Promjene u Zrakoplovno-tehničkom centru, koje je početkom rujna najavio ministar obrane Mario Banožić, svele su se tek na imenovanje novog nadzornog odbora, i to članova NO koje imenuje državni CERP (Centar za restrukturiranje i prodaju). Naime, na izvanrednoj sjednici Upravnog vijeća CERP-a u ponedjeljak 5. rujna prihvaćen je prijedlog ravnatelja CERP-a Milana Plećaša za izbor novih članova Nadzornog odbora ZTC-a: Tibora Konjevoda, Jasmine Čaušević i Željka Čakarića. Njih troje treba zamijeniti dosadašnje članove Vildanu Meglu, Josipa Štimca i Kristinu Tučkar. Štimac je usred skandala s održavanjem protupožarnih aviona sam dao ostavku, dok je Megli i Tučkarovoj istekao mandat, tako da izbor novih članova Nadzornog odbora formalno i nije izričito potaknut ovoljetnim protupožarnim problemima, tim više što je ipak drugi dio članova NO – onih kojima nije istekao mandat – i dalje ostao na svojim funkcijama.

Bivši ministar državne imovine Goran Marić i ravnatelj CERP-a Milan Plećaš

No da ipak stvari nisu baš tako normalne, pokazuje upravo nagla odluka CERP-a o novim kandidatima za članove Nadzornog odbora Zrakoplovno-tehničkog centra. Naime, dosadašnja predsjednica NO Vildana Megla, inače zaposlena u Ministarstvu prometa, prema medijskim navodima je trebala krajem ljeta dobiti novi mandat u ZTC-ovom nadzornom tijelu. Predsjednik Upravnog vijećaa CERP-a, ministar graditeljstva Ivan Paladina još je 22. srpnja prihvatio prijedlog ravnatelja CERP-a Milana Plećaša da se Megli produži mandat za još 4 godina, dakle do 2026., što je skupština trebala potvrditi krajem kolovoza. No kako je upravo u to vrijeme kulminirala kriza s održavanjem protupožarnih aviona za potrebe Ministarstva obrane i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nakon javnog pritiska postalo je očito da se ovakav prijedlog neće moći braniti u javnosti, pa je umjesto Vildane Megle za predsjednika Nadzornog odbora predložen Tibor Konjevod. Prema javno dostupnim podacima, Konjevod je od rujna 2021. zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Jadroplova da bi, eto, sada dobio i čelno mjesto u NO ZTC-a. Zadatak novog Nadzornog odbora je da zajedno s Upravom izanalizira stanje u ZTC-u i na temelju toga odluči o daljnjim koracima.

Jedan od Meglinih „krimena“ bilo je i ignoriranje problema u održavanje PP-aviona, zbog čega je CERP na kraju izričito zatražio sazivanje sjednice Nadzornog odbora usred godišnjih odmora. To je na press-konferenciji održanoj u Ministarstvu obrane 3. kolovoza potvrdila i Jadranka Čengija Šarić, direktorica Sektora za restrukturiranje i prodaju u CERP-u: „CERP je zatražio izvješće i očitovanje prvenstveno Nadzornog odbora koji obavlja nadzor poslovanja društva – to je njegova uloga. Njega predlaže i izabire CERP na skupštini. Istovremeno smo zatražili izvješće uprave, naravno, ali kada zaprimimo ta izvješća svakako će nadležno tijelo CERP-a donijeti odgovarajuću odluku“. Početkom rujna iz CERP-a je potvrđeno da su spomenuta izvješća zaprimili, te je potom uslijedilo imenovanje troje novih članova Nadzornog odbora.

