Sporazum prema kojem hrvatsko nebo štite i nadziru borbeni avioni susjedne Italije i Mađarske potpisan je prošli mjesec, objavio je večeras Dnevnik Nove TV. Sporazum je u ime Hrvatskog ratnog zrakoplovstva potpisao njegov zapovjednik, general  Michael Križanec, no MORH do danas o tome nije objavio ni slovo.

“Sve ono što dan danas radimo sa svojim lovcima i svojim operativnim središtem, nastavit će se i dalje. Samo neće polijetati hrvatski borbeni avioni na uzbunu koja bude od strane NATO-a, nego će to raditi susjedne zemlje članice sa svojim avionima”,

rekao je za Novu TV brigadir i zamjenik zapovjednika HRZ-a Željko Ninić, dodavši kako još neke detalje treba dogovoriti i ispolirati:

“Pri kraju smo pregovora i dogovora, treba promijenit dosta regulative na razini susjednih zemalja, Hrvatske i NATO-a. Sve to ide paralelno i ja bih rekao da smo blizu početka primjene sporazuma. Sve bi trebalo biti dogovoreno do kraja godine”.

Brigadir Željko Ninić, zamjenik zpovjednika HRZ-a (Photo: Dnevnik.hr)

Prema sporazumu, mađarski borbeni avioni JAS 39 Gripen preuzet će sjeverni i kontinentalni dio Hrvatske, dok će talijanski Eurofighteri dežurati na Jadranu. Sličan sporazum o nadzoru zračnog prostora ima i Slovenija – od 2007. s Talijanima, a od 2013. i s Mađarima. No umjesto teritorijalne podjele, Slovenija je sa svojim susjedima dogovorima vremenska razdoblja kada “air-policing” rade jedni, a kada drugi.

Baš kao i u Sloveniji, susjedi nam ovu uslugu neće naplaćivati, kaže brigadir Ninić:

“Zemlje koje će dati uslugu ne traže zauzvrat nikakve financijske naknade od zemlje primateljice. To su isti lovci koji čuvaju Mađarsku i Italiju, samo će im područje odgovornosti biti malo prošireno i ne iziskuje nikakve dodatne troškove. To je praksa i drugih europskih zemalja, koje su u sličnoj situaciji kao Hrvatska”.

Air-policing na Baltiku – talijanski Eurofighter i ruski MiG-31 (Photo: NATO)

Da je tako nešto ne samo moguće, nego i izgledno, portal Obris.org najavio je još prije 5 godina. U srpnju 2019. hrvatska je Vlada usvojila “Nacrt konačnog prijedloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Mađarske o suradnji u području vojnog zrakoplovstva i protuzračnih aktivnosti“, kojeg su Mađari opisali kao “sporazum između Vlada o nadzoru zračnog prostora“, što je protumačeno kao express-rješenje nakon što je nekoliko mjeseci ranije propao posao kupovine borbenih aviona iz Izraela. I dok  je portal Obris.org ustvrdio da upravo taj i takav sporazum otvara prostor na mađarski air-policing nad Hrvatskom, visoki časnici HRZ-a tvrdili su da se to nikada neće dogoditi. Okolnosti su ih demantirale 5 godina kasnije.

Dosadašnji čuvari hrvatskog neba, borbeni avioni MiG-21, kojih je sve manje sposobno za zadaće nadzora zračnog prostora, nakon službenog umirovljenja završit će kao muzejski eksponati. Što se novih hrvatskih borbenih aviona Rafale tiče, untoč politički zahvalnim floskulama kako oni “sada čuvaju hrvatsko nebo“, to se sigurno neće dogoditi još neko vrijeme. I sam zapovjednik HRZ-a, general Križanec, u intervjuu za Večernji list u prosincu prošle godine najavio je da će “početnu operativnu sposobnost na Rafaleima HRZ dostići već krajem 2025. godine“. Do tada se uzdajemo u ratna zrakoplovstva susjednih država, Italije i Mađarske, ma što o tome svojedobno pričali ovi ili oni nadležni.

DODATAK: Dan nakon što su mediji objavili vijest o potpisivanju sporazuma o susjedskom nadzoru zračnog prostora, oglasilo se i Ministarstvo obrane priopćenjem u kojem objašnjavaju da “privremeno Rafalei ne formiraju dežurni borbeni dvojac kako se ne bi utjecalo na intenzitet obuke pilota i sigurnost letenja te nepotrebno trošili materijalni, personalni i financijski resursi.” U nstavku priopćenja MORH potvrđuje izvještavanje Nove TV:

“Kako bi se osigurala neometana obuka pilota Rafalea, zadaća dežurnog borbenog dvojca privremeno će se obavljati iz zrakoplovnih baza susjednih savezničkih zemalja Italije i Mađarske. Ministarstvo obrane je u ranijim odgovorima medijima najavilo da će se to činiti nakon potpisivanja bilateralnog sporazuma (Technical Arrangement) na razini oružanih snaga, što su činile i druge članice NATO-a u prijelaznom razdoblju. Taj su sporazum prošli mjesec u ime ministarstava obrane potpisali zapovjednici ratnih zrakoplovstava, a primjena samog sporazuma očekuje se do kraja godine. Do primjene tog sporazuma, kao što smo već izvještavali, dežurni borbeni dvojac formiraju MIG-ovi.

Kada se od kraja ove godine mirnodopska zadaća borbenog dvojca bude obavljala iz zrakoplovnih baza Italije i Mađarske, to ne iziskuje nikakave dodatne troškove za Republiku Hrvatsku, dakle to se ne plaća. Predmetne zadaće onda će obavljati talijanski Eurofighteri i mađarski Gripeni.

Podsjetimo, zračni prostor Republike Hrvatske integralni je dio savezničkog zajedničkog sustava nadzora i zaštite zračnog prostora. Potpisanim dokumentom (Transfer Of Authority – TOA) na razini oružanih snaga 2009., Republika Hrvatska je, kao i ostale NATO snage protuzračne i proturaketne obrane, prihvatila Air Policing kao mirnodopsku zadaću nadzora i zaštite zračnog prostora koja uključuje zračno motrenje i navođenje, zapovijedanje i nadzor u zraku te odgovarajuća sredstva protuzračne obrane (lovački avioni).”

Brigadni general Valentin Skroza preuzeo je dužnost zamjenika zapovjednika Hrvatske kopnene vojske, a brigadir Željko Ninić dužnost zamjenika zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, priopćio je MORH.

U svom nastupnom govoru general Skroza istaknuo je kako mu je čast preuzeti ovu odgovornu dužnost u zapovjedništvu Hrvatske kopnene vojske te da će svi njegovi napori biti usmjereni na provedbu primarnih zadaća stožera Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske. Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske, general-bojnik Tihomir Kundid poželio mu je dobrodošlicu istaknuvši da brigadni general Skroza ima bogato iskustvo i znanje koje je potrebno za uspješno obnašanje nove dužnosti. „Dužnost načelnika stožera – zamjenika zapovjednika je kompleksna dužnost koja iziskuje planiranje i upravljanje svim procesima u cilju ispunjenja misije Hrvatske kopnene vojske“, rekao je general Kundid. Brigadni general Valentin Skroza dolazi u zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske s mjesta zapovjednika Gardijske oklopno – mehanizirane brigade.

Prilikom preuzimanja nove dužnosti brigadir Željko Ninić istaknuo je kako mu je velika čast preuzeti ovako odgovornu dužnost u zapovjedništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te kako će svi njegovi napori biti usmjereni na ljude i usklađivanje aktivnosti i procesa stožera Zapovjedništva Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. MORH napominje kako će u iduće četiri godine brigadir Ninić voditi stožer grane Oružanih snaga Republike Hrvatske koja je u procesu tranzicije i intenzivnog opremanja i modernizacije modernim zapadnim sustavima. Zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadni general Michael Križanec poželio je dobrodošlicu i uspjeh u radu novom načelniku stožera: „Dužnost načelnika stožera – zamjenika zapovjednika je specifična jer objedinjuje dvije vrlo zahtjevne uloge – stožernu i zapovjednu pa samim time stavlja naglasak u radu na sposobnosti planiranja, usklađivanja, koordinacije i razvijanja timskog duha i zajedništva stožera i postrojbi u cilju ispunjenja misije Hrvatskog ratnog zrakoplovstva“, rekao je general Križanec.

Brigadir Željko Ninić preuzima dužnost načelnika stožera – zamjenika zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva s mjesta načelnika Operativnog odjela A3.

Kako je već ranije objavio portal Obris.org, Vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović prošloga je tjedna imenovao nove zamjenike zaapovjednika HRZ i HKoV.

Photo: MORH/HRZ, HKoV

Na temelju svojih ustavnih i zakonskih ovlasti, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH) Zoran Milanović donio je odluke o promaknućima četiri djelatna brigadira u činove brigadnih generala i odluke o rasporedu na nove dužnosti u Oružane snage RH, priopćeno je iz Ureda predsjednika.

