Kako se zadnjih dana moglo pročitati na internetskim stranicama Hrvatskog sabora, za danas ujutro u 9.30 bila je zakazana sjednica Odbora za obranu – matičnog radnog tijela hrvatskog parlamenta zaduženog za pitanja iz područja obrane. Kao predloženi dnevni red te, 5. po redu sjednice ovoga tijela u aktualnome sazivu Sabora, bile su navedene ukupno tri bitne radne točke: (1) Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o sudjelovanju pripadnika OS RH u misiji potpore miru „Resolute Support“ u Afganistanu, (2) Godišnje izvješće o obrani za 2015. godinu, i (3) Izvješće o provedbi Plana humanitarnog razminiranja i utrošenim financijskim sredstvima za 2015. godinu.

U trenutku otpočinjanja sjednice – kvorum!

Kao obrazlagatelji ovih tema pred saborski su Odbor jutros pristupili zamjenik ministra obrane Tomislav Ivić i Glavni tajnik Ministarstva Petar Barać. S druge strane stola, njima se trebalo pridružiti barem sedam saborskih zastupnika, ne bi li sjednica imala kvorum i mogla pravomoćno odlučivati o temama skupa. U trenutku službenog započinjanja sjednice, saborski su se zastupnici još okupljali, ne bi li baš u minutu oko 9.30 njih zaista i bilo sedam prisutnih – 5 iz vladajuće Domoljubne koalicije i 2 iz oporbe, uključujući tu i predsjednika Odbora Igora Dragovana (SDP). No, tada se saznalo da je tu zastupnik HSP AS Pero Ćorić samo u prolazu, budući da u isto vrijeme ima zakazanih i nekih drugih obveza (točnije, u isto vrijeme zakazani Odbor za izbor, imenovanja i upravne poslove), čime je broj prisutnih pao na nedovoljnih šest, a kada je onda otišla još i oporbena Tanja Vrbat (SDP) – u dvorani je ostalo definitivno nedovoljnih pet zastupnika.

Samo koju minutu kasnije – kvoruma ipak nema!

Ovo je stanje ubrzo izazvalo glasno negodovanje predsjednika Odbora Dragovana, koji je ustvrdio:

“… uredno smo, zadnja tri dana… podpredsjednika sam zamolio da vidi kad mu najbolje odgovara, s obzirom na važnost točaka, ali nažalost… S obzirom na to da imamo izuzetno dvije važne točke, jedno je pitanje Afganistana, i… ne mogu čekati. Oprosti. Prije dva dana smo se ogovorili da je danas sjednica“,

izgleda, sve to baš da bi se izbjegle ovakve i slične situacije.

Dolazak Željka Dilbera iz Domoljubne koalicije u dvoranu stanje je opet vratio nadomak kvorumu, ali to nije pomoglo – jednako kao što nisu pomogli ni apeli delegacije MORH-a da je tema brojnosti kontingenta u Afganistanu dovoljno bitna da se pričeka zastupnike i njihovo moguće okupljanje u neko skorije vrijeme. Naime, strpljenje oporbenog predsjednika ovog radnog tijela nije trpjelo daljnjih odgoda – tako da je oko 9.37 proglašena odgoda sjednice zbog nedostatka zastupničkog kvoruma. Kako teme s dnevnoga reda ne idu odmah danas na raspravu pred plenarnom sjednicom, Dragovan je obrazložio da će i njihova rasprava pred Odborom za obranu morati pričekati neko bolje doba tijekom idućega tjedna.

Doduše, samo koju minutu nakon otkazivanja sjednice, u prostoriju je pristigla i Ines Strenja Linić (Most), koja je skoro pa dala kvorum vladajućima. Nažalost, kako se tu od nje moglo čuti, Odbor je bio zakazan baš u vrijeme kad započinje i sama plenarna sjednica – a izgleda da je Most odlučio u sabornici biti prisutan u trenutku tog otvaranja, ne bi li tek onda njihovi zastupnici krenuli na pojedina radna tijela. Uz ovakvu praksu, Strenja Linić je na Odbor za obranu stigla samo gledati kraj razlaza svojih kolega, uz nadu da će se uskoro ipak ponovo okupljati na istu temu, ali u neko prihvatljivije doba dana.

Parlamentarne igre

Za rad spremni predstavnici MORH-a

Da bude jasno, današnja neuspješna sjednica Odbora za obranu protekla je u potpunosti sukladno parlamentarnoj radnoj praksi. Dapače, protekla je u skladu s najozbiljnijim zasadama te prakse, s prilično točnim vremenom početka skupa, umjerenim čekanjem potencijalnih sudionika, i bez korištenja ikakvih alternativnih praksi okupljanja zastupnika ili njihovih glasova. Dok se potpredsjednik Odbora Josip Đakić (HDZ) trudio da telefonom okupi zastupnike vladajućih, oporba je iskoristila svoje pravo i bila prisutna tek minimalno – u osobi predsjednika Odbora. U iole normalnim situacijama to i ne bi trebalo biti bitno – budući da vladajući ionako imaju brojčanu prednost dovoljnu za održavanje sjednica, kada se stvarno okupe i krenu raditi.

Naime, Odbor za obranu u teoriji ima 13 zastupnika – 7 iz kvote vladajućih i 6 oporbenih. Time vladajuća strana ima većinu (koja je ujedno i kvorum), dok oporba ima osobu predsjednika, koji može utjecati na rad Odbora svojim administrativnim ovlastima. Ta je prevaga vladajućih u aktualnom sazivu Odbora za obranu još i dodatno izražena kroz činjenicu da Odbor trenutno ima samo 12 članova, budući da oporba još nije ni imenovala čitavu svoju kvotu zastupnika, ostavivši jedno mjesto privremeno upražnjeno. Time na 7 vladajućih zastupnika trenutno dolazi još i 5 oporbenih, od kojih je prvi po važnosti predsjednik Odbora. Ako predsjednika ne bi bilo na sjednici, recimo radi spriječenosti, vladajući bi putem potpredsjednika iz svojih redova ipak mogli održati sazvanu sjednicu (koju je u iole redovnim okolnostima morao sazvati osobno predsjednik), a svojom većinom od 7 zastupnika imali bi i kvorum za odlučivanje. No, problemi počinju kada i uz prisustvo oporbenog predsjednika – vladajuća kvota ne bude u stanju okupiti svoju većinu. Upravo se to dogodilo danas.

