Aktualnim satom počela je jučer nova, 10. redu sjednica Hrvatskog sabora u ovom sazivu. Među ostalim pitanjima za članove Vlade, ministar obrane Ivan Anušić i premijer Plenković dobili su 3 pitanja – o programu temeljnog vojnog osposobljavanja, o spremnosti sustava obrane i aktualnoj sigurnosnoj situaciji, te o kineskim raketama CM-400 koje su se nedavno vidjele na borbenom zrakoplovu MiG-29 srpskog Ratnog zrakoplovstva. Ovo potonje je posebno zanimalo zastupnika Nina Raspudića, koji je od premijera tražio odgovor na pitanje je li već i ranije znao za te rakete i ako je znao – zašto nije odmah razgovarao i upozorio našim partnerima?! Premijer Andrej Plenković je u podužem odgovoru bez puno sadržaja rekao:

“Što se tiče informiranosti, ona je bila u potpunosti istovjetna svih ljudi u vrhu hrvatske države svih ljudi koji se bave sigurnošću, uključujući i Predsjednika Republike. O tome kad je to bilo – to Vam neću govoriti. Ali je sigurno bilo prije nego što su bile objavljene na Tango Sixu. Što se tiče naše komunikacije s partnerima, ona ima dvije razine: jedna je ona formalna, službena, kada je ta raketa snimljena na MiG-u 29, i nakon toga smo krenuli u službenu, formalnu komunikaciju sa partnerima u okviru NATO-a, i to kroz Sjevernoatlantsko vijeće putem naših diplomatskih predstavnika. Što se tiče neformalnih kontakata, oni su postojali i ranije, ali to u ovom trenutku nit’ je bitno hrvatskoj javnosti, a niti Vama. Ono što je važno – važno je da te igre tko je kad što rekao, koliko je bilo mjeseci je potpuno nebitno … Sve što o ovakvim stvarima znam ja – a vezano je za obranu – zna i ministar obrane. Sve što znam ja kao predsjednik Vlade zna i Predsjednik Republike. Prema tome, te sitne igrice tko je što znao – to je zabava za javnost i nekakvo politiziranje kojem u biti nema mjesta. Da je to neki problem onda bi ta tema bila otvorena na Vijeću za obranu ili Vijeću za nacionalnu sigurnost – a nije! – jer jako dobro znamo na koji način saznajemo te informacije i kada.”

Potom se i on dotaknuo sigurnosti, ali i svoje omiljene teme – kreditnog rejtinga Hrvatske:

“Što se tiče naše sigurnosti, Hrvatska ulaže u svoje obrambene sposobnosti više nego ikada. Naš je obrambeni proračun u mandatima moje 3 vlade povećan 3 puta. On je danas dosegnuo 2,1 % BDP-a – to vam je točno ono što (to sigurno zna gospodin Lalovac) … ako vam je kreditni rejting na razini investicijskog, i to na razini A ili A- onda su sredstva koja plaćate za međunarodna zaduženja, tj. kamate na njih, 1,5% BDP-a, a ne 3,5% BDP-a. Zemlja kojoj ostane 2% BDP-a zato što odgovorno upravlja javnim financijama ostvaruje gospodarski rast i ima snage financirati obranu sa puno više sredstava nego ranije. Zato jesmo raspravljali i o ulaganjima u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, protuzračnu obranu, snaženje naše Kopnene vojske, jednako tako snaženje Hrvatske ratne mornarice, povećanje materijalnih prava hrvatskih vojnika, prisutnost Hrvatske vojske u dijelovima Hrvatske iz kojih je bila povučena, i ono što je najbitnije – sa ovim sjajnim projektom temeljnog vojnog osposobljavanja – čestitam ministru Anušiću i svim kolegama u MORH-u koji su to proveli, kao i ministru Božinoviću za onaj dio koji se odnosi na služenje u Civilnoj zaštiti ili pak oni koji to žele uraditi kao civilni rok – mislim da stvaramo pretpostavke za jačanje, i to kadrovsko jačanje, dugoročno, Hrvatske vojske u bitno izmijenjenim sigurnosnim okolnostima. 2008., kada je Hrvatski sabor suspendirao tadašnji vojni rok, mi smo taman u Bukureštu dobili pozitivnu odluku za članstvo u NATO-u – to je vjerojatno bio signal, uz enorman broj priziva savjesti, da se takva odluka donese.

Danas su okolnosti drukčije, i hrvatska Vlada, i Ministarstvo obrane, a i svi drugi koji su involvirani,  ponašaju se sukladno okolnostima u kojima smo danas. Mislim da vodimo odgovornu politiku i zajedno s partnerima čuvamo hrvatsku sigurnost. Naoružanje koje mi nabavljamo ima obrambeni karakter. Hrvatska nema ambicije prema bilo čijem teritoriju, ali ima zadaću i odgovornost za njene obrambene sposobnosti i snagu Hrvatske vojske, policije i svih drugih sastavnica domovinske sigurnosti, bude takva da zna odgovoriti na sve eventualne ugroze.”

Ministar obrane Ivan Anušić odgovarao je na pitanja zastupnica Marijane Petir i Sanje Bježančević. Na pitanje o temeljnom vojnom osposobljavanju istaknuo je snažan interes mladih čime je izuzetno zadovoljan: “Mladi razumiju, hoće i žele služiti svojoj Domovini”. Dodao je da se druge države suočavaju s političkim i općim poteškoćama u privlačenju mladih na ovakav oblik osposobljavanja, dok je u Hrvatskoj situacija bitno drukčija. Projekt je pripremljen u vrlo kratkom roku, uz uspostavu svih potrebnih zakonskih i organizacijskih okvira, te se Hrvatska po tome ističe među državama članicama NATO-a i Europske unije, moguće čak i kao jedinstven primjer, zadovoljno je zaključio Anušić.

Što se pak drugog pitanja tiče, Anušić je istaknuo da se pitanja nacionalne sigurnosti razmatraju sustavno i institucionalno, kroz nadležne državne institucije, u suradnji s Hrvatskim saborom te u okviru sustava domovinske sigurnosti.

“Ono što je ključno jest da je Hrvatska započela povijesni proces modernizacije Oružanih snaga Republike Hrvatske – prvi takve vrste i takvog razmjera. Taj proces bit će dovršen do 2030. godine, kada će Oružane snage biti potpuno suvremeno opremljene i spremne za sve izazove”,

poručio je Anušić, dodavši da su OS RH već danas visoko spremne i osposobljene za izvršavanje svih svojih zadaća: “Hrvatska je sigurna i hrvatski narod je siguran, a tako će ostati i u budućnosti”.

Nakon što su u srijedu, 22. listopada, saborski zastupnici raspravili predložene izmjene i dopune Zakona o obrani, taj je prijedlog danas (petak, 24. listopada) stavljen na glasanje. Očekivano, izmjene Zakona o obrani izglasane supotrebnom većinom – od ukupno prisutnih 125 zastupnika, 84 je glasalo “ZA”, 11 je bilo “PROTIV”, a 30 je bilo “SUZDRŽANO”. Time je Hrvatski sabor izglasao uvođenje “Temeljnog vojnog osposobljavanja” za mlade između 19 i 30 godina starosti.

Izmjene Zakona o obrani stupaju na snagu objavom u Narodnim novinama, a već u studenom generacija mladića rođenih 2007. dobit će pozive za zdravstvene preglede na temelju kojih će početkom siječnja ili ući u vojarne Oružanih snaga ili biti oslobođeni temeljnog vojnog osposobljavanja. Obveznici stariji od 19, a mlađi od 30 godina, iznimno se mogu uputiti  na TVO u skladu sa zakonskim kriterijima te se mogu prijaviti i dragovoljno. Žene ne podliježu obvezi, ali mogu dragovoljno pristupiti temeljnom vojnom osposobljavanju.

Izmjene Zakona o obrani propisuju mogućnost priziva savjesti, a mladi koji na neki način dokažu da iz vjerskih ili etičkih načela ne mogu pristupiti vojnom osposobljavanju na način kako je to predvidjelo Ministarstvo obrane – bit će upućeni na nešto duži rad unutar sustava Civilne zaštite ili iznimno u jedinice lokalne uprave. MUP i MORH u međuvremenu trebaju donijeti još niz podzakonskih akata u kojima će biti propisani svi detalji.

Uskoro opširnije …

Mladi su ili već emigrirali ili ih tema vojnog roka uopće ne zanima. Takav bi se zaključak dao izvesti nakon prosvjeda protiv obaveznog vojnog roka, prvog i za sada jedinog takvog, održanog  u subotu, 27. rujna, na glavnom zagrebačkom trgu. Organizator je bio Centar za ekonomsko obrazovanje, a na skupu su osim izvršnog direktora Centra govorili još i predstavnici Mreže mladih i Centra za anarhističke studije, no to nije bilo dovoljno da privuče više od 50-ak mladih i nešto prolaznika namjernika. Organizator je prosvjed prvi put organizirao za 13. rujan, no dozvola od Grada Zagreba stigla je prekasno, a i Hrvatski sabor – na kojem bi ove jeseni izmjene Zakona o obrani trebale  biti  u drugom čitanju – tada još nije počeo s radom, pa je prosvjed prebačen na prošlu subotu, 27. rujna.

