Donald Trump i njegova administracija objavili su svoj mirovni plan za Gazu u dvadeset točki, i koliko god to zvučalo neobično u kontekstu dosadašnjeg Trumpova mandata, plan je dobar. Doduše, krajnje je moguće da bude na kraju neprihvatljiv za obje strane, ali o tome poslije.

Plan je prije svega dobar jer podrazumijeva da po prihvaćanju dvije zaraćene strane isti trenutak nastupa prekid ratnih akcija, te počinje puna dostava humanitarne pomoći u pojas Gaze, izmučen ratom i glađu. Iz pozicije trenutne humanitarne katastrofe koja se tamo događa radi se o najbitnijim točkama, stanje je alarmantno i najbitnije je prekinuti razaranja i dostaviti pomoć, prije svega hranu.

Kad se pogledaju i ostale točke mirovnog sporazuma, teško je naći racionalni razlog da se čovjek ne složi s njim. Odmah po prekidu vatre predviđeno je puštanje otetih Izraelaca i “zapadnjaka” iz Hamasova zarobljeništva te puštanje gotovo 2.000 uhićenika Palestinaca iz izraelskih zatvora. Predviđena je i razmjena posmrtnih ostataka koji drže obje zaraćene strane.

Pro-palestinski prosvjed u Beču

Ključna stavka iz izraelske perspektive svakako je potpuno razoružavanje Hamasa i prestanak njegovih političkih i vojnih djelovanja. Gaza bi trebala biti demilitarizirana zona, a za takvu perspektivu Izrael bi morao pristati da svim članovima Hamasa, nakon što predaju oružje, da amnestiju za ratna zbivanja.

Iz arapskog kuta svakako je najbitnije da američki prijedlog govori kako bi na kraju mirovnog procesa trebalo ići prema palestinskoj državnosti kao težnji naroda. SAD su do sada uglavnom izbjegavale uopće pričati o ovome, blokadom u UN-u spriječavaju Palestince da ih se primi u tu organizaciju, i ovo je zapravo veliki iskorak na koji bi Izraelci u zamjenu za mir trebali pristati.

Vjerojatno će dosta rasprave biti o obliku prijelazne vlasti nad Pojasom Gaze. Iako su neki mediji objavili kako je plan da tu svojevrsnu vladu vodi Trump, činjenice su ipak malo drugačije. Operativno i izvršno Gazu bi vodila tehnokratska vlada sastavljena od Palestinaca, dok bi Trump bio na čelu međunarodnog nadzornog odbora, koji bi nadgledao radi li se sve u skladu sa sporazumom. To je ipak drugačije od toga da Trump vlada Gazom.

Kako je Trump zamišljao Gazu na početku svog mandata…

Plan je dakle dobar, jer trenutačno zaustavlja sukob i dostavlja humanitarnu pomoć (pod ingerencijom UN-ovih službi i Crvenog polumjeseca, nije nebitno napomenuti). Uz to, finalni cilj je palestinska državnost, dakle rješenje „Dvije države“, jedino logično i smisleno za Bliski istok. Dodajmo i kako bi jamac da se sve ovo sprovede trebale biti međunarodne snage, svojevrsni bliskoistočni UNPROFOR, koji bi bio zadužen i za obuku nove palestinske policije. I koliko god mislio da ovo nikad neću napisati, kad bi ovaj plan uspio, Trump bi zbilja zaslužio da ga se razmotri za Nobelovu nagradu za mir, njegovu više glasnu nego tihu patnju.

E sad, zašto je vjerojatno neostvariv? Pa zato jer zapravo ne odgovara niti jednoj od zaraćenih strana u ovom trenutku – unutarpolitička situacija i u Palestini i u Izraelu je takva da će postojati ozbiljna opozicija ovakvim uvjetima. Hamas je s jedne strane već imao više prilika da u zamjenu za gubitak svoje moći u Gazi postigne mirovni dogovor. Nikad nisu pristali zaozbiljno. Od njih se ovim planom traži razoružavanje i prestanak bavljenja politikom, faktički samoukidanje, a terorističke organizacije nisu poznate po tome da dobrovoljno pristanu na to.

No, poteškoća je da niti izraelska strana vjerojatno neće tek tako pristati na ovo. Netanyahuovu vladu na vlasti održavaju radikalne desne stranke, većini njih je bilo kakva priča o dvije države nedopustiva. Dapače, većina njih jedini scenarij koji priznaju je potpuna okupacija i aneksija Gaze i Zapadne obale. Prihvaćanje ovakvog sporazuma vjerojatno bi značilo pad izraelske vlade, a Netanyahu zna da ga u tom slučaju čeka minimalno suđenje za razne koruptivne nejasnoće, a vjerojatno i zatvorska kazna. Stoga je jako upitno bi li se upustio u takvo samožrtvovanje.

Jest, on sam je bio na predstavljanju prijedloga mirovnog sporazuma, izjasnio se pozitivno, ali to operativno ne znači ništa. Kako je Thomas Friedman napisao u svojoj današnjoj kolumni za NY Times, na Zapadu političari javno lažu, a privatno govore istinu, dok na Bliskom istoku političari privatno lažu, a javno govore istinu. Stoga pojašnjava kako je najbitnije vidjeti i čuti što će Netanyahu reći svojim građanima na hebrejskom. Istaknimo kako i Friedman drži da je plan vjerojatno neostvariv, ali drži kako se mora pokušati s njime.

Nakon što su Velika Britanija, Kanada i Australija, te Francuska priznale neovisnu državu Palestinu, njeno priznanje postalo je jedno od ključnog političkog i diplomatskog pitanja  tijekom aktualnog zasjedanja Opće skupštine UN-a, Do sada je taj potez učinilo  više od 150 država (od 193 države članice UN-a), dok su u Hrvatskoj oko tog pitanja izražene podjele Predsjednika Republike i Vlade te vladajuće većine u Saboru.