Davor Tretinjak i Željko Ninić – novi brigadni general i novi zamjenik zapovjednika HRZ

Tako je u čin brigadnog generala oklopništva promaknut brigadir Valentin Skroza, u čin brigadnog generala topništva promaknut je brigadir Ivica Kranjčević. U čin brigadnog generala zrakoplovstva promaknuti su brigadir Davor Tretinjak i brigadir Marinko Galović. Tako su novim odlukama o promaknućima OS RH dobile četiri nova brigadna generala.
Nadalje, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik OS RH donio je i odluke o rasporedu na nove dužnosti u OS RH. Novi brigadni general Valentin Skroza raspoređen je na dužnost zamjenika zapovjednika Hrvatske kopnene vojske (HKoV), a brigadir Željko Ninić raspoređen
je na dužnost zamjenika zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ).

Odluke o  rasporedu na nove dužnosti stupaju na snagu danas, 15. veljače 2024. godine.

Kako smo već ranije primijetili, dok se iz Ministarstva obrane RH opća netransparentnost opravdava ili klasificiranim podacima ili “ratom u Ukrajini“, hrvatski partneri i saveznici nemaju tih problema. Iz tih se izvora danas saznaje i o nedavnom posjetu delegacije Hrvatskog ratnog zrakoplovstva francuskim kolegama. Kako navode iz Francuske, u hrvatskoj delegaciji koju je predvodio brigadir Željko Ninić, načelnik Operativnog odjela zapovjedništva HRZ (A3), bio je i nadzornik “programa Rafale” pri veleposlanstvu Republike Hrvatske u Francuskoj, a dočekali su ih brigadni general Vincent Coste, zapovjednik Zrakoplovne brigade lovačke avijacije (Brigade Aérienne de l’Aviation de Chasse – BAAC) te satnik Rameau iz BAAC Ureda za pripreme i evaluiranje.

Objavu Armee de l’Air et de l’Espace na društvenoj mreži Twitter prenosimo u cijelosti:

“2. svibnja hrvatska delegacija dočekana je u Zrakoplovnoj bazi 113 Saint-Dizier kako bi popratila obuku svoja prva 3 pilota na borbenim avionima Rafale. Sudjelovali su u pripremanju misije u realnim uvjetima, a svjedočili su i povratku s prve patrole jednog od ta tri pilota”.

Kako su na društvenoj mreži Facebook istaknuli iz francuskih Zračnih i svemirskih snaga, svrha posjeta je bila i upoznavanje s operativnom konverzijskom postrojbom ETR 3/4 “Aquitaine” u kojoj se obučavaju hrvatski piloti. Osim sudjelovanja u već spomenutoj pripremi misije te dočeku jednog od hrvatskih pilota, posjetitelji iz HRZ-a su odradili i sesiju na simulatorima.

Kako se napominje iz francuskog službenog izvora – obuka prva 3 hrvatska pilota trebala bi dovršiti u nadolazećim tjednima.

Danas poslijepodne ostaci aviona Zlin 242L evidencijske oznake 403 dopremljeni su u vojarnu „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku, priopćio je MORH, dodajući da „istražna povjerenstva rade na utvrđivanju svih okolnosti tragične nesreće u kojoj su smrtno stradali pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva pilot natporučnik Marko Novković i učenik-letač poručnik Luka Jagatić“.

Gostujući u emisiji „Dnevniku Nove TV“, zapovjednik 93. krila HRZ-a brigadir Željko Ninić podsjetio je da je istraga tek započela i da je teško govoriti o tome kada bi ona mogla uroditi nekim konkretnim saznanjima:

„Jučer je formirano povjerenstvo, danas su intenzivno radili na lokaciji. Ostaci zrakoplova prevezeni su u našu vojarnu i smješteni u hangar, a sama istraga je vrlo, vrlo složen proces – uključuje jako puno elemenata i aspekata mogućih uzroka nastavka događaja. Stoga prejudiciranje i predviđanje datuma je jako nezahvalno. Svima nama i u sustavu obrane, Zrakoplovstva, postrojbe i obiteljima iznimno je, iznimno stalo da se dođe do prave istine. Mislim da je puno važnije da dođemo do prave istine, manje važno u tom kontekstu da li će to biti jedan dan ranije ili dan kasnije“.

Nakon jučerašnje nesreće, svi avioni tipa Zlin 242L – odnosno preostala 4 iz sastava Eskadrile aviona – su prizemljeni, a obuka i letenje na njima obustavljeno je do daljnjeg. Ovisno o preliminarnom izvješću, odnosno nalazu istražnog povjerenstva, i zelenom svjetlu nadležnog zapovjedništva, Zlinovi će opet u zrak, rekao je brigadir Ninić.

Križanec: nije bilo indikacije da nešto nije u redu

„Obustavili smo obuku i školovanje kadeta“, potvrdio je u HRT-ovoj emisiji „Tema dana“ i zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec, no dodao je da „sve snage koje su u pripravnosti za provedbu svih zadaća su na svojim mjestima i spremne u određenim vremenskim intervalima reagirati“.

Avion na kojem su svoj zadnji let imali natporučnik Novaković i poručnik Jagatić bio je ispravan, potvrdio je zapovjednik Križanec informacije s jučer održane prve press-konferencije u Zemuniku.

„U skladu s našim propisima proveden je povremeni preventivni pregled na zrakoplovu, 100-satni pregled, znači na potpuno ispravnom zrakoplovu preventiva se radi, provedemo pregled. Napravljen je probni let, pilot je s tim zrakoplovom, odnosno avionom, bio u zoni preko 30 minuta, al’ na žalost i ostali koji su bili u širim područjima sa još dva helikoptera nisu dobili nikakav poziv u pomoć ili bilo kakvu indikaciju da nešto nije u redu putem radio veze“.

rekao je general Križanec. No ni drugi podaci ne ukazuju na neku abnormalnost:

„Preliminarno ono što sam ja uspio dobiti od naših službi u Bojni zračnog motrenja i navođenja i putem Hrvatske kontrole zračnog prometa je da je avion bio na propisanoj visini, na propisanom mjestu u zoni, a sve ostale detalje – prepustimo to istražiteljima. Oni će analizirati sve te zapise“.

O navodima svjedoka da je avion prije pada radio akrobacije uslijed kojih mu je prestao raditi motor Križanec je rekao:

„Ta vježba 9 u kojoj kadet, odnosno polaznik obuke, ima zadaću letjeti avionom do zone, a u samoj zoni mu nastavnik letenja pokazno pokazuje određene evolucije iz tog područja, te teme akrobatskog letenja, i ono podrazumijeva svojevrsne evolucije u kojima dolazi do promjene zvuka motora što nužno ne mora značiti da je motor stao“.

Krstičević: odgovornost i vojnička čast

Jučerašnji tragični događaj za sada je rezultirao ostavkom ministra obrane Damira Krstičevića, koju je nakon jutrošnjeg maratonskog sastanka u Vladi prihvatio i premijer Plenković. U posljednja 24 sata, sada već bivši ministar obrane nije želio govoriti o tome, no večeras se oglasio na svom Facebook profilu. U kratkoj poruci objavljenoj oko 21 sat objasnio je zašto je dao ostavku i zahvalio se na suradnji:

„Dragi prijatelji,
podnio sam ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade i ministra obrane zbog odgovornosti i vojničke časti. Ja sam prije svega general koji je prošao Domovinski rat i uvijek sam, kao i u ratu tako i u miru, preuzimao odgovornost i brigu za svoje ljude.

Hvala svim pripadnicima Hrvatske vojske i djelatnicima Ministarstva obrane na predanom radu tijekom ove četiri godine. Nastavite raditi na jačanju Hrvatske vojske i gradite i dalje pobjednički duh iz Domovinskog rata. Jačanje Hrvatske vojske je vaša stalna misija i ta misija nema alternative!“.

Trenutno je na potezu premijer Plenković, koji između dvojice državnih tajnika u MORH-u, Tomislava Ivića i Zdravka Jakopa, treba izabrati onoga kojem će privremeno dati ovlasti za obnašanje dužnosti ministra obrane do izbora i neke nove Vlade.

Danas iza 17 sati u 93. krilu HRZ-a u Zemuniku održana je druga po redu press-konferencija povodom pada helikoptera OH-58D Kiowa Warrior i smrti dvojice pilota. Ovoga puta pred novinare su stali pukovnik Mario Počinok, glavni vojni zrakoplovni istražitelj i čelni čovjek jučer osnovanog povjerenstva za istragu pada helikoptera, brigadni general Krešo Tuškan – zapovjednik Zapovjednog operativnog središta, te zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec.

General Tuškan izvijestio je o načinu traganja za tijelima poginulih pilota i olupinom helikoptera. Traganja su provođena na površini, u podmorju i iz zraka, a koristili su se resursi Ministarstva mora, MUP-a i OS RH.