Kao i svaki pravi anti-ratni prosvjed, tako je i ovaj započeo s par glazbenih klasika svjetskog mirovnog pokreta, kao uvod u prvog govornika, Hrvoja Markovića, izvršnog direktora Centra za ekonomsko obrazovanje, koji je prosvjed najavio kao tek „prvi korak u našoj borbi za slobodno, ravnopravno i pravedno društvo.“ „Obvezni vojni rok vodi Hrvatsku nazad“, rekao je Marković, naglašavajući kako su i do sada svi odrasli mladi ljudi mogli slobodno doći u svoj područni Ured za obranu i prijaviti se za dragovoljno služenje vojne obveze. Centar za ekonomsko obrazovanje nije ni protiv vojske ni protiv obrane zemlje, već smatra da se svi ovi ciljevi mogu postići uz manje ekonomske troškove i društvene posljedice. Tako na pitanje „a tko će nas braniti?“, Marković odgovara:

„Branit će nas isti koji nas brane posljednjih 18 godina. To se zove djelatni i pričuvni sastav Oružanih snaga. Isti koji brane većinu država na svijetu jer obvezni vojni rok ima svega nekoliko država u Europi, kao i manjina država u svijetu“.

Da se bolje plaća, rekao je Marković, više bi bilo i dragovoljnih ročnika, koji za svoje služenje domovini dobiju manje nego sezonski radnik na Jadranu. Sve je to pitanje ekonomije i ekonomske računice:

„Kažu ljudi da bi bilo preskupo da platimo dragovoljne pričuvnike. Dragi ljudi, dragi zakonodavci, moram vam nešto otkriti! Ne postoji besplatan ručak! Država ti ništa ne može dati – niti ručak u saborskoj kantini – a ovdje konkretno govorimo o obrani – bez da netko u potpunosti snosi troškove toga. Ako tebe ručak u saborskoj menzi košta 2 eura, to znači da troškove plaćaju svi porezni obveznici. Ako tebe brani ročnik ili pričuvnik za manje od toga koliko bi platio dragovoljca, to znači da tu obranu plaća ročnik. Znači, vi želite premjestiti troškove obrane države sa poreznih obveznika na ročnike i pričuvnike kroz njihov prisilni rad. Jel’ to pravedno? Jel’ to pošteno? Jel’ to normalno? Da ljudi od kojih konačno očekujete da daju svoj život za vas, da se još i subvencioniraju?!“.

Marković je sumnjičav i prema izjavi ministra obrane Ivana Anušića da osoba koja ide na obvezno služenje vojne obveze (u našem slučaju „temeljno vojno osposobljavanje“) ne smije izgubiti posao niti dobiti otkaz:

„A tko će uopće zaposliti nekoga za kog zna sto posto da će mu u sljedećih godinu dana nestati s posla 2 do 4 mjeseca? Ili još duže – na 5 ili 10 mjeseci? Stavite se u poziciju poslodavca – zakaj bi ja njega zaposlio, a ne nekog tko nema tu obvezu?! I onda će se svi čuditi zašto opet inflacija raste, zašto rastu cijene usluga i proizvedenih dobara! Pa zato što ste maknuli par desetaka tisuća ljudi s tržišta rada!“.

Dotaknuo se Marković i prigovora savjesti, smatrajući da ih se neutemeljeno sramoti u javnosti, a istodobno se zaboravlja da je prvi prigovarač savjesti bio najveći boksač svih vremena Muhammad Ali. Istodobno, u zemlji u kojoj fali liječnika i profesora mlade prigovarače savjesti se prisilno tjera da gube vrijeme na košenje trave i skupljanje lišća u nekom selu umjesto da rade u bolnici s pacijentima, ogorčen je bio Marković, koji se na kraju svog govora dotaknuo i „jednog košarkaša“ koji je cijeli prosvjed pratio kao crtež s glavnog plakata:

„Ako je čovjek odlučio odmah po završetku studija otići u Bruxelles i odmah graditi karijeru – umjesto da obuče vojnu uniformu obući košarkašku i učiti teambuilding, koordinaciju, leadership, vođenje ekipe… ja ovo sve govorim ne-ironično i ne-sarkastično – pa on je tamo stjecao vještine koje su mu pomogle da bude tako uspješan da bude treći put izabran da vodi vladu ove države. Tko smo mi… tko sam ja… tko si ti… tko je netko u Ministarstvu, tko je itko da njemu kaže: ‘Ne, mi znamo bolje kako ćeš ti provoditi svoj život’. Ako je on imao mogućnost bez obveznog vojnog roka odmah nakon fakulteta baviti se stvarima s kojima se on htio baviti, i doći na poziciju na koju je on sad došao, zašto bi ikome bilo uskraćeno to pravo, a kamoli zbog potpisa njegove ruke!“.

Aluzija na premijera Plenkovića izazvala je najveći odjek kod publike, pa je uz fućkanje i uzvike „Tako je!“ Hrvoje Marković iz Centra za ekonomsko obrazovanje završio svoj govor, a mikrofon predao Marinu Capanu iz Mreže mladih Hrvatska. „Ovdje smo jer želimo budućnost bez vojnog roka!“, započeo je Capan u ime naših mladih sugrađana. Mreža mladih je jasno zauzela stav već pri prvim najavama uvođenja obveznog vojnog roka i ovu je temu stavila u javni fokus. Međutim, kaže Capan:

„Je li Vlada pitala mlade? Nisu! Ispitivanje koje smo proveli… da mladi novce predviđene za njihovo prisilno slanje u rovove žele preusmjeriti u bolju budućnost. Želimo bolje obrazovanje, želimo da ni mi ni naši roditelji ne moramo čekati mjesecima na liječenja koja spašavaju živote, želimo da si možemo priuštiti stan u gradu kojem živimo i u gradu u kojem radimo, želimo više centara za mlade i više stipendija i potpora, želimo ulaganje u nas i u mir,a ne u bombe i ne u metke!“.

„Nećete nas zadržati tako da nam na silu tutnete pušku u ruke“, rekao je Capan dobivši veliki pljesak malobrojne publike. „Prigovor savjesti je naše ustavno pravo“, nastavio je  predstavnik Mreže mladih, napominjući da je zakonodavac osmislio sve što je moguće da mlade odvrati od civilnog služenja – od višestruko niže naknade, preko duljeg trajanja, do izostanaka benefita koje sa sobom nosi vojni rok.

„Radi se razlika u kojoj mnogi neće imati izbora. Ako će vojno služenje biti nagrađeno plaćom, statusnim prednostima i prednostima u zapošljavanju, onda zapravo kažnjavam one koji imaju moralni ili vjerski priziv savjesti. Socijalno i ekonomski ranjiviji neće si moći priuštiti priziv savjesti, a žene, stariji, osobe sa zdravstvenim poteškoćama bit će stavljeni u goru poziciju pri zapošljavanju. To nije izbor, to je ucjena!“,

zaključio je Capan, istaknuvši kako istodobno nisu viđene ozbiljne analize učinka uvođenja vojnog roka na obrazovanje, tržište rada, stvaranje obitelji i mentalno zdravlje. Smatra da se jačanje obrane postiže kroz bolje investiranje u profesionalnu vojsku, u modernu tehnologiju, u ozbiljno planiranje pričuve i sustava civilne pripravnosti, a ne kroz stvaranje lažnog osjećaja sigurnosti.

Tijekom svog ovog vremena, Ministarstvo obrane nije niti jednom vodilo dijalog s mladima, uključujući i svoj nedolazak na okrugli stol organiziran u Hrvatskom saboru u veljači ove godine. „Isključivanje iz dijaloga sa skupinom koju to najviše zahvaća jasna je poruka svim mladima da naše mišljenje u Hrvatskoj očigledno nije važno“, rekao je Capan uz povike odobravanja iz publike.

„Misle da će dva mjeseca brzog tečaja slaganja kreveta, kondicioniranja i čišćenja vojne opreme naučiti nas svim onim vrijednostima o kojima su propustili s nama razgovarati dok smo odrastali. Niste ulagali u našu mladost pa bi sad nas vodili i radili ratnicima i vojnicima?! E pa neće. Vojni rok nije ni obrazovna ni disciplinska alternativa. Zveckanje oružjem nikome neće donijeti dobro, osobito ne nama mladima“,

poručili su na subotnjem prosvjedu iz Mreže mladih Hrvatske.

Zadnji govornik na prosvjedu bio je Karlo iz Centra  za anarhističke studije s jednom izrazito tmurnom slikom  stanja:

„Sada smo na pragu toga da nas vrbuju za bojišta Trećeg svjetskog rata zbog nelegitimnih odluka i koristi domaćih političara, onih istih koji su državu pretvorili u osobnu blagajnu i leglo korupcije. Ti nam sad propovijedaju kako prema državi imamo dužnost… ima li veće arogancije i vulgarnosti?! Ne dajte da vas se prevari i da vas se uplaši. Recite NE vojsci, recimo NE obveznom vojnom roku!“.

Oko 25 minuta dugi prosvjed završio je najavom organizatora Hrvoja Markovića iz Centra za ekonomsko obrazovanje kako je ovo samo prvi korak, a ostali će uslijediti ukoliko izmjene Zakona o obrani, koje reguliraju i temeljno vojno osposobljavanje, prođu u Saboru.

