Kako smo već pisali, još od 2. kolovoza svi hrvatski avioni Canadair CL-415 u žestokoj su uporabi. Od njih 5 koliko su operativno spremni, tog kolovoškog ponedjeljka četiri ih je gasilo kod Trogira, dok je preostali jedan krenuo u Tursku (letjelica službene oznake 888). Bila je tu riječ o RescEU aktivnosti za koju je Republika Hrvatska deklarirala ukupno dva aviona CL-415. I stvarno, čim se situacija u Hrvatskoj malo popravila, iz EU je stigao nalog o aktiviranju i drugog tako deklariranog aviona – koji je potom 6. kolovoza poletio u Grčku. Bila je tu riječ o letjelici službene oznake 855. Dan kasnije, u subotu 7. kolovoza, u domovinu se vratio CL-415 iz Turske, no makar i malo zatišje po pitanju vatrogasnih djelovanja u inozemstvu kratko je trajalo.

Bosna i Hercegovina

Jedan od CL-415 iz sastava HRZ angažiran na požarištima u BiH (Photo: MORH/J.Kopi)

Kako je Ministarstvo obrane RH izvijestilo hrvatsku javnost, dva vatrogasna aviona Canadair CL-415 iz sastava PP NOS OS RH upućena su u nedjelju, 8. kolovoza put Bosne i Hercegovine ne bi li ondje pomogli pri gašenju velikog požara kod Buškog Blata, nedaleko Tomislavgrada i granice s Republikom Hrvatskom. Ovo je jednodnevno djelovanje bilo odrađeno temeljem naredbe ministra obrane Marija Banožića o uporabi OS RH radi pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara u BiH, nastavno na razgovor s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem. O tome se od hrvatskog ministra obrane čulo tek:

“Uputili smo dva Canadaira u BiH kako bismo pomogli našim prijateljima i susjedima koji se bore s požarima već nekoliko dana. Vjerujem da će naši protupožarni avioni pomoći da se zaštiti kuće i imovina stanovnika tog područja. Hrvatska je sretna jer ima vrhunske pilote koji pomažu kad je to najpotrebnije”.

Po završetku popodnevnog angažmana u BiH, avioni HRZ-a vratili su se u svoju matičnu bazu, vojarnu “Pukovnik Mirko Vukušić” u Zemuniku. Tijekom tog posla protupožarni avioni Canadair CL-415 na požarištu Grabovica-Tomislavgrad ostvarili su 69 letova u trajanju od 7 sati i 15 minuta, pri čemu je izbačeno 396 tona vode i utrošeno 6.534 litara goriva. No, tu priči nije bio kraj, budući se već iste večeri iz Tomislavgrada čulo da je vjetar u večernjim satima promijenio smjer te ponovno potpirio vatre koje su hrvatski vatrogasni zrakoplovi “pritajili“.

Uglavnom, kako je te nedjelje naveo Mate Zdravko Jurčević, zapovjednik Profesionalne vatrogasne stanice Tomislavgrad: “Stanje je kritično na lokaciji između Drmića staja prema Zidinama gdje vatra prijeti obiteljskim kućama“, požarna fronta bila je duga oko 30 kilometara, a sve “požarišne linije su pukle“. Sve to dovelo je do još jednog slanja dva hrvatska Canadaira CL-415 put Bosne i Hercegovine, u jutarnjim satima ponedjeljka 9. kolovoza, po drugi put u dva dana. Ovoga puta djelovali su sjeverozapadno od Tomislavgrada. O detaljima ovog djelovanja se u hrvatskoj javnosti čulo izuzetno malo, budući da se sva ta djelovanja u inozemstvu posljednjih godina odobravaju skupno, pa je onda i izvještavanje o njima promjenjive kvalitete. Objavljeno je tek da su ta dva zrakoplova po povratku iz jutarnjeg djelovanja u BiH bila preusmjerena na gašenje domaćeg požara kod Mirlović Zagore, kod Unešića u Šibensko-kninskoj županiji.

Povratak iz Grčke

Danas malo prije podneva CL-415 sletio je u Zemunik

Zaključno, iz vatrogasnog poduhvata u Grčkoj danas, 11. kolovoza 2021. godine, vratio se zrakoplov CL-415 službene oznake 855 iz sastava “855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva”. Sat i pol nakon njegova slijetanja u Zemuniku o tome se oglasilo priopćenjem i Ministarstvo obrane, citirajući pri tome fantomsku izjavu ministra Banožića:

“Naših devet pilota i tehničara besprijekorno su odradili zadaću i sretno se vratili s pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara iz Grčke. Precizno i predano su izvršili i ovu zadaću. Uložili su nadljudske napore. To je borba u kojoj pokazuju da nema umora i hvala im na tome”.

Dvije angažirane posade i prateći zrakoplovno-tehnički tim u Grčku nisu pratile nikakve dodatne snage ili resursi koji bi im olakšali transport ili terenski rad, već su se svi oni – zajedno s pratećom opremom – gurali u tom jednom protupožarnom avionu. Po njihovom dolasku u zrakoplovnu bazu Elefsis, bio im je održan radni sastanak radi upoznavanje sa situacijom na požarištima, te su im bile dodijeljene i konkretne zadaće – prvo u predgrađima Atene, zatim na otoku Evia, te konačno i na području Peloponeza. Kako je službeno priopćeno, u tih oko 4 puna dana djelovanja, ukupno su bila otvarena 134 leta u trajanju od 36 sati i 5 minuta, bačene su 122 vodene bombe, odnosno 732 tone vode te je utrošeno 32.215 litara goriva. Usporedbe radi, CL-415 oznake 888 u Turskoj je odradio ukupno 82 leta u trajanju od 26 sati i 35 minuta, pri čemu je izbačeno 438 tona vode i bilo je utrošeno 19.205 litara goriva.

No, gdje su problemi?

Kao prvo, ovogodišnje vatrogasne aktivnosti u inozemstvu zasnivaju se na općoj odluci Vlade RH, koja je na svojoj 50. sjednici 25. ožujka ove godine donijela “Odluku o prelasku granice Oružanih snaga RH radi pružanja humanitarne pomoći u inozemstvu na zadaćama protupožarne zaštite u 2021. godini” – temeljem koje se skraćenim postupkom, uz suglasnost Predsjednika RH, odobrava zrakoplovima HRZ prelazak državne granice radi pružanja humanitarne vatrogasne pomoći. Time je onda i svo izvještavanje javnosti o ovim aktivnostima u konačnici nepotpuno, šturo te uvelike naknadno – kada je posao već odavno gotov. Osim što takva praksa gotovo da nema ozbiljnih dodirnih točaka s principom transparentnosti u obrani, ne treba posebno ni spominjati kako se time propušta prilike reklamiranja i Hrvatske i njenog Ministarstva obrane, i HRZ-a, i njegovih protupožarnih snaga za objektivno sjajan humanitarni rad, vidljiv međunarodno, te itekako rijedak i vrijedan. I dok se brojne druge države itekako hvale svojim vatrogascima, kopnenim i zračnim – kao što se i Republika Hrvatska znala njima ponekad hvaliti u neka druga vremena – danas tome nije tako.

Photo by HRZ /D. Vujević

Kao drugo, iako se u turskim medijima čak čulo za inicijative o podizanju spomenika hrvatskim vatrogasnim pilotima, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske posljednjih dana tu prakticira maksimalnu konspirativnost. Ne samo da se za dobar dio djelovanja ne navode poslane letjelice, nego se i po pitanju prikaza pilota i osoblja krenulo “izraelskom metodom” – kod djelovanja u Grčkoj se zamaglilo lica svih uključenih pojedinaca, te su njihove izjave navedene tek spomenom: “kapetan Canadaira ujedno i vođa tima je rekao” ili “naglasio je pilot Canadaira“, tko god on bio. Dakle, tu se koristi princip koji je u neprekidno ratno angažiranom Izraelu normalan, ali kod nas nije. I, pri tome se ne štiti identitet nekih ionako malobrojnih osoba na ključnim borbenim zadaćama, već se anonimiziraju timovi koji na čast domovine riskiraju glavu u suštinski civilnim i humanitarnim aktivnostima – kakvima bi se itekako trebalo hvaliti i iz Oružanih snaga RH, kad već sticajem okolnosti čitava ta djelatnost organizacijski nije u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, skupa s preostalom glavninom vatrogasnoga sustava naše države.

Kad MORH ne radi na samopromociji, društvenim mrežama kolaju dezinformacije

Naravno, ne treba posebno naglašavati da u isto vrijeme, čak i širom društvenih mreža i hrvatskih medija kruže slike tih istih pilota/tehničara u misiji i akciji, ali bez zamagljivanja lica – uz davanje dostojne pažnje i počasti njihovom radu te profesionalnim vještinama. U nekim se slučajevima tu radi i o fotografijama koje su najvjerojatnije dobivene preko Ministarstva obrane, pri čemu MORH kroz vrijeme pokazuje nevjerojatnu nekonzistentnost. Dok su, primjerice, danas objavljene slike pilota i tehničara po povratku iz Grčke sa zamagljenim licima, pilotu koji se u subotu 7. kolovoza vratio iz Turske lice je ostalo nezamagljeno.

