Za mjesec dana, ljubitelji vojnog(i civilnog) zrakoplovstva doći će na svoje! Grad Velika Gorica kao organizator događaja objavio je održavanje još jednog zrakoplovnog air-showa AIRVG – datum održavanja: 10. svibnja ove godine. AIRVG ili tzv. Zrakoplovni dan u Velikoj Gorici i ove se godine održava na prostoru tzv. starog terminala Zračne luke Franjo Tuđman.

Cilj AIRVG-a je promocija zrakoplovstva u Hrvatskoj te Velike Gorice kao „Grada zrakoplovstva“, a naglasak ovogodišnje izdanje za cilj ima prikazati međunarodnu suradnju u vojnom zrakoplovstvu, te promovirati zanimanja i karijerne mogućnosti u zračnom prometu. Neslužbeno se može čuti da je cilj organizatora ovogodišnji AIRVG uzdići  na međunarodnu razinu, pri čemu bi glavnu ulogu navodno trebali imati gosti iz Francuske i SAD-a, no to je za sada bez službene potvrde. Organizatori će proširiti i kapacitete za posjetitelje,  pa će zbog prošlogodišnje odlične posjećenosti navodno udvostručiti prostor za publiku, kojoj će za ulazak ipak i ove godine biti potrebna ili pozivnica ili digitalna ulaznica.

Grad Velika Gorica ovom organizacijom nastavlja projekt „Grada zrakoplovstva“ u sklopu kojega je potpisana i „Povelja prijateljstva“ između Grada Velike Gorice i subjekata iz zrakoplovnih djelatnosti koji djeluju na području Velike Gorice. Potpisnici su Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Međunarodna zračna luka Zagreb, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Zračna luka Zagreb, Zrakoplovno-tehnički centar Velika Gorica, Croatia Airlines, Trade Air, Zrakoplovno-tehnička škola „Rudolf Perešin“, Veleučilište Velika Gorica, Aeroklub Velika Gorica i Turistička zajednica Velike Gorice.

AIRVG 2025 održava se u suorganizaciji Međunarodne zračne luke Zagreb te uz potporu Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U subotu 10. svibnja vrata za posjetitelje otvaraju se u 11 sati, a zatvaraju u 19 sati.

Po kineskom običaju predstavljanje novih stealth aviona izvedeno je bez pompe i najave. Prethodno su mjesecima puštane glasine, a onda je uslijedilo iznenadno predstavljanje letjelice praćeno objavom video snimki i fotografija slabe kvalitete na kineskim društvenim mrežama, pri čemu nisu zamijećeni pokušaji cenzuriranja postova. Predstavljanje nije pratilo nikakvo službeno priopćenje. Na isti način je 2011. godine predstavljen lovac J-20. Oba aviona letjela su nad središnjim dijelom grada Chengdu. Veći prikazani avion (koji je na internetskim forumima već nazvan J-36) ima konfiguraciju dvostrukog delta krila bez vertikalnog stabilizatora. Manji avion koji ga je pratio je nova varijanta lovca Chengdu J-20 (dvosjed J-20S). Intrigantan je i datum predstavljanja. Na isti dan je 1998. prvi puta predstavljen lovac Chengdu J-10, a 2011. godine lovac J-20. To je istovremeno i datum rođenja Mao Ce-tunga (26. prosinca 1893.). Zanimljive koincidencije.

Kineska kompanija Shenyang Aircraft Corporation predstavila je manji lovac (ili čak besposadnu letjelicu; na objavljenim snimkama nije jasno da li avion uopće ima kokpit) niske zamjetljivosti. Ova letjelica ima strelasto krilo, pogonsku skupinu od dva motora, te rješenja koja bi trebala omogućiti nisku zamjetljivost (nema vertikalni stabilizator). Petog studenog prošle godine na zrakoplovnoj izložbi u Zhuaiu predstavljen je i novi lovac pete generacije Shenyang J-35 koji su mnogi proglasili kopijom američkog lovca Lockheed F-35 Lightning II.

Novi bombarder?

Predstavljeni kineski tehnološki demonstrator (avion sa dvostrukim delta krilom), vjerojatno rezultat napora razvoja regionalnog bombardera.

Najveću pažnju je izazvao veliki borbeni avion s konfiguracijom dvostrukog delta krila kod kojeg krila i trup letjelice predstavljaju jedinstvenu strukturu. Veličina i dizajn aviona ukazuju da je vjerojatna namjena izvođenje dalekometnih misija, a veličina unutarnjih spremnika naoružanja navodi da se radi o taktičkom bombarderu a ne lovcu za postizanje zračne nadmoći (zbog toga je i naziv koji se počeo upotrebljavati u medijima – Chengdu J-36 – pogrešan jer implicira da se radi o lovačkom avionu). Uklanjanje vertikalnih stabilizatora ukazuje na namjeru smanjivanja radarskog odraza aviona. Primijenjena je posebna konfiguracija delta krila (tzv. cranked arrow, kod koga se uska napadna ivica na srednjem dijelu krila širi i stvara veliko trokutasto krilo; ovu varijantu delta krila imali su Saab J-35 Draken i eksperimentalni F-16XL). Po pitanju radarskog i IC odraza procjenjuje se da nije postignuto ekstremno smanjenje istih.

Tri uvodnika zraka (dva smještena bočno od kokpita i jedan iza njega; zanimljivo je da su samo na uvodniku iznad kokpita primijenjene mjere za smanjivanje radarskog odraza ali ne i na dva bočna uvodnika) ukazuju na neobičnu konfiguraciju pogonske grupe aviona. Zbog čega su primijenjena tri turboventilatorska motora? U objavljenim analizama prisutna su dva tumačenja. Prema prvom, to je posljedica nemogućnosti kineske zrakoplovne industrije za dizajniranjem i proizvodnjom turboventilatorskih motora visokih performansi. Naime, prema američkim analizama, Kina i dalje nije sposobna razviti tehnologiju avionskih motora nove generacije, poput američkog programa AETP (Adaptive Engine Technology Program), te je prisiljena na ovakva rješenja. Prema drugom tumačenju, ovakva konfiguracija je odabrana radi optimiziranja letnih performansi pri velikom rasponu podzvučnih i nadzvučnih brzina. Središnji motor bi se koristio pri uzletu i za superkrstarenje, dok bi se dva bočna motora koristila za postizanje određenog stupnja vektorskog potiska. S druge strane, čemu bi uopće služio vektorski potisak na stealth bombarderu? Bočni motori bi se prije koristili za krstarenje visokim subsoničnim brzinama radi povećanja borbenog dometa. Treće teorije navode mogućnost da je namjena gornjeg motora generiranje električne energije za elektroničke sustave. Pitanje ove neobične (i kompleksne) konfiguracije pogonske skupine ostaje otvoreno. Napadni kut krila i oblik uvodnika zraka ukazuju na moguću maksimalnu brzinu leta od 1,8 Maha. Na fotografijama se vide otvori za tri unutarnja prostora za nošenje naoružanja. Središnji (dug 7,62 m i širok 2,1 m) vjerojatno je namijenjen za nošenje projektila zrak-zemlja, a dva manja bočna za obrambene oružane sustave (projektili zrak-zrak, proturadarski projektili). Puna uzletna masa ovog aviona procijenjena je na 45-54 t. Zbog velike mase je opremljen podvozjem istim kao na Su-34 (tandemski postavljeni kotači).

Opis aviona ukazuje da njegova namjena nije vođenje zračne borbe već izvođenje preciznih udara po kopnenim i morskim ciljevima na velikim udaljenostima. Primarni cilj bile bi kopnene zračne baze i nosači aviona protivnika (SAD) na Indo-pacifičkom području. Sekundarna zadaća mogla bi biti lansiranje dalekometnih projektila zrak-zrak na temelju podataka dobivenih od senzorskih platformi; ova zadaća predviđena je i za novi američki bombarder Northrop Grumman B-21 Raider. Kao takav, ovaj avion bi mogao biti rezultat često navođenog kineskog programa razvoja taktičkog bombardera JH-XX srednjeg dometa. Svi navedeni podatci predstavljaju procjene dane na temelju objavljenih fotografija i video snimaka. Najvjerojatnije je da se samo radi o tehnološkom demonstratoru. Neke analize navode da se radi o mogućem prototipu kineskog lovca šeste generacije, ali sumnjam da su ta objašnjenja točna.

Međunarodne reakcije

Prototip (?) manjeg lovca ili možda besposadnog borbenog aviona tvrtke Shenyang.

Predstavljanje ovih aviona je istovremeno dočekano s veličanjem, ali i skepticizmom. S jedne strane (posebno iz Kine), prikazivanje novih stealth aviona predstavljeno je kao dokaz ubrzanog vojno-tehnološke inovacije i napretka Kine, te postizanja statusa globalne supersile sposobne za pružanje vojnog izazova Zapadu. Kao primjer pogledajte članke na “poluslužbenim” stranicama portala China Academy – na primjer članak “China’s New Stealth Fighter Jets Mark the End of NATO” ili “Why China Leads the U.S. by 10 Years in 6th Gen Fighters?”. Zapravo, iznenađen sam koliko je ovo dobra propaganda. Za osobu koja nema pojma o temi može zvučati vrlo uvjerljivo. Eh, gdje su oni dani agresivnog crvenog agitpropa…

S druge strane, postoji niz mišljenja o tome da su ocjene performansi i sposobnosti prikazanih aviona pretjerane. Navodi se kineska ovisnost o visokotehnološkim komponentama koje dolaze sa Zapada (kao dokaz da Kina nije postigla potpunu samodovoljnost na području vojne tehnologije), pitanje operativne učinkovitosti kineskih borbenih aviona (nikada se nisu sukobili sa zapadnim ekvivalentima; nema pouzdanih podataka o kineskoj stealth tehnologiji, kao ni o avionici i novim oružanim sustavima). Ovdje je zbilja teško dati mišljenje o stvarnom stupnju razvoja kineske zrakoplovne tehnologije. Ipak, postoji područje gdje se može dati relativno objektivna ocjena stanja. To su kineski konstantni problemi s razvojem i proizvodnjom vojnih avionskih motora.