Nakon prosvjeda, pitali smo Markovića koje akcije još misli poduzeti.

„Mi smo već podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti sadašnjeg Zakona o obrani, koji ima u sebi već ucrtan vojni rok, iako je kako mnogi ljudi kažu ‘zamrznut’, odnosno ne poziva se novake na novačku obvezu. Mi ćemo odmah, ako prođu izmjene Zakona, isti dan kad stupe na snagu podnijeti sljedeći prijedlog za ocjenu ustavnosti. Pokrenut ćemo sto posto udruženu tužbu za zaštitu od diskriminacije na temelju spola… svatko tko može zbrojiti 2+2=4 zna da je ovo protuustavno, jer u Ustavu piše da je vojna obveza i obrana Hrvatske dužnost svih za to sposobnih državljana i piše da su svi jednaki pred zakonom. (…) Muškarci i žene služe u Oružanim snagama i doprinose obrani RH, znači načelno govoreći i muškarci i žene su sposobni za obranu Republike Hrvatske“,

rekao je Hrvoje Marković za portal Obris.org.

S obzirom na apatičnost društva, zadovoljan je da se prosvjed uspio održati, a najzadovoljniji bi bio kada bi se uspjeli realizirati i neki od prijedloga Centra za ekonomsko obrazovanje, kao što je npr. prilagodba i jačanje modela ugovorne pričuve umjesto stvaranja prisilne pričuve. No čini se da je općenito plan i analiza slabija točka u Ministarstvu obrane. Naime, Marković kaže da su u Centru željeli provesti istraživanje koliko bi koštala uspostava dragovoljne pričuve s određenim zadanim kriterijima za što im je bila potrebna suradnja s MORH-om:

„Ali nisu nam htjeli dati podatke koji bi bili potrebni za to. Na izravan upit da nam daju svoja istraživanja, studije, elaborate o tome… da li su usporedili koliko bi koštalo dobiti dragovoljnim sustavom dovoljan broj ročnika, nisu rekli da je klasificirano nego da nemaju te podatke, da nemaju te informacije. Ozbiljne države – Njemačka je angažirala svoj institut, druge države angažiraju svoje nacionalne ekonomske institute i onda oni stave na papir… svi ovi troškovi o kojima mi govorimo su u biti implicitni, ali samo zato što se ne prikazuju u proračunu to ne znači da nisu troškovi. Npr. liječnik kojeg prisiliš da – umjesto da radi u bolnici – za 250 eura kosi travu, to je trošak, samo što se ne pojavljuje kao stavka u  proračunu, al’ si izgubio liječnike“.

Prijedlog izmjena Zakona o obrani trebao bi, po svemu sudeći, biti u drugom čitanju već tokom ove saborske sjednice, a najmanje što protivnici ideje o vojnom roku, odnosno temeljnog vojnog osposobljavanja, mogu napraviti je prosvjed pred Saborom na dan izglasavanja, što Hrvoje Marković iz Centra za ekonomsko obrazovanje spominje kao realnu mogućnost.

* ovaj tekst je dio projekta “Domovini vjeran!” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Deveta sjednica saborskog Odbora za obranu, održana u četvrtak 22. svibnja, trebala je biti rutinska od tek nekoliko minuta, no pretvorila se u ozbiljnu raspravu u kojoj je državni tajnik u MORH-u Drago Matanović ponekad ostao bez odgovora. Na dnevnom redu bila je samo jedna točka – mišljenje o nabavi za potrebe obrane – iza koje se krila obnova okvirnog sporazum o kupovini puškostrojnica za OS RH.

Kako je u uvodnom dijelu naveo državni tajnik Matanović, OS RH u uporabi imaju različite modele puškostrojnica kalibra 7.62*39 mm i 7.62*54R mm istočnog podrijetla, koje  su po vrsti i namjeni neprikladne za NATO standarde, te su nezgodne i za održavanje te nabavu pričuvnih dijelova. Ujedno nemaju mogućnosti za postavljanje opreme za provedbu obučnih i vježbovnih aktivnosti na simulacijskom sustavu MILES.

„Zbog zahtjeva interoperabilnosti, postojeće puškostrojnice ne zadovoljavaju taktičko-tehničke zahtjeve Hrvatske vojske. Isto tako, tijekom planiranja i realizacije zadaća u operacijama potpore miru i u međunarodnim vježbama postavljaju se dodatni logistički zahtjevi, traži se opskrba streljivom, pričuvnim dijelovima i održavanje puškostrojnica, te usložnjava se funkcioniranje kompletnog te cjelovitog… odnosno logističkog sustava“,

naveo je Matanović dio problema sa zastarjelim puškostrojnicama. O nabavi puškostrojnica kalibra 5,56*45 mm već se na saborskom Odboru za obranu raspravljalo 2023. godine, nakon čega je MORH sklopio okvirni sporazum s belgijskom tvrtkom FN (Fabrique National) Herstal u vrijednosti od oko 10 milijuna eura.

„Konzumiranjem tog Okvirnog sporazuma u 2023. i ’24. godini nabavljene su puškostrojnice uvedene u uporabu u postrojbe naših Oružanih snaga, i nakon više od godinu dana uporabe, korisnici su izuzetno zadovoljni ovim naoružanjem“,

rekao je Matanović, dodavši i da je u skladu s pravilnikom o materijalnom zbrinjavanju doneseno rješenje o uvođenju puškostrojnice u naoružanje OS RH.

Predstavnici MORH-a na Odboru za obranu: Spomenka Lešnjković, Drago Matanović i Damir Tolić

„Radi daljnjeg opremanja Hrvatske vojske potrebnim puškostrojnicama, Ministarstvo obrane planira sklopiti novi Okvirni sporazum s  proizvođačem puškostrojnica FM Herstal SA. Na temelju iskaza Oružanih snaga RH, za nabavu puškostrojnica kalibra 5,56*45 mm NATO kalibra i 7.62*51 mm NATO Ministarstvo obrane planira provesti postupak nabave u skladu s člankom 41 Zakona o javnoj nabavi i sklopiti Okvirni sporazum s proizvođačem puškostrojnica. Za razdoblje od 2025. do 2029. godine planirali smo sredstva u Državnom proračunu RH na razdjelu Ministarstva obrane u ukupnom iznosu od 7 milijuna eura s PDV-om, koje će se realizirati sklapanjem jednogodišnjih ugovora u skladu s potrebama Oružanih snaga i financijskim sredstvima, te za ovu godinu očekujemo sklapanje ugovora i njegovu realizaciju u iznosu od oko 1,3 milijuna eura“,

pojasnio je državni tajnik Drago Matanović, zamolivši za pozitivno mišljenje saborske zastupnike, članove Odbora za obranu.

Tu bi vjerojatno bio kraj rasprave da se za riječ nisu javili Matko Kuzmanić i Željko Sačić, bivši članovi tog Odbora, a sada vanjski stručni članovi. Oni su obojica podsjetili članove Odbora da se rasprava o opravdanosti kalibra 5.56 vodila i 2023., kada je rečeno da je riječ o puškostrojnicama slabijeg kalibra koji ne udovoljava svim zahtjevima, zbog čega je dio modernih zapadnih vojski odustao od njegove uporabe.

Matko Kuzmanić i Darko Klasić – sve je isto kao i 2023.

„Ove strojnice Minimi koje proizvodi belgijski proizvođač FM Herstal su izbačene iz upotrebe kod većine zapadnih vojski, počevši od vojske SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke. Zbog toga što nisu mogle dati veliku učinkovitost na bojištima gdje su korištene posljednjih 30 godina – to su, znači, Somalija, Irak i Afganistan“,

naglasio je Kuzmanić, dodavši kako je uz razne tehničke mane riječ i o skupom oružju – jedan primjerak puškostrojnice Minimi košta otprilike 10.000 USD. „Ne trebamo biti košara za nečiji otpad, uvodeći strojnice 5,56 NATO koje mnogi odbacuju, te stvoriti trajnu i ogromnu štetu Oružnim snagama RH“, apelirao je taj bivši saborski zastupnik, dok se Sačić prisjetio svojih ratnih dana i tada jedne od prvih upotreba puškostrojnice kalibra 5.56 mm u redovima Hrvatske vojske:

„Njoj je glavna prednost bila… streljivo je lagano i mogao si natrpat duplo više streljiva u svoj ranac i u hlače i nije ti bilo to teško nositi. To je glavna i osnovna prednost. Sve ostalo… ako dođe ispred tebe jača trava, žbunje, ne-daj-bože šumovit teren – ništa! Putanja se mijenja i nisu bile učinkovite“.

Kako su tada na bojištu imali negativna iskustva s tim kalibrom, kaže Sačić, general Markač je vrlo brzo naredio zamjenu za bolje puškostrojnice tipa „Ultimax“ ili „Argentinka“, koje su se pokazale nemjerljivo boljim za bilo koji teren u Hrvatskoj. I član vladajuće koalicije, Darko Klasić (HSLS ), priklonio se svojim donedavnim saborskim kolegama, upitavši predstavnike MORH-a postoji li mogućnost da se dio financijskih sredstava preusmjeri da se umjesto strojnica 5.56 mm kupe i one kalibra 7.62*51. Predsjednika Odbora Arsena Bauka zanimalo je kakva je analiza napravljena da je izbor pao na kalibar 5.56 mm.

