Nažalost, već dugo Republika Srbija i njoj bliski entitet u BiH, Republika Srpska, predstavljaju izvor nestabilnosti u regiji. Ako ništa drugo, prema van se to očitovalo u napetim odnosima sa susjednim Kosovom, blokiranjem raznih reformskih nastojanja u Bosni i Hercegovini te „živopisnim“ odnosima prema Hrvatskoj i Albaniji (gdje i normalna suradnja u okviru NATO-a počne izazivati nevjerojatne strahove). Svemu pridonosi i politika balansiranja EU-a prema Rusiji i Kini. No, ni prema unutra situacija u Srbiji nije bila ništa bolja. Svjedočimo brojnim izborima na kojima je, uz sve više raznih prigovora, redovito trijumfirao Aleksandar Vučić. Tu su i korupcijski poslovi koji su odnijeli ljudske žrtve, velike javne demonstracije svekolike oporbe (koja redovitim sredstvima, čini se, ne može bliže vlasti), mafijaški obračuni u javnosti, ali i opća represija kakva se inače više ne vidi u široj regiji.

Sve se to donekle komprimiralo posljednjih dana. Situacija je zakomplicirana početkom lipnja, posebno oštrim izvješćem Europskog parlamenta o stanju u Srbiji, koja se više ni prividno ne kreće prema članstvu u EU-u. Zatim je sredinom mjeseca uslijedilo otkrivanje veza samog vrha beogradske policije s mafijom i njezinim likvidacijama, te demonstracijama koje su se opet pojačavale prema kraju lipnja i tamošnjem blagdanu Vidovdanu, danas, 28. lipnja. Zagrijavanju atmosfere pridonijeli su i veliki javni skupovi. Onaj vladajućih održan je ispred Skupštine Srbije u Beogradu u subotu, 27. lipnja (gdje su organizatori tvrdili da se okupilo više od 200.000 ljudi, a brojenjem sa slika došlo se tek do 32.500 okupljenih), dok je oporbeni skup zakazan za danas u Kraljevu.

Skup potpore Vučiću 27. lipnja 2026.

No, da bi se upotpunila slika, treba napomenuti kako je Aleksandar Vučić, od kraja svibnja 2017. predsjednik Srbije, baš na spomenutom velikom skupu u Beogradu najavio da uskoro planira podnijeti ostavku. Time bi novi predsjednički izbori u Srbiji, umjesto da budu održani prije kraja svibnja 2027., bili organizirani uskoro – „najkasnije tri mjeseca od nastanka spriječenosti predsjednika“, odnosno njegove ostavke najavljene „za nekoliko tjedana“. U tom svjetlu sve aktualne okolnosti u Srbiji već treba promatrati u predizbornom kontekstu, bez obzira na činjenicu što se sam Vučić više ne može kandidirati za mjesto predsjednika. Zbog toga se intenzivno nagađa o mogućem „ruskom manevru“ kojim bi predsjednica države možda postala vjerna Ana Brnabić, dok bi Vučić ponovno osvanuo na (sada opet ojačanom) mjestu premijera – što je pozicija koju je Aleksandar Vučić već obnašao od kraja travnja 2014. do kraja svibnja 2017. godine.

Vojne stvari

Što se Vučićevih predizbornih aktivnosti tiče, treba posebno napomenuti današnje „zveckanje“ oružjem te isticanje velike vojne modernizacije koju Republika Srbija provodi posljednjih godina. Dok se povodom Vidovdana prvo na vojnom aerodromu u Batajnici moglo vidjeti raznu izloženu vojnu tehniku, dio svega toga nakon podneva je borbeno isproban na vojnom poligonu „Pasuljanske livade“ u središnjoj Srbiji. Glavni gosti tamo bili su već spomenuti srbijanski predsjednik Vučić, ali i kompletan politički vrh Republike Srpske iz susjedne BiH.

Aeksandar Vučić i Milorad Dodik gledaju vježbu na “Pasuljanskim livadama”

Kao prvo, tu treba napomenuti da Srbija već dulje intenzivno investira u svoje vojne resurse i opremu. Dok se Hrvatska teškom mukom pomaknula preko granice vojnoga proračuna od milijardu USD (lani se jedva dostiglo oko 1,78 milijardi USD čistog vojnoga proračuna, da bi NATO-ova kvota od preko 2 posto BDP-a bila namaknuta akrobacijama s braniteljskim mirovinama), Srbija je za te stvari iste te 2025. godine utrošila oko 2,53 milijarde USD. To je oko 42 posto više, što je razlika kakva se uočava već godinama. Pritom treba napomenuti da, uz plaće profesionalnoga osoblja, Srbija još nije ponovno uvela obvezno služenje vojnoga roka (i s time povezane rashode), iako se o takvom potezu promišljalo posljednjih desetak godina. Baš je danas Vučić istaknuo kako bi tako nešto moglo zaživjeti u ožujku 2027. godine „za sve muškarce i mnoge djevojke“. Naravno, to je posebno zanimljivo kada se u obzir uzme da se baš lanjsko uvođenje, a onda i ovogodišnji početak obveznog služenja vojne obveze u Republici Hrvatskoj, često opravdavalo potrebom odgovora na takve inicijative u Srbiji. Za to vrijeme i Srbija glavninu svojega obrambenog novca vidljivo usmjerava na modernizaciju vojne opreme – s naglaskom na zrakoplovstvo, kopnenu vojsku i tamošnju riječnu flotilu (koja je skoro pa bolje prošla ondje na Dunavu nego čitava HRM na našoj obali Jadrana). Kako se nedavno moglo čuti od Aleksandra Vučića, do kraja 2025. godine Srbija je u svrhe materijalne modernizacije potpisala ugovore vrijedne oko 6 milijardi eura, što je više nego dvostruko od hrvatske modernizacije kojom se na sav glas hvale vladajući.

Kao drugo, što se sadržaja tih ugovora tiče, oni su tek na prvi pogled slični. Od Francuske je kupljena eskadrila novih borbenih aviona Rafale, koja se očekuje do 2030. godine. Tu treba napomenuti kako se radi o novim zrakoplovima, modernijim od onih za Hrvatsku, te je posao zaključen uz razvoj i vezanu suradnju vojnih industrija Srbije i Francuske. To je točka od koje je RH izričito odustala nakon propasti sličnog posla s Izraelom 2019. godine. Zato Srbija očekuje da će u tvornici „Utva“ u Pančevu uskoro krenuti proizvodnja dijelova za avionski top GIAT 30 M791, a nakon određenih prijenosa tehnologije možda i još ponešto. Uz to, u suradnji s Rusijom i Bjelorusijom prije izbijanja rata u Ukrajini kompletirala se te modernizirala eskadrila borbenih aviona MiG-29. Za njih su i danas u Batajnici predstavljeni opsežni paketi naoružanja. Od njih posebno treba istaknuti rakete zrak–zrak R-27ER i R-77, novopribavljene ruske TV-vođene rakete H-29TE, proturadarske rakete H-31P, ruske jedreće bombe KAB-500Kr te podvjesni sustav za elektroničko ratovanje MSP-418K. Uz to, ponovno se moglo vidjeti i već ranijih mjeseci spominjano novo kinesko avionsko naoružanje – kvazibalističke rakete CM-400AKG/B i jedreće bombe LS-6-500-3. Sve je to oprema koja dobrim dijelom do sada nije postojala na prostoru bivše SFRJ. Srbija je svoje MiG-ove 29 opremila i novim sustavom razlikovanja prijatelja i neprijatelja (IFF) TSB 2515 francuske tvrtke Thales, a kupljeni su i dodatni helikopteri H-145M u Njemačkoj (4 za vojsku i 5 za civilne svrhe), te Mi-35M iz Rusije (4 komada) i Mi-35P s Cipra (11 komada), koji su predstavljeni zajedno s opremom.

Što se protuzračne obrane tiče, u Batajnici se mogao vidjeti francuski laki PZO Mistral 3 (kakav je kupovala i Hrvatska), da bi se onda lepeza takvih sredstava u Srbiji nastavila i dodatnom kineskom opremom – sustavom srednjeg dometa HQ-17AE te jeftinijim sustavom dugog dometa FK-3 (koji se navodno planira uskoro dopuniti i skupljim te sposobnijim sustavom HQ-9). Sve bi to trebalo raditi i na temelju radarskih podataka francuskih sustava tvrtke Thales (3 radara dugog dometa GM403 Alpha i još 7 radara GM200), uz uvezivanje izvedeno na temelju tehnologije iz Izraela (s kojim Srbija također razvija intenzivnu industrijsku suradnju). No, posebno treba napomenuti i dodatne kupnje mješovitih PZO-sustava iz Rusije (dvije bitnice sustava Pancir S1M, kao dodatak na već postojeću bitnicu sustava Pancir S1E) – te modernih ruskih sredstava za elektroničko ratovanje. Riječ je navodno o jednom sustavu 1L269E Krasuha-2, trima sustavima 1RL257 Krasuha-4, nekoliko sustava Repellent-1 i sklopu sustava za pasivno elektroničko izviđanje Moskva-1 sastavljenom od tri stanice 1L265E i dvaju upravljačkih sklopova 1L266E. Ova posljednja napomenuta oprema dijelom se vidjela prošle jeseni na vojnoj paradi u Beogradu i predstavlja sredstva kakva se također donedavno nije viđalo u regiji i koja bi lako mogla predstavljati određeni problem za sve susjede Republike Srbije. Uz sve to, prezentirano je bilo i ponešto besposadnih sustava – kako uvoznih (s posebnim naglaskom na izraelsku FPV-letjelicu srednje kategorije LANIUS-X), tako i domaćih (kamikaza-letjelice „Komarac“, višenamjenske napadačke letjelice „Gavran“, ali i kopneni sustav „Mali Miloš“ u više varijanti). Sve je to još uvijek aktualni predsjednik Srbije Vučić začinio i najavama dodatnih međunarodnih kupnji iz Rusije, Francuske i Kine – pri čemu se već nagađa dolazi li iz Pekinga samo dodatna protuzračna oprema ili je u planu i kupnja dodatne eskadrile aviona, bilo borbenih ili trenažnih.