Priznanje Palestine najavile su još neke zemlje, ali tom se činu jasno protivi američki predsjednik Donald Trump, koji smatra da bi taj potez bila nagrada za Hamas koji navodno od kraja 2023. godine drži još oko desetak izraelskih talaca u pojasu Gaze. Očekivano, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju je izjavilo da odbacuje “jednostranu” deklaraciju zapadnih zemalja o priznanju palestinske države. MVP kategorički odbacuje jednostranu deklaraciju o priznanju Palestine od strane  Ujedinjene Kraljevine i ostale zemlje. “Ova deklaracija ne promiče mir, naprotiv, dodatno destabilizira regiju i potkopava šanse za postizanje mirnog rješenja u budućnosti“, dodaje se u objavi te se odluka osuđuje kao “nagradu za najveći masakr Židova od Holokausta“.

Dr. Varsen Aghabekian Shahin, palestinska ministrica vanjskih poslova, nedavno je bila u Zagrebu

Što se tiče Hrvatske, 56 saborskih zastupnika u utorak je uputilo pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojem traže da Hrvatska što prije prizna Palestinu te suspendira izvoz oružja Izraelu zbog humanitarne katastrofe u Gazi. „Zabrinuti smo i zgroženi humanitarnom katastrofom bez presedana koja se odvija u Pojasu Gaze te smatramo da je moralna i politička obveza Republike Hrvatske učiniti sve što je moguće kako bi se zaustavila daljnja stradanja civila i djece“, navodi se u pismu predsjedniku Vlade inicijative Možemo! koje je pokrenulo ovaj apel.

Portal Obris.org pisao je da je početkom kolovoza predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović još u svibnju  izdao zapovijed Glavnom stožeru Oružanih snaga RH da prekinu svaku vojnu suradnju s Izraelom. Osim toga, Predsjednik je tada pozvao i Vladu da prekine trgovinu naoružanjem i vojnom opremom s tom zemljom. S tom inicijativom Predsjednik je na sjednici Vijeća za obranu 23. svibnja upoznao i premijera Andreja Plenkovića. Ministarstvo obrane je službeno objavilo da “trenutačno izravno od Izraela ne nabavljamo naoružanje za Oružane snage.”

Hrvatska Vlada i njezin predsjednik Andrej Plenković te ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman kao izgovor zašto se Hrvatska još nije pridružila državama koje priznaju neovisnost Palestine tvrde da sam čin priznanja neće zaustaviti skoro dvogodišnji rat i stradanja civila u pojasu Gaze. Uvjeti za priznanje palestinske države još uvijek nisu zadovoljeni jer je potrebno zaustaviti sukobe i osloboditi sve taoce – njih ukupno 48, rekao je šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić-Radman danas u New Yorku:

“Ovoga trenutka, kao još neke druge europske, važne zemlje, mislimo da se još nije ostvario taj trenutak priznanja jer treba zaustaviti sukobe, treba pustiti sve taoce”,

rekao je Grlić Radman kojem valjda nitko nije rekao da su Velika Britanija i Francuska važne europske zemlje. Pritom je naglasio i da bi priznanje Palestine značilo i priznanje Hamasa, koji je nazvao terorističkom organizacijom koja “drži Palestinu kao taoca“. Priznanje nije nikakva nagrada Palestini nego njezino pravo koje je odavno trebalo biti ostvareno, poručio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović, također iz New Yorka.

“Hamas, to je grozna stvar što su napravili. Mi ovdje slušamo o 50 talaca koje drže, a Hrvatska traži skoro 2000 ljudi. Suosjećam sa svakim pojedinačno, ali to nabacivanje brojkama je katkad vrlo neukusno,”

rekao je Milanović, dodavši da je Palestina  odavno trebala imati svoju državu:

“Francuska je priznala Palestinu, to je još jedna od država koje su priznale palestinsku državu. To nije nikakva nagrada ili koncesija Palestincima, to je njihovo pravo. To pravo proizlazi iz prve rezolucije 181 iz studenoga 1947. godine. Cijelu tragediju Palestine i palestinskog naroda ne možemo gledati nego cjelovito u kontekstu događanja u zadnjih sto godina”.

Dok se u UN-u i na međunarodnoj diplomatskoj pozornici vode razne političke i geostrateške „igre“, izraelska vojska krenula je u kopnenu ofenzivu na Gazu tijekom noći na utorak, potvrdio je ministar obrane Israel Katz. On je dodao da je cilj napada osigurati oslobađanje talaca i poraziti palestinsku militantnu skupinu Hamas. “Gaza gori“, napisao je Katz na Telegramu i obećao da Izrael neće popustiti niti odustati “dok se misija ne završi“. Osim toga, očekuje se i reakcija jemenskih Hutista koji otvoreno podržavaju Hamas i koji su nekoliko puta već razmijenili vatru dronovima i projektilima na relaciji Izrael – Jemen. Također, očekuje se i reakcija zaljevskih zemalja nakon što je Izrael pokušao likvidirati vodstvo Hamasa u Kataru.

Nesvakidašnja vijest danas je došla iz Ministarstva obrane RH – protupožarni avion CL-415 vratio se iz Izraela neobavljenog posla. Ne zato što on, ne daj Bože, nije mogao obaviti posao, već zato što je obilna kiša bitno ograničila velike požare nedaleko Jeruzalema.