U odgovoru se državni tajnik Drago Matanović pozvao i na svoje generalsko iskustvo:

„Naravno  da su prošla testiranja – i ova laka strojnica, uvjetno rečeno, i ova teška strojnica. (…) Ovo nije pitanje Ministarstva obrane da li treba 5.56 ili 7.62*54, nego doktrine uporabe OS. Temeljem toga, mi smo napravili… Imali smo manje-više skorom sve strojnice koje na svjetskom tržištu nešto znače. Dakle, i došli smo analizama do 3 strojnice, i lake i teške, i Oružane snage su napravile testiranje. Ovo o čemu mi govorimo ovdje je rezultat upravo ovog testiranja. Naravno, neke zemlje povlače određene strojnice, neka sredstva… Ovo što ste rekli svakako treba uzeti u obzir pri analizi budućih aktivnosti i akcija, no međutim ovo je ono što su Oružane snage dostavile kao zahtjev“.

Na ovo je reagirao vanjski član Krešimir Ćosić, upozorivši da testiranje nije apstraktna kategorija, već se radi o točno definiranim pitanjima. Zanimalo ga je i gdje su tu balistički stručnjaci i balistički laboratoriji, zaključivši da tu imamo jedan sustavni problem s načinom na koji se donose odluke.

„Ja jesam za to, ali mislim da način i informacije koje bi trebali imati nedostaju i, uz uvažavanje ove institucije, Glavni stožer bi trebao biti svjestan kad iznosi svoje zahtjeve, svoje potrebe, da potpora njihovim zahtjevima mora biti utemeljena na vrlo preciznim uvjetima – taktičkim, doktrinarnim, balističkom vještačenjima, itd. To nama predstavlja problem. Pitanje je – mi sad trebamo donijeti odluku, ja bih rekao – da li si mi dozvoljavamo taj luksuz da donosimo tek tako, podržavajući sve što Glavni stožer traži. Prema tome, mislim da trebamo stvoriti uvjete da ovo tijelo zaista ima sve potrebne informacije kad su važne odluke u igri“,

zaključio je umirovljeni general Ćosić.

Herstalova “teška” strojnica u sastavu OS RH

Na njega se nadovezao i predsjednik Odbora Bauk, primijetivši da zastupnici članovi Odbora donose odluku na temelju jednog dopisa iz MORH-a, te je napomenuo da postoji mogućnost da se od MORH-a i Glavnog stožera zatraži dodatna dokumentacija. Ta sugestija nije naišla na podršku, a Bauk je od zastupnika Josipa Đakića dobio „jezikovu juhu“ zbog navodnog dovođenja u pitanje vjerodostojnosti načelnika GS-a i Stožera u cjelini.

Današnja sjednica Odbora za obranu jedna je od rijetkih na kojoj se prije dizanja ruku vodila suvisla rasprava u kojoj se dovelo u pitanje opravdanost nabave. No unatoč tome, kao i unatoč argumentaciji vanjskih članova čije bi ekspertize trebale educirati saborske zastupnike, s 10 glasova „ZA“ podržan je nastavak opremanja OS RH puškostrojnicama kalibra 5,56*45 mm NATO i 7,62*51 mm NATO belgijskog proizvođača FN Herstal.

Danas je 6. sjednica Hrvatskog saborau ovome mandatu  započela, kao i uvijek na početku nove sjednice,  Aktualnim  satom na kojem zastupnici postvljaju pitanja ministrima i premijeru. Tako je HDZ-ov Ljubomir Kolarek pitao ministra obrane Ivana Anušića o vojnom roku. Anušić je odgovorio da suu tijeku pripreme za projekt koji će započeti do krajaa ove godine.

“Kad govorimo konkretno o zakonima, zakoni će ići u e-savjetovanje u lipnju ove godine, nakon toga bit će prvo čitanje u Hrvatskom saboru, a u devetom mjesecu na početku zasjedanja Sabora predviđeno je drugo čitanje i tijekom listopada usvajanje. (…) Predviđeno je da do kraja godine u potpunosti budu prihvaćene izmjene i dopune Zakona o službi u Oružanim snagama i Zakona o obrani, koji će biti preduvjet provođenja temeljnog vojnog osposobljavanja, a koji će se početi primjenjivati do kraja ove godine ili najkasnije početkom iduće godine,”

rekao je ministar Anušić iako je prije samo nekoliko tjedana najavljeno kako će taj proces – savjetovanje, prvo  i drugo čitanje – biti obavljeno prije ljetne saborske stanke. Ovime je zpravo potvrđeno – bude li se poštovao ovakav vremenski raspored – da je uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanje ponovno odgođeno za nekoliko mjeseci. Ministar Anušić rekao je i da bi prvi pozivi trebali krenuti već ove godine na jesen. Ostali parametri su više-manje isti kao što su i ranije najavljivani:

“Potencijal za temeljno vojno osposobljavanje je 18 500 do 19 000 mladića, koji svake godine napune 18 godina. Računamo da će se, naravno, veći dio ili jedan dio njih pozivati na priziv savjesti, a oni će ići u Ministarstvo unutarnjih poslova na daljnji proces. (…) Ministarstvo obrane preuzet će, prema procjenama, između 4000 i 5000 pripadnika temeljnog vojnog osposobljavanja. Predviđa se da bi bilo pet generacija godišnje. Ukupan trošak bio bi 20 milijuna eura za cjelogodišnju provedbu temeljnog vojnog osposobljavanja, ako uzmemo za primjer da je 4000 onih koji će se odlučiti za temeljno vojno osposobljavanje. Naime, 4000 ročnika koji će otići na temeljno vojno osposobljavanje dovoljan je broj da se popune i potrebe za djelatnu vojnu službu, ali i potrebe za pričuvu”,

rekao je Anušić.

Objasnio je također da ročnici koji se nalaze na temeljnom vojnom osposobljavanju neće moći dobiti otkaz i po završetku osposobljavanja vratit će se na svoje radno mjesto. Studenti koji budu upisivali studij do 29. godine života mogu dobiti odgodu, ali će nakon završetka ići na temeljno vojno osposobljavanje.

Govoreći o benefitima, ministar Anušić je rekao:

“Naknada za temeljno vojno osposobljavanje iznosit će 1100 eura neto mjesečno. Jedna od prednosti koju bi trebali imati oni koji završe temeljno vojno osposobljavanje svakako je prednost pri zapošljavanju u državnoj upravi”.

Danas je u vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Splitu održana svečana primopredaja i imenovanje novog obalnog ophodnog broda OOB-32 Umag. Nakon prototipa obalnog ophodnog broda OOB-31 “Omiš”, koji je HRM-u predan prije punih 6 godina, ovo je drugi obalni ophodni brod iz serije od ukupno pet brodova koji ulazi u sastav Obalne straže i Hrvatske ratne mornarice. U ožujku 2024. potpisan je ugovor o dovršetku ovog broda, koji je prema navodima iz Brodosplita bio već gotovo 80% završen. Vrijednost obalnog ophodnog broda OOB-32 “Umag” je 13,2 milijuna eura s PDV-om. Kao počasna kuma, ime broda “Umag” na svečanosti je otkrila Danijela Radeka Paljuh, kći Valtera Radeke, prvog poginulog pripadnika Hrvatske ratne mornarice s područja Istre.

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Tihomir Kundid zaželio je OOB-u “Umag” dugu i uspješnu plovidbu, vjerujući  da će brod pridonijeti višoj razini naše pomorske sigurnosti, kao i zaštiti naših granica na moru:

“Obalna straža ovim će brodom nedvojbeno podići svoju razinu sposobnosti na moru. Opremanje ovim brodom pokazatelj je tehnološkog napretka Hrvatske ratne mornarice, ali i važan element naše pomorske tradicije jer će služiti za suočavanje sa suvremenim izazovima zaštite našeg pomorskog dobra”.

Zapovjednik Hrvatske ratne mornarice komodor Damir Dojkić rekao je:

“Biti suveren na moru, znači biti u stanju nadzirati i kontrolirati ono što se događa u vodama pod vlastitom jurisdikcijom, ne samo u teritorijalnom moru nego i u području isključivog gospodarskog pojasa, što je temeljna zadaća Obalne straže kao sastavnog dijela Hrvatske ratne mornarice. Upravo će ovaj brod unaprijediti te sposobnosti u kojima se brod “Omiš” već dokazao.”

Obojica su zahvalili aktualnom ministru obrane na naporima koje ulaže u opremanje i modernizaciju OS RH, te što je prepoznao važnost ovog projekta za HRM. Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, pak, na svečanosti je istaknuo:

“Ovaj je brod samo prvi iz serije koji ćemo isporučiti Hrvatskoj ratnoj mornarici. Ovo je tek početak modernizacije Hrvatske ratne mornarice. Upravo smo započeli proces nabave višenamjenskog broda tipa korvete. I taj ćemo projekt modernizacije uskoro predstaviti javnosti i očekujemo da će Hrvatska ratna mornarica ubrzo biti opremljena višenamjenskim brodom tipa korveta.”

