Danas je na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” u Slunju prikazan vrhunac vježbe “Borbena moć 25” za visoke uzvanike i medije – demonstracija sposobnosti manevra i borbene moći svih novonabavljenih sustava uvedenih u operativnu uporabu u posljednjih godinu dana. Više od 2500 pripadnika OS RH istodobno je izvodilo napadne operacije – na kopnu, u zraku, na moru, ali i u cyber prostoru. Sama vježba “Borbena moć 25”, najveća združena vojna vježba Oružanih snaga RH od 2018. godine, kada je održana vježba “Velebit 18”, počela je 12. rujna i trajat će do 19. rujna 2025. godine u kopnenoj i zračnoj domeni vojnog poligona “Eugen Kvaternik” kod Slunja i na pomorskom vojnom poligonu Žirje. Danas su uzvanici po prvi puta mogli vidjeti borbene avione Rafale u napadačkim operacijama – oni su otvorili vježbu naletima na metu, bespilotne letjelice Bayraktar radile su izviđanje iz zraka, a mali Orqini FPV dronovi bombama su zasuli dva oklopna vozila. Dio vježbe u kojem je sudjelovalo 15 plovila (uključujući raketne topovnjače) provodio  se u realnom vremenu na pomorskom vojnom poligonu Žirje, te se na ekranima na Slunju mogao pratiti i desant – iskrcavanje vojnika na otok. Iako je streljivo bilo pravo, neprijatelj je bio imaginaran pa gubitaka nije bilo, ali je zato zadovoljstvo okupljenih bilo na visini.

Čestitajući hrvatskim vojnicima na uzorno i vrhunski izvedenoj vježbi, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović je rekao:

“Nama i meni ovo je izgledalo besprijekorno, a ono što nije bilo besprijekorno, a u ovako kompleksnim stvarima toga mora biti, to znate vi, to znaju zapovjednici i radi toga se ovakve vježbe i održavaju – da bismo znali što možemo i što možemo još bolje, a što treba popraviti. (…) Vaš glavni zadatak je obrana domovine. Obrana domovine – simbolički ste to danas pokazali u srcu Hrvatske, kraj povijesnog Slunja, na najvećem hrvatskom vojnom poligonu.”

Načelnik GS OS RH, general Tihomir Kundid, vježbu je ocijenio briljantnom, a kako je rekao “cilj ove vježbe bila je provjera borbene spremnosti Oružanih snaga za provedbu svoje temeljne zadaće, a to je obrana domovine“.

“Provedba kompleksne vježbe na visokoj razini moguća je samo ako imamo vrhunski obučene, uvježbane i osposobljene postrojbe koje suvereno upravljaju ključnim oružanim sustavima i borbenim platformama, i to ste danas pokazali,”

poručio je general Kundid pripadnicima OS RH.

Zadovoljan je bio i ministar obrane Ivan Anušić koji je čestitao pripadnicima OS RH na uspješno odrađenoj vježbi i izrazio zadovoljstvo prikazanim vrhunskim sposobnostima:

“Ono što smo danas imali prilike vidjeti na Slunju je zaista impresivno, prvi put smo mogli vidjeti borbeno djelovanje Rafalea i borbeno djelovanje FPV dronova. Čestitam pripadnicima Hrvatske vojske, ovi mladići i djevojke danas su ponovno pokazali kako su vrhunski uvježbani i motivirani za izvršavanje svih zadaća”.

Također je naglasio i  intenciju Vlade RH da i dalje ulaže znatna sredstva u obranu:

“Želim naglasiti kako opremanje i modernizacija naših Oružanih snaga neće stati, već se nastavlja. Ova Vlada ima i političku volju i obvezu dalje opremati i osnaživati naše Oružane snage. Cilj je i dalje osigurati Oružanim snagama kvalitetnu opremu i ujedno ih opremiti s najmodernijom zapadnom tehnologijom, obnoviti infrastrukturu te prvenstveno i dalje povećati materijalna prava pripadnika Hrvatske vojske.”

Tu je predsjednik Milanović gotovo zadao Vladi novi zadatak – jačati vojnu proizvodnju u suštinskim stvarima. Govoreći pred vojnicimaa koji su netom sudjelovali u vježbi, Milanović se osvrnuo na trenutno vrlo skupu vojnu opremu:

“Ratovanje je grozna i skupa stvar, a vojna oprema je skupa. Ovi strojevi iza vas – koji bez vas ne znače ništa, a s vama puno i jako puno – ti strojevi su danas puno ili barem dvostruko skuplji nego što su bili prije početka zadnjih ratova u Ukrajini nakon ruske agresije.  Takav je rat, netko krvari, a netko se bogati. U tom ozračju, u tom svijetu u kojem živimo, hrvatska izvršna vlast, Vlada, Sabor, trebaju osigurati redovnu i pametnu, ekonomičnu i racionalnu opskrbu onim što treba, onim što trebamo kupovati jer ne proizvodimo i onim što možemo proizvesti da nas drugi ne bi cijedili. To je skupo, ali važno, bez streljiva nema panzerhaubitze, bez tisuća i tisuća topničkih granata, ta cijela priča gubi smisao. To je zadatak koji stoji pred Vladom i on uopće nije lak, čak i kada ima novaca.”

