžbe je nešto manje od 87 milijuna eura bez PDV-a. Druga faza, odnosno dodatnih šest topničkih sustava CAESAR bit će naručeno i isporučeno do 2030. godine.

Bugarskoj je, pak, nabava haubica bila na rezervnoj listi prioriteta, no pritisci unutar NATO-a za podizanje izdvajanja za obranu natjerali su je na bržu reakciju. Tako je Bugarska odlučila ubrzati nabavu zamjene za do sada korištene haubice Gvozdika 122 mm, koje su se od 2024. počele povlačiti iz službe. Time bugarsko Ministarstvo obrane unutar programa EDIRPA sudjeluje u dva projektna prijedloga – JAMIE za zajedničku nabavu sustava protuzračne obrane IRIS-T s koordinatorom Njemačkom (čime će Bugarska zamijeniti ruske aketne sustave S-300), kao i CAESAR s koordinatorom Francuskom. Portugal je svojim potpisom na Okvirni sporazum naručio 36 samohodnih haubica CAESAR, s rokom isporuke do 2034. Kako je krajem prošle godine potvrdio načelnik portugalskog Glavnog stožera, general Eduardo Mendes Ferrao, „cilj je da svo portugalsko topništvo bude opremljeno istim sustavom naoružanja, za razliku od onoga što se sada događa, gdje imamo tri različita sustava sa svim logističkim i operativnim implikacijama koje to podrazumijeva“. Francuski samohodni sustav od 155 mm bit će značajna nadogradnja portugalske vučene haubice M114A1, smatra general Ferrao.

U svjetlu poticanja država članica Europske unije na suradnju u zajedničkoj nabavi obrambene opreme i potrebe za jačanjem tehnološke i industrijske baze europske obrane, u lipnju 2024. potpisan je Okvirni sporazum između Ministarstava obrane Republike Hrvatske, Republike Estonije i Francuske Republike o zajedničkoj europskoj nabavi topničkih sustava CAESAR.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte pozvao je ponovno u ponedjeljak  države članice NATO-a da troše za obranu više od sadašnjeg cilja od dva posto BDP-a, koliko je određeno prije deset godina, Rutte, ali i drugi visoki dužnosnici NATO-a , ocjenjuju da je to sada premalo zbog novih izazova poput rata u Ukrajini i sadašnje geopolitičke situacije. I Rutte i drugi vojni i civilni dužnosnici neumorno ovih dana upozoravaju da, Europa i NATO moraju više trošit na obranu, o čemu je portal Obris.org objavio više tekstova.

Rutte je to izjavio u Lisabonu nakon sastanka s portugalskim premijerom Luisom Montenegrom, koji je ponovio obećanje da će i  njegova zemlja doseći cilj od dva posto BDP-a do 2029. Godine 2023. Portugal je za obveze u NATO-u potrošio 1,5 posto BDP-a. “Znamo da cilj od dva posto, određen prije deset godina, neće biti dovoljan da se odgovori na izazove sutrašnjice“, rekao je Rutte, dodavši: “To znači da sada moramo trošiti više za našu obranu.”

Osim s premijerom, Rutte se u Portugalu sastao i s predsjednikom Marcelom Rebelo de Sousom

Portugalski premijer je pak rekao da Portugal traži načine da pomakne datum za postizanje cilja od 2 posto, ali da će to ovisiti o tome hoće li zemlja pronaći način da poveća ulaganja u obranu bez ugrožavanja svog malog proračunskog suficita. Portugal će do 2029 godine sigurno izdvajati dva posto BDP-a za obranu, ponovo je Montenegro.

Čelnici država Sjevernoatlantskog saveza razgovarat će trebaju li povećati cilj od dva posto na summitu u Den Haagu ovoga ljeta. Pritisak je i američkog predsjednika Donalda Trumpa da se potrošnja za obranu poveća na pet posto BDP-a, što trenutačno ne ispunjava nijedna članica.

Rutte je ponovio i zapadne optužbe da Rusija nastoji destabilizirati države članice NATO-a postupcima koji se kreću od pokušaja ubojstava do kibernetičkih napada i sabotaža, vodeći u isto vrijeme brutalan agresorski rat protiv Ukrajine. Naravno, Moskva niječe da želi destabilizirati zapadne države i tvrdi da njezine vojne operacije u Ukrajini imaju za cilj jačanje njezine nacionalne sigurnosti. Međutim, mnogi europski mediji navode kako NATO pojačava svoju prisutnost na Baltiku, posebice nakon učestalog sabotiranja podvodnih kablova između baltičkih  skandinavskih država. Za te sabotaže optužuju se ruski brodovi kao i podvodni dronovi. Zadnja takva sabotaža zabilježena je u nedjelju. Naime, NATO istražuje štetu otkrivenu u nedjelju 26. sijećnja, na još jednom podmorskom kabelu u Baltičkom moru, ovoga puta telekomunikacijskoj vezi između država članica NATO-a Švedske i Latvije, Švedska je započela istragu o sabotaži nakon što je komunikacijski kabel oštećen u Baltičkom moru i zaplijenila je sumnjivi brod, priopćilo je u nedjelju navečer švedsko tužiteljstvo.