Inače, Anušić je o nabavi korvete govorio i na  Aktualnom prijepodnevu kojim je u srijedu, 15. siječnja, otpočela 5. sjednica Hrvatskog sabora. Odgovarajući na pitanje HDZ-ovog zastupnika Andra Krstulovića Opare o opremanju i modernizaciji HRM-a, ministar Anušićje odgovorio:

“Pripremamo nabavku korvete za Hrvatsku ratnu mornaricu i da će se uskoro znati najpovoljniji ponuđač i, naravno, da ćemo uskoro imati i rokove i vrijeme i datume kada, tko i na koji način će isporučiti i gdje će se raditi, naravno još je sve otvoreno – da se odmah razumijemo, nije dogovoreno ništa – ali se, naravno, ide u smjeru i naših brodogradilišta, i tako dalje. I imat ćemo vrlo brzo u sastavu Hrvatske ratne mornarice i korvetu.”

U travnju prošle godine premijer Plenković najavio je da će u novom mandatu Vlade HRM imati apsolutni prioritet, te da je vrijeme da “uz višenamjenski avion imamo i višenamjenski brod.”

*Photo: MORH/F.Klen

Sabor  je (napokon) potvrdio odliku o slanju naših vojnika u NATO misije, ali ne i u NSATU! Možemo reći “napokon”, jer je Hrvatski sabor  u petak, na Sv. Nikolu, potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države, dok se o odluci o slanju časnika u NATO aktivnost za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) nije glasalo, te je ona i dalje na čekanju. Za aktivnost NSATU, koja se održava u njemačkom Wiesbadenu, predsjednik Republike Zoran Milanović nije dao prethodnu suglasnost, pa je Vlada tu odluku morala prebaciti na 2/3 većinu saborskih zastupnika, odnosno na njih 101 koji bi morali dignuti ruku za Vladin prijedlog, a kontra mišljenja predsjednika RH. “Još se nisu stekli uvjeti za glasovanje o NATO-ovoj aktivnosti NSATU, očito da treba dodatnih pojašnjenja predstavnicima oporbe da razumiju o čemu se radi“, poručio je nedavno premijer Andrej Plenković. Sukob na relaciji Predsjednik Vlade i Predsjednik Republike tj.  vladajućih s oporbom oko te teme traje od početka listopada, a nije pomogao ni dolazak v.d. zamjenika Gladnog tajnika NATO-a Borisa Rugea u Sabor na pojašnjenja o NSATU aktivnosti.

Portal Obris.org još je 28. studenoga upozoravao da su misije pripadnika Oružanih snaga RH u biti talac političkih igara oko NSATU-a. Naročito smo tada naglasili da je hrvatska Vlada još na svojoj 28 sjednici, 3. listopada usvojila nacrte odluka o sudjelovanju pripadnika naših Oružanih snaga u inozemstvu, dok ih je Sabor stavio ad acta. I samo glasanje u Saboru 06. prosinca ostalo je u sjeni političkih igara oko imenovanja sudaca Ustavnog suda, izglasavanja povjerenja Vladi Andreja Plenkovića te predizborne kampanje za Predsjednika Republike krajem godina. Ne trebamo podsjećati da je Predsjednik RH ujedno i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga.

Sabor je 06.prosinca jednoglasno potvrdio sudjelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu NATO-ove aktivnosti prednjih kopnenih snaga, u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu i u misiji potpore miru “NATO misiji u Iraku”. Točka o NSATU nije ni uvrštena u glasovanje, no jest 12 ostalih odluka o slanju hrvatskih vojnika u međunarodne misije, za koje je predsjednik Republike dao suglasnost. Potvrđeno je i sudjelovanje u operaciji potpore miru “Sea Guardian” u Sredozemlju, u aktivnosti Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2, u operaciji koalicijskih snaga “Inherent Resolve”, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR – ATALANTA“, u operaciji Europske unije “EUNAVFOR MED IRINI“, kao i u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda. Potvrđena je također odluka o prelasku granice Hrvatske oružanih snaga država članica NATO-a i Oružanih snaga RH angažiranih u okviru modela snaga NATO-a u 2025. i 2026. godini, kao i odluka o prelasku granice Republike Hrvatske oružanih snaga država članica Europske unije i Oružanih snaga Republike Hrvatske angažiranih u okviru kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini. Temeljem saborske potvrde, hrvatski vojnici bit će upućeni i na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a.

Misije, operacije i aktivnosti – što je Sabor izglasao

Sudjelovanje OS RH u sklopu aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga: tijekom 2025. i 2026. do 170 pripadnika OS RH s borbenim oklopnim vozilima, razmješteni u Republici Poljskoj pod vodstvom SAD-a. Jednako tako, izglasano je u ovom vremenskom razdoblju i upućivanje do 120 pripadnika OS RH, uključujući i haubičku bitnicu, u Litvu, i to pod vodstvom SR Njemačke. U Mađarskoj može biti razmješteno do 220 hrvatskih vojnika (pod vodstvom Mađarske), a MORH predlaže povećanje broja pripadnika kako bi se omogućilo “povremeno slanje pješačke satnije radi  uvježbavanja i integracija snaga.” U Bugarsku se upućuje do 10 pripadnika OS RH pod vodstvom Italije, i to je ujedno i najmanji angažman u okviru aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga (NATO forward Land Forces), što je naziv zanekadašnje aktivnosti ojačanja Prednje prisutnosti (eFP).

Sudjelovanje OS RH u misiji potpore miru,,NATO MISIJI U IRAKU”: upućuje se do deset pripadnika OS RH, koji mogu biti razmješteni u Iraku tijekom 2025. i 2026. godine s mogućnošću rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu: nastavak angažmana do 200 pripadnika OS RH s do dva helikoptera Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u  aktivnosti  Stalne NATO skupine protuminskih snaga 2: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije. Angažman u ovoj skupini nastavlja se po istom modelu kao i do sada – u suradnji s Mornaricom Talijanske Republike.

Sudjelovanje OS RH u operaciji potpore miru,,SEA GUARDIAN” u Sredozemlju: kao i do sada, i u narednom 2-godišnjem razdoblju predviđeno je upućivanje do 35 pripadnika OS RH i brod Hrvatske ratne mornarice.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EUNAVFOR – ATALANTA”: do 25 pripadnika Oružanih snaga RH/HRM u 2025. i 2026. godini, uz mogućnost rotacije.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Koalicijskih snaga,,INHERENT RESOLVE”: popunjavanje do tri stožerne pozicije u zapovjedništvu operacije u Kuvajtu i Iraku.

Sudjelovanje OS RH u operaciji Europske unije ,,EU NAVFOR MED IRINI”: do pet pripadnika OS RH, uz mogućnost rotacije.

Što se tiče operacija potpore miru Ujedinjenih naroda, jednoglasno je podržano sudjelovanje OS RH u operaciji UNIFIL (Libanon) – do 3 pripadnika OS RH, u operaciji MINURSO (Zapadna Sahara) – do 5 pripadnika, te u operaciji UNMOGIP (Indija i Pakistan) – do 9 pripadnika OS RH.

Sabor je također izglasao i odluku o o prelasku granice RH oružanih snaga država članica NATO i OS RH angažiranih u
okviru modela snaga NATO-a u 2025.  i 2026. godini, i to za one snage koje su u spremnosti u roku do 10 dana. Jednako tako je izglasana i slična odluka o prelasku granice RH za oružane  snage članica EU i RH angažiranih u okviru Kapaciteta za brzo raspoređivanje Europske unije u 2025. i 2026. godini.

Konačno, kako je već praksa nekoliko godina, uz misije i operacije veže se i odluka o upućivanju pripadnika OS RH na dužnosti u NATO zapovjednoj strukturi, NATO strukturi snaga i drugim nacionalnim (multinacionalnim) zapovjedništvima u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a. Tako se, prema odluci Sabora, u operacije i druge aktivnosti u inozemstvu pod vodstvom NATO-a može istodobno uputiti najviše 120 pripadnika OS RH.

Povratak iz “Sea Guardiana”

Doček RTOP “Dubrovnik” u luci Lora (Photo.HRM)

Inače, istovremeno dok se u Saboru glasalo o nastavku misija, u petak, 6. prosinca dolaskom raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” u luku Lora u Splitu završilo je sudjelovanje 10. hrvatskog kontingenta u NATO vođenoj operaciji “Sea Guardian”. U prilog doprinosu Republike Hrvatske savezničkim naporima osiguranja zajedničke sigurnosti na moru, 10. hrvatski kontingent je u području srednjeg Mediterana od početka studenog ove godine sudjelovao u aktivnostima podupiranja borbe protiv terorizma, stvaranja cjelovite pomorske situacijske slike, identifikacije potencijalnih prijetnji, njihovog praćenja i otkrivanja te razmjene podataka. Zapovjednik raketne topovnjače RTOP-42 “Dubrovnik” je poručnik bojnog broda Dino Čobo, dok je u svojstvu zapovjednika 10. hrvatskog kontingenta, u čijem sastavu je bilo 33 pripadnika, bio kapetan korvete Silvijo Bosančić. On je tom prilikom rekao kako je “u protekla četiri tjedna i nakon prevaljenih 4,500 NM raketna topovnjača “Dubrovnik” i pripadnici kontingenta uspješno su ostvarili zadane ciljeve na području srednjeg Mediterana. Hrvatski mornari pod hrvatskim stijegom još jednom su dokazali da imaju zahtijevane sposobnosti izvršenja zadaća u NATO vođenim operacijama.”

