Tijekom Hrvatsko-kanadskog gospodarskog foruma u Torontu, održanog u utorak 23. lipnja u sklopu službenog posjeta premijera Andreja Plenkovića Kanadi, osječka tvrtka Orqa potpisala je ekskluzivni sporazum o partnerstvu s kanadskom tvrtkom Remote Robotic Systems (RRS).

“Ovim Memorandumom o razumijevanju formaliziramo strateški okvir suradnje između tvrtki Orqa i Remote Robotics. Naš je cilj zajednički razvoj, proizvodnja i plasman naprednih obrambenih tehnologija, s posebnim naglaskom na besposadne sustave, protudronsku zaštitu te integraciju umjetne inteligencije u te sustave. Posvećeni smo tome da pomognemo našim saveznicima u izgradnji vlastitih obrambenih kapaciteta, a ovo partnerstvo je još jedan korak naprijed prema tom cilju”,

izjavio je Ivan Jelušić, suosnivač Orqe.

Sporazum predviđa prijenos tehnologije i proizvodnih licenci kako bi se uspostavila lokalna proizvodnja u Kanadi, kao i suradnju na razvoju rješenja za potrebe obrambenog i sigurnosnog sektora, te potporu obuci Oružanih snaga Kanade.

“Partnerstvo s Orqom omogućit će nam daljnje povećanje sposobnosti, razvoj opskrbnog lanca i softverskih rješenja te stvaranje kanadskog intelektualnog vlasništva za globalno tržište. Naš je cilj izgraditi kanadske kapacitete i sposobnosti u području malih besposadnih sustava, a ovo partnerstvo predstavlja ključan korak u osiguravanju te strateške sposobnosti za Kanadu danas i u budućnosti”,

rekao je Kevin Toderel, glavni izvršni direktor tvrtke Remote Robotics. Todorel je kasnije na društvenim mrežama objavio:

“Fraser Hahn i ja smo ovo započeli s 27 četvornih metara u zajedničkom prostoru u siječnju 2020. Bez investitora. Bez kupaca. Samo strast prema dronovima i pružanje vrijednosti svima koji bi radili s nama. Nismo znali što će se dogoditi. Jučer sam imao zadovoljstvo upoznati premijera Marka Carneyja i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Parliment Hillu (s Ivanom Jelušićem) dok krećemo u nevjerojatnu novu avanturu u izgradnji kanadskih suverenih sposobnosti i jačanju partnerstva s Orqa FPV.”

Osim Orqe, na Hrvatsko-kanadskom gospodarskom forumu sudjelovali su predstavnici ukupno 37 hrvatskih i kanadskih tvrtki.

*Photo: HGK, RRS

Za početak treba naglasiti kako nema sumnje da je Ukrajina posljednjih mjeseci vidljivo popunila prazninu u svom arsenalu vođenih zračnih oružja te tako, uz donedavno prominentne sustave tzv. „dubokih udara“ u Rusiju te brojna taktička sredstva (prvenstveno razne bespilotne letjelice kratkog dometa), sada raspolaže i ozbiljnim fondom oružja za udare tzv. „srednjeg dometa“. Pritom pojam „srednjeg dometa“ nije onaj iz vokabulara međunarodne raketne tehnologije – gdje se kod kontrole naoružanja na polju balističkih raketa „srednjim dometom“ tradicionalno definirao raketni doseg od oko 300 do 1.000 kilometara – da bi danas ta tehnologija bila uklopljena u raketni domet „balističkih raketa namijenjenih korištenju na razini pojedinog bojišta“ (Theatre Ballistic Missiles) s dometom od 50 do 3.000 kilometara, koji odgovaraju skupu nekadašnjih definicija raketa kratkog i srednjeg dometa.

Taktički ili kratki domet u Ukrajini

Za razliku od toga, na bojištima širom Ukrajine dometi se definiraju „kratkima“ ili taktičkima prvenstveno kada obuhvaćaju praktični domet teškog pješačkog te klasičnog cijevnog topništva – dakle, otprilike 40 km od oružja. U ovaj pojas treba računati i određeno zaleđe za položaje branitelja, pa onda liniju bojišta (koliko je tako nešto moguće povlačiti u doba intenzivnih infiltracija i prožimanja položaja u zonama borbi) i potom prostor u taktičko zaleđe protivnika. Dok obje strane već neko vrijeme do bojišnice često mogu redovito doći tek besposadnim sredstvima (bilo za opskrbu ili evakuaciju ranjenih), a tek ponekad i motornim vozilima ili pješice – upravo se prijelaz prema toj posljednje spomenutoj zoni u zaleđu neprijatelja učestalo definira kao tzv. „zona smrti“. Riječ je o području intenzivnog djelovanja brojnih besposadnih sustava za izviđanje i izvođenje zračnih udara (bilo bacanjem bombi, zapaljivih sredstava, postavljanjem mina ili izvođenjem kamikaza-udara).

Besposadne letjelice koje se za to koriste, bilo teretne ili kamikaza-dronovi, najčešće su vođene radijskim signalima ili optičkim vlaknima. One kojima se upravlja putem radijskih signala načelno su osjetljive na ometanje, signal im slabi s povećanjem udaljenosti, a na upravljivost utječu i prirodne prepreke raznih vrsta – na što se odgovara postavljanjem radijskih repetitora ili instaliranjem satelitskih sustava komunikacije (što je pogodno samo za veće i teže letjelice). S druge strane, letjelice vođene optičkim vlaknom uglavnom nisu osjetljive na sredstva elektroničkog ratovanja, no osim baterije i bojne glave moraju nositi još i namotaj optičkog vlakna kojim se upravljaju – a takvi namotaji mogu biti duljine od desetak pa do maksimalno oko 60 km, što lako može biti ozbiljan dodatni teret, a time opet i svojevrsno ograničenje dometa te raspoloživog ubojnog sredstva.

Dugi/strateški i srednji dometi u Ukrajini

Ukrajinski napad dronovima na rusku kemijsku tvornicu Nevinomiskij Azot u Stavropoljskom kraju

Nasuprot tome, kada se u kontekstu rata Ruske Federacije i Ukrajine govori o strateškom ili „dugom dometu“ – u pravilu je riječ o udarima daleko u rusko zaleđe. Dakle, iz pogranične zone, pa preko međunarodnih granica Ukrajine, i onda u unutrašnjost ruskih oblasti. Pritom se tako uporabljivi zračni sustavi lansiraju s nekoliko desetaka kilometara unutar Ukrajine, obično iz unutrašnjosti države ili iz pograničnih regija Černihiv, Sumi ili Harkiv, a ciljevi su obično udaljeni od nekoliko stotina kilometara pa sve do oko 2.100 km (kao višestruki napadi izvedeni na rusku rafineriju Antipinsky u sibirskom gradu Tjumenu, ponovljeni i 6. lipnja ove godine). Uz pojedine komplekse energetske infrastrukture u europskom dijelu Rusije, na Uralu i neposredno iza njega – na ukrajinskoj meti su često i velika vojna skladišta, kompleksi ruske vojne industrije te pojedine ključne transportne točke. Dakle, tu se koriste posebno građena oružja (nekad i prerađeni mali avioni, danas uglavnom dronovi i rakete dugog dometa), a ciljevi napada u pravilu imaju vojnu ili gospodarsku svrhu strateški bitne razine.

Ono što ostaje između ove dvije opisane kategorije predstavlja tzv. „srednje domete“ na bojištima rata u Ukrajini, ugrubo udaljene od 40 do 300 km od mjesta lansiranja pojedinih oružja. Napomenimo da je u toj zoni od početka rata Ukrajina imala ponešto raspoloživih borbenih sredstava, prvenstveno u kategoriji raketnog topništva (posebno većih kalibara, kao stari BM-30 Smerč) i balističkih raketa kratkog dometa (sustav OTR-21 Točka, s NATO oznakom SS-21 Scarab), no ta oružja nisu bila precizna te su se koristila za gađanje bilo prostorno većih ciljeva ili se nastojalo točkastu metu pogoditi saturacijom s više oružja (kao kod napada na luku u Berdjansku 24. ožujka 2022., kada se nizom raketa Točka gađalo skupinu ruskih vojnih brodova, amfibijskih transportera).

