Ministar obrane Ivan Anušić završio je danas, 14. siječnja, dvodnevni posjet Norveškoj. Hrvatska od te zemlje, rekao je, može naučiti kako zaštititi ključnu infrastrukturu u moru, ali i kako u praksi funkcionira temeljno vojno osposobljavanje koje je u Norveškoj obvezno za muškarce i žene, iako ga ne služe svi. On se u ime Vlade ogradio od izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića u kojoj je sugerirao Amerikancima da bi im Svalbard mogao biti korisniji nego Grenland.  Prvo je na to reagirao jedan lokalni političar iz Grenlanda, a zatim je jučer jedan od najtiražnijih norveških tabloida objavio veliki tekst u kojem je prenio i poruku iz norveškog Ministarstva vanjskih poslova. U toj poruci stoji da se Grenland i Svalbard ne mogu uspoređivati te da se Svalbard nalazi u području ključnom za strateške nacionalne interese Norveške, izvijestio je HTV. Jedan od najuglednijih dnevnih listova u Norveškoj objavio je detaljnu analizu cijelog konteksta priče o Grenlandu i Svalbardu u kojoj zaključuje da je Milanovićeva izjava promašena te da su i Grenland i Svalbard važni za nacionalnu sigurnost Europe, pa tako i Norveške, s obzirom na to da se radi o području s najvećom prijetnjom od Rusije, izvijestio je HTV dok od strane MORH-a nije bilo reakcije. Štoviše, MORH do kraja današnjeg dana nije izvijestio ni što je hrvatska delegacija na čelu s Anušićem i generalom Kundidom radila tijekom drugog dana posjeta Norveškoj.

Jako veliku pozornost je ta izjava izazvala u Norveškoj, kako medija, tako i javnosti, ali i političkih krugova. I naravno da je to bila nezgodna tema, i između mene i ministra obrane Norveške, gdje sam jasno rekao da to nije stav Vlade Republike Hrvatske i da se ograđujemo od te izjave, na što su oni bili zadovoljni i zahvalili su na tome, kazao je Anušić.

Naime, predsjednik Zoran Milanović komentirao je u  9. siječnja u Čakovcu interes američkog predsjednika Donalda Trumpa o preuzimanju Grenlanda, nazvavši taj otok “beskorisnim” u usporedbi sa Svalbardskim otočjem. Milanović je istaknuo da Grenland ne predstavlja ključni faktor američke sigurnosti, osim u slučaju ekstremnog otapanja arktičkog leda koje bi dovelo do globalne katastrofe. No zato je skrenuo pozornost na Svalbard, norveški arhipelag koji, prema njegovim riječima, nudi veći strateški potencijal zbog nezaleđenog mora pod utjecajem Golfske struje. “Postoji, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje. Ono pripada u principu Norveškoj. Ono je malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoji i to otočje. Grenland je beskoristan“,  ocijenio je tada Milanović.

*Photo: MORH/F.Klen, UPRH/F.Glas

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić te načelnik Glavnog stožera OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid danas su započeli dvodnevni posjet Norveškoj. Anušić je stigao na sjever Europe na poziv norveškog ministra obrane Torea O. Sandvika s kojim je odmah u Oslu održao i bilateralni sastanak te posjetio Istraživački centar norveške obrambene industrije u Hortenu. „Hrvatska želi snažniju obrambenu suradnju s Norveškom, ali i suradnju naših obrambenih industrija“, poručio je Anušić iz Osla. Cilj je osnažiti bilateralnu obrambenu suradnju Hrvatske i Norveške, potvrđuje MORH, dodavši da su dvojica ministara razgovarala i o mogućnostima suradnje, o sigurnosnoj situaciji na jugoistoku Europe kao i na arktičkom području, te o mogućnostima povezivanja domaćih obrambenih industrija.

Ministar Anušić istaknuo je kako se norveška vojska intenzivno oprema, a obvezno vojno osposobljavanje nisu ukidali.

„Vrlo zanimljiv i koristan sastanak, i za nas i za norvešku stranu. S Norveškom želimo osnažiti bilateralnu obrambenu suradnju i želimo povezati naše obrambene industrije. Razmijenili smo i iskustva oko obveznog vojnog osposobljavanja koje i Hrvatska ponovno uvodi nakon punih 17 godina. Norvežani imaju obveznu vojnu obuku i za muškarce i za žene u trajanju od 6 do 18 mjeseci, a odaziv na služenje im je stopostotni“,

rekao je ministar Anušić nakon sastanka.

Norveškog ministra obrane pozvao je u posjet Hrvatskoj, među ostalim kako bi imao priliku uvjeriti se u sposobnosti hrvatske obrambene industrije. Važna tema sastanka bila je i sigurnosna situacija na jugoistoku Europe, a ministar Anušić je istaknuo kako je Hrvatska faktor stabilnosti u tom dijelu Europe. Načelnik Glavnog stožera OS RH general-pukovnik Kundid istaknuo je pak da Norveška ima sustavan pristup stvaranju vojske budućnosti.

„Vrlo izdašno ulažu u nove tehnologije bez kojih su nezamislive moderne vojne operacije. Kada je riječ o razmjeni iskustva, zanimljivo je bilo čuti njihovo dugogodišnje iskustvo obveznog vojnog osposobljavanja budući da mi ponovno vraćamo temeljno vojno osposobljavanje“,

ponovio je general-pukovnik Kundid Anušićeve riječi.

U Istraživačkom centru norveške obrambene industrije u Holtenu domaćini su ministra Anušića i načelnika OS RH general-pukovnika Kundida upoznali s budućim sposobnostima pomorskog protuminskog djelovanja, razvojem tehnologije autonomnih podvodnih vozila, te su obišli sustave protuminskog djelovanja.

Sutra će ministar Anušić s izaslanstvom posjetiti Kongsberg Defence & Aerospace ASA, jednu od vodećih norveških tvrtki s područja obrane, koja je zainteresirana za niz suradnji u opremanju OS RH, uključujući i ponudu za buduću korvetu HRM-a.

*Photo: MORH/F.Klen

Kako su priopćile Oružane snage Norveške, ova je skandinavska zemlja poslala Sjevernoj Makedoniji kamione i druga terenska vozila. Radi se o donaciji ukupno 40 Scania kamiona i 36 višenamjenskih vozila iz sastava norveških Oružanih snaga. Ova je donacija, napominju Norvežani, neizravna podrška Ukrajini, budući je Sjeverna Makedonija do sada donirala značajnu količinu vojne opreme Ukrajini. Norveška će donacija doprinijeti da Makedonija i makedonska vojska nadopune barem dio dane opreme. Ono što je još bitnije, ova donacija pomoći će Makedoniji u osnivanju pješačke bojne koja će činiti dio stalne pripravnosti NATO-a.

Nadalje, stoji u priopćenju norveških Oružanih snaga, NATO savez 4. travnja ove godine puni 75 godina. Sjeverna Makedonija je članica saveza od 2020., dok je Norveška članica NATO-a od osnivanja Saveza sada već davne 1949. godine. Sposobnost NATO-a da odgovori u krizi ili sukobu ne ovisi o jednoj naciji, već o snazi ​​i solidarnosti svih članova. Sjeverna Makedonija je poduzela nekoliko koraka za razvoj svoje obrane u skladu sa standardima NATO-a otkako je zemlja postala članica Saveza prije 4 godine. Norveška i Sjeverna Makedonija imaju blisku suradnju koja traje nekoliko godina.