Dapače, slabo i gotovo nikakvo službeno MORH-ovo praćenje aktivnosti naših pilota i tehničara na požarištima južne Europe dovelo je do toga da npr. Grci sami objave slike inozemnih posada – uključujući i hrvatske – koje su im pritekle u pomoć, i to bez ikakvog skrivanja i zamagljivanja, dok su Turci na raznim društvenim platformama zahvaljivali herojskom hrvatskom Canadairu 888 i hrabrom pilotu Davoru Turkoviću, koji ne samo da već par godina ne leti, već je istodobno hrvatski vojni izaslanik u Izraelu, s kojim Turska desetljećima ima vrlo komplicirani odnos. Ukratko, ispada da ako stvarno želite nešto saznati o djelovanju hrvatskih snaga u inozemstvu, često baš zadnje adrese za takvo nešto ispadaju MORH i njegovi pokušaji službenog komuniciranja!

Grci se ponose svojim herojima i prijateljima, bez obzira otkud dolaze

U ponedjeljak, 23. siječnja navečer u Izrael je stigla hrvatska delegacija sastavljena od premijera Andreja Plenkovića, ministra obrane RH Damira Krstičevića i potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića. Ovaj put, organiziran na poziv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, svoj je glavni radni dio imao jučer prijepodne, a o svemu se tome moglo vidjeti i video snimljen povodom službenih izjava dvaju premijera. Plenković, kojem je ovo ujedno i prvi posjet Izraelu u političkoj karijeri, ujedno je sa svojim izraelskim domaćinom potpisao i “Zajedničku izjavu o namjeri između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Države Izraela o suradnji u području sprječavanja katastrofa i reagiranja u hitnim situacijama”.

—————–

—————–

Riječ je o dokumentu čiji je nacrt Vlada RH usvojila na svojoj 17. sjednici, održanoj 19. siječnja. Ova je Zajednička izjava sastavljena na izraelsku inicijativu, temeljem već postojećeg “Memoranduma o suglasnosti između Državne uprave za zaštitu i spašavanje i Uprave za vatrogastvo i spašavanje Države Izraela”, potpisanog 2014. godine. Zato i ne čudi da je hrvatski tekst bio usuglašen u okviru Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS), koja ga je 13. siječnja i uputila Vladi RH.

Domaćin, izraelski predsjednik vlade Benjamin Netanyahu, službeno je pozdravio goste i istaknuo:

“Ovo je vaš prvi posjet Izraelu. Nadam se da zasigurno to neće biti i vaš posljednji, budući da želimo osigurati da tu bude idućih susreta. Zahvaljujem vam na pozivu da posjetim Hrvatsku. Imate predivnu zemlju i mnogi Izraelci odlaze onamo, a naravno – i mi bi željeli ići onamo u neko odgovarajuće vrijeme.

Vidjeli smo veliko poboljšanje u našim odnosima tijekom posljednjih godina i ja vam želim posebno zahvaliti za vašu čvrstu podršku u međunarodnim forumima, u europskim forumima, u organizaciji UN i drugdje, gdje ste vrlo jasno i vrlo čvrsto zagovarali istinu, što znači da ste zagovarali Izrael.
Mi surađujemo na mnogim poljima, a baš smo razgovarali o potrebi i daljnjeg širenja ove suradnje u područjima ekonomije, tehnologije, i svim gospodarskim poduhvatima, ali i na području koje smo već unapređivali – a to je hitna suradnja u kriznim situacijama. Najbolji primjer za to je vatrogastvo – gdje mi napredujemo u uspostavi zajedničkih međunarodnih snaga koje bi rado sačinili od zemalja iz mediteranske regije. Održavamo tu i vježbu – mislim da je riječ o združenoj vježbi u svibnju, koja će u praksi primijeniti sve to što radimo, a potpisat ćemo i deklaraciju o suradnji u kriznim situacijama.

Osim toga, mislim da živimo u svijetu velikih izazova i mogućnosti. Izazov je jasan, postoje destabilizirajuće snage širom naše regije, a neke od njih puštaju svoje korijene i u vašu regiju, širom čitavog svijeta, i mi se moramo boriti s tim militantnim islamskim terorizmom zajednički, ali želimo i postići određeni međunarodni sustav ravnoteže i stabilnosti, ne bi li omogućili sigurnost i prosperitet za naše narode. To je uvelike cilj koji dijelimo obojica, i ja očekujem da diskusiju o tome nastavimo tijekom ovoga jutra, s vama i s vašom delegacijom, uz ponovnu dobrodošlicu u Jeruzalem“.

Andrej Plenković, premijer Vlade RH i voditelj službene delegacije je na to odgovorio:

“Mnogo hvala, i ispred hrvatskoga izaslanstva, za vašu srdačnu dobrodošlicu, za vrlo sadržajne razgovore koje smo upravo vodili. Iznimno mi je drago biti ovdje, u Izraelu, po prvi put u mojoj političkoj karijeri. Mislim da je ovo dobra prilika za unapređivanje odnosa naših dviju država, u političkim i ekonomskim sferama. Kada govorimo o rastućoj trgovini, o rastu suradnje u turizmu, kada govorimo o rastu suradnje na području sigurnosti – bilo mi je drago odgovoriti na vaš poziv tijekom nedavnih požara, koji su nažalost pogodili Izrael. Mi smo brzo djelovali, zahvaljujući mom ministru obrane, i uz pomoć naše predsjednice. Dva hrvatska zrakoplova su bila ovdje. Znam da ste ih posjetili. Naše su posade jako zahvalne, šalju Vam pozdrave“.

Na spomen hrvatskih vatrogasaca izraelski premijer nije odolio, već je dometnuo dodatnu pohvalu temeljem dojma koji je na njega ostavilo osoblje OS RH – “Impresionirali su me piloti, i zahvalan sam za tu gestu, što sam već mnogo puta rekao, i to vrijedi ponavljati“.

Hrvatski je premijer tu prigodu zaključio potvrdom dobrih odnosa Hrvatske i Izraela, država koje obilježavaju 20 godina međusobnog diplomatskog priznanja, uz posebno isticanje i perspektiva koje ti odnosi imaju u budućnosti:

“Bilo nam je drago pomoći, i učinit ćemo to i opet. Imamo i neke programe koji se nastavljaju na to, koje razvijaju naši kolege u Ministarstvu obrane, vrlo sam zadovoljan i što ćemo danas o tome potpisati i jedan Memorandum o razumijevanju.

Također mi je iznimno drago doprinijeti i raspravama u multilateralnim tijelima, po pitanju glavnih sigurnosnih zabrinutosti Izraela, mirovnog procesa na Bliskome Istoku, posebno unutar Europske unije, te unutar Organizacije UN – u New Yorku, Ženevi, a također i u Parizu – a vjerujem da mi tu možemo održavati vrlo konstruktivan dijalog, u promjenjivom multilateralnom okružju. Kada je riječ o stabilnosti u jugoistočnoj Europi, posebno u susjedstvu Hrvatske, i s tog gledišta ja računam i na naš nastavljajući dijalog. Mislim da će tu biti još posjeta u Izrael, s najviših razina hrvatske Vlade. I, naravno, bio bih vrlo sretan kada bi mogli naći odgovarajući trenutak za vašu posjetu Hrvatskoj“.

Dok se u odluci Vlade RH tek okvirno spominju teme spomenute Zajedničke izjave o namjeri – koju je Plenković nazvao Memorandumom o razumijevanju, a izraelski izvori “Deklaracijom o namjeri suradnje na polju sprečavanja katastrofa i odgovora na krizne situacije” – o punome sadržaju ovoga dokumenta zna se zapravo vrlo malo. Obrazloženje akta koji se prošloga tjedna našao pred Vladom RH govori tek o izraelskoj inicijativi i mogućih 5 točaka suradnje, a Ured izraelskog premijera Netanyahua tih je istih 5 točaka javnosti predstavio u formi kratkog izvatka iz formalnog dokumenta – koji ovdje citiramo:

“(Dvije strane) ovime objavljuju svoju namjeru istraživanja mogućnosti za razvoj zajedničkih smjerova suradnje na području sprečavanja katastrofa i brzih odgovora na krizna stanja.
Ova suradnja bi mogla uključivati slijedeće oblike i metode:

1. Razmjenu stručnjaka i studijske posjete;
2. Pružanje pomoći na zahtjev u vrijeme nastupanja katastrofa;
3. Razmjenu informacija o programima obuke na polju prevencije i odgovora na hitne situacije;
4. Razmjenu lekcija naučenih tijekom prošlih iskustava;
5. Sve druge oblike ili metode usuglašene među strankama“.

Međunarodne vatrogasce koji su priskočili u pomoć Izraelu danas je posjetio i izraelski premijer Benjamin Netanyahu. On se u izraelskoj zrakoplovnoj bazi Hatzor posebno zadržao u razgovoru s hrvatskim posadama dvaju protupožarnih aviona CL-415, inače iz sastava 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, koje od ranog jutra 25. studenog 2016. i aktivno sudjeluju u gašenju velikih požara širom Izraela. Riječ je ukupno o 14 pripadnika OS RH – ukupno četiri tročlane posade zrakoplova (po dvije za svaku od letjelica) i još dvoje zrakoplovnih tehničara, koji su jučer pristigli u Izrael.