Zbog vatre i dima zatvorena je Autocesta br. 1 (Photo: Kobi Richter/Fire and Rescue)

Krenimo redom! Na temelju Naredbe potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Ivana Anušića, 30. travnja odobreno je upućivanje jednog aviona Canadair CL-415 iz sastava HRZ s dvije posade – ukupno jedanaest pripadnika OS RH, u Državu Izrael radi pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara. Naime, Izrael je pomoć zatražio putem Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC) u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu. Premijer Benjamin Netanyahu je u srijedu, 30. travnja, proglasio nacionalnu izvanrednu situaciju nakon što su toga dana, potpomognuti jakim vjetrom, izbili požari duž glavne autoceste Jeruzalem-Tel Aviv, što je potaknulo policiju da zatvori rutu i evakuira tisuće ljudi iz obližnjih zajednica (Neve Shalom i Latrun). Kasnije je zatvorena i Autocesta br. 3. Zbog požara je otkazana većina proslava Dana neovisnosti, opožareno je oko 5000 hektara, od čega je oko 3000 hektara bila šuma, uključujući otprilike 70% parka Canada na Zapadnoj obali. Razmjeri uništenja uspoređivali su se s onima u požaru u Carmelu 2010. godine, iako je u tom požaru poginulo 44 ljudi, dok požar na jeruzalemskim brdima nije uzrokovao ozbiljnije ozljede ljudi. Izraelska vatrogasna služba izjavila je da 163 zemaljske ekipe i 12 zrakoplova rade na obuzdavanju požara, a bila je angažirana i vojska. Magen David Adom, izraelska medicinska spasilačka služba, izjavila je da je u srijedu liječila 23 osobe, uglavnom zbog udisanja dima i opeklina, dok je 17 vatrogasaca bilo lakše ozlijeđeno.

Protupožarni tim HRZ-a prije polaska za Izrael (Foto: HRZ/ R. Medved)

Na zahtjev Izraela za humanitarnom pomoći momentalno su odgovorile Hrvatska i Italija, a naknadno i Francuska, Rumunjska i Španjolska – pa je 01. svibnja u 08:30 sati iz Zemunika put Izraela poletio jedan protupožarni CL-415. Kako je priopćio MORH, poslano je ukupno jedanaest pripadnika 855. protupožarne eskadrile 93. krila HRZ-a, odnosno četiri pilota, dva tehničara letača i pet zrakoplovnih tehničara. Zapovjednik snaga, kapetan Canadaira CL-415 bojnik Ante Vranjić, prije odlaska na tu zadaću je rekao:

“Posade koje danas kreću na izvršenje zadaće u Izrael u potpunosti su spremne. Piloti i tehničari 855. protupožarne eskadrile već su bili angažirani na zadaćama gašenja požara u Izraelu te se nadamo da ćemo svojim znanjem i iskustvom i ovaj put osigurati potrebnu pomoć”.

Bivši predsjednički kandidat Dragan Primorac objavio je na Facebooku da je predsjednik Izraela Isaac Herzog zahvalio Hrvatskoj na slanju kanadera:

“U kontaktu sam s dragim prijateljem, predsjednikom Izraela Isaacom Herzogom, koji se zahvalio Hrvatskoj na slanju kanadera koji će pomoći u gašenju velikog požara koji je izbio na Judejskim brdima i proširio se između Tel Aviva i Jeruzalema. ‘Izrael nikada neće zaboraviti hrvatsku pomoć’, rekao mi je predsjednik Herzog.”

No kako je danas priopćio MORH,  planovi su se izjalovili već putem do Izraela:

“Na putu prema konačnom odredištu, posada je sletjela na aerodrom Heraklion na Kreti (Helenska Republika) radi dopune goriva te je u 13:50 sati nastavljen let prema izraelskom aerodromu Ben Gurion u Tel Avivu. Međutim, zbog naglog pogoršanja vremenskih uvjeta nakon polijetanja u koordinaciji s predstavnicima Države Izrael, nastavak leta odgođen je za 2. svibnja 2025. u jutarnjim satima. U međuvremenu je iz Izraela stigla obavijest kako pomoć Republike Hrvatske u gašenju požara više nije potrebna jer se stanje na požarištima normaliziralo uslijed obilnih padalina.”

Izraelska Vatrogasna i spasilačka služba izjavila je u četvrtak (01. svibnja) navečer da su vatrogasci preuzeli kontrolu nad požarima koji su harali jeruzalemskim brdima gotovo 30 sati. Objava je stigla nekoliko sati nakon što su ponovno otvorene ceste i željezničke pruge, a evakuiranima iz požarnog područja dopušten je povratak u njihove domove. Tako se zbog normalizacije stanja na požarištima u Izraelu protupožarni tim HRZ-a danas, 02. svibnja, vratio u Hrvatsku.

Netanyahu je danas posjetio vojnike koji su sudjelovali u gašenju požara ((Photo: Amos Ben-Gershom, GPO)

U međuvremenu je otkriven i dodatni element ove neuobičajene priče. Naime, kako javljaju međunarodni mediji, uključujući i one izraelske, premijer Benjamin Netanyahu tvrdio je da su požare podmetnuli Palestinci zbog čega je, kako je rekao Netanyahu, uhićeno 18 ljudi. Međutim, jeruzalemska policija je izjavila da su do sada uhićena samo tri osumnjičenika, dok je preliminarna procjena tamošnje vatrogasne službe pokazala da su požare vjerojatno uglavnom uzrokovali nemarni planinari. Televizijski Kanal 13 izvijestio je kako su istražitelji otkrili da je u satima koji su prethodili požaru u srijedu 30. travnja kroz područje Mesilat Zion, gdje je izbio požar, prošao veći broj planinara od prosjeka. Istražitelji zasad ne isključuju da su dodatni požari – koji su izbili kasnije tijekom dana – možda bili podmetanje požara, no istraga je još uvijek u početnoj fazi. Predsjednik Isaac Herzog rekao je u četvrtak tijekom proslave Dana neovisnosti u da su požari “dio klimatske krize, koja se ne smije ignorirati“. “To od nas zahtijeva da se pripremimo za ozbiljne i značajne izazove te da donosimo odluke – uključujući odgovarajuće zakonodavstvo“, rekao je Herzog, zahvaljujući vatrogascima što su “riskirali svoje živote… kako bi spasili živote i obuzdali veliki požar.”