U združenoj vojnoj vježbi “Borbena moć 25”, koja se provodi od 12. do 19. rujna, sudjeluju Hrvatska kopnena vojska, Hrvatska ratna mornarica, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, Zapovjedništvo specijalnih snaga i Obavještajna pukovnija. Vježba obuhvaća procedure operativnog razvoja uz poduzimanje svih mjera zaštite snaga, provjeru taktičkih sposobnosti, pri čemu su tijekom vježbe posebno prikazane borbene sposobnosti novih borbenih sustava. Prikazan je manevar ojačane mehanizirane bojne u napadu u kojoj su u snagama manevra sudjelovale snage pješaštva i oklopne snage, dok su u snagama borbene potpore sudjelovale snage topništva i zrakoplovstva.

Posljednji put je slična vježba provedena u listopadu 2018. godine i zvala se “Velebit 18 – združena snaga” – u njoj je sudjelovalo više od 5500 pripadnika OS RH sa 180 ključnih borbenih sustava. Iako je tada vojni vrh najavljivao da će se vježbe ”Velebit” održavati redovito svake 3 godine (sljedeća se dakle trebala održati 2021. pa 2024.), one su nažalost najprije odgođene zbog pandemije virusa COVID-19, a onda su u tišini potpuno nestale.

*Photo: MORH: T.Brandt i G.Resovac

Velika vojna vježba „Velebit 18 – združena snaga“ započela je u subotu, 13. listopada, u 6 sati ujutro i trajala do danas, 16. listopada, opet u 6 ujutro. Njenih 72 sata aktivnosti bilo je raspoređeno na 11 vojnih lokacija širom Republike Hrvatske, a oko 5.500 sudionika učinili su ovu aktivnost najvećom tog tipa od Domovinskog rata, uključujući tu i prvu vježbu iz niza „Združena snaga“, iz listopada 2015. godine. Dok je za javnost bilo otvoreno ukupno 10 njenih pojedinačnih segmenata, ekipa portala Obris.org prisustvovala je jučerašnjem glavnom događaju, uprizorenom na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ kod Slunja. Tom smo prilikom o nekim aspektima ove nesvakidašnje vojne aktivnosti razgovarali s viceadmiralom Robertom Hranjom, direktorom GS OS RH, a ujedno i zapovjednikom vježbe „Velebit 18 – združena snaga“.

Ovo je treći dan. Kada se zadnji put radilo tako intenzivno?

Mnogi kažu da je ovo prvi put da smo tako intenzivno radili 3 dana – to je 3. dan intenzivno, ali za nas je počelo od ponedjeljka i trajat će još par dana. Ovo je prvi put, kažu moji stariji i iskusniji kolege, da smo tako intenzivno radili u tako širokom vremenskom dijapazonu.

Vidjeli smo združenost. A što je s integracijom? Bilo je govora: integrirano-združeno…

U mnogim aspektima i po tome elementu je ova vježba po prvi put. Kad govorimo o združenosti, prije svega bilo je združeno na najvišoj stožernoj, strateškoj bi neki rekli, razini. Po prvi put smo imali vježbu koja uključuje Glavni stožer i ključne komponente u procesu planiranja, donošenja odluke, izrade operativnog plana. Integracija pojedinih borbenih sustava je opet bila, prije svega, kroz vježbovni proces. Na ovakvim događanjima, kad je važna sigurnost, onda možda integracija nije toliko očita, ali bilo je i nje.

Kažete – veliku ulogu je igrao Stožer. Dakle, Stožer sam ili njegovo Operativno središte?

Svi. Znači, i Stožer je bio za ovu vježbu pretvoren u zapovjedništvo operacije, kako kažemo mi – namjenski organiziran. Ono što smo mi imali – to su bile stožerne funkcije – od funkcionalnog područja J1 preko J2 (vjerojatno vi znate o čemu govorim), 4, 5 i 6 – i ojačavali smo s funkcijama, znanjima i ekspertizom iz drugih cjelina, iz drugih grana, u komponenti Oružanih snaga. Imali smo i združeno Operativno središte koje je bilo funkcionalno po prvi puta tako složeno.