Osim što je izrazio zahvalnost Republici Hrvatskoj na brzo pruženoj pomoći, Netanyahu je razgovarao s hrvatskim zrakoplovcima te je razgledao i unutrašnjost hrvatskog vatrogasnog zrakoplova Canadair CL-415 oznake 844. Pri tome, posebnu je pažnju izraelskog premijera privukla bojnica Diana Doboš, iskusna pilotkinja koja je svoju karijeru u okviru “Krila Oluje” (od 2005. do 2007. godine) zamijenila vatrogasnim letenjem. Ona je postala prva žena za komandama vatrogasnog zrakoplova Canadair CL-415 u Hrvatskoj, jedna od rijetkih u svijetu – sada još na dužnosti kopilota, a uskoro vjerojatno i kapetana ovakvih zrakoplova.

No, koliko je težak zadatak na kojem su posljednjih dana u Izraelu angažirani pripadnici OS RH jasno opisuje i pukovnik Davor Turković, inače kapetan na CL-415 i predvodnik ovog hrvatskog humanitarnog kontingenta u Izraelu:

“Požari oko Haife i Mount of Jerusalema izbijaju jedan za drugim,a uvjeti za gašenje su izuzetno teški, stoga je brza reakcija i sposobnost  rada od zore do sumraka izazvala oduševljenje i veliku zahvalnost naroda Izraela i njihove Vlade“.

———————

———————

Jedno od najvećih iznenađenja 2015. godine bio je izlazak Hrvatske ratne mornarice na Mediteran, i to u čak dva navrata. Prvo je to učinio BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, angažmanom u FRONTEX-ovoj operaciji „Triton“, a potom i DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“ prevozeći dio pripadnika OS RH u Španjolsku, na vježbu „Trident Juncture“. Dok se o misiji i zadaćama sva ova tri broda u javnosti još i moglo ponešto čuti, troškovi njihovih putešestvija po Mediteranu ostali su potpuna nepoznanica. Zato smo pitali MORH – koliko to sve košta, i ‘ko će platit’?

Za „Trident Juncture“ – 3,5 milijuna kn

DBM-81 na vezu u španjolskoj luci Sagunto

Kako smo već pisali, DBM-81 i DBM-82 angažirani su prvenstveno za prijevoz jednog mehaniziranog voda iz sastava Druge mehanizirane bojne „Gromovi“, tj. 4 BOV-a Patria i pripadajućeg osoblja (ukupno 40 pripadnika OS RH) do Španjolske, radi sudjelovanja na velikoj NATO vježbi „Trident Juncture“. Osim njih, na vježbi je sudjelovao i časnik za vezu u S3 bojne, skupina za potporu s dva motorna vozila i 6 pripadnika OS RH, jedan promatrač-kontrolor s jednim motornim vozilom, te časnik za nadzor štete. Cilj njihovog sudjelovanja na vježbi „Trident Juncture“ bila je prezentacija spremnosti hrvatske sastavnice deklarirane za NRF16, te unapređenje njene interoperabilnosti s ostalim članicama NATO saveza. Kako nam je rekao MORH,

„troškovi sudjelovanja OS RH na vježbi „Trident Juncture“ iznose oko 3,5 milijuna kuna, a uključuju dnevnice, naknade za smještaj, namirnice, materijale, dijelove i usluge za održavanje brodova i opreme.“

Od ovog ukupnog iznosa, troškovi mjesec dana dugog sudjelovanja HRM-ovih plovila DBM-81 i DBM-82 na vježbi iznose oko 1,5 milijuna kuna. Sve je podmireno iz proračuna MORH-a za 2015. godinu.

Povrat troškova za „Triton“

Angažman BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ u operaciji „Triton“ na Mediteranu bio je više nego uspješan – i po broju spašenih migranata, po odjeku u javnosti, kao i po provjeri sposobnosti HRM-a. Prema MORH-ovom izračunu, “troškovi tromjesečnog sudjelovanja BŠ-72 u ‘Tritonu’ iznose nešto više od 7,5 milijuna kuna“, što je dosta manje od odobrenih sredstava. Vlada je, naime, angažman u „Tritonu“ financirala kombinacijom novaca iz proračunske pričuve i proračuna MORH-a, pa je tako iz proračunske zalihe izdvojeno 11.228.350,00 kuna, dok je ostatak bio rezerviran iz MORH-ovih financijskih sredstava.

Jednako tako, najavljeno je da će se za dio troška, najviše do 2 milijuna eura, moći kod EU-instanci zatražiti povrat. To se u međuvremenu zaista i dogodilo, pa je tako MORH preko Ministarstva unutarnjih poslova, koje je bilo formalni nositelj domaće provedbe operacije „Triton“, te preko agencije FRONTEX (pod čiju je nadležnost spadao „Triton“) zatražio povrat utrošenih sredstava. Temeljem tog zahtjeva, MORH-u je do sada za angažman u „Tritonu“ uplaćeno nešto više od 4 milijuna kuna, a na Krešimirovom trgu očekuju i daljnji povrat uloženih sredstava.

Kada se zbroje troškovi izlaska HRM-a na Mediteranu, bez do sada vraćenog novca, dobije se ukupna suma od 9 milijuna kuna, što je manje od troškova organizacije svečanog mimohoda povodom 20. obljetnice Oluje. Naime, krajem kolovoza prošle godine, Ministarstvo obrane objavilo je da troškovi organizacije svečanog mimohoda iznose 12,7 milijuna kuna, od čega je najviše novaca, nešto više od trećine, potrošeno za „ostale troškove“ – rad na terenu, troškove goriva, i sl.

Post festum…

Od povratka „Krke“, „Cetine“ i „Mohorovičića“ u Split odmora za njih nije bilo, kažu u MORH-u, već su nastavili izvršavati svoje redovne zadaće, te nisu slani na remont. Posada BŠ-72 dobila je 6. prosinca prošle godine Plavu vrpcu Vjesnika, za zasluge u operaciji spašavanja migranata u Sredozemnom moru. Stožerna narednica Sanja Kevo, članica medicinskog tima koji je na „Mohorovičiću“ sudjelovao u „Tritonu“, proglašena je najboljom dočasnicom za mjesec studeni, a istaknula se iznimnom predanošću i točnim prosudbama u trijaži spašenih migranata. Najboljim vojnikom u studenom 2015. proglašen je razvodnik Goran Medvidović, koji je kao pripadnik mehaniziranog voda sudjelovao na vježbi „Trident Juncture“ u sastavu oklopne bojne SAD-a na dužnosti vezista – zapovjednika voda.

Do sada je već u nekoliko navrata s državnog i vojnog vrha spomenuta najava mogućnosti sudjelovanja u operaciji „Triton“ i u ovoj godini, o čemu još uvijek nema službenih potvrda, vjerojatno i zbog vakuma u obnašanju vlasti u Hrvatskoj. No u MORH-u i OS kažu da su spremni na zeleno svjetlo s Markovog trga:

„Po zaprimanju formalnog zahtjeva, odnosno po donošenju političke odluke o sudjelovanju u operaciji „Triton“ tijekom 2016. godine, Oružane snage će pokrenuti standardne postupke s ciljem provedbe neposrednih priprema, obuke, te upućivanja snaga u područje operacije“.

Za danas, četvrtak 5. studenog u 10 sati ujutro, Hrvatska ratna mornarica (HRM) isplanirala je svečani povratak broda BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” u njegovu matičnu luku Lora u Splitu. Nakon tri mjeseca u misiji, i samo tri dana pred parlamentarne izbore, hrvatske su mornare i časnike u luci dočekale njihove obitelji, jednako kao i ministar obrane RH Ante Kotromanović, pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH Vladimir Nemec, te još i oveća svita nadležnih predvođena kontradmiralom Robertom Hranjom (direktorom GS OSRH a za ovu priliku i izaslanikom načelnika GS OS RH Lovrića), komodorom Predragom Stipanovićem (zapovjednikom HRM), Zlatkom Sokolarom (načelnikom Uprave za granicu MUP RH), Markom Srdarevićem (ovlaštenim za obavljanje poslova načelnika PU splitsko-dalmatinske), Ivom Babićem (načelnikom Sektora za granicu PU splitsko-dalmatinske), Žarkom Smajićem (načelnikom Postaje pomorske policije Splita) i brojnim novinarima.