*Photo: NATO

Ponekad se stvari u Africi razvijaju vrlo brzo. U jednoj od mojih knjiga, „Al Qaeda u islamskom Magrebu: sjene terora nad Sahelom“, koja je originalno objavljena u Velikoj Britaniji prije nekoliko godina, u jednom od prvih poglavlja rekao sam kako Francuska protupobunjenička operacija je ondje potjerala džihadiste u bijeg.

Tome više nije tako: Al Qaeda sada vodi igru. Štoviše, rat u Maliju se intenzivirao do mjere da pobunjenici koji djeluju u toj pustinjskoj regiji sada mogu napadati gotovo po volji. Uz to, dok su zasjede na cestama nekad bile relativno rijetke, one su sada uobičajene. I do svega toga je došlo tijekom zadnje 3 godine.

Sumrak nad južnom Saharom – povratak u bazu

Prije naglog i nepromišljenog povlačenja koje je predsjednik Biden naredio za američke snage u Afganistanu, u ovoj regiji smještenoj južno od Sahare (koja se proteže kroz većinu Afrike, od zapada prema istoku) pobunjenici su uspijevali izvesti možda po dva napada na sigurnosne snage tjedno. Do vremena kada sam napustio Mali koji mjesec kasnije, taj ritam se ubrzao na 2-3 napada dnevno. Ta eskalacija ne samo da ima ozbiljne reperkusije na oko 14.000 uniformiranih pripadnika misije UN-a, koji su na terenu te prostrane afričke države, dvostruko veće od Teksasa u SAD, nego je direktno utjecala i na status tada još oko 5.000 pripadnika jake francuske misije koja je u toj regiji djelovala još od siječnja 2013. godine. Predsjednik Macron je na to odgovorio objavivši svoje namjere o bitnom smanjivanju tamošnje francuske vojne prisutnosti do početka ove godine.

Armee de l’Air Rafale u bazi N’Djamena, Čad

Odluka francuskog predsjednika o tom smanjivanju snaga nije baš uklesana u kamen budući da su njegove snage ondje itekako imale i svojih uspjeha. Dugo godina neuhvatljivi alžirski gerilski vođa Abdel Malek Drougdel, koji je više od desetljeća predvodio organizaciju AQIM, ubijen je od francuskih specijalnih snaga na sjeveru Malija prije otprilike godinu dana. Još jedan visoki pobunjenički vođa, Adnan Abu Walid al-Sahraoui, ubijen je prošle jeseni. Tijekom mojih mjesec dana, koliko sam nedavno proveo pridodan taktičkoj NATO zrakoplovnoj postrojbi u Maliju, imao sam i niz vlastitih kontakata koji su mi dali i određeni osobni uvid u stanje. Prva od stvari koje su mi postale jasne bila je ta da i sam zapovjednik UN snaga odgovornih za sigurnost u državi privatno ima dvojbi oko toga kako se čitav taj rat razvija. On je nekolicini svojih savjetnika rekao kako vjeruje da će konačno povlačenje Amerikanaca iz središnje Azije samo pojačati tempo događanja na njegovom afričkom ratištu, ali da bi to moglo slično utjecati i na islamističke pobune drugdje u Africi, uključujući tu Somaliju i Mozambik.

Nizozemske specijalne snage u patroli, Mali, ruta Gao via Ansongo kod Tin Hamma, 31 siječnja 2015. godine

Ovakve je poglede dodatno pojačao i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, kada je jesenas agenciji France Press izjavio kako se pribojava da bi talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu moglo „ohrabriti“ druge džihadiste širom Sahela bna jačanje napada u nadi ostvarivanja sličnih uspjeha po njihovim pojedinim državama. O svemu tome tada sam želio za objašnjenje upitati i švedskog generala Dennisa Gyllensporrea, tadašnjeg zapovjednika misije MINUSMA, u njegovom zapovjedništvu u gradu Bamako, no on me odbio primiti. Dapače, preko nekih od mojih izvora jasno mi je dao do znanja da nema namjeru razgovarati s nikim iz medija. Sve bi to bilo u redu da general nešto ranije nije izjavio kako je islamistička pobuna u Republici Mali – koja uključuje i sve njihove zapadno-afričke države susjede – trenutno rezultira najopasnijom misijom očuvanja mira u svijetu. No to je morao biti oksimoron, budući da za očuvanje mira taj mir prvo mora i postojati. Osim toga, MINUSMA je zadnjih godina trpjela neke od najviših brojeva mrtvih tijekom misije u općenitoj povijesti UN-ovog čuvanja mira. Broj napada se upeterostručio od 2016. do 2020., kada je konačno ondje poginulo 4.000 ljudi, dok je prema UN-u taj broj 2016. iznosio 770.