Represija bez premca

Za kraj spomenimo da je, unatoč svim nastojanjima prikaza nacionalne snage i sloge (jučerašnji politički skup vladajućih u Beogradu bio je nazvan „Srbija jedna porodica“, SNS bi na predstojeće izbore mogao izaći s listom „Ujedinjena Srbija“, a slični su motivi dominirali i bazom „Pukovnik-pilot Milenko Pavlović“ u Batajnici) – stvarna slika ipak ponešto drugačija. Mimo već spomenutih javnih prosvjeda koji ne jenjavaju od pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu 1. studenoga 2024. godine – u posljednjih desetak dana represivni se aparat Srbije ponovno aktivirao i po pitanju navodnog korištenja „zvučnih topova“ protiv prosvjednika u Beogradu 15. ožujka 2025. godine. Konkretno, radi stručnih komentara na tu temu u posljednjih je sedam dana višekratno ispitivan renomirani beogradski vojni analitičar Aleksandar Radić (koji je zbog prijetnji članovima obitelji potom i napustio Srbiju), kao i niz novinara, odvjetnika te oporbenih čelnika koji su tvrdili da je vlast na studentima-prosvjednicima vjerojatno primijenila zvučni top.

Dakle, može se jasno konstatirati da Republika Srbija itekako jača svoje vojne snage te se vidljivo politički miješa u Bosnu i Hercegovinu kroz tretiranje vrha Republike Srpske gotovo kao domaćih političkih igrača. Istodobno sve manje mari za EU-standarde u vlastitoj kući, gdje se oporbu i kritičare privodi i zastrašuje – sve u svjetlu još jednih prijevremenih izbora koji će vjerojatno opet biti itekako problematični po pitanju primjene osnovnih demokratskih standarda. I, naravno, već sada treba očekivati da će predizborna kampanja opet biti žestoka, uz brojna spominjanja „ustaša“, zaplotnjačkih aktivnosti Hrvatske, Albanije i Kosova, operativaca SOA-e i drugih domaćih i stranih neprijatelja. Oporba će, s druge strane, vjerojatno opet voditi (možda i fizički nasilnu) bitku s problematičnim biračkim popisima, domaćim batinašima te glasačima „na privremenom radu“ iz Republike Srpske.

* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 28. lipnja 2026. pod nazivom “Srbija pokazala novo oružje koje su im dali Rusi, tako nešto u regiji još nije viđeno, to je problem za sve susjede!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/vucic-ostavka-vojna-modernizacija-represija-izbori-srbija-15722755

Veleposlanik Kevin Hamilton, zamjenik pomoćnika glavnog tajnika za partnerstva, obavio je od 14. do 22. svibnja, svoj prvi službeni posjet Zapadnom Balkanu, s razgovorima u Sarajevu, Prištini i Beogradu. Također je prisustvovao prvoj združenoj vojnoj vježbi NATO-a i Srbije u organizaciji Zapovjedništva Kopnene vojske VS i Zapovjedništva združenih snaga iz Napulja, objavio je NATO 27. svibnja 2026. na svojim službenim internetskim stranicama.

Regionalna sijela

On se u Sarajevu se sastao s članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željkom Komšićem, zajedno s predstavnicima predsjedavajućeg Denisa Bećirovića i članice Željke Cvijanović, te drugim visokim dužnosnicima. Veleposlanik Hamilton naglasio je važnost dugogodišnjeg partnerstva NATO-a s Bosnom i Hercegovinom koje se temelji na političkom dijalogu i praktičnoj suradnji. Istaknuo je snažnu suradnju između NATO-a i Europske unije, u partnerstvu s institucijama BiH i lokalnim zajednicama, te rekao da su ta partnerstva i dalje ključna za očuvanje mira, stabilnosti i sigurnosti. Potaknuo je nacionalne vlasti da u potpunosti iskoriste postojeće alate partnerstva i daju prioritet svojim naporima za izgradnju institucionalne otpornosti i povećanje obrambene potrošnje, uz očekivanje da će Bosna i Hercegovina nastaviti provedbu reformske agende te doprinijeti ukupnom razvitku partnerskog odnosa države sa NATO savezom.

Tijekom svog posjeta, Prištini  veleposlanik Hamilton se sastao s predstavnicima institucija na Kosovu, uključujući Albina Kurtija, Glauka Konjufcu i Ejupa Maqedoncija. Također je razgovarao s dužnosnicima EU i drugim članovima međunarodne zajednice. Naglasio je da dugogodišnji angažman NATO-a na Kosovu putem KFOR-a ostaje ključan za regionalnu stabilnost, dijalog i međusobno razumijevanje.

U Beogradu se zamjenik pomoćnika glavnog tajnika među ostalima sastao s Nevenom Jovanović, državnom tajnicom u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije, te pukovnikom Zlatkom Bogosavljevićem, voditeljem Odjela za međunarodnu vojnu suradnju u Ministarstvu obrane Srbije. Razgovarali su o suradnji NATO-a i Srbije, regionalnoj stabilnosti i zajedničkim inicijativama za obuku. Na kraju tog, tipično diplomatski izbalansiranog priopćenja, navodi se kako je veleposlanik Hamilton prisustvovao je združenoj vojnoj vježbi NATO-a i Srbije, na poligonu Borovac u Srbiji, a sastao se s Bratislavom Gašićem, ministrom obrane, uz druge visoke vojne čelnike i dužnosnike. Kako NATO citira svog zamjenika pomoćnika glavnog tajnika „vježba je bila prava demonstracija koristi koje može donijeti partnerstvo NATO-a i Srbije“.

Aktivnosti u Srbiji

O posjeti ovog dužnosnika Sjevernoatlantskog saveza oglasilo se i Ministarstvo obrane Republike Srbije. Tako se na njihovom stranicama navodi kako se ministar Bratislav Gašić u petak 22. svibnja sastao sa zamjenikom pomoćnika glavnog tajnika NATO-a Kevinom Hamiltonom na marginama multinacionalne taktičke vježbe „NATO-Srbija“, u bazi „Jug“ kod Bujanovca. Tom prilikom je Gašić podcrtao važnost kontinuiranog dijaloga Republike Srbije i NATO-a na svim razinama o pitanjima od zajedničkog interesa, naglasivši da je Srbija posvećena vojnoj neutralnosti i stvaranju dobrih odnosa sa svim relevantnim međunarodnim sigurnosnim subjektima. Rekao je da Srbija ostaje predan i vjerodostojan partner, jamac i generator regionalne sigurnosti, odlučna u održavanju optimalne razine suradnje s NATO-om pod okriljem programa „Partnerstvo za mir“, te dodao da je prioritet Srbije očuvanje regionalne stabilnosti, nastavak gospodarskog razvoja i rasta te promicanje dijaloga kao glavnog mehanizma za prevladavanje otvorenih pitanja. Ministar Gašić tu naglašava i da je (1) angažman u međunarodnim mirovnim misijama pod okriljem UN-a i EU, kao i (2) sudjelovanje u vježbama usmjerenim na poboljšanje operativnih i funkcionalnih sposobnosti, te (3) postizanje standarda potrebnih za angažman u multinacionalnim operacijama, od posebne važnosti za pripadnike Vojske Srbije. Gašić kaže i da je današnja vježba rezultat zajedničkog rada, profesionalnosti i obučenosti postrojbi Vojske Srbije i angažiranih snaga niza zemalja NATO-a te ocijenio da je zajednički rad na organizaciji i pripremi ove vježbe proveden vrlo dobro. Osvrćući se na aktualnu političko-sigurnosnu situaciju u regiji, ministar Gašić je naglasio da Vojska Srbije ostaje predana suradnji s KFOR-om, koji predstavlja jedinu legitimnu oružanu formaciju u „južnoj pokrajini Srbije“, te izrazio uvjerenje da će KFOR nastaviti pružati sigurno okruženje za Srbe na Kosovu i Metohiji.