Svečani doček u Lori

Tom se prilikom od ministra Kotromanovića moglo čuti: “Pokazali smo da smo snažni, da smo organizirana država i da znamo upravljati krizama i u Sredozemlju i u Hrvatskoj. I to je naša poruka. Imamo sjajne ljude koji mogu obaviti sve zadaće“, da bi te ocjene potkrijepio i pohvalama s inozemnih adresa: “Slušao sam komentare od ljudi koji vode operaciju, jako su vas hvalili“. Uz to, Kotromanović je najavio i da se razmišlja o slanju još jednog broda HRM-a na Mediteran, ali tijekom iduće godine. Nije sporna činjenica kako je ova misija ujedno prvo djelovanje HRM van Jadrana od samostalnosti Republike Hrvatske, što je donijelo i dragocjenih operativnih iskustava – za koja se treba nadati da će biti obuhvaćena sustavom naučenih lekcija, ne bi li se spriječilo da skoro sve što je savladano u praksi završi u dimu povijesnog sjećanja sjetnih pojedinaca.

Pri tome, osnovni se podaci o djelovanju ponešto razlikuju, ovisno o tome koga pitate. Dok MORH spominje 90 dana misije, tijekom kojih je BŠ-72 službeno spasio ukupno 2518 osoba (gdje se navodi 551 dijete, 448 žena i 1517 muškaraca – što ukupno iznosi 2516 ljudi, gdje se samo može pretpostaviti kako razliku predstavljaju dvije preminule osobe, o kojima smo također izvještavali) – MUP RH navodi 76 dana na moru, te ukupno 12 akcija traganja i spašavanja tijekom koji je spašeno 2516 osoba (599 djece, 511 žena i 1406 muškaraca). U operaciji EU agencije FRONTEX nazvanoj TRITON sudjelovalo je 27 zemalja, među kojima i Republika Hrvatska. Kao što smo u više navrata pisali – sada je i službeno potvrđeno da je brod HRM-a uglavnom radio ophodnje južnim dijelom Jonskog mora, u zoni koja se prostirala 200 nautičkih milja istočno od obale Sicilije. Kako danas u svom priopćenju s dočeka spominje MORH:

“U tom području spašavani su migranti sa plovila koja su dolazila iz pravca sjeveroistočne obale Libije i Bliskog istoka. Svakodnevna zadaća bila je ophodnja uzduž vanjske granice određene zone. U trenutku otkrivanja pozicije plovila sa migrantima u pogibelji, koju su dobivali iz Glavnog središta operacije, brod bi se odmah uputio prema zadanoj poziciji. Po dolasku na poziciju započinjala bi akcija spašavanja, a nakon završenog spašavanja i zbrinjavanja migranata na ŠB-72, isti su prevoženi do luke iskrcaja gdje bi nadzor nad njima preuzimale službe nadležne za prihvat“.

Dok je proteklih mjeseci o ovoj aktivnosti pretežito šutjelo, Ministarstvo unutarnjih poslova RH ta djelovanja u “operativnim zonama Mike1 i Mike2” sada promatra iz vlastite perspektive. Kao prvo, navodi se tako izjava pomoćnika ministra unutarnjih poslova Vladimira Nemeca  da “u trenutku njihovog upućivanja u akciju nitko nije mogao pretpostaviti razmjere migracijske krize i izbjegličkog vala s kojima se svakodnevno suočava naša zemlja” – za što je doduše samo trebalo čitati portal Obris.org. Onda slijede i neki podaci o policijskoj strani akcije u kojoj je sudjelovao brod “Andrija Mohorovičić”, i za koju je odlikovanja primilo 5 hrvatskih policajaca te ni jedan vojnik:

“Nakon poziva FRONTEX-a, pozitivne odluke Hrvatskog sabora donesene na prijedlog Vlade RH i uz prethodnu suglasnost predsjednice Hrvatske, te provedenih usklađenja planova i termina angažiranja, kao i opsežne i uspješne zajedničke obuke, Hrvatska je od 1. kolovoza do 31. listopada u navedenu operaciju TRITON uključila ophodni brod ‘Andrija Mohorovičić’. Ophodni brod je iz sastava Obalne straže RH, na kojemu je uz pripadnike Obalne straže i odgovarajući liječnički tim, bilo ukrcano i 17 policajki/policajaca pomorske policije iz PU splitsko-dalmatinske i PU primorsko-goranske u mjesečnim turnusima (prvi tim po pet, a drugi i treći po šest). Zadaća mu je bila provedba zakona na dodijeljenom operativnom području. U Međunarodnom koordinacijskom centru (ICC – International Coordination Centar) u Rimu u operaciji je sudjelovao po jedan policajac – časnik za vezu u turnusu, što su ukupno tri policajca, dok je zaključno u zajedničkoj operaciji sudjelovalo sveukupno 20 pomorskih policajaca“.

Čisto za podsjetnik, portal Obris.org je još 2. studenog izvijestio o kraju misije “Andrije Mohorovičića” – čije su putešestvije po Mediteranu kod nas završile opisane u seriji s ukupno više od petnaest (15) tematskih tekstova, kako o misiji TRITON, tako onda i o pomorskim aktivnostima broda BŠ-72 “Andrija Mohorovičić”. Dakle, u prosjeku po tekst svaka četiri dana misije. Iako je BŠ-72 svoju misiju formalno zaključio 30. listopada, za kraj spomenimo i da se iz talijanske luke Catania prema Hrvatskoj krenulo tek 3. studenog malo iza podneva. Plovidba do domaćih voda trajala je oko 33 sata, da bi jučer oko 21 sati sidro bilo bačeno u uvali ispred Bobovišća na Braču. Od tamo se prema Splitu krenulo danas malo prije 8 ujutro, da bi se do 9.45 konačno stiglo u okrilje luke Lora. No, nije ovo djelovanje u svim krugovima potaklo jednaku razinu interesa.

MORH i dileme o brodu

Prema jučerašnjoj službenoj najavi današnjeg događanja, za MORH je riječ bila o slijedećemu:

“Brod HRM-a “Andrija Mohorovičić” (ŠB-73) završio je svoje sudjelovanje u FRONTEX-ovoj operaciji „TRITON 2015“, u petak 30. listopada 2015. pristajanjem u luci Catania. U tri mjeseca plovidbe na Sredozemnom moru posada broda koja broji ukupno 49 pripadnika Oružanih snaga RH, te 5 pripadnika granične policije, spasila je više od 2,5 tisuća migranata“.

No, ne samo da Ministarstvo obrane i većina hrvatskih medija protekla tri mjeseca nisu bili voljni dostojno pratiti aktivnosti ovog plovila i njegove posade na Mediteranu, već se iznimnim naporom pokazalo čak i ispravno obavještavanje o tome – koji se to brod zapravo danas vraća iz međunarodne misije. Naime, u službenim najavama današnjeg dočeka govorilo se o plovilu “ŠB-73”, što je ponovljeno i u prvim verzijama izvješća o događanju (kako Ministarstva obrane i OS RH, tako i Ministarstva unutarnjih poslova RH) – kada je već i sam površni pogled na brod ili neke od njegovih brojnih slika pokazivao velike brojke “72”.

Kada je ta greška ipak uočena, brojke su kod Ministarstva obrane bile korigirane – ali je ipak ostala kriva slovna oznaka. Naime, iako se Andrija Mohorovičić u HRM vodi kao “školski brod”, u imenu su te riječi zamijenjenog poretka – tako da je oznaka plovila “BŠ”, a ne “ŠB”. Ovo se djelomično korigirano spominjanje oznake broda vidi i u citatu službenog priopćenja kojeg smo prenijeli u ovome tekstu, dok je na internetskim stranicama OS RH te MUP RH (također preneseno iznad, kao ilustracija) i nadalje ostao prvotni spomen fantomskog plovila “ŠB-73”.

Ako pravo ime broda o kojem se radi nekome već nije u oči upalo tijekom protekla tri mjeseca, kada je ovo plovilo svako malo aktivno spašavalo migrante u inozemstvu (što ne čudi da nije, budući se tijekom tog perioda gotovo nitko nije pretrgao izvještavajući o radu ovoga plovila i njegove posade) – ovu se potencijalnu dilemu u svakome trenutku jednostavno moglo riješiti pogledom na internetske stranice Oružanih snaga RH, gdje u popisu pod oznakom “Brodovi i borbeni sustavi HRM” lijepo stoji i kratki tekst o brodu “BŠ-72 ‘Andrija Mohorovičić’“.

Pristajanjem u luku Catania u petak, 30. listopada, oko 23 sata navečer, brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ okončao je svoj 3-mjesečni angažman u FRONTEX-ovoj operaciji „TRITON“. Tijekom narednih nekoliko dana, „Mohorovičić“ bi trebao zaploviti natrag prema Hrvatskoj. Tri mjeseca plovidbe Mediteranom rezultiralo je s više od 2 i pol tisuće spašenih migranata, ali i sa sada nedvojbenom činjenicom da HRM ima brod sposoban za plovidbu na  otvorenom moru i po iznimno lošem vremenu, što je BŠ-72 zadesilo nekoliko puta. Iako je primarno bio zadužen za nadzor dijela Jonskoga mora, tijekom posljednjih mjesec dana „Mohorovičić“ je nekoliko puta doplovio i pred obale Tunisa i Libije, sve do obalnih prostora ispred libijskog grada Misrate na istoku. Matična luka bila mu je Catania, ali je zbog talijanske politike iskrcaja i prihvata migranata posada „Mohorovičića“ upoznala i luke Augusta, Messina, Reggio Calabria i Taranto.