Pažljiviji promatrači su također zamijetili i da mnoge od taktika koje koriste pobunjenici u Maliju oponašaju i pripadnici drugih džihadističkih pobuna, posebno Boko Haram u Nigeriji, al-Shabab u Somaliji i oni na sjeveru Mozambika, gdje je Cabo Delgado postao prvo uporište salafističkih džihadista na jugu Afrike.

Kako to utiče na ostatak Afrike?

Raznolike snage koje je uvježbavala misija EUTM Mali

To utiče na više načina. Prvi od njih je da je i Europa jasno uzbunjena jačanjem terorizma u Mozambiku, i to toliko da ako se ta pobuna ne savlada, ona bi se mogla proširiti širom južne Afrike. Ima tu i još paralela:

1. Sve države koje su već ranije spomenute imaju terorističke skupine direktno povezane bilo s Islamskom državom ili Al Qaedom. Te dvije organizacije su svaka za sebe stvorile čitav niz džihadističkih saveza. Uz to, vodstva raznih pobunjenika imaju izvrsnu međusobnu komunikaciju i koordinaciju, dok su njihovi obavještajni dijelovi gotovo nedostižno bolji od skoro bilo koje moderne afričke države iz tog područja.
2. Mali, Nigerija i Mozambik su kao države prošli kroz jedan postupan i pritajen proces infiltracije koji je trajao više godina. Tijekom tog vremena, pobunjenici su prelazili preko njihovih loše ocrtanih granica i formirali tajne militantne ćelije ne bi li indoktrinirali njihovo lokalno stanovništvo, te širili svoje radikalne nove poglede na islam.
3. Svaka muslimanska opozicija takvom „novom poretku“ bila je likvidirana, što je često uključivalo i pokolje te komadanje nevinih seljana kao oblik postavljanja jasnih primjera. To se posebno vidjelo u provinciji Cabo Delgado na sjeveru Mozambika tijekom proteklih godina.
4. 

   Mali – pripadnici međunarodne misije Takuba

   Kao što je američki časopis „Foreign Policy“ napisao sredinom lipnja 2021. godine, „iako su za sada napadi ostali lokalizirani, to bi se moglo promijeniti kako Islamska država jača svoju terorističku mrežu u istočnoj i južnoj Africi. Sjeverni Mozambik mogao bi postati početna točka za terorističke napade na glavne gradove u regiji, prateći time razvoj Al Qaedine mreže u zapadno-afričkom Sahelu“.

5. Pobuna izaziva generacijsku traumu širom sjevera Mozambika. Djecu se prisilno novači u borbu i indoktrinira. Lokalne društvene strukture jako su napregnute dolaskom brojnog izbjeglog stanovništva.
6. U sve tri te države – kao i u Somaliji – pobunjenički napadi idu po istom uspješnom uzorku. Nasrtaji na vojne baze vladinih snaga izvode se obično frontalnim napadima pune snage, tijekom kojih velike skupine pobunjenika izvode masovne napade krećući se brzo, bilo pomoću motora ili kamioneta Toyota-tipa, s težim naoružanjem montiranim na njihovom stražnjem dijelu. Oni se uvijek usmjeravaju ondje gdje ih se najmanje očekuje, a svoje mete najčešće zatiču pri odmoru, bilo u polumraku sumraka ili zore.

Usamljene patrole ipak su dobro koordinirane, a koriste i bespilotne letjelice

Jedan neposredni ishod svih ovih događanja je i taj da je početkom studenog prošle godine više europskih država odlučilo uspostaviti obučnu misiju za Mozambik (EUTM MOZ). Još i prije toga su portugalski vojnici uvježbavali svoje kolege iz Mozambika u toj bivšoj portugalskoj koloniji u Africi, no novi kontingent je multinacionalan, zaokružen, i predvođen od brigadnog generala Nuno Lemos Piresa, s operativnim zapovjedništvom na sjeveru države.

Treba napomenuti da je i prije svega toga već bilo stranih trupa, ali iz same Afrike, koje su se borile s pobunjenicima na krajnjem sjeveru Mozambika – one su bile iz Ruande. Prema pojedinim obavještajnim izvještajima moglo se čuti da su te snage iz Ruande zapravo uvelike sastavljene od ljudstva iz Zimbabvea, tek pod zapovjedništvom iz Ruande. Razlog za sve ovo je vrlo jednostavan: zbog međunarodnih sankcija pod kojima se nalazi Harare, vlada Zimbabvea koristi pod tuđom zastavom ovaj kanal za pribavljanje oružja i drugih strateški vrijednih roba.

