Nakon više od 6 mjeseci otkako je Ministarstvo obrane počelo ponovno pozivati pričuvni sastav, a priziv savjesti postojao uglavnom samo na papiru, Vlada je danas napokon krenula rješavati ovo pitanje. Na jutrošnjoj 88. sjednici, Vlada RH donijela je „Odluku o osnivanju Povjerenstva za žalbe povodom prigovora savjesti i imenovanju predsjednice i članova Povjerenstva“. Kako prigovor savjesti i civilno služenje u novije doba spadaju pod resor Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, tako je i obrazloženje ove Vladine odluke pripalo ministrici Nadi Murganić:

„Kako je od mjeseca rujna 2017. godine Ministarstvo obrane počelo provoditi aktivnosti na ustrojavanju pričuvnog sastava OS RH pozivanjem u pričuvni sastav, pojedini vojni obveznici na poziv uložili su prigovor savjesti. Sukladno Zakonu o civilnoj zaštiti… službi, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijelo je odluku o osnivanju povjerenstva kao prvostupanjskog tijela koje odlučuje o zahtjevima povodom prigovora savjesti. Kako bi mogli isti uložiti žalbu na rješenje povjerenstva, potrebno je donijeti Odluku o osnivanju povjerenstva za žalbe povodom prigovora savjesti i u skladu sa Zakonom o civilnoj službi to povjerenstvo imenuje na prijedlog resornog Ministarstva Vlada RH. Stoga predlažemo da se imenuje Povjerenstvo za žalbe povodom prigovora savjesti, njegov predsjednik i 2 člana, koja čine diplomirani pravnik, obveznik civilne službe i predstavnik nevladine udruge na mandat od 4 godine. Članovi Povjerenstva nemaju pravo na novčanu naknadu za taj rad“.

MORH je krajem listopada 2017. održao savjetovanje s civilnim društvom po pitanju pričuve i priziva savjesti

Jednoglasnom odlukom, Vlada je u Povjerenstvo za žalbe povodom prigovora savjesti imenovala: Dijanu Matić kao predsjednicu i Ivana Matića kao zamjenika predsjednice Povjerenstva. Naredne 4 godine u Povjerenstvu će sjediti još i Marijan Gašparac i Gordan Bosanac kao članovi, te Vladimir Šomen i Miren Špek kao zamjenici članova. Gašparac i Šomen imenovani su iz redova obveznika civilne službe, i obojica su državni službenici zaposleni u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. U istom statusu je i novoimenovana predsjednica Povjerenstva Dijana Matić, koja je također zaposlenica Ministarstva za demografiju. Temeljem zahtjeva Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ured za udruge Vlade RH je iz redova organizacija civilnog društva predložilo za člana Povjerenstva za žalbe Gordana Bosanca, člana Centra za mirovne studije, a za zamjenika člana Povjerenstva za žalbe Mirena Špeka, člana Udruge za podršku žrtvama i svjedocima.

Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava do sada su u nekoliko navrata upozoravali na mogućnost ulaganja prigovora savjesti, ali i na nemogućnost rješavanja tih prigovora, budući da je Ministarstvo za demografiju i ostalo, kasnilo s formiranjem povjerenstva. Kako stoji u popratnom Vladinom dokumentu, do sada nikome nije odbijen zahtjev povodom prigovora savjesti, ali „očekuje se odbijanje nekih zahtjeva za civilnu službu“, što bi moglo dovesti i do žalbenih postupaka.

Danas, 31. listopada, održan je radni sastanak predstavnika Ministarstva obrane RH i organizacija civilnog društva o pitanju ustrojavanja pričuve Oružanih snaga. Domaćini sastanka Damir Krstičević, potpredsjednik Vlade i ministar obrane, te general zbora Mirko Šundov, načelnik Glavnog stožera OS RH, ugostili su na Krešimirovom trgu predstavnike Centra za mirovne studije (CMS) iz Zagreba. Riječ je o udruzi građana koja s mirovne perspektive sustavno prati tematiku obrane i nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj, a posljednjih je mjeseci aktivno promovirala zakonsko pravo na prigovor savjesti i u slučajevima poziva u pričuvu OS RH.

Predstavnicima Centra za mirovne studije prezentiran je koncept pričuvne komponente Oružanih snaga, uloga pričuve, prava te obveze pričuvnika i niz povezanih pitanja. Predstavnici MORH-a su nakon održane prezentacije iskazali otvorenost za daljnju suradnju te razmjenu mišljenja, a slični su se stavovi mogli čuti i od hrvatskih mirovnjaka. Prema navodima MORH-a, predstavnik Centra za mirovne studije Gordan Bosanac sa suradnicama izrazio je zadovoljstvo održanim sastankom i dobrom suradnjom s Ministarstvom obrane, osim toga iznio je pojedine sugestije na prezentiranu tematiku, te je iskazao i otvorenost za buduću suradnju Ministarstva obrane RH i Centra za mirovne studije.

Napomenimo da je CMS aktivno sudjelovao i u ovogodišnjem postupku izrade nove Strategije nacionalne sigurnosti, dok je baš na njihov prijedlog Ministarstvo obrane posljednjih dana pokrenulo ustrojavanje posebnog Povjerenstva za civilnu službu pri Ministarstvu za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku – kao posebnog državnog tijela ovlaštenog za odlučivanje o prigovorima savjesti uloženim od pojedinih osoba pozvanih u pričuvu Oružanih snaga RH.