Ukrcavanje kamiona Scania (Photo: Ole Andreas Vekve/Forsvaret)

„Sjeverna Makedonija je jedna od naših bliskih NATO saveznica. Važno je da Norveška sada doprinosi izgradnji vojnih kapaciteta zemlje doniranjem velikog broja kamiona i terenskih vozila. Kvalificirani zaposlenici u našim radionicama uložili su puno truda kako bi osigurali da donirana vozila budu u dobrom stanju“,

rekao je brigadir Anders Jernberg, voditelj logistike norveških Oružanih snaga.

„Sjeverna Makedonija sada dobiva vozila koja su relativno malo korištena i u dobrom tehničkom stanju, unatoč starosti. Donacija sadrži, između ostalog, vozila koja su povučena iz službe u korist oklopnih vozila u Afganistanu“,

kaže Øyvind Heien, voditelj Odjela za kopnene sustave. Vojni teret za Makedoniju krenuo je 25. ožujka iz norveškog grada Orkanger, brodom se kreće prema grčkom Solunu, odakle će dalje nastaviti prema Sjevernoj Makedoniji.

Makedonski Su-25, sada u službi ukrajinske 299. brigade taktičke avijacije

Tijekom dvije godine rata, Sjeverna Makedonija je Ukrajini poslala 10-ak paketa vojne pomoći. Veliko je iznenađenje izazvala makedonska donacija 4 aviona Su-25 i 12 helikoptera Mi-24, kao i 31 tenka T-72, sve zajedno s rezervnim dijelovima, i to u prvih 6 mjeseci rata u Ukrajini. Na popisu makedonske opreme donirane Ukrajini je i razno topništvo, protuzračni sustavi, kao i projektili zrak-zrak R-60MK, te razno streljivo zrak-zemlja, uključujući i avio-bombe (FAB-100/250  i OFAB-250) za Su-25. Makedonci su u Ukrajinu poslali i Zolje, Zastavine puške M70, kao i pripadajuće streljivo. Krajem prošle godine objavljeno je da je makedonska vojska uspješno okončala obuku prve grupe ukrajinskih vojnika. Sama obuka, kao i njen tip, držana je u tajnosti iz sigurnosnih razloga, a makedonska ministrica obrane Slavjanka Petrovska objasnila je da se namjerno s ovom informacijom izašlo sa zakašnjenjem. „Obuka je vođena u objektima Vojske Republike Sjeverne Makedonije, o čemu je Vlada donijela odgovarajuću odluku“, rekla je Petrovska, najavivši da će se obuke ukrajinskih vojnika u Sjevernoj Makedoniji nastaviti i tijekom 2024., odnosno „sve dok  za time bude postojala potreba“.

Postavljanjem božićne jelke u centru Rijeke danas prijepodne simbolično su započeli Norveški dani u tom gradu, koji će se raznim događanjima protegnuti kroz cijeli prosinac. Božićnu jelku i pripadajuće ukrase donirao je norveški koncern Kongsberg i njegovo riječko poduzeće Navis Consult kao znak zahvale Rijeci i Riječanima za dugotrajno prijateljstvo i partnerstvo, ali i kao iskaz želje za produbljivanjem tih odnosa, posebno u području pomorstva i brodogradnje.

Upravo o toj suradnji i jačanju Hrvatske kao pomorske zemlje govorio je jučer (srijeda, 29. studeni) Arild Skoge, voditelj poslovnog razvoja norveške kompanije Kongsberg, na konferenciji „Transformacija Kvarnera – Kvarner 2030“ u organizaciji Novog lista, koja je u Opatiji okupila ključne predstavnike pomorskog, gospodarskog i političkog sektora. „Hrvatska i Norveška imaju niz sličnosti povijesne, geografske i gospodarske prirode. U Hrvatskoj smo prisutni u Rijeci kroz tvrtku Navis Consult, gdje naših 160 stručnjaka izravno doprinosi razvoju regije i pozicioniranju Hrvatske na mapi pomorskih velesila“, istaknuo je Skoge, istaknuvši kako hrvatski Jadran ima sve predispozicije postati vrata u Europu, umjesto crnomorskih i luka na sjeverozapadu Europe:

Konferencija Kvarner 2030_predstavnik Kongsberga Arild Skoge drugi s lijeva

„Naše prisustvo u 39 zemalja naučilo nas je da za uspješan razvoj pomorskog središta postoji barem sedam ključnih elemenata koji se nadopunjuju – istraživačka djelatnost i obrazovanje, brodogradnja, dizajn brodova, sposobnost isporuke proizvoda, proizvodnja sustava i ne manje bitno – obrana. Kongsberg je izrastao u jednu od vodećih tehnoloških korporacija upravo zbog sinergije i transformacije tehnologije između civilnog, komercijalnog i vojnog sektora“.

Skoge je tijekom konferencije na kojoj je sudjelovao i potpredsjednik Vlade i ministar prometa Oleg Butković napomenuo da riječko-norveški Navis Consult „iz svakog sata svog rada generira i tri sata angažmana lokalnih tvrtki“, te da „globalna znanja i standarde primjenjuje u svakodnevnom poslovanju i suradnji s partnerima“.

Potpredsjednik Oleg Butković otvorio je konferenciju

„Inovacija i korištenje novih tehnologija jezgra su svakog pomorskog ‘huba’, središta, počevši od zelenih tehnologija pa do razvoja lanca opskrbe. Kongsbergova oprema prisutna je na trećini svjetske trgovačke flote, što i našim partnerima omogućuje pristup neprekinutom opskrbnom lancu. No ne smijemo zanemariti i potrebu za obranom gdje Kongsberg svakodnevno razvija prijenos tehnologije između civilnog i vojnog sektora, što naša rješenja čini dostupnima i primjenjivima u različitim situacijama, a Kongsberg prirodnim strateškim partnerom“,

zaključio je Arild Skoge.

Na Konferenciji se kroz tri panela raspravljalo o infrastrukturnim projektima, ulaganjima u znanost, nove tehnologije, ali i održivi turizam visoke kvalitete, a sve s ciljem razvoja budućnosti Rijeke i Kvarnera.

„S cijelom Hrvatskom, a posebice Rijekom, vežu nas duboko ukorijenjeni odnosi, stoga ovom simboličnom gestom želimo izraziti zahvalnost Rijeci i njezinim stanovnicima za dugotrajno prijateljstvo i gostoprimstvo. Veselim se budućim suradnjama i vjerujem kako su Norveška i njezine kompanije prirodan partner u daljnjem razvoju Rijeke i Kvarnera“,

rekao je novi veleposlanik Norveške u Hrvatskoj Arne Sannes Bjoernestad na otvorenju Norveških dana. More, kultura, pomorska tradicija i kompetencija samo su neke od sličnosti dviju zemalja i upravo je to ono što su Norveška i Kongsberg Grupa već odavno prepoznali kroz partnerstva i uspješne suradnje s hrvatskim udrugama i tvrtkama. Tako je mnoštvo projekata koje provode ustanove i udruge iz Rijeke realizirano uz podršku norveškog Fonda za aktivno građanstvo ili kroz druge programe.