Usprkos važnosti tema, u Sabor se dolazilo badava!

Vidjevši da kvorum zapravo ovisi o svakom pojedinom prisutnom zastupniku, odlazak Tanje Vrbat predstavljao je fini primjer parlamentarne igre oko kvoruma. U iole normalnim okolnostima to bi jedno zastupničko mjesto brzo bilo popunjeno, a sjednica bi se održala. Izostanak više vladajućih zastupnika tu je pomrsio računicu – posebice ako se ima u vidu očigledna činjenica da je potpredsjednik Odbora Đakić u svom nastojanju okupljanja zastupnika prvenstveno računao na vladajuće saborske zastupnike mimo stranke Most. Naime, da je bio u kontaktu i s Mostom, znao bi da Ines Strenja Linić dolazi na sjednicu, pa bi sa samo nekoliko minuta odugovlačenja ipak osigurao kvorum. No, očito da aktualni odnosi Domoljubne koalicije i partnera u zadnje vrijeme ne idu tako daleko da bi osigurali normalnu suradnju, pa makar i same teme iz resora obrane ne bile sporne među “suradnicima”.

Problemi RH parlamentarne prakse

Iako javnosti bitno, sjedenje na plenarnim sjednicama manje je važno

Naravno, današnje događanje pred Odborom za obranu ogolilo je još nekoliko problema koji bjelodano muče parlamentarnu praksu u Republici Hrvatskoj. Kao prvo, tu je činjenica da dijelu saborskih zastupnika nije jasno koji su im radni prioriteti u parlamentu. U svim normalnim situacijama, nakon glasovanja u plenarnome sastavu, drugi po važnosti posao trebao bi im biti rad u radnim tijelima Sabora – posao kojeg se manje vidi od samog sjedenja u sabornici (sa ili bez upaljenih televizijskih kamera), i kojim se ionako često pravda pustoš na plenarnim sjednicama. Tek nakon toga na red dolaze te famozne plenarne rasprave, koje su možda zgodne za dizanje prepoznatljivosti u narodu, ali bi zapravo bile i bolje/kvalitetnije/sadržajnije da u njima sudjeluju samo oni koji na pojedine specijalističke teme imaju štogod sadržajno za reći, a ne i svi zajedljivi ili dokoni u parlamentu. Kad smo utvrdili rang važnosti sjednica parlamentarnih radnih tijela u općem poretku poslova zastupnika – spomenimo i još jedan bolni problem u praksi Hrvatskoga sabora.

Često treba biti negdje drugdje!

Kao drugi veliki problem, pojavljuje se činjenica da Sabor zapravo u punini aktivno radi samo u doba kada su zakazane plenarne sjednice. Dakle, za rad svojih radnih tijela računa se da on zapravo i nije dovoljno atraktivan da privuče saborske zastupnike u Zagreb, na njihovo radno mjesto, pa se takve sjednice radnih tijela zakazuje samo u dane kada Sabor ima opće rasprave. Kako to baš i nije iznimno često, ispada da u baš te dane najednom nastaje gužva pojedinih sjednica brojnih radnih tijela, gdje se pojedina od njih trgaju za radne prostorije, uz česta preklapanja termina – što je posebno neugodno kada pojedini zastupnik završi s više istovremenih obveza na različitim mjestima. Upravo to se navodno danas dogodilo zastupniku Ćoriću, koji je onda bio prisiljen birati gdje će biti – i koji je odabrao nešto drugo (da li i važnije?), a ne Odbor za obranu. Da se takve stvari ne bi događale, u normalnim parlamentima sjednice radnih tijela itekako se održavaju mimo plenarnog postupanja – čime se onda dobije dovoljno vremena i prostora za detaljan pripremni rad, što jača i kvalitetu diskusije na općim sijelima zastupnika.

Kad vladajući ne drže kvorum, i predstavnici Vlade odlaze neobavljena posla

Kao treće, sam sastav radnih tijela u normalnim situacijama garantira da vladajući mogu sastaviti kvorum, koji pri tome ne ovisi o oporbenim zastupnicima. Time se u pravilu garantira redovit i donekle ozbiljan rad spomenutih parlamentarnih radnih tijela, na kojima oporba može slobodno odabrati kada i koliko želi sudjelovati – bez da o njihovoj prisutnosti redovito ovisi elementarno funkcioniranje tih radnih organa. Dakle, tu igru uvelike vode vladajući, koji na svojoj strani imaju i opću većinu te Vladu, dok su oporbi dopuštena sva sredstva ne bi li u takvim okolnostima uspjela na površinu dovesti i barem nešto svojih pogleda na teme rada. U njihova legitimna i svakodnevna sredstva postupanja spada i izostanak sa sjednica, administrativna kontrola sjednica (u granicama elementarne pristojnosti), ali i grupno pojavljivanje na tijelima – posebice kada tako iznenade vladajuće i budu u stanju svojim glasovima odlučiti pojedine teme. Nasuprot tome, na vladajućoj je strani osnovna odgovornost da okupi svoju većinu, i da njome osigura rad parlamenta i njegovih radnih tijela – što onda i oporbu tjera na sudjelovanje, ne bi li se i njihov glas ipak čuo. Upravo je ovo zadnje pravilo postupanja danas u praksi omanulo – dovevši do raspuštanja sjednice zbog manjka jednog zastupnika do kvoruma, bez da je itko (a posebno dopredsjednik Odbora iz vladajućih redova) znao da je barem jedna zastupnica vladajućih upravo na putu prema događanju.

Kako bilo da bilo, izgleda da će Odbor za obranu Hrvatskog sabora o navedene tri teme raspravljati idući tjedan – ako u međuvremenu nešto spektakularno opet ne potrese političku scenu RH, koja je i danas bila tako stabilna da su poneki novinari ostali u čudu da portal Obris.org uopće ide na sjednicu parlamentarnog radnog tijela dok, kako su oni tvrdili, “danas pada Vlada“.