Iako je, kako se čini, sve dobro završilo, ostaje gorak okus u ustima zbog mogućeg korištenja institucije međunarodne humanitarne pomoć za unutarnje političke borbe u Izraelu. Hrvatska je, kao i obično, priskočila među prvima u pomoć, da bi potom protupožarna ekipa bila poslana kući neobavljena posla i potrošenih resursa na ionako preopterećenim protupožarnim avionima. I to sve u situaciji kada padaju žestoke optužbe između ministra obrane Anušića i direktora ZTC-a Vidovića o spremnosti aviona CL-415 za skorašnji početak protupožarne sezone u RH.

Pred sam kraj ove po mnogo čemu izgubljene godine, nova Vlada RH pokušava nadoknaditi zaostatke nagomilane ne samo u proteklih 10 mjeseci, već tijekom posljednje gotovo 2 godine. Najbolji primjer za to je točka dnevnog reda prošlotjedne 2. sjednice Plenkovićeve Vlade, kojom je predloženo usvajanje (a onda i izglasano) Odluke o pružanju pomoći palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku putem Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA). Radi se o obvezi koju je Republika Hrvatska prihvatila još 2014. godine, a na koju je u međuvremenu „zaboravila“. Kako je kratko izvijestio na Vladinoj sjednici novopečeni potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier…

„U Kairu je u listopadu 2014. godine održana donatorska konferencija za Gazu na kojoj je iskazana namjera RH za razvojnom suradnjom s Palestinskom upravom posredstvom Agencije UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama. Hrvatska je iskazala namjeru da u razdoblju od 2014. do 2017. godine uplati ukupno 200 tisuća dolara za pomoć palestinskim izbjeglicama. Vlada RH je na prijedlog Ministarstva vanjskih i europskih poslova 2014. godine donijela odluku o isplati 50.000 dolara. U cilju ispunjenja preostalog iznosa iskazane namjere, odnosno obaveze preuzete za 2016. godinu Ministarstvo vanjskih i europskih poslova predlaže Vladi donošenje odluke kojom bi se regulirala isplata u iznosu od 100.000 dolara u svrhu nabave računalne opreme za osnovne škole. Sredstva potrebna za provedbu ove odluke osigurana su u državnom proračunu.“

Da je prošla Vlada bila iole ažurnija, aktualni iznos od 100.000 dolara mogao se podijeliti na 50.000 prošle godine i 50.000 ove godine, te bi za isplatu u 2017. ostala posljednja rata u istome iznosu. No Milanovićeva je Vlada uplatila tek oko 50.000 dolara u listopadu 2014. godine, da bi potom „zaboravila“ na preuzetu obvezu, dok je Stierov prethodnik na mjestu ministra vanjskih poslova Miro Kovač to u potpunosti prekrižio, baš kao i dosta drugih projekata iz programa razvojne pomoći. U proračunu Ministarstva vanjskih poslova za ovu godinu razvojna suradnja je s 12,5 milijuna kuna smanjena na 1,5 milijun kuna, što je uglavnom potrošeno na plaću jednog zaposlenog, te za bilateralnu donaciju nekoj neimenovanoj međunarodnoj organizaciji.

Očito je na ovu dvogodišnju odgodu financijske pomoći Palestincima aludirao i premijer Andrej Plenković, komentarom na Stierovo obrazloženje:

„Napominjem kako je važno da smo ažurni u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza, osobito kada je riječ o našem Zakonu o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći. Na takav način dajemo konkretan doprinos jednom od bitnih kriznih žarišta na međunarodnoj razini.“

U tom se svjetlu očekuje ponovno aktiviranje programa razvojnih suradnji, čiju bi važnost premijer trebao razumjeti s obzirom na iskustvo svog rada u Europskom parlamentu. No kakav je tu zapravo stav Plenkovićeve Vlade – vidjet će se već kroz par tjedana, kada prijedlog proračuna za 2017. ugleda svjetlo dana.

Prema Vladinom dokumentu, Hrvatska će 100.000 dolara utrošiti za nabavu računalne opreme u palestinskim osnovnim školama, a iznos će u kunskoj protuvrijednosti biti uplaćen na račun UN-ove agencije UNRWA za Gazu otvoren u Bank Austria, što je razlika u odnosu na iznos iz listopada 2014. godine, koji je uplaćen na račun u Bank of Palestine PLC u Ramallahu. Kao što smo već spominjali, po pitanju smanjivanja rizika od lokalne korupcije bolje su uplate izvedene preko agencija UN – što je razlika koja se već očitovala na primjeru hrvatske pomoći za sirijsku opoziciju (gdje je RH u siječnju 2013. novce uplaćivala direktno na račun jedne slabo poznate udruge, dok je istodobno Slovenija svoje uplate prema Siriji usmjeravala kroz UNHCR). No, s obzirom na strukturu ovogodišnjeg Kovačevog proračuna za MVEP, zanimljivo je da je nova postava hrvatske Vlade uopće pronašla novac za palestinske izbjeglice.

Prema podacima UN-a iz ožujka ove godine, od 5 milijuna palestinskih izbjeglica njih 2,1 milijuna nalazi se u Jordanu, 1,3 milijuna u Gazi, 914.000 ljudi na Zapadnoj obali, oko 500.000 u Siriji, te 447.000 u Libanonu. Jedna od najvećih ovogodišnjih donacija za palestinske izbjeglice bila je ona japanska. Japan je UNRWA donio čak 38 milijuna USD, od čega je 15 milijuna izdvojeno za hranu i higijenske potrepštine izbjeglica u Gazi, nešto manje od 21 milijun za palestinske izbjeglice na Zapadnoj obali, u Libanonu i Siriji, dok su preostala gotovo 2,5 milijuna namijenjena za izgradnju kanalizacije u izbjegličkom kampu Aqbat Jaber na Zapadnoj obali. Prema podacima UNRWA, oko 60% izbjeglica u Siriji preživljava isključivo zahvaljujući UN-ovoj humanitarnoj pomoći, baš kao i oko 200.000 Palestinaca u Gazi i Zapadnoj obali.

* Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.

Nije posebna tajna da zemlje članice Europske unije daju poprilične iznose u svrhu razvojne pomoći širom svijeta. To je ona “mekana moć” o kojoj se ponekad čuje u medijima ili iz službenih izvora – područje međunarodnih odnosa u kojem EU prednjači, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, za koje se često čuje kako više prakticiraju “tvrdu moć”, onaj “hard power” pronošen vojskom, vojnom pomoći i intervencijama sklonom vanjskom politikom. No, pri sagledavanju ove europske međunarodno političke osobitosti ipak se ponešto rjeđe čuje činjenica da taj financijski pristup svijetu ipak nije nešto što nastaje samo po sebi – već je, kao i gotovo sve drugo u EU, tu riječ o kombinaciji usuglašene načelne odluke i birokratski razrađenog sustava njene primjene u praksi zemalja članica. Naime, iz Bruxellesa je u svibnju 2005. usuglašeno prihvaćanje preporuke Ujedinjenih naroda (Milenijumski razvojni cilj broj 8 – Globalno partnerstvo za razvoj, Global Partnership for Development) da članice EU trebaju do 2015. nastojati dostići razinu doprinosa službene razvojne pomoći (Official Development Assistance – ODA) od idealnih 0,7 posto BDP-a za stare članice EU, te 0,33 posto za članice koje su u EU ušle nakon 2002. godine – što obuhvaća i Hrvatsku).

Dok se Republika Hrvatska već godinama vrlo umjereno uspješno koprca da službenim ulaganjima dostigne barem dio ovih zadanih postotaka, tijekom 2014. godine po tom se pitanju odlučilo posegnuti i za dodatnim mjerama. Naime, uz državna ulaganja u inozemnu razvojnu pomoć, odlučilo se priliku dati i nevladinom sektoru – koji, istini za volju, na ovome polju već duže radi razne stvari, jedino je to obično radio stranim donacijama, puneći tako svojim radom i nečiju tuđu razvojnu kvotu. Ne bi li promijenilo stanje stvari, hrvatsko je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 30. rujna 2014. godine raspisalo i prvi javnih natječaj za provođenje projekata razvojne pomoći u inozemstvu. Njime se odlučilo podijeliti ukupno 2 milijuna kuna za projekte čija bi pojedinačna vrijednost podrške načelno bila između 150 i 250 tisuća kuna svaki – ciljajući dakle na između 8 i 12 projekata, u kojima državna sredstva ne bi smjela prelaziti 80 posto od ukupne vrijednosti (osiguravajući tako da se ipak prijave neprofitni akteri koji su i sami spremni investirati određen udio u svoje razvojne projekte).

Rezultati prvog hrvatskog natječaja za potporu civilnom društvu u programima međunarodne razvojne suradnje

Do roka za prijavu dokumentacije, koji je bio postavljen za 12. studenog 2014. godine u 16 sati (ne priznajući dan predaje u pošti, već isključivo zaprimanje do zadanoga roka), u MVEP se  prijavilo ponešto potencijalnih projekata. Njih je pregledalo zasebno “Stručno povjerenstvo MVEP-a za pripremu i provedbu Natječaja za dodjelu financijske podrške organizacijama civilnog društva u području međunarodne razvojne suradnje iz sredstava Državnog proračuna RH za 2014. godinu” – koje je do 9. prosinca 2014. godine i odabralo ukupno 8 projekata vrijednih državnih novaca. Tom je prilikom ukupno podijeljeno 1.884.084,16 kuna od ukupno predviđenih 2 milijuna, a ukupno je 7 projekata podržano sumama bliskim maksimumu, dok je samo jedan projekt dobio iznos na donjoj granici planiranoga. S dobitnicima potpora najavljeno je sklapanje Ugovora o financijskoj potpori do 24. prosinca 2014. godine, dok se isplatu odobrenih sredstava fiksiralo maksimalno do 8. siječnja (30. dana od dana objave rezultata javnoga natječaja).

Primjer jednog od dobitnika

Kao prvi na listi MVEP-a bio je naveden Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, koji je za projekt “Dva sukoba, dva prostora – zajednička želja za mirom” dobio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH sufinaciranje od ukupno 250.000 kuna. Time je i započeo ovaj projekt koji se bavi prenošenjem hrvatskih mirovnih iskustava partnerskim organizacijama na prostorima Ukrajine i Palestine (Pojas Gaze).

Dok MVEP još promišlja pitanje Gaze te širi problem hrvatskog odnosa s Palestinom, a bez nekih opipljivih rezultata – barem se na tu škakljivu temu krenulo ozbiljno diskutirati i u malo širim krugovima. Naime, upravo je priznanje Palestine bilo temom zatvorene sjednice saborskog Odbora za vanjsku politiku, koji je 11. veljače s predstavnicima vanjskoposlovnog resora održao sijelo o “Bliskoistočnom mirovnom procesu i pitanju Palestine”. No, za razliku od hrvatskih službenih razina, civilno je društvo ovoj temi odlučilo pristupiti jednako ozbiljno, ali ujedno i otvoreno za širu zainteresiranu javnost.

U sklopu projekta “Dva sukoba, dva prostora” tako CMS i partneri organiziraju javnu tribinu “Situacija u Pojasu Gaze – prepreke miru”, koja će se u zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC) održati u ponedjeljak, 23. veljače 2015. godine (18 sati). Tom će prilikom u centru Zagreba govoriti i Omar Shaban, predstavnik organizacije “Pal-Think for Strategic Studies” iz Pojasa Gaze, te novinar i diplomat Zlatko Dizdarević. Ovi bi gosti trebali slušateljima predstaviti trenutno društveno-političko stanje u tom području, kao i glavne probleme s kojima se svakodnevno susreće razjedinjeno palestinsko društvo. Ujedno, govorit će se i o koracima koji su potrebni da bi se ondje gradio mir, državu i društvo, kao i o pretpostavkama koje bi morale biti ispunjene za tamošnje održavanje jednog stvarno konstruktivnog i trajnog mirovnog procesa.