Tijekom petka 3. lipnja i subote 4. lipnja ove godine u Splitu i Zagrebu bit će održani javni nastupi svečanog sastava Norveške kraljeve garde. Riječ je o pokaznim vježbama i mimohodima dogovorenima povodom obilježavanja 30. godina diplomatskih odnosa Kraljevine Norveške i Republike Hrvatske. Tom prilikom će Oružane snage Republike Hrvatske ugostiti oko 130 norveških vojnika te vojnih muzičara, koji će u Zagrebu nastupiti zajedno s pripadnicima Počasno-zaštitne bojne te Orkestra OS RH.

Prvi nastup Garda ima u petak, 3. lipnja na splitskoj Rivi. Pokazna vježba i mimohod započinju u 16 sati, a trajat će 30 minuta. Idućeg dana Gardu će ugostiti Zagreb i to čak dva puta. Prvo ujutro, od 11 sati, na Trgu bana Josipa Jelačića gdje će se održati zajednička smotra pripadnika OS RH i Norveške kraljeve garde. Prije toga će Garda održati mimohod od Zrinjevca, preko Tesline ulice, Cvjetnog trga i Ilice do Trga bana Josipa Jelačića te zagrebačke Katedrale. Drugi nastup održat će se istog dana popodne, od 18 sati. Tom će prilikom Garda održati mimohod Glavnom alejom parka Maksimir uz pokaznu vježbu na livadi iza Vidikovca. Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveško, sva ta događanja su besplatna i primjerena za djecu. Tijekom programa bit će i ispaljivanja manevarskog streljiva, a norveško veleposlanstvo će publici osigurati i hrvatske te norveške zastavice.

———————–

———————–

Ovo je prvi puta da svjetski poznata Norveška kraljeva garda (Hans Majestet Kongens Garde – HMKG) gostuje u Hrvatskoj i prvi puta da će jedna strana vojska nastupati na javnim površinama u Hrvatskoj. Riječ je tu o postrojbi norveške Kopnene vojske razine bojne, koja ima dvojaku funkciju. Uz poslove tjelesne zaštite norveškoga monarha, oni su ujedno i osnovna postrojba obrane Osla, glavnog grada Norveške. Od njenih ukupno 5 satnija, ona rednog broja 3 posvećena je ceremonijalno-pokaznim djelovanjima, a kao vodove obuhvaća vojni orkestar, sastav bubnjeva i truba, te skupinu za izvođenje ceremonijalnih pokaznih vježbi.

Posebnu javnu pažnju u Norveškoj privlači i maskota čitave te kraljevske postrojbe – pingvin Nils Olav III. Riječ je o tradiciji započetoj prije točno 50 godina, kada je udomljen prvi takav pingvin, nazvan po kombinaciji imena poručnika Nilsa Egeliena, inicijatora ove akcije, i  imena kralja Olava V koji je Norveškom vladao od srpnja 1903. do siječnja 1991. godine. Prvi Nils Olav je svoj vojni put započeo kao maskota dobivši čin vodnika, a trenutni Nils Olav uz počasni čin Norveške vojske ponosno nosi i titulu viteza Norveške vojske. No, budući da je maskota bila usvojena prilikom posjete Garde tradicionalnoj priredbi Edinburgh Military Tattoo, Nils Olav i nadalje živi u Zoološkom vrtu škotskog grada Edinburgha, gdje ga prilikom svakog daljnjeg sudjelovanja u poznatoj vojnoj priredbi posjete njegovi usvojitelji. Tom prilikom Nils Olav obično primi i počasno unapređenje u činu, a izvrši i smotru Kraljeve garde.

Počasni dio Norveške kraljeve garde kao postrojba često putuje Norveškom i inozemstvom, te promovira Norvešku kroz pokazne vješbe i glazbene izvedbe svjetskoga glasa. Prije Hrvatske ona je bila u Ujedinjenoj Kraljevini, gdje su krajem svibnja sudjelovali u obilježavanju platinaste obljetnice kraljice Elizabete II u Londonu, da bi danas odradili i atraktivni nastup u Podgorici, iz koje onda stižu put Splita. U donjem videu možete ih čuti kako na putu do Londona 11. svibnja ove godine izvode poznati norveški svadbeni “Bruremarsj fra Lødingen”.

———————–

———————–

Slikaj ili snimi Gardu i osvoji nagrade!

Ne bi li dodatno promovirali gostovanje Norveške kraljeve garde u Hrvatskoj, rezultat dobre NATO suradnje dvije države, veleposlanstvo Norveške u Hrvatskoj organizira i prigodnu nagradnu igru. Naime, svi koji objave svoje snimke ili fotografije s događaja na Twitteru, Instagramu, Facebooku ili TikToku pod oznakom #norwayincroatia sudjeluju u kreativnom nagradnom natječaju u kojemu mogu osvojiti čak 30 knjiga norveških autora i druge promotivne poklone. Pročitajte Pravila. 

Kako napominju iz veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, zahvaljujući tvrtki Kongsberg će sva ta događanja biti moguće pratiti u prijenosu uživo putem YouTube kanala veleposlanstva.

Nakon mjeseci priprema, danas je u Norveškoj započeo je terenski dio (Live Exercise – LIVEX) NATO vježbe “Trident Juncture 18” (TRJE 18), koji će trajati do 7. studenog 2018. godine. Riječ je o međunarodnoj aktivnosti visoke vidljivosti, čiji je glavni domaćin Kraljevina Norveška, dok će se dio njenih zrakoplovnih aktivnosti odvijati i iznad Švedske i Finske, te pomorskih na Sjevernom i Baltičkom moru. Uz provjeru interoperabilnosti međunarodnih snaga u združenom djelovanju, te procjenu i potvrdu NATO Snaga za odgovor 2019 (Response Force 2019 – NRF19), vježbi je cilj praktično provjeriti i norveški nacionalni koncept totalne obrane. U svim ovim aktivnostima sudjelovat će oko 50.000 ljudi iz 29 NATO članica i 2 partnerske zemlje (već spomenute Republike Finske i Kraljevine Švedske), uz oko 250 zrakoplova, 65 plovila, uključujući američki nosač aviona “Harry S. Truman”, i još oko 10.000 raznih motornih vozila.

Prvi dan vježbe u Norveškoj, 25. listopada 2018. godine (photo by Jure Tepina, 24ur.com)

Zapovjednik vježbe “Trident Juncture 18” je admiral James G. Foggo III, zapovjednik Savezničkog združenog zapovjedništva snaga Napulj (Allied Joint Force Command Naples – JFCNP). Vježba TRJE 18  provodi se kroz tri faze: (1) razmještaj postrojbi od kolovoza do listopada, (2) terenski dio vježbe (LIVEX), od 25. listopada do 7. studenog, te (3) vježba na zapovjednom mjestu (CPX), zakazana od 14. do 23. studenoga 2018. godine. Nakon toga slijedi povratak postrojbi u svoje matične baze, krajem studenog i početkom prosinca ove godine. Kopnena komponenta LIVEX vježbe provodi se na području južno od Trondheima i sjeverno od Osla, mornarička uzduž norveške obale do sjevernog dijela Škotske, na Baltičkom moru i na Atlantskom oceanu, a zračna komponenta nad središnjim dijelom Kraljevine Norveške te dijelovima Kraljevine Švedske i Republike Finske.