To Operativno središte iz ove vježbe nije ono Operativno središte u Zagrebu, koje…

Ne. To je također za ovu vježbu kreirano namjenski, namjenska organizacija. Npr. imali smo 2 časnika za KoV… liason, veza za KoV, za Mornaricu, za Zrakoplovstvo, za Specijalne snage… Znači, sve komponente su imale časnike za vezu, sve komponente su imale funkcionalne eksperte – imali smo meteorologa, doktora, itd. Ne mogu se svih ni sjetiti, bilo ih je sigurno 40 non-stop u našem Operativnom središtu.

Tu se radi na 11 lokacija. Je li problem u tome da su to sve zapravo relativno male lokacije?

Te lokacije su takve kakve jesu. Neke jesu male, neke su malo veće – kao što je Slunj, kao što su Gašinci, itd. Poligon Dugi otok je ogroman poligon. Znači, možemo u tom smislu razlikovati 2 aspekta vježbi – jedan je… uvježbavanje procedura i procesa u skladu s nekakvim scenarijom – imali smo donošenje odluka, izrada plana. To je bilo kako za… baš onaj pravi rat, kad se selimo u realnost, onda smo to razvili u vježbovne događaje, pa smo imali nešto na Gašincima… Uglavnom su snage koje su vježbale na većim lokacijama bile bojna+. Odnosno, ne možemo reći bojna, nego veličine bojne. I one su bile namjenski organizirane, posuđivale bi sposobnosti i sustave iz drugih cjelina – ovisno o tome kakva je bila zadaća i na kojem poligonu.

Znači li to da organske postrojbe ne mogu… Mislim, mi često završimo na tim „NOS-ovima“…

Ali danas vrlo rijetko igdje koristite čistu organsku postrojbu. Znači, filozofija kod nas je – grane su, kako se to kaže hrvatski, „force provideri“. Znači, moramo ga obučiti, opremiti, pripremiti, logistički poduprijeti, i onda kad je zadaća – onda se formira zapovjednik, zapovjedništvo, i onda kaže: meni treba to, meni treba takva sposobnost… Vi morate kombinirati iz više funkcija. Međutim, ipak pokazujemo da možemo i organske postrojbe koristiti – npr. ovo što smo sad krenuli u prednju prisutnost, „forward presence“, šaljemo namjerno…šaljemo organske postrojbe. Naravno, nikad to nije 100%, ali 90% su cjeline koje postoje u Hrvatskoj i cilj nam je, recimo, da zarotiramo sve bojne na takvim zadaćama jer to bi onda dalo dodatnu kvalitetu njihovom iskustvu, obučenosti, itd.

Da li u ovim vježbama postoje – ono što se kaže – crveni i plavi, ili su više jednostrane?

Kako gdje. Znači, na 11 poligona imali smo 11 različitih situacija. U nekoliko situacija smo imali crveni-plavi, znači stvarna interakcija, Specijalne snage, itd., tako da je bilo svega. Ovakva vježba – to je malo teže, ipak je dosta rizično, opasno, ali tamo u principu gdje nije bilo bojevih gađanja imali smo i crvene snage.

Što se tiče cybera… Kako je obuhvaćena ta domena? Mislim, prvi put se 2015. vidjelo cyber na onoj „Združenoj snazi“. Koja je razlika?

Sad smo probali samo malo to zakomplicirati, jel’, usložniti. Imali smo strukturu kakva je bila, imali smo nekoliko tih zapovjedništava – svi su bili uvezani, mislim mogli smo stupiti u vezu…. Ja kao zapovjednik – sve do Gašinaca, Gakova, ili dolje na Dugi otok, i to videom. Znači, bilo je puno networkinga, puno komunikacijskih kanala, i imali smo poseban tim u nadzornom dijelu vježbe, poseban tim koji je imao zadaću generirati supozicije ili, kako neki kažu, incidente. Imali smo 50-ak „incidenata“ u smislu kibernetičkih napada i onda smo gledali kako ljudi reagiraju. Prvo – jesu li uopće prepoznali da je kibernetički napad, da se nije pokvarilo računalo… I onda smo gledali reakciju, i onda smo nakon inicijalnih prosudbi odmah na licu mjesta probali i korigirati, odnosno pomoći im da korigiraju. Znači, recimo da smo otišli bar dva koraka ispred onoga što smo prošli put radili.

To je, dakle, 50-ak tih injekcija, događajnih, što se cybera tiče. Koliko ih je obuhvatila cijela vježba?

Pa bilo je negdje 150 incidenata, raznih… Borbenih uzbuna, napada, napali su zapovjedništvo moje, pa smo se morali braniti, itd.

Dakle, bilo je govora da je 5.500 ljudi fizički raspoređenih na terenu. Da li je k tome u samoj strukturi vježbe bila dodana još i nekakva simulirana masa ljudi?