Ova je javna tribina ujedno i prilika da Centar za mirovne studije hrvatsku javnost upozna i s partnerima s kojima provode spomenuti projekt podržan od MVEP-a. Naime, uz CMS i njegove palestinske partnere, na događanju bi trebali biti prisutni i predstavnici hrvatske organizacije Euromediteranski forum (EMeF) – koja je lokalni predstavnik francuskog IPEMED-a (L’Institut de Prospective Economique du Monde Méditerranéen) i podržavajući partner na spomenutom projektu. Ujedno će vjerojatno biti riječi i o osnivanju te početku konkretnoga rada mreže CROSOL (Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske) – koja je skup nestranačkih i neprofitnih organizacija civilnog društva koje su u Hrvatskoj aktivne na području međunarodne razvojne suradnje. Za kraj napomenimo da i “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” surađuje u okviru mreže CROSOL, dok su CMS iz Zagreba te EMeF iz Splita uvaženi partneri na nizu pojedinačnih projektnih suradnji. 

Iako nema stav o mogućem priznanju palestinske države, ili ima ali “suzdržan”, hrvatska je Vlada na današnjoj 185. sjednici odlučila novčano pomoći palestinskim izbjeglicama. Radi se o pomoći temeljem zahtjeva jedne od agencija Ujedinjenih naroda, o čemu je ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Vlade Vesna Pusić svojim kolegama održala pravo malo predavanje:

„Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama je 17. srpnja ove godine donijela odluku o… ili objavu, hitni poziv za prikupljanje 60 milijuna dolara u svrhu zbrinjavanja palestinskih izbjeglica. U međuvremenu je zbog vojnih operacija izraelske vojske u pojasu Gaze u drugoj polovici srpnja došlo do dramatičnog povećanja raseljenih osoba i UNRWA… odnosno, ta Ujedinjenih naroda Agencija za pomoć palestinskim izbjeglicama je proširila opseg svoje intervencije i zatraženo je dodatnih 55 milijuna dolara uz ovih 60. Smatra se da je broj raseljenih osoba u ovom trenutku dosegao 460 tisuća, što predstavlja više od četvrtine ukupnog broja stanovnika u pojasu Gaze. Ova Agencija UN-a osigurava smještaj za blizu 300 tisuća u ovom trenutku ljudi. Hrvatska bi se donošenjem ovakve odluke priključila, odnosno odazvala ovom pozivu za zbrinjavanje palestinskih izbjeglica iz pojasa Gaze sa 300 tisuća kuna. Mi inače surađujemo s Palestinskom samoupravom na humanitarnom planu, primjerice – liječenje djece s bolestima dišnih puteva, interreligijski i interetnički dijalog… i ovime bi također s naslova humanitarne pomoći priključili se i donirali 300 tisuća kuna Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama“.

Ono što Pusić nije rekla piše u popratnom dokumentu ove točke dnevnog reda. Dakle, ovih 300 tisuća isplatit će se konkretno iz Državnog proračuna RH – i to, iz izvora 41 „Prihodi od igara na sreću“, razdjela 048 „Ministarstvo vanjskih i europskih poslova“, aktivnosti A777058 „Pomoći organizacijama koje se bave humanitarnom djelatnošću u inozemstvu“, pozicije 3621 „Tekuće pomoći međunarodnim organizacijama te institucijama“. Hrvatski doprinos bit će uplaćen na račun otvoren u Bank of Palestine PLC u Ramallahu, u protuvrijednosti USD prema srednjem tečaju HNB-a na dan uplate. Pomoć financijske i materijalne naravi (medicinske potrepštine, odjeća i igračke za djecu) zatražilo je od svih diplomatskih misija i međunarodnih organizacije akreditiranih u Republici Albaniji tamošnje veleposlanstvo Palestinske samouprave. Tim je putem zahtjev za pomoć dobilo i veleposlanstvo RH, koje je diplomatsku notu potom proslijedilo na Zrinjevac. Ovo je u vrlo kratko vrijeme već drugi put da Hrvatska, iako nema stav o palestinskoj samostalnosti, bilježi življe aktivnosti na tom geografskom području.

Za razliku od ranijeg, sirijskog slučaja, kada je RH uplatila novac kontroverznoj organizaciji sirijske opozicije u Francuskoj, sada je MVEP ipak postupio pametnije, pa pomoć za Palestinu distribuira preko ovlaštene agencije UN-a.

Dok već više od mjesec dana bjesne sukobi Izraela i palestinske organizacije Hamas u pojasu Gaze, postupno jača i međunarodni pritisak na sudionike, ne bi li se nekako dogovorili o primirju. Taj diplomatski postupak, uz posredovanje Egipta, ide teško, a u petak, 8. kolovoza (na točno mjesec dana od početka izraelske vojne operacije “Zaštitni rub”), postupak posredovanih razgovora opet je bio prekinuti. Dok su predstavnici Izraela otišli iz Kaira nakon ponovljenih salvi raketa iz Gaze, tvrdeći kako ne namjeravaju pregovarati pod paljbom, palestinski Hamas traži izraelski pristanak na prekid blokade pojasa Gaze prije bilo kakve obustave vatre. Pri tome, taj potez ne bi Izraelu bio neprihvatljiv, pod uvjetom da Hamas prvo preda svoj arsenal oružja – što pak Palestincima ne pada na pamet. Dakle, vrlo razmaknuti pogledi na stvari već na prvi pogled.