Prema scenariju vježbe aktivira se članak 5 Sjevernoatlantskog sporazuma, te “Sjeverne snage” i “Južne snage” fiktivno ratuju jedne protiv drugih. “Sjeverne snage” predvodi Savezničko zapovjedništvo kopnenih snaga, kojeg čini sjeverna brigada iz Norveške, te brigade iz Kanade i Švedske. “Južne snage” predvodi njemačko/nizozemski korpus, kojeg sačinjavaju brigade iz Njemačke, Italije i Velike Britanije, a oba zapovjedništva snaga smještena su u Lillehammeru. U scenarij su integrirane i amfibijske operacije koje provodi Marinski korpus SAD-a, a norveška Nacionalna garda u vježbi sudjeluje sa snagama brzog odgovora.

Iz Oružanih snaga Republike Hrvatske u vježbi “Trident Juncture 18” od 30. rujna do 13. studenog 2018. sudjeluje 25 pripadnika satnije Razmjestivi komunikacijski modul (Deployable Communications Module – DCM) iz sastava Bojne veze HKoV-a, s ciljem pružanja komunikacijsko-informacijske potpore provedbi vježbe. U vremenskim razdobljima od 4. do 16. rujna i od 2. do 7. prosinca 2018. u vježbi sudjeluju i dva stožerna časnika Zapovjedništva za potporu OSRH kao članovi Združene logističke potporne skupine (Joint Logistics Support Group – JLSG). Njen je zapovjednik brigadni general HKoV-a Darko Pintarić, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org. Brigadni general Pintarić na vježbi sudjeluje od 17. rujna do 2. prosinca 2018., a Zapovjedništvo JLSG-a –  na čijem je čelu – smješteno je u gradu Sessvellmoen na jugu Norveške. Od pripadnika OSRH od 20. listopada do 24. studenog u vježbi sudjeluje i časnički namjesnik Zdenko Karasek kao nadzorni član (Watchkeeper) Združenog zapovjedništva namjenskih snaga (Joint Task Force Headqarters – JTF HQ) u sklopu Međunarodnog združenog operativnog centra (Combined Joint Operations Center – CJOC).

Doprinosi iz susjedstva

Oklopna vozila Slovenske vojske u Norveškoj, 22. listopada 2018. godine (photo by MoD Slovenije)

Slovenska vojska sudjeluje na vježbi TRJE 18 sa svojim snagama visoke spremnosti – motoriziranom satnijom opremljenom oklopnim vozilima Styr Pandur 6*6 (domaćeg naziva “Valuk”), dva helikoptera (jedan transportni i jedan za medicinsku evakuaciju), dijelom postrojbe za civilno-vojnu suradnju (CIMIC), postrojbom vojne policije i nacionalnim potpornim elementom. Zajedno je tu riječ o 241 pripadniku Slovenske vojske, pod vodstvom pukovnika Uroša Trinka. Troškovi ovog slovenskog djelovanja iznose oko 2 milijuna eura, a treba napomenuti i da je u sastav slovenskog kontingenta na vježbi “Trident Juncture 18” integriran i vojni doprinos iz Crne Gore.

Slovenska vojska u Norveškoj, 25. listopada 2018. godine (photo by Aleš Kocjan, Večer)

Dio kontingenta iz Crne Gore na putu u Norvešku, 18. listopada 2018. godine (photo by MoD CG)

Naime, Crna Gora je u Norvešku otposlala ukupno 33 pripadnika Vojske Crne Gore, koji su uglavnom integrirani u okvir kontingenta iz Slovenije. Glavninu njihovih snaga sačinjava pješački vod od 27 pripadnika, kojim zapovijeda poručnik Nikola Popović, a koji je uvršten u sastav već spomenute motorizirane satnije Slovenske vojske. Od preostalih šest pripadnika – jedan pilot, logistički dočasnik i vojni policajac bit će također pridodati slovenskim helikopterima, te postrojbi logistike i vojne policije, dok će se dva stožerna časnika priključiti zapovjedništvu talijanske brigade. Uz to, jedan će časnik iz Crne Gore biti i u organizacijskim strukturama vježbe, kao ocjenjivač, kontrolor. Iz Crne Gore se čulo da je spomenuti pješački vod inače u sastavu Prve pješačke satnije iz Nikšića, čija je kompletna oprema zajedno s četiri vozila još početkom mjeseca otpremljena brodom put Norveške. Postrojba je opremljena za djelovanje u ekstremno hladnim uvjetima te uvježbana i za izvršavanje zadataka u planinama. Ministarstvo obrane Crne Gore nije navelo planirane troškove ove aktivnosti.

U helikopteru Slovenske vojske nad Norveškom, 25. listopada 2018. godine (Photo by Damjan Vodenik, Slovenska vojska)

U okviru aktivnosti TRJE 18 sudjeluje i susjedna Mađarska, čije je vojno osoblje angažirano u Norveškoj od sredine mjeseca rujna ove godine. Ukupno 15 mađarskih vojnika će u okviru njemačko-mađarske logističke suradnje ondje postaviti i tijekom vježbe održavati strateško skladište goriva, tzv. Bulk Fuel Installation (BFI), kao dio opće mreže za opskrbu gorivom snaga u vježbi. Velik dio opreme ove specijalizirane logističke instalacije Mađarska je pribavila nedavno, kao dio Programa modernizacije svojih Oružanih snaga “Zrinyi 2026”. Također, ni Mađarska nije iskazala vrijednost svog sudjelovanja u vježbi “Trident Juncture 18”.

Mađarski logističari prije odlaska u Norvešku, 11. rujna 2018. godine (MoD Mađarske)

Za kraj, napomenimo i da će se tijekom provođenja vježbe, u utorak 30. listopada 2018. godine, u mjestu Byneset kod Trondheima u središnjoj Norveškoj, održati i Dan uvaženih gostiju, na kojem se očekuje dolazak oko 500 uzvanika, vojnih i civilnih nacionalnih i međunarodnih predstavnika, među kojima i iz OS RH. No, za razliku od nekih susjednih država, gdje su nacionalna ministarstva obrane organizirala odlaske novinara i terensko praćenje ove velike NATO aktivnosti, u Hrvatskoj izgleda da nije bilo takvih organiziranih inicijativa.

Tijekom kratke prigodne ceremonije, NATO Združena logistička potporna skupina (Joint Logistics Support Group – JLSG) preuzela je 1. listopada i službeno posao potpore predstojećem NATO vježbovnom događanju Trident Juncture 18 (TJ18). Zapovjedništvo NATO-logističara smješteno je u gradu Sessvellmoen – na jugu Norveške, oko 40 kilometara sjeveroistočno od Osla – a baš ondje je i hrvatski brigadni general Darko Pintarić iz ruku norveškog kontraadmirala Sverre Nordahla Engenessa (načelnika za operacije u norveškom Združenom stožeru) preuzeo uzde predstojećeg velikog posla opće potpore ovogodišnje NATO vježbe koju ponovo karakteriziraju “najvećom od Hladnoga rata”.