Kina već desetljećima nastoji razviti pouzdane motore, ali uspjeh je ograničen. Ključni problemi na ovom području su zapadne sankcije uvedene 1989. godine i ograničeni pristup ruskoj tehnologiji. Zbog toga je Kina prisiljena na nastavak oslanjanja na ruske motore poput Saturna AL-31F/FN i druge serije motora Aviadvigatel D-30PK. U zadnje vrijeme ipak je vidljiv pomak u razvoju kineskih avionskih motora. Godine 2016. u 13. petogodišnem planu (2016.-2020.) razvoj avionskih motora postaje nacionalni prioritet, a taj prioritet ostao je i u 14. petogodišnjem planu. Konkretno radi se o Planu dva motora, razvoju širokog spektra različitih vrsta vojnih turboventilatorskih motora (WS10/15/18/19/20).

Glavni kineski izazov je pouzdanost motora. Ovdje je problem nedostatak istraživanja ključnih tehnologija, te nedostaci u procesu dizajniranja i proizvodnje motora. To je posljedica pretjeranog oslanjanja na uvoz ključnih tehnologija (kroz kupnju licence ili špijunažu; na taj način se ne mogu dobiti najnovije tehnologije izrade motora) i reverzibilni inženjering (doslovno kopiranje određenog motora; problem je da se na ovaj način dobiva uvid u konstrukcijska rješenja, ali ne i u način izrade ključnih komponenti poput keramičkih lopatica turbine). Zbog toga je 2016. godine došlo do reorganizacije fragmentiranih 27 kineskih tvornica i instituta u jedinstveni okvir – korporaciju AECC (Aero Engine Corporation of China). Izgleda da je ovaj korak konačno doveo do postupnog napretka u dizajniranju i proizvodnji avionskih motora, ali pred kineskim inženjerima je još dug put. Ni suprotna strana ne spava na lovorikama – SAD uskoro uvode u naoružanje nasljednika vođenog projektila zrak-zrak AIM-120 AMRAAM Lockheed Martin AIM-260 JATM (dometa preko 200 km), a oružane snage SAD i istočnoazijskih saveznika razvijaju nove programe i operativne koncepte kako bi parirali rastućim kineskim vojnim sposobnostima.

J-20 i J-35

Iako su sada u središtu pažnje novi kineski avioni predstavljeni prošli mjesec, treba se zapravo fokusirati na stvarnu snagu Zračnih snaga Narodnooslobodilačke vojske Kine (PLAAF) – lovca Chengdu J-20 te novi Shenyang J-35. Ovdje neću opisivati taktičko-tehničke osobine ovih lovaca pete generacije već njihovo značenje za razvoj sposobnosti PLAAF, ali i kao sredstva širenja kineskog geopolitičkog utjecaja.
J-20 je namijenjen kao protuteža američkim lovcima F-22 i F-35. Originalno, J-20 je dizajniran za izvođenje udara protiv strateških ciljeva u dubini protivničkog teritorija, ali ubrzo dobiva i ulogu lovca za postizanje zračne nadmoći. Do sada je identificirano nekoliko varijanti J-20, od kojih je svaka naredna donijela određena poboljšanja (posebno po pitanju pogonske skupine). Do kraja 2022. i početka 2023. godine zapadne procjene navodile su da se u sastavu postrojbi PLAAF nalazi oko 200 J-20. U 2023. godini proizvodnja J-20 je povećana na oko 100 primjeraka godišnje što sada PLAAF omogućuje godišnje popunu tri zračne brigade ovim lovcem. Procjene iz sredine 2024. godine navode kako se broj J-20 u operativnoj upotrebi približava brojci 300. J-20 je počeo zamjenjivati starije varijante lovaca četvrte generacije Shenyang J-11 (licencno proizvedeni Su-27) i Suhoj Su-27SK/UKB. U razvoju je i nova varijanta J-20 koja je (prema nekim izvorima) pred ulaskom u početnu serijsku proizvodnju. Pretpostavlja se da nova varijanta neće dobiti samo novu pogonsku skupinu, već i kompletnu modernizaciju avionike te dodatno smanjivanje radarskog i IC odraza. Prema procjenama dobivenim analizom satelitskih snimaka, J-20 nalazi se u naoružanju barem dvanaest zračnih brigada (od toga su četiri brigade opremljene isključivo s J-20 (1. brigada u zračnoj bazi Anshan, 9. brigada u bazi Wuhu, 111. brigada u bazi Korla i neidentificirana brigada u bazi Changsha-Ningxiang). Ove činjenice upućuju na zaključak kako J-20 postaje glavni lovac PLAAF.

Nova dvosjedna verzija lovca J-20 (leti iza predstavljenog tehnološkog demonstratora)

Nekoliko riječi o organizaciji PLAAF. U okviru zračnih snaga postoji pet regionalnih zapovjedništava unutar kojih je raspoređeno oko 1.800 lovaca. U svakom regionalnom zapovjedništvu nalazi se pet do sedam zrakoplovnih brigada opremljenih lovcima, a u svakoj brigadi tri do šest lovačkih skupina (30-50 lovaca). Što se tiče analize J-20, preporučio bih knjigu autora Abrahama Abramsa, “China’s Stealth Fighter – The J-20 ‘Mighty Dragon’ and the Growing Challenge to Western Air Dominance” (Pen & Sword, 2024). Ova knjiga uz detaljan prikaz razvoja i upotrebe J-20 daje i analizu razvoja PLAAF.

Nedavno predstavljen lovac J-35 razvijen je iz lakog dvomotornog lovca Shenyang FC-31, tehnološkog demonstratora i potencijalnog izvoznog lovca. Napravljena su dva prototipa, a u drugoj polovini prošlog desetljeća pojavile su se prve informacije da je FC-31 izabran za mornarički lovac za kineske nosače aviona. Kao mogući naziv novog aviona navedeno je ime J-35. U listopadu 2021. godine poletio je prvi prototip J-35, a PLAAF je također izrazio interes za nabavom kopnene verzije ovog lovca. Dvije godine kasnije pojavile su se prve fotografije verzije J-35 za PLAAF, koja je konačno prikazana u Zhuhaiu, gdje je potvrđen naziv J-35A (razvoj verzije za kinesku ratnu mornaricu još traje; na novom nosačima CV-16 Liaoning i CV-18 Fujian viđeni su modeli J-35; dok je Fujian opremljen katapultom, na Liaonoingu i CV-17 Shandongu postoji samo sky jump rampa; izgleda da će se J-35 moći koristiti na svim ovim nosačima).

J-35A je dvomotorni lovac srednje veličine na kome su primijenjene mjere za smanjivanje radarskog odraza (vjerojatna primjena materijala za apsorpciju radarskog signala, oblik uvodnika zraka, konfiguracija krila, središnji unutrašnji prostor za naoružanje/ili dva manja kao što je na FC-31 i drugo). Pogonska skupina će na serijskim J-35 vjerojatno biti novi turboventilatorski motor WS-19 (na prototipovima se vjerojatno koriste motori WS-13E i/ili WS-21), a J-35 bi mogao imati sposobnost superkrstarenja (postizanje supersoničnih brzina bez forsaža). Serijska proizvodnja J-35 vjerojatno će započeti za dvije-tri godine. Po izgledu J-35 je izuzetno sličan američkom lovcu F-35, ali to ne znači da je njegova kopija. Prva vidljiva razlika je ugradnja dva motora (F-35 ima samo jedan). Drugo je pitanje – koliki je zapravo unutrašnji prostor za naoružanje i kolika je zapremina spremnika goriva. J-35 je lovac srednje veličine, a pogonska skupina zauzima dosta prostora u središnjem djelu trupa. Kina za sada želi zadržati u tajnosti veličinu radarskog odraza J-35 (J-35 prikazan u Zuhaiu imao je na stražnjem djelu trupa radarski reflektor kako bi se prikrio stvarni radarski odraz).

Shenyang J-35A

Vanjska sličnost J-35 i F-35 uzima se kao dokaz (posebno među američkim analitičarima) uspješne kineske špijunaže u SAD. Po toj logici kineska strana je uspjela ukrasti dovoljno podataka o F-22 i F-35 da kineski J-35 ima slične osobine kao američki lovci. Za ovakve tvrdnje nema dokaza. J-35 ima pogonsku skupinu od dva motora (čime se smanjuje unutrašnji prostor za smještaj elektronike i naoružanja). Neke analize navode upotrebu dva motora kao sigurnosnu mjeru za borbene avione koji polijeću s nosača. U prošlosti je bilo tako, ali F-35 opremljen turboventilatorskim motorom Pratt & Whitney F135 pokazuje kako to pravilo više ne vrijedi (pouzdanost ovog motora je izuzetna). S obzirom na navedene probleme u razvoju kineskih avionskih motora ne bi me čudilo da su konstruktori morali radi sigurnosnih razloga (nedovoljna pouzdanost kineskih motora) ugraditi dva WS-13/21. Nema ni naznaka da J-35 ima bolje elektronske sustave od F-35. Stoga se s velikom vjerojatnošću može reći da J-35 nema iste sposobnosti kao napredniji F-35 ili F-22. Bez obzira na to J-35 ne treba podcijeniti. Ovdje se radi o lovcu koji je u razvoju i koji će ući u proizvodnju u narednih nekoliko godina. Tada ćemo vidjeti njegovu konačnu konfiguraciju. Pojava J-35 pokazuje kako Kina na području avionske tehnologije postepeno smanjuje tehnološki jaz u odnosu na Zapad.

Namjena J-20 i J-35

Ulogu oba lovca treba razmatrati u širem okviru kineskih napora za ostvarivanjem regionalne vojne dominacije na području istočne Azije. Prema kineskim pogledima, ključni izazov predstavljaju zračne i pomorske snage SAD i američkih saveznika (Japan, južna Koreja, Tajvan, Australija). Najvjerojatniji scenarij vojnog sukoba u regiji bio bi kineski pokušaj invazije Tajvana, koji bi vjerojatno doveo do intervencije SAD. U slučaju opisanog sukoba Kina mora imati sposobnosti projekcije pomorske i zračne moći od prvog otočnog lanca (linija Kamčatka-Japan-otočje Ryukyu-Tajvan-sjeverni Filipini-Borneo) prema drugom otočnom lancu (linija Japan-Marijansko otočje-Mikronezija). U priloženoj ilustraciji imate kinesku kartu opisanih pomorskih lanaca (iz priručnika RM Kine objavljenog 2012. godine). Osim kontrole prostora između prvog i drugog otočnog lanca Kina mora uspostaviti i kontrolu nad ključnim pomorskim prolazima koji povezuju Južnokinesko more sa svjetskim oceanima (otočje Ryukyu, otočja Spratly i Paracel, Molučki tjesnac, tjesnac Sunda, tjesnac Lombok, tjesnac Makassat) kako bi spriječila američku pomorsku blokadu Južnokineskog mora koja bi osakatila kinesku ekonomiju. Kineska strana se ne može osloniti samo na djelovanje iz zaštićenih baza u dubini kineskog teritorija. Stoga je razvoj sposobnosti izvođenja pomorskih i zračnih udara po protivničkim bazama i snagama na velikim udaljenostima od kineskog teritorija (1000-2000+ km) od strateškog značaja za Kinu. U tom kontekstu treba razmatrati ulogu J-20 i J-35, ali i budućeg srednjeg bombardera koji razvija Kina.

