Na temelju zajedničkog istraživanja s izraelskim listom Haaretz, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) objavila je u utorak 05. kolovoza da je Srbija u prvoj polovici ove godine u Izrael izvezla streljivo ukupne vrijednosti oko 55,5 milijuna eura, što je više nego tijekom cijele 2024. kada je izvoz dosegnuo do tada rekordnih 47,9 milijuna. Ovu informaciju prenijeli su i brojni regionalni mediji u jeku općeg „trenda“ prekida vojno-sigurnosne suradnje s Izraelom više zemalja zbog teške humanitarne  situacije u Gazi. O prekidu vojne i sigurnosne suradnje Hrvatske i Izraela nedavno je pisao i portal Obris.org. Podsjetimo – predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u svibnju je naložio prekid svih oblika vojne suradnje između hrvatske i izraelske vojske, potvrdio je 2. kolovoza glasnogovornik Ureda predsjednika Nikola Jelić. S tom odlukom upoznati su i članovi Vijeća za obranu na sjednici održanoj 23. svibnja. Prvog kolovoza ove godine i Vlada Republike Slovenije zabranila je izvoz, uvoz i tranzit oružja u Izrael, objavio je premijer Robert Golob te dodao da je Slovenija prva europska zemlja koja se odlučila na takav potez. Početkom srpnja Jerusalem Post u svom uvodniku izražava ogorčenje time što većina zapadnih zemalja – uključujući Italiju i Njemačku – odbija Izraelu prodati streljivo i drugu kritičnu opremu. Međutim, dodaje Jerusalem Post, “na kraju su samo tri neočekivana partnera popunila tu prazninu: Mađarska, Srbija i Češka.”

“Nigdje politički jaz nije bio jasniji nego u Beogradu. Srpski državni izvoznik, Yugoimport SDPR, dramatično je povećao isporuke nakon listopada 2023. Balkanski mediji pratili su niz teretnih letova koji su povezivali srbijanske zračne luke i izraelske baze: samo u srpnju 2024. otprilike 7,3 milijuna eura oružja i streljiva otišlo je u Izrael. Do kraja godine ta se brojka popela na oko 23,1 milijun eura, a srbijanski dužnosnici na kraju su zbrojili 42,3 milijuna eura izvoza u 2024., u odnosu na samo 1,4 milijuna eura prethodne godine,”

napominje Jerusalem Post. Većinu pošiljki iz Srbije činile su topničke granate kalibra 155 mm, a  Aleksandar Vučić rekao je lokalnim medijima da je Beograd “ubrzao isporuke” kako bi pomogao Izraelu da nadoknadi sve manje zalihe, zbog čega ga učestalo  kritiziraju njegove zapadne kolege. Odnosi Srbije i Izraela, o kojima je prije nekoliko godina pisao portal Obris.org, bili su korektni, često simbolični, a nikad  pretjerano prijateljski.

Kako u svom istraživačkom tekstu navode BIRN i Haaretz, među kupcima streljiva iz Srbije je renomirana izraelska tvrtka Elbit koju je izvjestiteljica UN-a o stanju ljudskih prava na okupiranom palestinskom teritoriju Francesca Albanese u svom izvješću označila kao profitera genocida koji traje u Gazi. Također se navodi da se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 6. lipnja u intervjuu za Jerusalem Post “iznenađujuće pohvalio da je Srbija jedina zemlja u Europi koja prodaje streljivo Izraelu“. Par tjedana kasnije, točnije 23. lipnja, na pitanje novinara je li Srbija izabrala stranu u izraelsko-iranskom sukobu time što izvozi streljivo u Izrael, Vučić je tada rekao da je država obustavila izvor oružja i streljiva: “Sada ne izvozimo ništa. Sada smo zaustavili sve i moraju biti posebne odluke, ukoliko će nešto ići“, kazao je tom prilikom Vučić. No samo nekoliko sati nakon što je Vučić proglasio moratorij na izvoz, na beogradski aerodrom “Nikola Tesla” sletio je izraelski teretni zrakoplov Boeing 747, a idućeg dana poletio je ka izraelskoj zrakoplovnoj bazi Nevatim, navodi se u istraživanju, pozivajući se na sustav Flightradar24. Na pitanje o letu tog zrakoplova kasnije tog dana, Vučić je uzvratio: “Ne pada mi na pamet da kažem šta je uzletjelo, a šta je sletjelo“.