Na stranicama Vojske Srbije objavljeno je kako se prva združena vojna vježba Republike Srbije i NATO-a, koju su organizirali Zapovjedništvo kopnene vojske i Zapovjedništvo združenih snaga iz Napulja, odvijala u bazi „Jug“ i na poligonu „Borovac“ kod Bujanovca od 13. do 23. svibnja. U toj taktičkoj vježbi sudjelovalo je oko 600 pripadnika Oružanih snaga Srbije te oružanih snaga Italije, Rumunjske i Turske, uz prisutnost vojnih planera i promatrača iz Velike Britanije, Italije, Njemačke, Rumunjske, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Turske, Francuske i Crne Gore. Kako je naglašavala Vojska Srbije, čitava je aktivnost provedena na temelju zaključka Vlade Republike Srbije i predstavlja nastavak suradnje Srbije i NATO-a u okviru programa Partnerstvo za mir na ravnopravnim osnovama i uz poštivanje vojne neutralnosti RS, radi očuvanja mira i stabilnosti u regiji, poboljšanja operativnih sposobnosti oružanih snaga te jačanja povjerenja i međusobnog razumijevanja.

Njenim završnim aktivnostima u petak 22. svibnja prisustvovali su veleposlanik Kevin Hamilton kao zamjenik pomoćnika glavnog tajnika NATO-a, ministar obrane Srbije Bratislav Gašić i načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, a uz druge goste i zapovjednik Zapovjedništva združenih snaga NATO-a iz Napulja, admiral George Wykoff. Svima njima su sudionici vježbe pokazali visoku razinu sposobnosti u skladu s deklariranim sposobnostima, a posebno obučenost i kompetentnost u primjeni taktika, tehnika i postupaka u slučaju napada na kontrolnu točku, tijekom medicinske evakuacije iz zraka, slijetanja helikoptera, blokiranja i pretraživanja terena, te borbe u naseljenom području

Zamjenik pomoćnika glavnog tajnika NATO-a Kevin Hamilton rekao je da je vježba bila impresivan prikaz zajedničkog rada Vojske Srbije i njihovih partnera. „Želim pohvaliti sve sudionike za njihov naporan rad, profesionalnost i predanost izvrsnim rezultatima. Takve zajedničke vježbe pomažu u izgradnji sposobnosti između Srbije i NATO-a jer doprinose konsolidaciji u regiji. NATO i dalje namjerava poboljšati suradnju sa Srbijom uz potpuno poštivanje njezine vojne neutralnosti. Uvjeren sam da daljnja suradnja treba biti dvosmjerna ulica. Bit će to partnerstvo temeljeno na povjerenju, poštovanju i predanosti regionalnoj sigurnosti“, rekao je Hamilton.

Američki veleposlanik pri NATO savezu, Matthew Whitaker, prošli je tjedan proveo u Hrvatskoj i regiji. Misija SAD-a pri NATO-u objavilo je da je Whitaker „putovao Zapadnim Balkanom kako bi osigurao regionalnu stabilnost u području koje je nekoć bio definirano sukobima.“  Što se tiče cjelodnevnog obilaska regije, Misija SAD-a je na društvenim mrežama objavila:

„U savezničkim zemljama, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji, veleposlanik je vidio kako se te nacije moderniziraju s nenadmašnim američkim oružjem poput Black Hawkova i Strykera. Potaknuo ih je da nastave svoj plan prema cilju predsjednika Trumpa o potrošnji od 5% BDP-a kako bi osigurali smrtonosni i spremni Savez. U Srbiji i na Kosovu poruka je bila jasna: SAD je najpouzdaniji partner za mir. Odabirom suradnje sa Zapadom umjesto nepouzdanih aktera gradi se sigurna, moderna budućnost. Odabirom američke obrambene tehnologije i preuzimanjem veće odgovornosti za vlastitu sigurnost, ove nacije prelaze preko sukoba iz prošlosti kako bi očuvale trajni mir.“

Kako je zapravo izgledala turneja Mathewa Whitakera po regiji i „Zapadnom Balkanu“?

Ponedjeljak – Hrvatska i Sjeverna Makedonija

U ponedjeljak, 20. travnja, stigao je u Zagreb gdje su ga čekali predsjednik Vlade Andrej Plenković i ministar obrane Ivan Anušić, te predstavnici tvrtke DOK-ING. Anušić je Whitakera proveo po vojarni „Pukovnik Marko Živković“ na Plesu, gdje je upriličena i mini-izložba moderne opreme i tehnike OS RH, s posebnim naglaskom na borbene avione Rafale i helikoptere UH-60M Black Hawk, vozila Patria, Bradley i MRAP, RIB brodice nabavljene zahvaljujući SAD-u, te FPV dronovi osječke  tvrtke Orqa. Prema priopćenju Ministarstva obrane RH, ministar Anušić i veleposlanik Whitaker razgovarali o situaciji na jugoistoku Europe, Bliskom istoku i u Ukrajini, o opremanju i modernizaciji OS RH u suradnji sa SAD-om te o NATO-u u kontekstu sve složenijih geopolitičkih odnosa u Europi i svijetu. Hrvatski ministar obrane pohvalio sa i s hrvatskim izdvajanjima za obranu: „Hrvatska je u 2025. godini ispunila NATO cilj te smo dosegnuli 2,10 posto BDP-a obrambenih izdvajanja i čak 34 posto za opremu i modernizaciju. Ta ćemo izdvajanja postupno povećavati do 3 posto BDP-a u 2030. godini te 3,5 posto do 2035. godine“, kao i s projektima opremanja i modernizacije OS RH koja su u tijeku u suradnji sa SADom – kupovina raketnih sustava HIMARS i dodatnih 8 helikoptera Balck Hawk. Isporuka oba ova sustava očekuje se 2028. godine, ukoliko ih SAD ne preusmjere za neke sebi važnije svrhe. U Zagrebu se Matthew Whitaker susreo i s premijerom Plenkovićem kako bi obojica istaknula važnost jačanja transatlantskih odnosa, te je razgledao proizvodni pogon tvrtke DOK-ING.

„Ovaj posjet bio je prilika za predstavljanje DOK-ING-ovog portfelja, vizije i preko 34 godine inovacija koje su rezultirale oblikovanjem današnjeg krajolika besposadnih sustava. Hodajući zajedno hodnikom koji prati povijest naše tvrtke, obilježili smo jedan posebno značajan trenutak. Isporuka gotovo 150 besposadnih sustava za razminiranje U.S. Army predstavlja prekretnicu na koju smo izuzetno ponosni. Prisutnost članova američke delegacije koji danas hodaju ovom vremenskom crtom dodala je posebno značenje, podsjećajući nas na dugogodišnje partnerstvo izgrađeno na povjerenju, pouzdanosti i zajedničkoj predanosti. Također smo predstavili naš najnoviji bespilotni sustav, KOMODO s modulom za raspršivanje mina, koji je nedavno demonstriran na poligonu Hrvatske vojske Eugen Kvatering u Slunju. Posebno smo ponosni što DOK-ING, kao tvrtka sa sjedištem u Hrvatskoj, predanoj članici NATO-a, pruža napredna i pouzdana rješenja koja jačaju kolektivne sigurnosne i obrambene sposobnosti Saveza“,

objavila je tvrtka DOK-ING na društvenim mrežama.

Whitaker je iz Hrvatske otišao u Sjevernu Makedoniju, gdje se sastao s premijerom Hristijanom Mickoskim kako bi „razgovarali o jačanju suradnje unutar okvira Saveza, trenutnim sigurnosnim izazovima i zajedničkim prioritetima usmjerenima na unapređenje regionalne i globalne stabilnosti. Naglasili smo važnost kontinuirane koordinacije, partnerstva i zajedničkog djelovanja kao odgovor na suvremene sigurnosne prijetnje“. Mickoski je u svojoj objavi na platformi X dodao da je „izrazio zahvalnost  za snažnu i kontinuiranu podršku Sjedinjenih Američkih Država” te „potvrdio našu predanost vrijednostima i obvezama kao članice NATO-a“. O sličnim temama Whitaker je razgovarao i s makedonskim ministrom obrane Misajlovskim, dok su Oružane snage Sjeverne Makedonije, posebno specijalci, upriličili mali prikaz vozila JLTV i Husky. Veleposlanik Whitaker je pak objavio da su u Sjevernoj Makedoniji osobno uvjerio u nastavak jačanja borbenih sposobnosti:

„Od Strykera do JLTV-a i izloženih borbenih vozila Husky, njihova predanost modernizaciji oružja je impresivna. Pozdravljamo partnerstvo s premijerom Mickoskim i njegovim timom. Dok se trudimo ostvariti cilj predsjednika Trumpa od 5% BDP-a, Sjeverna Makedonije dokazuje da je pouzdana i spremna.“

Utorak i srijeda – Kosovo

Ispred veleposlanstva SAD u Prištini

Iz Makedonije Whitaker je u utorak, 21. travnja, otputovao na Kosovo, gdje je imao najopširniji program koji se protegnuo i na srijedu, 22. travnja.  Tamo se prvo susreo sa svojim sunarodnjacima iz Iowe, gdje je i sam proveo dobar dio života i rada. Nacionalna garda Iowe je od 2011. godine partner Republike Kosovo u sklopu „State Partnership Programa“, pri čemu je posebno radila na osnaživanju Kosovskih snaga sigurnosti. Whitaker se u Prištini sastao i s kosovskim dužnosnicima: s vršiteljem dužnosti predsjednika Haxhiuom, premijerom Kurtijem, ministrom obrane Maqedoncijem i predsjednicom parlamenta Albulenom Haxhiu. Kosovo je posljednjih mjeseci poduprlo više inicijativa predsjednika SAD-a Donalda Trumpa – postalo je članom Trumpovog tzv. Odbora za mir, te je najavilo poslati ljude za Međunarodne stabilizacijske snage u Gazi. Premijer Kurti Kurti je istaknuo da bi ubrzano članstvo Kosova u NATO-u osiguralo dugoročni mir na Zapadnom Balkanu, te je naglasio krhkost Zapadnog Balkana uzrokovanu hegemonističkom politikom Srbije, koju podržavaju Kina i Rusija, stoji u priopćenju nakon sastanka Kurti-Whitaker.