Da. Mi smo nekoliko desetaka tisuća ljudi uvježbavali po scenariju. Možda Vam je promaklo, zapovjednik Kopnene vojske se tu igrao kao da ima dvadesetak tisuća vojnika…

Shvatili smo da je to brojno stanje samo sektora Sjever…

Da – samo sektor Sjever. Sjever je imao dvadesetak tisuća vojnika, supozicijski, odnosno 3.000 vojnika. Jug je imao malo manje stvarne snage… u stvarnosti oko 2.000 vojnika, bez ovog simuliranog dodavanja pričuve. Sama organizacijska struktura ukupne vježbe brojila je još oko 500 ljudi.

Na prvi pogled ne vidi se puno besposadne tehnike. Dakle, barem nekakvo izviđanje bespilotnim letjelicama. Jel to nešto što treba očekivati te iduće 2021. godine?

Imali smo, sigurno, u toj našoj radnoj i taktičkoj razini puno besposadnih sustava. Na primjer, snimili smo pogodak rakete na moru iz besposadne letjelice, i vrlo je to efektno. Snimali smo na Gašincima iz besposadnog sustava – ovdje sad nismo smjeli. Besposadni sustavi su letjeli u zraku, ali „no-fly-zone“ je bila za vrijeme trajanja vježbe, zbog toga što su sada letjeli naši…

No, dobro, to su sigurnosne procedure…

Da, da… Znači, nema ništa… ništa ne smije bit’ tada u zraku. Ali, imamo nekoliko klasa besposadnih sustava. Naravno da to ni iz bliza nije dovoljno.

A da li se uvježbavalo, recimo, obranu od napada nekakvim dronovima, ili nečim takvim?

To smo jako uvježbavali, i to je jedno područje gdje i kao cijela država moramo razraditi doktrinu… jer smo primijetili da je borba protiv toga izuzetno zahtjevna – u, kako bi rekao, hardverskom smislu, i u smislu znanja, ekspertize koju moramo tu imati. Trebamo i posebne borbene sustave – nekakve puške, topove. Morate imati sustave za radio-ometanje ili skidanje frekvencija na kojima rade… I to – negdje smo bili dobri, negdje nismo bili baš dobri – ali to je proces učenja.

To je moderna stvar, koja dolazi…

To se toliko brzo razvija da ne možete više samo hodati – morate trčati. Morate trčati jer ste već dva koraka iza, i onda jedva stižete. To je skupo, traži vrlo stručne ljude, i morate… Nikad tu niste zadovoljni. Uvijek morate težiti novome, jer ova protivnička strana ne spava. To vam je kao kod mobitela – na Samsung 8 napravi se X10, vi Samsung 9 on X11… A problem je u tome što danas ova tehnologija je široko dostupna. Države više nemaju monopol u tome. Privatne kompanije, nedržavne organizacije, mogu to relativno lako nabaviti…

Drago nam je čuti da se radi na takvim stvarima…

Intenzivno se radi. To nam je jedan od prioriteta.

Otprilike 50-ak sati nakon što je u subotu, 13. listopada, u 6 sati ujutro počela vježba „Velebit 18 – združena snaga“, jučer je na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“ na Slunju održan završni dio te, kako joj u MORH-u i OS RH tepaju, najveće vježbe od Domovinskog rata. Riječ je nizu događanja razdijeljenih na ukupno 11 odvojenih vojnih lokacija širom Republike Hrvatske, kojima se zapovijedalo iz namjenskog Operativnog zapovjedništva operacije i njemu podređena dva sektorska stožera. Višednevno vježbanje ukupno oko 5.500 ljudi kulminiralo je jučerašnjim Glavnim događajem, kojeg je na Slunju pratio cjelokupni vrh Ministarstva obrane i Glavnog stožera, te brojni gosti – od umirovljenih generala, preko saborskih zastupnika, te stranih vojnih izaslanika i veleposlanika SAD-a, do predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, koja je svoje dopuštenje za početak izvođenja završnih aktivnosti dala video-linkom iz Zapovjednog operativnog središta GS OS RH.

Na vojnom poligonu u Slunju smješteno je i „Zapovjedništvo snaga Sjever“, jedno od ukupno 2 združena zapovjedništva koja neposredno provode vježbu „Velebit 18 – združena snaga“, koje su uzvanici mogli vidjeti uoči početka provedbe tzv. Glavnog događaja vježbe. Nositelj jučerašnjih aktivnosti bila je 2. mehanizirana bojna GROMOVI iz sastava Gardijske mehanizirane brigade HKoV, ojačana mehaniziranom i tenkovskom satnijom iz sastava Gardijske mehanizirane brigade, snagama topništva iz Topničko raketne pukovnije, Bojne NBKO i Zapovjedništva za potporu. Tijekom jednosatne vježbe provedena  su gađanja iz tenkova M-84, BVP M-80, BOV Patria, PZH2000, SVLR H122, OH 58 D Kiowa, protuoklopnog i osobnog naoružanja, dok su borbeni avioni MiG-21 simulirali bombardiranje iz zraka. Ukupno je u jučerašnjoj vježbi sudjelovalo 1.100 pripadnika OS RH (uključujući i pričuvnike) i 80 komada pojedinih ključnih oružnih sustava.