Ilustracija u Jerusalem Postu, temeljena na Open AI

BIRN navodi da je do tih podataka došao iz uvida u carinske dokumente, dodajući da se datumi izvoza iz prve polovice 2025. poklapaju sa 16 izraelskih letova iz Beograda prema zračnoj bazi Nevatim, koje su novinari identificirali na nekoliko mrežnih stranica koji uživo prate avionske letove. Osim državne tvrtke koja se bavi prodajom naoružanja i vojne opreme Jugoimport SDPR, još pet srpskih privatnih kompanija izvozilo je streljivo ili oružje u Izrael tijekom posljednje dvije godine, objavio je ranije beogradski tjednik Radar, dok BIRN i Haaretz otkrivaju da su dvije od tih pet tvrtki – “Edepro” i “Romax Trade” – ove godine izvozile streljivo dvama poznatim izraelskim sigurnosnim kompanijama koje među svojim klijentima imaju Izraelske obrambene snage (IDF). Jedna od te dvije tvrtke – IMI Systems, u vlasništvu je Elbit Systems, jednog od najvećih izraelskih proizvođača naoružanja.

U izvješću posebne izvjestiteljice UN-a za Zapadnu obalu i Gazu Francesce Albanese, objavljenom 30. lipnja, Elbit Systems je spomenut među kompanijama za koje je aktualni genocid postao unosan posao, navodi BIRN na temelju istraživanja s izraelskim listom Haaretz. Izrael ustrajno negira optužbe za genocid koje sve češće stižu s brojnih međunarodnih adresa. Srbija pak izbjegava objaviti bilo kakve službene podatke o izvozu oružja i streljiva u Izrael, odbijajući zahtjeve za pristup informacijama od javnog značaja koje je BIRN podnio u ožujku 2024. i 30. srpnja 2025. godine, navodeći da su tražene informacije strogo povjerljive. Podatke je na iste zahtjeve odbilo dostaviti srbijansko Ministarstvo unutarnje i vanjske trgovine.

Sjednica Savjeta za nacionalnu sigurnost (Photo: MO RS)

Ono što se može primijetiti jest da je ova informacija još jedna neugodnost za srbijanskog predsjednika nakon potvrde presude suda BiH i kazne predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku te višemjesečnim prosvjedima protiv režima u Srbiji. Nije prošlo ni puno vremena otkad je Vučić stopirao izvoz streljiva u Ukrajinu, potaknut “packama” iz Moskve. Nakon što je formirano povjerenstvo koje je kao trebalo istražiti ruske tvrdnje o srpskoj prodaji streljiva i druge opreme ukrajinskoj vojsci, Ministarstvo obrane RS je 23. lipnja službeno objavilo da takvih poslova više neće biti, odnosno “ubuduće za izvoz naoružanja i vojne opreme proizvedenog u tvornicama odbrambene industrije, pored suglasnosti ostalih nadležnih ministarstava i agencija, bit će obavezna i suglasnost Savjeta za nacionalnu sigurnost u skladu sa člankom 16. stav 4. Zakona o izvozu i uvozu naoružanja i vojne opreme.” No ovo pravilo, čini se, vrijedi za Ukrajinu, ali ne i za Izrael.

Snježana Dukić, suradnica portala Obris.org i Hrvatskog vojnika, dobitnica je godišnje nagrade za najbolji članak objavljen u nekom vojnom časopisu – članu Europskog udruženja vojnih novinara (European Military Press Association – EMPA). Dukić je nagrađena za tekst „Računalnom tehnologijom protiv PTSP-a“ („Combating PTSD with computers“), objavljen u Hrvatskom vojniku broj 490 (od 31. prosinca 2015. godine), a onda i u glasilu hrvatskog Ministarstva obrane na engleskom jeziku CROMIL broj 15, iz svibnja 2016. godine. Pri tome, važno je napomenuti da je riječ o tekstu nastalom temeljem istraživanja koje je autorica prethodno provela za potrebe pisanja dva ponešto veća tematska članka na portalu Obris.org.

Naime, Ministarstvo kulture je temeljem „Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima za 2015. godinu“ kao jedan od radova financiralo i projekt „Moderne tehnologije u psihoterapijama“ autorice Snježane Dukić. Temeljem istraživanja iz okvira tog projekta, na portalu Obris.org objavljena su dva njena rada – „Milijuni tableta ne mogu izliječiti PTSP“ (od 25. rujna 2015.), te „PTSP je civilni poremećaj“ (od 28. rujna 2015. godine).