Samo jedna točka bila je na dnevnom redu 5. sjednice saborskog Odbora za  obranu, održane u utorak 12. studenog – mišljenje Odbora o MORH-ovoj namjeri kupovine modernog višecjevnog raketnog sustava HIMARS. Za razliku od prethodnih sjednica, kada su pozicija  i pozicije međusobno lomile koplja oko sudjelovanja OS RH u NATO aktivnosti NSATU za Ukrajinu, ova je sjednice prošla gotovo idilično, uz praktično jednoglasnu podršku nabavi HIMARS-a.

Uvodno obrazloženje dao je ministar obrane Ivan Anušić, koji je napomenuo da su OS RH izradile taktičku studiju o opremanju topničkih postrojbi višestrukim samohodnim lanserima raketa velikog dometa.

„Iskazom potreba HV je zatražila nabavu 8 samohodnih raketnih sustava velikog dometa HIMARS, naoružanih lansirnim modulom u borbenom kompletu. Namjena sustava HIMARS je uništavanje protivničkog topništva i elemenata protuzračne obrane, logističkih vozila, lakih oklopnih vozila i transportera, kao i postrojbi za potporu i opskrbu. Konstruiran je za lansiranje navođenih raketa i taktičkih balističkih projektila, a nosi jedan paket od 6 raketa ili jednu taktičku raketu ATACMS“,

rekao je uvodno Anušić, dodajući kako je MORH zatražio Pismo ponude i prihvaćanja (LoA) od SAD-a:

„za 8 samohodnih raketnih sustava velikog dometa HIMARS s raketama velikog dometa, te pripadajućom opremom i uslugama prema načelu sveobuhvatnog pristupa. Uz 8 lansera M142 HIMARS, ovom nabavom osiguravaju se 2 vrste vođenih ubojnih raketa – 24 paketa po 6 raketa M30A2 i 24 paketa po 6 raketa M31A2, produženog dometa većim od 80 km, i vježbovne rakete smanjenog dometa – 16 paketa po 6 raketa M28A2. Prema načelu sveobuhvatnog pristupa, pored 8 lansera i 394 vođenih raketa, paket uključuje i sve ostale robe i usluge, obuku i logističku potporu neophodnu za učinkovito funkcioniranje sustava HIMARS“.

Ministar obrane Ivan Anušić, načelnik Sektora za naoružanje general Davor Tretinjak i savjetmik Predsjednika RH Ivica Olujić

Vlada SAD je krajem lipnja ove godine dostavila ugovor za spomenuti paket, ukupne vrijednosti 289.968.461,00 USD. Ministar Anušić je najavio da će se s otplatom HIMARS-a krenuti već ove godine pa do 2027., dok će MORH od 2026. do 2029. godine uplanirati i proračunska sredstva potrebna za plaćanje PDV-a prilikom isporuke robe i usluge u skladu s ugovorom. Što se tiče isporuke, Anušić je rekao:

„Do 2028. godine je isporuka kompletnog sustava. Sustav dolazi zajedno kako s lanserima, tako i s raketama. Kako bude sustav dolazio, rakete su… ne mogu sada reći da li će se one isporučivati u toj brzini, ali u svakom slučaju kako se lanseri budu isporučili rakete će po potrebama dolaziti koliko bude bilo zahtjeva od strane Oružanih snaga“.

Hrvatska će se nabavom HIMARS-a priključiti još trima europskim zemljama korisnicama tog sustava (Poljska, Rumunjska i Ukrajina), a odluka da se ide u nabavu baš tog sustava prem ministu Anušiću utemeljena je na hrvatskim potrebama i jako dobrim iskustvima korisnika HIMARS-a. „Izuzetno precizan, kvalitetan i dobar sustav“, zaključio je Anušić. Tu je riječ konačno dobio i general Tihomir Kundid, načelnik Glavnog stožera OS RH, koji je tog dana umjesto u „pritvoru kod Zorana Milanovića“ neprimjetno sjedio na sjednici saborskog Odbora.

„S HIMARS-om Oružane snage dobivaju novu sposobnost koju do sada nisu imale – to je sposobnost, dakle, preciznih i učinkovitih dalekometnih raketnih udara. Provedba vojnih operacija na integriranom bojištu danas zahtijeva, prije svega, učinkovitu, preciznu i brzu paljbenu potporu. Naprosto, HIMARS je taj sustav koji omogućuje sve to. Dakle, brzina, preciznost i učinkovitost su naprosto danas temeljna načela što se tiče djelovanja topničko-raketnih postrojbi. Prema tome, HIMARS predstavlja – nedvojbeno– jedan kvantni skok u kontekstu sposobnosti Oružanih snaga u provedbi preciznih i dalekometnih raketnih udara. Također, HIMARS predstavlja novu eru u topničko-raketnim postrojbama Oružanih snaga. HIMARS kao sustav je definitivno, što se tiče samog sustava – takvih i sličnih sustava koji se nude na tržištu, je najprecizniji i najučinkovitiji sustav. Kada samo spomenem činjenicu da njegovo rasipanje je svega 5 metara na cilju, bez obzira da li se radi na daljini 25 km ili 70 km, jasno govori kolika je preciznost toga sustava. U tome kontekstu Oružane snage dobivaju doista jedno vrlo moćno, sofisticirano oružje kakvoga dosad nisu imale“,

izdeklamirao je načelnik GS general Kundid i jedva dočekavši kraj ove točke dnevnog reda brzinski otišao kako bi izbjegao novinare, ali i eventualno neugodna pitanja saborskih zastupnika oko NSATU misije.

Načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid – jedinstvena taktika izbjegavanja neugodnih pitanja- došao sa zakašnjenjem i otišao prije kraja

Na sjednici saborskog Odbora ponovno je sudjelovao i savjetnik za obranu Predsjednika RH Ivica Olujić, koji je posebno istaknuo da predsjednik Milanović nikada nije uskratio suglasnost Vladi za nabavu novog naoružanja, pa tako ni ovoga puta. Međutim, savjetnik Olujić je iskoristio priliku kako bi ujedno upozorio na to da nabava 8 HIMARS-a neće popraviti hrvatsku sposobnost raketnog topništva:

„Preostala sredstva raketnog topništva koja Oružane snage imaju trebat će ili zamijeniti ili modernizirati. I ne može se govoriti o raketnom topništvu da se ne govori o samim raketama. Želimo ukazati (…) da su se rakete za raketno topništvo Hrvatske vojske proizvodile u Republici Hrvatskoj još u vrijeme Domovinskog rata i nakon Domovinskog rata, proizvodile su se sve do nedavno u organizaciji državne Agencije ALAN. Ono što nije bilo dobro u to vrijeme je da su se te rakete proizvodile za strano tržište, a ono što svakako nije dobro je da je ta proizvodnja na neki način  zadnjih nekoliko godina prestala. Ukazuje se na potrebu da se učini više, da se ulože veći napori i da se proizvodnja  raketa za raketno topništvo u Hrvatskoj obnovi, te da se moderniziraju ili nabave drugi nekakvi, priuštivi možda, jeftiniji raketni sustavi nego što je HIMARS, kako bi se popunile sve postrojbe Hrvatske vojske, uključujući i pričuvu“.

Upravo rakete, ali one za HIMARS, mučile su člana Odbora Josipa Jurčevića (nzavisni zastupnik), koji je od ministra Anušića u nekoliko navrata tražio odgovor namjerava li Ministarstvo obrane nabavljati i rakete većeg dometa (300, odnosno 500 km), budući da rakete s dometom od 80 km „ne mogu doseći Banja Luku, a kamoli Beograd“. Iako je ministar Anušić pokušavao izbjeći odgovor, tvrdeći da se sustavi HIMARS i rakete s dometom od 80 km nabavljaju kao sredstvo obrane ili odvraćanja, a ne sredstvo napada, u konačnici je ipak rekao kako se rakete spomenutog većeg dometa dogovaraju i ugovaraju na specifičan, prilično drugačiji način od ovoga kako je MORH dogovorio kupnju cjelokupnog sustava HIMARS, te da one nisu dio trenutnih razgovora sa SAD-om.

Proteklih se dana u javnom prostoru uvelike raspravljalo o tzv. zabrani da načelnik GS OS RH general Tihomir Kundid prisustvuje sjednici saborskog Odbora za obranu na kojoj su se raspravljali Vladini prijedlozi sudjelovanja OS RH u međunarodnim misijama. Ministar obrane Ivan Anušić na sjednici 16. listopada tvrdio je da je nazočnost generala Kundida gotovo neophodna kako bi se mogle kvalitetno raspravljati predložene misije i kako bi članovi Odbora dobili potrebnu stručnu informaciju. HDZ-ovi su pak članovi napustili Odbor sve dok se general Kundid na pojavi na sjednici, dok je general za to vrijeme “čamio”na Pantovčaku u društvu Vrhovnog zapovjednika.