Chengdu J-20

PLAAF primjenjuje “high-low mix” strategiju – kombiniranje manjeg broja naprednih lovačkih aviona pete generacije (J-20) sa većim brojem manje sposobnih lovaca iste generacije (J-35). J-20 bi se koristili za postizanje zračne nadmoći, dok bi J-35 izvodili druge zadaće u potpori djelovanja J-20. Na primjer, u slučaju invazije Tajvana, J-20 bi se (u kombinaciji sa drugim oružanim sustavima) fokusirao na neutralizaciju američkih zračnih i pomorskih snaga koje bi bile poslane u Južnokinesko more. Istovremeno J-35 bi djelovao protiv tajvanskih oružanih snaga. J-35 bi se vjerojatno koristio i u borbi protiv zapadnih lovaca četvrte generacije (F-16, F/A-18 Super Hornet), gdje bi imao određenu prednost u odnosu na starije zapadne lovce. Tu je i još jedna moguća uloga J-35. Naime, tijekom idućih deset godina PLAAF će iz naoružanja povući stotine lovaca prijašnjih generacija (J-7, J-8, J-10A, J-11), a ulogu jeftinijeg lovca će preuzeti J-35.

U kontekstu ove strategije Kina nastoji razviti i srednji bombarder (Ministarstvo obrane SAD je u godišnjem izvještaju o OS Kine nazvalo ovaj projekt regionalnim bombarderom, J/H-XX) koji bi se koristio za napade na zračne i pomorske baze SAD na području drugog otočnog lanca, što bi američku stranu moglo prisiliti na premještanje B-52 i novog B-21 u baze na većoj udaljenosti. To bi smanjilo broj naleta i borbenu učinkovitost ovih bombardera. Druga potencijalna namjena bili bi precizni udari po strateškim instalacijama na Tajvanu (bombarder bi bio precizniji od balističkih projektila). S obzirom da je projekt razvoja kineskog dalekometnog stealth bombardera H-20 već duže vremena pod znakom pitanja (zapadne procjene spekuliraju da je projekt u krizi i da bi mogao biti otkazan) prikazani tehnološki demonstrator (krivo nazvan J-36) mogao bi biti rezultat ovih napora.

Geopolitička uloga kineskih lovaca

Pojava lovca J-35 ukazuje i na kinesku namjeru ugrožavanja američkog vodstva na globalnom tržištu borbenih aviona pete generacije. J-35 bi (u konačnoj konfiguraciji) trebao predstavljati kombinaciju niske cijene i određene razine sposobnosti lovca pete generacije (dalekometni oružani sustavi, stealth). Malo je vjerojatno da bi konačna verzija po sposobnostima bila ekvivalent američkom F-35, ali prodaja ovakvog lovca bez ograničenja koja uvjetuje Washington pri prodaji aviona Lightning II (elektronska oprema, oružani sustavi, ovisnost o logističkoj potpori) mogla bi biti privlačna nizu zemalja koje ne žele prihvatiti ograničenja a žele imati lovac pete generacije. Primjer ovakvog američkog djelovanja bila su ograničenja nametnuta Japanu u 80-im godinama prošlog stoljeća. Japan je tada razvijao domaći lovac Mitsubishi F-2 na osnovi lovca F-16. Prema prvobitnom planu to je trebao biti japanski projekt no Washington je (zbog mogućnosti da novi lovac ugrozi globalnu prodaju F-16, te da Japan postane samodovoljan u nabavi lovaca) prisilio Tokio na sklapanje sporazuma prema kome je japanska strana dobila samo ograničeni pristup američkoj tehnologiji (dok je američka strana dobila neograničeni pristup japanskoj tehnologiji razvijenoj za F-2), a japanska strana se obavezala da će 40 % komponenti za novi lovac kupiti u SAD. Time bi Kina mogla dobiti značajan udio na globalnom tržištu lovaca pete generacije, a prodaju J-35 novim kupcima iskoristiti za jačanje geopolitičkog utjecaja.

Egipatski Dassault Rafale F3/3R

Pakistan i Egipat prve su zemlje koje su odlučile kupiti nove kineske lovce. Nakon što su SAD 2016. blokirale prodaju F-16 Pakistanu, Islamabad je u prosincu 2021. objavio odluku o kupnji lovaca J-10, a u siječnju 2024. godine obavio namjeru kupnje lovaca FC-31.
Drugi primjer je Egipat. Kairo je godinama frustriran zbog nametnutih ograničenja u isporuci zapadne vojne tehnologije. Egipatske oružane snage nastoje razviti sposobnosti projekcije vojne moći u susjednim područjima (Etiopija, južni dio Crvenog mora, Libija), ali Zapad ograničava transfer moderne vojne tehnologije kako ne bi bila ugrožena tehnološka nadmoć Izraela u regiji. To je najvidljivije na području zrakoplovne tehnologije. Godine 2013. Obamina administracija zaustavila je transfer lovaca F-16C Block 52 nakon vojnog puča u Egiptu. Nakon toga su 2019. SAD (na izraelski pritisak) odbile egipatski zahtjev za kupnjom 20 F-35. To je bio poticaj za egipatsku diversifikaciju nabave borbenih aviona. Donesena je odluka o kupnji 46 ruskih lovaca MiG-29M2 te 54 lovca Dassault Rafale F3/3R (originalna narudžba od 24 Rafalea povećana je za još 30 aviona kada je Egipat pod američkim pritiskom morao odustati od kupnje 24 ruska lovca Su-35S). Dodatni problem za Egipat je da zapadne zemlje ne žele isporučiti dalekometne projektile zrak-zrak. SAD odbija isporučiti AIM-120 AMRAAM,(domet 160-180 km) te su egipatski F-16 opremljeni zastarjelim projektilima AIM-7P Sparrow (70 km). Francuska je (pod pritiskom SAD) odbila isporučiti projektile zrak-zrak MBDA Meteor (200+ km) za opremanje egipatskih Rafalea i umjesto toga isporučila kratkodometne projektile Matra MICA (80 km). Za razliku od zapadnih zemalja Kina je spremna isporučiti lovce opremljene dalekometnim vođenim projektilima zrak-zrak, i to po značajno nižoj cijeni. Tako je Egipat odlučio kupiti kineski lovac generacije 4.5 Chengdu J-10C opremljen projektilom zrak-zrak PL-15 (200+ km) sa cijenom između 40 i 50 miliona dolara po avionu. To ne znači da je Egipat odustao od kupnje oružja sa Zapada. Ali kako su zapadni partneri blokirali isporuku traženih oružanih sustava, Kairo je kupnjom J-10C poslao političku poruku – spremnost da tražene sustave kupi drugdje (čime se želi prisiliti zapade saveznike da razmotre dosadašnju politiku ograničavanja isporuke modernih oružanih sustava).

Ne radi se samo o isporuci modernih borbenih aviona. Kina je (prema podacima švedskog instituta SIPRI) postala globalni četvrti izvoznik naoružanja i vojne opreme (između 2019. i 2023. godine Kina je postigla udio od 5,8% globalne trgovine oružjem). Primarni cilj nije postizanje komercijalnog uspjeha već korištenje prodaje naoružanja kao jednog od sredstva za širenje političkog utjecaja i stvaranje dugoročne ovisnosti kupca o Kini (kroz sklapanje pratećih ekonomskih i sigurnosnih sporazuma o suradnji; pogledajte samo kineske ugovore s afričkim zemljama).

Zaključak

Opisani projekti razvoja kineskih borbenih aviona pokazuju veliki napredak koji je Kina napravila na nekoliko područja ključnih za razvoj modernih vojnih aviona. Ipak, pred Kinom je i dalje niz izazova. Dizajniranje i proizvodnja stealth aviona zahtjeva ne samo značajna sredstva već i razvijene istraživačke programe na područjima kao što su napredni materijali, avionski motori visokih performansi i napredni elektronski sustavi. Sva ova područja i dalje su izazov za Kinu. Možda najveći problem pred kineskom stranom je sposobnost dizajniranja novih borbenih aviona. Za vrijeme hladnog rata Kina je bila prisiljena kupovati od Moskve licence za proizvodnju borbenih aviona ili špijunažom stjecati pristup do dizajna, tehnologija i konstrukcijskih rješenja drugih zemalja. To pokazuju primjeri lovaca Shenyang J-5 (MiG-17PF), Shenyang J-6 (MiG-19), Chengdu J-7 (MiG-21F), Shenyang J-8/J8II (dalji razvoj J-7). Navedena praksa nastavila se i nakon Hladnog rata. Lovac Chengdu J-10 je dizajniran na temelju podataka o izraelskom programu lovca IAI Lavi (zasnovanom na F-16), razvijanom u 80-im godinama prošlog stoljeća (Kina je razvojne planove Lavija kupila u Izraelu, što je izazvalo bijes u Washingtonu).