Grad Bamako iz zraka

Još je i bitnija činjenica da brojni aktualni vojni vođe često zaboravljaju kako vojnu povijest, tako i osnovne principe pobunjeničkog ratovanja. Naime, dok su snage Mozambika napadale i zauzimale pojedine gradove i uporišta, možda baš ona koja su prije toga u nekom trenutku i gubili, sami pobunjenici se ne zamaraju držanjem prostora. Čim nastupi opasnost ikakvog ozbiljnijeg napada, pobunjenici pokupe svoju opremu, odu iz ugroženog područja i započnu provođenje svojih operacija negdje drugdje. To je i razlog zašto su pobunjenici toliko uspješni: oni tako mogu planirati svoju strategiju, a razne vladine snage ih tek moraju naknadno dostizati i igrati njihovu nametnutu igru.

Britanski specijalci i helikopteri RAF Chinook, baza Gao na sjeveru Malija

US AF C-17 slijeće u zračnu luku Gao, ožujak 2016. godine

Tijela poginulih Francuza prevoze se kući iz baze Gao u Maliju

* Gost autor je Al J. Venter, iskusni ratni dopisnik, autor dokumentaraca te pedesetak knjiga, čije je više desetljetno iskustvo s raznih svjetskih ratišta koncentrirano na Bliski istok i Afriku. Raznolika događanja i krizna žarišta od građanskog rata u Nigeriji 1967. pa do danas, Venter je godinama pokrivao i za Jane’s International Defence Review. Za ovaj njegov zanimljiv tekst posebno zahvaljujemo i Christianu Nikoliću, koji nas je spojio na uživanje čitatelja.

U petak, 30. listopada, u Rumunjsku su stigla još dva od ukupno pet od Portugala dokupljenih borbenih aviona F-16. U 86. zrakoplovnu bazu “Locotenent Aviator Gheorghe Mociorniţă” u mjestu Borcea/Feteşti sletjeli su treći i četvrti F-16, dok se posljednji peti očekuje u prvom kvartalu sljedeće godine. Potom je ovu rumunjsku bazu u subotu, 7. studenog, posjetio i portugalski ministar obrane Jo João Gomes Cravinho koji je, osim što je razgledao uvjete u kojima se djeluje s donedavnim portugalskim borbenim avionima, ponudio rumunjskim Oružanim snagama nastavak i produbljivanje obrambene te vojne suradnje. Cravinho je u razgovoru sa svojim rumunjskim sugovornicima, ministrom obrane i načelnikom GS OS, istaknuo mogućnost daljnje tehničke suradnje s portugalskim Ratnim zrakoplovstvom, kao i obuku rumunjske vojske, ali i razmjenu informacija o borbi s pandemijom bolesti COVID-19. Prema prvom ugovoru potpisanom između Portugala i Rumunjske, prvih 12 lovaca F-16 isporučenih Rumunjskoj imaju osiguranu servisnu podrušku portugalskog Ratnog zrakoplovstva do 2023. godine.

Rumunjsko Ministarstvo obrane već je ranije najavilo kako od Portugala nabavlja avione, ali i da će kompletan paket opreme te pripadajućih usluga zatražiti od SAD-a, kako bi se nastavilo “postupno ostvarivanje kritične operativne sposobnosti u zraku“. Put prema tome SAD su otvorile u utorak, 3. studenog. Tada je, naime, američki State Department odobrio mogući posao u okviru Foreign Militars Sale (FMS) okvira koji obuhvaća prodaju paketa modernizacije, opreme i dodatne logističke potpore vrijedne oko 175,4 milijuna USD Rumunjskoj. Američka Agencija za sigurnosnu suradnju u obrani (Defense Security Cooperation Agency – DSCA) je vezanu dokumentaciju o ovoj potencijalnoj prodaji dostavila američkome Kongresu u utorak, 3. studenog 2020. godine.

Vlada Rumunjske je od partnera u Sjedinjenim Američkim Državama tražila kupovinu paketa dodatne logistike, kao i niz dogradnji avionike, softvera, komunikacijske opreme, navigacijskih uređaja, te kokpita svojih F-16 Block 15 MLU. Spomenuta modernizacija njihovih borbenih letjelica, među ostalim, obuhvaća 8 sustava GPS navigacije LN-260, te 16 radijskih sustava Multifunctional Information Distribution System Joint Tactical Radio Systems (MIDS JTRS). Uz to, traži se još i kupovina sustava AN/APX-126 Advanced Identification Friend or Foe (IFF), radijskih uređaja ARC-210, dodatnih kriptografskih računala (Cryptographic Appliques) KIV-78, dodatne opreme za sigurno komuniciranje, navigaciju i enkripciju, te programskog sustava za planiranje misija (Joint Mission Planning System – JMPS). Pored toga, riječ je još i o nizu manjih modifikacija na zrakoplovima, pribavljanju usluga podrške za integraciju opreme i testiranje, podrške po pitanju nove opreme i programskih sustava, obuke osoblja, ali i ponešto rezervnih dijelova, te pripadajućih publikacija i tehničke dokumentacije – kao i usluga stručne tehničke i logističke potpore Vlade SAD i drugih ugovornih partnera, sve to zajedno u vrijednosti od 175,4 milijuna USD.