„Jučer poslijepodne je sonarom Ribarske inspekcije pretraživano podmorje, i nije uočena olupina helikoptera, ali u popodnevnim satima uključeno je autonomno podvodno vozilo Hrvatske ratne mornarice, koje je cijelo poslijepodne i noć pretraživalo podmorje sa svojim senzorima – i ti podaci su analizirani. Tijekom noći došlo se do nekoliko točaka za koje se pretpostavilo da bi mogle biti ostaci helikoptera u podmorju, i izvršen je zaron, rano ujutro, iza sedam sati, ronioca Zapovjedništva specijalnih snaga i zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice. Ronioci su u prvom zaronu detektirali olupinu helikoptera i uočili mrtvo tijelo pilota u helikopteru“,

pojasnio je general Krešo Tuškan. Potom je u koordinaciji s policijom dogovoren zaron policijskih ronitelja, koji su izvršili očevid mjesta događaja u podmorju, fiksirali i evidentirali sve dokaze, te isplovili mrtvo tijelo natporučnika Baturine, koje je po dopremi na obalu prevezeno na patologiju Opće bolnice Šibenik.

U nastavku aktivnosti oko vađenja olupine helikoptera korišteni su brodovi HRM-a (OOB-31 „Omiš“, DBM-82 „Krka“ i BŠ-73 „Faust Vrančić“), a sudjelovali su i ronitelji HRM-a i Zapovjedništva specijalnih snaga. Tokom današnjeg dana izvučena su 3 veća dijela olupine, i tehnikom dizanja pomoću zraka i padobrana dopremljena na brod HRM-a. Sutra ujutro akcija izvlačenja se nastavlja, a brigadni general Krešo Tuškan očekuje da će tijekom sutrašnjeg dana na površinu biti izvučeni svi dijelovi palog helikoptera OH-58D.

Šef jučer osnovanog Povjerenstva za istragu pada helikoptera OH-58D, pukovnik Mario Počinok, objasnio je kako je povjerenstvo već jučer, dakle odmah po osnivanju, započelo s radom, te da su u njegovom sastavu zrakoplovni istražitelji iz Samostalne službe za vojni zračni i pomorski promet, kao i najrelevantniji zrakoplovni stručnjaci iz HRZ-a, mjerodavni za održavanje zrakoplova i sigurnosti letenja.

„Temeljna zadaća je utvrđivanje svih relevantnih uzroka, činjenica i okolnosti  koje su dovele do pada zrakoplova na temelju skupljanja podataka, činjenica i informacija, njihovom obradom i analizom, te donošenjem zaključaka i davanjem sigurnosnih preporuka koje bi preventivno djelovale da se ovakvi i slični događaji smanje u budućnosti, prije svega za povećanje sigurnosti vojnog letenja“,

rekao je pukovnik Počinok, istaknuvši da je svoju pomoć ponudila i američka strana, te da nije isključeno da je nećemo prihvatiti.

Štoviše, da se ozbiljno računa na pomoć SAD-a bilo je vidljivo i iz odgovora zapovjednika HRZ-a, brigadnog generala Michaela Križanca, na novinarska pitanja.

„Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je stupilo u kontakt i sa US Army-em, i sa tvrtkom Bell, da vidimo koja bi to bila institucija u Sjedinjenim Američkim Državama, koja bi nam mogla dat najadekvatniju pomoć. Dobili smo određene instrukcije, kako sačuvat određene dokaze, kako s njima rukovat, i gdje ih poslat. A, na istražiteljskom timu, odnosno, na Glavnom vojnom zrakoplovnom istražitelju je odluka – kad, i kako, i gdje poslat određene materijalne dokaze, i iz njih izvući određene analize i animacije“,

najavio je general Križanec, odmah upitan i da li je nađena crna kutija (tj. u ovom slučaju tzv. „Flight Data Recorder“).

„Nađeni su svi materijalni dokazi u smislu digitalnih medija koji će poslužiti za analize. (…) Nađeni su u vodi, stanje njihovo neće bit moguće utvrditi dok ne dođu u centar u kojem će se raditi analiza. Međutim, oni imaju određene mehanizme za izvlačenje podataka i sve ostalo, eksperti su u tome, jel, tako da računam na ono… US Army vjerojatno ima veći i hardver i softver, tu znači mogućnost da spasi podatke i da nam da analitiku i sve ostalo“,

odgovorio je zapovjednik HRZ-a.

Glavni istražitelj pukovnik Počinok demantirao je tvrdnje o eksploziji prije pada helikoptera, te je na novinarsko pitanje o visini na kojoj je letio OH-58D odgovorio – „na visini brišućeg leta“. Na insistiranje novinara je li ta visina ispod 100 metara, Počinok je odgovorio školski: „Brišući let je po definiciji od nula do 100 metara“, praktički citiravši sadržaj iz članka 45. Pravilnika o letenju vojnih zrakoplova. Novinare je potom zanimalo da li je na palom helikopteru bila neka GoPro kamera, te postoji li neka snimka s obzirom na u zadnje vrijeme promoviranu praksu „akcijskih filmića“, Počinok je odgovorio da „baš za ovaj let nema“, kao što nema snimke ni s drugog helikoptera OH-58D jer ni njegova „kamera nije bila uključena.“ A nije bila uključena – jer kamere nisu „sastavni dio opreme“, rekao je Počinok dodavši: „Ali nije isključeno da ih propišemo, pa će bit’“.

Ne želeći prejudicirati je li uzrok pada mogla biti ljudska ili tehnička pogreška, pukovnik Mario Počinok napomenuo je da osim snaga OS RH u istrazi sudjeluju policija i druge civilne institucije, od Fakulteta strojarstva i brodogradnje do Centra za forenziku „Ivan Vučetić“. Pritom civilna policija, dodao je general Krešo Tuškan, prikuplja podatke od civilnih osoba, ribara na moru i obližnjih stanovnika, kao i s nadzornih kamerau prostoru nesreće. Bez obzira na trenutnu širinu istrage, ne treba računati na njen brzi završetak – kako je rekao pukovnik Počinok, završetak istrage „zavisi kako će ići tijek obrade s ‘Flight Data Recordera’. Po meni, do godine dana“.

Piloti Klarin i Baturina na predstavljanju OH-58D 2016. u Zemuniku

Aktivnosti u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu smanjene su na najmanju moguću mjeru, izvijestio je zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec, a glavni je fokus na organizaciji ispraćaja dvojice smrtno stradalih pilota, pomoći njihovim obiteljima i podizanju morala pilotima u Eskadrili helikoptera i najmlađim kolegama, kadetima. U četvrtak, 30. siječnja u 11 sati, u Narodnom kazalištu u Zadru bit će održana komemoracija za poginule pilote, a u 14 sati na Gradskom groblju u Zadru bit će posljednji ispraćaj bojnika Marina Klarina. Posljednji ispraćaj natporučnika Tomislava Baturine bit će u petak, u 14 sati u Vrlici.

Ninić: u SAD tehnička analiza podataka

Koji sat kasnije u emisiji HTV-a „Tema dana“ gostovali su pukovnica Nevenka Škopac, časnica za sigurnost letenja 93. krila HRZ-a u Zemuniku i brigadir Željko Ninić, zapovjednik 93. krila HRZ-a u Zemuniku. Ninić je pojasnio da su piloti Klarin i Baturina s helikopterom OH-58D trebali sudjelovati u združenoj, intergranskoj vježbi:

„Zapovjedništvo specijalnih snaga, HRM i HRZ provodili su plansku aktivnost, vojnu vježbu ‘Meduza 20’, koja je bila i ranijih godina planirana, ne sa identičnim scenarijem, u sklopu koje smo mi trebali sudjelovati s ta dva helikoptera Kiowa Warrior OH-58D, u kojima bismo davali zračnu potporu snagama na zemlji, odnosno na moru iz sastava Ratne mornarice i Specijalnih snaga. Ovaj let od Zemunika prema Splitu bio je u biti prebaziranje ta dva helikoptera i posada na lokaciju provedbe vježbe, i sama vježba trebala je krenuti nakon…taj dan po noći. Prema tome, sam let je bio kao početni dio provedbe te vježbe ‘Meduza 20’“.

Sva saznanja o tom kobnom letu već su objavljena, a za saznanja iz istrage zaduženo je povjerenstvo. No i brigadir Ninić je potvrdio da se očekuje pomoć od Sjedinjenih Američkih Država:

„Pa obzirom na to da je SAD strateški partner Republike Hrvatske, u domeni vojne suradnje zasigurno, čim se dogodio događaj krenula je bilateralna komunikacija s ciljem pomoći. I zahvaljujem se na ovaj način američkoj strani na iskazanoj spremnosti za suradnju. Naime, oni kao korisnik i proizvođač helikoptera ponudili su mogućnost da nam preuzmu tehnički dio analize podataka koji se  mogu dobiti iz ‘Flight Data Recordera’ – to je uređaj koji snima elemente leta i elemente pogonske skupine– s ciljem da se što objektivnije sagledaju svi uzroci koji su doveli do nastanka događaja“.