„Sve je prošlo u redu. Uvijek imate onih sitnih ogrebotina, ne možemo reći da nema, sitnica, i sigurno ima i umora i kod nas i kod ljudi, ali izuzetno smo zadovoljni – ja to mogu potvrditi i u ime ljudi i u svoje vlastito ime“, zadovoljno je vježbu komentirao načelnik GS OS RH general zbora Mirko Šundov. Vojnicima, dočasnicima i časnicima, kao i operativnom zapovjedništvu vježbe na čelu s viceadmiralom Robertom Hranjom, čestitao je i umirovljeni general Ante Gotovina, koji je jučer bio među uzvanicima na promatračnici „Debela glava.“ „Ovo je jedna složena vojna vježba na cjelini teritorija Hrvatske u kojoj su sudjelovale 3 grane vojske. Sada slijedi, kao i uvijek, ono što je najvažnije – temeljita raščlamba ove vježbe koja će sa svojim zaključcima omogućiti načelniku GS i ministru obrane daljnje usmjeravanje k održavanju i jačanju borbene sposobnosti naših Oružanih snaga“, rekao je Gotovina. U raščlambu će ući i izračun troškova cijele ove 3-dnevne vježbe, čiju početnu procjenu ministar obrane Damir Krstičević skriva kao zmija noge. „Što se tiče troškova – tu je načelnik GS… Vodimo računa o troškovima i sigurno da će načelnik GS i cijela vojska hrvatskoj javnosti dati i te troškove, i da hrvatska javnost zna i koliko je potrošeno u kontekstu vježbe“, rekao je Krstičević, dodavši kako je sigurnost vrlo bitna, a vojska mora vježbati.

U narednim danima ozbiljnije ćemo se pozabaviti vježbom „Velebit 18 – združena snaga“, a zbog negativnog PR-a koje je prouzročilo skrivanje troškova vježbe – nije nemoguće da MORH uskoro i te brojke ipak objavi.

Na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” u Slunju danas se okupila većina operativnih snaga Hrvatske kopnene vojske, koje su ondje odradile ofenzivno definiranu vježbovnu aktivnost u suradnji s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom. Konkretno, kako navodi Ministarstvo obrane, sa strane kopnenih snaga terenska vježba s bojnim gađanjem “Kuna 18” okupila je Gardijsku oklopno-mehaniziranu brigadu, kojoj su podršku pružale još i snage Gardijske mehanizirane brigade i Topničko-raketne pukovnije, Inženjerijske pukovnije, te bojni NBKO i veze. Uz to, tu su djelovali još i pukovnija PZO, Zapovjedništvo za potporu te Središte za borbenu obuku. Vježbi je prisustvovao i general zbora Mirko Šundov, načelnik GS OS RH, koji je ujedno predstavljao vrhovnu zapovjednicu Kolindu Grabar- Kitarović, kao i ministra obrane Krstičevića.

U vježbi “Kuna 18” raspored protivničkih snaga izložilo se usklađenim združenim djelovanjima postrojbi OS RH razine bojne, koje su ujedno prikazale integraciju vatri manevarskih i potpornih elemenata, te upravljanje vatrom i manevrom. Na ovoj vježbi, koju se karakteriziralo obučnim događajem ključne važnosti, ukupno je sudjelovalo 587 pripadnika OS RH. Svrha svega ovoga bilo je izvođenje integriranog, sinhroniziranog i združenog djelovanja borbenih helikoptera Bell OH-58D Kiowa Warrior u potpori kopnenih snaga – konkretno, u potpori borbenom djelovanju samohodnog sustava Panzerhaubitze 2000 koje je topnički podupiralo napadne aktivnosti manevarskih snaga opremljenih tenkovima M-84, te borbenim vozilima BVP M80 i Patria AMV. Time je “Kuna 18” zapravo jedan od koraka prema uvježbavanju šire integracije novih borbenih sposobnosti u združena djelovanja OS RH – što će se moći vidjeti i u listopadu 2018. godine, za kada je planirano održavanje velike združene vježbe “Velebit 18”.