Načelnik GS OS Ukrajine general Sirski i zapovjednik Snaga bespilotnih sustava Brovdy

Kasnije se dio ovih dometa moglo pokriti i bitno preciznije gađanjem iz američkih modernih višecijevnih lansera (bilo M270 MLRS ili M142 HIMARS) – gdje se od kraja lipnja 2022. prvo bilježilo brojne napade po ruskim terenskim skladištima ubojnih sredstava u neposrednom zaleđu fronte, izvan preciznog dometa topništva (uz tzv. „HIMARS Time“, svake večeri iza 21 sat, što je uskoro dovelo do strukturnog preslagivanja i odmicanja čitave ruske terenske logistike u Ukrajini). To se nadogradilo tijekom svibnja 2023. dolaskom u Ukrajinu modernih krstarećih raketa koje se lansiraju iz borbenih zrakoplova, bilo iz Velike Britanije (Storm Shadow) ili Francuske (SCALP ER) – s dometom maksimalno do 550 km, uz činjenicu da se tek od 2024. njima smjelo gađati i ciljeve u Rusiji (od svibnja te godine za rakete iz Francuske te od srpnja za one iz Velike Britanije). Zatim, od listopada 2023., takav je arsenal proširen i američkim balističkim raketama ATACMS, za lansiranje iz već spomenutih višecijevnih lansera M270 MLRS ili M142 HIMARS – kasnije s dometom maksimalno i do 300 km (uz dozvolu za gađanje i ciljeva u Rusiji od studenoga 2024.). Uz to, Ukrajina je postupno dobila pristup i do nekoliko tipova tzv. „jedrećih“ ili „planirajućih bombi“, prvenstveno američkih dogradnih kompleta JDAM-ER (dostupnih Ukrajini od siječnja 2023., prvo u verziji za bombe od 250 kg, pa onda od veljače 2025. i za bombe od 500 kg) i francuskih AASM Hammer (od siječnja 2024.) – sve to iskoristivo u dometima otprilike do 70 km od točke zračnog ispuštanja (ovisno i o visini lansiranja). Iako se već i tim naoružanjem itekako ponekad gađalo ciljeve u dubokom zaleđu fronte, na okupiranim prostorima Ukrajine do ruske granice – spomenimo napade raketama Storm Shadow na industriju u Lugansku sredinom svibnja 2023. ili po strateški bitnom mostu kod Čongara (na spojnici Krima i okupiranog dijela Hersonske oblasti) u lipnju 2023., odnosno gađanja raketama ATACMS željezničkog čvorišta Džankoj na Krimu (veljača 2024.) ili ciljeva u Sevastopolju (lipanj 2024.) – sva su takva oružja (1) bila i ostala malobrojna, i time iskoristiva tek za povremene napade strateške važnosti. Osim toga, sva su ona bila i (2) vrlo skupa – što ih je činilo neracionalnima za gađanje brojnih jeftinijih ruskih meta – te su (3) ipak bila i bez neposrednog vođenja, pa time strukturno nepogodna za gađanje ruskih pokretnih ciljeva.

Novo doba sviće početkom 2026.

Ruske upute – kako prepoznati ukrajinske dronove?

Sve ove tri karakteristike ukrajinskog naoružanja srednjeg dometa počele su se mijenjati tijekom 2025. godine, da bi se „novo normalno“ počelo odražavati i u javnosti početkom 2026. godine. Naime, Ukrajina je tijekom 2025. učila lekcije ruskog Centra „Rubikon“ (specijalne postrojbe osnovane u kolovozu 2024.) o važnosti koncentriranih napada u pozadinu bojišta, kojima se prekida neprijateljska logistika i time otvara put vlastitim ofenzivnim akcijama. Za potrebe takvih djelovanja prvo je bilo pojačano i ukrajinsko korištenje kamikaza-dronova upravljanih dugim optičkim vlaknima, da bi se onda krenulo koristiti i više novih vrsta ukrajinskih bespilotnih letjelica – bilo onih s fiksnim krilima ili dotadašnjih FPV-dronova nadograđenih prstenovima ili krilima za pojačani uzgon (time i produljen domet). Ujedno se, uz korištenje izravnog vođenja ukrajinskih pilota dronova, počelo čuti i za automatizirano vođenje letjelica u terminalnoj fazi, čime se samo izvođenje napada učinilo otpornijim na raznolike neprijateljske mjere elektroničkog ratovanja.

Sva takva sredstva prvo su bila masovnije korištena na jugu Ukrajine, gdje od Rusa okupirani prostor ima dubinu do 130 km od bojišnice uz obale Azovskog mora, a logistika agresora uvelike je bila kanalizirana na tek nekoliko glavnih prometnih pruga i cestovnih pravaca. Zato i ne čudi da su ukrajinski udari prvo bili koncentrirani na napade po ruskim vojnim vlakovima s opskrbom za postrojbe, da bi se onda postupno počelo gađati i pojedinačne kamione ili vojna vozila na izloženim cestovnim pravcima u pozadini ruske okupacije tih dijelova Ukrajine. No treba napomenuti da se tim prometnim koridorima ne snabdijevaju samo ruska okupirana područja Donjecke, Zaporiške i Hersonske oblasti zauzeta od veljače 2022., već učestalo i vojno-civilni sustav na Krimu – poluotoku koji je Rusija okupirala u veljači 2014., a potom anektirala 18. ožujka 2014. Naime, Krim se uvelike opskrbljivao putem cestovnog i željezničkog pravca preko Krimskog mosta (da bi tamošnja eksplozija i onda požar izazvan ukrajinskim napadom 8. listopada 2022. uvelike smanjili propusnost njegova željezničkog segmenta) – ali i putem željezničkih trajekata u tjesnacu Kerč, koje je Ukrajina višekratno napadala, a onda ove godine u proljeće i zadnje onesposobila. Svim ovim napadima i glavnina vojne opskrbe Krima također se našla prebačena na sjevernije pružne trase, preko okupiranih dijelova Ukrajine. Zato i ne čudi da se početak vala preciznih ukrajinskih napada od polovice 2025. naovamo prvo koncentrirao baš na željeznicu – pa se samo od početka ožujka do kraja svibnja ove godine bilježilo 35 uspješnih ukrajinskih napada na vlakove i lokomotive (5 u graničnim ruskim regijama Brijansk i Kursk, 11 u okupiranoj oblasti Lugansk, 6 u okupiranoj Donjeckoj regiji, 5 u zauzetom dijelu Zaporižja i 8 na okupiranom Krimu). Sve to je do ponedjeljka, 8. lipnja, opet tako eskaliralo da se čulo i o općoj redukciji željezničkog prometa na okupiranom Krimu.

Od početka lipnja na snazi je zabrana putničkog prometa na autocestama R-150 (Belgorod – Starobilsk – Luhansk -Donetsk – Mariupol) i R-280 (Rostov-on-Don -Mariupol – Melitopol – Simferopol)

Iduće su se na ukrajinskoj meti našli i cestovni pravci koji idu sličnim rutama – posebno autoceste R-150 (od Belgoroda u Rusiji, preko okupiranih gradova Starobilska, Luganska i Donjecka do okupiranog Mariupolja na obali Azovskog mora) te nedavno sagrađena R-280 (od Rostova na Donu, preko okupiranih Mariupolja, Melitopolja i Čongara do Simferopolja na Krimu). Ovdje treba napomenuti da su sve učestaliji ukrajinski zračni napadi na promet po spomenutim rutama na jugu Ukrajine već 21. svibnja doveli do ruske zabrane cjelokupnog civilnog prometa cestom R-280 kroz okupirane dijelove Hersonske oblasti prema Krimu, a samo dan kasnije nastupila su i napadima uzrokovana ograničenja prodaje benzina i dizela za stanovnike Krima. No, napadi su itekako bili nastavljeni, tako da se u utorak, 9. lipnja, čulo kako je, radi tamošnjih gubitaka, 7. lipnja proglašena i potpuna zabrana ruskog vojnog prometa rutama R-280 „Novorossija“ (od Mariupolja do Krima) i A-291 „Tavrida“ (od Krimskog mosta do Sevastopolja), na kojima je tijekom prethodna dva tjedna ionako bilježen pad prometa od oko 71 posto (s ranijih oko 11.000 vozila na dan, od toga oko 3.800 kamiona, na oko 6.500 vozila na dan, od toga oko 1.100 kamiona, početkom lipnja) – koje sada vojna vozila moraju izbjegavati na račun priručnih ruta te zaobilaznih cesta.