Kineski prikaz područja prvog i drugog otočnog lanca

Lovci Shenyang J-11 i J-15 predstavljaju poboljšani Suhoj Su-27 (Kina je licencu za proizvodnju Su-27 kupila od SSSR-a 1989. godine). Mornarički lovac Shenyang J-15 je najbolji primjer reverzibilnog inženjeringa. Kina je prvo od Rusije pokušala kupiti licencu za mornaričkih lovac Suhoj Su-33, ali Moskva je odbila ovaj zahtjev. Kina je tada kupila od Ukrajine prototip ovog lovca (Suhoj T-10K-3), koji je Kijev dobio nakon raspada SSSR-a, i kopirala ga. Nastavak ove prakse vidljiv je i kod J-20. Kada je u listopadu 2016. godine Kina predstavila J-20, urednik ruskog časopisa Arsenal otečestva Dimitrij Drozdenko objavio je kako je kineski lovac očito nastao na temelju ruskog tehnološkog demonstratora MiG 1.44 prikazanog 2000. godine. Isto mišljenje je iznio i analitičar londonskog instituta IISS Douglas Barrie koji je istaknuo sličnosti oba aviona, ali i utjecaj američkih lovaca F-22 i F-35 (njegova pretpostavka je bila da je kineska strana dobila obavještajne podatke o ovim avionima; iako to za MiG 1.44 nikada nije potvrđeno, 2014. Washington je potvrdio kako je Kina hakirala oko 630.000 dokumenata o oba američka lovca). Sličnost J-35 s F-35 ne trebam ni komentirati. Čak je i novopredstavljeni tehnološki demonstrator s dvostrukim delta krilom po mnogočemu sličan obustavljenom američkom programu supersoničnog regionalnog stealth bombardera. Lockheed Martin je 2004. predložio razvoj bombarderske verzije lovca F-22 (FB-22, borbeni domet 2.700-3.300 km, maksimalna brzina 1.5+ Macha, uzletna masa 54 t, predloženo je šest mogućih varijanti uključujući i varijante bez vertikalnih stabilizatora), ali dvije godine kasnije odustalo se od projekta. Procjenjeno je da više nema mogućnosti konvencionalnog sukoba velikih sila, a pravi razlog bili su rastući troškovi programa F-35.

Sve su to rješivi problemi. Dobar primjer je usporedba stanja kineskih zračnih snaga prije četvrt stoljeća i danas. Na određenim područjima kineska zrakoplovna tehnologija i dalje nije na razini zapadne (na primjer razvoj avionskih motora), ali na drugima je preuzela vodstvo (prema zadnjim izvještajima Pentagona Kina ima vodstvo u razvijanju hipersoničnih oružanih sustava). Nedavno predstavljanje niza naprednih oružanih sustava (osim borbenih aviona tu su i antibalistički sustav HQ-19, besposadni ratni brod niske zamjetljivosti nazvan Orka, niz novih besposadnih letjelica) ukazuje na kineski cilj dostizanja (a onda i premašivanja) vojnih sposobnosti zemalja Zapada.
Kineski program modernizacije zračnih snaga također je usmjeren prema smanjivanju utjecaja zapadnih sila na azijsko-pacifičkom području ali i prema jačanju geopolitičkog utjecaja na globalnoj razini (za primjer – kineske prodaje borbenih aviona Pakistanu i Egiptu).

* Gost autor je izv. prof. dr. sc. ROBERT BARIĆ s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, uz čiju dozvolu prenosimo članak

Tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv najavljenog osnivanja hrvatsko-francuskog središta za obuku pilota borbenih aviona. Jer ovim bi projektom trebali zapravo profitirati svi, pa i građani Pule. No treba imati razumijevanja za građane Pule. Jer, sjećam se kako je bilo nekad, kad sam na odsluženju vojnog roka u ondašnjoj SFRJ proveo šest mjeseci u vojarni „Karlo Rojc“, u sastavu Mornaričkog nastavnog centra tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice, u samoj Puli. I vjerujem da znam na što misle kad neće (više) vojsku u svome gradu.

Još od vremena stare Austro-Ugarske, ljepotica Pula je i krajem tih 80-tih godina bila pravi vojni garnizon; važna pomorska, zrakoplovna i kopnena baza, prenapučena pripadnicima oružanih snaga, a ulice su svakodnevno bile „poplavljene“ uniformama valjda svih rodova i grana vojske. Sjećam se tada da bi od neke mlade Puljanke teško dobio barem kakav usputni pogled, a nije mi tu pomoglo ni što sam nosio, uvijek u svim vojskama lijepu, mornarsku odoru.

Razumijevanje za Puljane

Mornarička zračna baza Oceana NAS

Jednostavno, Pula je u svojoj povijesti predugo zbog svoje vojne važnosti bio svojevrsni grad „žrtva vojske“, kako u urbanističkom, arhitektonskom, tako i u društvenom smislu (srećom, ne u smislu ratnih ljudskih žrtava). I toga moraju biti svjesni oni građani ostalih dijelova Hrvatske, koji Istrijane i Puležane nepravedno i neprimjereno krste epitetima kako „nisu pravi Hrvati“ i ostalim sličnim glupostima. Razumijevanja za Puljane imam još i više nakon jednog mog američkog iskustva, kad sam kao novinar obilazio Pomorsku bazu Norfolk. Obližnja Mornarička zračna baza Oceana NAS, u koju nisam uspio ući, bila je tada dom (Master Jet Base) gotovo svake eskadrile palubnih mlažnjaka F-14 Tomcat i F/A-18A i C Hornet iz sastava Atlantske flote SAD. Moćni dvomotorni lovci uzlijetali su s neke od više pista baze Oceana i danju i noću kako bi njihovi mornarički avijatičari osigurali prosjek od fantastičnih 220 sati naleta godišnje… Kao posljedica toga, nadležno zapovjedništvo stalno je dobivalo pritužbe žitelja obližnjeg naselja Virginia Beach jer im je, kako su tvrdili, smetala stalna buka mlaznih motora. Da problem bude zanimljiviji, većina službeno podnesenih pritužbi bila je od strane nekadašnjih pripadnika oružanih snaga SAD-a!? Dakle, najčešće su se žalili baš oni koji su u tim istim oružanim snagama zaradili svoj kruh ili mirovinu!? Tu sam vidio jedan od paradoksa kapitalizma, demokracije, te privatne imovine i interesa. Bilo kako bio, Oceana NAS ondje je i danas, samo što njeno lijepo nebo nad Atlantikom paraju nešto suvremeniji i valjda jednako bučni lovci F/A-18E i F Super Hornet. Bit će da je iskusna Ratna mornarica SAD stvar riješila i rješava, pažljivom komunikacijom s javnošću. I zaštićen je interes nacionalne sigurnosti.

Kao Ferrari s krilima: Pilatus PC-21 (Snimak francuskih Zračnih i svemirskih snaga)

S takvim izazovom ovih se dana susreće i Ministarstvo obrane RH, koje se nakon početne tajnovitosti počelo s pitanjem povratka Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Pulu suočavati izgleda na pravi način. Činjenica da na vojnom dijelu Valturskog polja, gdje je smještena Zračna luka Pula, ipak neće biti stalno stacionirani borbeni mlažnjaci u mnogome pomaže MORH-u da kroz ovu situaciju s gradskom upravom prođe na obostrano zadovoljavajući način. Sad znamo da bi u vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ trebali biti bazirani turbopropelerni školski avioni Pilatus PC-21, a ne mlazni borbeni avioni bilo kojeg tipa. To olakšava cijelu stvar, jer barem kad je buka u pitanju, ovi avioni u prosjeku i općenito jesu tiši od uobičajenih putničkih aviona nad Pulom. Teško je povjerovati da bi takav avion tjerao turiste. Nije to letjelica poput jugoslavenskog školsko-borbenog mlažnjaka Super Galeb G-4, a kamoli nadzvučnog Miga-21, koji je nad Pulom letio u to, ali i suvremeno doba samostalne Hrvatske (sve dok u Puli 10. siječnja 2012. nije bila ugašena 22. eskadrila lovačkih zrakoplova HRZ-a). Jer PC-21 ponajprije izgleda kao kakav sportski Ferrari s krilima, a ne sirovi borbeni stroj.

Najsuvremeniji školski avion

Prikaznici PC-21 mogu se prilagoditi budućem borbenom avionu. (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

Pilatus PC-21 je najsuvremeniji školski dvosjedni avion za naprednu obuku budućih pilota borbenih aviona. Njegove letne karakteristike omogućuju mu da imitira lake mlažnjake s kojima se pilot učenik, tijekom svoga školovanja, susreće na prijelazu s osnovnog školskog aviona na punokrvni borbeni mlažnjak. I to sve za značajnu uštedu u novcu, jer je njegov turboprop motor punu štedljiviji od mlaznog. Osim toga, njegova suvremena pilotska kabina s velikim prikaznicima omogućava mu da imitira kokpit baš onog aviona u kojeg će pilot učenik sjesti u svojoj operativnoj borbenoj eskadrili. Štoviše, njegov softver pruža mogućnost prikaza fiktivne radarske slike, čime imitira avion s radarom, u različitim borbenim situacijama. Povrh svega, podatkovnom vezom mogu se povezati do četiri aviona PC-21, čime se dijeli radarska slika između aviona u skupini, što je odlika najsuvremenijih lovačkih aviona. Učenik tako već ima dojam da je u pravom borbenom mlažnjaku, ali njegov prijelaz s aviona za osnovnu obuku, ili čak iz samog simulatora letenja na zemlji, nije tako nagao i drastičan da odmah sjeda u školsko-borbeni mlažnjak. Ovaj švicarski proizvod nastavak je linije uspješnih školskih aviona, čiji je dio i odlični PC-9M, koji se odavno kao glavni školski avion HRZ-a koristi pri Središtu za obuku HRZ-a na Zemuniku kod Zadra. Na njemu leti i akro-grupa HRZ-a „Krila Oluje“. Tamošnji nastavnici letenja učinili su pravo malo čudo u svijetu zrakoplovstva kada su za njega kreirali poseban program obuke za buduće pilote nadzvučnog lovačkog aviona MiG-21. No sad kada HRZ konačno ima pravu višenamjensku platformu na nebu, takvim improvizacijama ne bi trebalo biti mjesta. Otvaranjem središta za obuku pilota lovaca (u Francuskoj vole taj romantični tradicionalni termin za borbene avione koji mogu „loviti“ ostale zrakoplove) Hrvatska sada ne bi morala kupovati takve avione niti pilote slati u drugu zemlju, jer bi ih osigurala Francuska.