Nakon jučerašnjeg priopćenja Ministarstva obrane povodom medijskih napisa o problemima teškom mukom remontiranih MiG-ova iz sastava HRZ-a, još dvije institucije očitovale su se o tom pitanju.

Potaknut brojnim medijskim upitima, to je učinio i USKOK, čije pomalo nepismeno priopćenje prenosimo u cijelosti:

„Povodom zaprimljenih upita novinara glede objavljenih informacija u jednom dnevnom listu vezano uz remont i nabavu borbenih zrakoplova MiG-21, odgovaramo kako USKOK, s obzirom na novo zaprimljene informacije, u koordinaciji s Vojnom policijom i PN USKOK-om provodi izvide odnosno kriminalističko istraživanje. (22. 3. 2016.) O rezultatima odnosno o državnoodvjetničkoj odluci javnost će biti pravovremeno obaviještena.

U odnosu na izjavu bivšeg ministra obrane i dokumentaciju koju je dostavio vezano za provedbu postupka javne nabave odgovaramo kako se ona odnosila samo na provođenje tog postupka za koje je ministarstvo zaključilo da je taj postupak proveden u skladu s propisima o javnoj nabavi.“

O ratnom se zrakoplovstvu razgovaralo i na Pantovčaku, gdje se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, u pratnji savjetnice za obranu i nacionalnu sigurnost Maje Čavlović srela s ministrom obrane Josipom Buljevićem, načelnikom GS OS RH generalom Mirkom Šundovom i ravnateljem Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, brigadnim generalom Ivicom Kinderom. Iako se iz potpuno nesadržajnog priopćenja zaključuje da je glavna tema jučerašnjeg sastanka bio teroristički napad u Bruxellesu, zadnja rečenica ipak otkriva i drugi, vjerojatno važniji razlog ovoga sastanka:

„Glavna tema razgovora bio je jutrošnji teroristički napad u Bruxellesu. Najoštrije su osudili neljudske i sumanute terorističke zločine koji su odnijeli ljudske živote. Naglasili su kako se moraju zaštititi ljudi te sloboda i demokracija kao temeljne europske vrijednosti i način života. Zaključili su kako Europa i svijet trebaju ostati odlučni u borbi protiv globalnog terorizma.

Razgovarali su i o pitanjima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske te dopuni Zakona o nadzoru državne granice i Zakona o obrani koji vojsci omogućuju da na granici pomogne policiji u rješavanju migrantske krize. Poseban naglasak u razgovoru stavljen je i na stanje u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.“

O remontu MiG-ova jučer se na press-konferenciji ponovno oglasio i HDZ-ov Josip Đakić, aktualni potpredsjednik saborskog Odbora za obranu. Baš kako je inicirao i održavanje tematske sjednice Odbora za obranu u prosincu 2014. godine, tako će Đakić ponovno zatražiti sjednicu istog tog odbora na istu temu.

„Cilj saborskog Odbora za obranu je pronaći pravu istinu, te da se hrvatskoj javnosti točno kaže s kojim to danas resursima raspolažemo koji štite naše nebo, te da vidimo da li je to bio skandal i najveća prevara i pljačka, koja je bila omogućena od strane tadašnjih najviših hrvatskih dužnosnika, te da li su bili direktno upleteni u skandal. Jasno želimo naglasiti da hrvatska država raspolaže s pravosudnim tijelima, kao i Vojnom sigurnosnom agencijom, od kojih tražimo o tome istinu, a ne da i dalje o tome šute i spavaju.“

Kako je na svojoj internet stranici prenio Informativni centar Virovitice, Đakić se podsjetio svojih tvrdnji na prosinačkoj tematskoj sjednici Odbora za obranu, i ponovio:

„Za samo ugovaranje posla tada se govorilo da je transparentno, a danas smo u sumnji da su nam nakon remonta poslani jemenski Mig-ovi. Da stvar bude gora, 11. prosinca 2014. godine kada je održana ta tematska sjednica saborskog Odbora za obranu, jasno je ukazan problem na kvarove aviona, koji su se događali za vrijeme njihova testiranja. Nama je kazano kako je tada najviša delegacija MORH-a bila u posjeti Ukrajini, koja se išla uvjeriti kako se obavlja remont tih aviona. Pitanje je zapravo, što je ugovorom ugovoreno, što nam je isporučeno, kakva nam je popratna dokumentacija dostavljena, te da li su neki od aviona 5 godina stariji nego što piše u dokumentaciji. Kada se vidjelo da se s remontom kasni, kada se vidjelo da su avioni neispravni, a jedan od njih se srušio, pitanje je zašto su tada o tome svi dužnosnici šutjeli. Što su povodom toga obavili Vojno sigurnosna služba, krim policija i njezin načelnik koji je bio član Povjerenstva, u stvari postavljam pitanje zašto se godinama skrivala istina o tome da remont nije kvalitetno obavljen, o čemu je sve znao i tadašnji ministar obrane.“

Osam mjeseci nakon što je HRZ primio 12 remontiranih MiG-ova, 5 ih je povučeno iz upotrebe, dok su na raspolaganju za letenje samo 3, ponovio je Josip Đakić navode iz današnjeg tiska. No čak i on trebao bi znati da se prošle godine nije srušio MiG remontiran u Ukrajini, već jedan od onih koji su ostali u RH jer im je slijedio otpis po povratku “ukrajinaca”.

Proteklih se dana puno čulo o svečanom mimohodu kojeg Republika Hrvatska organizira u Zagrebu, 4. kolovoza poslije podne. Pripreme su u punome tijeku – pješački se postroji okupljaju i vježbaju u okviru vojarne „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, dok se vozni dio uvježbava u vojarni „Josip Jović“ na Udbini. Sve je to proteklih dana bilo prezentirano medijima, a viđene su slike bile impresivne, te temeljito drugačije od ičeg što se javnosti pokazivalo proteklih godina. Naravno, čitava ta priča nije utjecala na dnevno funkcioniranje obrambenog sustava, a posebice ne na protupožarne aktivnosti koje bilježe masovno korištenje ukupnih vatrogasnih vojno-zrakoplovnih efektiva.