Zdravko Klanac: “Ja sam sam”

Na istoj toj konferenciji za medije predsjednik Uprave ZTC-a, umirovljeni general Zdravko Klanac, kao jedan od problema spomenuo je krnje čelništvo tvrtke:„Ja sam na čelu ZTC-a i smatram se odgovornim za sve dobre i loše stvari koje se naprave u ZTC-u. (…) Ja sam u ZTC-u sam. Prije je postojala uprava – predsjednik uprave i član uprave. Ja sam sam“. Naime, upravu ZTC-a ranije su činila dva člana – Zdravko Klanac i Ivica Grebenar, koji su za čelne ljude velikogoričke tvrtke imenovani 1. travnja 2018. Grebenar je tom prilikom imenovan za predsjednika Uprave, što je bio sve do svog imenovanja za ravnatelja MORH-ova Uprave za materijalane resurse 14. travnja prošle godine. Od tada je uprava ZTC-a, koja bi trebala imati ukupno 3 člana, spala na jedno slovo – Zdravka Klanca, kojeg je upravo ministar obrane Mario Banožić 22. ožujka ove godine predložio CERP-u za novog predsjednika Uprave, uz opasku da se „Uprava trgovačkog društva Zrakoplovno-tehnički centar d.d. Velika Gorica, sukladno članku 16. Statuta Društva, sastoji od jednog do tri člana i trenutno ima jednog člana Zdravka Klanca“.

Uzmu li se u obzir „objektivne poteškoće“ koje su pratile ovogodišni remont protupožarnih aviona, jedan od prvih poteza novog Nadzornog odbor trebao bi biti baš popunjavanje uprave ZTC-a s barem još jednim članom. No problemi Zrakoplovno-tehničkog centra u Velikoj Gorici puno su veći od pukog kadroviranja, te bi za njihovo rješavanje bile potrebne temeljite promjene – za koje se u ovih nešto više od 10 godina od izdvajanja ZTC-a iz sastava Ministarstva obrane pokazalo kako ih nitko nema namjeru zaista i pokrenuti. Slična je krizna situacija dugo karakterizirala i Brodarski institut u Zagrebu te Pomorski centar za elektroniku u Splitu – institucije od kojih je prva likvidirana, a drugoj se to uskoro smiješi – pa tu jedinu razliku čini baš sitna činjenica da se u Velikoj Gorici remontira vatrogasna flota HRZ-a, što bi očigledno bilo bitno skuplje raditi u inozemstvu. Možda tek taj banalni detalj ipak potakne i ponešto bolje postupanje s ovim trgovačkim društvom od očiglednog strateškog značaja za Republiku Hrvatsku (iako ga je Vlada s popisa takvih tvrtki skinula još u siječnju 2018. godine, baš kad i pokojni Brodarski institut).

Nakon jučerašnjih intenzivnih probnih letova jednog od Air Tractora na uobičajenoj ruti iznad Zagreba i okolice, danas je Ministarstvo obrane potvrdilo da ga je zaprimilo ponovno u službu, te da je trenutno ukupno brojčano stanje operativnih protupožarnih aviona 5 CL-415 i 5 AT-802. Iako je prema obećanjima taj broj protupožarnih aviona trebao biti na raspolaganju HRZ-u do 15. kolovoza, radovi su se opet ponešto otegnuli, a avioni su predani sa zakašnjenjem od 10 dana. „Zračne snage Protupožarnih namjenski organiziranih snaga Hrvatske vojske od četvrtka 25. kolovoza 2022. godine raspolažu s ukupno deset operativnih protupožarnih aviona, odnosno pet aviona Canadair CL-415 i pet Air Tractora AT-802. Naime, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo preuzelo je i peti protupožarni avion Air Tractor AT-802 na kojem je u ZTC-u završen remont“, stoji u priopćenju Ministarstva obrane RH, u kojem se još citira i izjava ministra obrane Marija Banožića:

„Želim zahvaliti svim pilotima i tehničarima na vrhunskom angažmanu u ovoj protupožarnoj sezoni. Profesionalno i neumorno suočavali ste se s nezapamćenim vatrenim stihijama. Svoju spremnost i opremljenost protupožarnih snaga pokazali ste gaseći požare u zemlji, ali i u inozemstvu, nadam se da ćete do kraja sezone imati što manje intervencija“.