U fazama letačke obuke PC-21 zamjenjuje više tipova aviona (Snimak Pilatus Aricraft Ltd)

U svojoj Školi lovačkog zrakoplovstva (EAC) u Zrakoplovnoj bazi BA709 Cognac, Francuzi su odnedavno Pilatusom PC-21 zamijenili svoj školsko-borbeni Alpha Jet. Ondje je dio obuke prošla i ekipa hrvatskih pilota Rafalea. Puno bi se smanjili daljnji troškovi ukoliko novi piloti ne bi opet išli u Francusku, nego bi se i dalje školovali u svojoj zemlji. Pored ušteda, biti domaćin međunarodnog vojnog središta na svome tlu uvijek znači jačanje pozicije zemlje domaćina prema vani, ili u okvirima saveza kakvi su NATO i EU. Manjim zemljama kakva je Hrvatska to pomaže da dobiju na značaju i da lakše računaju na neke druge NATO-ove sposobnosti koje njena vojska nema. U zrakoplovnoj bazi na Zemuniku tako je već smješteno Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga (MSAP). Uz postojeće tri eskadrile – aviona, helikoptera i protupožarnih aviona HRZ-a, kao također i spomenuto Središte za obuku „Rudolf Perešin“ pa i civilna zračna luka pored, na Zemuniku bi baš bila poprilična gužva kad bi se tu moralo instalirati još i hrvatsko-francusko središte za obuku pilota lovaca. A što se tiče postojeće zrakoplovne baze „Puk. Mirko Vukušić“ na Plesu kod Zagreba, gdje bazira 191. eskadrila lovačkih aviona HRZ-a s Rafaleima, u preinaci te baze pri gradnji novog terminala Zračne luke „Dr. Franjo Tuđman“ ondje je već napravljeno isuviše kompromisa na štetu vojnih zahtjeva da o eventualnom baziranju nekih novih letačkih ustanova tamo sada više ne vrijedi trošiti riječi.

Što se naše Pule tiče, u Vojarni „Hrvatski branitelji Istre“ još je od kraja 2019. godine smješteno gotovo neprimjetno malo Središte za besposadne zrakoplovne sustave OSRH, s nevelikim brojem bespilotnih letjelica. Vrijeme kad su vojnici masovno u vojnim odorama izlazili u grad je svakako prošlo, a do turističkih je profesionalaca i ugostitelja da procijene mogu li iz toga izvući kakav veći poslovni biznis i dobit za sebe i grad. Splićani se npr. ne žale kad ima uplovi američki supernosač aviona s 5.000 ljudi. No ovdje govorimo o puno manje njih.

Utjecaji Pariza

Na samome kraju (ali ne manje važno) bitno je kakve namjere s ovim središtem ima i politički Pariz, te kako će širiti svoj utjecaj u cijeloj regiji. U okvirima Europske unije, Francuska, kao i Hrvatska, ako to želi, ima alat za provedbu ovakve obrambene suradnje kroz projekte Stalne strukturirane suradnje (PESCO). Spominje se i francuska civilna tvrtka DCI, u mješovitom državno-privatnom vlasništvu, koja usluge obuke pilota radi u suradnji s francuskim oružanim snagama…

Za početak je za očekivati da bi se u ovom središtu, na školskim PC-21, prvo školovali budući piloti lovaca Rafale, kakve ima i Grčka. A pošto je nedavno ugovor o kupnji Rafalea sklopila i Srbija, može se razmišljati i u tome smjeru. Iako je to neka druga priča, koja danas izgleda miljama daleko, eventualna vojna suradnja zemalja regije takve vrste, osim što smanjuje vojne troškove, mogla bi pozitivno utjecati na kakvo-takvo stabiliziranje međunarodnih odnosa. Primjerice, zbog prekomjerne upotrebe oružane sile u populističko-propagandne svrhe od strane srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, veliki dio stanovništva u susjednoj Bosni i Hercegovini modernizaciju oružanih snaga regije percipira kao utrku u naoružavanju koja uznemirava javnost. Može zvučati naivno, ali eventualna suradnja u takvom obučnom središtu mogla bi dovesti i do smanjenja tenzija u cijeloj regiji. A tko god dugoročno, strateški ili državnički razmišlja, ne bi trebao imati ništa protiv formule: manje tenzija, više turizma, investicija i radnih mjesta. Samim time bile bi nešto bolje okolnosti za ostanak stručnih mladih kadrova u zemlji te očuvanje demografske slike Hrvatske… Treba li nabrajati dalje?

* gost autor: Antonio PRLENDA, vojni komentator

Nakon što su prilikom dolaska borbenih aviona Rafale u Hrvatsku brigadir Damir Barišić iz HRZ-a i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Velike Gorice, potvrdili održavanje zrakoplovnog showa AIRVG u svibnju, sada se već broje zadnji dani do početka njegovog održavanja. Kako smo već ranije objavili na portalu Obris.org, tzv. zrakoplovni dan u Velikoj Gorici održat će se u subotu, 11. svibnja, od 12 do 18 sati na prostoru  tzv. starog terminala aerodroma Pleso. AIRVG se održava pod pokroviteljstvom Vlade RH u organizaciji Grada Velika Gorica, te uz suorganizaciju Međunarodne zračne luke Zagreb i potporu Ministarstva obrane RH, a u cilju promocije zrakoplovstva i zrakoplovnih zanimanja u Hrvatskoj i Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.

Kako je danas priopćilo Ministarstvo obrane, u sklopu programa AIRVG-a avioni i helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sudjelovat će u izložbenom dijelu programa (“static display”) tijekom cijelog dana te u letačkom dijelu programa (“flying display”). Izloženi će biti: avioni C3R-EC/DC Rafale, MiG 21 UMD – „Kockica“, MiG 21 R – oznake „26 112″, poznatiji kao Rudijev MiG, MiG 21 bis D, Pilatus PC -9M, Zlin 242L, helikopteri OH-58D „Kiowa Warrior“, UH-60M„Black Hawk“, Bell 206B Jet Renger, Mi 171Sh, AS532 Cougar – iz sastava Vojske Slovenije te besposadni zrakoplovni sustav ORBITER 3. U letačkom dijelu programa nastupit će akrobatska grupa „Krila Oluje“ sa službenim letačkim programom za sezonu 2024., što će biti svojevrsna premijera, te avion Zlin 242L i helikopter Bell 206B Jet Ranger s demonstracijskim letom. Također, prikazat će se sposobnosti združenog djelovanja helikoptera UH-60M/Mi-171Sh i OH-58D pri spašavanju pilota iz neprijateljskog okruženja „Pilot RESCUE“, a kao posebna poslastica najavljuju se preleti 2 starca” i “novajlije” – naime, avioni MiG 21 i Rafale održat će formacijski let i pojedinačni prelet. Uz to, Rafale će se moći vidjeti i na “static displayu”.

Preliminarni program

Tijekom cijelog dana na Info pultu Ministarstva obrane zainteresirani posjetitelji moći će u izravnoj komunikaciji s kadetima-pilotima, vojnim pilotima, zrakoplovnim inženjerima, zrakoplovnim tehničarima i časnicima za navođenje zrakoplova dobiti više informirati o pristupanju u OS RH i posebno u HRZ, o vojnim studijima i stipendiranju srednjoškolaca, dok će najmlađi posjetitelji imati priliku kroz VR (“virtual reality“) naočale osobno iskusiti letenje u avionima i helikopterima HRZ-a. Također, organizirana je i panel rasprava “Kako postati vojni pilot?“ u kojoj će vojni piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i kadeti studija aeronautike podijeliti svoja iskustva o odluci i motivima da postanu vojni piloti, o postupku prijave i procesu upisa, liječničkom pregledu, školovanju, letačkoj obuci, kao i letačkoj karijeri te profesionalnom napredovanju u vojnoj službi.

Mjesto održavanja AIRVG-a

Kako smo već rekli, stari terminal na Plesu otvara svoja vrata točno u podne, za 13 sati je planirana panel rasprava “Kako postati vojni pilot?”,  da bi u 15 sati počeo letački program (“flying display”) koji će se protezati tijekom poslijepodneva, a dopuste li vremenski uvjeti – i do samog zatvaranja AIRVG-a u 18 sati.

Nažalost, organizatori su odlučili limitirati broj posjetitelja zbog čega su ulaznice  planule u samo par sati pa je veliki broj zainteresiranih ostao razočaran i kratkih rukava. Bez ulaznice neće biti moguće ući na područje starog terminala, poručuju organizatori, a dodatnih ulaznica NEĆE biti. Oni koji su ipak uspjeli nabaviti ulaznice – neka obrate pažnju na objave na web-stranici airvg.info i pripadajućoj Facebook stranici, posebno po pitanju samog dolaska i parkiranja.

Nakon punih 6 godina pauze, air-show AIRVG vraća se na velika  vrata! Vlada je na današnjoj 294. sjednici prihvatila pokroviteljstvo nad održavanjem ove zrakoplovne manifestacije, koja će se održati za nepuna dva mjeseca. Ministar obrane Ivan Anušić u obrazloženju pred članovima Vlade najavio je sam air-show, kao i promjenu mjesta održavanja:

„Grad Velika Gorica u suradnji s potpisnicima Povelje prijateljstva planira 11. svibnja 2024. godine održati treći po redu aero-miting AIRVG na Međunarodnoj zračnoj luci dr. Franjo Tuđman. Naglasak na aero-mitingu je na modernizaciji hrvatskog civilnog i vojnog zrakoplovstva, posebno u vidu dolaska višenamjenskog borbenog aviona Rafale u Hrvatsku i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, te se očekuje da će se na letačko-izložbenom programu predstaviti i aero-klubovi iz Hrvatske i inozemstva. Budući da su u Povelji prijateljstva grada Velika Gorica, među ostalim, i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Međunarodna zračna luka, Hrvatska kontrola zračne plovidbe i Zrakoplovno-tehnički centar, a radi promidžbe za pozive vojni  pilot i zrakoplovni tehničar, predlaže se prihvaćanje pokroviteljstva Vlade RH nad održavanjem ove manifestacije na kojoj se očekuje do 50.000 posjetitelja. Prihvaćanjem pokroviteljstva Vlada ne preuzima financijske obaveze“.

Daakle, za razliku od prvog i drugog AIRVG-a, održanih sada već davne 2017. i 2018. godine, koji su se održavali na livadi ispred ZHTC-a, ovogodišnje treće izdanje velikogoričkog zrakoplovnog mitinga bit će na prostoru Zračne luke Pleso. Nema sumnje da će ovom prilikom javnosti biti predstavljeni i borbeni avioni Dassault Rafale, kao i helikopteri UH-60M Black Hawk. Osim letjelica HRZ-a, svoj zrakoplovni i letački opus predstavit će i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje uskoro očekuje i nove helikoptere Subaru Bell 412EPX.