Pri svemu tome u oči upada i još nekoliko detalja. Kao prvo, jedva da se s tim mimohodom konačno došlo i do same pripreme. Kao što prvi snijeg redovito iznenadi zimske službe, tako je i svitanje 20. godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja zaskočilo Republiku Hrvatsku. Sve do ovoga proljeća nije bilo ni traga pripremama za njeno obilježavanje, a kada se do te teme konačno i stiglo, do samog datuma obilježavanja ostalo je tek malo više od dva mjeseca vremena. Pri tome, a kao drugo, čitavu temu mimohoda neprekidno prate raznolika sukobljavanja i nesporazumi. Na gomilu unutarnjepolitičkih prepucavanja oko toga jel’ uopće mimohod organizirati nadovezala se onda i vanjskopolitička sramota. Naime, manje od tri tjedna prije priredbe, i u praksi se pokazalo da tijekom internog kaosa hrvatske političke scene ni pozivanje stranih gostiju na tako smušeno zasnovanu svečanu državnu prigodu baš nije stvar koja ide sama od sebe. I konačno, kao treće, u dobroj hrvatskoj maniri, dok pripreme za priredbu žestoko nastoje nadoknaditi propušteno – ni dosadašnji prijepori o smislu i organizaciji čitave priredbe uopće nisu utihnuli – dapače, intenziviraju se!

Tko se to buni i zašto?

S jedne strane, treba zamijetiti da u Hrvatskoj ima nešto mirovnih aktivista. To su ljudi koji svakodnevno rade na pitanjima ljudskih prava, a često vode i borbu s državom koja deklarira europske vrijednosti ali ih u praksi ne provodi, te pravnim sustavom koji na papiru garantira razna prava koja se onda nikad nikome za stvarno ne daju. Ti su se malobrojni ljudi okupili u četvrtak, 23. srpnja, na Markovu trgu i prije sjednice Vlade RH ondje održali konferenciji za medije pod nazivom „Rat je gotov“. U njoj su izrazili kako ne vide smisao ikakvoga mimohoda na ratne godišnjice, kako smatraju da ovakva proslava samo operacije Oluja skreće pažnju sa stvarnoga kraja rata i procesa mirne reintegracije Istočne Slavonije, ali i neslaganje s retorikom o potrebi za ikakvim „drugim Domovinskim ratom“. S obzirom da  je tu riječ o skupinama civilnog društva koje se dugo, ustrajno i konzistentno zalažu za pojmove kao što su izgradnja mira, ljudska sigurnost, a protive svim militarizacijama i ratovima – takav stav uopće ne čudi, demokratski je pozitivan, te koristan za bolju raspravu o ovim temama.

S druge strane, bitno je manje korisno ono što se posljednjih dana na temu mimohoda nastavilo događati na hrvatskoj političkoj sceni. Tu je došlo do svojevrsnog ujedinjavanja radikalno lijevih i radikalno desnih opcija, gdje oni marginalni strše vrištavim stavovima, dok oni veći kao da prijetvorno šute uz stisnutu figu u džepu. S lijeve strane spektra, stranka „Održivi razvoj Hrvatske – ORAH“ i njena predsjednica Mirela Holy napravili su pauzu u sađenju cvijeća te predstavljanju stranačkih parfema (!?!?), ne bi li nabrzaka pokušali zajašiti i taj neveliki val spomenutih antiratnih demonstranata koji se protive vojnome mimohodu. Uz načelnu podršku mirovnim aktivistima, populistički su državnu svečanost 4. i 5. kolovoza krenuli uvezivati i s aktualnom ekonomskom situacijom u državi riječima: „Neprihvatljivo je da država troši financijska sredstva na paradu, a istovremeno ih zakida za druge važne socijalne probleme i gospodarska pitanja. Podsjećamo da se ova parada održava i u trenutku propadanja Imunološkog zavoda, koji je primoran svoje vrijedne resurse, čak 40 tona zaliha plazme, vrijedne 26 milijuna kuna doslovno bacati jer država ne čini ništa kako bi financirala nastavak njegovog rada koje je od javnog interesa“.

Doduše, u njihovom stranačkome priopćenju izdanom ovim povodom 25. srpnja upitnom se pokazuje i jedna malo konkretnija tvrdnja – ona da je ORAH ujedno i „… jedina politička stranka koja je javno izrazila protivljenje velikoj i rastrošnoj vojnoj paradi u trenutku financijske krize države i očigledne polarizacije društva koju rasprava o njoj proizvodi …“ – budući se na tu istu temu tri dana prije stranke ORAH uspjela oglasiti i „Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević“. U svom priopćenju od 22. srpnja predsjednik HSP AS Ivan Tepeš i glavni tajnik Pero Ćorić Hrvatskoj obznanili su:

„Pozivamo na bojkot tzv. vojnog mimohoda u Zagrebu 04.08.2015. godine koji se održava pod dirigentskom palicom i u režiji aktualnog premijera i njegovih suradnika. Pozivamo sve istinske domoljube da slijede primjer Marka Perkovića Thompsona i njegovog organizacijskog odbora proslave u Čavoglavama te se pridruže desetcima tisuća onih koji će u Kninu 05.08.2015. na veličanstven i dostojanstven način obilježiti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“.

Pri tome, ovi zahtjevi za bojkot mimohoda iz mini-stranke koja je posljednjih godina koalicijski partner HDZ-a, uopće nisu usamljeni na radikalno desnoj strani političkoga spektra u RH. Naime, nije velika javna tajna da proteklih dana u Hrvatskoj itekako dalje traju politička prepucavanja oko sadržaja i provedbe čitavog obilježavanja te 20. godišnjice Oluje. Riječ je tu prvenstveno o traženjima po pitanju državnog protokola proslave u Kninu – gdje se pravo na držanje govora pokušava izboriti silom, prijeteći izostankom s mimohoda u Zagrebu, kao i interventnim organiziranjem opet nekakvih pravovjernih proslava koje bi se održale paralelno onoj državnoj. Stvari su tu navodno došle toliko daleko da se i sudjelovanje „prvoboraca“ u programima nacionalne televizije krenulo proglašavati izdajom, a za račun Gorana Radmana i „njihove televizije“.