Riječ je tu o očito generičkoj izjavi koja se pripisuje ministru Banožiću u ovakvim prilikama. Tako je, primjerice, u priopćenju MORH-a od 13. kolovoza, prilikom zaprimnja u službu petog protupožarnog aviona Canadair, ministar Banožić „zahvalio svim pilotima i tehničarima na vrhunskom angažmanu u ovoj PP sezoni i poželio im da imaju što manje posla: Veliko hvala svim pilotima i tehničarima na profesionalno odrađenom poslu u ovoj izazovnoj PP sezoni u kojoj ste sve zahtjevne zadaće izvršili vrlo odgovorno i uspješno. Nadam se da će vam broj zrakoplova koji sada imate na raspolaganju barem malo olakšati posao“.

Činjenica je, međutim, da 25. kolovoza Protupožarna eskadrila i nadalje nema sve protupožarne avione na raspolaganju, a i veliko je pitanje hoće li ih uopće imati do kraja ove godine. Tek sada kad se malo raščistilo stanje u hangarima ZTC-a na red će doći Canadair evidencijskog broja 811, koji je do sada služio za kanibalizaciju i na kojeg se ne računa do kraja ove godine. Tu je i Air Tractor oznake 893 koji je krajem svibnja tvrdo prizemljio u Zemuniku i oštetio plovke. Ta je ista letjelica imala peh da je na njoj izvođen probni let bez ulja u motoru, a osim zamjene plovaka čeka je i godišnji pregled, pa je izgledno da će kraj protupožarne sezone dočekati u ZTC-ovom hangaru. To je na press-konferenciji održanoj 3. kolovoza u MORH-u potvrdio i predsjednik Uprave ZTC-a Zdravko Klanac, rekavši kako će ova dva aviona ostati u ZTC-u vjerojatno do kraja godine.

Prema dosadašnjoj praksi, sredinom kolovoza donosi se dinamički plan za remont i pripremu protupožarnih aviona za sljedeću protupožarnu sezonu. Ali tek na jesen, po završetku protupožarne sezone, razgovarat će se o ovogodišnjim propustima, najavio je ministar Banožić: „Kada se završi protupožarna sezona, nakon naše raščlambe, mi ono što možemo tražiti to je da se ubrzaju određeni procesi i pokretanje određenih garancija, (…) Kad završi protupožarna sezona – raščlamba, što su bili izazovi i za pilote i za tehničare… ZTC to mora obaviti sa svoje strane, a CERP kao tijelo koje upravlja ovom tvrtkom će tražiti sva ona rješenja koja su sukladna Zakonu o trgovačkim društvima“. U ovogodišnjem proračunu Ministarstvo obrane izdvojilo je za održavanje protupožarnih aviona oko 105 milijuna kuna, od čega se oko 30 milijuna kuna odnosi na ugovor sa ZTC-om. „Mi u Hrvatskoj trenutno nemamo drugo rješenje“, zaključio je ministar Banožić početkom kolovoza, dodavši: „Budućnost HRZ-a, budućnost održavanja protupožarnih aviona, ZTC – to je tema koja nas zanima u drugoj polovici 8. mjeseca“. Odnosno, kad god to sve jednom dođe na dnevni red, ako uopće…