Ove su teze dodatno raširene u hrvatskim medijima – tako je bivši član Odbora za obranu Nikola Mažar (HDZ) izjavio da je načelnik GS OS RH do sada praktički uvijek bio prisutan na sjednicama Odbora, što je jučer ponovio i bivši te sadašnji član Odbora Darko Klasić (HSLS) rekavši kako gotovo da nije bilo Odbora na kojem nije bilo načelnika GS-a. Kako smo i sami bili na većini sjednica Odbora  za obranu još od njegovog formiranja davne 2008. godine, te nam izjave nisu zazvučale istinito, pa smo od stručnih službi Hrvatskog sabora zatražili evidenciju prisustva načelnika GS OS RH na sjednicama resornog Odbora u prošlom i ovom mandatu. Evo što kaže Služba za medije Hrvatskog sabora:

“Tijekom X. saziva Sabora Odbor za obranu održao je ukupno 44 sjednice, a načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH bio je prisutan na 9 sjednica Odbora. U prošlom sazivu Sabora načelnik GS OS RH sudjelovao je u svojstvu supredsjedatelja Povjerenstva za nabavu borbenih aviona na jednoj sjednici Odbora.

U prošlom sazivu raspravljalo se o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama na osam sjednica Odbora, a na jednoj sjednici je bio nazočan načelnik GS OS RH.

U aktualnom, 11. sazivu Sabora načelnik GS OSRH bio je prisutan na jednoj sjednici”.

Dakle, admiral Robert Hranj, sada bivši načelnik GS OS RH,  od ukupno 44 sjednice Odbora za obranu Hrvatskog sabora sudjelovao je na njih 9 – od toga je na jednoj sudjelovao u svojstvu supredsjedatelja Povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona, dok je na samo jednoj sjednici u prisustvu načelnika GS OS RH raspravljano i o međunarodnim misijama. Aktualni načelnik GS, general Tihomir Kundid, od ukupno 3 sjednice Odbora za obranu aktualnog saziva Sabora sudjelovao je na samo jednoj, i to na onoj na kojoj se govorilo o nabavama bespilotnih letjelica Bayraktar i dodatnih materijala i usluga za borbene avione Rafale.

Sjednica Odbora za obranu u listopadu 2022. – rasprava o Godišnjem izvješću o obrani bez nazočnosti načelnika GS OS RH

Prema našem vlastitom uvidu u rad saborskog Odbora za obranu, načelnici GS – kada i dođu – rijetko uzimaju riječ na sjednicama Odbora, i to uglavnom kao dodatno pojašnjenje nekih pitanja koje se tiču izričito Oružanih snaga. Zato je insistiranje vladajućih na obaveznoj prisutnosti generala Kundida na raspravi o međunarodnim misijama dio aktualne političke borbe, a plasiranje lažnih tvrdnji u medijskom prostoru još jedan pokazatelj potpune neodgovornosti za izgovorene riječi od strane najviših državnih dužnosnika. Da bi se ubuduće izbjegle kontroverze oko toga treba li načelnik GS OS RH sudjelovati na sjednicama Odbora za obranu, te na čiji poziv, predsjednik Odbora Arsen Bauk zatražit će očitovanje od predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića i saborskih stručnih službi.

Da će 3. sjednica saborskog Odbora za obranu biti burna, dalo se naslutiti već iz pogleda na dnevni red sjednice sazvane za srijedu, 16. listopada – gdje je među 13 točaka o raznim međunarodnim misijama i aktivnostima Oružanih snaga RH predsjednik Odbora Arsen Bauk (SDP) uvrstio i četrnaestu točku – „Prijedlog zaključka o sazivanju sjednice Vijeća za obranu“. O tome se trebalo raspravljati tik prije zadnje, već tjednima sporne točke – prijedloga o sudjelovanju OS RH u NATO aktivnosti za sigurnost i obučnu potporu Ukrajini (NSATU). No zahvaljujući raznim političkim i proceduralnim smicalicama, o čemu smo već pisali, članovi Odbora – i to isključivo opozicijski – opširno su slušali o razlozima zašto predsjednik Milanović neće odobriti angažman OS RH u ovoj aktivnosti. Ured predsjednika RH predstavljali su predstojnik Ureda Orsat Miljenić, savjetnici za obranu i vanjsku politiku Ivica Olujić i Neven Pelicarić, te glasnogovornik Nikola Jelić. Predstavnici Ministarstva obrane – ministar Ivan Anušić i dvoje njegovih savjetnika, brigadni general Tomislav Galić i brigadir Dražen Jožef, tajnik Ministarstva obrane Petar Barać, šefica kabineta ministra Marina Vujčić i glasnogovornica Iva Puljić-Šego – obrazloženja Milanovićevih ljudi nisu saslušali jer su napustili sjednicu Odbora nezadovoljni zbog tog što načelniku GS-a, generalu Tihomiru Kundidu, nije bilo dozvoljeno sudjelovati.

Na to je ministar obrane Ivan Anušić upozorio još prije sjednice Odbora, a potom i na samoj sjednici, zatraživši mišljenje Odbora jer nema načelnika GS OS RH „koji je bio, naravno, pozvan, koji ovdje treba biti, koji je najrelevantniji za objasniti ove teme o kojima govorimo i koji iz potpuno neutralnog kuta će te teme iskomunicirati“. Anušić je rekao da ne razumije zašto sjednici prisustvuju 4 predstavnika Ureda predsjednika, dok čovjek koji je tu trebao biti, general Kundid „15 minuta prije odlaska na ovaj Odbor, zajedno sa mnom, mene obavještava da mu je Predsjednik zabranio dolazak, da mu je izdao zapovijed i da mora  u 12:30 (za kada je zakazana sjednica Odbor, op.a.)  biti u Uredu predsjednika. Ja predlažem i hoću očitovanje, želim čuti očitovanje, da li uopće ima smisla nastaviti dok ne dođe načelnik Glavnog stožera i molio bih mišljenje ovoga Odbora“. Anušićev zahtjev je, očekivano, podupro potpredsjednik Odbora Ante Deur (HDZ):

„Sve ovo što smo čuli, i nedolazak i zabrana načelniku Hrvatske vojske, nedolazak na sjednicu za obranu je još jedan pokazatelj da Predsjednik države uzurpira svoju ulogu koja nema nikakve veze s ovim Odborom i s Hrvatskim saborom. Druga stvar, poštovani savjetnici koju su došli, što se nas tiče mogao je poslati bilo koga, mogao je iz svojega krda poslati 4 bilo… bilo koje situacije, neovisno o tome ovom Odboru ništa ne znači. Mi tražimo da dok ne dođe načelnik Hrvatske vojske da vi niste relevantni da možete… ovo nije savjetodavno tijelo Predsjednika države nego Hrvatski sabor i Odbor za obranu“.

Deur je potom još jednom zatražio da se sjednica Odbora nastavi nakon što dođe načelnik GS-a, general Kundid. Predsjednik Odbora Bauk je ustvrdio da „nije neobično da na sjednici Odbora budu predstavnici Ureda predsjednika Republike – zadnji put je bilo recimo kod prijedloga za imenovanje načelnika Glavnog stožera, bilo je i u prethodnim mandatima Hrvatskog sabora“. Iako se Bauk nije mogao točno sjetiti kada, treba se vratiti upravo u vrijeme Milanovićeve Vlade i mandata predsjednika RH Ive Josipovića, kada je također zbog neslaganja između Ureda predsjednika i Ministarstva obrane (zbog određenih prijedloga u izmjenama Zakona o obrani) sjednici Odbora prisustvovao Josipovićev savjetnik za obranu Zlatko Gareljić. Ured predsjednika, nastavio je Bauk, za svaku sjednicu saborskog Odbora za obranu dobije obavijest i poziv kojem se najčešće ne odazovu, ali ponekad se predstavnik Ureda zaista i pojavi.

Ranko Ostojić (SDP) ponovno je raspravu vratio na načelnika Kundida, upozorivši da je Vlada u  svojim vlastitim dokumentima navela kako su u njeno ime kao obrazlagatelji prijedloga o međunarodnim misijama navedeni ministar obrane Anušić te državni tajnici Branko Hrg i Drago Matanović, dok se načelnik GS OS RH nigdje ne spominje. „Običaj je na Odborima da se ta lista proširi kako bi mogli dati stručne informacije, ali oni nisu uvjet da se sjednica može održati“, odgovorio mu je Bauk. No Ante Deur je insistirao da se sjednica bez načelnika GS ne može održati:

„Pošto bez načelnika Hrvatske vojske ne možemo relevantno nastupati u  obrazloženje u pojedinim točkama, mi ćemo napustiti ovu sjednicu i do dolaska načelnika Hrvatske vojske… kada ćemo doći u njegovoj prisutnosti“.

Rečeno – učinjeno: HDZ-ovi i partnerski članovi, zajedno s predstavnicima Ministarstva obrane, napustili su sjednicu koja je potom nastavljena uglavnom izlaganjem predstojnika Ureda predsjednika RH Orsata Miljenića i pitanjima opozicije. Prvo je Miljenić objasnio zašto nema načelnika Kundida:

„Pokušaj ovoga što radi HDZ i Vlada Republike Hrvatske je čista politizacija, pokušaj politizacije Hrvatske vojske. Naime, jedini predlagatelj ove odluke je Vlada Republike Hrvatske i resorno ministarstvo. Načelnik Glavnog stožera nije politička osoba i ne smije sudjelovati u odlučivanju i donošenju političkih odluka. Po ovoj logici, kako to kaže ovdje ministar koji je očito svjestan situacije pobjegao s ove sjednice, ispalo bi da je načelnik Glavnog stožera njegov ađutant bez kojeg on ne može ništa obrazložiti. Ministar ima tisuću ljudi pod sobom, hodao je po sjednicama NATO saveza i drugih tijela, dogovarao je sve oko ovoga, i sramotno je da on danas kao ministar i potpredsjednik Vlade kaže da on to ne zna obrazložit bez načelnika Glavnog stožera“.