Kako se navodi u američkim izvorima, ovaj predloženi paket robe i usluga odgovara vanjskopolitičkim i sigurnosnim ciljevima SAD, kroz jačanje sigurnosti jedne od NATO saveznica, koja time razvija i održava svoje sposobnosti samoobrane. Ta predložena kupoprodaja ujedno jača i zacrtane smjernice nacionalne sigurnosti SAD u regiji. Predložena prodaja robe i usluga ojačat će sposobnosti Rumunjske za suprotstavljanje aktualnim i budućim prijetnjama, kroz unapređenje avionike njihovih zrakoplova, ne bi li oni bili sposobniji odgovoriti zahtjevima interoperabilnosti u sferi NATO korištenja enkriptiranih komunikacijskih sustava. Ova ojačana sposobnost sigurnog komuniciranja pomoći će Rumunjskoj u obrani njihove domovine, i osoblja SAD koje je ondje stacionirano. Pri tome, Rumunjska je pokazala visoku razinu financijske odlučnosti pri modernizaciji svojih obrambenih snaga, koje će biti još interoperabilnije s NATO sustavom. Rumunjska neće imati nikakvih problema pri usvajanju ovih novih sposobnosti u okvire svojih oružanih snaga.

Predložena prodaja ove opreme i pripadajuće podrške neće utjecati na suštinsku ravnotežu vojnih odnosa u regiji, kao ni na opću obrambenu spremnost SAD.

Temeljni nositelj ovog posla bit će kompanija Lockheed Martin Aeronautics Company sa sjedištem u mjestu Fort Worth u američkoj saveznoj državi Texas. Uz ovu potencijalnu prodaju nije predloženo vezivanje ikakvih dodatnih sporazuma o uzvratnim poslovima (offset), a provedba ove predlagane prodaje  neće tražiti ni stacioniranje ikakvih dodatnih predstavnika Vlade SAD ili drugih ugovornih strana u Rumunjskoj. Lako upozoravaju iz SAD, opis ovog posla i navedeni novčani iznosi zasnovani su na maksimalnim procjenama količine i vrijednosti temeljem inicijalnih potreba. Konačne vrijednosti u USD će vjerojatno biti niže, ovisno o konačnim zahtjevima, proračunskim ovlastima, te potpisanim ugovornim odredbama, ako i kada one budu sklopljene.

*Photo: MApN/Adrian Sultănoiu, MoD Portugal

Jučer su na tvrđavi São Julião da Barra u Oeirasu (zapadnom rubu Lisabona) ministri obrane Portugala i Hrvatske, João Gomes Cravinho i Damir Krstičević, potpisali „Sporazum o suradnji u području obrane“ i time, kako je kasnije rekao portugalski ministar, označili početak „novog trenutka suradnje i intenzivnijeg odnosa između Portugala i Hrvatske“. Ovo je prvi puta da su ove dvije zemlje potpisale takav sporazum, kao što je i prvi put u nizu godina da hrvatski ministar obrane ide u posjet svom portugalskom kolegi. Taj je problem uočio i João Gomes Cravinho, podsjetivši da je posljednji put hrvatski ministar obrane bio u Portugalu prije 12 godina, dok ministar obrane Portugala u Hrvatskoj nije bio punih 15 godina, što je, rekao je Cravinho, „predugo, s obzirom na mogućnosti koje postoje“.

Jučer potpisani Sporazum definirao je, za početak, četiri područja suradnje: (1) ratna mornarica i vojna izobrazba, (2) obrambena industrija, (3) protupožarne aktivnosti, te (4) suradnja u okviru članstva u EU. Kako je nakon potpisivanja Sporazuma rekao hrvatski ministar obrane Damir Krstičević, Portugal i Hrvatska razmjenjivat će predavače i kadete s portugalske Pomorske akademije, odnosno Hrvatskog vojnog učilišta. Što se tiče suradnje protupožarnih eskadrila, Krstičević je podsjetio da je Hrvatska pomogla Portugalu u gašenju požara, te da će se s obzirom na zajednička iskustva u ovom području suradnja hrvatskih i portugalskih protupožarnih eskadrila dići na višu razinu, koja uključuje razmjenu znanja oko održavanja i nabave kritičnih dijelova za protupožarne zrakoplove. Hrvatska je voljna podijeliti i dosadašnja iskustva iz uspostave sustava domovinske sigurnosti, za što se posebno zanimao portugalski ministar obrane. Uskoro bi se trebali sastati i pomoćnici oba ministra obrane sa ciljem unapređenja suradnje na području obrambenih industrija. Kada je u pitanju suradnja na području Europske unije, obje se zemlje pripremaju za predsjedanje Europskom unijom, pa će se i tu razmjenjivati iskustva te ideje.

No portugalski ministar obrane João Gomes Cravinho vrlo je zanimljivo sažeo područja suradnje. On je po završetku susreta s ministrom Krstičevićem na svom Twitter profilu objavio:

„Jutros sam primio zamjenika premijera i ministra obrane Hrvatske, Damira Krstičevića. Potpisali smo Sporazum o obrambenoj suradnji i utvrdili skup zajedničkih radnih područja: obrambena industrija, pomorska obuka, civilna zaštita, F-16, između ostalih“.