Uvježbavanje izvanrednih procedura sastavni je dio inače vrlo zahtjevne obuke za upravljanje helikopterima Kiowa Warrior, koja se sastoji od 4 faze, rekla je pukovnica Škopac:

„U prvoj fazi se piloti obučavaju u tzv. ‘redovnim procedurama’ koje su uobičajene za svako letenje. Druga faza se sastoji od uvježbavanja ‘izvanrednih procedura’, a to su sve one procedure u kojima mi imitiramo raznorazne otkaze na helikopteru u smislu otkaza motora, otkaza elektro-sustava, otkaza repnog rotora, itd. Treća faza se sastoji iz ‘taktičkog letenja’ gdje se uvježbavaju raznorazne kombinacije napada i završna, ključna faza obuke je borbeno djelovanje iz strojnica i s raketama na poligonu. Kad završe sve 4 faze obuke, piloti su u potpunosti osposobljeni da upravljaju sa tim helikopterom za sve namjene za koje je on proizveden“.

Svi helikopteri OH-58D Kiowa Warrior prizemljeni su temeljem zapovijedi koju je na nalog zapovjednika HRZ-a potpisao zapovjednik 93. baze brigadir Željko Ninić, i ostat će prizemljeni „sve dok se ne promijene uvjeti kada ćemo ih ponovno dići u zrak. Prema tome, da bi helikopter letio on prije svega mora biti administrativno i tehnički ispravan, i moramo imati osposobljene i spremne posade za let“, rekao je Ninić.

„Bio je neovlašteni ulazak civilnih osoba u vojni objekat i neovlašteno letenje helikopterom“, rekao je na današnjoj izvanrednoj press-konferenciji načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, i to 6 dana nakon što je cijela priča izašla u  medije. Ovaj je zaključak rezultat rada jednog od 3 povjerenstava osnovanih zbog tzv. afere „Municija“, odnosno „Daj đir“, tj. rezultat dosadašnjeg rada (1) povjerenstva načelnika Glavnog stožera (koje još traje), dok rezultati povjerenstava (2) zapovjednika HRZ-a (koje još traje) i (3) ministra obrane (koje je dovršilo) nisu poznati. Afera „Municija“ ima dvije dimenzije – vojnu i civilnu, pa se vojni vrh okupljen danas u 91. ZB na Plesu bavio isključivo njenim vojnim aspektom.

„Neovlašteno ulaženje civilnih osoba i let helikopterom, kako je utvrđeno istragom, ni u kom slučaju nisu povezani sa švercom, odnosno krijumčarenjem streljiva i naoružanja. Isključivo se radilo o letenju helikoptera u redovnom odobrenom letu“,

rekao je načelnik GS-a Mirko Šundov, naglašavajući da nije pronađeno ilegalno oružje kod prijavljenih osoba. No istodobno, dodao je, „utvrđeno je nedopušteno manipuliranje streljivom, za što se provodi dalje kriminalističko istraživanje“. Dok se ne okonča kriminalističko istraživanje, sve što o tome znamo je ono što je kratko rekao Šundov zamoljen da pojasni tu formulaciju:

„Bilo je manipuliranja streljivom kod bojevih gađanja. Međutim, kriminalističko istraživanje je u tijeku, pa evo… čim budemo imali još više dodatnih informacija, što se toga tiče, bit ćete izviješćeni“.

Trenutno je napravljena, a još se i dodatno provodi revizija stanja u skladištima UbS-a, kako bi se potpuno sigurno utvrdilo da ništa nije otuđeno, da osim izdavanja streljiva za provedbu bojnih gađanja nema još i kakve direktne veze s već spominjanim zadarskim švercerima oružja.

Što se tiče neovlaštenih ulazaka u vojne prostore, Šundov je tek na novinarsko pitanje pojasnio da je dosadašnja istraga utvrdila „neovlašteni ulazak dvije civilne osobe“ – od čega je jedna bila prerušena, a druga ne – kao i „jedan neovlašteni let u kojem su sudjelovale te civilne osobe“. No nešto kasnije, opet u odgovoru na novinarsko pitanje, Šundov je govorio u množini, potvrdivši da je bila riječ o letu u „Bellovim helikopterima“ (iako je izričito naglasio da nije riječ o helikopteru OH-58D Kiowa Warrior), te da će se njegovo povjerenstvo u nastavku svog rada baviti i utvrđivanjem kada se koji let točno i dogodio. Također, načelnik GS-a očekuje da povjerenstvo utvrdi i odgovornost tijela unutarnje službe:

„Mene osobno zanima i što su radili i službujući časnici, što njihovi pomoćnici, što svi oni na određenim pozicijama da se takvo nešto moglo dogoditi pa ćemo sigurno tu informaciju … Sad rade… Evo, danas su oba povjerenstva dolje, ja vjerujem da ću to dobiti vrlo brzo…“.

Razne poduzete mjere

Postojeće mjere sigurnosti u bazi nisu mijenjane, već je prema riječima načelnika GS-a zapovijeđeno njihovo strogo poštivanje.

„Ja sam već rekao da smo mi u cijeloj vojsci, pa tako i u 93. krilu HRZ-a, uspostavili jedan sustav, plan zaštite snaga, koji ima sve svoje aktivnosti i mjere, i u ovom slučaju sam ja samo zapovijedio da dodatno se poštuju te mjere. Nismo pooštravali mjere, nego samo poštivanje već zapovijeđenih mjera prema Vojnoj policiji i svim tijelima unutar službe u 93. Krilu. Tako da ja sam siguran da to sada funkcionira na takav način“,

rekao je general Šundov.

——————-

——————-

Temeljem do sada provedene istrage, načelnik GS-a, ministar obrane i Predsjednica Republike složili su se o pokretanju nekoliko mjera. Prva je stegovna prijava Vojno-stegovnom sudu i suspenzija sva tri pilota koji su učinili težak otklon od vojne stege. Drugo – stegovna prijava Vojno-stegovnom sudu vojnog policajca koji je bio u službi na prijavnici. Treće – smjena obnašatelja dužnosti zapovjednika voda vojne policije s dužnosti. Četvrto – smjena s dužnosti zapovjednika letačkoga voda u Eskadrili helikoptera. Peto – smjena s dužnosti zapovjednika Eskadrile helikoptera te smjena s dužnosti zapovjednika 93. krila HRZ-a, što je u konačnici dovelo i do posljednje, šeste mjere – razrješenja s dužnosti i umirovljenja dosadašnjeg zapovjednika HRZ-a. Iako je bilo propusta i u postupanju vojne policije, nije po zapovjednoj odgovornosti smijenjen i zapovjednik Pukovnije vojne policije, već je prema procjeni načelnika GS-a uz vojnog policajca na prijavnici najodgovorniji obnašatelj dužnosti bio zapovjednika voda vojne policije. Sva trojica pilota prijavljenih Vojno-stegovnom sudu udaljena su sa svojih radnih mjesta, pa više niti lete niti rade uredski posao, već kod kuće čekaju poziv na civilni sud temeljem prijave Policijske uprave zadarske, te na Vojno-stegovni sud temeljem prijave Vojne policije.

Miroslav Kovač i Mato Mikić – niti jedan puni mandat na čelu HRZ-a

Kao što smo sinoć objavili, predsjednica Republike je na prijedlog načelnika GS i uz suglasnost ministra obrane imenovala novog zapovjednika HRZ, brigadnog generala Michaela Križaneca, kao i novog zapovjednika 93. Krila, brigadira Željka Ninića. Dosadašnji zapovjednik HRZ-a, brigadni general Mato Mikić, dobio je častan otpust iz službe i umirovljenje, dok je razriješeni zapovjednik 93. ZB u Zemuniku brigadir Mario Pleša prebačen u Zapovjedništvo HRZ-a. Na koju točno dužnost – odlučit će novi zapovjednik HRZ-a, brigadni general Michael Križanec. Otvorenim je ostalo pitanje tko će biti novi zamjenik zapovjednika HRZ-a (što je dužnost koju je do jučer obavljao upravo Križanec), te hoće li i na koji način biti popunjena mjesta u Međuresornom povjerenstvu za nabavu VBA, u kojem su sjedili Mato Mikić kao zapovjednik HRZ-a i Željko Ninić kao predstavnik MORH-a.

Transparentnost svakidašnja…

Na današnjoj press-konferenciji mnogo je truda uloženo u dokazivanje da se nije pokušalo zataškati ovu aferu koja već gotovo tjedan dana trese obrambeni sustav. Naime, kako je rekao načelnik GS-a Mirko Šundov, zbog vlastitih procedura u izvještavanju o izvanrednim događajima, kao i zbog zamolbe policije, afera „Daj đir“ nikako se nije mogla ranije iskomunicirati prema javnosti – iako ostaje kao zanimljivost da je 8. studenog sama PU zadarska o svojoj strani posla objavila priopćenje sa slikama. No kao dokaz transparentnosti Šundov je objavio o događaju koji se dogodio prije dva dana, 24. studenog, između 21 i 22 sata na vojnoj vježbi u Austriji, gdje su trojica pripadnika Hrvatske kopnene vojske „nedopušteno konzumirali alkohol“.

„Ja sam zapovjedio, da je nulta tolerancija na alkohol za sve aktivnosti, ne samo u zemlji… ne samo u inozemstvu, nego i u zemlji… Iz tih razloga su oni odmah povučeni u Republiku Hrvatsku, i protiv njih su pokrenuti svi oni postupci na razini Hrvatske kopnene vojske, koji su potrebiti da bi se takvo ponašanje sankcioniralo“,

rekao je Šundov.