Uz to, posljednjih dana napadi ukrajinskih dronova zaustavili su i cestovni promet preko već spomenutog mosta kod mjesta Čongar (prvo u noći na 7. lipnja oštećen korištenjem dronova tipa Behemot i FP, a onda ponovljeno u ranim satima 9. lipnja, što je navodno dovelo do njegova trajnijeg zatvaranja) – čime su i svi cestovni tereti između Krima i okupiranih dijelova Hersonske oblasti bili preusmjereni dalje na zapad, prema Armjansku i Perekopu (time ujedno i bliže ukrajinskim prostorima). Sve to učinilo je nužnim i novo operativno prestrojavanje ruske logistike, koju se sada (gdje je to moguće) prebacuje više od 100 km iza bojišnice – ne samo na južnom bojištu nego sve više i na istoku te sjeveroistoku (gdje je ukrajinski doseg 31. svibnja dobro ilustrirala scena leta kamikaza-dronova 3. korpusa Kopnene vojske Ukrajine iznad okupiranog grada Luganska, sada barem 110 km iza bojišnice).

Koje se tu bespilotne letjelice koriste?

Milijarder Eric Schmidt u posjetu Ukrajini u rujnu 2022.

Kao prvo, tu se posebno od kraja 2025. godine spominju letjelice nazvane „Stršljen“/„Hornet“, koje u suradnji s Ukrajincima proizvodi američko poduzeće Swift Beat LLC, u vlasništvu bivšeg direktora Eric(a) Schmidta iz Googlea. Ova suradnja, javno započeta u srpnju 2025., počela je već prije nekoliko mjeseci davati obilne plodove – masovnom pojavom letjelica koje bez problema napadaju ruske ciljeve 50–90 km iza ruskih linija. Riječ je o dronovima od oko 15 kg mase, raspona krila od oko 2,2 metra, koji krstare brzinom od 100 do 120 km/h uz maksimalni domet do 200 kilometara. One u nosu imaju dvije kamere, pokretane su strujom (lete vrlo tiho), a nose bojni teret do 5 kg – no posebno je važno njihovo prilično autonomno uočavanje ciljeva, kao i vizualna navigacija koja ih čini neovisnima o klasičnim satelitskim sustavima (što je još jedna dodatna točka otpornosti na mjere elektroničkog ratovanja) – dok se za vođenje do zone ciljeva koristi bilo radijska veza bilo ugrađeni Starlink terminal. Napomenimo da je od početka veljače ove godine na snagu stupila općenita velika prednost za Ukrajinu, kada je Elon Musk poslušao apele iz Kijeva te zatvorio sustav Starlink za ruske agresore na prostoru Ukrajine, čime su branitelji došli u iznimnu situaciju da sami koriste ovaj iznimno kvalitetan sustav komunikacije s postrojbama i oružjima u svojoj pozadini, na bojišnici te iza bojišnice na okupiranim dijelovima Ukrajine. Sve to zajedno omogućilo je letjelicama „Stršljen“ da budu vrlo efikasni lovci na ruske pokretne ciljeve na okupiranim dijelovima Ukrajine, uz činjenicu da je riječ o relativno jeftinim oružjima kojih se pojavilo dovoljno da prvo budu uočena kao poseban problem za Ruse, a potom ih je postupno u zraku bilo toliko mnogo da pojedine letjelice prije vlastitog napada mogu u bazu slati snimke neposredno prethodnih napada drugih takvih dronova, uz učestalu praksu i istodobnih udara na nizove ruskih vozila u vojnim konvojima.

Osim toga, kao drugo, moglo se tu čuti i za već spominjane ukrajinske bespilotne letjelice sustava FP-2, koje je tamošnje poduzeće Fire Point javnosti predstavilo u rujnu 2025. godine. Ovdje se radilo o prilagodbi njihove letjelice FP-1 (namijenjene za udare dugog dometa) – kojoj je domet smanjen s oko 1.400 na otprilike 200 km, dok je istodobno povećana nosivost (bojna glava od 105 kg, a neki spominju i avionske bombe od 120 kg, s oko 44 kg eksploziva). Ove letjelice, raspona krila od 6 m, uglavnom krstare brzinom od 140 do 180 km/h, a do sada su više puta bile poboljšavane i nadograđivane – posljednji put krajem svibnja, kada se dizajner Denis Štilerman hvalio promjenom konstrukcije krila, što je navodno omogućilo povećanje mase bojne glave do 200 kg i dosega do 370 km.

Ukrajinski dron Behemot – donekle sličan ruskom Shahedu (Photo: UNIAN)

Kao treće, posljednjih se dana tu govori i o novim ukrajinskim letjelicama tipa „Nilski konj“/„Behemot“, koje zajednički proizvode ukrajinska poduzeća GLEFA i Culver Aerospace. Ovi dronovi srednjeg dometa (navodno do 300 km) javnosti su predstavljeni 21. svibnja ove godine, a spomenuti napadi na cestovni most kod Čongara bili su im jedno od prvih operativnih djelovanja. Prema objavljenim podacima, riječ je o letjelicama grubo inspiriranima ruskim Shaheedima, raspona krila od 2,28 m, dugima oko 2,2 metra, koje u prednjem dijelu tijela navodno nose tandemsku bojnu glavu – s fragmentacijskim dijelom od 40 kg i termobaričkim dijelom od 35 kg. Kako se navodi, njih, osim jačine udara, karakterizira i iznimno niska standardna visina leta te mogućnosti automatiziranog, poluautomatiziranog ili izravnog FPV-vođenja (navodno uz korištenje komunikacije sustavom Starlink). Sve to im daje popriličnu preciznost, koja bi uskoro trebala biti i poboljšana operativnom suradnjom njihovih ukrajinskih proizvođača s njemačkom tvrtkom za bespilotne sustave Helsing (koja je u Europi na glasu po svojim AI rješenjima).

Dakle, sva ova nova sredstva predstavljaju proizvod ukrajinskog učenja ratnih lekcija, kojih se dohvatila tamošnja vojna industrija, inače u velikom zamahu zahvaljujući domaćoj inventivnosti, ali i europskoj podršci. No, treba još jednom istaknuti kako se nove modele bespilotnih letjelica tu razvija u samo nekoliko mjeseci, da bi se onda, po masovnoj proizvodnji i učestalom borbenom korištenju, praktično u hodu prionulo i njihovu daljnjem unapređivanju. Upravo sve te okolnosti čine ukrajinske Oružane snage i njihovu vojnu industriju tako bitnim uzorom u kojeg bi se i Europa trebala ugledati.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 10. lipnja 2026. pod nazivom “Ruse uništavaju ‘nilski konji‘ i ‘stršljenovi‘, logistika je u kaosu, pogledajte samo brojke” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/ukrajinski-dronovi-srednjeg-dometa-blokiraju-krim-i-rezu-rusku-logistiku-15716782

Koliko su dronovi-presretači važni, najbolje se pokazalo zadnjih mjesec dana na Bliskom istoku kada se od Ukrajine, koja ih koristi i proizvodi već duže vrijeme, tražilo da zemljama Perzijskog zaljeva pomogne u presretanju i obaranju iranskih dronova Shahed. Zato ne čudi ulazak naše tvrtke Orqa, renomiranog osječkog proizvođača FPV-dronova, i u područje proizvodnje presretača (“interceptora”). Kako je danas priopćeno, Orqa iz Osijeka i ukrajinska tvrtka General Cherry (jedan od najvećih ukrajinskih proizvođača FPV dronova) potpisale su sporazum o strateškoj suradnji na razvoju besposadnih zračnih sustava, tzv. presretača dronova. Partnerstvo će se, kako se navodi, usredotočiti na razvoj i proizvodnju “interceptor” dronova, komponenti i drugih besposadnih zračnih sustava. Istovremeno se radi na uspostavi zajedničkih proizvodnih pogona u Hrvatskoj i u Ukrajini, a vrlo brzo se očekuju prvi proizvodi.