Za hrvatske prilike pomalo neobičan susret odigrao se jučer u Ministarstvu obrane RH – ministar obrane Damir Krstičević sa suradnicima i načelnikom GS OS RH ugostio je predstavnike Centra za mirovne studije, Gordana Bosanca i Juliju Kranjec, kako bi ih upoznao s tijekom rada na izradi budućeg zakona o sustavu domovinske sigurnosti i nove Strategije nacionalne sigurnosti. „Naša želja je bila od početka u ovaj proces uključiti sve zainteresirane državne institucije  i organizacije, civilno društvo, udruge, zainteresiranu javnost, privatni sektor, same građane“, rekao je ministar Krstičević, koji je gostima potom održao prezentaciju pod nazivom „Sustav domovinske sigurnosti-partnerstvo za sigurnost“. Dosadašnji stav Centra za mirovne studije je da Vlada ponajprije treba poraditi na uvođenju osnovne ljudske, a ne domovinske sigurnosti. Predstavljajući sustav domovinske sigurnosti, ministar obrane naglasio je da on nije preslikavan od drugih, već je temeljen na iskustvima stečenim u Domovinskom ratu.

„Cilj našeg modela, u kojemu sigurnost i sloboda nisu u sukobu, je omogućiti sigurnost, stabilnost i razvoj našeg društva. Promjenom sigurnosne paradigme i pojavom novih sigurnosnih rizika promijenjena je i proširena odgovornost za sigurnost“,

istaknuo je ministar Krstičević, dodavši da „Pitanje strategije nacionalne sigurnosti i sustava domovinske sigurnosti su nadstranačka pitanja i nama je potreban konsenzus po tim pitanjima i pozicije i opozicije“. Smisao novog sustava je partnerstvo za sigurnost svih segmenata sustava, ali i građana i privatnog sektora, kao odgovor na složene rizike.

Posebni savjetnik ministra Dragutin Repinc upoznao je predstavnike CMS-a s aktivnostima radne skupine za izradu Nacrta prijedloga strategije nacionalne sigurnosti, predstavivši daljnje korake u izradi.

Kako ovakvo događanje zaista nije čest slučaj, a dosadašnja slična praksa Sigurnosno-obavještajne agencije iznimka je koja potvrđuje pravilo, ne iznenađuje da je Gordan Bosanac izrazio zadovoljstvo otvorenošću za dijalog Ministarstva obrane, naglasivši kako u “našim djelovanjima imamo puno zajedničkih točaka i vrijednosti”. CMS je sasvim sigurno zainteresiran za nastavak dijaloga i suradnje u izradi što djelotvornijeg sustava koji će uvažavati ljudska prava.

Nije posebna tajna da zemlje članice Europske unije daju poprilične iznose u svrhu razvojne pomoći širom svijeta. To je ona “mekana moć” o kojoj se ponekad čuje u medijima ili iz službenih izvora – područje međunarodnih odnosa u kojem EU prednjači, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, za koje se često čuje kako više prakticiraju “tvrdu moć”, onaj “hard power” pronošen vojskom, vojnom pomoći i intervencijama sklonom vanjskom politikom. No, pri sagledavanju ove europske međunarodno političke osobitosti ipak se ponešto rjeđe čuje činjenica da taj financijski pristup svijetu ipak nije nešto što nastaje samo po sebi – već je, kao i gotovo sve drugo u EU, tu riječ o kombinaciji usuglašene načelne odluke i birokratski razrađenog sustava njene primjene u praksi zemalja članica. Naime, iz Bruxellesa je u svibnju 2005. usuglašeno prihvaćanje preporuke Ujedinjenih naroda (Milenijumski razvojni cilj broj 8 – Globalno partnerstvo za razvoj, Global Partnership for Development) da članice EU trebaju do 2015. nastojati dostići razinu doprinosa službene razvojne pomoći (Official Development Assistance – ODA) od idealnih 0,7 posto BDP-a za stare članice EU, te 0,33 posto za članice koje su u EU ušle nakon 2002. godine – što obuhvaća i Hrvatsku).

Dok se Republika Hrvatska već godinama vrlo umjereno uspješno koprca da službenim ulaganjima dostigne barem dio ovih zadanih postotaka, tijekom 2014. godine po tom se pitanju odlučilo posegnuti i za dodatnim mjerama. Naime, uz državna ulaganja u inozemnu razvojnu pomoć, odlučilo se priliku dati i nevladinom sektoru – koji, istini za volju, na ovome polju već duže radi razne stvari, jedino je to obično radio stranim donacijama, puneći tako svojim radom i nečiju tuđu razvojnu kvotu. Ne bi li promijenilo stanje stvari, hrvatsko je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 30. rujna 2014. godine raspisalo i prvi javnih natječaj za provođenje projekata razvojne pomoći u inozemstvu. Njime se odlučilo podijeliti ukupno 2 milijuna kuna za projekte čija bi pojedinačna vrijednost podrške načelno bila između 150 i 250 tisuća kuna svaki – ciljajući dakle na između 8 i 12 projekata, u kojima državna sredstva ne bi smjela prelaziti 80 posto od ukupne vrijednosti (osiguravajući tako da se ipak prijave neprofitni akteri koji su i sami spremni investirati određen udio u svoje razvojne projekte).

Rezultati prvog hrvatskog natječaja za potporu civilnom društvu u programima međunarodne razvojne suradnje

Do roka za prijavu dokumentacije, koji je bio postavljen za 12. studenog 2014. godine u 16 sati (ne priznajući dan predaje u pošti, već isključivo zaprimanje do zadanoga roka), u MVEP se  prijavilo ponešto potencijalnih projekata. Njih je pregledalo zasebno “Stručno povjerenstvo MVEP-a za pripremu i provedbu Natječaja za dodjelu financijske podrške organizacijama civilnog društva u području međunarodne razvojne suradnje iz sredstava Državnog proračuna RH za 2014. godinu” – koje je do 9. prosinca 2014. godine i odabralo ukupno 8 projekata vrijednih državnih novaca. Tom je prilikom ukupno podijeljeno 1.884.084,16 kuna od ukupno predviđenih 2 milijuna, a ukupno je 7 projekata podržano sumama bliskim maksimumu, dok je samo jedan projekt dobio iznos na donjoj granici planiranoga. S dobitnicima potpora najavljeno je sklapanje Ugovora o financijskoj potpori do 24. prosinca 2014. godine, dok se isplatu odobrenih sredstava fiksiralo maksimalno do 8. siječnja (30. dana od dana objave rezultata javnoga natječaja).

