Nakon višemjesečnog čekanja i iščekivanja, Zoran Piličić, pomoćnik ministra obrane za ljudske resurse, premostio je i posljednju stepenicu u promjeni posla. Od 1. rujna ove godine Piličić prelazi u diplomaciju kao generalni konzul RH u BiH, sa sjedištem u Banja Luci. Odluku o ovom postavljenju donijela je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović još 18. srpnja, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade Andreja Plenkovića od 16. srpnja, i uz objavu u Narodnim novinama od 31. srpnja (NN 72/2019).

Prema toj odluci, Zoran Piličić će kao generalni hrvatski konzul sa sjedištem u Banja Luci imati konzularne ovlasti i u općinama Bihać, Kozarska Dubica, Gradiška, Krupa, Brod, Novi Grad, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin, Čelinac, Derventa, Doboj, Ključ, Kotor Varoš, Laktaši (inače rodno mjesto Milorada Dodika), Mrkonjić Grad, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Kneževo, Srbac, Šipovo, Teslić i Velika Kladuša. Dosadašnji konzul u glavnom gradu Republike Srpske, Zlatko Kramarić, tu dužnost obavlja do kraja kolovoza, nakon čega prelazi na novu diplomatsku destinaciju – kao veleposlanik RH u Albaniju.

Iako nema diplomatskog iskustva, Zoran Piličić rođen je upravo u Banja Luci (1962. godine), pa u tome možda i leži tajna njegovog povratka u taj grad. Odlaskom iz Ministarstva obrane u diplomaciju, pomoćnik ministra obrane za ljudske resurse Zoran Piličić pridružuje se još dvojici svojih kolega, koji su Krešimirov trg zamijenili za Zrinjevac – bivši ministar obrane Josip Buljević završio je kao veleposlanik RH u Finskoj, a bivši načelnik GS OS RH general Drago Lovrić kao hrvatski veleposlanik u Kataru.

Vlada RH je od 6. kolovoza na kolektivnom godišnjem odmoru, pa nije stigla razriješiti u javnosti prilično nevidljivog Piličića s dužnosti pomoćnika ministra, ali će to nesumnjivo napraviti odmah po završetku dvotjednog odmora. Tada će najvjerojatnije imenovati i njegovog nasljednika – već neko vrijeme neslužbeno se govori da će novi pomoćnik ministra obrane za ljudske resurse biti brigadir Anto Zelić, bivši vojni izaslanik u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske. Naravno, sve je to samo uvod u izbornu 2020. godinu, čiju će prvu polovicu obilježiti i izbor novog načelnika Glavnog stožera OS RH.

Tri godine nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić obećao tadašnjem obrambeno-vojnom vrhu Kotromanoviću i Lovriću da će učiniti sve što treba za konačnu uspostavu Vojnog muzeja, eto opet lokalnome kabadahiji vilajeta zagrebačkoga poslanstva Ministarstva obrane, na čelu s pomoćnikom ministra Zoranom Piličićem, navodno na „ozbiljan sastanak“. Tema je, da čovjek ne povjeruje, „idejni plan Hrvatskog vojnog muzeja u Zagrebu, u kojem bi se povijest hrvatskih vojnika i njihova vojnog djelovanja kroz stoljeća, s osobitim naglaskom na Domovinski rat, prikazivala audiovizualno.“

Kako piše na službenoj web-stranici grada Zagreba: „Predsjednica Uprave Zagrebačkog holdinga Ana Stojić Deban je objasnila da je ovaj inicijalni susret s delegacijom Ministarstva poslužio za razmjenu ideja, razmatranje mogućih lokacija budućeg Muzeja te definiranje rokova.

Nismo odredili lokaciju, prijedlog Ministarstva je da se muzej smjesti na Zagrebačkome velesajmu, što ćemo u narednim tjednima razmotriti i ustanoviti jesu li uvjeti na Velesajmu adekvatni potrebama budućeg Muzeja. Nakon toga ćemo, bude li potrebno, sugerirati i alternativne lokacije,

rekla je Stojić Deban.“

I sve je tu baš kao nekad! Na sastanku je bio, baš kao i ljeta gospodnjega 2014., i Miodrag Demo, voditelj Odjela za branitelje, koji je „pozdravio ovu ideju i pohvalio inicijativu Ministarstva obrane“ da se krene u realizaciju ovog projekta. „Školarci i učenici, od osnovne škole pa nadalje, trenutno nemaju priliku više saznati o vojnoj povijesti, povijesti Domovinskog rata niti o putovima hrvatskih vojnika kroz stoljeća. Izgradnjom Vojnog muzeja će se to promijeniti“, rekao je Demo dodavši da su Grad, Gradski ured za branitelje i Zagrebački holding spremni surađivati u njegovu planiranju i realiziranju, te je izrazio nadu kako će se vrata budućeg Muzeja otvoriti prije isteka mandata aktualne Vlade.