Na prvi pogled izgleda da Palestinci tu lošije prolaze, budući su razaranja u Gazi stvarno opsežna. Tijekom više od 5000 izraelskih borbenih naleta uništilo je oko 10 tisuća raznih objekata u Gazi, a tijekom posljednjih tjedana zabilježeno je i više od 1900 mrtvih, te oko 10 tisuća ranjenih osoba, većina u Gazi, a dio i na Zapadnoj obali. No, treba pogledati i drugu stranu ovog ogorčenog i grčevitog totalnog sukoba. Naime, na Izrael je u to isto vrijeme ispaljeno oko 3000 raznih raketnih projektila, a 64 vojnika i tri civila su poginuli. Dok su ti vojnici pretežito poginuli tijekom same kopnene intervencije u u Gazi (započeta 17. srpnja i pretežito trajala do 3. kolovoza ove godine), broj je civilnih žrtava malen prvenstveno zbog discipline i organizacije stanovništva koje se redovito sklanja u brojna i gusto raspoređena skloništa, kada i ako proturaketni sustavi ne uspiju savladati nadolazeće palestinske rakete.

No, ujedno je nedvojbena i činjenica kako u ovom asimetričnome sukobu obje zaraćene strane koriste oružja koja su im na raspolaganju. Hamas svoje raketno oružje često skriva u objektima javne namjene, stambenim zgradama i drugim gusto naseljenim prostorima (pa i onim pod upravom međunarodnih organizacija, o čemu svjedoče i višekratni prosvjedi iz redova Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskome istoku, UNRWA), te ga i namjerno ispaljuje iz gusto naseljenih dijelova Gaze. Brojne civilne žrtve do kojih dolazi brzim i jakim izraelskim vojnim odgovorima onda Hamas aktivno eksploatira u propagandne svrhe – kao svojevrsno “ljudsko” oružje, na Bliskome istoku, ali i u zemljama Zapada. S druge strane, Izrael tu vodi jedan visoko tehnološki rat, pretežito udarima iz daljine – zato i ima malo žrtava, te je pretežita šteta od ovoga sukoba na izraelskoj strani ona novčana. Prema procjenama Karnita Fluga, guvernera Narodne banke Izraela, izrečenim za medije 5. kolovoza, operacije u Gazi Izrael su do sada koštale oko 0,5 posto BDP-a, odnosno oko 5 milijardi šekela (oko 1,44 milijarde USD) – što za jednu ozbiljnu i propulzivnu ekonomiju nije nesavladivo, ali je teško – posebice zato što je riječ tek o prvim “prolaznim rezultatima”, gdje trajni mir zapravo i nije na vidiku.

Masovni prosvjedi protiv nastavka ratovanja u Gazi, London, 9. kolovoza 2014.

No, dok se sukob u Gazi zapravo nastavlja, sa ili bez prolaznih primirja, zanimljivo je uočiti i jednu drugu, “inozemnu” stranu ovih događanja. Naime, tijek ratovanja u Gazi prate i sve veće protestne anti-izraelske, a pro-palestinske demonstracije širom svijeta. Dok po masovnosti u oči tu upada London – gdje je jučer prosvjedovalo više od 20 tisuća ljudi – riječ je o široko rasprostranjenoj pojavi čije jačanje vjerojatno poprilično zabrinjava i režim u Tel Avivu. Pri tome, na čelu prosvjeda nisu samo etnički Palestinci i njihove obitelji te prijatelji, već se u kontra-izraelski kamp tu svrstao i velik broj međunarodnih organizacija za ljudska prava. O tome svjedoče i snimke koje je portal Obris.org dobio od dopisnika u irskome Dublinu, gdje su također posljednjih dana održavani prosvjedi.

Amnesty International veže svoje kampanje protiv proliferacije oružja s pitanjem rata u Gazi

Konačno, ni Hrvatska tu nije potpuno izvan svjetskog trenda. Naime, jučer je u Omišu, povrh omiške tvrđave na ušću Cetine – na kratko umjesto hrvatskog zavijorio palestinski barjak. Dok je policija ubrzo vratila stvari na staro – ovaj je potez njegov počinitelj Boris Šitum, inače splitski umjetnik, opravdao umjetničkim performansom i dijelom aktivnosti u sklopu Almissa Open Air festivala. Iako je očigledno riječ o prosvjednoj i političkoj akciji, takvo se djelovanje po tko zna koji put u nas sakrilo iza umjetnosti, ne bi li se time i ovoga puta izbjeglo primjenu članka 26. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji za “isticanje zastave strane države bez općeg poziva društveno-političke organizacije ili bez odobrenja organa uprave nadležnog za unutrašnje poslove” propisuje novčane sankcije.

Kao i puno puta do sada, kakva je tu vanjska politika Hrvatske – ne može se saznati iz službenih izvora. Za razliku od političara u susjednoj BiH, gdje su pojedinci (uglavnom Bošnjaci) počeli otkazivati susrete s tamošnjim izraelskim veleposlanikom (koji je krenuo na turneju po BiH-institucijama kako bi pojasnio izraelsku intervenciju u Gazi), hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova posljednjih dana, ali i mjeseci, kao da uopće nije registriralo događanja na relaciji Palestina-Izrael. Podsjetimo da je Hrvatska prilikom glasanja o samostalnosti Palestine bila europski suzdržana, kao što je posljednjih tjedana ponovo suzdržan i službeni Bruxelles. Dok je prije ovog aktualnog sukoba hrvatska Vlada odlučila o slanju policajaca put EU-misije u Palestini (EUPOL COPPS), prilično je žalosno da ćemo za nacionalni stav oko sadašnjeg stanja ondje izgleda morati pričekati da rasplamsavanje sukoba u Gazi konačno pritisne i EU na neko jasnije određivanje.