U tom je generalnom tonu i jučer pristigla odluka iz udruge Hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata Republike Hrvatske (HVIDR-a), navodno donesena 24. srpnja jednoglasno na Glavnome odboru HVIDR-e, a na prijedlog Predsjedništva ove udruge. Tu HVIDRA pod potpisom svog predsjednika Josipa Đakića (inače viđenijeg člana HDZ-a) ide putem HSP AS, te poručuje kako oni ne planiraju sudjelovati na vojnom mimohodu 4. kolovoza u Zagrebu, već samo na obilježavanju 20. obljetnice VRO “Oluja” 5. kolovoza u Kninu – koji je „jedino ispravno mjesto obilježavanja pobjede u VRO ‘Oluja’“, a gdje bi se njihovim članovima trebali pridružiti i svi hrvatski ratni vojni invalidi Domovinskog rata, da zajedno „na dostojanstven način proslave ovu obljetnicu u Kninu“. Kao navodni razlog za tu odluku HVIDR-a ističe već pomalo famozno pitanje odnosa Vlade RH prema hrvatskim braniteljima.

No, dok minoritne političke snage ovako gromko istupaju – glavna je oporbena stranka ovih dana tek ponešto tiša, usprkos činjenici da se neka vrst njihova stranačkog stava medijima prolomila još krajem travnja. Tada se putem medija čulo: „Iako četiri do pet milijuna kuna nije neki novac, to opet je novac i može se i bolje potrošiti. Uostalom, u vojsku se nije ulagalo i nema razloga za vojne parade. Poanta svega je da Milanović želi izbjeći kninski trg i zvižduke. Namjera mu je odraditi protokol na kninskoj tvrđavi i zbrisati u Zagreb“, dok se dodavalo i tvrdnju da su i veterani za proslavu Oluje u Kninu, a da će HDZ biti „ondje gdje to žele branitelji i narod“, te se dodatno paprilo tvrdnjom „Hrvatska je u tako očajnoj situaciji i možda bi se tek 25. obljetnica Oluje mogla slaviti i vojnim mimohodom, ali pod uvjetom da Kukuriku ode s vlasti i da HDZ oporavi gospodarstvo“.

Na te stavove od prije tri mjeseca, HDZ se masovno nadovezao u utorak, 21. srpnja – koristeći kao povod situaciju s međunarodnim bojkotom mimohoda u Zagrebu, na što se krenulo odgovarati s punih pet dana faktičnoga kašnjenja. Kao prvo se tu čulo Miru Kovača, međunarodnog tajnika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Na situaciju oko međunarodnog otkazivanja sudjelovanja na mimohodu Zagrebu, on je tog utorka prvo ponovio staru tezu oko toga da je već ranije „HDZ i njegov predsjednik Tomislav Karamarko govorio da je nametanje mimohoda u Zagrebu beskorisno“ – budući da po njima čitavo događanje služi isključivo Milanoviću za izbjegavanje suočavanja s „narodom u Kninu“. Na to je onda dodao i ponešto novoga kada je na stranačkoj konferenciji za tisak moguću suodgovornost predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović za nedolazak saveznika na mimohod, odbio pranjem ruku – tvrdnjom da je ona „zbog mira u kući“ i pokazivanja suradnje na mimohod pristala, podsjećajući kako je predsjednica još ranije iskazala rezerve prema toj priredbi. Ujedno, Kovač je punih pet dana nakon otvaranja teme međunarodnog bojkota vojnog mimohoda u Zagrebu naglasio i stav da „Vlada vodi operativu“, zamjerajući pritom izostanak „sondiranja terena“ prema saveznicima tko će doći, a tko ne.

Na to se istoga dana nadovezala Josipa Rimac, gradonačelnica Knina, ali ujedno i članica Predsjedništva HDZ-a, te od 12. svibnja i direktorica stranačke kampanje na predstojećim parlamentarnim izborima. Od nje se taj utorak moglo čuti da: „Ovo je deseta Oluja koju pripremam kao gradonačelnica i mogu reći da nikad manje nismo bili uključeni i nikad manje detalja nismo znali. A nikad se više nismo spremali – čitavu godinu se spremamo“. Pa ipak, samo tjedan dana nakon sukoba s ministrom obrane Kotromanovićem oko želje da MORH financira interventnu izgradnju parkirališta u Kninu i tvrdnji: „Pokazalo se kako je bio loš potez Vlade što u Odbor nije uvrstila i Grad Knin. Komunikacija Grada Knina s resornim ministrom Kotromanovićem je nikakva, ali još vjerujem da u idućih 20 dana možemo stići i sve pripremiti za proslavu Oluje“, Rimac je ipak naznačila određenu promjenu stava HDZ-a po pitanju dolaska vodstva stranke na mimohod u Zagrebu. Novi je tu stav izgleda ispao: „Ono što smo govorili ranije govorimo i danas. Mimohod je trebao biti za Dan oružanih snaga, a Oluju smo trebalo ostaviti u Kninu. Kako zagovaramo zajedništvo, ukoliko vodstvo HDZ-a dobije poziv, sigurno da će nazočiti 4. kolovoza na mimohodu“.