Ovo je u svom obraćanju prisutnima istaknuo i general Mirko Šundov: “Cilj nam je bio prikazati nove sposobnosti Hrvatske vojske, a to se prije svega odnosi na integraciju sposobnosti helikoptera ‘Kiowa Warrior’, Panzerhaubica te određenih aktivnosti poput obavještajnog djelovanja na bojnom polju. Izuzetno sam zadovoljan kako su naši ljudi, kao naša najveća vrijednost, vrlo brzo uspjeli savladati i osposobiti se za upotrebu novih sposobnost“. Uz to se sudionicima vježbe “Kuna 18” obratio i brigadni general Boris Šerić, zamjenik zapovjednika HKoV-a. On je naglasio: “Značaj ove vježbe je da su po prvi puta prikazane nove sposobnosti HKoV-a i HRZ-a uz potporu postrojbi Zapovjedništva za potporu. Vidjeli smo i intergransko združeno djelovanje kopnenih i zračnih snaga što je najveće bogatstvo ove vježbe“. Nažalost, u isto su vrijeme pokazani i svi nedostaci Hrvatske kopnene vojske, od realne zastarjelosti većine oklopne tehnike na gusjenicama, pa sve do izostanka vidljivog korištenja modernih sustava za upravljanje bojišnicom (Battlefild Management Systems – BMS).

Živa klasika s minimalno utjecaja 21. stoljeća

Još jedna impresivna scena iz nekih davnih dana, Slunj 2018. godine

*Photo: MORH/T.Brandt

**Video: MORH

U razdoblju od 3. rujna do 6. listopada provedena je 17. združena obuka čeških, mađarskih, slovačkih i hrvatskih savjetodavnih zrakoplovnih timova (Air Advisory Team Pre-deployment Training Course – AAT PTC). Riječ je o pripremi snaga za sudjelovanje u okviru 311. ekspedicijske savjetodavne eskadrile (311. Air Expeditionary Advisory Squadron – AEAS), postrojbe koja iz svoje baze na prostorima međunarodne zračne luke Hamid Karzai u Kabulu pomaže u obuci i savjetovanju pripadnika 377. helikopterske eskadrile (377. RWS) u sastavu Kabul Air Wing-a (KAW) Afganistanskog ratnog zrakoplovstva (AAF) – u sklopu više postrojbe 438. Air Expeditionary Wing (AEW), a kroz okvir NATO misije „Odlučna potpora“ (Resolute Support).

Ovu konkretnu združenu savjetodavnu djelatnost, koja općenito traje od 1. studenog 2008. godine, prvotno je obavljala postrojba nazvana 438. AEAS, koja je u veljači 2016. godine preimenovana u 311. AEAS – ne bi li se time komemoriralo djelovanje 331. čehoslovačke bombarderske eskadrile iz sastava Britanskog ratnog zrakoplovstva (RAF), u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Pod češkim vodstvom u inozemstvo

Ova postrojba pod češkim vodstvom združeno djeluje oko grada Kabula, a njeni sastavni dijelovi su do kraja 2011. godine bili označavani kao pojedinačni timovi za zrakoplovno mentoriranje (Air Mentoring Teams – AMT), što je hrvatskom zrakoplovcima itekako poznat organizacijski okvir, budući je Hrvatska do srpnja 2014. u Afganistanu na ovakvim poslovima djelovala samostalno, da bi onda u općem smanjivanju opsega i značaja hrvatskog doprinosa i tu došlo do velikih „optimizacija“ o kojima se u RH baš i nije diskutiralo.

Imajući u vidu spomenuto povijesno komemorativno ime savjetodavne postrojbe u koju se uklapaju i naši savjetnici u Afganistanu – 311. „čehoslovačku“ bombardersku eskadrilu britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) iz doba Drugog svjetskog rata – zanimljivo je spomenuti i činjenicu da je u pripremama ove inozemne aktivnosti u Zemuniku kod Zadra sudjelovao i češki borbeni helikopter Mi-24 oznake 3370. Prisutnost ovog živopisnog češkog Mi-24 na Zemuniku mogla se zamijetiti već krajem rujna, na fotografijama objavljenim povodom tadašnjeg provođenja stručne radionice „Uporaba helikopterskih snaga u kopnenim operacijama“, aktivnosti u izvedbi osoblja OS RH i američkih partnera iz Nacionalne garde Minnesote.

Riječ je o letjelici koja je od 2015. godine prigodno obojana baš u maskirnu shemu spomenute 311. „čehoslovačke“ bombarderske eskadrile, koja je sa svojim bombarderima Consolidated B-24 Liberator GR Mk. VI, tijekom Drugog svjetskog rata bila u sastavu britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Dapače, na taj konkretni borbeni helikopter prigodno su dodane i negdašnje britanske oznake PP-K (EV953), koje su označavale konkretnu letjelicu Jana Kostohryzja, svojedobnog zapovjednika 311. eskadrile – Liberator poznat i pod nadimkom „Kosta“, prvi avion koji je sletio na čehoslovačko tlo nakon završetka Drugog svjetskog rata, inače otpisan iz britanske službe 20. kolovoza 1945. godine.