Oba rada bave se istraživanjem PTSP-a ne samo kao bolesti koja pogađa bivše ratne veterane, već i brojne druge civilne skupine, te liječenjem i ublažavanjem PTSP-a novim metodama i tehnologijama, koje u Hrvatskoj razvija Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu. Oba ova teksta objavljena na portalu Obris.org bila su iznimno zamijećena, te je zbog zanimljivosti teme i pojačanog interesa publike autorica Snježana Dukić bila zamoljena da o istoj temi piše i za Hrvatski vojnik. Upravo je taj kasniji, ponešto kraći tekst preveden na engleski za potrebe časopisa CROMIL, osvojio europsku nagradu za najbolji tekst.

EMPA (European Military Press Association) je godišnju novinarsku nagradu dodijelila na svom 37. kongresu, održanom od 14. do 16. rujna u Norveškoj. Osim teksta Snježane Dukić iz Hrvatskog vojnika (koji je član EMPA-e), bila su nominirana još 4 teksta, od toga 3 mađarska: „Documents from a Battered Folder“, autora umirovljenog pukovnika Zoltana Kissa, objavljen u Honved NCO Journalu; „Conflicts and wars of crisis zones 2015/2016“ (1. i 2. dio) umirovljenog general bojnika Janosa Isaszegija, objavljen u Defence Reviewu; te „A Train of Pilgrimage“, autora Laszla Szucsa, objavljen u Magyar Honvedu. Peti nominirani tekst bio je iz Norveške – „Interview with norwegian primeminister Erna Solberg“, autora Olea Kare Eidea, objavljen u Forsvaretsu. U konkurenciji s ova 4 teksta, tekst „Combating PTSD with computers“ naše Snježane Dukić izabran je kao najbolji, a autorici je donio pehar, plaketu i kristalnu spomenicu.

Našoj Snježani od srca čestitamo na ovom europskom priznanju, i želimo joj još niz uspješnih i zanimljivih tekstova vojne tematike!

Iako je subota, u prostoru Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu već drugi dan traje međunarodna  konferencija “Traditional Values in the New Media Environment: A regional Media Conference”. Radi se o dvodnevnome događanju, organiziranom u suradnji Hrvatskog novinarskog društva i Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu.

U petak 16. studenog, na prvi dan skupa, program je započeo u 9 ujutro, pozdravnim riječima organizatora iz HND i US-veleposlanstva. Oko 10 počeo je i pravi program – gosti iz SAD, Josh Benton, Joe Bergantino i Dan Gillmor su tijekom iduća dva sata dali pregled stanja medija u SAD.

Nakon toga, slijedio je prikaz stanja novinarstva u regiji. Prvo relativno povijesno, od 1980-tih do danas (Mirko Petrić iz Zadra), pa onda i po zemljama regije – stanje izneseno od gostiju, novinara te s medijima povezanih osoba iz Albanije (Lutfi Dervishi, analitičar medija, Transparency International Tirana), BiH (Semir Mujkić i Mahir Sahinović, novinari),  Hrvatske (Borna Keserović, novinar i urednik), Makedonije (Saška Cvetkovska, novinarka), Crne Gore (Mihajlo Jovović, urednik), Srbije (Bojana Barlovac, BIRN) i Slovenije (Mario Belovič, Delo). Uz to se do kraja dana moglo čuti ponešto i općenito o istraživačkom novinarstvu, i stanju stvari na Hrvatskoj televiziji – o uporabi novih medija kao sredstvu za poboljšavanja kvalitete sadržaja – iz vizure Ivane Dragičević.

I time je bio zaokružen prvi dan, možda pomalo orijentiran na sumiranje stanja – što pri stanju novinarstva u Hrvatskoj i regiji lagano ispadne ponešto depresivno, posebice ako se pri tome skupi i oveća grupa iskusnih novinara s nemalo staža – što je ovdje bio slučaj. No, s druge strane, ovakvim se prvim danom na određen način i ispuhao taj “negativni” balon – čime je drugi dan događanja krenuo neopterećeno i konstruktivno…

Gosti iz SAD: Josh Benton, Dan Gillmor i Joe Bergantino

Taj drugi dan događanja opet je započeo u 9 ujutro. Prvi je blok bio namijenjen davanju uvida u načine na koje mediji, posebice mediji zasnovani na modernim i računalnim tehnologijama, mogu zarađivati – bilo da bi tek pokrili svoje troškove i bili “neprofitni”, ili da ipak ponešto i zarade.