Da li zbog Linića ili nekih drugih „neodgodivih“ obveza, Vladi je jučer za 23 točke dnevnog reda (od kojih su neke bile s nekoliko podvarijanti) trebalo tek 30 minuta. To nije čak ni minuta po svakoj točki, budući je prva točka dnevnog reda, ona o izvršenju državnog proračuna za prošlu godinu, „pojela“ gotovo trećinu tog Vladinog sijela. Nakon jučerašnjeg iskustva, mirne se duše može zaključiti kako sjednice najvišeg tijela izvršne vlasti nisu ni potrebne, jer se ministri ubuduće mogu izjašnjavati kroz jednu jedinu da-ne pitalicu tipa „Jeste li za to da se bez rasprave i po hitnom postupku prihvate svi prijedlozi pristigli pred nas, tu u Banske dvore“?! Naročito ekspresnim pokazao se ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čije Ministarstvo ni inače ne gubi vrijeme odgovarajući na novinarska pitanja. Ostojićevo Ministarstvo na Vladu je poslalo zahtjev da se MUP-u odobri sudjelovanje u dvije nove EU misije – u Palestini (EUROPOL COPPS) i u Gruziji (EUMM u Gruziji). Sam Ostojić na objašnjavanje razloga i potreba hrvatskog sudjelovanja u tim misijama nije želio gubiti vrijeme, pa je ostalim kolegama sve objasnio u manje od 13 sekundi:

„Radi se… vrlo kratko… o odlasku policijskih službenika u mirovne misije – nastavak, znači… Palestina i Gruzija, pod a i b”.

Hvala Bogu da ni ostale ministre uopće nije zanimalo kamo to idu hrvatski policajci, pa su svi složno digli ruke, i brzinom munje prešli na sljedeću točku dnevnog reda. Da to nisu učinili ovako brzinski, ministar Ostojić bi na obrazlaganje morao potrošiti barem još 10 sekundi, a onda možda i pobliže objasniti da je hrvatsko djelovanje u tim misijama tek uvjetno ikakav “nastavak” ičega – budući da se u obje ove misije RH zapravo uključuje po prvi put.

A da su ministri obratili imalo pažnje na to što su netom odobrili, vidjeli bi da se radi o sudjelovanju do 2 policijska službenika u policijskoj te pravosudnoj misiji EU u Palestini (EUPOL COPPS), odnosno do 3 policijska službenika u promatračkoj misiji EU u Gruziji (EUMM in Georgia). Zaključak o potrebi barem nekakvog uključivanja RH u ova dva EU-poduhvata donesen je još na sastanku Povjerenstva za međunarodne misije i operacije, održanom 28. siječnja ove godine. Troškovi sudjelovanja u Palestini financirat će se iz proračuna Ministarstva unutarnjih poslova, glava 04005, na kapitalnom projektu K 553087 – Mirovne misije, dok će se angažman u Gruziji platiti također iz proračuna MUP-a RH, kapitalni project K 553141 – Razvojna suradnja.

EUPOL COPPS (Palestina) je misija čiji je mandat otpočeo 1. siječnja 2006. godine. Njene glavne zadaće, uz (1) jačanje lokalnog sustava kaznenog pravosuđa i (2) suradnje tamošnjeg tužiteljstva i policije, obuhvaćaju još i (3) podršku reformama te razvoju palestinske policije. Upravo u tom području, EUPOL COPPS djeluje na (1) jačanju uloga i podjela unutar palestinskih snaga sigurnosti (policije, specijalne policije i Sigurnosno-obavještajne agencije), (2) pružanju aktivne potpore tamošnjoj policiji (kriminalističkoj i temeljnoj policiji), te (3) na nadzoru rada u cilju jačanja sposobnosti svih palestinskih policajaca. U operaciji sudjeluje 19 zemalja-članica EU, plus Kanada, Norveška i Turska, a suradnja se odvija primarno s organima Palestinske nacionalne samouprave na Zapadnoj obali. U te je svrhe za period između 1. srpnja 2013. godine pa do 30. lipnja 2014. godine bilo predviđeno 9.570.000 eura.

Za razliku od EU djelovanja u Palestini, “European Union Monitoring Mission (EUMM) in Georgia” ili “Promatračka misija EU u Gruziji” je nenaoružana promatračka misija EU, uspostavljena 15. rujna 2008. godine, nakon smirivanja vojnoga sukoba koji je tog ljeta potresao Gruziju (od 7. do 12. kolovoza 2008. godine). Misija je s radom započela 1. listopada 2008. godine, nadgledajući povlačenje ruskih Oružanih snaga iz autonomaških područja Gruzije – Južne Osetije i Abhazije, koje su ostale pod samostalnim, međunarodno slabo priznatim lokalnim upravama. Od tada, sudionici Misije danonoćno patroliraju uz iscrtane administrativne granice Južne Osetije i Abhazije (koje Gruzija smatra područjima okupiranima od Ruske Federacije), promatraju situaciju, bilježe incidente i nadaju se da svojom prisutnošću doprinose poboljšanju sigurnosne situacije. Postizanje ovih zadaća otežava činjenica kako Južna Osetija, ali ni Abhazija, ne puštaju pripadnike misije EUMM u Gruziji na svoj teritorij.

Do sada je svih 27 od ukupno 28 zemalja-članica EU dalo svoje ljude u EUMM u Gruziji (bilo civilne, policijske ili vojne stručnjake), a jučerašnjom Vladinom odlukom to će učiniti i Hrvatska. Napeti odnosi na prostoru rada ove misije navodno ne bi trebali biti problem, budući je MUP RH tu već imao određenih iskustava – sa svojedobnim sudjelovanjem u OESS-ovoj misiji u Gruziji, koja je pokrivala i prostor rada EU promatrača.

Za sada još nema datuma kada bi hrvatski policajci mogli otići put Gruzije ili Palestine, ali mogli bi proći tjedni prije negoli se Hrvatska i stvarno konkretno odazove u ove aktivnosti.