Obuka AAT za Afganistan

Aktualna obuka združenih savjetodavnih zrakoplovnih timova za djelovanja u Afganistanu provedena je kroz više faza. Prva faza obuke provodila se od 3. do 17. rujna u HTP Ostrava u Češkoj Republici, a druga od 25. rujna do 6. listopada u vojarni „Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku. U Češkoj je provedena obuka na simulatoru za helikopter Mi-171Sh, a cilj je bio na uvježbavanju izvanrednih postupaka te standardizaciji letenja mješovitih helikopterskih posada u uvjetima koje mogu očekivati u misiji. U sklopu obuke u Češkoj, a povodom obilježavanja NATO dana 16. rujna, HTP Ostrava je organiziralo natjecanje helikopterskih posada u letenju na simulatoru. Natjecalo se u 4 letačke vještine i to: (1) u preciznom slijetanju u „autorotaciji“ (slijetanje s otkazom motora na helikopteru), (2) slijetanju pri otkazu jednog motora, (3)instrumentalnom polijetanju s nula vidljivosti i (4) „red bull race“. U konkurenciji 10 posada iz 5 zemalja hrvatska posada u sastavu pukovnik Tomislav Pušnik, bojnik Branko Prgomet i nadnarednik Boris Melvan osvojila je ukupno drugo mjesto. Posada u sastavu bojnik Eduard Perković, satnik Damir Kirin i desetnik Marko Pupek je osvojila prvo mjesto u preciznom slijetanju s otkazom jednog motora.

Drugu fazu obuke organizirala je i provela, od 25. rujna do 6. listopada, Pilotska škola Središta za obuku HRZ i PZO „Rudolf Perešin“ u suradnji s 93. ZB u vojarni u Zemuniku. Voditelj obuke bio je pukovnik Tomislav Pušnik, nastavnik letenja i kapetan na helikopterima Mi-8 T/MTV1 i Mi-171Sh pripadnik Pilotske škole SzO HRZ i PZO. Tijekom druge faze provedena je napredna letačka obuka u sklopu koje su simulirane taktičke zadaće koje se izvode u području operacije, kao i standardne procedure letenja u planinskom području s opterećenim helikopterom i na visokim vanjskim temperaturama zraka.

Letačka obuka provodila se na hrvatskim helikopterima Mi-8 MTV1 i češkom helikopteru Mi-24 u uvjetima koji su kompatibilni onima s kojima će se timovi susresti u misiji, kao što su letenje s maksimalno opterećenim helikopterom, uvjeti planinskog okruženja, opterećena radio komunikacija, visoke temperature zraka te složeni meteo uvjeti. U sklopu uvježbavanja, i na ovoj obuci, češki i mađarski bočni strijelci (Helicopter Door Gunners) proveli su bojno gađanje iz hrvatskog helikoptera Mi-8 MTV1 po zemaljskim ciljevima na vojnom poligonu „Crvena Zemlja“ kod Knina.

Provedena je i priprema te obuka zrakoplovnih tehničara, zaduženih za zemaljsku pripremu helikoptera (Mi-17 V1 i Mi-17 V2) na kojima će letjeti savjetodavni timovi u području međunarodne misije Resolute Support (4 zrakoplovna tehničara iz Mađarske i dva zrakoplovna tehničara iz Slovačke Republike). Tijekom obuke zrakoplovni tehničari pratili su sadržaje iz područja održavanja zrakoplovne tehnike (1. i 2. stupanj održavanja), kao i neposredne pripreme te pregleda helikoptera za provedbu letačkih zadaća. Ispred HRZ i PZO glavni koordinator aktivnosti i voditelj obuke bio je pukovnik Tomislav Pušnik, dok su instruktori bili iz OSRH bojnik Eduard Perković, Češke Republike bojnik Jiri Chrobak i Mađarske bojnik Szilard Bako. „Kao i dosadašnje i ova obuka se provodila s ciljem standardizacije taktika, tehnika, procedura i postupaka letačkih posada kako bi što spremnije dočekali odlazak u misiju Odlučna potpora u Afganistan“, kazao je pukovnik Pušnik te istaknuo kako su svi planirani sadržaji u cijelosti provedeni, te da su međunarodni zrakoplovni savjetodavni timovi spremni za upućivanje u područje međunarodne misije. Pukovnik Pušnik je istaknuo i da će se s ovom obukom nastavit i u 2018. godini.