Srđan Kovačević (Orqa) i Jaroslav Grišin (General Cherry)

“Ovo partnerstvo počiva na inovativnom modelu zajedničke proizvodnje koji nam omogućuje da dokazano operativno znanje i iskustvo tvrtke General Cherry spojimo s našom tehnologijom te po prvi put izvan Ukrajine ponudimo sposobnosti učinkovite zračne zaštite protiv modernih besposadnih prijetnji. Riječ je o važnom iskoraku kojim visokoučinkovite sustave stavljamo u službu sigurnosti svih naših saveznika”,

izjavio je suosnivač i izvršni direktor Orqe Srđan Kovačević.

“Pokrećemo značajno i obećavajuće partnerstvo s tvrtkom koja donosi više od desetljeća iskustva i vodeću ekspertizu u industriji bespilotnih letjelica. Naš zajednički cilj je pomoći u izgradnji nove arhitekture europske i globalne sigurnosti uz pomoć jedinstvenog ratnog iskustva Ukrajine i tehnološke stručnosti Orqe”,

rekao je suosnivač tvrtke General Cherry Jaroslav Grišin.

Ova suradnja omogućiti će NATO saveznicama izravnu nabavu najnaprednijih “interceptor” dronova kroz neovisan i pouzdan europski lanac opskrbe. Mogućnost obrambenih snaga savezničkih zemalja da se opskrbe vrhunskim tehnološkim rješenjima izravno će ojačati otpornost NATO-a te pridonijeti sigurnost europskog neba, bez iscrpljivanja ukrajinskih resursa, kaže se u priopćenju.

Photo: General Cherry

Ukrajinski portal Militarny, pozivajući se na General Cherry, piše da hrvatsko-ukrajinski partneri imaju za cilj potpuno lokalizirati proizvodnju kako bi se uklonila ovisnost o stranim dijelovima.

“U sklopu programa ‘Build in Ukraine’ planiraju izgraditi podzemni pogon za proizvodnju elektronike i perifernih komponenti za dronove. Rad na uspostavljanju zajedničkih proizvodnih pogona već je započeo. U početku će proizvodnja letnih modula i komunikacijskih sustava biti lokalizirana u Ukrajini, s planovima za kasnije proširenje na proizvodnju svih vrsta komponenti za bespilotne letjelice. Osim ukrajinske lokacije, tvrtke pokreću serijsku proizvodnju u Hrvatskoj. Tamo će razvijati napredne tehnologije kombinirajući tehničku stručnost ORQA-e s jedinstvenim borbenim iskustvom ukrajinskog proizvođača,”

javlja Militarny. „Spremni smo isporučiti komponente svim našim partnerima u Ukrajini. To je zajednički glavni cilj – eliminirati kineske komponente“, rekli su iz General Cherryja u komentaru za Militarnyi. Također napominju da ne očekuju značajan porast troškova proizvoda zbog promjene dobavljača. Po njihovom mišljenju, tehnološka neovisnost je nužan korak koji cijela industrija mora poduzeti kako bi osigurala dugoročnu sigurnosnu stabilnost. Kako je tvrtka General Cherry zaključila u objavi na društvenim mrežama, “istovremeno se bavimo širim problemom – Europi još uvijek nedostaju učinkovita, skalabilna rješenja za borbu protiv dronova. (…) Ovo je također korak prema jačem europskom sigurnosnom okviru – otpornijem, spremnijem i manje ovisnom.”

Vlada je na današnjoj 129. sjednici donijela „Zaključak o prihvaćanju Prijedloga nacionalnog plana obrambenih ulaganja u okviru SAFE mehanizma“. Prijedlog nacionalnog plana obrambenih ulaganja (European Defence Industry Investment Plan) podržalo je Međuresorno povjerenstvo za razvoj i jačanje obrambenih sposobnosti i obrambene industrije na sjednici održanoj 5. studenoga 2025., a koji je preduvjet za korištenje Instrumenta „Sigurnosna inicijativa za Europu“ – SAFE (Security Action for Europe).

Ministar obrane Ivan Anušić objasnio je da je RH, u skladu s odlukom Međuresornog povjerenstva za razvoj i jačanje obrambenih sposobnosti i obrambene industrije u Republici Hrvatskoj, u srpnju 2025. iskazala interes za sudjelovanje u Instrumentu „Sigurnosna inicijativa za Europu“ – SAFE.

„Ministarstvo obrane je kroz pet projekata izradilo Nacionalni plan obrambenih ulaganja koji predstavlja formalni zahtjev Europskoj komisiji za zajam u sklopu Instrumenta kreditiranja SAFE“,

rekao je ministar Anušić.

Riječ je o nabavi 44 borbena tenka Leopard 2A8, zajedničkoj nabavi 18 samohodnih haubica CAESAR, nabavi teških terenskih kamiona TATRA pogona 6*6 i 8*8 te dva projekta nabave ubojnih sredstava za potrebe Oružanih snaga RH.

U skladu sa Zaključkom Ministarstvo obrane dostavit će Nacionalni plan obrambenih ulaganja Europskoj komisiji – rok za podnošenje nacionalnih planova svih država zainteresiranih za program SAFE je kraj ovog mjeseca – 30. studeni. Nakon toga Komisija će ocijeniti te planove, a prve isplate mogu se očekivati početkom sljedeće godine.

Hrvatskoj 1,7 milijardi eura

Europska komisija je 9. rujna ove godine objavila okvirnu raspodjelu sredstava iz kreditnog programa za obranu SAFE vrijednog 150 milijardi eura, od kojih bi Hrvatska trebala dobiti milijardu i 700 milijuna eura. Inicijalno je 19 država članica izrazilo interes za korištenje povoljnih zajmova, pri čemu su najveće iznose zatražile i dobile Poljska (43,7 milijardi), Rumunjska (16,7 milijardi), Francuska i Mađarska (16,2 milijarde), te Italija (14,9 milijardi).

Projekti koji će se moći financirati iz SAFE-a podijeljeni su u dvije kategorije. U prvu spadaju proizvodnja streljiva i raketa, topnički sustavi, oprema za kopneno ratovanje, uključujući opremu za vojnike, zaštitu kritične infrastrukture, opremu za kibernetičku sigurnost i poboljšanje vojne mobilnosti. Druga kategorija za koju će važiti nešto stroži uvjeti, uključuje sustave protuzračne i raketne obrane, pomorske sposobnosti, bespilotne letjelice i protudronske sustave, kao i svemirske sposobnosti i usluge, uključujući njihovu zaštitu. Druga kategorija uključuje, između ostalog, umjetnu inteligenciju i opremu za elektroničko ratovanje.

Premijer Plenković je na 110. Vladinoj sjednici održanoj 30. lipnja potvrdio da je Hrvatska izrazila interes za sudjelovanje u programu SAFE:

„Mi smo kao Vlada oformili međuresorno povjerenstvo za razvoj i jačanje obrambenih sposobnosti i obrambene industrije, jučer smo održali sastanak i sukladno pravilima novoga instrumenta na razini EU podnijeli inicijalni iskaz interesa za korištenje zajma za ulaganja u obrambene sposobnosti u iznosu 1,8 milijardi eura“.

Plenković je tada najavio da će se ta sredstva iskoristiti za nabavu najmodernijeg naoružanja i streljiva:

„Time ćemo ulagati u najmodernije naoružanje, koje bi realizirali u partnerstvu s nizom europskih zemalja, a posebno je važno da imamo projekt proizvodnje malih dronova, FPV dronova, koji bi bili razvijeni od naše kompanije“.

Konkretno, prema tadašnjem planu, zajam putem mehanizma SAFE Vlada, odnosno MORH, namjeravali su iskoristiti za borbeni tenk Leopard 2A8, samohodnu haubicu CAESAR, protuzračne sustave kratkog i vrlo kratkog dometa Mistral, teška teretna motorna vozila 6*6 i 8*8, streljivo 155 milimetara, modularno dalekometno streljivo AASM Hammer, streljivo 120 milimetara za tenk Leopard 2A8, te proizvodnju FPV dronova. Od tada do danas taj se plan donekle promijenio, pri čemu je najveći gubitnik domaća proizvodnja FPV dronova koja je u potpunosti ispala iz Nacionalnog plana obrambenih ulaganja.

Prvo TB2 Bayraktar, pa Skydagger, i konačno vlastita proizvodnja. Takav razvoj u području  bespilotnih letjelica nazire se iza objave kosovskog premijera Albina Kurtija na Facebooku. On je u subotu, 08. studenog, kratko objavio:

“Gradimo i razvijamo budućnost obrambene industrije i napredak borbenih dronova na Kosovu. Naša zemlja postaje zemlja koja proizvodi. U Gnjilanama smo, zajedno s gradonačelnikom Hysenijem, posjetili tvrtke za proizvodnju vojnih dronova “Skifteri” i civilnih dronova, tvrtki “Future Minds Academy” i MIGA SkyShield MAR.