I tu bi možda priča o transparentnosti stala da večeras Nova TV nije dobila potvrdu od Ministarstva obrane o još jednom nedavnom, a do sada javnosti nepoznatom slučaju neprihvatljivog ponašanja hrvatskog vojnika iz gardijske brigade u Slavoniji. On je jedne večeri van službe skakao po automobilima i uzvikivao navijačke parole, što je dovelo do djelovanja policije – da bi mu onda kod kuće prilikom pretresa bio pronađen i neprijavljeni pištolj. Radi se o sinu visokopozicioniranog časnika, zapovjednika Središta za međunarodne vojne operacije „Josip Briški“, koji je nakon svoje večernje avantura prijavljen za kršenje vojne stege, ali i civilnom prekršajnom sudu.

Gostujući jutros u emisiji Hrvatskog radija „U mreži Prvog“, član Stručnog povjerenstva za nabavu višenamjenskog borbenog aviona brigadir Željko Ninić i dalje je barem umjereni optimist po pitanju izraelske prodaje aviona F-16 Barak Hrvatskoj. Kako bi se reklo, nije gotovo dok nije gotovo, ili kako je to definirao Ninić – „ja sam vojnik, ja se ne predajem i ja se borim do zadnjeg“:

„Znači, mi kao država dali smo rok svom partneru, ponuđaču, državi Izrael da do 11.01. dostavi službeni odgovor na to da li su sposobni ili ne isporučiti zrakoplov prema ponudi koju su predali prošle, odnosno sad već pretprošle godine. I to čekamo. To će se sad dogoditi u roku od par dana, nakon toga ćemo vidjeti da li je to kraj ili nije kraj. Danas ja svakako ne bih rekao da je to kraj“,

rekao je brigadir Ninić, dodavši kako nema informaciju dolazi li izraelska delegacija sredinom tjedna baš kako bi se ispričala Hrvatskoj radi nemogućnosti finaliziranja posla s Baracima. Jedino što je sigurno, kazao je Ninić, „dolazi delegacija Države Izrael u RH, i planiran je sastanak na više razina s ciljem, naravno, realizacije, odnosno rješavanja ove situacije. Isprika ili ne – stvarno ne znam“.

Je li vas iznenadio cijeli ovaj razvoj situacije, recimo od prosinca prošle godine do danas, zanimalo je voditeljicu Mariju Gerbec Njavro. „Pa na nekakvoj stručnoj razini svakako da je“, odgovorio je Ninić, odgovorivši ujedno i zašto je iznenađen:

„Zato što smo kao država ispočetka krenuli u proces nabave aviona ugovaranjem… insistiranjem na ugovaranju po modelu Vlada-Vlada, znači isključivo međudržavnom suradnjom 2 države, i s te perspektive sve što smo do sada radili – radili smo s državom. Ponuđači su bili poznati – 4 države koje su predale ponudu, pobjednik natječaja jednako tako je bio poznat već duže vrijeme, i sa državom Izrael se kontaktiralo, komuniciralo, dogovaralo, usklađivalo sve u cilju rješavanja najsitnijih detalja ka krajnjem potpisu ugovora. Za potpis ugovora RH je stvorila sve preduvjete kao krajnji kupac. Država Izrael je trebala stvoriti preduvjete sa svoje strane kao ponuđač. I u nekakvoj fazi procesa dogodio se taj nekakav zaokret ili promjena ili kako god koja nas je dovela u ovu točku. Iz te perspektive meni je to prilično, prilično čudno zato što nije postojalo indikatora tijekom tog procesa da bi do takvog jednog ozbiljnog zaokreta ili kočnice u procesu moglo doći. To je to“.

Na pitanje vidi li da još uvijek ima prostora za dogovor između Izraela i SAD-a, Ninić je pomalo iznenađujuće odgovorio kako „Uvijek ima prostora. Ako država Hrvatska stvara uvjete za kupnju i nabavu višenamjenskih borbenih aviona, a stvara i stvorila ih je, mi smo ti koji kupujemo, mi ćemo reći kad je kraj“.

Već se nekoliko dana u pojedinim medijima govori o postojanju američkog non-papera kojim je državni vrh upozoren na probleme pri kupovini izraelskih aviona. Osobno, brigadir Ninić nije vidio taj papir, a upitan vjeruje li da on postoji, odgovara: „Ja vjerujem u Boga. U papire ne vjerujem“. Već sljedeći odgovor je puno zanimljiviji – na pitanje voditeljice: „Što ako se pokaže da je postojao taj papir? Zašto bi se taj papir izignorirao?“, Ninić kaže: „Točno pitajte one koji su taj papir imali i šta su s njim radili i zašto taj papir nije vidjelo stručno povjerenstvo“.

Dileme oko toga da li se znalo da bez američkog odobrenja nema kupovine izraelskih aviona nije bilo, kazao je Ninić, objasnivši:

„To je opće poznata stvar da svaka zemlja, koja želi nekoj trećoj zemlji prodati bilo koji dio naoružanja ili vojne opreme koji je originalno proizveden u Americi, podliježe tzv. ishođenju TPT-a ili ‘Third Party Transfera’ ili odobrenja prijenosa tehnologije trećoj strani. I to je javno poznata stvar. Na kraju krajeva, pa i RH je već nekoliko puta ishodovala TPT – odobrenje za razno raznu opremu koju je nabavljala za svoje Oružane snage. Država Izrael je – ja sad ne mogu reći koliko, ali sam siguran – u 70 godina svog postojanja ishodovala tisuće i tisuće takvih papira. Nemojmo reći svaki puta za eskadrilu lovaca, nego to može biti i nekakav simboličan komad opreme, hardware ili software, ali svaki puta podliježe istoj proceduri. A na kraju krajeva, uzet ću jedan plastičan primjer – pa let na avionu Barak, koji sam ja obavio prošle godine, također je podlijegao TPT odobrenju od strane Amerike. Znači, država Amerika je morala odobriti let stranom pilotu, u ovom slučaju meni, za let na avionu Izraelskih zračnih snaga“.

Stručni tim tijekom svog rada zasigurno nije pogriješio, uvjeren je brigadir Ninić:

„Poštivali smo proceduru od prvog dana, napravili smo kompletnu papirologiju i procese koji prate nabavu, koja je propisana nacionalnim zakonima, pridržavali smo se svih javno dostupnih i poznatih međunarodnih propisa i, iz moje perspektive kao člana stručnog tima, mogu reći da sam čvrsto uvjeren da nismo napravili niti jednu pogrešku. Sve drugo ne mogu komentirati“.

Ninić je potvrdio dosadašnje višekratne tvrdnje ministra obrane Damira Krstičevića o tome da postoji dokument prema kojem je Izrael dobio odobrenje od SAD-a da smije prodati F-16 Barak Hrvatskoj, napominjući kako je isti dokument, u formalno-pravnom smislu, priložila i Grčka, koja je također nudila avione F-16. Osim toga, Stručno je povjerenstvo napravilo i određenu procjenu rizika, ne uključivši među rizike i moguću odbijenicu od strane SAD-a.

„Stručno povjerenstvo je napravilo kompletnu papirologiju, uključujući i procjenu rizika. Jedan od elemenata procjene rizika je bio i kašnjenje TPT-a, ne neishodovanje nego kašnjenje. To je rizik na kojeg mi nemamo protumjeru iz razloga što mi ne vladamo tim procesom ishodovanja TPT-a, odobrenja od Amerike, jer je to stvar ponuđača, u ovom slučaju Države Izrael. Kad važemo rizike, mogu reći da je i Grčka, koja nam je ponudila također 12 svojih aviona, slične godine proizvodnje i sličnog usporedivog bloka u originalu, no međutim danas 2019. potpuno drugi avion. Jednako takvo predodobrenje ili papir kojeg je imao Izrael za ponudu nama imala je i Grčka. S te strane mi kako krajnji kupac nismo vidjeli nikakvu razliku u tehničkom i sadržajnom smislu. Razlika postoji jer se ne nude isti zrakoplovi, kad gledamo u dubinu struke, ali formalno-pravno i tehnički gledano obje države su dale jednako valjan i jednako nevaljan dokument, i spremnost za možebitno potpisivanje ugovora u budućnosti. ‘TPT approval’ nije mogao biti ishodovan u trenutku predaje ponuda iz jednostavno tehničkih razloga. Sadržaj TPT-a, znači tog zahtjeva, dijelom popunjava i kupac. Kupac smo mi. Što znači da sve dok jedna zemlja ne pobijedi na natječaju i ne zna da je pobjednik ne može zatvoriti TPT zahtjev“,

pojasnio je Ninić u jutrošnjoj emisiji Hrvatskog radija.