U ranim jutarnjim satima ove nedjelje oba broda HRM-a, DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“, uplovile su u španjolsku luku Sagunto i time odradile prvi dio jednomjesečne ispomoći Oružanim snagama RH u vježbi „Trident Juncture 15“. Prema podacima s Marine Traffica, prva je u luku sjeverno od Valencije uplovila „Cetina“ – negdje oko 06:06 sati, da bi nepuna dva sata kasnije, oko 07:48, pristigla i „Krka“. Time su u vodu pale najave direktora GS OS RH kontraadmirala Roberta Hranja, koji je na prošlonedjeljnom ispraćaju ta dva broda iz ratne luke Lora najavio da se „planira putovanje 5 dana u jednom smjeru“. Od jutros je očito da je putovanje trajalo punih 7 dana, uz dva duža, gotovo jednodnevna stajanja – s jednim u luci Catania na Siciliji, i drugim u luci Cagliari na Sardiniji.

Hrvatska flotila u Italiji

Hrvatska flotila okupljena u Cataniji, utorak 13. listopada 2015. godine

Tako se u utorak, 13. listopada, u Cataniji mogao vidjeti gotovo nadrealan prizor – na jednom inozemnom gatu privezana čak tri hrvatska ratna broda – „Krka“, „Cetina“ i „Andrija Mohorovičić“! Prizor je to za koji ne vjerujemo da će se tako uskoro ponoviti, tim više što bi BŠ-72 „Andrija Mohorovičić“ trebao okončati svoj angažman u EU-operaciji „TRITON“ prije povratka „Krke“ i „Cetine“ u RH. “Mohorovičiću” je, naime, ostalo još desetak dana do kraja sudjelovanja u operaciji Europske unije na Mediteranu, koje bi, prema planu, trebalo biti okončano ili posljednjih dana listopada ili u prvim danima studenog.

Hrvatski desantni brodovi u španjolskoj luci Sagundo jutros

No štošta je u ovoj storiji povijesno i nevjerojatno. Već i sam put brodova koji nisu predviđeni za ovakva daleka putovanja bio je ravan nevjerojatnom. Iako su se „Krka“ i „Cetina“ na putu od Splita do Sagunta držale zajedno, i plovile uz obalu, bilo je mjesta na kojima to nije bilo moguće – npr. pri prelasku sa Sicilije do Sardinije, ili možda čak i najzahtjevniji dio puta – od Sardinije do Mallorce. Ovaj posljednji prijelaz zahtijevao je više od jednoga dana plovidbe otvorenim morem. Malo je tko vjerovao da ova dva desantna broda to mogu izvesti, uključujući i samu njihovu posadu. Tu činjenicu dobro ilustrira navod ugledne britanske kompanije „Janes Information Group“, koja je u svojim pregledima pojedinih nacionalnih sposobnosti hrvatske amfibijske kapacitete ocijenila riječima:

“Hrvatske ukupne sposobnosti pomorskog prijevoza su u razini od 680 vojnika te do 112 tenkova. Ipak, država ne posjeduje namjenska plovila za desantiranje pješaštva, kao ni brodove s letnim palubama. Postojeća desantna plovila/brodovi u službi, stariji su i nepodobni za operacije van Jadrana“.

Združeno vojno djelovanje u praksi

Desantni brodovi na putu u Španjolsku, pogled s DBM-81 “Cetina”

DBM-81 „Cetina“ i DBM-82 „Krka“ u Španjolsku su prevezle dio pripadnika OS RH – sudionike jednog od segmenata velike NATO-vježbe „Trident Juncture 15“, koji će početi u srijedu, 21. listopada. Na brodove su, uz posadu, bila ukrcana i 14-orica pripadnika HKoV-a, 4 BOV „Patria“, 2 kamiona, jedno terensko vozilo i sva potrebna oprema. Nakon iskrcavanja, svi će (osim posada „Krke“ i „Cetine“, koje ne sudjeluju u vježbi TJ 15) biti prebačeni u Zaragozu, gdje će se na vojnom poligonu San Gregorio održati kopneni dio vježbe „Trident Juncture 15“. Vježba će završiti 06. studenog, nakon čega se ljudi i oprema ponovno ukrcavaju na DBM-81 i DBM-82 i kreću natrag put Hrvatske.

Borbena vozila Patria na putu prema NATO-vježbalištima

Na „Trident Juncture 15“ sudjeluju i naši zapadni susjedi Slovenci. Slovenska vojska na TJ 15 šalje 46 pripadnika, razmještenih malo u Italiji, a malo u Španjolskoj. Tako jedinica za specijalno djelovanje s bojnom skupinom sudjeluje u češkom zapovjedništvu u Španjolskoj, 15. pukovnija vojnog zrakoplovstva s helikopterom za medicinsku evakuaciju u Italiji, logistička brigada sa skupinom u združenoj skupini za logističku potporu u Španjolskoj, i element NBKO u poljskoj NBKO-bojni u Italiji.