Primjer jednog od dobitnika

Kao prvi na listi MVEP-a bio je naveden Centar za mirovne studije (CMS) iz Zagreba, koji je za projekt “Dva sukoba, dva prostora – zajednička želja za mirom” dobio od Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH sufinaciranje od ukupno 250.000 kuna. Time je i započeo ovaj projekt koji se bavi prenošenjem hrvatskih mirovnih iskustava partnerskim organizacijama na prostorima Ukrajine i Palestine (Pojas Gaze).

Dok MVEP još promišlja pitanje Gaze te širi problem hrvatskog odnosa s Palestinom, a bez nekih opipljivih rezultata – barem se na tu škakljivu temu krenulo ozbiljno diskutirati i u malo širim krugovima. Naime, upravo je priznanje Palestine bilo temom zatvorene sjednice saborskog Odbora za vanjsku politiku, koji je 11. veljače s predstavnicima vanjskoposlovnog resora održao sijelo o “Bliskoistočnom mirovnom procesu i pitanju Palestine”. No, za razliku od hrvatskih službenih razina, civilno je društvo ovoj temi odlučilo pristupiti jednako ozbiljno, ali ujedno i otvoreno za širu zainteresiranu javnost.

U sklopu projekta “Dva sukoba, dva prostora” tako CMS i partneri organiziraju javnu tribinu “Situacija u Pojasu Gaze – prepreke miru”, koja će se u zagrebačkom Kulturno informativnom centru (KIC) održati u ponedjeljak, 23. veljače 2015. godine (18 sati). Tom će prilikom u centru Zagreba govoriti i Omar Shaban, predstavnik organizacije “Pal-Think for Strategic Studies” iz Pojasa Gaze, te novinar i diplomat Zlatko Dizdarević. Ovi bi gosti trebali slušateljima predstaviti trenutno društveno-političko stanje u tom području, kao i glavne probleme s kojima se svakodnevno susreće razjedinjeno palestinsko društvo. Ujedno, govorit će se i o koracima koji su potrebni da bi se ondje gradio mir, državu i društvo, kao i o pretpostavkama koje bi morale biti ispunjene za tamošnje održavanje jednog stvarno konstruktivnog i trajnog mirovnog procesa.

Ova je javna tribina ujedno i prilika da Centar za mirovne studije hrvatsku javnost upozna i s partnerima s kojima provode spomenuti projekt podržan od MVEP-a. Naime, uz CMS i njegove palestinske partnere, na događanju bi trebali biti prisutni i predstavnici hrvatske organizacije Euromediteranski forum (EMeF) – koja je lokalni predstavnik francuskog IPEMED-a (L’Institut de Prospective Economique du Monde Méditerranéen) i podržavajući partner na spomenutom projektu. Ujedno će vjerojatno biti riječi i o osnivanju te početku konkretnoga rada mreže CROSOL (Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske) – koja je skup nestranačkih i neprofitnih organizacija civilnog društva koje su u Hrvatskoj aktivne na području međunarodne razvojne suradnje. Za kraj napomenimo da i “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” surađuje u okviru mreže CROSOL, dok su CMS iz Zagreba te EMeF iz Splita uvaženi partneri na nizu pojedinačnih projektnih suradnji. 

Nakon što je Vlada RH 26. studenog ove godine, na svojoj 195. sjednici, usvojila “Nacrt prijedloga dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje od 2015. do 2024. godine” (DPR 2014) – ovaj se strateški dokument našao upućenim i u saborsku proceduru. Kako Hrvatski sabor ove godine aktivno radi još samo do 15. prosinca, da bi se spomenuti akt zaista i usvojio tijekom ove godine, a onda i pravovremeno stupio na snagu – bilo je jasno kako je tu zapravo pitanje “ili sad, ili nikad”. I zaista, jučer je spomenuti strateški dokument prohujao parlamentom – prvo kroz Odbor za obranu, čija je 34. sjednica u ovome sazivu bila posvećena toj temi već na početku radnoga dana, a onda i plenarnom sjednicom – gdje je DPR 2014 na red za raspravu došao kao zadnja točka jučerašnjeg dnevnog reda, malo iza 15 sati. Kao i na Odboru za obranu, i na plenarnoj se sjednici ovom temom Sabor bavio oko 2 sata, a izglasavanje tako prodiskutiranog dokumenta očekujemo nadolazećih dana, prije kraja aktualnog zasjedanja.

Do tada spomenimo tek nekoliko proceduralnih detalja vezanih uz donošenje novog DPR-a. Naime, riječ je o dokumentu koji je i prije usvajanja u Vladi RH te provedbe parlamentarne procedure, već prošao prvu rundu brušenja kroz javnu raspravu. Kako je pred Odborom za obranu istaknuo ministar Kotromanović:

“Moram reći da smo imali jednu široku i jednu vrlo zanimljivu raspravu, i da… ono što su meni rekli ljudi – nikad se više nije radila javna rasprava o nekom dokumentu koji je vezan po pitanju obrane… Mi smo pozvali… Imamo izvješće. Evo, to su izvješća o savjetovanju provedenom sa svima onima koji su bili zainteresirani. Znači, jako puno ljudi je bilo zainteresirano – od političkih stranaka… Recimo, dobili smo dosta kvalitetnih primjedbi i od HDZ-a, i od Generalskog zbora, i od pojedinaca ovdje… od novinara prisutnih… od obrambenog klastera, i tako dalje, i tako dalje. To je nama jako koristilo, bio od velikog značaja. Mi smo veliki, rekao bih, značajan dio stvari i primjedbi koje smo dobili… mi smo ih i uvrstili u, rekao bih sad, Konačni nacrt prijedloga Dugoročnog plana razvoja“.