Što je rekao Milan Bandić, iz priopćenja nije vidljivo, ali je sasvim sigurno da se nije prisjetio svih svojih obećanja bivšem ministru obrane Anti Kotromanoviću, nabacivanja lokacijama, te obećanja o udjelu Grada kao suosnivaču Vojnoga muzeja. A svašta je te 2014. obećao Ministarstvu obrane – lokaciju za Vojni muzej, središnji spomenik braniteljima, uređenje vojnog groblja, te uređenje parka i garaže na Krešimirovom trgu. Od svega toga, ispunjeno je tek obećanje o bazičnome uređenju parka ispred glavnog ulaza u MORH. Bandić danas sasvim sigurno nije ništa rekao ni o svom izbjegavanju javljanja na telefonske brojeve Ministarstva obrane, kao i bijesnim pismima tadašnjeg ministra obrane. Pa sada, tri mjeseca prije lokalnih izbora, novu postavu Ministarstva obrane zavarava istim pričama i obećanjima.

Ulaz u nekadašnje prostorije Ministarstva obrane u Vlaškoj 87

Pred Kotromanovićem, Lovrićem i Josipovićem Bandić se nabacivao raznim lokacijama – od Velesajma do bivše tvornice Gredelj i urušenog Paromlina. No lokacije su jedna po jedna otpadale, a onda je cijela priča, što se Bandića tiče, stavljena na „ignore“. Zanimljivo, isti  je model ponašanja zagrebački gradonačelnik bio primijenio i na jednu drugu, nekada vojnu lokaciju. Radi se o zgradi bivše vojne bolnice u Vlaškoj 87, iz koje je MORH iselio prije točno 10 godina, Vlada ju je potom predala Gradu Zagrebu, a da ona ni do dana danšnjega nije stavljena u funkciju. Štoviše, Bandić je prošle godine u planove utrpao i rekonstrukciju i popravak ulične zgrade, kako bi u nju za početak smjestio privatnu glazbenu školu. Radovi su trebali završiti upravo početkom ove godine, ali ne samo da nisu završili, nego nisu ni otpočeli. Jedina promjena na toj povijesnoj zgradi je pucanje uličnoga žlijeba, zbog čega se slijeva kiša niz fasadu, stvarajući ogromne crne vodene mrlje, nedaleko od ploče kojom se podsjeća da je svojevremeno u toj zgradi vojni rok služio mađarski pjesnik Sándor Petöfi.

S obzirom na dosadašnje iskustvo Ministarstva obrane sa zagrebačkim gradonačelnikom po pitanju Vojnog muzeja, pomalo tragikomično zvuče riječi pomoćnika ministra obrane Zorana Piličića izrečene pred gradskom delegacijom – kako od 1993. godine, kada je začeta ideja o vojnom muzeju, „nije bilo pomaka niti političke volje da se ona realizira“.

„U ovoj inicijalnoj fazi, naišli smo na potporu Grada i na profesionalce koji su spremni pomoći u realizaciji ovog projekta“,

rekao je ili neupućeni ili naivni Piličić.

U nedostatku prostora, Vojni muzej svoje eksponate izlaže tek prigodno

Jedino što se u međuvremenu promijenilo je status Vojnoga muzeja. Pri nedavnoj promjeni unutarnjeg ustroja MORH-a, Vojni je muzej izdvojen iz sastava Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo, čiji je dio bio dugi niz godina. To bi trebao biti još jedan korak do konačnog izdvajanja Muzeja iz sastava MORH-a, i njegovog oformljavanja kao nove samostalne muzejske institucije. No taj je postupak dug i spor – bivše čelništvo Ministarstva obrane nije željelo pristati na izdvajanje Vojnog muzeja sve dok mu se ne nađe lokacija i osigura proračun, a to se pokazalo gotovo kao nemoguća misija. Vrijedni djelatnici Vojnog muzeja cijelo ovo vrijeme prikupljaju građu za, kako se nadaju, uskoro formiranje i udomljavanje Muzeja, dok MORH i Oružane snage istovremeno svako malo sele tu istu građu s jedne lokacije na drugu, nanoseći budućim eksponatima postupno sve veće štete pri takvim seobama.