Bitno je radikalniji tog istog utorka, 21. srpnja u Velikoj Gorici, bio sam Tomislav Karamarko na osmoj po redu Klauzuri HDZ-a, onoj za 6. izbornu jedinicu. Tada se od njega na temu mimohoda i proslave u Kninu moglo čuti:

„A ono što najviše boli ovih dana – rasprave oko proslave Oluje. Izmislili su zagrebački mimohod ne bi li lagano počeli gušiti autentično, iskreno narodno veselje branitelja i naroda u Kninu. To je danas gospođa Pusić izjavila – da je trebalo smisliti novi oblik proslave koji bi se s vremenom „etablirao“. Lagano gasiti Knin, a u Zagrebu raditi vojnu paradu! S početnom cijenom od četiri milijuna kuna –  sada je i deset puta veća. Toliko o njihovim mjerama štednje! A na kraju – potpuni debakl vlade, diplomacije… Pozovu saveznike, a oni ih odbiju! Nakon 20 godina što smo oslobodili Domovinu – saveznici ne dolaze. Popustili, kažu, pod pritiskom srbijanske diplomacije. A gdje je bila hrvatska diplomacija? Trebali su se pripremati godinu dana! Međunarodni sud pravde u Haagu je dokazao da je agresija na Hrvatsku bila isplanirana u Beogradu! Hrvatska vojska je slomila velikosrpsku ideju! Vlada to ne zna objasniti saveznicima. Mi ćemo 5. kolovoz u Kninu slaviti svake godine s ponosom – sjećajući se svakog poginulog za Hrvatsku !“

Jedinstveni zahtjevi – raznolika podloga

Dok u ovome suglasju zahtjeva zapravo i ne čude glasovi s lijeva – budući je tu riječ o ljudima koji su načelno protiv i vojske, i  ratovanja, i vojnih proslava i oružanih pobjeda – pa onda ni njihov aktualni stav tu nije ništa novo, neočekivano, ni nerazumljivo. Malo je zanimljivije vidjeti kontinuirano politiziranje na ovu temu s desne strane političkog spektra u Hrvatskoj. Iako su tu, naime, mnogima usta konstantno puna velikih riječi, Hrvatske vojske, Domovinskog rata i dostojanstva predstojeće obljetnice – bitno je manje pažnje tu posvećeno dostojanstvu baš one djelatne vojske koja posljednjih dana na temperaturama od oko 40 stupnjeva cjelodnevno vježba za priličan nastup na državnome mimohodu. A riječ je tu, da ponovimo, o državnoj proslavi (bez obzira tko bio na vlasti), o državnom nastupu državne vojske, i o službenome prijenosu tog službenog događanja na televiziji – bez obzira, da li na javnim (državnim) ili privatnim kanalima. Ujedno, riječ je tu i o istoj onoj vojsci koja je dobila Domovinski rat, koja je svakoga dana za svoju domovinu spremna raditi te riskirati život – jedino što javni heroji velikih riječi danas pretežito više nisu u njoj, nego iz dubine raznih hladovina tjeraju visoku i nisku politiku na dnevnoj bazi.

Upravo zato je i svako bojkotiranje nedvojbeno opće državne proslave – s Vladom u Zagrebu i Kninu, a i s oporbom također (ako vjerujemo Josipi Rimac !?!) – jednostavno žalostan primjer skupljanja političkih bodova. Njime se dugoročno dovode u pitanje osnove službenog funkcioniranja Republike Hrvatske, osnove koje bi trebale biti neupitne bez obzira na političku orijentaciju aktualne vlasti. Ujedno se u dijelovima hrvatske društvene scene pokazuje i nedvojben izostanak poštovanja prema aktualnom djelatnome sastavu OS RH – gdje se teško može sakriti jedna duboka sebičnost u pristupu, koji vojsku od prije 20 godina smatra kao sve, a ovu današnju i aktualnu ipak kao nešto potpuno drugačije, manje vrijedno, pa čak i potpuno nebitno. A to je, gledajući rad te učinak tih ljudi, posebno žalosno. Naročito je to žalosno imamo li u vidu da je djelatna vojska uskraćena u mnogim pravima koje ostale grupacije ovoga društva smatraju prirodnima, od slobode govora i javnog istupanja do sindikalnog organiziranja radi zaštite radnih prava – te da je mimohod jedna od rijetkih manifestacija u kojoj oni ponosno mogu pokazati što zapravo rade, umjesto da svako malo samo slušaju „Vojsko, čisti snijeg!“ ili „Vojsko, puni vreće!“.

Jučerašnja 5. sjednica Odbora za obranu trebala je biti relativno rutinska – naći se 24. svibnja u 14.30, saslušati ponešto o Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava za 2011. godinu i odglasati da se svi slažu s tim, pomalo čudnim i šturim dokumentom. No, idilu je pokvario zastupnik HDZ-a Josip Đakić, i to sa dvije teme oko kojih je zaiskrilo – (1) potezanjem u medijima već spominjane priče oko ugovora o radu specijaliste za javne nabave Pribolšana, ali i (2) priče o navodnoj čistki koju MORH posljednjih dana navodno provodi nad nepodobnim ratnim veteranima i vojnim invalidima. Budući smo već zasebno promotrili pitanje g. Pribolšana i njegovog ugovora o djelu, pogledajmo sada detaljnije i tu teoriju o čistci osoba s “liste 31 časnika”…

Zaplet

Josip Đakić je pitanjima "zapaprio" 5. sjednicu Odbora za obranu

Prema Đakiću, inače predsjedniku HVIDRA-e i saborskog Odbora za veterane, izgleda da je Ministarstvo obrane sastavilo listu. Na toj se listi našao 31 časnik, sve od reda ratni veterani i vojni invalidi, kojima se – zasnovano na sumnji da su sposobni obavljati svoje poslove u obrambenome sustavu, planira nametnuti dodatni medicinski pregled – a onda, ako taj pregled ne prođu, poslalo bi ih se u penziju. Prema Đakiću, iako se radi o postupku sukladnom nedavno dopunjenom Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu (posljednja dopuna u NN 45/2012, od 20. travnja 2012. godine) – upravo svježina tog propisa, navodno mijenjanog baš radi obuhvata i spomenutog 31 časnika, kao i stroga primjena novog propisa – govore u prilog tezi o političkoj čistci nepodobnih veterana.