Zoran Drča, pomoćnik ministra obrane

O čemu se tu radilo, vidjelo se ponešto detaljnije i u prezentaciji koju je povodom raspravljanja dokumenta DPR 2014 pred Odborom za obranu iznio Zoran Drča, pomoćnik ministra obrane zadužen za obrambenu politiku. On je tu iznio čitavu kronologiju nastanka teksta koji sada čeka saborsko glasovanje, istaknuvši:

“Dokument smo počeli izrađivati neposredno nakon usvajanja Strateškog pregleda obrane u srpnju 2013. godine. Ono što je ključno reći je da smo do sredine ove godine imali već zrelu fazu dokumenta i do kraja kolovoza 2014. godine završili smo i Završni prijedlog dokumenta s ciljem da 1. rujna ovaj dokument prezentiramo na sjednici Vijeća za obranu. Vijeće za obranu u stvari podržalo je ključne projekte i planove iz samog dokumenta – ono što je također ključno je da je podržalo i naš prijedlog da se dokument prije stavljanja u formalnu proceduru usvajanja uputi i u proceduru javne rasprave. Vijeće je također podržalo predložene planove i projekcije razvoja OS, kao i zaustavljanje pada obrane u proračunu, tj. da se obrambeni proračun u sljedeće 4 godine zadrži na razini iz 2014. godine, te u razdoblju nakon 2018. da se krene u lagani oporavak samog obrambenog proračuna. Nakon Vijeća za obranu i nakon NATO summita u Walesu koji se održao 4. i 5. rujna, dokument je u MORH-u doživio određene korekcije i nakon tih korekcija 24. rujna upućen je u javnu raspravu. Nakon provedene javne rasprave uslijedila su očitovanja tijela Vlade RH i konačno 26. studenog 2014. godine Vlada RH usvojila je nacrt prijedloga DPR-a OS.

Ja bih posebice istakao činjenicu vrlo otvorenog i vrlo transparentnog odnosa prema javnosti tijekom pripreme DPR-a OS. Ja bih rekao da je javna rasprava išla u 3 smjera: (1) dokument smo stavili na web stranicu MO i samim time otvorili zainteresiranoj javnosti da istakne sve komentare, prijedloge, sugestije, pitanja koja mogu imati na ovaj prijedlog dokumenta. 14 institucija, udruga i pojedinaca je interveniralo na tekst, dobili smo 196 prijedloga, komentara, upita. Svi ovi komentari i upiti su proučeni i, naravno, ovisno o mogućnostima, nastojalo se da se praktički najzanimljivije dijelove ugradi u sam tekst. (2) Drugi smjer je bio održavanje stručne rasprave, tj. okruglih stolova sa zainteresiranom javnošću – ovdje bih istaknuo prezentaciju DPR-a pred Hrvatskim generalskim zborom, zatim održavanje okruglih stolova s nevladinim udrugama, zainteresiranim članovima akademske zajednice i drugim istaknutim pojedincima. I (3) treći smjer, onaj koji smo kontinuirano održavali, jest ostvariti konzultacije s istaknutim individualcima koji imaju poseban interes za obranu i sigurnost.

Naša ocjena je u stvari da je takva praksa značajno doprinijela transparentnosti samog dokumenta, ali ujedno i kvaliteti dokumenta zato što je u stvari velik broj konstruktivnih prijedloga na kraju i usvojeno. Ovakva vrsta dokumenta vrlo rijetko i među samim članicama NATO-a se pušta u ovakvu proceduru, ekstenzivnu proceduru javne rasprave“.

Hrvatski generalski zbor se upoznaje s nacrtom DPR-a

Napomenimo kako je u spomenuta tri smjera javnog diskutiranja o prijedlogu nacrta dokumenta DPR 2014 sudjelovao čitav niz pojedinaca, organizacija i ustanova. Pa ipak, iako je na spomenutim okruglim stolovima bilo zamjetno prisustvo pojedinih dijelova akademske zajednice – ta se činjenica ipak nije prenijela na polje vidljivih primjedbi i prijedloga za poboljšavanje teksta DPR-a. Naime, među 14 zaprimljenih podnesaka s primjedbama, njih osam je podneseno od privatnih osoba, po dva predstavljaju organizacije subjekata vojne industrije i zainteresirane udruga građana, jedan predstavlja političku stranku (HDZ), i jedan je podnesen od grupe zainteresiranih zaposlenika u samom obrambenome sustavu. Nema tu doprinosa s hrvatskih sveučilišta ili veleučilišta, kao što nisu zaprimljeni ni sadržajni doprinosi barem ona dva velika javna instituta koja često surađuju s obrambenim sektorom (te su temeljem brojnih zajedničkih projekata zacijelo imali znanja potrebna za sadržajni doprinos). Ta činjenica poprilično razočarava.