Kako se krenulo?

Položaj “Andrija Mohorovičića” 07. listopada 2015. (izvor: Marine Traffic)

Glasine o tome da bi upravo „Andrija Mohorovičić“ mogao postati prvi brod HRM-a koji je okusio more van Jadrana počele su u travnju ove godine, kada je premijer Zoran Milanović izjavio kako se razmišlja da jedan brod Obalne straže pomogne u spašavanju izbjeglica u Mediteranu. Na međunarodnoj izložbi „ASDA 2015“ to su za Obris.org potvrdili i ministar obrane Ante Kotromanović, i zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, koji je dodao da je izbor pao na „Mohorovičića“ zato što je on trenutno „tehnički najsposobniji“ za takav zadatak. Nakon što je hrvatski angažman u „TRITON-u“ i službeno prihvaćen na sjednici Europskog vijeća u Bruxellesu, posada broda započela je s pripremama, a Vlada je i službeno donijela odluku o sudjelovanju u operaciji „TRITON“, osiguravši potom i financijska sredstva.

———————

———————

Prema podacima koji su predočeni saborskom Odboru za obranu, procijenjeno je da troškovi angažmana BŠ-72 u „TRITON-u“ iznose 15 milijuna kuna, od čega je 4 milijuna dalo Ministarstvo obrane iz vlastitog proračuna, dok je 11,2 milijuna izdvojeno iz proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2015. godinu. Kako je „TRITON“ definiran kao „združena humanitarna operacija EU“, a pod skutima FRONTEX-a (agencije kojoj je primarni zadatak nadzor vanjskih granica Unije), dio troškova – najviše do 2 milijuna eura – bit će refundiran iz kase Europske unije. Upravo zbog toga gorak okus u ustima ostavlja najava kako će, zbog zadržavanja rashoda u predviđenim okvirima, MORH sudionicima aktivnosti (dakle posadi broda i medicinskom timu, koji je također iz sastava OS RH) isplatiti minimalne dnevnice, iako sama EU nekim drugim nacionalnim sudionicima nudi i ponešto više iznose dnevnica. Bilo bi više nego lijepo da se ta nepravedna odluka Ministarstva obrane ispravi, posebno nakon što je posada uspješno odradila sve zadaće u „TRITON-u“.

Dapače, željela je i više, pa je  bila čak pomalo nezadovoljna time što im je poziv upomoć uglavnom dolazio pred odlazak u matičnu luku na odmor. Razlog tome je zapravo pragmatičan – kako je Bruxelles definicijom „TRITON-a“ napravio svojevrsni kompromis, u smislu da je prioritet operacije kontrola i nadzor vanjskih granica EU (a ne isključivo traganje i spašavanje migranata), a zapovjedništvo operacije prepušteno Italiji, većinu posla na Mediteranu obavljala je i koordinirala talijanska Obalna straža, prema potrebi pozivajući u akcije druge strane brodove angažirane u operaciji „TRITON“. I dok veći brodovi poput norveškog „Siem Pilota“ i engleskog „HMS Bulwarka“ imaju i dužu autonomnost na moru, manji brodovi poput „Mohorovičića“ češće su korišteni ne za samo spašavanje, već za prekrcavanje i prijevoz migranata do određene talijanske luke. Pa da ne bi plovili „bez veze“, politika zapovjedništva operacije je bila da se te brodove iskoristi za prijevoz spašenih ljudi u trenutku kada oni ionako imaju u planu pristati na Siciliju zbog redovnog odmora.

Odlazak na posao

BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ isplovio je iz splitske ratne luke Lora u četvrtak, 30. srpnja, zajedno s 49 pripadnika OS RH (standardna posada + vojni medicinski tim), kao i s još 5 pripadnika Granične policije MUP-a za koje je, kako će se kasnije moći zaključiti, operacija očito trajala kraće od predviđenog za vojsku. Početak angažmana bio je 01. kolovoza, a već 02. kolovoza iz Italije je stigla vijest da je tog popodneva „Mohorovičić“ spasio 37 ljudi. Niz uspješnih spašavanja nastavljen je praktički do zadnjeg dana sudjelovanja u „TRITON-u“, iako posljednjih tjedana u nešto rjeđem ritmu s obzirom na sve lošije vrijeme na Mediteranu. Većina spašenih i do Italije prevezenih migranata na „Mohorovičiću“ potječe iz sub-saharskog afričkog područja – uglavnom je riječ o Somalcima, Eritrejcima, Sudancima, ima i nešto Sirijaca (iako oni preferiraju put preko Turske i Grčke prema Srbiji i Hrvatskoj), ali i Egipćana. Nažalost, „Mohorovičić“ je u Italiju dopremio i tijela nekolicine preminulih (riječ je o ljudima koji uglavnom nisu podnijeli težinu tog puta), ali i osobe za koje su talijanske vlasti nakon registracije i kontrole ustanovile da su se bavili organiziranjem i krijumčarenjem ljudi. Ugrubo računajući, „Andrija Mohorovičić“ je spasio i na sigurno talijansko tlo dopremio oko 2 i pol tisuće migranata.

Što je u ovoj priči izostalo?

Uz sliku belgijskog broda, Vlada RH kaže: “U misiji Triton hrvatski mornari spasili 659 života”

Nažalost, ono što je izostalo u cijeloj ovoj priči je – aktivna promocija i PR angažman. HRM, OS RH, MORH – niti jedna karika u ovome lancu nije našla za shodno povremeno se pohvaliti uspješnim djelovanjem u humanitarnoj operaciji na Mediteranu, a kamoli redovito izvještavati o sudjelovanju u „TRITON-u“. Dok nas mediji svakodnevno bombardiraju vijestima o migrantskoj krizi od Grčke, preko Srbije i Mađarske, do Hrvatske, Slovenije i dalje, o aktivnostima HRM-ovog broda čulo se iznimno rijetko, uglavnom tek u protokolarnim prilikama. Tako je hrvatska javnost saznala da je „Mohorovičić“ ispraćen u operaciju i da je izveo prva spašavanja, te da ga je u Cataniji posjetio premijer Milanović sa suradnicima, dok je sredinom kolovoza Vlada RH na svom Facebook profilu napravila neviđenu grešku – uz pohvalu angažmanu HRM-u u „TRITON-u“, s nekoliko slika „Mohorovičića“ pomiješala je i slike belgijskog broda „BNS Godetia“. No zato su scene s „Mohorovičića“ obišle svijet putem Euronewsa, kao i putem nekoliko talijanskih tv-stanica (što državnih što lokalnih), preko web-stranice talijanskog Crvenog križa, FRONTEX-ovog twitter-računa, i YouTube kanala talijanske Obalne straže.

———————
Euronews o iskrcavanje migranata s “Andrije Mohorovičića” u luci Augusta 

———————

Nažalost, ništa od toga nije preneseno u domaćim medijima ili, ne daj Bože, na službenim stranicama MORH-a i OS RH. Tu su se i MORH i OS RH ponijeli vrlo maćehinski prema „Andriji Mohorovičiću“, baš kao i MUP prema angažmanu svojih ljudi i plovila u operaciji „Poseidon Sea“ na grčkim otocima. No zato je MUP pohvalio angažman policijskih službenika u „TRITON-u“ kao da sami u valovima Mediterana brane nacionalni ponos, za što su onda bili i posebno pohvaljeni: „za hrabra djela na Sredozemlju“. Uvrnuta neka PR-logika zato je pokvarila ovu „TRITON“ priču, a kakvo-takvo iskupljenje čeka ih za koji dan, prilikom povratka BŠ-72 u splitsku Loru.

Nepunih mjesec dana nakon što je u splitskom brodogradilištu „Brodosplit“ položena kobilica za prvi od 5 budućih OOB-ova za potrebe HRM-a,  iz Lore danas ponovno stižu neuobičajene vijesti.

Jutros su se, naime, put Španjolske (odredište – luka Sagunto nedaleko Valencije) otputila dva broda HRM-a, DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“, radi sudjelovanja na NATO vježbi „Trident Juncture 15“ (TJ 15). Uz standardnu posadu, na ova dva desantna minopolagača ukrcana su još 4 BOV „Patria“, 2 kamiona, jedno terensko vozilo i oprema za potrebe pripadnika HKoV-a koji će sudjelovati na vježbi, te 14 pripadnika HKoV-a od ukupno 50 „kopnenjaka“ koliko će ih sudjelovati na TJ 15. Ovo je prvi puta da se hrvatske kopnene snage na vježbu prevoze brodovima HRM-a, ili barem dio njih, budući će oni koji se jutros nisu ukrcali na „Cetinu“ i „Krku“ do Španjolske doći zračnim putem.

„Planirano je putovanje 5 dana u jednom smjeru, a onda vježba traje 20-ak dana nakon čega slijedi povratak, tako da će cijeli put i odsutnost trajati više od mjesec dana“,

rekao je na ispraćaju direktor GS OS RH kontraadmiral Robert Hranj, dodajući kako je ovo dodatna potvrda sposobnosti HRM-a, budući je Sredozemno more – more izazova, a putovanje je dugo.