Veliki interes za drugi AIRVG

Oba izdanja air-showa AIRVG, jedinog takvog na zagrebačkom području, izazvala su veliko zanimanje publike, no oba su bila tempirana na MORH-ovu nabavu novog borbenog aviona. Zato je s neuspjehom nabave aviona F-16 Barak, nažalost, propao i ovaj air-show. U međuvremenu se štošta dogodilo, među ostalim i ono najbitnije – nabava novog borbenog aviona, pa su organizatori odlučili i oživjeti AIRVG. Budući da se dolazak borbenih aviona Rafale očekuje 25. travnja, nema nikakve sumnje da će u subotu, 11. svibnja, ogromna masa zrakoplovnih entuzijasta i zainteresirane javnosti nagrnuti na Pleso i uživati u obnovljenom izdanju AIRVG-a. Možda to ujedno bude i prilika da se dostojanstveno i sa zahvalnošću na višedesetljetnoj službi avione MiG-21 iz sastava HRZ-a otpravi u povijest.

Dubai Airshow 23 održan je od 13. do 17. studenog na Međunarodnoj zračnoj luci Al Maktoum. Dok je pokazao da je tržište komercijalnih, putničkih, aviona konačno živnulo nakon sušnih godina koronavirusa i praznih kabina, vojni dio ovog zrakoplovnog sajma potvrdio je da bogate arapske zemlje ne moraju štedjeti kad kupuju nove borbene letjelice.

Dok čekaju najnovije Rafale F4, domaćini UAE diče se lovcima F-16F Desert Falcon i Mirage 2000-9

Nerijetko u sastavu svojih zračnih snaga zemlje poput Katara, Saudijske Arabije i domaćina ove priredbe, Ujedinjenih Arapskih Emirata, za srodne taktičke misije na raspolaganju imaju i više tipova borbenih zrakoplova. To je nešto što je štedljivim zemljama zapadnoeuropske demokracije danas nezamislivo. Dok se u Europi traži da što manje tipova zrakoplova radi čim više zadaća, a logistička potpora da je što jednostavnija i jeftinija, u bogatim zemljama Zaljeva često u svom naoružanju imaju letjelice koje su na tržištima konkurencija jedna drugoj.

Zbog geopolitike, ovim zemljama ipak za kupovinu još nije na raspolaganju američki F-35 Lightning II, što daje dodatnu šansu europskim proizvođačima borbenih aviona. I nije ni čudo da na Dubai Airshow, zrakoplovnu izložbu koja je treća u svijetu nakon sajmova u Parizu i Londonu, dolazi tko god je imalo bitan i sa Zapada i s Istoka. Uz sve zapadne svjetske igrače, ovdje ozbiljan nastup imaju i Rusi, Kinezi, Koreanci…

Kineski školsko-borbeni dvomotorac Hongu L-15 sudjelovao je i u letačkom programu. UAE su navodno ugovorile kupnju prvih 12 aparata, po svoj prilici za svoju akrogrupu „Al Fursan“

F-35, Rafale i Su-35…

Satnica Melanie Kluesner nastavnica je letenja i demonstrira sposobnosti F-35A

U letačkom programu, američki F-35A bio je jedini lovac 5. generacije koji je predstavio svoje sposobnosti. Doletio iz Zrakoplovne baze RAF Lakenheath u Velikoj Britaniji, demonstrirao je da mu ne treba puno prostora na nebu da se u zračnoj borbi okrene ka protivniku. Nisam ga vidio na statičkom dijelu izložbe, ali jesam njegovog pilota. Pardon – pilotkinju. Satnica Melanie Kluesner nastavnica je letenja na F-35 i budući da je na ramenu imala amblem Demo tima F-35, zaključujem da je letački program ovog supermodernog mlažnjaka u Dubaiju njeno djelo.

Kao i većinu pratitelja zrakoplovnih zbivanja u Hrvatskoj danas, najviše me zanimalo što se sve može vidjeti od francuskoj svenamjenskog lovca Rafale, koji bi se od naredne godine trebao naći u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. UAE su naručili 80 primjeraka lovca Rafale u najnovijoj varijanti F4. Francuski proizvođač Dassault Aviation iskoristio je Dubai Airshow da obilježi 50 godina suradnje s UAE pa je Rafale C imao dobro pozicionirano mjesto na statici. Rafale je u letačkom programu sudjelovao svaki dan, zanimljivim nastupom, a mene se najviše dojmila njegova brzina valjanja (roll rate). To bi trebalo da vještom i uvježbanom pilotu pomogne da u zračnoj borbi brzo promijeni smjer.

Francuski Dassault Aviation na statiku je doveo jedan od dva Rafalea koji su preletjeli Zagreb

Tajnoviti Francuzi, Rafale su na statici predstavili avion bez  broja koji označava eskadru, odnosno zrakoplovnu bazu iz koje je predstavljeni avion. No temeljem broja na vertikalnom stabilizatoru na repu i slova u preostaloj oznaci eskadrona, zaključio sam da se radi o aparatu Rafale C, registarskog broja 148 i eskadronske oznake 30-VA, koji je u paru s drugim aparatom iz baze BA 113 Mont-de-Marsan preletio Zagreb 25. studenog 2021. godine, u povodu dolaska francuskog predsjednika Macrona i potpisivanja ugovora o kupnji 12 Rafalea za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ), u standardu opreme F3-R. U letačkom programu je, pak, sudjelovao Rafale čiji je broj eskadre također bio prefarban, ali slovna oznaka eskadrona ukazuje da se vjerojatno radi o aparatu registracije 7-GZ iz francuske baze BA104 Al Dhafra u Emiratima (baza je u stvari od UAE, ali Francuzi imaju svoju oznaku za nju).

Obilazeći oko Rafalea na statici, primijetim da, za razliku od onda kad je nadlijetao Zagreb, ovaj avion sada na vertikalnom stabilizatoru ima moderniji detektor približavanja protivničke rakete nove generacije DDM-NG. Nisam dirao rukom, ali dva kućišta od infracrvenih i TV optičko-elektroničkih senzora OSF, na nosu ispred vjetrobranskog stakla, čini mi se da su u stvari spužva/pur-pjena i da zapravo ovaj avion te uređaje – nema. Da ih ima, mogao bi bez upotrebe radara pratiti toplinsku i/ili TV sliku objekta djelovanja u zraku ili na tlu te laserom mjeriti daljinu do cilja. Imajući to u vidu, ona medijima često ponavljana rečenica da će HRZ dobiti Rafale „identične kakve ima i ratno zrakoplovstvo Francuske“ gubi smisao. Jer ispada da ni svi francuski Rafalei nisu isto opremljeni. Budući da premijer Plenković očigledno tempira predizbornu kampanju s planiranim dolaskom prvih Rafalea u Hrvatsku, onda bi se trebalo postarati da budu opremljeni kako je i obećano (puni F3-R standard) da ne bi bilo velikih razočaranja (i posljedičnih izbornih iznenađenja).

Izbliza se vidi da optoelektronski uređaji na ovom Rafaleu nisu pravi. Kakve će dobiti HRZ?

Poslastica na nebu bio je nastup nekoliko akrogrupa. Talijanske „Frecce Tricolori“ sa školsko-borbenim mlažnjacima Aermacchi MB339PAN ovdje su čest gost, uz domaću akrogupu „Fursan El Emarati“ na gotovo identičnim MB339NAT. Na lovačkim avionima Su-35 bili su „Ruski vitezovi“ i Kinezi s akrogrupom „Ba Yi“ na lovcima J-10B i J-10C. Indijci su bili sa svojom akrogrupom „Sarang“ na helikoperima HAL Dhruv.

„Ruski vitezovi“ letjeli su na lovcima Su-35

Dvosjedni katarski F-15QA Ababil pokazao je da modernizirani F-15 leti bolje nego ikad

Pravo iznenađenje letačkog programa bio je dvosjedni F-15QA Ababil, posebna varijanta moderniziranog američkog lovca F-15EX Eagle II, za zračne snage Katara. Sada opremljen digitalnim upravljačkim sustavom fly-by-wire, F-15 u letu nikada nije bolje izgledao. Motori su mu u svim manevrima pružali dovoljnu rezervu snage, a kad je radio zvono – na trenutak mi se činilo kao da gledam Su-27. Rječnikom kompjutorskih igrica – činilo se kao da jedan dobro poznati avion sada u istoj igrici gledam s mnogo boljim frame rateom.

UAE, kao domaćini, svojim proizvođačima objedinjenim u grupu EDGE, prirodno, dali su najbolje središnje mjesto, kako u izložbenoj dvorani, tako i vani na statici. I više je nego dojmljivo koliko su uznapredovali u programima bespilotnih letjelica i dronova-kamikaza. Imaju ih od onih najmanjih pa do letjelica klase poznatog turskog Bayraktara. Uz svaku od borbenih letjelica bili su izloženi i paketi navođenog zrakoplovnog naoružanja zrak-zemlja domaće proizvodnje Al Tariq i Thunder P-32. Oni omogućuju da montiranjem na klasičnu avio-bombu ona postaje precizni projektil.

Emirati imaju više projekata bespilotnih letjelica u različitim klasama. Ovo je Jeniah

Geopolitika i tihe sankcije

Rusi su predstavili helikoptere ANSAT, Ka-32A11M, Mi-171A3 i Ka-52…

Posljedice međunarodnih gospodarskih sankcija za Rusiju mogle su se primijetiti u činjenici da je ruski prostor na statici bio na samome kraju (ili početku) pa je bio teško dostupan svakom tko nije baš tražio gdje se nalaze. Ruski adut bili su helikopteri (jurišni Ka-52 Aligator, koji na svojim leđima nosi veliki teret borbi u Ukrajini, sudjelovao je i u letačkom programu), ali i najnovija varijanta strateškog transportera Iljušin Il-76MD-90A. Sinkro par lovaca Su-35 iz sastava šestorke „Ruskih vitezova“ podsjetio je koji lovac najljepše leti na aeromitinzima.

Zanimljiva je bila situacija s izraelskim izlagačima. Renomirane tvtke IAI, Elbit i Rafael imali su, očigledno ranije zakupljen, izvrsno pozicioniran prostor u dvorani. Prvoga dana bili su vidljivi s gamom bespilotnih letjelica i pametnim naoružanjem, no vidno slabo posjećeni zbog očiglednog pada popularnosti uslijed velikog broja civilnih žrtava sukoba u Gazi. Suočeni s ovom situacijom, već drugog ili trećeg dana čini se da su se Izraelci potpuno povukli, jer su njihovi štandovi zjapili prazni, pa neupućeni promatrač nije mogao biti siguran da li gosti sajma bojkotiraju Izraelce ili Izrael bojkotira sajam.