“Ova će nam vježba omogućiti demonstriranje i dokazivanje koncepta djelovanja Združene logističke potporne skupine; korištenje ovog multinacionalnog zapovjedništva i postrojbi će se pokazati efikasnijim za Savez“, kazao je Pintarić. “Iako je JLSG relativno mala komponenta unutar aktivnosti Trident Juncture, mi ostavljamo otisak širom velikog dijela ove prekrasne zemlje te igramo važnu ulogu u vježbi. Zajedno s norveškim vojnim organizacijama, agencijama i tijelima pod komercijalnim ugovorima, te uz podršku pojedinih Nacionalnih potpornih elemenata, kao jedan tim, mi smo prisutni svugdje ondje gdje oprema ili ljudstvo stiže u zemlju – bilo brodom, cestom, željeznicom ili zračnim putem. Bilo da ste u Fredrikstandu na jugu, u Andalsnesu na zapadu, u Hammernesoddenu na sjeveru ili kod Roerosa na istoku, JLSG ekipe će se truditi da osiguraju glatko funkcioniranje sveobuhvatne logistike“.

Pri tome će JLSG biti odgovoran za prevoženje tisuća ljudi, i oko 10.000 vozila, od njihovih točki ulaska u Norvešku, pa sve do lokacija na kojima trebaju sudjelovati u vježbi. Nakon vježbe, na JLSG je posao i da sve odveze iz države. Devetnaest nacija, uključujući tu i NATO partnere Švedsku te Finsku, stavile su svoje specijaliste i opremu u ruke NATO JLSG. Dio predstojećih izazova opisao je i norveški kontraadmiral Sverre Nordahl Engeness, zadužen za operacije u norveškom Združenom stožeru, uključujući tu tradicionalno nepredvidljivo norveško vrijeme u kasnu jesen, kao i potencijalne zastoje na uskim jednotračnim cestama po unutrašnjosti Norveške. Ipak, on je bio uvjeren da će JLSG uspjeti u svome naumu, kazavši “Biti će to glatki prijelaz. Zajednička komunikacija, zajednički rad i rješavanje problema kako oni nadolaze, to je ključ“. Ujedno je zaželio i sreću osoblju JLSG.

Istovar prve opreme za vježbu TJ18, kolovoz 2018. godine

Vježba Trident Juncture 18 službeno traje od 25. listopada do 7. studenog ove godine. Pa ipak, prva oprema za ovu aktivnost je u Norvešku krenula stizati još 18. kolovoza (talijanskim RO-RO brodom “Capucine”), dok će NATO JLSG svoj posao logističke potpore raditi još i početkom mjeseca prosinca ove godine, do kada će već većina ljudstva i opreme napustiti Norvešku. Riječ je o provjeri interoperabilnosti oko 45.000 vojnika iz ukupno 31 NATO i partnerskih država, uz 150 zrakoplova, 60 plovila i oko 10.000 motornih vozila. Naglasak ove vježbe je i na nordijskoj obrambenoj suradnji Norveške kao domaćina, te njihovih susjeda Švedske i Finske – država koje su posljednjih godina na veliko krenule reformirati i jačati svoje nacionalne obrambene sustave. Pri tome, posebno je istaknuta želja za provjerom norveškog “koncepta totalne obrane”, koji u praksi objedinjuje civilni Direktorat za civilnu zaštitu, norveško domobranstvo, te vojne postrojbe – od kojih se posebno istiće posao norveške obrambene logistike, koja ujedinjava potporu domaćim oružanim snagama i stranim saveznicima (uvelike logistički predstavljenim kroz NATO JLSG). Spomenimo da se paralelno sa spomenutom NATO vježbom Trident Juncture 18 (TJ18) na Baltiku održava i povezana mornarička vježba Northern Coasts 18 (NOCO18), kojoj je prema ustaljenom principu rotacije ovoga puta domaćin te vodeća nacija Finska.  

Često se vide teorije koje s visoka raspredaju o tome što je na državnoj razini dobro ili manje dobro, i tu obično nema mnogo dilema. No, problemi obično postanu vidljivi čim vrle teorije krenu prelaziti u praksu. I tu zapravo nije u pitanju veličina ili bogatstvo, nego se jasno vide razlike između smušenih i korumpiranih nasuprot sređenih i pravnih država. Jedan od jasnih primjera ovakve situacije možemo zorno vidjeti po pitanju javnih nabava, gdje nije tajna kako dobro organizirani postupak javne nabave, provođen pažljivo i centralizirano, može pribavljanjem veće količine kvalitetnih proizvoda sniziti ukupni trošak. Naime, jasno je da cijena gotovo bilo kojeg proizvoda ozbiljno opada usporedno s količinom kupljenoga, budući da uspostava masovne proizvodnje ruši dio proizvodnih troškova svakog pojedinog primjerka robe.

Kad se ovakav primjer, recimo, pogleda na praktičnom primjeru Lijepe naše, lako je istaknuti primjer Ministarstva obrane RH koje je uspostavilo relativno dobar sustav javne nabave roba za potrebe Oružanih snaga – gdje se početkom godine ugovaraju nabave, a proizvodi su razvijeni tako da ponude pristojnu kvalitetu i cijenu. Mnogo je tu posla obavljeno posljednjih godina, iako još mnogo toga i predstoji. S druge strane, nije teško zamijetiti postojanje i Ministarstva unutarnjih poslova u istoj toj Hrvatskoj, koje nije išlo spomenutim putem.

Potpisivanje ugovora o isporuci jurišnih pušaka VHS-2K za MUP RH, 17. studenog 2017. godine

Nije nikakva tajna da se odore i opremu za MUP RH godinama nije uspijevalo obnavljati na zadovoljavajući način. Uz to, jednom pribavljeni proizvodi i naoružanje hrvatskih policajaca tek su rubno odražavali činjenicu da u istoj državi postoji proizvodnja koja donekle usporedivim artiklima oprema nacionalne oružane snage. Tek u posljednje vrijeme MUP RH krenuo je barem donekle sređivati svoju opskrbu osnovnim potrepštinama, čemu vjerojatno treba zahvaliti isključivo osobi trenutnog ministra Davora Božinovića. S domaćim proizvođačima krenulo se u suradnju po pitanju čizama (iako pri tome zaobilazeći krug proizvođača koji rade za MORH), a u tijeku je i pribavljanje jurišnih pušaka iz Karlovca, umjesto dosadašnje dominacije stare robe i uvoznog oružja. No, iako su to za MUP RH epohalni koraci, kojima se polagano suzbija kronični kaos u resornom sustavu javne nabave, nema tu još ni glasa o mogućem usklađivanju opskrbe resora obrane i unutarnjih poslova – iako je to potez koji bi uz ikakvo usklađivanje povećao masu zajedničkih nabava te onda automatski smanjio i jediničnu cijenu takvih zajedničkih proizvoda.

Može i drugačije

Za razliku od Hrvatske, gdje se tek pokušavaju interno srediti i možda jednom ubuduće međusobno dogovarati MORH i MUP RH, za prave primjere usklađivanja javnih nabava treba pogled baciti na daleku Skandinaviju. No, kako se u subotu, 9. prosinca 2017. godine, moglo pročitati na specijaliziranom portalu Defense News, četiri nordijske države aktivno kreću u zajedničku javnu nabavu borbenih odora za svoje potrebe. Danska, Finska, Norveška i Švedska su u postupak ukupne težine oko 500 milijuna USD operativno krenule 2016. godine, a nove se odore planira isprobati te primiti u službu četiri države do druge polovice 2021. godine.