Višnja Tafra, zamjenica ministra obrane , te je činjenice postavila u potpuno drugačiji i ponešto kompleksniji kontekst. Prema Tafri, radi se o 31 osobi kojoj je još 1999. godine, ali za neke i godinama prije toga, utvrđena nesposobnost za rad. Odnosno, utvrđen im je određen postotak tjelesnih oštećenja, koji je nakon toga preveden u profesionalnu nesposobnost za rad – a na ime koje onda te osobe primaju i tzv. profesionalnu mirovinu, uz svoja redovna primanja. Konkretno, za jednog generala (Jutarnji list navodi prošle godine umirovljenog generala Josipa Stojkovića)  samo ta profesionalna mirovina iznosila je 6800 kn mjesečno, odnosno 81.600 kn godišnje, pa tako kroz više od deset godina. Dodatno, Jutarnji list navodi da su neki drugi s liste dobivali po 4000 kn mjesečno, a da na popisu ima i časnika iz Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA).

—————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————

Kulminacija

Višnja Tafra - drugačije svjetlo na problematiku "liste 31 časnika"

No, u Personalnoj službi MORH-a o tim zdravstveno-mirovinskim okolnostima nisu postojala saznanja, nego se tek ove godine utvrdilo postojanje rješenja za profesionalnu nesposobnost za rad kod te 31 osobe. Osobe koje su profesionalno nesposobne za rad trebaju odmah po utvrđivanju takvoga stanja rješenja o tome dostaviti svome poslodavcu – da bi on sagledao njihovu preostalu radna sposobnost i preraspodjelio ih na odgovarajuća radna mjesta. No, to ni jedna od spomenute 31 osobe nije učinila do trenutka kad je MORH u kontaktu s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje sam otkrio stanje stvari. Svo to vrijeme, dok su te osobe primale profesionalnu mirovinu (zapravo posebno davanje na ime nakanade za gubitak sposobnosti), one su se i dalje vodile kao potpuno sposobne djelatne vojne osobe (DVO), primale punu redovitu plaću, a većinom izgleda i radile kao da spomenutog papirnatog invaliditeta nema.

A o kakvoj se šemi radi, govori i primjer kojeg je Tafra navela pred Odborom – naime, “na jednom od tih rješenja piše: brigadiru HV zabrana rada na terenu, i nošenja tereta većeg od 4 kg. Taj naš brigadir bio je zapovjednik hrvatskog kontingenta u operaciji ISAF!“. Samo Bog zna kako je on ta svoja ograničenja pomirio s teretom pakiranja, dugog puta i terenskoga rada od ukupno 6 mjeseci, koliko traje rad pojedinog kontingenta u toj misiji. Nadalje, Tafra je specificirala i formalne probleme koje je MORH imao s tom osobom i njegovim ISAF mandatom:

“Kad smo mi to saznali, jednostavno kao poslodavac smo se zabrinuli – iz razloga jer smo se mi mogli naći u poziciji da nas je taj isti zaposlenik mogao tužiti na način da kaže: ‘Poslali ste me’ – iako kod nas još uvijek postoji princip dragovoljnosti, na način da je on bio zapovjednik hrvatskog kontingenta sa svim zdravstvenim ograničenjima koje propisi u OS ne dozvoljavaju“.

Nakon ustanovljavanja da postoji 31 takav slučaj, MORH je proveo konzultacije i s Ministarstvom zdravlja, i s HZMO – gdje je Obrani sugerirano da se takve osobe mora “još jednom provući kroz sustav – znači ocjenu sposobnosti za djelatnu vojnu službu” – i ukoliko one budu nesposobne za djelatnu vojnu službu, a što je za pretpostaviti, da će im ta djelatna vojna služba prestati. Pri tome, riječ je o osobama koje u pravilu već i ispunjavaju uvjete za izlazak iz sustava OS, s obzirom na količinu staža kojeg su u svom radnome vijeku prikupile.

Peripetija i rasplet

Zastupnik Đakić svoje je pitanje o “progonu” spomenute 31 osobe dopunio i upozorenjem da se u spomenutoj situaciji MORH otvara za tužbe, čiji bi gubitak mogao biti skup – što bi posebno bolilo u ovo doba krize. Osim toga, napomenuo je da su dobiveni odgovori bili početnički, a da se kod spomenutih ljudi zapravo ne radi o čitavoj nekoj dodatnoj mirovini, već da oni dobivaju samo neku razliku između plaće i određene vrijednosti profesionalne mirovine. Na to mu je Višnja Tafra zahvalila na brizi, napomenula da u protekloj godini ni jedna od tužbi koje su u vezi MORH-a završile na Upravnom sudu nije bila izgubljena – te da se nada da će tako biti i sa ovom 31 osobom, koja će izgleda biti ocijenjena nesposobnom za djelatnu službu, za što se bila spremna okladiti i u ručak. Po pitanju čistki, Tafra je za kraj izjavila:

“Ovo što vi stvarno insinuirate, to me silno žalosti, da je riječ o bilo kojoj vrsti čistke – nije nam to ni na kraj pameti. Osoba koja je dobila razliku, kako vi govorite, trebala je poslodavcu prijaviti to što je dobila, da bi mogla biti ocijenjena njena preostala radna sposobnost za djelatnu vojnu službu. To nikada nije učinjeno, nitko od njih. Oni koji su bili na ocjeni sposobnosti nikada nisu pridonijeli medicinsku dokumentaciju osnovom koje su dobili ovo rješenje. To vam je osnovni problem, to smo uistinu provjerili. Zato stvarno moram reći da mislim da moji odgovori nisu početnički. Ja 26 godina radim u sustavu obrane, jako ga dobro poznajem, i jednostavno ne mogu prihvatiti vaše obrazloženje da je ovdje riječ o čistci – o bilo kojoj vrsti čistke“.

—————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————

Iako je na saborski Odbor za obranu došla braniti Godišnje izvješće o spremnosti obrambenog sustava, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra neočekivano je, a zahvaljujući na provokacije spremnog HDZ-ovca Josipa Đakića, progovorila o tzv. „slučaju Pribolšan“. Ime Branka Pribolšana već danima puni novinske stranice, prema Tafri potpuno neopravdano s obzirom na njegov dosadašnji učinak, ali i na donedavnu praksu Ministarstva obrane da po sličnom principu – otpremnina u džep, a honorarni posao u ruke – angažira čak i neke visoko pozicionirane generale. Samo u prošloj godini, MORH je na ugovore o djelu potrošio 2 i pol milijuna kuna.