Ministarstvo obrane Portugala je na Facebooku objavilo sličnu poruku, ali bez izričitog spominjanja F-16: „Ministar obrane João Gomes Cravinho primio je potpredsjednika Vlade i ministra obrane Hrvatske Damira Krstičevića u tvrđavi Sao Julião da Barra. Zajednički ciljevi utvrđeni su u području obrane, mornaričke obuke, zrakoplovnog sektora i obrambene industrije, među ostalim područjima suradnje u bilateralnim odnosima, koji su sada sadržani u Sporazumu o obrambenoj suradnji.“

Nažalost, daljnjih informacija o F-16 kao zajedničkom području između Hrvatske i Portugala nema, no nije prošlo nezamijećeno da je u hrvatskoj delegaciji predvođenoj ministrom Krstičevićem bio i viceadmiral Robert Hranj – direktor GS OS RH, te od prošloga tjedna i supredsjedatelj Međuresornog povjerenstva za nabavu borbenih aviona. Nedavno je upravo Portugal odgovorio pozitivno na rumunjski interes za kupovinom dodatnih F-16. Kao što smo tada pisali na portalu Obris.org, Rumunjska je poslala RfI u nekoliko NATO zemalja, kao i u SAD, u potrazi za dodatnim borbenim avionima F-16, te je jedino Portugal odgovorio da ima viška F-16 koje je voljan prodati.

Portugalske zračne snage trenutno imaju dvije eskadrile s ukupno 30 borbenih aviona F-16, od toga 26 jednosjeda (F-16AM) i 4 dvosjeda (F-16BM). Osim za ovih 5 letjelica koje planiraju prodati Rumunjskoj, Portugal promišlja program modernizacije. U portugalskom Zakonu o vojnim pogramima (Lei de Programação Militar – LPM), planu vojnih projekata za razdoblje od 2019. do 2030. godine, naveden je i cilj „Ofenzivna i defenzivna zračna borba“. Pod tim nazivom krije se oko 202,5 milijuna EUR za očuvanje ove sposobnosti kroz moguću provedbu dugo odlaganog programa „Mid-Life Update“ (MLU) na preostalim portugalskim borbenim avionima F-16.

*Photo: Facebook/Defesa Nacional i Twitter/João Cravinho

Na press-konferenciji održanoj u srijedu, 3. srpnja, rumunjski ministar obrane Gabriel Leş objavio je da je dan ranije parlament odobrio namjeru Ministarstva nacionalne obrane za kupovinu dodatnih 5 borbenih aviona F-16. Avioni će se, kao i prethodnih 12, kupiti od Portugala, dok će se dodatna oprema i usluge nabavljati preko Vlade SAD-a. „Novih“ 5 F-16 bit će u istoj konfiguraciji kao i prethodnih 12, kako bi se, najavio je Leş, kompletirala rumunjska eskadrila borbenih aviona F-16.

„Pozdravljam činjenicu da je Parlament Rumunjske – kako je i propisano zakonom za nabavu koja premašuje 100 milijuna eura – 2. srpnja odobrio pokretanje postupka nabave od strane Ministarstva nacionalne obrane za  paket od 5 aviona F-16 od Vlade Portugalske Republike, i komplementarnog paketa opreme i usluga od Vlade SAD-a, kako bi se nastavilo postupno ostvarivanje kritične operativne sposobnosti u zraku“,

izjavio je u srijedu rumunjski ministar obrane Gabriel Leş. Za sada nema čvrstih datuma koji se tiču ovoga posla.

Prema Vladinim dokumentima iz lipnja ove godine, Rumunjska je za kupovinu dodatnih 5 aviona F-16 rezervirala 250 milijuna eura, što bi trebalo uključiti ne samo letjelice nego i troškove obuke, obnove, održavanja i logistike. Prvih 12 aviona F-16 kupljenih od Portugala koštalo je 186,2 milijuna eura (uključujući i njihovu modernizaciju), ali je još 442 milijuna eura potrošeno za renoviranje zrakoplovne baze u Rumunjskoj, izgradnju dodatne te prilagođavanje postojeće infrastrukture, kao i za nabavu naoružanja i dodatne elektroničke opreme.

Da bi se to moglo dogoditi, Leş je najavio još u travnju ove godine, kada je i izrazio sumnju da bi Rumunjska mogla kupiti avione F-35 od SAD-a. „Za Rumunjsku bi to u ovom trenutku ipak bilo malo previše“, rekao je Leş prije 3 mjeseca, a prije 2 dana ipak nije odbacio i takvu mogućnost. „Rumunjska je zainteresirana za nabavu F-35, ali taj projekt mogao bi se razmatrati tek nakon 2028. godine“, bio je Leş u srijedu nešto konkretniji. Trenutno je prioritet ipak opremanje i modernizacija Mornarice, pa je tako rumunjski ministar obrane službeno objavio da ugovor za izgradnju višenamjenske korvete dobiva ponuda Naval Group i pomorske baze Constanta, te da ponuda uključuje i neku vrstu uzvratnih poslova (offset) u vidu modernizacije postojeće 2 fregate.