“Proizvedeno u Gnjilane” je naravno “Proizvedeno na Kosovu”. Kamikaza dron “K1” doseže maksimalnu brzinu od 180 km/h i visinu do 2500 metara, dok “Skifteri” doseže visinu od 5000 metara, ima operativni domet od 20 km i brzinu od 270 km/h.

Uložili smo u obranu i sigurnost kupnjom Bayraktar TB-2, dronova Puma i, nedavno, dronova samoubojica Skydagger od naših prijateljskih i partnerskih zemalja. Sada i sami proizvodimo borbene dronove. Kao vlada, i na središnjoj i na lokalnoj razini, podržavat ćemo i poticati izgradnju kapaciteta i produktivnosti, a da pritom ne zaustavljamo ulaganja u obranu i sigurnost.”

Kurtijevu je objavu podijelio i kosovski ministar obrane Ejup Maqedonci:

“Podržavanje inovacija u području tehnološkog razvoja jedan je od specifičnih ciljeva vladinih obrambenih politika. Usko surađujemo s Ridvanom i drugim inovatorima kako bismo razvili ovaj važan segment obrambene industrije.“

 

Gradonačelnik Gnjilana, Alban Hyseni, nazvao je ovu proizvodnju “inspirativnom” i “dokazom da su mladi ljudi Gnjilana kreativni”:

“Danas mi je bilo posebno zadovoljstvo sudjelovati, zajedno s premijerom Albinom Kurtijem, u inauguraciji drona „Skifter“, koji je proizvela inovativna tvrtka „Future Minds Academy“. Ovo je vrlo inspirativan primjer i dokazuje da su mladi ljudi Gnjilana kreativni i imaju jasnu viziju. Zajedno s premijerom sastali smo se s poslovnim ljudima i inženjerima, s kojima smo razgovarali o projektima koji će transformirati grad u novom mandatu (vlade,op.a.).“

Kurtijev dolazak u Gnjilane obilježio je činjenicu da je Kosovo službeno započelo proizvodnju domaćih dronova, uključujući i vojne. No još je nejasno kada bi prvi takvi dronovi trebali ugledati svjetlo dana – nagađa se polovici 2026. kao početku izlaska prvih kosovskih dronova sproizvodne trake.

*Photo: Albin Kurti/FB

Potpisivanjem Pisma  namjere o  suradnji hrvatske i ukrajinske obrambene industrije završio je dvodnevni posjet ministra obrane RH Ivana Anušića Ukrajini. Kako je već ranije objavilo Ministarstvo obrane, Anušić je sa  suradnicima stigao u glavni grad Ukrajine, Kijev, u nedjelju, 26. listopada u jutarnjim satima. Stigao je uobičajenom rutom za međunarodne goste –  noćnim vlakom od Poljske do Kijeva.

Jučerašnji dan bio je posvećen obilasku ratom pogođenih mjesta u Kijevskoj regiji, te Solomjanskog  okruga u Kijevu koji je ovoga ljeta bio pogođen velikim ruskim napadom i pretrpio brojne ljudske žrtve. Zajedno s voditeljem Odjela za međunarodnu suradnju Kijevske regionalne državne uprave, Mikitom Gerashchenkom, hrvatsko  izaslanstvo je posjetilo okrug Buču i selo Mosčun, mjesto žestokih bitaka za Kijev. Kod spomen-obilježja Anđeli pobjede odali su počast braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu Ukrajine. U Buči su hrvatski predstavnici posjetili crkvu Svetog apostola Andrije Prvozvanog i Svih svetih, kao i spomenik žrtvama ruske invazije. U Irpenu je izaslanstvo predvođeno  ministrom Anušićem razgledalo mjesta Rute sjećanja Kijevske oblasti – kontrolnu točku Karavan Gala, “groblje” uništenih automobila i ostatke Romanivskog mosta.

Ministar Anušić razgovarao je s ukrajinskim vojnicima i žrtvama ruske agresije, te je odao počast poginulima.

“To je doktrina ratovanja, ulijevanja straha i praktične predaje naroda i strah naroda od njih i koji bi se trebao po njihovoj doktrini ratovanja predati i jednostavno podrediti njima i njihovoj politici. Tako je isto rađeno i u Hrvatskoj. Isto, na tisuće i tisuće civila je ubijeno bez ikakvog razloga, na tisuće civila je završilo u masovnim grobnicama, 402 djece je ubijeno u Hrvatskoj i rađeni su strašni zločini nad civilima. Isto to su radili. Potpuno isti način ratovanja, potpuno ista doktrina ratovanja. U biti to je doktrina divljanja, ne ratovanja,”

poručio je hrvatski ministar obrane iz Kijeva.

Čini se da je ipak ruska vojska noć ranije ispucala planiranu  kvotu bespilotnih letjelica Shahed i balističkih projektila na Kijev, tako da je hrvatska delegacija provela mirnu noć u ukrajinskom glavnom gradu.

Današnji je dan bio rezerviran za bilateralni susret ukrajinske i hrvatske obrambene delegacije, te sastanak s ukrajinskim ministrom obrane, donedavnim premijerom Denisom Šmihalom. Tom je prigodom potpisano Pismo namjere o zajedničkoj suradnji hrvatske  i ukrajinske  obrambene industrije koji, iako za sada neobvezan, govori o zajedničkoj proizvodnji obrambenih materijalnih sredstava u Hrvatskoj i Ukrajini. Radi se o programu potpore ukrajinskoj obrambenoj industriji pod nazivom “Build with Ukraine”, koji je Ukrajina već potpisala s još nekoliko europskih država, između ostalog s Danskom, Njemačkom  i Litvom. Pismo namjere između hrvatske i ukrajinske strane  dvojica ministara potpisala su slijedom Sporazuma o dugoročnoj suradnji i potpori između Republike Hrvatske i Ukrajine koji su predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski potpisali u listopadu 2024.

“Hrvatska od početka ruske agresije podržava ukrajinsku borbu za slobodu, neovisnost i demokraciju. Hrvatska je prošla ratnu kalvariju kao i Ukrajina, razumijemo kroz što prolazite. Svojom borbom i otporom držite rat dalje od granica Europske unije i iz tog razloga Europska unija kao i Hrvatska trebaju podržavati Ukrajinu jer ukrajinski narod praktički vodi borbu za cijelu Europu. Danas smo potpisali pismo namjere koje će podići na višu razinu našu suradnju, a riječ je o zajedničkoj suradnji hrvatske i ukrajinske obrambene industrije kao i o potpori ukrajinskoj obrambenoj industriji”,

rekao je ministar Anušić, čestitajući pritom ukrajinskoj strani, a posebno ukrajinskim vojnicima, na hrabrosti i izdrživosti:

“Pokazali ste nevjerojatnu hrabrost, žilavost i otpor prema onima koji su mislili da će vas poraziti u roku od pet ili šest dana. Hrvatska će i dalje biti zajedno s vama i uz vaš narod.”

U danas potpisanom Pismu namjere spominje se, među ostalim, i da sudionici s obje strane namjeravaju “identificirati i ublažiti prepreke kako bi se omogućila i ubrzala uspostava hrvatskih tvrtki u Ukrajinii ukrajinskih tvrtki u Hrvatskoj”, dok ukrajinska strana još namjerava i “omogućiti razmjenu tehnologije za uspostavu i opeativnost tvornica ukrajinskih obrambenih materijalnih sredstava s ciljem doprinosa sigurnosti Ukrajine, RH, članica EU i NATOa, te Europe u širem smislu.” Pismo namjere nije pravno obvezujuće, napominje MORH, već će se o bilo kojoj od navedenih obveza sklapati zasebni sporazumi uz vladino odobrenje.  “Iskustva koja Ukrajina stječe u domeni modernog ratovanja iznimno su vrijedna za cijeli svijet pa tako i za Hrvatsku,” zaključio je ministar Anušić na društvenim mrežama.