Tijekom drugog dana boravka na Kosovu, američki veleposlanik pri NATO-o posjetio je zapovjedništvo NATO-misije KFOR i zapovjednika general-bojnika Özkana Ulutaşa. To je bio važan susret, posebno u kontekstu što službenih što neslužbenih najava iz SAD-a o mogućem povlačenju iz regije, uključujući i KFOR. Whitaker je u objavi na platformi X naglasio:

„Mi smo najjači partner Kosova i jačamo sposobnost zemlje da se brani. Dok pozivamo saveznike da preuzmu veću odgovornost za europsku sigurnost, KFOR ostaje ključan za sigurnu i otpornu regiju.“

Četvrtak – prvo Beograd pa Podgorica

U četvrtak 23. travnja Mathew Whitaker je nakratko skočio do Beograda – tamo ga je dočekao predsjednik Aleksandar Vučić, dok drugih sastanaka s najvišim dužnosnicima nije bilo, što je ipak nadoknađeno Whitakerovom kolumnom u Politici pod nazivom „Rame uz rame – novo poglavlje za SAD i Srbiju“.

Razgovor u Beogradu bio je, čini se, najmanje ugodan od svih – u kratkoj Vučićevoj objavi na društvenim mrežama stoji tek da je s veleposlanikom Whitakerom „razgovarao o najvažnijim sigurnosnim i političkim pitanjima u regiji, položaju Srbije u složenim geopolitičkim okolnostima, kao i o potrebi da sačuvamo mir i stabilnost na Zapadnom Balkanu.”

“Posebno sam istaknuo da je za Srbiju od presudnog značaja očuvanje sigurnosti našeg naroda na Kosovu i Metohiji, kao i nastavak odgovorne i ozbiljne politike koja podrazumijeva kako dijalog, tako i insistiranje na poštivanju međunarodnog prava i preuzetih obaveza. Srbija će nastaviti biti faktor stabilnosti, ali će uvek znati zaštititi svoje državne i nacionalne interese. Razmijenili smo mišljenja i o unapređenju odnosa Srbije i SAD, kao i o oblicima suradnje koji mogu doprinijeti većem međusobnom razumijevanju i očuvanju mira u regiji. Uvjeren sam da je otvoren razgovor važan, posebno u vremenima velikih izazova i promjena u međunarodnim odnosima,”

napisao je Vučić na društvenim mrežama.

Whitaker je u svojoj objavi također istaknuo “pokretanje nove ere u odnosima SAD-a i Srbije“, kao i zajedničku vježbu Srbije i NATO-a koja će se održati u svibnju.

“Ali, bio sam jasan: obrambena i sigurnosna suradnja Srbije s nepouzdanim partnerima stvara dugoročne strateške ovisnosti koje je teško otkloniti i komplicira buduću suradnju. Za moderno, napredno partnerstvo, strateška budućnost Srbije mora biti usklađena sa Zapadom. Sigurnost ovisi o odabiru pravih partnera“,

jasno je poručio Matthew Whitaker srpskom predsjedniku Vučiću. Slično je Whitaker ponovio i u beogradskom Centru za razminiranje, najavivši da Sjedinjene Američke Države planiraju dati dodatnih 1,5 milijuna dolara za razminiranje – uz već uloženih 28 milijuna dolara, uz opet jedan ALI: “Srbija ima ključni izbor: budućnost sigurnosti i rasta sa Zapadom“.

Iz Beograda je istoga dana, u četvrtak 23. travnja, Whitaker odletio u Crnu Goru na sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem i zamjenikom premijera i ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem koji je naglasio važnost ulaska u NATO i buduće članstvo u Europskoj uniji, kao i zajedničke napore u borbi protiv hibridnih prijetnji i dezinformacija, čemu je Crna Gora bila posebno izložena posljednjih godina. S druge strane, Whitaker je istaknuo snažnu američku podršku demokratskim procesima u Crnoj Gori i njenoj europskoj budućnosti.  Zajedno s ministrom obrane Draganom Krapovićem Whitaker je posjetio luku Bar, zapovjedništvo Mornarice i Pomorski operativni centar. „Od američke dron tehnologije za nadzor granica i pomorsku sigurnost do jačanja lučke infrastrukture i povezanosti — radimo na unapređenju kapaciteta koji doprinose sigurnosti ekonomskom razvoju Crne Gore“, objavilo je crnogorsko Ministarstvo obrane. Štoviše, ministar Krapović isplovio je s Whitakerom u barski akvatorij, pri čemu je naglasio da je dio prikazanih sposobnosti i mjesto održavanja sastanka – nova zgrada Mornarice Vojske Crne Gore –  potvrda posvećenosti resora obrane kontinuiranom procesu modernizacije kapaciteta Vojske, za šta je prošle godine utrošeno 42,83% obrambenog proračuna. Istaknuo je da je izdvajanje od 2,05% BDP za obranu ujedno i dokaz da je “Crna Gora odgovorno pristupila provođenju odluka koje su NATO lideri usvojili na prošlogodišnjem Summitu u Hagu”.

Albanija za kraj

Posljednji dan regionalne turneje, petak 24. travnja, Whitaker je proveo u Albaniji koja je, poput Kosova, također pristupila Trumpovom Odboru za mir i Međunarodnim stabilizacijskim snagama u Gazi. Razgovarajući s premijerom Ramom i njegovim timom, Whitaker je naglasio da se „radujemo što se sve još može postići u pogledu vojne mobilnosti nakon što Albanija ispuni cilj predsjednika Trumpa o obrambenoj potrošnji od 5% BDP-a.“ A kako bi to dodatno potvrdio, zajedno s ministrom obrane Armalom Nufijem imao je helikoptersku turu s UH-60 Black Hawkom iznad zračne baze Kuçovë. Nakon opširne modernizacije i nadogradnje koju je financirao NATO s oko 50 milijuna eura, baza je ponovno otvorena u ožujku 2024. ne samo kao zračna baza albanskih Oružanih snaga, već i kao moderno čvorište za buduće zračne operacije NATO-saveza.

Tijekom petodnevne regionalne turneje primjetan je izostanak posjeta Mathewa Whitakera Bosni i Hercegovini. Iako su SAD tijekom godine podržavale i pomagale operacije EUFOR i ALTHEA,  krajem prošle godine SAD su ukinule sankcije Miloradu Dodiku i tridesetorici njegovih suradnika i članova njegove obitelji, što je objašnjeno Dodikovim povlačenjem s dužnosti predsjednika Republike Srpske. Ove godine istječe i mandat visokom povjereniku u BiH Christianu Schmidtu, a Washington navodno već ima novi, drastično drugačiji plan za BiH. To očito zahtijeva veću posvećenost, za što veleposlanik Whitaker u ovih 5 dana nije imao vremena, a vjerojatno ni ingerencije.

Jučer je u vojarni „Banjica 2“ u Beogradu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić okupio vrh Ministarstva obrane i Vojske Srbije kako bi razgovarao o aktualnoj sigurnosnoj situaciji i budućim planovima za unaprijeđenje operativnih i funkcionalnih sposobnosti Vojske Srbije. Tako je, među ostalim, najavio:

“Danas sam predložio, kao vrhovni zapovjednik Vojske Srbije, izradu i usvajanje Strategije robotizacije, formiranje postrojbe ranga bojne opremljene robotiziranim platformama, izvršavanje organizacijskih priprema za formiranje divizijuna i bojni dalekometnih napadnih dronova i lutajućeg streljiva, uvježbavanje specijalnih izvidničkih postrojbi za određivanje koordinata ciljeva za upravljanje topničkom i vatrom zrakoplovstva, daljnje opremanje i osposobljavanje za upotrebu dronova i u ostalim postrojbama,”

Također je rekao da je časnicima, od kojih su mnogi “legendarni zapovjednici još iz vremena NATO agresije“, kao i mladima koji su od njih dosta naučili, poručio da u ovom “revolucionarnom razdoblju velikih promjena u našoj vojsci – razdoblju digitalizacije i robotizacije naše vojske i upotrebe najmoćnijih i najmodernijih raketa – sudjeluju s ogromnim entuzijazmom, još većom posvećenošću i velikom energijom.” 

Vučić je  stanje sigurnosti ocijenio kao nešto složenije nego početkom godine, prvenstveno zbog – kako kaže – “djelovanja i daljnjih aktivnosti vojnog saveza Prištine, Tirane i Zagreba“.