Trident Juncture 15

Međunarodna vojna vježba „Trident Juncture 15“ je najveća NATO vježba od 2002. godine, s gotovo 36.000 sudionika iz više od 30 država, a glavni joj je cilj – provjera spremnosti NATO snaga brzog odgovora. To je ujedno do sada jedna od rijetkih vježbi u kojima OS RH sudjeluju u velikom broju s pripadnicima i tehnikom – koji će do Španjolske navodno doći „kopnom, morem i zrakom“. Što se tiče Gardijske motorizirane brigade, čija su sredstva jutros krenula morskim putem, ona će na vježbi „Trident Juncture 15“ sudjelovati s jednim mehaniziranim vodom iz sastava druge mehanizirane bojne „Gromovi“ (4 BOV Patria i 40 pripadnika OS RH), časnikom za vezu u S3 bojne, skupinom za potporu s 2 motorna vozila i 6 pripadnika OS RH, jednim promatračem kontrolorom s jednim motornim vozilom, te časnikom za nadzor štete.

Vježba TJ 15 provodi se na 3 lokacije (Italija, Španjolska i Portugal), od čega bi u Španjolskoj trebalo sudjelovati oko 15.000 pripadnika OS država sudionica vježbe. Na poligonu San Gregorio, nedaleko Zaragoze, na kojem će djelovati hrvatski vod, bit će okupljeno ukupno oko 8.100 pripadnika, i uvježbavat će se, kako je najavio brigadni general Boris Šerić, zapovjednik Gardijske motorizirane brigade,  „taktike, tehnike i procedure, odnosno napadaji, obrane i borbe u naseljenim mjestima“. Pomorske će pak snage vježbati na području zapadnog Mediterana.

Iako se vježba TJ 15 provodi od 03. listopada do 06. studenog, ona je zapravo podijeljena u dva dijela, od čega će jedan, „Trident Juncture – CPX (Command Post Exercise)/CAX“, završiti ovoga petka, 16. listopada. Drugi dio vježbe, „Trident Juncture – Livex 15“, počet će 21. listopada, i trajat će do 06. studenog ove godine. Napomenimo još i kako je sama vježba „Trident Juncture 2015“ uklopljena u provedbu šireg Akcijskog plana spremnosti NATO saveza, budući se njome praktično ispituje operativnost Snaga vrlo visoke razine spremnosti (VJTF), za čije su moguće slanje na istok Europe posljednjih mjeseci osposobljavane zapovjedno-koordinacijske točke nazvane NFIU (NATO Force Integration Unit).

Hrvatska flotila na Mediteranu

Nesretni DBM-241 “Krk” u Kumboru 2007. godine (Izvor: Paluba.info)

Dva desantna broda-minopolagača (DBM), koja je Hrvatska danas otposlala put Španjolske, zapravo su dio klase od ukupno tri takva broda, čija je gradnja započeta u zadnjim godinama bivše SFR Jugoslavije. Ta klasa originalno nazvana Silba projektirana je u zagrebačkom Brodarskom institutu i građena u Splitu, na navozima Brodogradilišta specijalnih objekata (BSO) tvrtke Brodosplit. Prvi brod u klasi, nazvan DBM-241 „Krk“ sagrađen je, porinut i primljen u službu prije Domovinskog rata, da bi onda s ostatkom Jugoslavenske ratne mornarice završio u Boki Kotorskoj – gdje čami i danas (nakon povlačenja iz aktivne službe, neuspjele prodaje Egiptu i više krugova devastiranja). Za idući brod u klasi, koji je trebao biti nazvan DBM-242 „Rab“, kobilica je položena predratne 1990. godine, da bi dovršetak dočekao u političkome okviru samostalne Hrvatske. Tu je dovršen te primljen u službu ratne 1992. godine, kada je njime zapovijedao Ivo Raffanelli (sadašnji zapovjednik Obalne straže RH), sada pod novim nazivom – DBM-81 „Cetina“. Treći brod u klasi „Silba“ (ili klasi „Cetina“, kako je još postala poznata) je DBM-82 „Krka“ – plovilo sagrađeno u Republici Hrvatskoj, kojem je kobilica položena u veljači 1992. godine, da bi brod bio porinut sredinom rujna 1994. i primljen u službu 9. ožujka 1995. godine.

Ruski CIWS AK-230 na brodu DBM-81 “Cetina”

Desantna plovila „Cetina“ i „Krka“ vrlo su malena za današnje pojmove desantnih brodova koje se sreće na Mediteranu. Riječ je o brodovima dužine oko 50 metara, širine 10 metara i gaza od samo 2,6 metara – koji su bili planirani za prijevoz do 6 tenkova M-84 ili maksimalno 300 ljudi s opremom. Načelno građena prema RO-RO principu (Roll-on/roll-off), s mnogo projektnih elemenata svojstvenih trgovačkim brodovima, ova plovila sa svoja dva Burmeister & Wain Alpha Diesel 10V 23L VO stroja (pojedinačne snage od po 1,140 kW, spojena na dvije pogonske osovine), navodno imaju maksimalnu brzinu plovidbe od oko 12,5 čvorova. Dok je DBM-81 „Cetina“ bila naoružana u standardu s prvim brodom u klasi, nesretnim DBM-241 „Krk“ – pa naprijed ima dvije ruske instalacije topova AK-230 (dvocjevni CIWS sustav kalibra 30 mm), i na krmi još jednu četverocijevnu instalaciju topova od 20 mm, uz mogućnost protuzračne obrane ručnim raketnim sustavima Strela 2-M, u okviru četverostrukog lansera MTU-4. Zadnji brod u klasi, DBM-82 „Krka“, naoružan je ponešto drugačije – na mjesto ruskih topova na nadgrađu, on ima naprijed na bokovima po jedan top M-71 kalibra 20 mm, te još jedan Bofors D70 kalibra 40 mm na pramcu.

Metodsko-pokazna vježba ukrcaja BOV Patria 26. ožujka 2015. godine

Iako su oba ova desantna broda do sada bila više poznata kao ugodna plovila za službu po Jadrannu, gdje je Krka bila prilagođena i za ulogu vodonosca, njihova je sposobnost ukrcaja borbenih vozila Patria praktično isprobana u ožujku ove godine – upravo u svrhu priprema za vježbu „Trident Juncture 2015“. Za tu su priliku 26. ožujka ove godine metodsko-pokaznu vježbu ukrcaja i iskrcaja BOV Patria proveli pripadnici 1. mehanizirane satnije Gromova, postrojbe koja je još od 2014. u ciklusu intenzivne obuke za NATO-ove snage brzog odgovora (NRF), za što je u svibnju 2015. bila i ocjenjivana u okviru vježbe „Spremnost 15“.

Jučerašnje iskrcavanje u Cataniji

Na putu do Španjolske brodovi „Krka“ i „Cetina“ stat će na Siciliji radi nadopune gorivom, te kako bi se susreli s drugim brodom HRM-a, BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koji već 2 i pol mjeseca sudjeluje u FRONTEX-ovoj operaciji „Triton“ . „Mohorovičić“ je jučer, u subotu 10. listopada, uplovio u luku Catania, zajedno sa 134 spašena migranta, ponajviše žena. Predviđeno je da „Krka“ i „Cetina“ odrade neke aktivnosti zajedno s „Mohorovičićem“, te da se potom otpute prema Španjolskoj. Kako je jutros na ispraćaju u Lori izjavio zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović, BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ bi krajem ovoga mjeseca trebao završiti svoj angažman u „Tritonu“, te bi se sredinom studenog vratio u Hrvatsku.

Izazovi za nasljednike

Jutrošnjim odlaskom još dva broda HRM-a na prilično dugačak put po Mediteranu vjerojatno se zatvara nekoliko krugova u obrambenom sektoru.

Prvo – onaj koji pri kraju mandata i ministra obrane i načelnika GS u praksi i javno pokazuje njihove dosege u obrambenome sektoru. I dok Lovrić pred sobom ima koji mjesec više (mandat mu istječe krajem veljače 2016.), Kotromanović je ušao u posljednji mjesec kao ministar obrane u aktualnoj Milanovićevoj Vladi. Bez obzira što će donijeti predstojeći izbori, sada je krajnje vrijeme za prikazati rezultate i dosege posljednje 4 godine.

Drugo – pokazuje se da se proteklih godina radilo na napretku sve tri grane. Tako je HRZ dobio spremnu eksadrilu, HKoV niz novih borbenih vozila, a HRM, uz aktiviranu izgradnju novih OOB-ova i obnovu raketnih sposobnosti, zadaće koje po prvi puta ikad uključuju prelaženje državnih granica na moru.

Treće – treba konstatirati jednu neočekivanu stvar, koju teško da je itko očekivao još početkom ove godine. Naime, uz ponešto sreće, Hrvatska će vrlo skoro imati tri ratna broda na misijama u Mediteranu. Ne jedan – već TRI !!! I dok je slanje BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ bilo dobrodošla novost, to definitivno nije bila neočekivana vijest u rangu slanja na otvoreno more DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“. Pri tome, treba se nadati da se ovaj potez ne pokaže logističkom katastrofom kakvu si je Republika Hrvatska priuštila svojedobnim letovima transportnih aviona An-32 u Irak i Afganistan – kada su bez ikakve pametne svrhe ili dugoročne koristi najednom potrošeni resursi ovih letjelica, da bi one onda završile u beskrajnome čekanju ponovnog remonta, povlačenju iz službe i ponudi za prodaju.