Udruga OBRIS u javnoj raspravi

S druge strane, želimo istaknuti činjenicu da je “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” tijekom spomenute javne rasprave dokumenta DPR 2014 sudjelovala u sva tri navedena smjera ove rasprave. Kao prvo, na internetskim stranicama Ministarstva obrane preuzeli smo radni tekst prijedloga nacrta novoga dokumenta i na propisanome obrascu podnijeli primjedbe – postavši jedna od ukupno 14 institucija koje su to učinile. Pisanim smo putem otposlali ukupno 7 načelnih i još 53 specifične primjedbe, kojima smo obuhvatili cjelinu Prijedloga nacrta Dugoročnog plana razvoja OS RH stavljenog na raspravu. Ako se pogleda već spomenuto Izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću – vidi se da od ukupno spomenutih 196 službeno odgovorenih primjedbi na one upućene od “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” otpada njih 59 ili 30,1 posto (redni brojevi od 108 do 166). Spomenuta jedna neodgovorena primjedba – ona pod rednim brojem 3, među specifičnim primjedbama – vrlo je načelne prirode, i njeno izbacivanje i nije bilo od presudne važnosti. Ono što je bitnije – i što smatramo posebno vrijednim – predstavlja činjenica da je od spomenutih 59 obrađenih primjedbi, njih čak dvanaest bilo prihvaćeno u cijelosti ili djelomično (primjedbe pod rednim brojevima: 123, 131, 139, 140, 146,147, 152, 154, 158, 161, 162, 165). Time je ukupno 20,34 posto naših podnesenih primjedbi bilo prihvaćeno, našavši svoj put u dorađeni tekst ovog bitnog strateškog dokumenta, kojeg je onda usvojila i Vlada RH.

Ujedno, a kao drugo, “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” sudjelovala je i u javnoj raspravi/okruglome stolu, kojeg je MORH organizirao sredinom listopada. Ondje smo dodatno bili u prilici doprinijeti raspravi po pitanjima ustroja (pitanje granskoga ustroja OS RH te Glavnoga stožera OS RH) i korištenja Oružanih snaga u djelovanjima unutar Hrvatske (pitanje postavljanja skale raspoloživosti snaga za takve aktivnosti). I konačno, kao treće, spomenimo i sudjelovanje pojedinih članova “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnosti” i u spomenutom trećem smjeru diskutiranja na teme pokrivene dokumentom DPR 2014 – gdje posebno napominjemo detaljnu diskusiju na koju su u MORH bili pozvani naši stručnjaci 30. rujna ove godine. O svemu tome smo i pisali na portalu Obris.org.

Sve to čini nas s jedne strane zadovoljnima do sada neviđenim stupnjem transparentnosti po pitanju donošenja ovog obrambenog dokumenta visoke razine te iznimne važnosti. S druge strane, teško je sakriti i zadovoljstvo iznimnim uspjehom pri procesu sadržajnog poboljšavanja dokumenta “Dugoročni plan razvoja OS RH 2015. – 2024.”, gdje se nadamo da je i naš doprinos pomogao poboljšanju kvalitete konačnoga proizvoda dobivenog postupkom javnog konzultiranja  javnosti zainteresirane za ove specifične teme.

Nakon što je krajem studenog prošle godine Vlada RH postavila strukturu za novo Povjerenstvo za međunarodne misije i operacije, to tijelo već neko vrijeme kao da nešto i radi. Uz rijetko sastajanje (navodno samo jednom do sada, u siječnju ove godine, što nije ni čudo s obzirom na sastav ovoga tijela), ono je sudjelovalo u pripremanju “Strategije sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim misijama i operacijama“, a onda je iniciralo i postupak izrade zasebnoga propisa o sudjelovanju civilnih stručnjaka u međunarodnim misijama i operacijama u koje se aktivno uključuje Republika Hrvatska. Upravo je po pitanju ovog novog zakona jučer održan i prvi krug javnih savjetovanja, na kojem se zainteresiranu javnost konzultiralo o dokumentu kompliciranog naziva “Nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka za Prijedlog Zakona o sudjelovanju civilnih stručnjaka u međunarodnim misijama i operacijama” – ili za laike – o pitanju da li uopće ići na donošenje ovog specijaliziranog zakona ili ne.

Pri tome, spomenuto “savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću” organiziralo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP), koje je ujedno i tijelo koje vodi čitav postupak donošenja ovog Zakona o sudjelovanju civilnih stručnjaka u međunarodnim misijama i operacijama. Upravo je to isto tijelo državne vlasti na temelju rada zasebne radne skupine priredilo i prvi nacrt ovoga propisa – o čijim će se detaljima raspravljati u sklopu drugog kruga javnih savjetovanja, i u čije se detalje te moguće odredbe jučer izričito nije ulazilo. Na skupu koji je i održan u prostorima MVEP-a, uz organizatore su se s državne strane okupili i predstavnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravlja, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kao i Glavnog stožera Oružanih snaga, te Državne uprave za zaštitu i spašavanje. S nevladine strane sudjelovali su predstavnik Centra za mirove studije (ujedno ondje i ispred CROSOL – Platforme međunarodne građanske solidarnosti), te izaslanik Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost, koja je inače promatrač pri spomenutoj Platformi.

Nakon oko 30 minuta rasprave zaključeno je da za donošenje ovakvog novog i specijaliziranog propisa ima potrebe. Time je otvoren put u drugi krug savjetovanja, koji tek predstoji, a u kojem će se krenuti detaljno raspravljati o odredbama prvog nacrta novog propisa kojeg je priredio pokretač čitavog ovog postupka. S obzirom na oblik koji posljednje vrijeme dobiva čitava tematika međunarodnih djelovanja RH u inozemstvu, prilično je jasno kako će ova diskusija biti ponešto duža, sadržajnija, a možda i oštrija od ove jučerašnje, pri kojoj su se svi suzdržavali od ulaska u konkretne detalje, naznačivši tek podršku ukupnome nastojanju i poneki opći naglasak za koji su smatrali da treba biti dodatno istaknut i u ovim ranim fazama postupka izrade novoga zakona (među ostalim i pitanje jedinstva preduputne obuke, osiguravanje da pojam “civilni stručnjak” zaista obuhvati i ljude iz nevladinih krugova, te potrebu za osiguravanjem i dodatnih financijskih sredstava za sva ova djelovanja).