Za tu je svrhu pri NORDEFCO (regionalnoj organizaciji za nordijsku vojnu suradnju) temeljem prethodno sklopljenih tehničkih sporazuma 2016. godine osnovan namjenski projektni tim, pri već postojećoj Radnoj skupini za suradnju pri naoružavanju (NORDEFCO’s Cooperation Armaments Working Group). Spomenuti projekt Nordijske borbene odore (Nordic Combat Uniform – NCU) okupio je iskusne stručnjake za provođenje javnih nabava s područja obrane u svakoj od četiri države članice. Kako je pojasnio Sanna Laaksonen, specijalni savjetnik finskog Ministarstva obrane: “Trenutno vojne organizacije u svakoj od ovih nordijskih država imaju svoje vlastite sustave borbenih odora. U budućnosti, postojat će zajednička Nordijska odora s pripadajućom opremom“. Samo finsku investiciju u ovaj projekt procjenjuje se na oko 70 milijuna USD, a pokretači se nadaju kako će predstojeći javni natječaji za usklađenu opremu izazvati velik međunarodni interes, žestoku konkurenciju, a onda i niže cijene uz zadržavanje željene kvalitete.

Treba spomenuti kako se novom usklađenom Nordijskom borbenom odorom planira pokriti potrebe svih grana skandinavskih oružanih snaga, u muškoj i ženskoj varijanti, uz zadržavanje postojećih nacionalnih maskirnih uzoraka. Dok se i dalje planira odvojena nabava posebnih odora s balističkom zaštitom i pojedinih specijaliziranih tipova borbenih odora, osnovni temelj ocjenjivanja ponuda za usklađene Nordijske borbene odore bit će razina prilagođenosti ponuđenih odora ekstremnim klimatskim uvjetima. Pri tome, naravno, Finska, Norveška i Švedska imaju veće izražene potrebe za odorama prilagođenim ekstremno hladnim uvjetima Dalekog sjevera, nego ponešto južnije smještena Danska. Pa ipak, kako sve četiri nabrojene države aktivno sudjeluju i u međunarodnim misijama – traže se i varijante borbene odore prilagođene toplijim krajevima, pustinjama i džunglama.

O tome je ponešto imao za reći bojnik Ivar B. Selvig, voditelj čitavog projekta NCU i predstavnik Norveške kao vodeće nacije u ovom projektu: “Nordijske oružane snage djeluju u više ili manje sličnim klimatskim uvjetima. Norveška, Švedska i Finska imaju veće potrebe za odjećom prilagođenom Arktiku nego što to može imati Danska, i neke države imaju i posebne zahtjeve po pitanju korištenja odora u tropskim uvjetima. Ali, načelno, naše su potrebe iznimno slične“. Na to se nadovezao i brigadni general Peter Kølby Pedersen, zamjenik direktora u danskoj Organizaciji za obrambene nabave i logistiku, istaknuvši: “Zajednička nordijska nabava pruža nam više pojedinih prednosti. Ako ovaj projekt provedemo dobro, dobit ćemo napredak u kvaliteti za istu cijenu ili čak i bolju kvalitetu za nižu cijenu“. Dakle, spomenute četiri skandinavske države tu danas u praksi rade ono što državnim resorima Republike Hrvatske nije niti u dugoročnim planovima nekih dalekih, budućih reformi kronično slabog nacionalnog sustava javnih nabava.

Iako nije često da se na portalu Obris.org bavimo korporativnim preslagivanjima u međunarodnoj vojnoj industriji, jučer je u javnost dospjela vijest koju je s hrvatske perspektive teško previdjeti. Naime, norveška kompanija “Kongsberg Gruppen” (“Kongsberg Defence & Aerospace AS” – ili kraće KDA) odlučila je kupiti 49,9 posto finskog državnog poduzeća “Patria Oy”, čime će na sjeveru Europe nastati vojno-industrijski konglomerat po prihodima odmah iz švedske kompanije SAAB Corp. i njihovih 3 milijarde USD prodaje u 2015. godini. Ovaj je posao od posebnog značenja za holding “Đuro Đaković” iz Slavonskoga Broda – koje već godinama surađuje s finskom Patriom na proizvodnji oklopnih vozila za OS RH, kao i s norveškim Kongsbergom – proizvođačem oružnih stanica 12,7 mm Protector, za koje se RH već odlučila, ali i ponuđačem novih oružnih stanica od 30mm (Protector MCT-30) – što je kupnja koju MORH tek planira ozbiljno promišljati.

Finska je Vlada ukupnu vrijednost ove transakcije procijenila na oko 272 milijuna eura (305,6 milijuna USD), i ona će ovom prodajom ipak zadržati kontrolni udio od 50,1 posto kompanije Patria. Pri tome se očekuje da će po pribavljanju potrebnih dozvola nadležnih regulatornih tijela KDA ovaj posao dovršiti do kraja drugog kvartala tekuće, 2016. godine. Riječ je o kupovini dionica finskog koncerna, koja će biti riješena u gotovini i pokrivena financijskim instrumentom norveške banke DNB iz Osla. Napomenimo još i da će ovo novo industrijsko partnerstvo, sklopljeno time da je KDA kupio manjinski udio u finskome koncernu Patria, zapravo imati ukupno tri sastavna dijela. Naime, njime će biti obuhvaćeno i poduzeće “Nammo AS” – proizvođač streljiva i raketnih motora sa sjedištem u Norveškoj, koji je dosad bio u zajedničkome vlasništvu finskoga koncerna Patria i države Norveške (svatko po 50 posto udjela).

Kako se moglo čuti od Waltera Qvama, generalnog direktora norveškog koncerna KDA, industrijsko partnerstvo KDA-Patria-Nammo bi trebalo biti ozbiljan opskrbljivač finskog i norveškog tržišta vojnih roba:

Walter Qvam, generalni direktor norveškog koncerna Kongsberg Defence & Aerospace

“Formiranjem ovog industrijskog partnerstva, sastavljenog od poduzeća Kongsberg, Patria i Nammo, mi poduzimamo jedan proaktivni korak, ne bi li njime predusreli već tekući postupak konsolidacije u obrambenoj industriji. Ova transakcija predstavlja bitno jačanje naše nordijske i međunarodne pozicije. Ona jača profitabilnost i razvojne mogućnosti, te predstavlja važan korak u strategiji našeg obrambenog poslovanja“.

Slično se moglo jučer čuti i od finskog premijera Juhe Sipiläa, koji je ovaj posao ocijenio dobrim korakom u daljnjem razvoju ovog dijela finske privrede. Pri tome je posebno naglasio: “Vrlo smo zadovoljni posvećenošću Kongsberga poduzeću Patria… [Kongsberg] je financijski jaka i na burzi izlistana tvrtka, koja je u polovičnom vlasništvu države Norveške“. Ovaj posao, osim što dodatno povezuje obrambenu industriju u nordijskoj regiji, za Finsku je i od praktične važnosti – njime se zadržava kontrolni udio države, ali se ujedno doprinosi i provođenju šireg plana prodaje dijela finske državne imovine, kojim se ukupno planira namaknuti oko 1,6 milijardi eura za pokrivanje troškova mjera stimuliranja nacionalne ekonomije u Finskoj.