Zahvalivši na odlučnoj potpori ministra Anušića, njegov ukrajinski kolega Šmihal najavio je da su dgovoreni i naredni koraci u pripremi zajedničkog industrijskog foruma hrvatskih i ukrajinskih proizvođača u obrambenoj industriji, koji bi se trebao održati početkom sljedeće godine. Šmihal je također istaknuo ulogu Hrvatske u radu Koalicije za razminiranje. Hrvatska tvrtka DOK-ING već je doprinijela sa 69 strojeva za razminiranje, te je započela proizvodnju rezervnih dijelova u Ukrajini. “Iskustvo nama prijateljske zemlje važno je u čišćenju naše zemlje od mina i neeksplodiranih sredstava,” rekao je Šmihal.

Također tijekom sastanka, ministri su razgovarali o zajedničkom sudjelovanju u EU-mehanizmu SAFE (“Security Action for Europe”), o čemu su nedavno razgovarali premijer Plenković i predsjednik Zelenski, kao i o mogućnosti pridruživanja Hrvatske NATO-inicijativi PURL (“Prioritized Ukraine Requirements List”) – nabavi naoružanja  za Ukrajinu temeljem liste prioritetnih potreba. Osim toga, ukrajinska i hrvatska delegacija raspravljale su o potencijalu sudjelovanja u inicijativi za zajedničku proizvodnju FPV dronova. No razgovaralo se i o većim dronovima, napomenuo je Anušić:

“Ukrajinci su u ovom trenutku broj jedan nacija na svijetu kada govorimo o besposadnim sustavima. Dugačka je linija obrane i na svakom dijelu dronovi imaju glavnu riječ. Tehnologija, znanje i iskustvo koje Ukrajinci imaju je neprocjenjivo. Upravo o tome smo razgovarali, izmjeni iskustava i znanja. Razgovarali smo i o proizvodnji, ne samo FPV dronova, o kojima najviše slušamo, nego i dronova puno većeg dometa s ozbiljnijim teretom i koji rade po sasvim drugom principu. Ti dronovi se proizvode u Ukrajini, ali tehnologija i znanje mogli bi nam svakako koristiti.”

Razgovaralo se i o ometačima  dronova, koje Ukrajinci također patentiraju kao jedan od svojih izvoznih aduta:

“Dronovi su jedno, ali paralelno se proizvode i ometači tih dronova. I to Ukrajina proizvodi i izuzetno iskusna je u tome. Oko toga su se vodili razgovori i ta tehnologija je izuzetno bitna. Oni su to spremni s nama podijeliti,”

rekao je Anušić.

“Zahvaljujem Hrvatskoj na podršci i 13 paketa vojne pomoći vrijednih preko 200 milijuna eura”, naglasio je Denis Šmihal, dok je – prema priopćenju ukrajinskog Ministarstva obrane, hrvatski ministar Anušić najavio 14. paket pomoći (koji je Vlada već odobrila), kao i 15. koji bi trebao biti odobren do kraja ove godine.Prema Anušićevoj najavi, u 15. paketu trebli bi  biti i agregatori za električnu energiju, budući da se nakon masivnih ruskih napada na energetsku infrastrukturu dio Ukrajine suočava s vrlo ozbiljnim redukcijama.

Za kraj Anušićevog posjeta Ukrajini ostavljen je susret s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, što su obojica objavila na društvenim mrežama. Predsjednik Zelenski je na platformi X objavio:

“Danas sam se sastao s potpredsjednikom Vlade – ministrom obrane Republike Hrvatske Ivanom Anušićem. Zahvalni smo hrvatskoj vladi i narodu na podršci Ukrajini – i na svakom paketu vojne pomoći, uključujući 14. koji je već dodijeljen i 15. planiran do kraja godine. Razgovarali smo o važnosti provedbe projekata u okviru PURL inicijative, posebno u vezi sa sredstvima protuzračne obrane, te o korištenju mogućnosti koje pruža SAFE mehanizam. Zasebna i vrlo relevantna tema bila je politika prema veteranima – važno pitanje za nas. Zanimaju nas hrvatska iskustva u tom području.”

Ministar Ivan Anušić oglasio se na istoj platformi:

“U Kijevu sam se susreo s predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim. Ratni predsjednik vodi Ukrajinu kroz najteže razdoblje njihove novije povijesti. Hrabrošću i žilavošću ukrajinskog otpora Rusiji, ukrajinski narod zaustavio je rat dalje od granica Europske unije. I zato, a i zato što je Hrvatska prošla ratnu tragediju i znamo koliko je pomoć tijekom ratne agresije neophodna, Europa i Hrvatska moraju nastaviti pomagati Ukrajini. Posebno u podršci da se postigne pravedan mir koji uključuje teritorijalnu cjelovitost Ukrajine.”

Anušić je tijekom sastanka s predsjednikom Zelenskim potvrdio da će se Hrvatska početkom 2026. pridružiti PURL inicijativi.

*Photo: MORH/J.Šeri, KODA, V.Zelenski/X,  I.Anušić/X

Nedavni incidenti s dronovima iznad sjevernih članica NATO-a kao da su pokrenuli europske države na „oštriji pristup“ dronovima koji već neko vrijeme lete u njihovom zračnom prostoru te ometaju civilni promet. Tako bi Njemačka, tj. Bundeswehr, kako je Friedrich Merz najavio u svibnju ubrzo nakon stupanja na dužnost, trebala postati “najjača konvencionalna sila u Europi“. “Moramo postati spremni za rat“, zahtijevao je ministar obrane Boris Pistorius već prije dvije godine. Ali kako se mjeri snaga vojske i njezina ratna spremnost, pitaju se njemački mediji?!

Moglo bi se reći da je to broj vojnika, tenkova ili borbenih zrakoplova. Međutim, barem podjednako relevantna je i sposobnost otkrivanja i odbijanja kretanja neprijateljskih trupa, približavanja borbenih zrakoplova, projektila ili dronova već u ranoj fazi. Ili drugim riječima: prije nego što pucate, trebali biste znati gdje se mora pucati. Ova sposobnost, ratovanje u takozvanom elektromagnetskom polju, postaje sve važnija. U Ukrajini je to već godinama očito: dronovi potpuno dominiraju bojnim poljem. Biti u stanju otkriti ih, pratiti i učinkovito se boriti protiv njih glavni je prioritet u tom sukobu.

Sposobnosti “značajno povećane”

Sustav za elektroničko ratovanje 1L269 Krasuha-2 prve ruske jedinice dobile su 2012. godine

Rusija je to odavno prepoznala. Javni servisi WDR i NDR, te list Süddeutsche Zeitung (SZ), imali su pristup povjerljivoj analizi Bundeswehra o značaju elektromagnetskog ratovanja iz proljeća 2024. “Počevši od 2008., ruske oružane snage značajno su povećale i dodatno razvile svoje sposobnosti elektroničkog ratovanja“, navodi se u dokumentu. Ruska vojska je “uspostavila ukupno pet brigada, svaka s četiri bojne i jednom satnijom“, koje su dodijeljene ruskim vojnim okruzima, tvrdi se u dokumentu. Svaka bojna dodijeljena je nekoj vojnoj skupini, a satnija za elektromagnetsko ratovanje integrirana je u zračne snage “u svakoj brigadi i diviziji“. Ruske oružane snage stoga imaju “sposobnost vođenja elektromagnetskog ratovanja u svim  područjima djelovanja na razini svake veće jedinice“, nastavlja se u analizi. Stoga su sposobne provoditi “svaki pokret i svaku operaciju” s tim sposobnostima, stoji u tom dokumentu.

Rusija, prema dokumentu Bundeswehra, smatra ove sposobnosti “bitnim doprinosom pobjedi“. Za Bundeswehr to prvenstveno vodi do zaključka da se elektroničko ratovanje mora smatrati “samo po sebi razumljivim u svakoj operaciji“. Međutim, prema istraživanju WDR-a, NDR-a i Süddeutsche Zeitunga, ovo ključno područje ostaje i dalje jedna od najvećih slabosti njemačkih oružanih snaga, čak i tri godine nakon proglašene “prekretnice” („Zeitenwende”). U Bundeswehru su za ovo područje odgovorne Snage za elektroničko ratovanje (EloKa). U javnoj raspravi one dobivaju malo pažnje. Ipak, kako kaže nekoliko sugovornika, trupe su, kada je u pitanju borba u elektromagnetskim poljima, sve samo ne dobro opremljene – i u pogledu ljudstva i opreme.