Združeno djelovanje u praksi, danas u Lori (Izvor: društvene mreže)

I na kraju, četvrto – pokazuje se značenje nedavne najave načelnika GS Lovrića o izradi nove vojne doktrine – doktrine integrirane bitke. Dok je stvarno zanimljivo vidjeti ikakvo združeno djelovanje pojedinih grana OS RH (ovdje HRM i HKoV – ali ne i HRZ, kojem smo odrezali ionako slabe kapacitete strateškog transporta), pa makar i tek pri pripremi i sudjelovanju u TJ 15 – ovo je zapravo drugi put u nepunih tjedan dana da se ova nova doktrina ozbiljnije spominje (prvi puta je izrijekom prikazana na vježbi „Združena snaga 15“).

Sve su to veliki izazovi koje aktualno vodstvo obrambenog sustava Hrvatske stavlja pred novog ministra obrane i novog načelnika GS-a – koji će, osim toga, za prvu silu u nasljedstvo dobiti i čitav niz potrošenih resursa za koje će se morati pobrinuti. A, naravno, ne žele li ispasti lošiji od svojih prethodnika – ti će budući ljudi morati i, u najmanju ruku, održati postojeći ritam događanja i razvoja, ako ga već neće nastojati nadmašiti.

Hrvatski ratni brod BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ uplovio je u utorak, 29. rujna, oko 8 sati ujutro, u talijansku luku Messina, zajedno s 236 migranta spašena u Sicilijanskom kanalu, te s časnikom za vezu talijanske Financijske policije. Plovilom Financijske policije znakovitog naziva „Novac“ („Denaro“) u Messinu su istoga jutra stigla još 52 spašena migranta. Migranti su spašeni tijekom nedjelje, 27. rujna, a otisnuli su se s egipatske obale oko tjedan dana ranije. U luci Messina dočekali su ih volonteri, kao i talijanska policija, koja je ustanovila da niti jedan od spašenih putnika nema ni dokumente, niti bilo što drugo od osobnih stvari, zbog čega je njihova identifikacija bila bitno otežana. Nakon fotografiranja i osnovnog osvježenja, svi migranti prevezeni su dijelom u gradski prihvatni centar, a dijelom u druge prihvatne centre na sjeveru Italije.

Prema do sada poznatim podacima, koje spominje Gazzetta del sud, ovaj je put od Egipta do pučine pa prema Italiji koštao od 3 do 4 tisuće eura, plaćeno u egipatskoj valuti. Dio novca plaćen je unaprijed ili najkasnije prilikom ukrcavanja, dok drugi dio treba platiti rodbina nakon saznanja da su se njihovi najmiliji uspješno dokopali sigurnog tla. Svjedočenja spašenih migranata, iznesena policijskim službenicima Squadra-e Mobile i Financijske policije pomogla su u otkrivanju i uhićenju 7 krijumčara i njihovih pomagača, sve redom Egipćana, koji su upravljali plovilom na putu prema Italiji. Nakon spašavanja oni su se umiješali među migrante i s „Mohorovičićem“ došli do Italije, gdje su onda ipak bili otkriveni i privedeni.Krijumčari su identificirani kao Mahammed Mahammed Ali Gomma (41 god.), Ismail Chaben Darouch Hidaia (40 god.), Mansour Awad Walid (24 god.), Selim Houssine (27 god.), te još trojica maloljetnika – jedan 16-godišnjak i dva 17-godišnjaka. Svi su uhićeni pod sumnjom za potpomaganje ilegalne imigracije, pa su odrasli sumnjivci prebačeni u zatvor u Gazzi, dok su maloljetnici povjereni službenicima lokalnog Prihvatnog centra.

Nakon što je iskrcao sve migrante, „Mohorovičić“ se uputio prema luci Catania, odakle će ponovno isploviti na Mediteran. Pred posadom je posljednji mjesec sudjelovanja u EU operaciji „Triton“, tijekom koje su do sada spasili oko 2300 ljudi. No dok pripadnici HRM-a i dalje, po sve lošijim vremenskim uvjetima, obavljaju spasilačke zadaće, njihovi kolege policajci, koji su zajedno s posadom „Mohorovičića“ otišli na Mediteran, svoj su angažman, čini se, već okončali. U trenutku dok je BŠ-72 u Messini iskrcavao migrante, skupina od 5 policijskih službenika iz sastava Postaje pomorske policije Split koja je neko vrijeme bila na brodu Obalne straže već se vratila u Hrvatsku – gdje je onda i nagrađena povodom Dana policije, za svoja „hrabra djela na Sredozemlju“. Kako navodi MUP na svojoj službenoj web-stranici, nagrađeni su Ana Kapetanović, Davor Elač, Dino Grizelj, Petar Višić i Marin Nuić:

„Policijski službenici predloženi su zbog postignutih iznimnih rezultata prilikom sudjelovanja u zajedničkoj operaciji TRITON 2015 koja se provodi na području središnjeg Sredozemlja s ciljem pružanja potpore Talijanskoj Republici u provedbi zadaća čuvanju vanjskih granica EU te spašavanju migranata na moru. Sudjelovanje hrvatskih policijskih službenika u provedbi zajedničke operacije osobito je doprinijelo zaštiti života, prava, sigurnosti i nepovredivosti osobe. Postignuti su iznimni rezultati u obavljanju poslova nadzora državne granice, poslova sa strancima, zaštite osoba i objekata od posebnog interesa, pomorskog prometa te drugim policijskim poslovima, a njihov angažman dodatno pridonosi ugledu policije i njenoj pozitivnoj slici, kako u nacionalnoj, tako i u međunarodnoj zajednici“.

Nagrade su dodijeljene u Prihvatnom centru u Opatovcu, a mediji su zabilježili da su ih ispred skupine primili Ana Kapetanović i Davor Elač, voditelj policijskog tima ukrcanog na brod HRM-a. Šesti član policijskog tima, Žarko Smajić, koji je bio otposlan kao časnik za vezu u Zapovjedno-koordinacijski centar operacije „TRITON“ u Rimu, nije među nagrađenima. Njega, valjda, fasuje ista sudbina kao i posadu „Mohorovičića“ – daljnji rad bez neke posebne nagrade za hrabrost i hrabra djela.

Dok su sve oči domaće javnosti uprte u veliku izbjegličku krizu koja se posljednjih dana događa na prostoru Lijepe naše, gotovo da se zaboravilo da se s problemom izbjeglica i migranata pripadnici OS RH i MUP-a RH bave već tjednima. Tu posebno mislimo na posadu broda HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“, koja polako privodi kraju i drugi mjesec svog radnog boravka na Mediteranu.

Položaj BŠ-72 u subotu, 19. rujna (izvor: Marine Traffic)

Nakon prošlotjedne akcije spašavanja, „Mohorovičić“ je proveo dva dana u luci Catania, odakle se otisnuo na more u četvrtak, 17. rujna, pošavši putem kojim do sada nije baš plovio – uz istočnu obalu Malte prema Libiji, potom prema Tunisu, i natrag prema Siciliji. Novinske agencije otkrile su i razlog ovakvoj daljinskoj ruti – u subotu, 19. rujna, pred libijskom se obalom, na udaljenosti od 30-40 milja, odvijala jedna od najopsežnijih spasilačkih akcija u posljednje vrijeme. Talijanska Obalna straža koordinirala je u vodama ispred Libije 20 akcija spašavanja, u kojima je sudjelovao veliki broj plovila, spasivši ukupno 4.343 migranta. U jednom od krijumčarskih čamaca pronađena je mrtva žena, no talijanska Obalna straža nije specificirala mogući uzrok smrti. Osim talijanske Obalne straže i Ratne mornarice, u spašavanju su sudjelovali članovi humanitarne organizacije „Liječnici bez granica“, malteški „Migrant Offshore Aid Station“, jedan trgovački brod, hrvatski brod „Andrija Mohorovičić“ angažiran u operaciji TRITON, te vojni brodovi SR Njemačke i Velike Britanije koji sudjeluju u operaciji EU NAVFOR Med. Istovremeno je spašeno još 335 ljudi, i to u spasilačkoj akciji koju je koordinirala Grčka, te su i oni prebačeni na jedan od spasilačkih brodova koji ih je potom dopremio u Italiju.

Povratak iz akcije

Koliko je brodu HRM-a trebalo da dođe do luke Taranto na peti talijanske čizme – nije posve jasno. Dok Marine Traffic bilježi dolazak u Taranto u nedjelju, 20. rujna, u 22:49 sati navečer, talijanski mediji javljaju da je “Andrija Mohorovičić” uplovio u talijansku luku Taranto u ponedjeljak, 21. rujna, oko 8 sati ujutro, zajedno s 328 migranata spašenih iz mora ispred Libije. Radi se isključivo o muškarcima iz Eritreje, Somalije i Tunisa, među kojima ima i 58 djece, većinom bez pratnje.