"Politico" - dobar primjer pay-wall pristupa

Josh Benton  predstavio je pet modela djelovanja, mimo prodavanja mjesta za reklamu, te pridržavanja dijela visoko vrijednog sadržaja za pristup uz posebnu naplatu (pay-wall pristup). Zatim je Dan Gillmor prenio svoja iskustva s posla koji, u okviru suradnje s Državnim sveučilištem Arizone, radi po pitanju pokretanja novih medijskih poduhvata (komercijalnih po prirodi, a ne po pristupu temama), da bi blok dovršio Marko Rakar. On je predstavio svoja gledanja na  funkcioniranje medija i medijske scene, da bi onda krenuo na još neke alternativne modele poslovanja u tim vodama – modele koje on nastoji preslikati i na web novine “Vjetrenjača”, kojima se započeo baviti.

Drugi se blok dana bavio neprofitnim medijskim djelovanjem. Prvo su stanje u SAD predstavili Dan Gillmor (općeniti prikaz) i Joe Bergantino (na temelju vlastitog projekta “New England Center for Investigative Reporting”). Nakon pažljivog slušanja mnoga su iskustva tu ispala neočekivano slična hrvatskima (doduše uz nemjerljivo bolju suradnju te pomoć od strane fondacija i pojedinih sveučilišta). Stanje u Hrvatskoj je prikazala Janja Sesar, prvenstveno na temelju vlastitih iskustva s portala kulturpunkt.hr, te uvidom u rad online-časopisa H-Alter. Posebice je bilo riječi o njihovom osloncu na javna i državna sredstva – što baš i ne radi, ali bi se možda moglo popraviti nadolazećim promjenama medijskoga zakonodavstva – te pokušaju prikupljanja sredstava putem donacija, bilo čitatelja ili gospodarskih subjekata (koje se za to ne potiče poreznim olakšicama). Pa ipak, uzevši u obzir da se financiranje novinarstva kao “dobrotvorne” aktivnosti i u SAD još 2008. smatralo egzotikom – barem se vidi da je tu i Hrvatska na dobrome putu.

Bilo bi zanimljivo promotriti usporedne hrvatske podatke

Posljednji je blok bio posvećen socijalnim medijima i građanskom novinarstvu, njihovom utjecaju u SAD i Hrvatskoj, uz mnogo pitanja i zanimljivih odgovora. Pri tome, naglasak je stavljen na činjenicu da, iako građani mogu prenijeti vijest, ili kao očevici biti izvor – pa i izvor koji sam posluži kao novinar – to nije normalna osnova za proizvodnju sadržaja koje onda netko drugi prodaje i od njih dobro zarađuje. Dakle, da uloga novinara ni iz bliza nije tek da prenesu događaje kojima su neposredni svjedoci, već da novinarstvo ipak obuhvaća svašta drugoga. Po pitanju socijalnih medija, težište je stavljeno na tweeter, njegove moguće primjene u novinarstvu, ali i izazove koje takve platforme obuhvaćaju.

Čitavo je događanje dovršeno u subotu, 17. studenog, oko 16 sati. Ukupno gledano, jedan iznenađujuće koristan skup, s mnogo novih i neuobičajenih ideja – od kojih mnoge u Hrvatskoj i regiji baš i nisu poznate, a mogle bi raditi u praksi. Zanimljivo i korisno, ne samo za istraživačko novinarstvo, o kojem je tu počesto bilo riječi, već i za nove medije u koje spada i portal obris.org.

Iako tek rijetki novinari u Hrvatskoj rade išta od “statističkog novinarstva”, o kojem bi tu također trebala biti riječ, radi se o vrlo bitnom segmentu novinarske profesije. Razumijevanje statističkih podataka, financijskih ili proračunskih izvješća i planova otvara jedan obzor – koji novinarstvu koje ga koristi uvelike jača i efikasnost i društvenu relevantnost. Na kraju, kada se takve statističke podatke prikupi (možda i primjenom prava na pristup informacijama) i onda obradi – sav taj proizvod treba i preraditi u formu razumljivu široj zainteresiranoj publici. Tim izvješćivanjem, a uz pomoć računala, bavit će se zaključni tematski dio seminara Legal Leaks.

Predstavnici portala Obris – Obrana i sigurnost sudjelovat će na ovom događanju, i kao specijalizirani novinari, i kao članovi Zbora istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva (HND).