Baltik na nogama zbog dronova

Zbog sve češćih ruskih provokacija, u baltičkim zemljama raste zabrinutost i intenziviraju se napori za obranu zračnog prostora – i uz pomoć dronova, piše portal Deutsche Welle. Latvija je predvodnica Koalicije dronova, a u Litvi učenici nekih škola prolaze kroz program u kojemu uče sve o bespilotnim letjelicama. Latvijske tvrtke  testiraju dronove u stvarnim uvjetima – na nedavno održanim vježbama, ali i na bojištu u Ukrajini. Pristup tom iskustvenom potencijalu i strateška ulaganja Vlade učinili su Latviju vodećom članicom EU-a u toj tehnologiji, a može se koristiti i za zaštitu vlastitog neba. Nedavni upadi ruskih dronova u poljski i rumunjski zračni prostor stavili su baltičke zemlje u stanje visoke pripravnosti.

I na razini Europskog parlamenta, u rezoluciji usvojenoj u četvrtak 07. listopada, zastupnici u Europskom parlamentu oštro su osudili „bezobzirno i eskalatorno djelovanje” Rusije u pogledu kršenja zračnog prostora država članica EU-a i NATO-a, Poljske, Estonije, Latvije, Litve i Rumunjske. Također osuđuju namjerne upade bespilotnih letjelica usmjerene na kritičnu infrastrukturu u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Zastupnici smatraju da je to dio ruskog „sustavnog vojnog i hibridnog ratovanja i provokacija protiv EU-a” i njegovih država članica, pri čemu Rusija snosi punu i nedvosmislenu odgovornost za djelovanja u poljskim, estonskim i rumunjskim zračnim prostorima.

Glavni tajnik NATO-a Rutte i SACEUR general Grynkewich objavljuju “Istočnu stražu”

Potičući svaku inicijativu koja omogućuje EU-u i njenim državama članicama da poduzmu „koordinirane, ujedinjene i razmjerne mjere protiv svih kršenja njihova zračnog prostora, uključujući uklanjanje prijetnji iz zraka”, zastupnici pozdravljaju inicijativu za stvaranje EU zida za bespilotne letjelice i inicijativu „Eastern Flank Watch“, istodobno naglašavajući potrebu da se osigura sveobuhvatna pokrivenost svih država članica koje se suočavaju s izravnim sigurnosnim izazovima duž južnog boka Unije. Smatraju da niz sabotaža i hibridnih aktivnosti Rusije protiv EU-a predstavlja terorizam pod pokroviteljstvom države, čak iako su ispod praga po kojim bi se okarakterizirali kao oružani napad.

Snažan europski stup unutar NATO-a

Pozivajući na pojačanu koordinaciju, jedinstvo i solidarnost među državama članicama, institucijama EU-a i strukturama NATO-a, zastupnici inzistiraju na hitnoj potrebi da se prijeđe na istinsku europsku obrambenu uniju, nadovezujući se na postojeće okvire kao što je Bijela knjiga o europskoj obrani i spremnosti za 2030. kao i da se takvi koncepti i dalje razvijaju. Taj bi napredak trebao ići ruku pod ruku s odgovarajućim financiranjem unutar sadašnjeg i sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira, naglašavajući potrebu za jačom civilno-vojnom koordinacijom zračnog prostora te bolje opremanjem policijskih snaga i civilnih vlasti sredstvima za otkrivanje i obranu od bespilotnih letjelica. Parliament također poziva EU i njegove države članice da vlastima osiguraju primjerena sredstva za borbu protiv bespilotnih letjelica na kritičnim infrastrukturnim lokacijama kao što su zračne luke i elektrane.

Pouke iz Ukrajine

U rezoluciji se poziva na znatno jačanje obrambene suradnje s Ukrajinom, posebno u pogledu tehnologije bespilotnih letjelica i protumjera, a to bi uključivalo i jačanje industrijske suradnje. Također poziva su zakonodavce da brzo dovrše zakonodavstvo o Europskom programu obrambene industrije (EDIP). To bi se, zajedno s instrumentom Sigurnosno djelovanje za Europu (SAFE), trebalo iskoristiti za izdvajanje financijskih sredstava za pouke iz Ukrajine i za potporu Ukrajini u ratovanju bespilotnim letjelicama.

Hrvatska izvozna perjanica, osječka tvrtka Orqa, s velikim iščekivanjem očekuje vojni mimohod koji će se održati sljedećeg četvrtka, 31. srpnja. Njihovi FPV („first person view“) dronovi, koji su uvelike prisutni na bojištu u Ukrajini, po prvi će puta biti javno prikazani u Hrvatskoj, i to kao novo sredstvo Oružnih snaga RH.

Danas je sjedište Orqe u Osijeku posjetio i ministar obrane RH Ivan Anušić koji vjeruje kako Orqa može uvelike konkurirati i u okviru novih programa Europske unije ReArm i SAFE.

„Imamo jedinstven hrvatski proizvod, FPV dron koji je razvijen i u potpunosti proizveden u Hrvatskoj. Hrvatska javnost u svečanom mimohodu Hrvatske vojske imat će priliku prvi put vidjeti te dronove. Danas sam se u tvrtki Orqa uvjerio kako mladi i stručni hrvatski inženjeri stvaraju dron tražen i na europskom i na svjetskom tržištu“,

rekao je Anušić.

Suosnivač Orqe Ivan Jelušić s timom svojih suradnika predstavio je MORH-ovoj delegaciji planove razvoja i povećanja proizvodnih kapaciteta tvrtke. Jedna od specifičnosti je i to da Orqa proizvodi FPV dronove čije su ključne komponente razvijene i proizvedene u Hrvatskoj. Osim toga, obuka za Orqine dronove traje bitno kraće nego za standardne FPV dronove, a iskustva s bojišta idu uvelike u prilog preživljavanju operatera Orqinih letjelica.

Tvrtka Orqa u prošloj je godini proizvela oko 150.000 FPV dronova, a povećanjem kapaciteta proizvodnja FPV dronova bit će utrostručena. Kako je Anušić već ranije naglašavao na sastancima ministara EU, Hrvatska je zainteresirana da bude vodeća nacija u proizvodnji i zajedničkim nabavama FPV dronova na razini Europske unije budući da tvrtka Orqa može ponuditi i na europskoj i na svjetskoj razini jedinstveni FPV dron koji je u potpunosti hrvatski proizvod. O jedinstvenosti ovog drona najbolje govore rezultati s ukrajinskih bojišta, te interes koji su na temelju tog iskustva pokazale europske države.

„Činjenica da su naša tehnološka rješenja tražena diljem zapadnih tržišta od velikog je značaja, ne samo za Orqu, već i za cjelokupan razvoj hrvatske industrije robotike. Naš tim mladih inženjera i stručnjaka za razvoj besposadnih i robotičkih sustava predstavlja najvrjedniji resurs koji tvrtka ima. Iako je Orqa među vodećim proizvođačima besposadnih sustava, valja istaknuti da se i druge hrvatske tvrtke uspješno pozicioniraju u ovom sektoru“,

Oprema operatera drona

naglasio je Ivan Jelušić, dodavši kako samo „zajedničkim djelovanjem i nastavkom odlične suradnje s MORH-om možemo hrvatsku obrambenu i tehnološku industriju podići na zavidnu međunarodnu razinu“.

Prilikom nedavnog posjeta estonskog premijera Michala Hrvatskoj čulo se o pripremama osječke Orqe u suradnji s estonskom tvrtkom Lendurai za veliku nabavu dronova u vrijednosti od 400 milijuna eura, ali i zajedničku izgradnju pogona za sklapanje i integraciju u Estoniji. Također treba podsjetiti i da će Orqini FPV dronovi, temeljem sporazuma potpisanog u listopadu 2024., biti dio opreme turske besposadne letjelice TB2 Bayraktar. Bayraktar, koji će također biti prikazan na mimohodu kao novitet u OS RH, poslužit će kao zračna platforma za ispuštanje Orqinih FPV dronova s velike visine. Time se u borbi dobiva velika prednost u okolišima zasićenim protumjerama, ali i mogućnost ispuštanja FPV drona vrlo blizu neprijatelju.