U luci ih je dočekao prvi prihvatni punkt i hitna pomoć, u organizaciji lokalnih vlasti i Crvenoga križa, te su migrantima podijeljene torbe s vodom i osnovnim higijenskim potrepštinama. Po već uhodanoj praksi, nakon prihvata i osnovnog zdravstvenog pregleda, svi su migranti raspodijeljeni po prihvatnim centrima u Tarantu i obližnjim mjestima provincije Puglia (Apulija). Za sada, njih 50 ostaje u samom Tarantu, dok će ostali biti autobusom prebačeni u druga mjesta, odakle će biti razmješteni u centre diljem Italije.

U intervjuu za televizijsku postaju Sky, Giovanni Pinto, direktor Središnjice za imigraciju i graničnu policiju, rekao je kako su trenutne brojke ipak ponešto manje od negdašnjih, pa su tako ove godine u Italiju stigle 122 tisuće migranata, što je 7 tisuća manje nego u istom razdoblju prošle, 2014. godine. Blagi pad će se nastaviti i do kraja godine, smatra Pinto, računajući na dolazak jeseni i zime. Iako se još uvijek analiziraju podaci s terena, primjetno je značajno smanjenje broja Sirijaca (trenutno ih ima tek nešto više od 6 tisuća), dok je broj Eritrejaca uglavnom isti kao i lani. U odnosu na prošlu i ranije godine, bitno su izmijenjeni i razlozi migracija – iako Italija bilježi puno više tražitelja azila nego do sada, ponajviše je riječ o ekonomskim migrantima, a bitno manje o ratnim izbjeglicama (koje su se izgleda većinom prebacile na tzv. Balkansku rutu).

Pitanje troškova kriznog upravljanja migrantima i migrantskom krizom prilično je složeno, rekao je Giovanni Pinto za Sky TV – trenutno se ulaže 137 milijuna eura u FRONTEX, čemu još treba pridodati zasigurno dodatnih nekoliko stotina milijuna za ljude uključene u organizaciju i upravljanje prihvatom migranata, transfere, prikupljanje i organizaciju zaliha, itd. Upravo je o troškovima nedavno bilo razgovarano i u Europskoj komisiji, gdje je dogovoreno da se, pored postojećih napora, posebna pažnja posveti Odjelu za javnu sigurnost, kako bi se u suradnji s trećim zemljama pokušao ubrzati postupak repatrijacije. Za to je Italija od Komisija u Bruxellesu dobila dodatnih 50 milijuna eura.

Početkom ovog mjeseca Europska komisija je pokrenula i jedan novi fond, tzv. African Trust Fund, s impresivnim proračunom od milijardu i 800 milijuna eura, namijenjen za afričke zemlje iz koje dolazi najviše migranata. Ovaj bi fond trebao postati služben u studenom ove godine, na EU summitu u Valletti (Malta), na kojem bi trebali sudjelovati i predstavnici afričkih zemalja. Taj bi izvor financiranja, smatra Pinto, trebao olakšati međusobnu suradnju između afričkih zemalja iz kojih dolazi mnogo migranata, a posebno bi trebao pomoći pri barem određenome obuzdavanju nekih aspekata fenomena migracija, barem onih ekonomski.

Rano jutros, koju minutu prije 6 sati, u sicilijsku luku Messina uplovio je brod HRM-a BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ s novospašenim migrantima. Riječ je tu o ljudima koje je dva dana ranije, u nedjelju 13. rujna, u Sicilijskom tjesnacu (prolaz između Sicilije i Tunisa), spasio brod talijanske Ratne mornarice D 561 „Francesco Mimbelli“, angažiran u operaciji „Mare Sicuro“. Ukupno 284 osobe skupljene su s derutnog ribarskog broda, te su ih tijekom jučerašnjeg dana prebacili na „Mohorovičića“ koji ih je onda prevezao u Messinu. Jučer spašeni migranti državljani su Eritreje, Somalije i Egipta, a od ukupno njih 284 – 54 su žene, a 45 djeca. Dvije žene su u vrlo visokom stupnju trudnoće (9. mjesec), dok je jedno spašeno dijete staro tek 5 dana.

Jutrošnji dolazak u luku Messina zahtijevao je ponešto više logističke pripreme, budući je u isto vrijeme kada je pristajao „Mohorovičić“ stizao i kruzer MSC „Fantasia“. Po pristajanju, oba su broda, baš kao i brod talijanske Financijske policije „Monte Cimone“, smještena uz glavno šetalište Molo Marconi. Budući da je za dolazak hrvatskog broda sa spašenim migrantima sve je bilo spremno već u nedjelju kasno poslije podne, jutros u 8 sati moglo se pristupiti prvim medicinskim pregledima.

U pristaništu se nalaze liječnici ASP-a (Azienda Sanitaria Provinciale di Messina), osoblje Crvenog križa, te brojni volonteri, koji su trudnice odmah ukrcali u vozila hitne pomoći i otpremili u bolnicu. O djeci se brinu volonteri iz organizacije „Save the Children“, koji se od početka ove migracijske krize nalaze u većini talijanskih luka u koje pristižu migranti, ne bi li spašenoj djeci učinili boravak što ugodnijim. Nakon prvih pregleda i kontrola, svi migranti autobusima će se prebaciti u prihvatne centre PalaNebiolo, Annunziata, te u bivšu vojarnu Bisconte u Camaru. Od travnja ove godine, u luku Messina došlo je ukupno 8 155 migranata, a ovo jutros drugo je takvo uplovljavanje „Andrije Mohorovičića“ u tu luku od početka sudjelovanja u operaciji TRITON.

Nakon jutrošnjeg dobro obavljenog posla, „Mohorovičić“ je oko 9 ujutro opet isplovio iz luke Messina, te se trenutno nalazi na putu prema luci Catania.

Talijanske mornaričke operacije

Napomenimo da je spomenuta talijanska pomorska operacija „Mare Sicuro“ nastavak ovogodišnjih flotnih djelovanja pod nazivom „Mare Aperto“, te da je započela krajem ožujka ove godine. Riječ je o dijelu nacionalnog odgovora Italije na porast prometa po migrantskoj ruti što teče središnjim Mediteranom. Dok je prošle godine talijanska Ratna mornarica bila aktivno angažirana u operaciji „Mare Nostrum“, zbog koje je tada bila odgođena i godišnja vježba „Mare Aperto“ – ove je godine ta vježbovna aktivnost održana početkom ožujka, u morskim prostorima pred libijskom obalom. Treba spomenuti kako se tu radilo o angažiranju ovećih mornaričkih kapaciteta, što je u doba održavanja ove vježbe potaklo i brojna nagađanja o nekakvoj jednostranoj talijanskoj intervenciji u Libiji.

U nastavku na to vježbovno djelovanje, Italija je od 12. ožujka ove godine započela i daljnju mornaričku aktivnost, sada nazvanu „Mare Sicuro“. Ova je operacija koncentrirana na prostor od oko 160.000 kvadratnih kilometara ispred libijske obale, u kojem se posebnu pažnju posvetilo zaštiti naftnih i plinskih platformi pod upravom talijanskog petrokemijskog koncerna ENI, te trase strateški važnog plinovoda koji povezuje područje zapadno od grada Tripolija u Libiji sa Sicilijom. Ovdje je raspoređeno oko 1.000 ljudi dnevno, odnosno, u pravilu jedan nosač helikoptera, dvije fregate klase FREMM, te dodatna patrolna plovila i bespilotne letjelice tipa Predator iz zrakoplovnih baza Amendola (nedaleko Foggie), i Sigonella na Siciliji. Pri tome, spominjalo se i terensko stacioniranje talijanskih marinaca u prostor operacije, koji bi onda brzim plovilima presretali te kontrolirali sumnjiva plovila. Iz talijanskih obrambenih krugova moglo se čuti o posebnoj dodjeli opreme za noćna djelovanja snagama u ovoj operaciji, inače pripadajuće talijanskim kopnenim snagama.

Ovo je djelovanje izričito bilo potaknuto eskalacijom islamističke prijetnje na sjeveru Afrike, gdje se Libiju krenulo doživljavati kao izvorište širih oružnih prijetnji. U tom su kontekstu dane i izjave talijanskog ministra obrane Roberta Pinottija, koji je 19. ožujka (samo dan po terorističkom napadu na turiste u muzeju Bardo u gradu Tunisu, za koji su počinitelji bili uvježbavani u susjednoj Libiji) pred parlamentom u Rimu kao svrhu čitavog ovog djelovanja iznio „nadziranje džihadističkih formacija“ – što je navodno obuhvaćalo i kontrolu komunikacijskog prometa u Libiji, te pojačano radarsko motrenje tamošnjeg brodskog prometa. Kao što se vidi, svi ovi ciljevi su u međuvremenu dopunjeni i aktivnim spašavanjem velikog broja migranata od utapanja na Mediteranu.

Talijanski brod “Francesco Mimbelli” u akciji spašavanja, 13.09.2015.