“Naša opredijeljenost da čuvamo mir i stabilnost nije se promijenila, a to možemo sačuvati samo ukoliko smo dovoljno jaki, ukoliko smo dovoljno snažni. U skladu s tim, želim vas obavijestiti da ćemo u narednim danima potpisati velike i vrlo važne ugovore za daljnju nabavu sredstava naoružanja i vojne opreme. Očekuju nas veliki i važni posjeti, dodatni ugovori s drugim zemljama, a napravili smo i velike narudžbe za našu vojsku”,

rekao je predsjednik Srbije upravo na dan kada je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić u Zagrebu ugostio svog albanskog kolegu Ermala Nufija.

U Zagrebu sastanak ministara obrane Hrvatske i Albanije (Photo: MORH/F.Klen)

U izjavi za medije nakon sastanka, Anušić se osvrnuo i na Vučićeve dosadašnje izjave: 

“Ne zabrinjava me ono što radi Vučić. To je njegova država, on je predsjednik u toj državi, on ima legitimitet tamo raditi što misli da treba činiti i ne vidim nikakav problem u smislu da bismo mi trebali biti zabrinuti.”

Anušić je ponovno odbacio tezu da deklaracija o suradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova znači vojni savez te tri države, naglasivši da se Hrvatska zalaže za stabilnost jugoistoka Europe.

“Naša doktrina je na odvraćanju, a ne na nekakvom agresivnom djelovanju ili bilo kakvom napadu ili početku nekakvog sukoba”,

naglasio je Anušić.

Istodobno, Vučić je u Beogradu najavljivao da će “Vojska Srbije imati takve mogućnosti da joj ništa neće moći promaknuti, da će sve vidjeti – od strateškog zrakoplovstva u okruženju do onih koji pune gorivo tuđim avionima na velikim udaljenostima od naše zemlje.“

“Vojska Srbije će imati izrazito snažnu višeslojnu protuzračnu obranu koja se sastoji i od elektronskih ometača i napadnih sredstava, opreme, oružja i oruđa koja služe za zaštitu pojedinačnih postrojbi, kao i onih koja služe za zaštitu naših gradova, infrastrukturnih objekata i svega drugog,” 

najavio je Vučić, dodavši da očekuje da će porast proizvodnje dronova u Srbiji u ovoj godini biti značajan:

“Osim povećane proizvodnje dronova, koju očekujem u ovoj godini, mi ćemo se značajno posvetiti robotizaciji i digitalizaciji naše vojske i uspjet u tome. Mislim da ćemo biti jedna od vojski s, po tom pitanju, najizraženijom interoperabilnošću i najvećim sposobnostima ne samo u našoj regiji, već i šire od toga.”

 

Photo: MORS

Trgovina oružjem u svijetu i vrijednost transakcija vezanih za naoružanje povećala se za 9,2 posto između 2016. i 2021. te  2025. Države u Europi više su nego utrostručile svoj uvoz oružja, što je čini najvećom regijom primateljicom. Ukupni izvoz Sjedinjenih Američkih Država, najvećeg svjetskog dobavljača oružja, povećao se za 27 posto. To je uključivalo povećanje izvoza američkog oružja u Europu od 217 posto, prema novim podacima koje je u ponedjeljak, 9. ožujka,  objavio Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), a dostupnima na www.sipri.org.

Ta ugledna i često citirana ustanova procijenila je da je povećanje globalnih tokova oružja bilo najveće od 2011. do 2015. godine. To je u velikoj mjeri posljedica rasta transfera u Ukrajinu (koja je primila 9,7 posto svih transfera oružja u razdoblju 2021. – 2025.) i druge europske države. Osim u Europu i Ameriku, uvoz oružja u sve ostale regije svijeta smanjio se. „Dok napetosti i sukobi u Aziji i Oceaniji te na Bliskom istoku i dalje potiču uvoz oružja velikih razmjera, nagli porast tokova oružja u europske države povećao je globalne transfere oružja za gotovo 10 posto“, rekao je Mathew George, direktor SIPRI-jevog programa transfera oružja. „Isporuke Ukrajini od 2022. godine najočitiji su čimbenik, ali većina drugih europskih država također je počela uvoziti znatno više oružja kako bi ojačale svoje vojne sposobnosti protiv uočene rastuće prijetnje Rusije.“

SAD pojačavaju dominaciju u izvozu oružja

Sjedinjene Države su u razdoblju 2021. – 2025. isporučile 42 posto svih međunarodnih transfera oružja, u odnosu na 36 posto u razdoblju 2016. – 2020. SAD su u razdoblju 2021. – 2025. izvozile oružje u 99 država, uključujući 35 država u Europi, 18 u Americi, 17 u Africi, 17 u Aziji i Oceaniji te 12 na Bliskom istoku. Po prvi put u dva desetljeća, najveći udio američkog izvoza oružja otišao je u Europu (38 posto), a ne na Bliski istok (33 posto). Ipak, najveći pojedinačni primatelj američkog oružja bila je Saudijska Arabija (12 posto američkog izvoza oružja). „SAD su dodatno učvrstile svoju dominaciju kao dobavljač oružja, čak i u sve multipolarnijem svijetu“, rekao je Pieter Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja.

„Za uvoznike, američko oružje nudi napredne mogućnosti i način njegovanja dobrih odnosa sa SAD-om, dok SAD izvoz oružja smatra alatom vanjske politike i načinom jačanja svoje industrije naoružanja, što nova strategija Trumpove administracije pod nazivom Amerika na prvom mjestu u transferu oružja još jednom jasno pokazuje.“

Ostatak svijeta ne miruje

Francuska je bila drugi najveći dobavljač oružja u razdoblju 2021. – 2025., s udjelom od 9,8 posto u globalnom izvozu. Izvoz oružja povećao se za 21 posto između 2016. i 2021. – 2025. Francuska je izvozila u 63 države, s najvećim udjelom u Indiji (24 posto), Egiptu (11 posto) i Grčkoj (10 posto). Izvoz oružja iz Francuske unutar Europe porastao je za više od pet puta (+452 posto), ali gotovo 80 posto i dalje je otišlo izvan regije.

Razočaranje u ruskoj vojnoj industriji

Međutim, Rusija je bila jedini među 10 najvećih dobavljača čiji je izvoz oružja znatno pao (–64 posto). Njezin udio u globalnom izvozu oružja smanjio se s 21 posto u razdoblju 2016. – 2020. na 6,8 posto u razdoblju 2021. – 2025. Rusija je u razdoblju 2021. – 2025. isporučivala oružje u 30 država i 1 nedržavnu organizaciju. Gotovo tri četvrtine (74 posto) ruskog izvoza oružja u razdoblju 2021. – 2025. otišlo je u tri države: Indiju (48 posto), Kinu (13 posto) i Bjelorusiju (13 posto).

Njemačka je u razdoblju 2021. – 2025. pretekla Kinu i postala četvrti najveći izvoznik oružja, s 5,7 posto globalnog izvoza oružja. Gotovo četvrtina ukupnog njemačkog izvoza oružja (24 posto) otišla je u Ukrajinu kao pomoć (a dodatnih 17 posto otišlo je u druge europske države). Izvoz oružja iz Italije porastao je za 157 posto, pomaknuvši je s desetog najvećeg izvoznika u razdoblju 2016. – 2020. na šestog najvećeg u razdoblju 2021. – 2025. Više od polovice talijanskog izvoza otišlo je na Bliski istok (59 posto), dok je 16 posto otišlo u Aziju i Oceaniju, a 13 posto u Europu.

Europa je najveći uvoznik

F-35 – američki izvozni adut

Europske države primile su 33 posto globalnog uvoza oružja, a uvoz u regiju povećao se za 210 posto između 2016. i 2021. – 2025. Nakon Ukrajine, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo bili su najveći uvoznici u Europi u posljednjih pet godina. Gotovo polovica oružja prebačenog u europske države došla je iz SAD-a (48 posto), a slijede Njemačka (7,1 posto) i Francuska (6,2 posto). Percepcija prijetnje u vezi s Rusijom, pogoršana neizvjesnošću oko predanosti SAD-a obrani svojih europskih saveznika, potaknula je potražnju za oružjem među europskim državama članicama Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Uvoz kombiniranog naoružanja 29 sadašnjih europskih članica NATO-a porastao je za 143 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. SAD je isporučio 58 posto tog uvoza u razdoblju 2021. – 2025. Sljedeći najveći dobavljači bili su Južna Koreja (8,6 posto), Izrael (7,7 posto) i Francuska (7,4 posto).