MUP RH u misiji na Cipru

Cilj i vrha novog propisa

Od 2002. godine na ovamo, tema sudjelovanja raznih predstavnika RH u međunarodnim aktivnostima u inozemstvu bila je obrađena “Zakonom o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, policije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu” (NN 33/02, a onda i njegove izmjene i dopune s početka srpnja 2010. godine, NN 92/10). No, kako je s prošlogodišnjim donošenjem novog Zakona o obrani (NN 73/13) prestao važiti njegov dio kojim se reguliralo djelovanje djelatnog vojnog osoblja u inozemstvu, odlučeno je novim propisom nadomjestiti i preostali dio ovog još uvijek važećeg zakona. Novim bi se propisom tu jedinstveno pokušalo riješiti tematiku inozemnih djelovanja “civilnih stručnjaka” – što u hrvatskome tumačenju prvenstveno znači državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, te pravosudnih dužnosnika odabranih te otposlanih u inozemstvo u ime Republike Hrvatske, ali ujedno otvarajući i mogućnost takvoga slanja “drugih osoba”, ali iznimno.

Civili u misijama i operacijama

Ujedno, da bi se omasovio, ubrzao i olakšao postupak slanja takvih “civilnih stručnjaka”, predloženo je i ustrojavanje posebnoga registra potencijalnih stručnjaka za koje je u RH ustanovljeno da zadovoljavaju uvjete za slanje, te da pristaju ići na takve aktivnosti van države. Ovim se, među ostalim, misli pojačati civilna djelovanja RH u ovome području – koja su do sada bila iznimno skromna, usprkos potrebe za “civilnom ekspertizom” koju međunarodna zajednica često ističe. Za prikaz stanja na ovome području tijekom posljednjih 15 godina (od kada RH uopće sudjeluje u međunarodnim misijama i operacijama) dovoljno je istaknuti aktualno stanje – gdje je RH sa 6. lipnjem 2014. godine na misijama u inozemstvu (njih ukupno 11 – 6 UN, 3 EU i 2 NATO) imala ukupno 2227 ljudi. Od tog su broja njih 2.201 iz Oružanih snaga RH, dok su preostalih 26 civili (1 diplomat iz MVEP pri ISAF-u, te 25 policijskih službenika – raspoređenih u 2 misije UN, 2 misije EU, te još jedan u NATO operaciji). Sva ova djelovanja RH u inozemstvu trebala bi biti usklađena s nedavno donesenom Strategijom, koju ćemo sada i ponešto detaljnije promotriti.

Strategija sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim misijama i operacijama

Ovaj je strateški dokument donesen na 156. sjednici Vlade RH, održanoj 15. svibnja ove godine. Tada prvu točku dnevnoga reda obrazlagala je Vesna Pusić, ministrica vanjskih poslova i prva potpredsjednica Vlade – kratko, u tek dva pasusa teksta izgovorena u minutu vremena. Već je tu bilo zanimljivo primijetiti određenu začudnost, budući je prvo bilo govora o svojevrsnoj koordinaciji – tijelu za koordiniranje djelovanja u misijama i vanjske politike, a ne o dokumentu naslovljenom Strategija, o kojem je tu valjda trebala biti riječ. Pusić je tada istakla:

“Dakle, radi se o koordinaciji u odlučivanju i kreiranju politike sudjelovanja Republike Hrvatske u međunarodnim misijama i operacijama. U radnoj skupini sudjeluju Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija, Glavni stožer OS RH, Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika Republike. Svrha je da u odlučivanju o sudjelovanju Republike Hrvatske u međunarodnim misijama i operacijama koordinirano djelujemo u skladu s drugim vanjskopolitičkim, gospodarskim i ostalim ciljevima Republike Hrvatske, kao i da koordiniramo svoje sudjelovanje u mirovnim misijama… u vojnom segmentu mirovnih misija… sa sudjelovanjem u civilnim projektima, uključujući projekte razvojne i humanitarne pomoći – kako bi stvorili sinergiju, u zemljama u kojima se u toj funkciji pojavljujemo“.

Drugi pasus spomenutog javnog obrazloženja bio je još čudniji – i ovdje ga citiramo u cjelini:

“Sudjelovanje Oružanih snaga… dakle, pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, ima vrlo dobru recepciju, i visoki status u svim tim misijama, u kojima sudjelujemo. I, sudjelujući onda i sa civilnim projektima doprinosimo i stabiliziranju bilo mira, bilo prekida sukoba – ovisno o tome o čemu se radi u nekoj konkretnoj situaciji. Ova koordinacija ima za funkciju da svo to naše sudjelovanje bude u službi vanjskopolitičkih, i gospodarskih ciljeva Republike Hrvatske“.

Dakle opet je riječ o koordinaciji, a ne o dokumentu “Strategija sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama”. Ujedno, jasno se postavlja okvir – da s obzirom na dobre rezultate vojnih djelovanja RH u inozemstvu, s njima se želi koordinirati i ostalo. No, onda dolazimo do upitne tvrdnje – da ta vojna i druga djelovanja do sada kao da nisu bila u službi vanjskopolitičkih te gospodarskih ciljeva RH, nego će to tek postati nakon propuštanja kroz sito i rešeto novoga sustava, ove nove koordinacije. Riječ je tu o posebno začudnome pogledu na stvari – koji dolazi u situaciji kada obrambena politika Republike Hrvatske i u europskim razmjerima već duže uživa glas rijetko nesamostalne, te potpuno podređene širim vanjskopolitičkim ciljevima države.

Ako na trenutak ostavimo po strani činjenicu kako se tu zapravo radi o tek malo skraćenom ponavljanju teze koja je činila isključivi sadržaj vanjskopolitičkoga obrazlaganja od 28. studenog prošle godine (kada se pred Vladom RH krenulo u osnivanje Povjerenstva za međunarodne misije i operacije) – opet u oči upada činjenica da tu nema ni riječi o samoj Strategiji – koja bi se trebala baviti budućim djelovanjima RH u inozemstvu, vojnim i civilnima, te koja je trebala biti tema ove točke dnevnog reda – inače jedne od rijetkih takvih javno obrazlaganih točaka dnevnoga reda (budući da vanjskopolitički resor RH i na Vladi RH sve češće radi isključivo u okviru Vladinih zatvorenih sijela). Takav pristup temi dodatno je učinio potrebnim i ponešto detaljiji pogled u sam tekst rečene Strategije sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama.