MiG-21 i F-16 – rumunjska prošlost i budućnost (Photo: Bogdan Aron Pantilimon/Rumunjske zračne snage)

U svibnju ove godine Ministarstvo nacionalne obrane Rumunjske poslalo je službeni zahtjev za informacijom (RfI) Vladi SAD-a za kupovinu obnovljenih F-16, no SAD su se navodno oglušile na ovaj rumunjski zahtjev. Rumunjska je poslala još nekoliko RfI-a u nekoliko država-članica NATO-a, koje su odgovorile kako trenutno nemaju viškova takvih zrakoplova. Jedini koji je ponudio na prodaju svojih 5 aviona F-16 bio je dosadašnji rumunjski partner – Portugal. Iako je broj od 17 borbenih aviona u eskadrili prilično netipičan, on bi trebao biti samo privremen i prijelazan, dok Rumunjska ne nađe načina za dostizanje plana od ukupno 48 borbenih aviona tipa F-16, kako su najavili i sadašnji i bivši ministar obrane, Leş i Fifor. Tek bi tada Rumunjska smatrala kako ima funkcionalne i osposobljene eskadrile borbenih aviona, sa sposobnošću zamjene postojećih MiG-ova. Prvih 12 F-16 dostiglo je inicijalne operativne sposobnosti u ožujku ove godine, što je rumunjsko Ministarstvo obrane 14. ožujka obilježilo malom svečanošću u 86. ZB u Borcei. „Danas ispisujemo važnu stranicu u povijesti Rumunjskih zračnih snaga. Kroz zadaće koje će od danas početi provoditi 53. borbena eskadrila, rumunjski će zračni prostor biti bolje branjen. 86. ZB je preporođena nakon odluke o stacioniranju aviona F-16. Za to mjesto sada možemo reći da je polazišna točka Rumunjskih zračnih snaga, prvi korak u materijalizaciji glavne sposobnosti višenamjenskih borbenih aviona“, rekao je tom prilikom rumunjski ministar obrane Gabriel Leş.

U portugalskoj zrakoplovnoj bazi Monte Real je jučer, u utorak 28. rujna, izvršena primopredaja prve skupine borbenih zrakoplova F-16 Fighting Falcon namijenjenih Ratnom zrakoplovstvu Rumunjske. Ceremoniji su prisustvovali premijer Portugala Antonio Costa, kao i ministri obrane Portugala te Rumunjske, Jose Alberto de Azeredo Lopes i Mihnea Motoc.

Rumunjima je predano 6 aviona F-16, moderniziranih na standard MLU M5.2 (Mid Life Update, F-16AM i BM). Oni će biti stacionirani u 86. zrakoplovnoj bazi ’’Locotenent aviator Gheorghe Mociornita’’ u Feteştiju. Primopredaja u Monte Realu prenošena je uživo na Facebook stranici rumunjskog Ministarstva obrane, a dodatno je priopćeno da će se danas izvršiti prelet u Rumunjsku.

Prvih 6 F-16 u sastavu Ratnog zrakoplovstva Rumunjske

Ugovor za polovne borbene avione F-16, koje su osigurali Portugal i SAD, a koji su potpisale vlade Portugala i Rumunjske (zastupane od nacionalne tvrtke Romtehnica S.A.), stupio je na snagu 30. rujna 2013. godine. Kako je službeno priopćeno, do kraja ove godine bit će isporučena još tri aviona, a posljednja tri tek krajem 2017.

Podsjetimo – 11. listopada 2013. tadašnji portugalski ministar obrane službeno je potvrdio da je potpisan ugovor o prodaji 9 polovnih portugalskih i tri američka zrakoplova F-16 Rumunjskoj. Ugovor je bio vrijedan 186,2 milijuna eura, od čega je 108 otišlo na avione, dok je 78 milijuna dobio Portugal za njihovu modernizaciju, te za osiguravanje obuke i logistike. Dodatni troškovi iznose 442 milijuna eura, a podrazumijevaju renoviranje baze Fetešti, izgradnju potrebne infrastrukture i njeno prilagođavanje novim avionima, nabavu naoružanja i dodatne elektroničke opreme.

Osim samih zrakoplova, od naoružanja je nabavljeno 60 raketa zrak-zrak AIM-9M ’’Sidewinder’’ uz 4 vježbovne rakete CATM (Captive Air Training Missile), 30 raketa zrak-zrak AIM-120C, 5 vježbovnih CATM AIM-120C, 18 raketa zrak-zemlja AGM-65H/KB ’’Maverick’’, 4 vježbovne CATM AGM-65, te 10 vođenih bombi GBU-12.