Potpuno suprotno od donedavnih napisa MORH-u bliskih novinara, ipak se radi i na planu B, za slučaj da zaista sredinom ovoga tjedna izraelska delegacija u Zagrebu ne prizna poraz. Što se Stručnoga tima tiče, rekao je Ninić,

„Svakako, mi razvijamo plan B i bili bi neozbiljni kao vojnici da idemo u borbu sa samo jednom inačicom. To se nikad ne radi, pa ni ovaj puta. Znači, koliko god da smo nestručni, nekompetentni ili lakovjerni, kako god nas ovih dana prozivaju u medijima, nismo toliko ni nestručni ni lakovjerni ni nekompetentni. Strašno puno škole, znanja i iskustva stoji iza ljudi koji su iznijeli ovaj projekt na svojim leđima i iznijet će i neki drugi projekt na svojim leđima, to je neupitno. Znači, plan B sa razine stručnog tima postoji, a da li plan B postoji na razini politike, odnosno državnog vodstva, i koji će on biti, u kom kursu, nakon svega ovoga što se bude dogodilo u ovih narednih dana, to uistinu nije pitanje za moju razinu“.

Na kraju emisije, član MORH-ovog Stručnog tima, brigadir Željko Ninić, osvrnuo se na sada sve brojnije kombinacije o potencijalnom planu B sa smanjenim brojem aviona. To je, smatra, prilično nevjerojatan scenarij, koji bi bio potpuno suprotan navodima taktičko-tehničke studije o razvoju Ratnog zrakoplovstva RH:

„Temeljni dokument nabave, ne ovih aviona nego kompletno nabave u procesu javne nabave, je taktičko-tehnička studija. To je dokument struke u kojemu se za Zrakoplovstvo, odnosno Glavni stožer ukupno gledano, potpisuje i propisuje koliko kakvih i za što zrakoplova RH mora imati da bi bila u stanju provoditi Ustavom i svim nižerazrednim dokumentima propisanim zadaćama. Pa nije Zrakoplovstvo i Glavni stožer odlučilo kupiti 12 aviona jer se netko to jutro probudio i sjetio: ‘bilo bi jako lijepo imati 12 aviona na stajanci.’ Licitacija s brojem aviona i s njihovom sposobnosti nužno za sobom povlači neznanje. Onaj tko zna neće licitirati. Drugim riječima, ako je načelnik GS, kao prvi vojnik ove vojske, potpisao taktičko-tehničku studiju, samim time legalizirao prvi korak u procesu nabave, a iz njega proizlazi da je 12 minimalan broj – ja ću još jednom ponoviti za vaše gledatelje i slušatelje – 12 nije broj koji je krajnji. Struka je rekla 3 inačice broja – 12 je najniža. Licitirati s brojem 8, 6, 4 ili 2 – pa tako isto možemo otići i na Hrelić i kupiti jedan. Tko će biti taj tko će novom studijom ili novim dokumentom legalizirati takav oblik kupnje?! To samo govore ljudi koji apsolutno: a) ne poznaju proces nabave u njegovom procesnom smislu, i b) ne poznaju struku“.

Izrael je jučer navečer od SAD-a dobio pismo s uvjetima koja moraju ispuniti da bi dobili američko odobrenje za prodaju svojih aviona F-16 Barak Hrvatskoj. Potvrdila je to večeras, 28. prosinca 2018. godine, u središnjem Dnevniku HTV-a dopisnica iz SAD-a, Branka Slavica, napomenuvši da je rok za odgovor na ovo pismo – 04. siječnja 2019. godine. „Amerikanci od Izraela traže da avione vrate u izvorno stanje, kako bi onda u njih bila ugrađena američka oprema“, rekla je Slavica, dodavši da neslužbeno saznaje kako „američki uvjeti za izraelsku stranu nisu prihvatljivi“. Ukoliko Izrael krajem sljedećeg tjedna odbije američke uvjete, to će se Hrvatsku vjerojatno značiti – poništenje natječaja, odnosno odluke o izboru izraelskog aviona F-16 Barak.

Pukovnik Jagodić: “Hrvatska će dobiti, ili neće dobiti, ono što je tražila”

A da je u Ministarstvu obrane velika „frka“, pokazuju večerašnja gostovanja članova stručnoga tima za evaluaciju i validaciju ponuda za VBA na sve 3 nacionalne televizije. Prvo je na RTL-u u središnjoj informativnoj emisiji „RTL danas“ gostovao pukovnik Christian Jagodić, zapovjednik Eskadrile borbenih aviona HRZ-a. Jagodić je u svom televizijskom gostovanju pokušao širiti optimizam:

„Ja bih rekao da smo mi točno tamo gdje mi trebamo biti. Znači, američki Kongres je odobrio TPT za Republiku Hrvatsku, mi smo doveli proces – izuzetno složen i kompliciran proces nabave višenamjenskog borbenog aviona – do kraja, mi smo spremni za potpis ugovora. Ono što sad preostaje da se dvije strane – znači, prodavatelj i izvorni proizvođač – dogovore o tome kako će i šta će. I to je to“.

Ali tu nema garancije, primijetili su voditelji, na što će Jagodić samouvjereno: „Nema nikad garancije. U ni jednom poslu, ni jednom bussinesu, ni jednoj transakciji, nema garancije“. Nije se zapovjednik EBA-e dao smesti ni na postavljeno pitanje o kakvoj je to Amerikancima spornoj opremi riječ:

„Što se nas tiče, nema nikakvog spora. Znači, Država Izrael je u svojoj ponudi ponudila, odnosno odgovorila na ponudu, odnosno zahtjev za ponudu koji smo mi dostavili njima. I oni su ispunili svoju tu ponudu na najbolji mogući način. I mi smo tu ponudu prihvatili, ocijenili, evaluirali i procijenili da je to najbolja, najoptimalnija ponuda za Republiku Hrvatsku, za naše nacionalne interese“.

Govorilo se o nekim pojačanjima na motoru, o naoružanju, radarskim sustavima, pokušali su voditelji vratiti temu, no Jagodić i dalje – ništa konkretno: „Znači, to je jedan vrlo sofisticirani stroj… borbeni avion. Svaki je. I posebno taj avion Barak je onaj koji potpuno ispunjava sve naše uvjete, i on je komparativan sa mnogim drugim, i novim avionima. Što točno Amerikanci, SAD, i Država Izrael pregovaraju, što oni moraju dogovoriti – to morate njih pitati“. Kad to nije išlo, probali su voditelji RTL-ovog dnevnika ustanoviti koji je dokaz da će Hrvatska ipak dobiti željene avione.

„Pa nema dokaza… U stvari, ima jedan dokaz, da se ispravim. A taj dokaz je da mi ne bi smjeli uopće krenuti u proces nabave američkog borbenog aviona iz Izraela da nije bilo odobrenja američke strane za sve ono što su nama Izraelci ponudili. Oni su nama ponudili točno ono što su njima Amerikanci odobrili“,

rekao je Jagodić, dodavši da problem imaju SAD i Izrael, ali ne i Hrvatska (kojoj samo ide vrijeme, a ono je valjda besplatno). „Znači, Hrvatska će dobiti ono što je tražila?“, pitali su voditelji, na što je pukovnik Jagodić demonstrirao naučene lekcije iz „Alana Forda“: „Hrvatska će apsolutno dobiti ono što je tražila ili neće dobiti“, odgovorio je mudro.

Razlog za ostavku resornog ministra Damira Krstičevića Jagodić ne vidi, budući da proces nabave višenamjenskog borbenog aviona još uvijek traje, a u slučaju da se Izrael i SAD ne dogovore, a Hrvatska poništi natječaj, to samo po njemu znači „da se nešto ispriječilo i mi smo spriječili bilo kakvu štetu, znači ništa se nije dogodilo“. O sklopljenom poslu, kako je u nekoliko navrata sugerirao ministar Krstičević, nema ni govora, objašnjavao je pukovnik Jagodić, jer: „ni jedan posao nije sklopljen ne samo dok nije potpisan ugovor, nego dok avioni ne slete tu kod nas, dok oni ne prijeđu u hrvatsko vlasništvo i dok se svi uvjeti iz ugovora ne ispune. Tek tada je posao sklopljen“. Nakon ovog, ponešto specifičnog doživljaja pravnog posla kupoprodaje, voditelje RTL-ovog dnevnika je zanimalo i da li su se ove komplikacije mogle predvidjeti ranije.

„Apsolutno su bile predviđene i one su, na osnovu onog što sam rekao ranije … Znači, postojao je… Da bi mi uopće mogli pristupiti izraelskom avionu američke proizvodnje mi smo morali imati predodobrenje. Da bi oni mogli nama davati podatke o tom avionu. Pukovnik Ninić u to vrijeme je letio na izraelskom avionu – on je morao imati odobrenje od SAD da leti na tom avionu. Da oni nisu bili spremni njemu to dat’, i nama dat’ odobrenje da krenemo u taj posao – oni ga ne bi dali. To što se sad promijenila politika (pokazuje navodnike), kako Amerikanci to zovu ‘policy’, ili se nije promijenila – to ćete morati njih pitati“,

odgovorio je Jagodić, završivši svoje gostovanje na RTL-u mišljenjem da je 475 milijuna USD, koliko bi hrvatske porezne obveznike koštao posao s Izraelom, jedna „jako dobra cifra“.