„Iako su europske tvrtke povećale proizvodnju oružja, a nova investicijska podrška Europske unije za industriju oružja država članica dovela je do brojnih narudžbi unutar EU, europske države nastavile su uvoziti američko oružje u razdoblju 2021. – 2025., posebno borbene zrakoplove i sustave protuzračne obrane dugog dometa“, rekla je Katarina Đokić, istraživačica u SIPRI-jevom programu transfera oružja. „Istodobno, najveći europski dobavljači nastavili su slati većinu svog izvoza oružja izvan Europe.“

Isporuke oružja u Aziju i Oceaniju padaju, uvoz Kine se više nego prepolovio

Emanuel Macron i Narendra Modi – Indija kao najveći naručitelj francuskih Rafalea

S 31 posto, države u Aziji i Oceaniji uvezle su drugi najveći udio oružja u razdoblju 2021. – 2025. To je bilo unatoč padu od 20 posto u odnosu na razdoblje 2016. – 2020. Pad je uglavnom posljedica smanjenja uvoza oružja u Kinu (–72 posto) i, u manjoj mjeri, u Južnu Koreju (–54 posto) i Australiju (–39 posto). Četiri države u Aziji i Oceaniji rangirane su među 10 najvećih uvoznika oružja u svijetu u razdoblju 2021. – 2025.: Indija, Pakistan, Japan i Australija. Glavni dobavljač u regiju u razdoblju 2021. – 2025. bio je SAD, koji je činio 35 posto regionalnog uvoza oružja. Rusija je činila dodatnih 17 posto, a Kina 14 posto. Indija je bila drugi najveći uvoznik oružja na svijetu. Uvoz se neznatno smanjio (-4,0 posto) između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Najveći udio indijskog uvoza oružja došao je iz Rusije, s 40 posto – znatno manji udio nego u razdoblju 2016.-2020. (51 posto) i gotovo upola manji u odnosu na razdoblje 2011.-2015. (70 posto). Indija se sve više okreće zapadnim dobavljačima. Uvoz oružja u Pakistan porastao je za 66 posto između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je isporučila 80 posto pakistanskog uvoza oružja u razdoblju 2021.-2025., u odnosu na 73 posto u razdoblju 2016.-2020.

U istočnoj Aziji, Japan (+76 posto) i Tajvan (+54 posto) zabilježili su veliko povećanje uvoza oružja između 2016.-2020. i 2021.-2025. Kina je prvi put od 1991. do 1995. ispala iz 10 najvećih uvoznika oružja zbog proširene domaće proizvodnje vlastitih dizajna. „Strah od kineskih namjera i njezinih rastućih vojnih sposobnosti i dalje utječe na napore naoružavanja u drugim dijelovima Azije i Oceanije, koji često još uvijek ovise o uvoznom oružju“, rekao je Siemon Wezeman, viši istraživač u SIPRI-jevom programu za transfer oružja. „Na primjer, u Južnoj Aziji, velika količina oružja koju Indija uvozi uglavnom je posljedica percipirane prijetnje iz Kine i dugotrajnog sukoba Indije s glavnim primateljem kineskog izvoza oružja, Pakistanom. Uvezeno oružje korišteno je u sukobu 2025. između Indije i Pakistana.”

Bliski istok pak pada

Uvoz oružja država na Bliskom istoku smanjio se za 13 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Tri od 10 najvećih svjetskih uvoznika oružja u razdoblju 2021. – 2025. nalazila su se u regiji: Saudijska Arabija (6,8 posto globalnog uvoza), Katar (6,4 posto) i Kuvajt (2,8 posto). Više od polovice uvoza oružja na Bliski istok dolazilo je iz SAD-a (54 posto), dok je 12 posto dolazilo iz Italije, 11 posto iz Francuske i 7,3 posto iz Njemačke.

IAI na zagrebačkom vojnom sajmu ASDA

„Zaljevske arapske države oblikuju trendove uvoza oružja na Bliskom istoku, pri čemu je Saudijska Arabija najveći uvoznik u regiji od 2011. do 2015., a Katar sada drugi najveći nakon što je više nego udvostručio svoj uvoz između 2016. i 2020. te 2021. – 2025.“, rekao je Zain Hussain. „S obzirom na niz regionalnih napetosti i sukoba, arapske države Perzijskog zaljeva rade na jačanju odnosa s dugogodišnjim dobavljačima poput SAD-a i Francuske, a istovremeno traže nove dobavljače.“ Naglasimo i da očito ovo izviješće nije uzelo u obzir sadašnji sukob Irana, te SAD-a i Izraela s druge strane.

Izrael je bio 14. najveći uvoznik oružja na svijetu u razdoblju 2021. – 2025., s porastom uvoza od 12 posto između 2016. – 2020. i 2021. – 2025. U razdoblju 2021. – 2025. SAD je isporučivao najveći udio izraelskog uvoza oružja (68 posto), a slijedila ga je Njemačka (31 posto). Tijekom rata na više frontova koji je proizašao iz izraelske velike vojne ofenzive u Gazi koja je započela u listopadu 2023., Izrael je nastavio primati oružje od raznih dobavljača, uključujući borbene zrakoplove F-35, navođene bombe i rakete iz SAD-a.

Ostali značajni događaji

Brazil je najveći uvoznik oružja u Južnoj Americi

Uvoz glavnog oružja u afričke države pao je za 41 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025. Uvoz u Alžir pao je za 78 posto, dok se uvoz u Maroko povećao za 12 posto, što Maroko čini najvećim uvoznikom oružja u Africi.

Uvoz oružja u države u Americi porastao je za 12 posto između 2016. i 2021. i 2025. SAD je primio 52 posto uvoza oružja u regiju. Uvoz oružja u države Južne Amerike porastao je za 31 posto između 2016. i 2021. i 2025., pri čemu je 6 od 12 država povećalo svoj uvoz. Najveći udio otišao je u Brazil (60 posto uvoza u Južnu Ameriku), čiji je uvoz oružja porastao za 150 posto između 2016. i 2020. te 2021. i 2025.

U našem okruženju – Srbija predvodi

Inače, pedanti analitičari npr. portala DW primijetili su kako je Srbija u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana. Iako su i druge države povećale vojnu potrošnju, razlika u volumenu nabavki ostaje velika. Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana, pokazuju najnoviji podaci Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Iako su i druge države regije povećale vojnu potrošnju, razlika u obujmu nabavki ostaje velika. Srbija se tako nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sustava naoružanja, ispred nekih članica EU-a u regiji, poput Hrvatske i Bugarske.

U posljednje vrijeme Srbija je sklopila nekoliko velikih ugovora s Izraelom

„Povećanje ulaganja u obranu najviše i najduže primjećujemo u Srbiji, gdje je tijekom posljednjeg desetljeća nastao pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz JNA, a političko rukovodstvo je u tome prepoznalo i političko-simboličku vrijednost. Tenzije s Kosovom vjerojatno su dodatno potakle razmišljanje da je jači arsenal dobar adut u pregovorima s međunarodnim akterima“, objašnjava za DW istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić.

Prema podacima SIPRI-a, Srbija je u posljednjih pet godina uvezla složene sustave naoružanja iz 13 različitih zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, prije svega zahvaljujući nabavci sustava protuzračne obrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije. Ipak, ta struktura bi se uskoro mogla promijeniti, kaže istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić. Ako se realiziraju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati glavni dobavljači Srbije. „Meni ta raznovrsnost dobavljača govori o dvije stvari: prvo, Srbija nema vojnog saveznika, i drugo, ima dovoljno novca i spremnosti da uzima kredite za najskuplje sisteme naoružanja, zbog čega je atraktivan kupac za različite izvoznike“, zaključila je Đokić.

Tekst koji je objavio ugledni beogradski zrakoplovni portal Tango Six u ponedjeljak, 9. ožujka, cijeli jučerašnji dan izazivao je brojne komentare u stručnim krugovima. Tango Six je, naime, saznao da „Vojska Srbije posjeduje supersoničnu kvazi-balističku raketu dometa (minimum) 250 kilometara. Riječ je o kineskoj raketi zrak-zemlja CM-400“. Dvije takve rakete u ponedjeljak su uočene na borbenom avionu MiG29SM+ Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, objavio je portal Tango Six.

Ministar obrane Ivan Anušić u gumenoj brodici “Modrulj” (Photo: MORH/J.Šeri)

Pojavljivanje ove ne baš najnovije formalno protubrodske rakete (neki tvrde da je riječ o školskom primjerku) za sada nije izazvalo službene reakcije u Srbiji, ali je u Hrvatskoj. Ministar obrane Ivan Anušić, koji je utorak proveo u Splitu na svečanoj primopredaji brodica „Modrulj“ koje će zajednički koristiti Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo obrane, komentirao je pojavu kineskih raketa kao – „ozbiljnu“. Uz napomenu da, općenito, srpska vojska intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga već 10 godina, Anušić je rekao:

„Ono što smo mogli danas pročitati u Jutarnjem listu, čini mi se da imaju hipersonične rakete koje imaju domet 300 kilometara i lete šest mahova što je ozbiljno naoružanje i samo to mogu reći, mi trebamo činiti i raditi na snaženju naših obrambenih kapaciteta i potencijala. Nadam se da će te hipersonične rakete ostati kod njih u skladištu gdje im je i mjesto“.

Pakistan je nedavno djelovao raketama CM-400 po indijskim PZO sustavima S-400

Za spomenuti Jutarnji list analitičar portala Obris.org Igor Tabak naglasio je da Hrvatska trenutno nema ništa slično po snazi i dometu:

„Naša borbena sposobnost prema kopnenim ciljevima ostaje skromna, a protuzračna obrana je ograničena. Ovo traži proturaketnu obranu, o kojoj Hrvatska uopće nije ni razmišljala“.

Ova vjerojatno ipak supersonična (a ne hipersonična!) raketa pri ispaljenju navodno brzo kreće krstarećom putanjom, s mogučnošću manevra dok vjerojatno dosta okomito prilazi cilju:

„Takva kvazibalistička putanja bitno otežava presretanje. Nažalost, s obzirom na dostupna protuzračna oružja u Hrvatskoj, imali bismo velikih problema s presretanjem takvih raketa. Prvo, senzori teško mogu uočiti raketu zbog kratke udaljenosti od ispaljivanja do cilja; drugo, presretanje zahtijeva napredne sustave koji kod nas trenutačno ne postoje“.