Od dodatne opreme naručena su tri podvjesna kontejnera AN/ALQ-131 s opremom za protuelektronička djelovanja, 15 avionskih i dva zemaljska terminala za razmjenu podataka MIDS Link 16, 13 inercijalnih satelitskih navigacijskih eGPS/INS za avione, i 48 gredastih nosača naoružanja LAU-129. Paket obuhvaća i rezervne dijelove, alate za održavanje, kao i svu ostalu moguću logistiku.

Početkom ožujka ove godine priopćeno je da je Rumunjska odlučila krenuti u pripreme procesa nabave još 12 polovnih aviona F-16, dok bi sam proces i realizacija bili gotovi do kraja 2017.

U međuvremenu, dok eskadrila F-16 ne bude potpuno operativna i dok se ne nabavi dovoljan broj ovih aviona, borbena komponenta zrakoplovnih snaga morat će se još nekoliko godina oslanjati i na postojeće zrakoplove MiG-21 Lancer, koji su podvrgnuti dodatnim remontima kako bi ostali u naoružanju još nekoliko godina.

* tekst autora Živojina Bankovića pod nazivom “Rumunija primila u naoružanje prvih 6 aviona F-16” objavljen je 29. rujna 2016. godine na portalu TangoSix (http://tangosix.rs/), a u izvornom obliku može se naći na adresi: http://tangosix.rs/2016/29/09/rumunija-primila-u-naoruzanje-prvih-6-aviona-f-16/

* izvor fotografija korištenih u ovome tekstu je Ministarstvo obrane Rumunjske

Večeras se u Hrvatsku vraćaju 2 protupožarna zrakoplova tipa CL-415, koji od subote, 31. kolovoza, gase velike šumske požare u Portugalu. Vlada je na 113. telefonskoj sjednici, održanoj 31. kolovoza, „odobrila prelazak granice RH Oružanim snagama RH radi pružanja humanitarne pomoći Portugalskoj Republici u gašenju požara“.

Kako piše u Vladinoj odluci, „za izvršenje zadaća odobrava se korištenje 2 zrakoplova Canadair CL-415 iz sastava HRZ i PZO-a do 04. rujna 2013. godine“. Nakon odobrenja s Markovog trga, MORH je odmah potvrdio da su „31. kolovoza iz vojarne Zemunik u Portugal poletjela 2 protupožarna aviona Canadair CL-415, s dvije letačke posade“. U matičnoj bazi Zemunik, kako nam je potvrdilo Ministarstvo obrane, večeras očekuju povratak obje letjelice.

Nekoliko desetaka velikih požara, potpomognutih ekstremnim vrućinama, ali i piromanima, od sredine prošlog tjedna ponovno hara središnjim i sjevernim Portugalom. Temeljem bilateralnih sporazuma, portugalskim vatrogasnim snagama u pomoć su najprije priskočila 3 španjolska kanadera, a potom još i 2 francuska. No kako su i nakon toga požari buktili punom snagom, Portugal je u petak, 30. kolovoza, zatražio pomoć putem Europskog mehanizma civilne zaštite. Na poziv je odgovorila Hrvatska, i temeljem odluke Vlade RH od 31. kolovoza priskočila u pomoć.

Sever do vouga na sjeverozapadu Portugala

Dolazak hrvatskih kanadera, kao i djelovanje od ranije već prisutnih španjolskih i francuskih letjelica, kao i onih iz sastava portugalske vojske, u nedjelju, 01. rujna popratila je i mobilizacija više od 700 vatrogasaca. Prema izvještajima portugalskih medija, hrvatski su kanaderi, zajedno sa snagama na zemlji, obuzdavali vatru na području Sever do Vouga, a glavni problem predstavljao je vrlo jak vjetar. Na tom su području gasitelji imali najviše posla, budući se vatra širila na 3 fronte, povremenu uzrokujući zatvaranje autoceste A25. Epicentar požara bio je u planinskoj regiji Caramulo, gdje su poginula 3 vatrogasca, a 5 osoba je nestalo. Požari su danas pod kontrolom, u čemu nemalu ulogu ima i jučerašnje smirivanje vjetra i lagani pad temperature.

S povratkom hrvatskih kanadera trebalo bi pristići i više informacija o njihovom prvom angažmanu u Portugalu. Za sada Ministarstvo obrane RH kaže tek da su naša 2 zrakoplova tipa CL-415 od 31. kolovoza do danas imali 45 sati naleta, djelovali su ukupno na 6 lokacija i pri tome izbacili 1.182 tone vode. Što se financijskog dijela tiče, letove u Portugalu, kao i smještaj posade, u potpunosti je financirao domaćin, dakle Portugal, dok se let do Portugala i natrag, kao i dnevnice posada, financiraju „iz fonda institucije Europske komisije, odnosno EU, putem tijela zvanog Mehanizam za civilnu zaštitu“, kažu u MORH-u.

———————————-