Peta je sjednica Odbora za obranu neočekivano krenula svojim putem

“Mijenjam 300 tisuća za stručnjaka za nabave”

Branko Pribolšan u svojoj radnoj karijeri dogurao je od mjesta načelnika jednog od ukupno 6 odjela koji se bave javnom nabavom. Kao zaposlenik Ministarstva obrane iskoristio je nedavno mogućnost da uz poticajnu otpremninu pridonese procesu smanjenja ljudi, budući je novim Pravilnikom o unutrašnjem ustroju Ministarstva obrane broj tamošnjih radnih mjesta smanjen za 200. Ljudi su se mogli javiti dobrovoljno, a među takvih 89 bio je i Pribolšan, s određenom otpremninom od 300 tisuća kuna. Istodobno, kako bi od sada pa nadalje izbjegli uvijek, iz godine u godinu, iste prigovore Državne revizije – u MORH-u su odlučili pozabaviti se javnim nabavama, kako bi ih konačno počeli provoditi po jasnim i nedvosmislenim natječajima. No, od 10-ak kontaktiranih stručnjaka za javnu nabavu, niti jednome se nije išlo raditi u javnu upravu, u problematičan sektor, s plaćom bitno nižom od one koju primaju na svojim trenutnim radnim mjestima. U takvoj situaciji, Pribolšan je i opet dobrovoljac – javio se ministru Kotromanoviću i ponudio svoje usluge, gratis, do kraja godine. Uz samo jedan uvjet – da sada ode iz sustava, kako bi mu ostala već spomenuta otpremnina. Uvjet mu je ispunjen, a kako bi se formalizirali odnosi s Ministarstvom obrane, Pribolšan je dobio i ugovor o djelu, s minimalnim iznosom honorara od 4 tisuće kuna mjesečno. „Kad gledate dobit koju smo dobili, znači uštedu novca, u odnosu na 4 tisuće kuna koje smo dali, smatram da je to dobit za MORH“, smatra Tafra, napominjući da Pribolšan još uvijek nije ni dobio svojih 300 tisuća kuna otpremnine. „Da ga nismo pustili iz sustava, znate što bi nam radio sindikat? Rekao bi nam da postupamo neravnopravno“; ogorčena je Tafra na Sindikat državnih službenika, koji zbog honorarnog angažiranja Pribolšana traži od Ministarstva uprave inspekcijski nadzor u MORH-u.

—————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————

Čovjek koji se zna pogađati….

Posljednjih 5 mjeseci, Branko Pribolšan navodno radi čuda – do sada je, tvrdi Tafra, MORH-u uštedio barem 5 milijuna kuna. To, izgleda, i nije neko čudo, uzme li se u obzir da pojedini natječaji za nabave u MORH-u nisu rađeni još od 1999., da je zadnji ugovor za linijski prijevoz vojnika sklopljen 2005. godine, dok premije osiguranja za vojnike koji idu u misiju ISAF nisu mijenjane od njihovog prvog odlaska u Afganistan 2003. godine. Ove je godine upravo Pribolšan osigurao kod Croatia Osiguranja znatno povoljnije osiguranje za sve vojnike koji sudjeluju u nekoj od mirovnih misija, kao i za djelatne vojne osobe oko pojedinih rizika. Izmijenjen je i do sada izuzetno nepovoljan ugovor sa ZET-om za prijevoz u gradu Zagrebu. Pribolšanu je povjereno i pregovaranje s mobilnim operaterima o korištenju MORH-ovih releja, baš kao i predaja 8 kuhinja i pripadajućih 89 zaposlenika poduzeću Pleter.

Nedavno je na web stranicama Ministarstva obrane osvanuo Godišnji plan nabave za 2012. godinu, a do 01. listopada treba biti napravljen i plan nabave za sljedeću, 2013. godinu. To je opet na sebe preuzeo Pribolšan, budući se do sada plan nabave za tekuću godinu donosio tek u travnju. S takvim kašnjenjem, pojasnila je Višnja Tafra, proces javne nabave nije se uspijevao završiti do kraja godine, zbog čega se vršio pritisak na dosadašnje ministre da poslove zaključuju izravnom pogodbom, uz avansno plaćanje, kako ne bi izgubili novac dodijeljen za tu proračunsku godinu. Radilo se tu o praksi koja gotovo da vrišti sumnjama na korupciju.

—————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————

Slučaj Pribolšan otvara i neka pitanja o funkcioniranju sustava MORH

Poučak

Pribolšan je možda stvarno čudotvorac, ali neka pitanja nameću se sama od sebe. Prvo – ako su do sada javne nabave bile rak rana Ministarstva obrane, kakvu odgovornost u tome ima i sam Pribolšan, kao MORH-ov „stručnjak za nabave“? Drugo – ako je samo jedan čovjek u 5 mjeseci u stanju napraviti ono što 6 raznih uprava, središnjica i odjela za javnu nabavu nije moglo godinama, kada će se sva ta gomila birokratskih nakupina raspustiti i otići iz sustava? Treće – ako su svi oni toliko nesposobni, tko su ljudi koji su ih takvima učinili? Dio odgovora mogao bi ponuditi i nedavno javno objavljeni Pregled sklopljenih ugovora i njihova izvršenja za 2010. , koji smo na portalu Obris.org s veseljem načeli, a željno očekujemo i pregled za prošlo godinu, kao i za sve godine do sada.

Međutim, ne treba amnestirati ni aktualni vrh Ministarstva obrane – ako ništa drugo, uz svu dobru namjeru, napravili su političku štetu koaliciji na vlasti, a sebe, nakon samo 5 mjeseci, učinili nevjerodostojnima i „istima onima prije“. Zato bi bilo bolje da drže fige da će im Pribolšan uštedjeti ne još 5, nego barem 10 milijuna kuna, kako bi ovaj manevar barem donekle dobio opravdanje.-