Brigadir Tretinjak: “Ako nije F-16 Barak, prekidamo pregovore”

Središnji Dnevnik HTV-a bio je rezerviran za brigadira Davora Tretinjaka, voditelja Stručnog tima Ministarstva obrane za nabavu borbenih aviona. Osvrćući se na izvještaj Branke Slavice iz Washingtona, i američke zahtjeve za ugradnju američkih dijelova u izraelske F-16, Tretinjak je rekao: „Pa, mi smo tražili na početku, odmah, ‘G-to-G’ ugovor. Znači, bez dodatnih aranžmana bilo koga sa strane. Znači, to su bili naši zahtjevi… znači, za ponudom. Takva je ponuda poslana, i mi očekujemo da će takva ponuda i biti, jer… ‘G-to-G’ ugovor, odnosno, vlada s vladom ugovor… Znači, daje jamstvo da…“. Koliko su upravo izraelske preinake na avionima utjecale na hrvatski izbor, zanimalo je voditelja Đuricu Drobca?

„Pa, jako puno. Znači, taj avion je već modificiran i njemu ne trebaju dodatne modifikacije nikakve. Znači, on je u principu… znači, ‘as-is-where-is’… znači, u stanju u kojem može doći odmah u Hrvatskoj. Znači, sa dodatkom neke NATO kompatibilne opreme, koja bi bila postavljena u Hrvatskoj“,

odgovorio je Tretinjak, izbjegavši ujedno spomen produljenja radnih resursa izraelskih aviona, dodavši: „To je bio avion koji je nas zadovoljavao slijedećih 20 godina, i nije trebao nikakve daljnje modernizacije“. Bez odgovarajućeg dokumenta SAD-a, odnosno State Departmenta, Izrael se nije uopće mogao ni javiti na MORH-ov natječaj, potvrdio je brigadir Tretinjak:

„Znači, Izraelci ne bi mogli ni konkurirati na natječaju, koji je… znate, bio otvoren 3. desetog, transparentno, javno. Znači, već prethodno su dostavili, u rujnu… znači, takvo, znači, odobrenje američke vlade, odnosno State Departmenta, da mogu Hrvatskoj prodati avione F-16… znači, izraelske avione F-16 Barak. Znači, sa točnom konfiguracijom aviona“.

Time je Tretinjak ustvrdio kako u rujnu nije stiglo tek odobrenje Izraelu za podnošenje ponude, već puno odobrenje i za samu prodaju aviona F-16 Barak Hrvatskoj, a naveo je i da su SAD te cijeli svijet znali da su Izraelci svojedobno modificirali svoje zrakoplove, što je jasno navedeno i u konfiguraciji. A, što se onda u međuvremenu promijenilo, pitao je voditelj HTV-a.

„Pa, ne znamo. Evo, mi očekujemo isto sad da se to riješi narednih dana, jer do sad nije bilo nikakvih takvih spomena… Znači, da bi se mijenjala… znači, oprema cijelog F-16, odnosno, Baraka… i modificirala sa američkom opremom. Ja ponavljam, da to onda više nije ugovor ‘G-to-G’, nego to nosi više ugovora. Mi niti smo ovlašteni od hrvatske Vlade, da takav ugovor sklopimo… znači, u ime Vlade Republike Hrvatske, kao Ministarstvo obrane… niti bi manipulirali sa drugim – znači, doveli u pitanje našu vlastitu transparentnost… znači, cijelog postupka… i manipulaciju, znači, sa natječajima, sa drugim proizvođačima i podizvođačima“,

odgovorio je šef MORH-ovog Stručnog tima.

Voditelj Đurica Drobac još je jednom želio potvrditi ono što je ranije čuo: „Kritike idu prema tome da ste trebali znati za to, u trenucima kad se odlučivalo o nabavci zrakoplova, međutim, tvrdite da je to u pismu postojalo. Amerikanci su odobrili prodaju Baraka?“, pitao je Drobac, a Tretinjak je na to spremno odgovorio: „Tako je. Ono je arhivirano i u Izraelu, i kod nas… dokumentirano u arhivi Ministarstva obrane“.

U slučaju da se, prema američkim zahtjevima, izraelski F-16 modificira novom američkom opremom, to onda više nije F-16 C/D Barak, potvrdio je Tretinjak, pa u slučaju da Izraelci odbiju američke zahtjeve –

„znači, da mi moramo predložiti Vladi Republike Hrvatske da ne ulazi u druge aranžmane. Niti smo mi za to ovlašteni… Znači, da se ne može sklopit ugovor ‘G-to-G’, i da mi predlažemo Vladi Republike Hrvatske da se to prekine, odnosno, obustavi daljnji bilo kakvi pregovori“.

S Vladom RH bi se u tom slučaju dogovorilo i o nekoj B-varijanti, potvrdio je Tretinjak, kao i o načinu na koji bi se ona provela. Pri svemu tome je ostalo otvoreno hipotetsko pitanje – što ako se Izraelci i SAD za koji dan dogovore, pa taj dogovor rezultira nadogradnjom F-16 boljom od modela Barak. Da li bi onda RH odbila i bolje letjelice za iste novce, samo zato što im ime nije Barak, a opis nije kao u ponudi?

Brigadir Ninić: “Mislite da smo sposobni izmanipulirati vojni i politički vrh države?”

Dnevnik Nove TV bio je rezerviran za člana MORH-ovog Stručnog tima koji je po ovom pitanju najčešće istupao u javnosti – Željka Ninića, prošloga tjedna promaknutog u čin brigadira. Što se njega tiče, posao još uvijek nije propao:

„Što se nas tiče, obzirom da je model ugovaranja od početka insistirano da bude ‘G-to-G’, ‘Government-to-Government’ ili ‘Vlada-Vladi’, država Hrvatska pregovara s Državom Izrael i mi očekujemo da se Država Izrael očituje o tome da li spremna za potpis ugovora, kao što smo mi spremni već jedno duže vrijeme ili, iz nekog razloga, nije spremna za potpis ugovora. Znači, bilo kakvo nagađanje, špekulacije, zaključivanje, čitanje, iščitavanje, prepričavanje portala, vijesti s raznoraznih izvora – za nas nije relevantno“,

rekao je novopečeni brigadir Ninić, dodavši i da „ja ne mogu vam reći do kada ćemo čekati jer mi nekakav ‘tvrdi rok’ nemamo. Mi, kao strana u pregovaranju, smo spremni za potpis ugovora. Svi elementi za potpis su gotovi, usuglašeni između dvije strane i što se nas tiče – kada god Država Izrael bude…“. Koliko su članovi Stručnoga tima, i on sam, odgovorni za trenutnu neizvjesnost u daljnjem procesu nabave borbenog aviona, zanimalo je novinarku Sabinu Tandaru Knezović:

„Naša… Mislite na moju osobnu odgovornost? Pa osobna odgovornost postoji u dijelu tima jer smo, kao struka, ocjenjivali pristigle ponude, napravili rangiranje i ocjenjivanje i predložili političkom vrhu donošenje odluke. Nemojmo zaboraviti da je politika Republike Hrvatske jednoglasno, na saborskom Odboru za obranu, i jednoglasno, na Vijeću za obranu – podržala prijedlog Ministarstva obrane, stručnog tima, za donošenje političke odluke“,

odgovorio je Ninić, prebacivši tako odgovornost na politiku. No oni su tek vjerovali onome što im je Stručni tim prezentirao, primijetila je novinarka Nove TV, a Ninić odbacio: „Da li bi netko normalan vjerovao ikome, jednoglasno, iz bilo kojeg razloga, a da nije postojalo utemeljenje za to? Ne pričamo mi tu o nekom povjerenju“. I na pitanje da li su i ranije bili poznati američki uvjeti, brigadir Ninić se bavio političkim dijelom ove nesretne priče:

„Slijepog vjerovanja nije bilo. Mi smo izdali natječaj, na natječaj su se javile četiri tvrtke – ponuđači, odnosno četiri države. Mi smo dobili ponude, ocijenili ponude. Ponude su ocijenjene prema četiri domene, deset poddomena i preko 200 elemenata ocjenjivanja. Da li vi uistinu mislite da smo mi sposobni izmanipulirati kompletan vojni politički vrh ove države po tom modelu ocjenjivanja…?“.

Država Izrael se javila kao jedan od ponuđača na MORH-ov natječaj na temelju prethodnog odobrenja iliti predodobrenja koje su dobilli od strane SAD-a, potvrdio je brigadir Željko Ninić izjave svojih kolega na drugim televizijama, odgovorivši kako je on to odobrenje vidio, te da je u njemu pisalo „točno ono što je trebalo pisati da bi imali jamstva Države Izrael kako je u stanju prodati te avione Hrvatskoj. I što bismo mi sada trebali – osporavati svaki papir koji jedna država podnese?“. Pritom Ninić ne smatra da je MORH-ov Stručni tim trebao tražiti ikakvu dodatnu garanciju i od SAD-a, kao originalnog proizvođača aviona F-16:

„Za nas su to avioni od Države Izrael i mi ih kupujemo od Države Izrael. Odnosi između Države Izrael i države Amerike nisu predmet države Hrvatske. Mi kupujemo avione od Države Izrael, model suradnje je ‘Vlada-Vlada’, ‘država-država’, i iz te perspektive gledano mi nemamo pravo osporavati papir kojeg jedna država legitimno donese drugoj državi“.