U svijetu zaista ima divnih vojnih muzeja, koji nisu tek novi čin glorifikacije i popularizacije militariziranog društva, već povijesni prikaz nacionalne baštine. Postojeći fundus Vojnoga muzeja MORH-a sasvim je sigurno upravo na tome tragu, no sa svim predizbornim obećanjima aktualnog zagrebačkog gradonačelnika – sasvim je sigurno da ga građani neće tako skoro moći vidjeti u punome sjaju. Zato bi Ministarstvu obrane bilo puno pametnije u dogovoru s Marićevim Ministarstvom za državnu imovinu pronaći odgovarajuću državnu lokaciju, za početak je urediti barem u osnovnim crtama i konačno otvoriti Vojni muzej. Jer kao što smo do sada već nebrojeno puta imali priliku vidjeti, od Bandićevih obećanja ostvare se jedino ona koja se odnose na gradske fontane.

Mjesec dana nakon što je u Saboru potvrđena Vlada Tihomira Oreškovića, dio ministarstava je na današnjoj zatvorenoj sjednici Vlade dobio i svoje  pomoćnike, no unatoč tome – Vlada još nije u potpunosti ekipirana. To se prije svega odnosi na činjenicu da već tri tjedna nema ministra branitelja, a sudeći po napisima – možda više neće biti ni Ministarstva branitelja, ali još uvijek nema ni većine zamjenika ministara, pa ni nekih pomoćnika.

U neekipirana ministarstva još se uvijek ubraja i Ministarstvo obrane. Unatoč nekim napisima, Vlada danas nije izabrala zamjenika ministra obrane, ali je razriješila dvoje dosadašnjih pomoćnika, i imenovala 3 nova. Razriješeni su dosadašnji pomoćnici – Zoran Drča za obrambenu suradnju i Snježana Vukelić za kadrove, a imenovani su: Nikola Brzica, Zoran Piličić i Zdravko Jakop. Zanimljivo je da su sva trojica bivše djelatne vojne osobe, dok su Brzica i Piličić članovi HDZ-ovog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove, te predsjedničinog Vijeća za domovinsku sigurnost. Koliko je poznato, Brzica će preuzeti resor obrambene politike, dok su Jakopa dopali materijalni, a Piličića kadrovski resursi sustava obrane. Naime, dosadašnjeg pomoćnika za materijalne resurse Viktora Koprivnjaka na njegov vlastiti zahtjev razriješila je još bivša Vlada. Od starih pomoćnika, na tom je položaju ostala još samo Đurđa Hunjet, pomoćnica ministra za financije. Pogleda li se raspodjela ključnih pozicija u MORH-u, može se zaključiti da je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović preko trojca Buljević-Brzica-Piličić preuzela Ministarstvo obrane.

Nikola Brzica slovio je kao jedan od trojice kandidata za ministra obrane, magistar sigurnosti, bivši je kadet s West Pointa, s dvostrukim stažem u misiji ISAF u Afganistanu, OS RH je napustio 2010. godine. U reportaži o nekadašnjim diplomcima s West Pointa, objavljenoj 2004. godini u Slobodnoj Dalmaciji, Brzica se spominje kao „elita naših Oružanih snaga“, koji je „diplomirao 2002. kao jedan od samo desetorice kadeta koji su uspjeli završiti dva civilna smjera, diplomiravši među 5% najboljih“. Unatoč ustaljenoj praksi, Brzici se po povratku iz SAD-a nije automatski priznala temeljne časnička obuka, već ju je najprije morao završiti u Hrvatskoj, kako bi tek onda dobio prvi časnički čin, što je kod njega, navodno, izazvalo prilično razočarenje, baš kao i izjava jednog od njegovih tadašnjih zapovjednika o tome da „West Point ne stvara nadljude“. Svojim posljednjim medijskim istupima, Brzica je stekao priličnu naklonost javnosti kao „mlad, umjeren i stručan“, no imidž mu je pomalo poljuljan izjavama o mogućoj smjeni šefa SOA-e, koje je davao ispred HDZ.