Pogled u dokument

Kao prvo, u oči upada koliko je malen taj dokument koji bi želio iskoordinirati jednu od faseta međunarodnog djelovanja Republike Hrvatske. Riječ je tu o dokumentu od ukupno 10 stranica, kojem na ukrasnu naslovnicu i sadržaj otpada 20 posto opsega, dok mu sadržaj čini tek 7,5 stranica teksta ukupno. Od tih 7,5 stranica teksta – na uvod, definiranje osnovnih pojmova i nabrajanje dosadašnjih propisa koji su se ticali ovih djelatnosti otpada oko stranica i pol. Još pola stranice je potrošeno na formalno nabrajanje vrednota koje RH potiču na djelovanje, na kratko pobrojavanje raznih vanjskih prijetnji i definiranje saveznika s kojima idemo – “prije svega sa SAD-om i europskim državama“, te ponavljanje tvrdnje kako bi na prostore djelovanja vojske trebalo ići i drugim sredstvima, a sve za jačanje ugleda, strateških partnerstava, vidljivosti i “nacionalnog kredibiliteta“.

Iduća stranica teksta govori o tome da RH u misije ide u skladu sa svojim pravom, a da u njima djeluje prema međunarodnome pravu – i pod mandatom Vijeća sigurnosti UN (valjda isključivo), uzevši u obzir stavove drugih međunarodnih organizacija kojima je Hrvatska član – naravno, bez da se tu napravi osvrt na situacije kad se te organizacije međusobno ili unutar sebe podijele po pojedinom konkretnome pitanju. Jednako se tako mandate misija i operacija ostavlja u nadležnost spomenutih vodećih organizacija (od kojih su nabrojene UN, EU, NATO, OESS i Vijeće Europe, VE) – prema čemu će se raditi odrednice nacionalnog djelovanja, uz pridavanje obzira našim sposobnostima i interesima (koje se doduše nije definiralo), te usklađenosti djelovanja sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, Strateškim konceptom i Političkim smjernicama NATO, i ciljevima OESS-a te drugih organizacija. Ujedno, Hrvatska će poticati i uključivanje susjednih država u takve međunarodne djelatnosti, promicati dugoročnu suradnju u zemljama u koje se ide, štititi će sigurnost naših ljudi u misiji, ali i prava ugroženih lokalnih stanovnika (posebno žena i djece).

Regije djelovanja su definirane kao Jugoistočna i Istočna Europa, Južni Kavkaz i Južni Mediteran, ali i druge regije “koje imaju značajnijeg utjecaja na nacionalnu sigurnost Hrvatske“, ili je rješavanje tamošnjih kriza predmet globalnih sigurnosnih nastojanja. Onamo će se uz vojsku slati i civili – gdje će se težiti slanju policije, sudstva, pravosuđa, diplomacije, carine, te stručnjaka iz drugih tijela državne uprave – što je naglasak na službenike i namještenike koji brine nevladine krugove i u tekstu zakona o kojem rasprava tek predstoji.

Povratak OS RH iz misije UNDOF na Golanu

Nakon toga, kratko se (na još stranicu i pol) definira odnose s već spomenutim velikim međunarodnim organizacijama u kojima je RH član. Ujedinjeni narodi, čiji razvoj misija RH podržava (i najavljenim širim slanjem “civilnih stručnjaka”) – iako je država upravo tu u više navrata najavljivala, a onda i provela radikalno smanjivanje svoga sudjelovanja. Europska unija, koja posebno radi na polju civilnih djelovanja u inozemstvu, također ima podršku RH, koja potiče i koordinaciju s drugim organizacijama, ne bi li se smanjilo dupliranje napora. Po pitanju NATO saveza, Hrvatska konstatira da ta organizacija doprinosi sigurnosti RH, dok su zgodni i s tim povezani transatlantski detalji te partnerstvo tog saveza i EU – gdje će biti zanimljivo kako bi zapravo izgledalo jačanje “civilne sposobnosti” (s naglaskom na policiju i diplomate), koje se u ovoj načelno ipak vojno-političkoj organizaciji želi provesti paralelno s jačanjem vojnih sposobnosti i bilateralnih (vojno-sigurnosnih) odnosa sa saveznicima. Hrvatska bi uz OESS sudjelovala u promatračkim misijama, prenoseći tu iskustva iz Domovinskog rata, tranzicije, ali i potičući izgradnju pravosuđa (suđenje za ratne zločine), zbrinjavanje izbjeglica i jačanje civilnog društva (koje je problem i kod kuće). Kroz Vijeće Europe bi se rado sudjelovalo u promatranju izbora u inozemstvu.

Jedna je stranica teksta posvećena i budućnosti sudjelovanja RH u međunarodnim misijama i operacijama. Od već dugo slušanih floskula “RH – od primateljice do davateljice snaga“, ipak se spominje prenošenje i nekakvih iskustava iz našeg post-konfliktnog perioda. Promicat će se “sveobuhvatni pristup” – jačanje vojnih, civilnih i razvojnih djelovanja u misijama, gdje do sada u RH vlada radikalni nerazmjer. Uz pripadnike OS RH, policije, pravosuđa, carine, službe vanjskih poslova – za misije će se pripremati i kadrove poput “političkih savjetnika, savjetnika za razvojna pitanja, ljudska prava, rodna pitanja, te po potrebi i drugih specijalnosti i struka“. Na temelju navodnih sjajnih iskustava pri reformiranju hrvatskog sigurnosnog sektora, te temeljem djelovanja na obuci, mentoriranju i potpori sigurnosnim sektorima zemalja u kojima smo na misijama – i to je područje u kojem RH želi nastaviti s razvojem vojnih, civilnih i razvojnih perspektiva. Jačat će se obuka za misije, civilna i vojna (podizanjem broja i osposobljenosti stručnjaka), spolna i rodna ravnopravnost, uključivanje nevladinog sektora u ove aktivnosti, uz odvajanje i više financijskih sredstava za ove poslove. To bi trebalo postići i ujednačavanjem standarda prijavljivanja za misije, obuke i opremanja za misije – gdje bi se sudjelovanje u tim aktivnostima željelo učiniti i važnim kriterijem napredovanja u državnoj upravi.