Načelnika Kundida na sjednicu saborskog Odbora pozvao je ministar kao dio proširene delegacije, što je i ranije bio običaj, no dolazak prvog čovjeka vojske na saborske sjednice do sada je uvijek bila više iznimka nego pravilo.

A, da je Hrvatska lojalna članica NATO saveza, dokazuje i Milanovićeva suglasnost za povećanje prisutnosti hrvatskih vojnika u zemljama NATO-a koje graniče s Rusijom za čak 80%, napomenuo je Miljenić:

„Ali zašto? Oni su u Savezu. Isto tko – da mi imamo problem na granici, mi bi očekivali da oni pošalju nama. Ali! Ukrajina nije u Savezu, i misija koja se tiče Ukrajine – ona nije Savez. I kad netko kaže – ‘Vi morate slijediti saveznike’ – u čemu ih to trebamo slijediti?! Mi smo lojalni, i ako netko napadne Poljsku ili neku drugu zemlju – tu smo!“.

Time se, dodao je Miljenić, Hrvatska i NATO direktno svrstavaju na jednu od zaraćenih strana, što u drugim misijama nije slučaj, budući da u njima NATO, EU i UN snage pokušavaju uspostaviti ili održati mir. No bez obzira što OS RH neće, temeljem blokiranja od strane predsjednika Milanovića, poslati ljude u NSATU, Hrvatska će tu NATO aktivnosti podržati financijski, sukladno udjelu koji joj je određen. Na sjednici su se mogle čuti i druge stvari – ponovno o tome da je Predsjednik RH tek „ceduljom“ obaviješten o hrvatskom preuzimanju obveza prema NSATU, i to puno prije NATO summita u Washingtonu, bez ikakve koordinacije između Predsjednika i Vlade. Ministar obrane je bio obaviješten da Predsjednik neće dati suglasnost, no ipak je, tvrdi Miljenić, potvrdio hrvatsko sudjelovanje. Također se pokrenulo i pitanje klasificirane informacije s kojom Predsjednik navodno raspolaže i koja se ne smije iznijeti u javnost, ali bi mogla itekako utjecati na razmišljanje saborskih zastupnika. Zbog toga je opozicija tražila održavanje i Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, kako bi se na tim konzultativnim skupovima najviše državne razine raspravile osjetljive informacije prije dolaska te teme na saborsku raspravu. No zbog odbijanja premijera Plenkovića, ni jedno od ova dva Vijeća neće se održati.

„Mi sljedeći tjedan moramo glasati o pitanju o kojem dvije državne instance, nadležna i za pitanja sigurnosti i za pitanja vanjske politike, dakle predsjednik Vlade i predsjednik države, imaju oprečna mišljenja i interpretaciju toga što je opseg misije NATO-ve potpore Ukrajini“,

rekla je Sandra Benčić (Možemo!), naglasivši kako je upravo zbog nedostatka odgovora o eventualnim sigurnosnim ugrozama za Republiku Hrvatsku na saborskom Odboru za nacionalnu sigurnost (održanom dan ranije) zatraženo ono što bi Vijeće za nacionalnu sigurnost trebalo nedvojbeno utvrditi:

„Mi tražimo da Vijeće za nacionalnu sigurnost kao prvo traži svu dokumentaciju o ovoj misiji – i onu koja je deklasificirana i onu koja je klasificirana, da prođu sve i da na osnovu toga procijene postoji li bilo kakav rizik i može li se interpretirati na bilo koji način da je to naše sudjelovanje… mi tražimo i dalje da Vijeće za nacionalnu sigurnost utvrdi apsolutno sve činjenice da ih mi kao saborski zastupnici dobijemo i da na temelju toga onda možemo donijeti svoju odluku. Odbijanje sazivanja sjednice za nacionalnu sigurnost od saborskih zastupnika traži upravo to da glasaju, ne na temelju onog što znaju, ne na temelju vrijednosti koje zastupaju politički u odnosu na činjenice o misiji, nego na osnovi svrstavanja – na to da li će dati povjerenje Plenkoviću ili Milanoviću“.

Nastavak odborskog sučeljavanja

Sjednica saborskog Odbora za obranu o Vladinom prijedlogu sudjelovanja pripadnika OS RH i međunarodnim misijama nastavljena je u ponedjeljak, 21. listopada. Iako ni ovoga puta nije bilo načelnika GS – generala Kundida koji je ponovno morao biti kod Predsjednika – HDZ-ovi članovi Odbora vratili su se na sjednicu, ovoga puta potpomognuti i kolegama koji inače nisu članovi Odbora za obranu, ali znaju biti glasni u raspravi. Vratili su se i predstavnici Ministarstva obrane na čelu s ministrom Anušićem, koji je ukratko prošao sve predložene misije i njihove eventualne promjene, i opet zapeo na NATO aktivnosti podrške Ukrajini. No ovoga puta Anušić se pripremio i usred rasprave on je izvadio pisano očitovanje načelnika GS OS RH generala Tihomira Kundida o „NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini“ (NSATU). U ovom kratkom dokumentu načelnik Kundid napominje kako je „posebno naglašeno da NATO nije niti će postati strana u oružanom sukobu kao posljedica ove aktivnosti“, te da se provodi „isključivo na teritoriju zemalja članica NATO-a“. Glavne zadaće ove aktivnosti su: (1) razvoj snaga, (2) koordinacija opremanja, (3) koordinacija obuke, te (4) logistika opremanja. Hrvatski časnici bi trebali raditi u samom Zapovjedništvu NSATU, i to na ustrojbenim mjestima stožernog časnika iz područja logistike (razina čina bojnika) i iz područja planiranja (također razina bojnika). Kao dodatna sigurnost da hrvatski časnici ne mogu biti upućeni na teritorij Ukrajine, napominje general Kundid, stavljeno je izričito ograničenje (tzv. caveat) koje priječi njihovo upućivanje izvan teritorija Saveza, te angažiranje na teritoriju Ukrajine. Iako je ovim očitovanjem načelnika GS-a donekle odagnana sumnja o upućivanju hrvatskih vojnika u samu Ukrajinu – što je  predsjednik Milanović danas izričito demantirao kao svoje izjave proteklih tjedana – ostalo je pitanje važnosti klasificirane informacije od 23. rujna koja bi, prema tvrdnjama predstavnika Ureda predsjednika – mogla bitno utjecati na odluku  saborskih zastupnika. Tu je i Orsat Miljenić, predstojnik Ureda, reterirao u odnosu na prošlotjednu sjednicu, zaboravljajući na prošlotjedne teze o pokušaju politizacije načelnika GS-a, te je sada predložio da se general Kundid pozove na zatvorenu sjednicu kako bi u takvom kontroliranom okolišu zastupnicima iznio povjerljive informacije. HDZ-ovi zastupnici izjasnili su se protiv ovog prijedloga, tvrdeći da zatvorena sjednica nije potrebna jer se ništa ne krije (5 zastupnika „ZA“ a 7 protiv, koliko je u Odboru zastupnika vladajućeg bloka). Nakon što se tako osiguralo da rasprava ostane općenita te nadalje opterećena spomnutim klasificiranim elementom, još se dugo nastavio politički vatromet. Dakle, velika većina od ukupno oko 5,5 sati sjednice prošlo je u relativno općenitom političkom prepucavanju između pozicije i opozicije, s obaveznim spominjanjem Zorana Milanovića, njegova davnog premijerskog mandata i aktualne predsjedničke kampanje.

Dok je trajala sjednica saborskog Odbora za obranu, Vlada je objavila da je načelnik GS OS RH o NSATU razgovarao s premijerom Plenkovićem

Nakon tako provedene rasprave, Vladini prijedlozi o sudjelovanju u međunarodnim misijama stavljeni su na glasanje, iako se zapravo ni o jednoj misiji nije raspravljalo osim o onoj „ukrajinskoj“. Sve su misije izglasane s omjerom 11 „ZA“ i 1 „SUZDRŽAN“ (Josip Jurčević, koji je time protestirao protiv ovakvog ekspresnog prelaženja preko misija). Što se NSATU tiče, 7 zastupnika bilo je „ZA“, 1 „PROTIV“, dok su 2 (SDP-ovci Arsen Bauk i Ranko Ostojić) bili suzdržani. Sličnom je većinom na kraju odbijen i prijedlog predsjednika Odbora da se i Predsjenika RH i predsjenika Vlade RH pozove na zajedničko sazivanje sjednice Vijeća za obranu. Ujedno, zatvarajući sjednicu, predsjednik Bauk je najavio da će od predsjednika Sabora zatražiti očitovanje i oko toga tko koga može pozivati na sjednice Odbora, kako se ubuduće  ne bi ponovio „slučaj Kundid“.