Osim helikoptera, Rusi su predstavili i rakete za svoj lovac 5. generacije Su-57

Od vojnih posjetitelja iz regije, na izložbi Dubai Airshow 23 bio je ministar obrane Bosne i Hercegovine (kojeg je službeno primio i izvršni ministar obrane UAE), te zapovjednik Ratnog zrakoplovstva i PZO Vojske Srbije. Iz MORH-a ili HRZ-a nisam vidio nikog, iako jedan od pratećih događaja Dubai Airshowa bude i međunarodna konferencija zapovjednika zračnih snaga. Ipak, „hrvatski“ trenutak na izložbi doživio sam kad sam s članovima talijanskih „Frecce Tricolori“ spomenuo da poznajem neke od pilota „Krila Oluje“. Odmah su živnuli i prokomentirali kako vole doći u Zadar, vježbati ponekad s akrogrupom HRZ-a. Pilotski majstorluk svugdje se, izgleda, priznaje, čak i ako niste na licu mjesta.

Zrakoplovstvo Kopnene vojske UAE došlo je sa AH-64E Longbow Apache, najmodernijom inačicom ovog jurišnog helikoptera

Od egzotike, specijalne snage UAE imaju i naoružanu varijantu Air Tractora AT-802i

* gost autor/foto: Antonio PRLENDA, vojni komentator

NATO saveznici jačaju svoju političku i praktičnu podršku Ukrajini, koja se nastavlja braniti od ruske invazije. Na tisuće komada protutenkovskog oružja, stotine protuzračnih projektila i tisuće komada ručnog oružja, kao i zalihe streljiva, poslane su u Ukrajinu, priopćio je danas poslijepodne NATO savez. Saveznici su također osigurali milijune eura financijske i humanitarne pomoći, kao i medicinske potrepštine za pomoć ukrajinskim obrambenim snagama. Belgija, Kanada, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Latvija, Litva, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, UK i SAD već su poslale ili odobrile slanje značajnih količina vojne opreme za Ukrajinu, uključujući projektile Javelin. Albanija, Bugarska, Hrvatska, Danska, Mađarska, Island, Sjeverna Makedonija, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, UK i SAD ponudile su humanitarnu pomoć ili otvaranje svojih granica za prihvat ukrajinskih izbjeglica. Hrvatska, Poljska i Rumunjska već su započele s prihvatom izbjeglica iz Ukrajine. Italija je poslala hitnu financijsku pomoć ukrajinskoj Vladi, a Turska je produbila svoje veze s Ukrajinom dostavom humanitarne pomoći, napominje NATO.

„Pozdravljam napore država saveznica u podršci Ukrajini u obliku dodatne vojne opreme, financijske i humanitarne pomoći. Pravo na samoobranu proizlazi iz Povelje UN-a, i saveznici pomažu Ukrajini u ostvarivanju tog prava. To šalje jasnu poruku da NATO u potpunosti podržava ukrajinski suverenitet i teritorijalni integritet“,

izjavio je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

Zabrana zračna prometa za ruske avione – stanje danas popodne (Izvor: Flight Radar)

Jučer je EU napravila veliki pomak – predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je da je postignut dogovor o uklanjaju pojedinih ruskih banaka iz globalnog sustava za plaćanje SWIFT, kao i o zamrzavanju sredstava Ruske središnje banke, čije se rezerve procjenjuju na oko 530 milijardi eura. Zemlje članice EU podržale su i limitiranje davanja tzv. „zlatnih putovnica“, koje su bogatim Rusima povezanima s ruskim vlastima omogućavale lagano stjecanje državljanstva na EU-području i tako olakšavale njihovo poslovanje na euro-atlantskim tržištima. Danas je predsjednica Komisija najavila i korak dalje – osim daljnjih sankcija Rusiji i Bjelorusiji, zatvorit će se cjelokupni zračni prostor za ruske avio-kompanije, a predložit će se i ograničenja za sve zrakoplove u vlasništvu ili pod kontrolom ruskih tvrtki ili pojedinaca, uključujući tu i privatne avione ruskih oligarha. „Europska unija će onemogućiti državni medijima Russia Today i Sputnik, kao i njihovim regionalnim podružnicama, širenje laži kako bi se opravdao Putinov rat, te se trenutno razvijaju mehanizmi za zabranu širenja njihovih toksičnih i štetnih dezinformacija u Europi“, najavila je von der Leyen danas poslijepodne. Poseban paket sankcija priprema se za Bjelorusiju, kako bi se spriječio njen izvoz određenih vrsta roba u EU. Unija će nastaviti pomagati Ukrajini, te će se kroz „Instrument za mirovnu pomoć“ izdvojit određena financijska sredstva za  kupovinu vojne opreme kao pomoć toj napadnutoj zemlji.

Zgrada Vlade RH u subotu je bila osvijeljena u boji ukrajinske zastave (Photo: Vlada RH)

Dok se sada već treći dan zemlje članice Europske unije solidariziraju s Ukrajinom, održavaju hitne sjednice Vlade i šalju materijalnu pomoć, hrvatska Vlada od svoje zadnje sjednice, održane u četvrtak 24. veljače, šuti. Vlada RH u četvrtak je Ukrajini namijenila paket vrijedan nešto više od 9 milijuna kuna, od čega je većina medicinskog materijala i opreme za vatrogasce i civilnu zaštitu, dok je od elementarnih potrepština za obranu izdvojila 50 čizama i 50 zaštitnih kaciga. To je manje nego je 2013. Vlada RH pripremila za Mali, kojem je tada poslala 50 pištolja TT, 1.000 pušaka, 50 minobacača i 10.000 mina za dotične. Hrvatska je proteklih dana uredno održavala zračni promet s Ruskom Federacijom (linije za Moskvu i Sankt Peterburg), dok o SWIFTU nije bilo ni govora.

Prve ukrajinske izbjeglice stigle u Hrvatsku (Photo: Crveni križ)

Jučer je premijer Andrej Plenković praćen dijelom ministara održao radne sastanke s predstavnicima Civilne zaštite i Crvenog križa zbog podizanja stupnja pripravnosti vezano za prihvat izbjeglica iz Ukrajine. Prve izbjeglice već su, naime, pristigle u Hrvatsku – kako je jučer rekao ministar unutarnjih poslova, radi se o njih 10-ak, žena i djece, koji su za sada smješteni privatno, dok se danas taj broj popeo na 63. Trenutno je u osnivanju posebna međuresorna radna skupina za izbjeglice i prognanike iz Ukrajine, a premijer Plenković najavio je uspostavu 3 prihvatna centra – u Varaždinu, Osijeku i Zagrebu (motel „Plitvice“). Pojedini vlasnici smještajnih kapaciteta na Jadranu već su zaustavili „bookiranje“ svojih apartmana za ruske građane i ponudili ih kao smještaj ukrajinskim izbjeglicama.

Danas je cijela Vlada imala radne sastanke, a popodne je premijer Plenković najavio da će se i Hrvatska pridružiti mjerama EU protiv Rusije i za pomoć Ukrajini. Na sutrašnjoj sjednici Vlade, zakazanoj za točno u podne, donijet će se paket mjera, rekao je premijer Plenković, koje uključuju isključenje ruskih banaka iz SWIFT-a (o čemu bi se večeras trebala donijeti i formalna odluka na razini EU) te zatvaranje zračnog prometa za ruske zrakoplovne kompanije. U Ukrajini se još uvijek nalazi između 35 i 50 hrvatskih građana, koji su u kontaktu s veleposlanicom RH Anicom Đamić, a Hrvati koji su u Ukrajini radili u misiji EU ili su vraćeni u RH ili su u procesu evakuacije. Osim za prihvat ukrajinskih izbjeglica, čiji je ukupan broj danas premašio 380 tisuća, hrvatski krizni tim pripremit će i mjere vezane za opskrbu plinom, posebice kako ne bi bila ugrožena opskrba plinom za kućanstva.

„Naša politika prema Ukrajini je uvijek bila politika dobrih, kvalitetnih, prijateljskih odnosa i poštivanje njezinih cjelovitosti. Iskustvo koje je RH imala u mirnoj integraciji je važno i boljeg modela od toga nije bilo. Političke poruke koje su rekle pojedine države, mi ih razumijemo, ali mi moramo prije svega mudro i konkretno donositi naše odluke i pomagati Ukrajini u tom kasnijem europskom procesu. Ne može doći do nekih grupnih odluka, to nije realno. To su političke odluke”,

izjavio je premijer Plenković, a na izričito pitanje hoće li Hrvatska Ukrajini poslati i štogod oružja – osim zaštitne opreme – odgovorio je:

“Radimo i na tom segmentu. Ministarstvo obrane je pripremilo jedan prijedlog oko kojeg mislim da ćemo se usuglasiti tijekom večeri i sutrašnjega dana. Ujedno ćemo o tome obavijestiti i predsjednika Republike”.

No ta vojna pomoć vjerojatno neće biti nešto posebno velika, budući da i hrvatskim Oružanim snagama nedostaje sve ono što kritično manjka i ukrajinskoj vojsci, zbog čega ne čudi ni da premijer nije htio govoriti o detaljima, najavljujući tek da će se sve saznati sutra.

Početak ovoga tjedna – ponedjeljak i utorak, 15. i 16. studeni – bio je u Bruxellesu rezerviran za sastanke ministara obrane i vanjskih poslova zemalja Europske unije. Na stolu je bilo nekoliko tema, između ostalog i prvi nacrt Strateškog kompasa te inicijative za unapređenje vojne pokretljivosti, ali i novo proširenje PESCO-projekata. U tzv. 4. valu, postojećih 46 projekata prošireno je s još 14 novih projekata. Novih 14 projekata pokrenutih u 4. valu pokrivaju 5 vojnih domena: kopno (2 projekta), more/pomorstvo (2 projekta), zrak/zrakoplovstvo (čak 6 projekata), cyber/C4ISR (2 projekta), te svemir (2 projekta). Među ovim zrakoplovnim projektima je i project nazvan „AIR POWER“, u kojem po jučer iskazanim obvezama sudjeluje i Hrvatska. Radi se o projektu kojeg je nositeljica Francuska, a zemlje-sudionice već spomenuta Hrvatska te Grčka. Ministar obrane Mario Banožić kratko je o tome rekao:

„Francuska time postaje naš iznimno značajan partner, kao što je bila i do sada. Zemlja su članica NATO-a, mediteranska zemlja, nuklearna sila za nas izuzetno važna, vjerujem da će kao i Grčka koja ima također višenamjenske borbene avione Rafale u budućnosti imati itekako težište u razvoju zračnih snaga. Mislim da je ovo prilika da se još jače povežemo“.