No ovo nije samo problem Hrvatske, nego i NATO saveza:

Hrvatski najnoviji sustav PZO – Mistral-3 na mimohodu 2025.

„Ovakvo je oružje problem za NATO i sve susjede Srbije, pa se uz ‘Zagrepčanka‘ može jednako tako zvati i ‘Budimpeštanka‘ ili ‘Bukureštanka‘. Ovaj sustav može biti i sredstvo napada na američki centar kontinentalne proturaketne obrane u Rumunjskoj, koji je oko 200 kilometara od granice sa Srbijom, što je ponešto bliže od Zagreba, a ipak malo strateški bitnije. Takve su se situacije donedavno sprečavale već samom nevoljkošću velikih sila da ijednoj državi daju sredstva koja bi narušavala stratešku ravnotežu regija. No, Kina (i Rusija) nemaju tih ograda i odgovara im nered na rubovima NATO-a i EU“.

Ovakve balističke, ili kvazi-balističke rakete mijenjaju strateški balans u regiji, što je svakako u suprotnosti s duhom Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja koji regulira nadzor na ključnim kategorijama naoružanja Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije. Već smo na primjeru nabave borbenih dronova za Vojsku Srbije pisali o tome koliko je taj Sporazum (potpisan 1996. Na temelju Mirovnog sporazuma iz Daytona) zreo za prilagodbu i proširenje, a ponovno podgrijavanje balističkih prijetnji zacijelo će postaviti i pitanje regionalnog jačanje sredstava za proturaketnu obranu. U posljednjih godinu dana srpski predsjednik Aleksandar Vučić koristio je svaku priliku da Deklaraciju o obrambenoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova prikaže kao suprotnu spomenutom Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja, a najavljenu prvu vojnu vježbu ove tri zemlje kao neviđenju prijetnju Srbiji i regiji.

Sastanku na vrhu AI Impact 2026. koji se upravo održava u New Delhiju prilika je za mnoge bilateralne susrete. Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer otkrio da je s hrvatskim premijerom Plenkovićem razgovarao o temi koja već godinu dana izuzetno muči Srbiju.

“Dugo sam večeras razgovarao i s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, pričali smo i o vojnom savezu, Zagreba, Tirane i Prištine. Ne bi bilo fer da to iznosim i govorim sve, ali u jednoj rečenici mogu reći da je premijer Plenković kazao kako to nije upereno protiv Srbije. Sve drugo što bih rekao izlazilo bi iz okvira uljudnosti i pristojnog ponašanja te bi kršilo pravila dobre vjere i racionalnog razgovora kakav se vodi u takvim prigodama,”

rekao je Vučić nakon što je prije nekoliko dana srpsko Ministarstvo obrane oštro reagiralo na susret načelnika glavnih stožera oružanih snaga Hrvatske, Albanije i Kosova.

Danas se na istu temu oglasio je premijer Plenković koji je potvrdio da je tijekom razgovora s Aleksandrom Vučićem otklonio strahove Srbije oko obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova.

“Otklonili smo strahove za koje smo razumjeli da postoje u Srbiji od suradnje između ministarstava obrane Hrvatske, Kosova i Albanije. Pojasnio sam da je ta suradnja usmjerena na tehničku suradnju naših resora i da nije usmjerena ni na koji način protiv Srbije. Tako da je to sada, koliko sam vidio iz njegove izjave, prihvaćeno,”

rekao je Plenković u New Delhiju.

Naravno, ne treba očekivati da je ta tema sada stavljena ad acta. Pogotovo uzme li se u obzir da obrambena suradnja Albanije, Hrvatske i Kosova trenutno Srbiji služi kao alibi za novu nabavu naoružanja. Naime, Vučić je na marginama prošlotjedne Minhenske sigurnosne konferencije najavio veća ulaganja u naoružanje upravo zbog “saveza Hrvatske, Albanije i Kosova.”

“Formiranjem vojnog saveza Hrvatske u Prištini i Tirani mi smo i te kako ugroženi i ozbiljno ćemo se pozabaviti svim tim. Uskoro ću prisustvovati kolegiju Generalštaba i Ministarstva obrane i posjetiti sve tvornice namjenske industrije. Uložit ćemo ogroman dodatni novac u tvornice namjenske industrije“,

rekao je Vučić na margini 62. Minhenske sigurnosne konferencije. Prema njegovim riječima, srpska vojna industrija do sada je za srpske oružane snage proizvodila oko 18 posto od ukupne proizvodnje, ali će sada, prema Vučićevoj najavi, „30 do 40 posto“ ići direktno Oružanim snagama Republike Srbije.

Tako da, koliko god se premijeru Plenkoviću iz daleke Indije činilo da je “otklonio strahove”, novi prigovori iz Srbije o obrambenoj suradnji Hrvatske, Kosova i Srbije očekuju se opet u neko skorije vrijeme. “Strahovi” su ionako namijenjeni za unutarnjepolitičke potrebe srpskog državnog vodstva.

Kao što smo i pretpostavili, nije trebalo dugo čekati službenu reakciju Srbije na sastanak načelnika glavnih stožera oružanih snaga Albanije, Kosova i Hrvatske održanog u albanskom Skadru. U priopćenju Ministarstva obrane Republike Srbije “najoštrije se osuđuje” trilateralni sastanak predstavnika Albanije, Hrvatske i “privremenih institucija samouprave u Prištini”. Osim što i se nadalje ponavlja teza o tome da je “Kosovo i Metohija sastavni dio Republike Srbije, pod privremenom upravom UN”, srpsko Ministarstvo obrane tvrdi:

“Pokušaji da se kroz regionalne vojne aranžmane dodatno institucionaliziraju i osnažuju tzv. Kosovske sigurnosne snage predstavljaju direktan udar na međunarodnopravni poredak i ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti u regiji. Ovakvi potezi imaju potencijal da proizvedu dugoročne sigurnosne posljedice i destabiliziraju prilike na Zapadnom Balkanu.

Republika Srbija na ovaj vojni savez gleda kao na faktor pritiska i sigurnosni izazov za Srbiju i srpski narod na Kosovu i Metohiji. Naša država ostaje posvećena očuvanju mira, ali istovremeno jasno poručuje da neće dozvoliti ugrožavanje svojih vitalnih nacionalnih i obrambenih interesa.”

S obzirom na planove o suradnji između oružanih snaga Albanije i Hrvatske, te Kosovskih snaga sigurnosti tijekom ove godine, Ministarstvo obrane Srbije napisat će se još dosta ovakvih priopćenja.

Srpski obavještajni časnici testirali su zvučne topove na psima u suradnji s ozloglašenom ruskom sigurnosnom službom FSB, prema vladinim dokumentima koje je vidio i potom objavio portal POLITICO. Naime, ti dokumenti potvrđuju da je administracija predsjednika Aleksandra Vučića provodila eksperimente sa snažnim zvučnicima, kolokvijalno poznatim kao zvučni topovi, dva tjedna nakon što su protuvladine demonstracije u Beogradu prekinute onime što su prosvjednici opisali kao razornu zvučnu eksploziju.

Zajedničko testiranje zvučnog oružja na životinjama naglašava dubinu sigurnosne suradnje između Rusije – najratobornijeg protivnika EU i Srbije, zaustavljene kandidatkinje za EU čija se vlada suočava s ozbiljnim izazovom, objavio je taj portal.

Uređaji LRAD (Long Rage Acoustic Device) namijenjeni su komunikaciji na velike udaljenosti, ali kada se koriste na maloj udaljenosti, mogu uzrokovati oštećenje sluha. Također uzrokuju glavobolje, vrtoglavicu i mučninu. Vlada je zanijekala korištenje zvučnih topova na prosvjednicima. Srbija je u središtu najvećeg prosvjednog pokreta u desetljećima, a prosvjednike vlast naziva „blokaderi“. Više od godinu dana deseci tisuća ljudi, povremeno i stotine tisuća građana, nakon tragedije u Novom Sadu i pogibije ljudi u padu nadstrešnice, organiziraju se u redovite prosvjede diljem zemlje.

Vijest o „Zvučnom topu“ pojavila se lani, 15. ožujka, tijekom jednih od najvećih demonstracija kada je, iznenadna, zaglušujuća buka prostrujala glavnim beogradskim bulevarom, te potjerala nazočne da se sakriju u zaklon.

Videozapisi snimljeni iz više kutova prikazuju kako se nemir širi kroz zbijenu gomilu prije nego što su ljudi u panici pobjegli. Prosvjednici koji su stigli u hitne službe u Beogradu prijavili su mučninu, povraćanje, glavobolje i vrtoglavicu. Izvijestili su da su čuli zvuk poput “skupine motociklista” ili “lokomotive” koja se kreće u njihovom smjeru. Nakon što je isprva odbacio optužbe da su vlasti postavile i upotrijebile zvučni top, Vučić je rekao da će se “u roku od 48 sati provesti potpuna istraga, a zatim će svi odgovorni za takve brutalne izmišljotine i laži odgovarati vlastima“.

Ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić također je negirao bilo kakvu nezakonitost, inzistirajući da Srbija “nije koristila nikakva ilegalna sredstva, uključujući takozvani zvučni top”. Mjesec dana nakon prosvjeda, srpska obavještajna agencija BIA objavila je izvješće koje su naručili od ruske Federalne sigurnosne službe (FSB) u kojem se tvrdi da uređaji visoke jačine “nisu korišteni tijekom prosvjeda” te zaključuje da nije bilo masovnog “psihološkog, moralnog i fizičkog utjecaja na ljude“, navodi portal POLITICO.

Iako mnogi vuku neke paralele, vojna parada koja se u subotu, 20. rujna, mogla vidjeti u Beogradu, praktično je po svemu različita od događanja koje je Republika Hrvatska organizirala 31. srpnja. Dok je bilo jasno da se u Zagrebu obilježavala 30. godišnjica vojno-redarstvene operacije „Oluja“ – Beograd kao da se ne može odlučiti, pa je povod sada bio „Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“, uveden krajem kolovoza 2020. godine (više radi naglašavanja jedinstva s Republikom Srpskom u BiH, nego u sjećanje na proboj Solunskog fronta 15. rujna 1918. godine).

Dok je mimohod u Zagrebu bio više interna priredba (usprkos prisustvu nekoliko država saveznica, čak se propustilo i navesti jednog ministra obrane iz regije koji je osvanuo kao gost), događanje u Beogradu skoro je i napadno okrenuto inozemstvu. Iako se mimohod nije tempirao prema predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu kao 2014. godine, uz predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sada su na počasnim mjestima sjedili predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata šeik Mohamed bin Zajed Al Nahjan te delegacija Bahreina predvođena šeikom Naserom bin Hamadom Al Kalifom. Uz mađarskog ministra obrane Kristófa Szalaya-Bobrovniczkog, u prvom redu sjedio je i američki glumac Steven Seagal (počasni državljanin Srbije od 2016. godine), koji je čitavoj priredbi dao određeni dah sličnih događanja u Moskvi.

Riječna flotila

Naravno, pored stranih vojnih delegacija moglo se uočiti i redovite goste „iz regiona“ prisutne i inače na velikim SNS-događanjima u glavnom gradu Srbije – predsjednica Vlade Vojvodine Maja Gojković, ali i sudskim problemima pritisnuti predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik te srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić te zamjenik premijera Sjeverne Makedonije Ivan Stoilković – što je valjda bila i bit ovogodišnjeg gesla „Snaga jedinstva“.

U isto vrijeme, bila je itekako upitna svaka ozbiljna pomisao na neko opće nacionalno jedinstvo budući se istodobno širom Srbije nastavljaju veliki prosvjedi protiv autoritarne vlasti i njenih koruptivnih poslova, dok je za samu paradu policija, izgleda, radila kontrolu pristupa samo za odabrano građanstvo, ali je i pojedinim predstavnicima medija srpsko Ministarstvo obrane odbilo izdati akreditacije. Uz sve razne političke nesuglasice i sporove, takve su prakse u Hrvatskoj za sada gotovo nezamislive.

Zanimljiv prikaz

U nešto više od dva sata trajanja pokazano je ljudstvo i oprema svih dijelova Vojske Srbije – ukupno oko 10.000 ljudi, 2.500 komada vojne opreme, 600 vozila, 70 zrakoplova i 20 plovila – ali ipak bez sudjelovanja bilo koje druge veće sastavnice tamošnjeg sustava nacionalne sigurnosti. Posebno je to velika razlika prema nedavnom mimohodu u Hrvatskoj kada je praktično polovica programa došla iz okvira Ministarstva unutarnjih poslova te njegovih resora vatrogastva i civilne zaštite. Ujedno, od državnih medija u Srbiji višekratno su se čuli i službeni komentari kako se na paradi pokazuje snaga Vojske Srbije i njezine tehnike – kao prvo radi obrane od nekih potencijalnih napadača (tko god da bi oni mogli biti u državi praktično okruženoj NATO i EU članicama), ali uz naglasak i na pribavljanje ofenzivne tehnike radi odvraćanja opet nekih nepoznatih ugrožavatelja Republike Srbije – države koja se još drži EU-kandidatkinjom, iako nikako ne uspijeva barem svoju vanjsku politiku uskladiti s Europskom unijom.

Iako u paradi „Snaga jedinstva“ nije bilo službenog segmenta sa saveznicima – treba napomenuti prikaz pojedinih tehničkih noviteta iz Izraela, ali i prelet borbenih aviona Rafale iz Francuske – države „strateške saveznice“ aktualne Vlade u Zagrebu, koja krajem srpnja na hrvatski mimohod ipak nije poslala ni zastavu, ni vojsku, a kamoli vlastitu vojnu tehniku na prelet pod francuskom zastavom.

Što se prikazane vojne tehnike u Beogradu tiče – treba napomenuti da je prikaz bio izuzetno zanimljiv. Iako se radi o širokoj mješavini domaće, ruske, kineske, izraelske i američke tehnike – nije teško uočiti gdje je raspadom SFRJ ostao najveći dio sofisticiranog naoružanja, vojno-istraživačkih resursa i vojne industrije. Zato i ne čudi da je glavnina pokazane starije tehnike bila nadograđena, što se nije propuštalo napomenuti u marketinške svrhe. Uz to, jasno se vidi i da zadnjih desetak godina, od prošlog mimohoda 2014. godine, Republika Srbija intenzivno ulaže u svoju vojsku i njezine sposobnosti. Njezina riječna flotila po broju plovila i opremi skoro da može konkurirati uvelike zanemarenoj Hrvatskoj ratnoj mornarici, a i zrakoplovstvo je brojnije te šire opremljeno (uz operativne borbene avione Mig-29 i šaroliku stariju lovačko-bombardersku avijaciju, prikazani su još i transportni avion Airbus C295 te helikopteri – transportni i borbeni, laki, ali i teži – kao i domaći školski avioni Lasta).

Naglasak na dronovima

Uz raznu oklopnu tehniku, posebno je bila široka pokazana paleta sredstava protuzračne obrane, gdje su stari sustavi S-125 Neva i 2K12 Kub doduše pokupili pljesak publike za svoja djelovanja 1999. godine, ali je težište ipak bilo na kineskim sustavima srednjeg dometa FK-3 i kratkog dometa – HQ-17AE (kineska verzija ruskog sustava Tor-M1, ali na vozilima s kotačima), te ruskom kombiniranom raketno-topničkom sustavu Pancir-S1. Sve to ide uz protuzračne rakete vrlo kratkog dometa Mistral 3 iz Francuske i ruskih Strela te Igla, te brojne domaće kombinacije raketnog i topničkog oružja u odvojenoj ili trupnoj PZO. Uz to, pokazani su bili i novopribavljeni francuski radari Thales GM200 i GM403 Alpha, uz već od ranije prisutne američke AN/TPS-70 te licencne M-85M „Žirafa“.

Ujedno, na čitavom se mimohodu redovito naglašavalo razne besposadne sustave i sredstva za zaštitu od takve vojne tehnike (npr. ruska Krasuha-4 i razni domaći sustavi) – gdje uz brojne domaće sustave na kopnu („Mali Miloš“) i u zraku, ipak treba opet napomenuti izraelske letjelice Elbit Hermes 900 i kineske dronove dugog dometa CH-95 i CH-92A, uz kineske kamikaza-letjelice LM Shadow-25 i mlazni LM Shadow-50 (te neke domaće sustave slične namjene). Slično se vidjelo i brojne dorade oklopne tehnike, kako transportera tako i tenkova (prikazani T-72MS te M-84AS2 – kojima je uz daljinski upravljanu oružnu stanicu dodan i reaktivni oklop kakav bi se i u Hrvatskoj očekivalo za svu takvu tehniku, iako to na mimohodu ljetos nije bilo vidljivo).

Uz slične domaće sustave, u Beogradu je bio pokazan i moderni modularni izraelski višecijevni lanser raketa PULS iz proizvodne palete tvrtke Elbit Systems – gdje je tim istim Izraelcima prije koji tjedan u sklopu velikog paketa vojne opreme za Srbiju (vrijednog 1,6 milijardi eura) ujedno povjereno i usklađivanje svog ovog mnoštva oružnih sustava raznog podrijetla i raznih tehnoloških generacija. Među novim oružnim sustavima, koji se tek razmatraju i koji su bili pri kraju mimohoda, treba spomenuti i laka terenska vozila s višecjevnim lanserima raketa, ali i lanserima kamikaza-dronova.

Sve u svemu, u Beogradu je održano iznimno zanimljivo događanje, koje ipak neće na duži rok skrenuti pažnju od praktično svakodnevnih vijesti o sukobima policije i demonstranata širom Srbije – što su događanja u koja se tek treba nadati da Vojska Srbije neće biti uključena.

*Photo: MO RS

** ovaj tekst je pod naslovom “Naš ‘strateški saveznik’ na mimohod u Zagreb nije poslao ni zastavu, a pogledajte što su izveli za Vučića u Srbiji” objavljen na portalu Jutarnjeg lista i može ga se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/nas-strateski-saveznik-na-mimohod-u-zagrebu-nije-poslao-ni-zastavu-a-pogledajte-sto-su-izveli-za-vucica-u-srbiji-15624617