Ova je strategija izričito zamišljena kao osnova za donošenje propisa i akcijskih planova za područje djelovanja u međunarodnim misijama – gdje će se ideje provoditi putem Povjerenstva za međunarodne misije i operacije, koje tu koordinira tematska civilna i vojna djelovanja RH. Ujedno, to bi povjerenstvo trebalo razmatrati i buduće te aktivne međunarodne misije – prema prioritetima vanjske politike RH (koji god oni bili), prema čemu se želi usmjeravati i planiranje budućih hrvatskih sposobnosti – među ostalim kroz “osmišljavanje sinergije hrvatskog vojnog i civilnog angažmana” – dakle, nečega što postoji i nečega što gotovo da u praksi i ne postoji. Na kraju, ukupno tri rečenice posvećene su financiranju ove Strategije, odnosno financiranju sudjelovanja RH u svim onim međunarodnim misijama i operacijama, u kojima RH ionako sudjeluje sa ili bez ovoga dokumenta. Dok su sredstva za provedbu ove Strategije navodno određena u državnome proračunu, ovaj akt tek treba “rezultirati konkretnim planovima angažmana, u financijskom smislu izraženim u razini ambicije sudjelovanja u međunarodnim misijama i operacijama” – što sve ovaj dokument nije postavio.

Na kraju…

Dakle, ovaj kratki dokument ima sve slabosti hrvatskih strategija, akcijskih planova, i sličnih akata koji su donošeni posljednjih godina. Kao prvo, riječ je o vrlo općenitome tekstu – u kojem bi, da se slučajno svugdje umjesto “Hrvatska” upiše “Moldova” ili “Estonija”, gotovo sve ostalo jednako relevantno i na snazi. Kao drugo, osim što ova strategija tek masivno ponavlja fraze vezane uz tematiku misija, operacija, nacionalne sigurnosti i trans-atlantskih odnosa, u njoj ima vrlo malo ikakvih čvrstih odrednica koje bi stvarno mogle biti smjenice za postupanje u konkretnim situacijama. Kao treće, uz svu priču o dodatnim političkim tijelima za koordinaciju, pričanje i diskutiranje – ovaj dokument ne postavlja jasno ni razine financiranja koje se traže za njegovo provođenje, a niti otvara pitanje odnosa ukupnosti ovih potrebnih sredstava s pojedinim iznosima koje pojedini državni resori danas odvajaju za ove potrebe. Kao četvrto, jednaka je labavost vidljiva i po pitanju stvarne hijerarhije odgovornosti za slučajeve kada je stanje hitno, ili kad sve ne ide dobro – kada treba odgovarati za moguću konkretnu štetu nastalu neuspjehom hrvatskih aktivnosti u području međunarodnih misija i operacija, ili za situacije kad tu bude i žrtava. Sve su ovo problemi koji bi lako mogli pogoditi i budući Zakon o sudjelovanju civilnih stručnjaka u međunarodnim misijama i operacijama – propis o kojem će još zasigurno biti govora na portalu Obris.org.

Ovom je prilikom, u ulozi domaćina, na diskusiju najavljen dolazak general pukovnika Slavka Barića te predstavnika Ministarstva i Glavnoga stožera koji su sudjelovali u izradi ovoga dokumenta – vjerojatno i Dragana Lozančića, nadležnog pomoćnika ministra koji je poziv formalno i uputio. S druge će im se strane stola naći predstavnici tri fakulteta iz sastava zagrebačkoga Sveučilišta (Filozofski, Ekonomski i Fakultet političkih znanosti), dva instituta (Ivo Pilar i Institut za međunarodne odnose) i triju udruga građana (Transparency International Hrvatska, Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava, te Atlantsko vijeće Hrvatske).

Iako se i povodom predstavljanja radnoga teksta SPO 2005. godine formalno održala javna rasprava (u vrlo ograničenoj formi i bez vidljivih rezultata ili utjecaja na konačni dokument), treba se nadati kako je ovaj poziv na diskusiju više na tragu procesa raspravljanja kakav je RH vidjela oko nacrta Strategije nacionalne sigurnosti. Po tom je dokumentu, predstavljenom javnosti u prosincu 2010. godine, bila provedena oveća javna rasprava – doduše više segmentirana, podijeljena na krugove pretpostavljeno zainteresirane stručne publike. Iako je nakon rasprave sam radni dokument Strategije svojevrsno ponovo potonuo u dubine birokratske procedure – iz kojih više nije izronio ni do današnjega dana – za nadati se da je iskustvo diskutiranja ipak ostavilo određenog pozitivnoga traga na nadležnim državnim strukturama.

Ispred dijela nevladinih udruga civilnoga društva će u raspravi sudjelovati i autori s portala www.obris.org, koji se već u više navrata osvrtao na pojedine detalje javnoga nacrta ovog novog strateškog dokumenta. Velike se nade polažu u donošenje što kvalitetnijeg novog Strateškog pregleda obrane, budući je to dokument na kojem će se temeljiti i novi, dugo iščekivani Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga RH – osnovni detaljniji putokaz za budućnost obrane u Lijepoj našoj.