U opisu projekta na stranicama Europske vanjskoposlovne službe stoji:

„Cilj ovog projekta je povećavanje sposobnosti zračne premoći oružanih snaga država članica EU. Projekt ‘Air Power’ smjera ustanoviti koje će to tehnološke komponente biti potrebne za buduće sustave postizanja zračne premoći, i identificirati podsustave koji će biti integrirani tijekom unapređenja postojećih i koncepcionaliziranja budućih platformi posvećenih borbenim djelovanjima iz zraka i u zraku“.

Kako se vidi iz popisa država koje sudjeluju u projektu „AIR POWER“, to je projekt samo za dečke s avionima Dassault Rafale, pri čemu Hrvatsku još očekuje potpis ugovora o kupovini ovih francuskih lovaca. Sastanak u Bruxellesu francuska ministrica obrane Florence Parly i grčki ministar obrane Nikolaos Panagiotopoulos iskoristili su i za održavanje bilateralno francusko-grčkog sastanka na kojem se razgovarali o temama iz područja obrambene suradnje temeljem Sporazuma o strateškom partnerstvu između te dvije zemlje, kao i o programima naoružanja. Ostalo je nepoznato je li i hrvatski ministar obrane imao ikakvih sličnih sastanaka s ondje prisutnim predstavnicima države koja sada „postaje naš iznimno značajan partner, kao što je bila i do sada“.

Na jučerašnjem EU-sastanku usvojena su 3 dokumenta važna za jačanje obrambene suradnje u PESCO-okviru. Jedan od ta 3 dokumenta odnosi se upravo na novi paket od 14 projekata, u kojima sudjeluje ukupno 20 članica EU. Ti su projekti u skladu s prošlogodišnjim PESCO Strateškim pregledom, kao i s dogovorenim Prioritetima razvoja sposobnosti EU, te prioritetima NATO-a. Od ukupno 46 projekata iz prva tri vala očekuje se da će tek njih 24 do 26 postići inicijalnu operativnu sposobnost oko 2025. godine, kada se očekuje i pokretanje nove PESCO faze.

Drugi dokument odnosi se na „Preporuku o preciznijim ciljevima PESCO-a“. Opet u svjetlu PESCO Strateškog pregleda 2020., ovaj dokument utvrđuje preciznije ciljeve na temelju iskstva stečenog u prvoj, početnoj fazi, kako bi se zemljama sudionicama projekata pomoglo da postignu konkretne rezultate i da se olakša provedba obveza zadanih do kraja 2025. godine.

Treći dokument je „Preporuka o napretku“ – on ističe pozitivne trendove i poboljšanja, posebno u pogledu izdvajanja za obranu, te vezano za korištenje alata te procesa za planiranje i razvoj sposobnosti Europske unije. U Preporuci se naglašavaju i područja u koja treba uložiti dodatni napor, posebno kada je u pitanju jačanje osoblja te opremanje u operacijama i misijama u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike (CSDP).

Prije točno mjesec dana NATO je objavio vijest naslovljenu „Deset saveznica započinje novo razdoblje u obuci pilota“. Riječ je o nastavku rada na uspostavi multifunkcionalnog NATO zrakoplovnog obučnog središta u Europi (NATO Flight Training Europe – NFTE). Prije mjesec dana, NATO saveznice su se dogovorile pojačati obuku svojih pilota korištenjem novih tehnologija poput virtualne stvarnosti, ali su se također usuglasile i oko postupne uspostave mreže europskih centara za obuku pilota borbenih zrakoplova, helikoptera i dronova. Takva vrsta europskih kampusa zemljama-saveznicama trebala bi omogućiti pristup širokom spektru mogućnosti za osposobljavanje, što je više od onoga što većina saveznica može provoditi neovisno. Krajnji cilj ovog NATO-projekta je standardizacija određenih obučnih postupaka, povećanje interoperabilnosti i smanjenje troškova obuke pilota.

Potpisivanje Pisma namjere u lipnju 2020. (Photo: NATO)

Kako smo već ranije pisali, NFTE inicijativu pokrenulo je 2020. godine 11 europskih članica NATO saveza. U lipnju prošle godine „Pismo namjere za uspostavu multinacionalnog NATO zrakoplovnog obučnog središta u Europi“ potpisale su Hrvatska, Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Turska. Pismo namjere je ispred Hrvatske potpisao tadašnji obnašatelj dužnosti ministra obrane Tomislav Ivić, koji je prilikom potpisivanja izjavio: „Ovaj model multinacionalne suradnje će biti od iznimne važnosti za mnoge europske članice NATO-a, pa tako i za Republiku Hrvatsku, koje će na ovaj način povećati kapacitete obuke svojih pilota“. U veljači ove godine, na margini NATO sastanka ministara obrane, potpisan je i amandman na Pismo namjere, kojim se NFTE-inicijativi priključila i Belgija. Amandman je u ime Hrvatske potpisao ministar obrane Mario Banožić.

A što je bilo dalje?

No prije mjesec dana Hrvatska je misteriozno nestala iz spominjanja zemalja unutar NFTE, kao i iz najnovijeg dogovora o formiranju mreže europskih centara za obuku. Nažalost, pokazalo se da je Hrvatska iskočila iz ove inicijative, što nam je na izričit upit potvrdilo i Ministarstvo obrane:

„Možemo Vas izvijestiti kako je nakon detaljne analize donesena odluka o odustajanju Hrvatske o sudjelovanju u NATO-ovoj multinacionalnoj inicijativi za uspostavu zrakoplovnog obučnog središta u Europi (NFTE). Glavni razlog odustajanja je promjena okolnosti u odnosu kada je Ministarstvo obrane potpisalo ‘Pismo namjere’. U početnoj fazi nisu bili definirani zahtjevi, već su se konkretne aktivnosti i angažmani očekivali nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju.

Napominjemo kako Pismo namjere nije bilo obvezujuće niti je uzrokovalo ikakve financijske obveze, te je potpisano kao svojevrsna ‘ulaznica’ za zajedničke razgovore o razvoju inicijative“.

Tijekom dogovora o načinu funkcioniranja i financiranja pokazalo se, naime, da je to za Hrvatsku ipak preveliki zalogaj.

„Ističemo kako je u okviru NFTE inicijative, prema ocjeni struke, predložen model financiranja koji nije prihvatljiv za Republiku Hrvatsku. Kreditni mehanizam NFTE inicijative podrazumijeva razmjenu sposobnosti po mogućnostima bez direktne novčane naplate, pri čemu svaka država potpisnica nudi svoje sposobnosti ostalim državama članicama, a pri tome zauzvrat traži protuvrijednost sposobnosti s kojom ne raspolaže, pri čemu se poravnanje troškova vodi u dvogodišnjem period“,

stoji u odgovoru Ministarstva obrane. Hrvatska, dakle, ne raspolaže sposobnostima kojima bi poravnala troškove obuke pripadnika HRZ-a te bi, prema tome, trebala novčano platiti punu cijenu željenih sposobnosti, što je očito bilo procijenjeno kao neisplativo.

Ministarstvo obrane pritom napominje kako je do odluke o odustajanju od članstva u NFTE-inicijativi došlo prije donošenja odluke o izboru VBA, odnosno prije odluke o izboru francuskog Rafalea kao novog borbenog aviona HRZ-a. Sudjelovanje u inicijativi nije obvezujuće i svaka država članica NATO-a može samostalno donijeti odluku o sudjelovanju u istoj, poručuju iz MORH-a, a „odustajanjem u NFTE inicijativi nije nanesena šteta ni MORH-u niti Republici Hrvatskoj“.

Jučer je po završetku dvodnevnog sastanka NATO ministara obrane (održan virtualno 17. i 18. lipnja) 11 europskih članica Saveza potpisalo Pismo namjere za uspostavu multinacionalnog NATO zrakoplovnog obučnog središta u Europi (NATO Flight Training Europe – NFTE). Pismo namjere potpisale su Hrvatska, Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Crna Gore, Sjeverna Makedonija, Portugal, Rumunjska, Španjolska i Turska. NFTE inicijativa trebala bi omogućiti obuku pilota borbenih aviona, helikoptera, ali i bezposadnih zračnih sustava u posebnim središtima za obuku pilota navedenih platformi. Do ideje za uspostavu ovakvog obučnog centra došlo se temeljem iskustava nekoliko manjih europskih država saveznica, koje godišnje imaju određene potrebe u obuci pilota u mjeri koja ne opravdava uspostavljanje ili nastavak nacionalnih centara za letenje. Na taj način bi se smanjili financijski izdaci, a 11 članica NATO-a mogle bi jednostavnije dijeliti postojeća iskustva i znanja.

Prema ovom Pismu namjere, 11 država saveznica istražit će mogućnosti za uspostavu europske mreže obučnih centara zrakoplovnih posada, pritom koristeći što je moguće više postojeće obučne kapacitete. Lokacije će biti odabrane temeljem raspoložive infrastrukture i zemljopisnih preduvjeta, ali i interesa zrakoplovne industrije koja će nužno biti uključena u ovu vrstu specijalizirane obuke. Ministarstvo obrane RH pritom napominje da „Pismo namjere nije obvezujući dokument niti u jednom aspektu, te njegove potpisnice samostalno odlučuju o implementaciji svojih interesa u okviru NFTE inicijative“.

„Ova multinacionalna suradnja povećat će europske obučne kapacitete i omogućiti zrakoplovnim posadama da se obučavaju bliže svojoj kući. Kao takva, ona će biti izvrstan primjer transatlantske podjele tereta“, rekao je prilikom potpisivanja Pisma namjere zamjenik glavnog tajnika NATO-a, general Mircea Geoană. Pismo je u ime Ministarstva obrane Republike Hrvatske potpisao Tomislav Ivić, državni tajnik u MORH-u te obnašatelj dužnosti ministra obrane, Pritom je on naglasio važnost udruživanja snaga za obuku pilota obuke: „Ovaj model multinacionalne suradnje će biti od iznimne važnosti za mnoge europske članice NATO-a, pa tako i za Republiku Hrvatsku, koje će na ovaj način povećati kapacitete obuke svojih pilota“, istaknuo je državni tajnik Ivić.

*Photo: NATO, MORH/J.Kopi