Orqini FPV dronovi u konfiguraciji za MORH i OS RH na mimohodu će biti prikazani kao dio postroja novih sredstava koja su se nabavila ili se nabavljaju za potrebe OS RH. Treba napomenuti i da je ovo zaista najnovija akvizicija Ministarstva obrane, za koju je saborski Odbor za obranu vjerojatno dao zeleno svjetlo na zatvorenom dijelu svoje 12. sjednice, održane 11. srpnja, netom prije početka saborske ljetne stanke.

* Photo: MORH/T. Brandt

** ovaj tekst je dio projekta “Bespilotne letjelice nisko lete” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

Dva dana nakon što je bespilotna letjelica Bayraktar TB3 uspješno  poletjela i potom sletjela na brod TCG Anadolu (L-400) u sastavu Turske ratne mornarice, izvršni direktor tvrtke Baykar Haluk Bayraktar stigao je u Zagreb kako bi potpisao ugovor za nabavu Bayraktara TB2 za potrebe OS RH. Svečano potpisivanje ugovora organizirano je jutros u Ministarstvu obrane,  a potpisnik ispred hrvatske strane bio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić.

„Vrijednost ugovora je 67  milijuna eura bez PDV-a. Želim naglasiti da je ovo oružje koje je prijeko potrebno ne samo kad govorimo o borbenim djelovanjima, nego sustav može nadzirati i migracije, sustav koji može nadzirati granice, sustav koji može koristiti i Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo prostornog planiranja i građenja, te Ministarstvo unutarnjih poslova, kada govorimo o ilegalnim migracijama i svemu onome što u ovom trenutku smo u izazovima i granice Hrvatske su, na kraju krajeva, kao takve i ugrožene od tih pojava,“

rekao je ministar Anušić, posebno naglasivši kako je Bayraktar  jedan od najboljih besposadnih sustava.

Osim kupovine 6 letjelica TB2, ovaj netom potpisani ugovor obuhvaća i inicijalni komplet naoružanja, simulator za obuku, zemaljske nadzorno-upravljačke i podatkovne stanice, te  komplet pričuvnih dijelova i alate za održavanje na korisničkoj razini. Hrvatska je na opremu dobila jamstvo u trajanju od 2 godine (ili do 4000 sati leta, ovisno što prije istekne), tijekom koje će tehnički stručnjaci tvrtke Baykar boraviti i raditi u RH. Također, pripadnici OS RH proći će obuku u obučnom  centru tvrtke Baykar u Turskoj.

Haluk Bayraktar, izvršni direktor obiteljske tvrtke Baykar, naglasio je da je tvrtka počašćena time što sustav Bayraktar TB2 ulazi u sastav OS RH, čuvajući pritom nebo nad Jadranom i doprinoseći stabilnosti u regiji. No Bayraktar je posebno istaknuo kako TB2  nije samo za vojnu uporabu, već u Hrvatskoj može imati višestruku primjenu – od kontrole granica do izviđanja u slučaju prirodnih katastrofa. Bespilotne letjelice Bayraktar uspješno operiraju u 35 zemalja diljem svijeta, a Hrvatska je četvrta članica NATO-saveza korisnica TB2.  „Ovo partnerstvo je više od komercijalnog ugovora. Ovo je prekretnica za prijateljstvo i suradnju između naših dviju zemalja,“  zaključio je Haluk Bayraktar, posebno se na kraju zahvalivši ministru obrane Anušiću i hrvatskim časnicima za doprinos ovom poslu.

Haluk Bayraktar – novi doprinos inače dobrim odnosima Hrvatske i Turske

Prema ugovoru, kompanija Baykar isporučit će sve robe i usluge u roku od 9 mjeseci od potpisivanja ugovora, znači od danas, pa u MORH-u računaju da bi  cjelokupni sustav trebao biti u operativnoj uporabi do kraja rujna sljedeće, 2025. godine. To je iznimno brzo s obzirom da je nakon primjene bespilotnih letjelica Bayraktar u stvarnim ratnim uvjetima u Ukrajini brzo počela rasti knjiga narudžbi. Očito potaknute ukrajinskim iskustvima s TB2, i OS RH su iskazale zahtjev za prioritetnom i žurnom nabavom ovog izviđačko-borbenog drona. Što se hrvatskih obveza tiče, MORH do kraja ove godine mora platiti predujam od 20,2 milijuna eura, što je osigurano u nedavnom rebalansu proračuna. Sljedeće, 2025. platit će se 37,5 milijuna eura, a 2026. još 27 milijuna eura. Tako će ukupna cijena s PDV-om za jednu bitnicu TB2 iznositi 84,6 milijuna eura. Kako je prije tjedan dana (14. studenog) napomenuto na sjednici Vlade, pored roba i usluga koje će biti isporučene prema ukupnoj vrijednosti ugovora, dodatno je predviđena i isporuka opreme u vrijednosti od 2.022.514,00 američkih dolara(1,93 milijuna eura) koja je turska donacija.

Haluk Bayraktar, direktor tvrtke Baykar, general Tihomir Kundid, načelnik GS OS RH, brigadni general Davor Tretinjak, načelnik Sektora za naoružanje, i pukovnik Cuneyt Ali Demirturk, vojni izaslanik Turske u RH

Napomenimo još da je krajem listopada ove godine osječka tvrtka ORQA na sajmu SAHA EXPO 2024 u Istanbulu potpisala s Baykarom ugovor prema kojem će TB2 nositi manje, u Hrvatskoj proizvedene FPV dronove („First Person View“). Kako smo već ranije pisali na portalu Obris.org, zahvaljujući ovom zajedničkom konceptu operativne uporabe, TB2 će služiti kao platforma za FPV dronove, zahvaljujući čemu će produžiti domet i otpornost na eventualna sredstva elektroničkog ratovanja.

Turski dron Bayraktar TB2, koji je već stekao ugled kao borbena bespilotna letjelica, sada će moći nositi i manje, u Hrvatskoj proizvedene FPV (“First Person View”) dronove koje se sve češće koristi za napadačke misije i izviđanje. Ugovor koji to omogućuje potpisan je prošloga tjedna u Istanbulu na sajmu SAHA EXPO 2024 između predstavnika turske kompanije Baykar, proizvođača  letjelice Byraktar, i hrvatske tvrtke ORQA, specijalizirane za proizvodnju FPV dronova. Potpisivanju ugovora nazočio je i brigadni general Davor Tretinjak, načelnik Sektora za naoružanje i opremu hrvatskog Ministarstva obrane te hrvatski veleposlanik u Turskoj Hrvoje Cvijanović.

Korištenje letjelica Bayraktar TB2 kao zračne platforme za ispuštanje FPV dronova s velike visine pruža takvoj kombinaciji bitne prednosti u borbi budući da omogućava djelovanja u okolišima zasićenim protumjerama, te ispuštanje FPV dronova vrlo blizu neprijatelju.

“Danas, zajedno s cijenjenim predstavnicima hrvatskog Ministarstva obrane i našim hrvatskim veleposlanikom, potpisali smo sporazum s hrvatskom tvrtkom ORQA o integraciji FPV dronova koje su razvili u okviru naše platforme Bayraktar TB2, o razvoju zajedničkih koncepata operativne uporabe i o tehnološkoj suradnji. Želim da taj sporazum između dvije države bude na obostranu korist”,

rekao je generalni direktor kompanije Baykar Haluk Bayraktar.

Ivan Jelušić, direktor osječke tvrtke ORQA, naglasio je da se radi o vrlo velikom trenutku za njega osobno, kao i za samu kompaniju.

“Ova ceremonija potpisivanja je veliki korak za odnose između Hrvatske i Turske, te daljnji razvoj diplomatskih i obrambeno-industrijskih aktivnosti. Iznimno sam sretan da je ovo jedna od aktivnosti na kojima zajedno rade Hrvatska i Turska. Ovaj sporazum između Orqe i Baykara predstavlja novu razinu stvaranja novih naprednih sustava i metoda, te operabilnosti između letjelica Bayraktar koje se sad povezuju s FPV multifunkcionalnim sposobnostima. Čvrsto sam uvjeren da će ovaj odnos donijeti nove prednosti i sposobnosti za mnoge države saveznice Hrvatske i Turske širom svijeta”.

Kako smo nedavno objavili na portalu Obris.org, Hrvatska je nedavno odlučila kupiti upravo bespilotne letjelice Bayraktar TB2.

—————–

—————–