Spomenuta kupovina 49,9 posto udjela od norveškog KDA će  s finske strane biti ugovarana od Odjela za upravljanje vlasništvom (Ownership Steering Department – OSD), državnog tijela zaduženog za upravljanje investicijskim i strateškim udjelima države u poduzećima, ustrojenog pri Uredu premijera Finske. Treba napomenuti da je Finska već neko vrijeme tražila prikladnog međunarodnog obrambeno-industrijskog partnera za poduzeće Patria – sve tamo od prosinca 2014. godine, kad je europski “Airbus Group” prodao svoj udio od 26,8 posto dionica. Tada je kupovnim okupljanjem dionica poduzeća Patria država Finska ponovo stekla 100 posto udjela u tom koncernu.

U Hrvatskoj je finski koncern Patria prvenstveno poznat po svojim borbenim oklopnim vozilima 8*8 Patria AMV

Sa svojih 2.800 zaposlenih, Patria je u 2015. godini prijavila promet od oko 485 milijuna USD (oko 428,5 milijuna eura ili 3,8 milijardi NOK) i zaradu od oko 53,2 milijuna USD (oko 47 milijuna eura). Time je ona ujedno najveći proizvođač oružja i vojne opreme u Finskoj. Također, riječ je o jedinoj kompaniji u Finskoj koja ima sposobnost gradnje i sastavljanja vojnih zrakoplova, a budući se radi o poduzeću koje obavlja i velik dio poslova održavanja za Oružane snage Finske, nije čudo da ono ima i strateški značaj za tu državu.

Njen partner, norveški koncern KDA, je u 50-postotnom vlasništvu norveške države, dok još oko 25 posto udjela u njemu drže razni norveški fondovi i investitori. Poduzeće KDA je izlistano na burzi u Oslu, a posluje u četiri glavna područja: (1) obrambeni sustavi, (2) Protech sustavi (daljinski upravljane stanice obitelji Protector), (3) pomorstvo, te (4) nafta i plin. Matično poduzeće tvrtki KDA je “Kongsberg ASA”, koja ima oko 7.700 zaposlenih te je u 2015. godini prijavila prihode od oko 1,8 milijardi eura (17 milijardi NOK). Treći dio ovog budućeg sustava industrijskog partnerstva predstavlja poduzeće “Nammo AS”, koje ima oko 2.200 zaposlenih i u 2015. godini je prijavilo promet u vrijednosti 3,8 milijardi NOK (oko 428,5 milijuna eura) – otprilike kao i sam finski koncern “Patria Oy”.

Novonastalo partnerstvo KDA-Patria-Nammo trebalo bi biti jedan od vodećih proizvođača u vojnoj industriji nordijske regije, čije se ukupne prihode za 2015. procjenjuje na oko 1,42 milijarde eura (13,4 milijarde NOK).

Prema riječima Heikkija Allonena, predsjednika i generalnog direktora koncerna Patria, ulazak KDA kao bitnog manjinskog vlasnika tu otvara nova vrata i mogućnosti:

Heikki Allonen, predsjednik i generalni direktor finskog koncerna “Patria Oy”

“Mi u koncernu Patria smo vrlo zadovoljni našim novim manjinskim suvlasnikom i strateškim partnerom. Ovo otvara nove mogućnosti za razvoj našeg djelovanja, i utječe i na naše buduće strateške odluke. Dodatno, ovaj će razvoj situacije ojačati i položaj koncerna Patria kao bitnog igrača u nordijskoj regiji, i vodeće obrambene kompanije u Finskoj. Patria će i u buduće biti ključan dio finske obrambene industrije, osiguravajući tu i sigurnost opskrbe za budućnost“.

Ovaj ulazak strateškog partnera u vlasničku strukturu bi trebao ojačati i djelovanja koncerna Patria na međunarodnim tržištima, posebno pri natjecanjima za dodatne poslove prodaje borbenih oklopnih vozila, ali i na području održavanja opreme, protuzračne obrane i proizvodnje komponenti za zrakoplovnu industriju.

Dakle, pogledajmo malo detaljnije i moguću ideološku podlogu kompleksnog terorističkog napada u Oslu i na otoku Utøya 22. srpnja 2011.

2. Desna Norveška i bombaš

Od trenutka kada je utihnuo tutanj eksplozije u središtu Osla, započela su špekuliranja – kako o počinitelju, tako i o okolnostima koje su omogućile da ovakav teroristički napad bude izveden u samome centru jedne europske metropole. Počelo se javno preispitivati i otvorenost te liberalizam norveškoga društva, karakteriziranog i izuzetno aktivnom vanjskom politikom, članstvom u NATO savezu, te sudjelovanjem u čitavome nizu međunarodnih vojnih misija. Relativno niska stopa kriminala ondje je stanovništvu već tradicionalno davala osjećaj sigurnosti koji mnoge druge nacije ili nemaju ili nikad nisu ni imale. Uz to, ekonomski gledano, Norveška je već dugo jedno izuzetno bogato društvo, gdje naftna industrija i izvoz energije predstavljaju temelj dobroga života i tolerancije prema useljenicima. Donedavno ni vjerske razlike nisu bile izražene – iako se većina stanovnika piše evangeličkim kršćanima, tek oko 3 posto ukupnog stanovništva aktivno prakticira tu svoju vjeru, što je posebno i na europskoj razini. Sve su se te stvari polagano počele mijenjati posljednjih godina, kako pod utjecajem krize, tako i uslijed nagloga porasta broja stranaca i useljenika. Ove su promjene imale svog odjeka i na političkoj sceni Norveške, gdje je došlo do jakoga porasta desnih političkih opcija, neprijateljski raspoloženih prema imigrantima. Pri tome, ne mislimo tu prvenstveno na neonaciste i slične ekstremiste, na grupe koje po mišljenju stručnjaka u Norveškoj doduše postoje ali nisu jake. One u toj zemlji nisu uspjele profilirati istaknutih vođa te ostaju slabe i razjedinjen, usprkos aktivnim kontaktima s istomišljenicima u regiji (prvenstveno onima u Švedskoj).

Navodni templar i osvetnik bijele rase

Za razliku od tog rubnog desnog ekstremizma, bitno je lakše pratiti porast utjecaja masovnih desnih stranaka u Norveškoj. Tu prvenstveno treba spomenuti relativno radikalnu Progresivnu stranku (Fremskrittspartiet) – sve tamo od 1997. godine drugu po veličini parlamentarnu stranku u Norveškoj. Ova stranka, kojoj je od 1999. do 2004. aktivno pripadao i bombaš iz Osla Anders Behring Breivik, po svome je službeno istaknutome opredjeljenju konzervativno liberalna. Osnovana je 1973. godine kao pokret za smanjivanje poreza, a do danas je karakteriziraju sklonost „maloj državi“, tržišnome gospodarstvu i strožim mjerama javnoga reda, ali i aktivno protivljenje imigraciji u Norvešku. Upravo oko tog pitanja Progresivci su se u nekoliko navrata i lomili, a najviše početkom 1990-tih kada je iz okrilja stranke izletjelo liberalnije krilo, nakon čega je nacionalni utjecaj radikalizirane jezgre stranke ojačao. Od 1997. godine, pa sve do danas, Progresivna stranka kontinuirano je druga politička snaga u zemlji, s najmanje oko 15 posto biračkih glasova. Ipak, budući se radi o izrazito desnoj političkoj grupaciji, ostatak norveške političke scene ustrajno odbija imati išta s njima na nacionalnome nivou – to je Progresivce, inače relativno uspješne na lokalnim razinama, do danas zadržalo podalje od sudjelovanja u norveškoj Vladi.