Kao djelatna vojna osoba Ninić nije želio odgovoriti treba li ministar Krstičević dati ostavku ukoliko posao s nabavom izraelskih aviona propadne, iako osobno smatra da – apsolutno ne treba.

„Ja stvarno nisam adresa da vam na to odgovorim – nosim odoru, imam čin i odgovaram svojem prvom nadređenom. A tko treba snositi odgovornost i kakvu odgovornost i zbog čega odgovornost? A zamislite da smo potpisali ugovor i da smo platili možda prvu ratu, preuzeli neke uvjete i da se onda nije dogodio TPT – kako bismo onda razgovarali danas? Upravo iz tog razloga mi nismo htjeli potpisati ugovor koji bi, možebitno, bio štetan za Republiku Hrvatsku. Stavili smo, kao prijedlog, jednu od točaka – ishođenje TPT-a, odobrenja za transfer treće strane, odobrenja za transfer aviona, kao uvjet za potpis ugovora. Samim time, nema nikakvih negativnih posljedica, osim vremena, za Hrvatsku“,

rekao je Ninić, dodavši da je izraelska ponuda bila najbolja ponuda pristigla na natječaj. Kako god aktualna situacija bude okončana, bit će određenih posljedica, zaključio je Ninić:

„Za nas, kao struku – cijenimo da ovo nikako nije kraj. Vlada Republike Hrvatske je donijela odluku o zadržavanju borbenih sposobnosti zrakoplovstva. Ukoliko i dođe do prekida, poništenja ili bilo kojeg drugog oblika zaustavljanja ovog procesa ugovaranja s Izraelom – OK, naučili smo jako puno, primijenit ćemo puno naučenih lekcija u drugom koraku i idemo tražiti drugo rješenje“.

Kako izgleda uljepšavanje aktualnog stanja hrvatske nabave višenamjenskog borbenog aviona od Izraela, lijepo se moglo vidjeti u sinoćnjoj HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“, urednika i voditelja Damira Smrtića. Protivno pravilima novinarske profesije, sastav gostiju garantirao je 5 unisonih glasova (načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov, pukovnik HRZ Željko Ninić – ujedno i član Stručnog povjerenstva MORH-a kojeg se u emisiji predstavilo samo kao pilota HRZ-a, umirovljeni zapovjednik HRZ Josip Štimac, član Generalskog zbora Marinko Ogorec i mladi Jan Ivanjek). Nažalost, i sam voditelj je, čini se, prespavao posljednjih barem tjedan dana, koliko Hrvatskom vlada histerija oko američko-izraelskih odnosa prema hrvatskoj kupovini F-16 Barak, pa je postavio iznimno malo iole relevantnih pitanja, a cijela emisija izgledala je kao ćaskanje u voditeljevom dnevnom boravku od prije barem šest mjeseci.

Bilo je tu i pravih bisera – tako je npr. analitičar Ivanjek provalio da se nakon hrvatskog odabira F-16 Barak „još 4-5 drugih zemalja“ zainteresiralo baš za njega kao za „alternativu američkom Bloku 70/72, koji je izuzetno skup“, pri čemu je izričito spomenuo Bugarsku (zaboravivši pritom reći da su u konkretnom slučaju upravo Izraelci pokušavali ponuditi Barake Bugarima, no u konačnici se nisu javili na bugarski natječaj), ali i dodao da ih „ne zna sve nabrojati jer mu nije rečeno!“. I umirovljeni general Štimac imao je bisera, pa je F-16 Barak proglasio avionom 5+ generacije po nekakvim sustavima (između ostalog povukavši paralelu s modernim automobilima koji imaju „head up display“, što je Barak imao još prije 30 godina).

Jučerašnja emisija zaista nije dala gotovo nikakve korisne informacije. Načelnik GS OS RH, general zbora Mirko Šundov, ponovio je već do sada poznate tvrdnje o dijelu aktivnosti poduzimanih prema Izraelu i SAD, s optimističnim uvjerenjem da će na račun strateškog savezništva sa SAD-om Hrvatska dobiti ono što je i namjerila:

„Zajamčeno je s izraelske strane da će biti produljen vijek trajanja avionima u skladu s onime kako smo mi to u našem natječaju tražili i kako je izraelska strana ponudila. I to je ono što reče pukovnik Ninić kao pilot – nas u potpunosti zadovoljava, i zato smo i prihvatili i odlučili se za tu ponudu. Ali evo, dopustite mi još reći – nakon što smo mi bili u Izraelu, jedno naše izaslanstvo je bilo i u SAD-u, i tamo smo – i u Ministarstvu obrane i u State Departmentu – dobili jamstva da je SAD, kao treća strana, na određeni način jako podupire ta naša nastojanja. Ali mi dopustite reći još nešto – što evo vrlo otvoreno ću reći – da je nažalost bilo i u nas, u našoj sredini, pa čak i u profesionalnim krugovima vojske, ljudi koji su govorili da nama ta sposobnost nije potrebita. Tako da vam se to sve reflektira na nekakve odnose koji su bili. (…)

Mi ćemo, uvjeren sam, imati avion kakav smo mi tražili, kakav je izraelska strana ponudila, i ja vjerujem – ovo što reče g. Ogorec – s obzirom na to da Hrvatska ima strateško partnerstvo sa SAD-om, da mi sudjelujemo u nizu operacija, misija i aktivnosti zajedno s njima, oni nama izuzetno pomažu u procesu i modernizacije, i osposobljavanja vojske, da će se naći rješenje i da ćemo svi biti zadovoljni u konačnici, i mi imati tu potrebitu sposobnost. I dakako da će to jako doprinijeti i našem položaju unutar NATO-a, s jedne strane, a s druge strane – ovu sposobnosti koju ćemo imati korak po korak, prvo kao zaštitu našeg vlastitog zračnog prostora, a kasnije onda i sve druge sposobnosti u smislu borbenih obilježja i karakteristika aviona, moći ponuditi i susjednim zemljama što je isto tako, na određeni način, u procesu“,

rekao je načelnik GS OS RH. Dakle, do faktično tehnološki jedinstvenog položaja unutar NATO saveza, RH će doći uz jaku podršku SAD koja je, doduše, dozirana „na određeni način“, o kojem nažalost nismo čuli ništa.

Pukovnik Željko Ninić, član Stručnog tima MORH-a koji je proveo proces validacije i evaluacije ponuda za VBA, dotaknuo se pitanja NATO kompatibilnosti:

„Spomenuto je danas upitnost NATO kompatibilnosti aviona i položaja države u NATO-u spram te sposobnosti. Nikakvih dvojbi nema oko NATO kompatibilnosti jer je NATO kompatibilnost bila temeljni, jedan od temeljnih zahtjeva i kriterija ocjenjivanja. I tu, ajmo demistificirati stvari do kraja: Izrael će, kao ne NATO zemlja-članica, ukoliko dođemo do kraja s ovim poslom, instalirati i pripremiti avion u svojoj zemlji sa svim onim elementima koji su ‘unclassified’  i za što imaju odobrenje… (U prvobitno stanje?, pita voditelj Smrtić) Ne, pričamo o dodatnoj opremi koja sada nije na avionu Barak jer ne treba biti, jer Izrael nije zemlja-članica NATO-a, a mi smo zahtjevom tražili. Drugim riječima, oni će opremu koja nedostaje, a koja je uvjet da bi bio avion NATO kompatibilan, ugraditi u Izraelu, a sve ono što je klasificirano, ili na bilo koji način ograničeno ne NATO zemljama-članicama, mi kao zemlja konačni korisnik kupujemo od Amerike ili NATO-a, i to se instalira u Hrvatskoj. Kad kažem instalira – mislim bukvalno ‘plug&play’. Znači kompletno avion će biti ili pripremljen ili već NATO opremljen u dolasku u Hrvatsku“.

Podiže li to cijenu ili je već u cijeni, zanimalo je voditelja, a načelnik Šundov kratko je odgovorio: „Bez dodatnih troškova. To je potpisano i zajamčeno s izraelske strane da je to u cijeni koja je već dogovorena“. No, zato nije bilo spomena čitavom sustavu koji bi osigurao da američki Lockheed Martin po tom poslu dođe u Hrvatsku, i nadzire ove radove temeljem svog intelektualnog vlasništva.

Jednako tako nije bilo riječi ni o pitanju je li Izrael na vrijeme upozorio Republiku Hrvatsku na uvjete koje za odobravanje čitavog posla postavlja američka strana, kao što sinoć uopće nije bilo spomena niti uobičajenoj praksi postupaka TPT-a, o povratku opreme u originalno stanje, iako će i ti detalji ozbiljno utjecati na nastavak posla kupovine F-16 Barak ili konačno poništenje ovog, po mnogo čemu kontroverznog natječaja.