Zoran Piličić umirovljeni je brigadir OS RH, koji je u sustavu bio do 2011. godine. Na mjesto pomoćnika ministra obrane dolazi kao predsjednik Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine. Tijekom vojne karijere, sudjelovao je u Domovinskom ratu i misiji ISAF u Afganistanu, bio je vojni izaslanik u susjednoj Sloveniji, te načelnik Odjela izobrazbe u MORH-u. U javnosti je također primijećen kao član HDZ-ovog Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove, no s tog se položaja do sada nije uspio probiti u prvi plan.

Zdravko Jakop brigadni je general, i u MORH se vraća s pozicije zamjenika direktora Centra za sigurnosnu suradnju RACVIAC. U HV je tijekom karijere obnašao niz dužnosti – od načelnika stožera 7. gardijske brigade za vrijeme Domovinskog rata do zapovjednika Zapovjedništva za obuku nakon rata. Na Fakultetu političkih znanosti magistrirao je na temu međunarodne vojne suradnje, a u brigadnog generala promaknut je 2009. godine. Krajem te iste 2009. general Jakop okušao se i na čelu velikogoričkog ZTC-a, da bi od kraja 2013. kratko bio i na čelu Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu. Oba se ta mjesta moglo gledati u kontekstu članka 14. stavka 2 Zakona o službi u OS RH (“Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku na temelju posebnog odobrenja ministra obrane može biti dopušten rad kod druge pravne osobe ako to nije u suprotnosti s interesima službe, odnosno biti članom upravnog odnosno, nadzornog odbora trgovačkog društva ako se radi o trgovačkim društvima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku“) – što je potpuno različito od dužnosničkoga mjesta o kojem je sada riječ. Pri tome, otvoreno je pitanje da li je Jakop imenovan na pomoćničko mjesto direktno s pozicije djelatne vojne osobe, ili je izašao iz sustava (umirovljen?) netom prije današnjeg postavljenja. Načelno gledano, i jedno i drugo bi bio primjer upitne političke prakse, koja bi se u prvospomenutom slučaju i neposredno suprotstavljala načelnoj civilnoj prirodi Ministarstva obrane, kao jednoj od osnovnih postavki društvenog sustava šire civilne kontrole nad oružanim snagama u Hrvatskoj.

Unatoč medijski napisima, Vlada nije imenovala zamjenika ministra obrane, za što je, navodno, kandidiran Tomislav Ivić, u prošlom sazivu Sabora predsjednik Odbora za obranu, te prije toga i ministar branitelja u Vladi Jadranke Kosor. Njegovim imenovanjem, na čelu Ministarstva obrane bile bi osobe koje se do sada obranom nisu istinski bavile (Buljević i Ivić), a prema dosadašnjem iskustvu – očito je da ih taj resor nikada nije ni zanimao. Ivić se, naime, pokazao kao prilično loš i vrlo pasivan predsjednik Odbora za obranu, koji nije shvaćao ulogu odbora u aktivnom parlamentarnom nadzoru Ministarstva obrane i Oružanih snaga, a sjednice je rijetko sazivao i često ih požurivao jer je „vrijeme za ručak“ ili za neki drugi odbor. Uz to, ne govori ni strane jezike, a tek je u posljednjoj godini mandata počeo odlaziti na stručne skupove u inozemstvo. Ivićevo imenovanje u MORH moglo se u takvim okolnostima eventualno gledati u kontekstu spajanja Ministarstva obrane s Ministarstvom branitelja, koje bi bila prilična katastrofa za sam MORH. No, kao što smo rekli, usprkos nagađanjima medija Ivićevo postavljenje za zamjenika ministra danas se nije dogodilo.

Protiv takvog spajanja braniteljskog te obrambenog resora danas se izjasnio i ministar obrane Josip Buljević. Uz to da se “niti jedan ozbiljan razgovor u tom smjeru nije vodio“, mogli smo čuti još i jasan stav da:

“MORH se bavi sasvim drugim pitanjima, a Ministarstvo branitelja drugim. Ministarstvo branitelja formira ukupnu politiku prema Domovinskom ratu i bavi se pravima i potrebama branitelja. Ministarstvo obrane se bavi… kao što sam rekao… To nije Ministarstvo vojske, to je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, i bavi se sigurnošću. To su dvije potpuno odvojene stvari. Mislim da njihovo spajanje ne bi bilo u redu“.