Progresivna stranka, često uspoređivana sa Slobodarskom strankom Joerga Heidera u Austriji, strankom Front National Jean-Marie Le Pena u Francuskoj ili nizozemskom Pim Fortuyn Listom, već je 2006. godine ustanovila potrebu za ublažavanjem svoje javne slike, te je umjesto dugogodišnjeg predsjednika Carla Hagena na čelo stranke dovela novo lice – predsjednicu Siv Jensen. Dok nije jasno je li baš ta promjena ona koju bombaš iz Osla u svojim tekstovima opisuje kao “razblaženje i ovladavanje marketinških procjena javnih želja nad stranačkim entuzijastima“, vidljivo je da stranka pod njenim vodstvom lagano ali stalno dalje jača.

Upravo je aktivno protivljenje aktualnoj emigracijskoj politici u Norveškoj onaj element koji i dalje na neki način spaja Progresivnu stranku i njenog bivšeg simpatizera Andersa Behringa Breivika. Stranka je već od druge polovice 1980-tih imala brojne prigovore o ekonomskim i socijalnim aspektima norveške imigracijske politike, a vremenom su se na to vezala  i etnička te kulturološka pitanja. Od stava kako imigracijom u Norvešku stižu kriminalci, došlo se do zahtjeva za radikalnim smanjivanjem prihvata azilanata i zabranom pokrivanja za žene. Sve je to bitno različito od stavova ostatka norveške političke scene – posebice Laburista, mete prošlotjednih napada.

Dug, repetitivan i na momente spomenarski, Breivikov je tekst ipak prvenstveno dosadan

Sve te političke teme izrazito smetaju i Andersa Behringa Breivika, koji o njima opsežno piše u svojem pamfletu „2083 – Europska deklaracija neovisnosti“. Radi se o ogromnome tekstu, dugom preko 1500 stranica, kojeg je napadač na Oslo stavio na Internet nepuna tri sata prije eksplozije podmetnute bombe. Iako on u tekstu izlaže nekakvu svoju ideološku podlogu, radi se o jednom čudnom i zbrkanome djelu, napisanom na engleskom i potpisanom pseudonimom Andrew Berwick. Osim svojevrsnoga dnevnika pripreme napada na Oslo, ondje su sadržani traktati o islamu u Europi, o širenju imigranata i njihovom utjecaju na europska društva, ali i upute kako osnovati nekakvu „templarsku grupu“ boraca – svojevrsnu gerilu u stilu postrojbi o kojima je svojedobno pisao i Mao Ce-tung. Za te je gerilce Breivik razradio opremanje, upute za uspostavu poljoprivrednih pogona kao pokrića za akcije, ali i liste potencijalnih meta te motivacijske muzike. Takva objava manifesta, ali i detalji djelovanja i života norveškog ekstremiste Andersa Behringa Breivika gotovo da nameću njegovu podrobniju usporedbu sa zvijezdama američke scene domaćih terorista iz sredine 1990-tih godina.

S jedne strane, Anders Behring Breivik poprilično podsjeća na Timothya McVeigha, čovjeka koji je Vladinu zgradu u Oklahoma Cityu u travnju 1995. srušio bombom zasnovanom na nitratnom umjetnom gnojivu, sličnoj onoj prošlotjednoj iz Osla. Iako Norvežanin Breivik, za razliku od McVeigha, nema vojnoga staža – kod obojice se nazire ljubav prema vatrenome oružju i isti put klizanja iz šire zajednice u paranoični svijet globalnih neprijatelja na koje je potrebno  krvoločno udariti. Dok su McVeighu strani prvo postali redoviti poslovi, a onda je zbog nedostatne oštrine rekao „zbogom“ i američkoj Nacionalnoj udruzi strijelaca (National Rifle Association – NRA), te oružanoj organizaciji Michigan Militia, Breivik je raskrstio s gradskim životom, preselio na farmu (u poljoprivredni pogon kakvog opisuje kao idealnu krinku za izradu bombi) i ostavio se redovitog političkog života u strankama nedovoljne žestine za njegove nove ideje. Dok je McVeigh neprijatelja vidio u američkoj vladi, kao centru šire zle zavjere, Breivika smeta većina norveške i šire europske političke scene, popustljive prema multikulturalizmu i širenju imigranata koji, po njemu, sa sobom donose polaganu propast Zapadnoga svijeta. Uz usporedivu začudnost idejnih svjetova ove dvojice, njih ipak razdvaja stupanj obrazovanja i sklonost pisanju. Breivik je visokoškolski obrazovan, što ga razlikuje od McVeigha i donekle približava drugoj ikoni američkog tuzemnog terorizma – Tedu Kaczynskom zvanome Unabomber, pustinjaku i bombašu za kojim je FBI 18 godina vodio jednu od svojih najvećih potjera. No, tu paralele baš i nisu doslovne.

Osim načelne sklonosti pisanoj riječi, malo toga povezuje Teda Kaczynskog s Andersom Behringom Breivikom

Osim što se Breivik s diplomom iz Upravljanja malim poduzećima (Small Business Menagement) ne može mjeriti s genijalcem Kaczynskim – diplomcem s Harvarda, doktorom matematike i svojedobnim profesorom na kalifornijskome sveučilištu Berkeley – velika je razlika među njima i u općenitoj suvislosti. Iako su obojica objavili svojevrsne manifeste, programatske tekstove velikih pretenzija i kvazi-znanstvenoga tona – onaj Unabomberov je kratak (tek oko 115 stranica), promišljen, čitak i dovoljno zanimljiv da nakon autorova hapšenja bude višestruko i komercijalno objavljivan. Breivikov je tekst beskrajno duži, nemjerljivo konfuzniji i za čitanje zanimljiv prvenstveno raznim sigurnosnim službama – budući da na više mjesta spominje navodne prijatelje, partnere i istomišljenike iz niza europskih zemalja.

Velika je razlika između obojice spomenutih Amerikanaca i Andersa Behringa Breivika i u još jednom važnome elementu. Naime, i Timothy McVeigh i Ted Kaczynski osuđeni su samo za terorizam izveden podmetanjem bombi – jedan na smrt, a drugi na doživotni zatvor – dok njihova norveška paralela nije odoljela nakon eksplozije i osobno okrvaviti ruke, pucajući po nenaoružanoj i praktično bespomoćnoj mladeži. To je, posebno gledajući moguće američke uzore, zapravo čitavu stvar odmaklo od terorizma i primaklo ludilu naoružane djece i studenata po školama i sveučilišnim kampusima. Toliko o tome koliko je tanka granica između donekle objašnjivoga zločina i običnog krvoločnog ludila s minimalno rezona.

Seung Hui Cho, počinitelj masakra na američkom sveučilištu Virginia Tech 2007. godine, također nije odolio da medijskoj kući NBC News ne pošalje paket s manifestom, fotografijama i video snimkama