Gotovo 4 godine od početka suđenja, jutros je na zagrebačkom Županijskom sudu završen postupak protiv bivših čelnika Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, Darka Grdića i Ognjena Preosta, te još trojice suoptuženika, također pripadnika VSOA-e. Sudsko vijeće Županijskog suda pod predsjedanjem sutkinje Renate Miličević proglasilo ih je krivim za zlouporabu položaja i ovlasti na štetu Republike Hrvatske i VSOA-e, odnosno za pronevjeru gotovo 5 milijuna kuna iz Fonda za posebne namjene VSOA-e u razdoblju od 2009. do 2012. godine. Prema jutrošnjoj nepravomoćnoj presudi, Darko Grdić kao prvooptuženi osuđen je na jedinstvenu kaznu od 3 godine zatvora, baš kao i njegov bivši zamjenik u VSOA-i Ognjen Preost. Zdeslav Ivanković kao bivši šef kabineta ravnatelja VSOA-e osuđen je uvjetno na kaznu od 10 mjeseci zatvora uz rok kušnje od 3 godine, Denis Lukinić – operativni dočasnik u Kabinetu ravnatelja VSOA-e – osuđen je uvjetno na kaznu od 11 mjeseci zatvora uz rok kušnje od 4 godine, dok je petooptuženi Tibor Mijo Kuljanić – načelnik Odsjeka za operativnu tehniku Uprave za informacijsku sigurnost VSOA-e – oslobođen. Kako je USKOK tražio da sud presudom oštećenoj Republici Hrvatskoj dosudi i imovinsko-pravni zahtjev, tako četvorica osuđenih moraju vratiti ukupno 4,7 milijuna kuna.

Tonči Petković, USKOK-ov čovjek za slučajeve iz obrambenog resora

Koristeći zakonsku mogućnost, Darko Grdić, Zdeslav Ivanković i Tibor Mijo Kuljanić nisu se pojavili na izricanju presude, dok su Ognjen Preost i Denis Lukinić stoički odslušali presudu sudskoga vijeća. Po izricanju presude, Ognjen Preost je novinarima ponovio da nije kriv, te da nitko od optuženih i osuđenih nije uzeo taj novac: „Naravno da nismo. Inače, vama za informaciju je da se radi mistifikacija oko tih sredstava. To su sredstva crnog fonda koja se koriste u svakoj tajnoj službi, pa i VSOA-i, i to su sredstva specifična koja nemaju mogućnost pokrivanja na način kao u trgovačkim društvima…“ Ni zamjenik ravnateljice USKOK-a, Tonči Petković, nije zadovoljan izrečenom presudom, ali iz drugih razloga. „Što se tiče sankcija za Grdića i Preosta smatramo da su preniske za ovo kazneno djelo i pretpostavljam da će biti žalbe nakon pismenog otpravka presude,“ najavio je Petković, nezadovoljan i oslobađajućom presudom za petookrivljenog Kuljanića. Najavom žalbi već je sada sasvim jasno da bivši visokopozicionirani čelnici VSOA-e do daljnjega neće u zatvor.

Tibor Mijo Kuljanić oslobođen je optužbi, iako je bio optužen da je iz Fonda za posebne namjene, uz odobrenje Grdića i Preosta, prisvojio oko milijun i pol kuna. Tijekom sudskog postupka je utvrđeno da je Kuljanić najveći dio tih sredstava, oko 1,2 milijuna kuna, podignuo na svoje ime i proslijedio Preostu, dok je ostatak zaista iskoristio za podmirenje troškova operativnog rada. Zbog toga je optužba protiv Kuljanića otpala, a iznos sredstava koja je otuđio Ognjen Preost povećan je na ukupno 3 milijuna kuna, što je ujedno i najveća suma pojedinačno otuđena u ovom postupku.

Za što ih se teretilo?

U jesen 2013. USKOK je podignuo optužnicu protiv 5 što bivših što tada još uvijek aktualnih djelatnika Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, zbog protuzakonitog prisvajanja novca namijenjenog za plaćanje doušnika i podmirivanje troškova u istragama. Grdića, Preosta i Kuljanića USKOK je teretio da su prisvojili po 1,5 milijuna kuna ponaosob, Ivanković oko pola milijuna kuna, a Lukinić tek oko 200.000,00 kn. Skandal je bio tim veći što se radilo o tada već bivšem ravnatelju i njegovom zamjeniku u VSOA-i, koji su neosnovano odobravali isplate sredstava za posebne namjene VSOA-e, i to Darko Grdić  Ognjenu Preostu, a Ognjen Preost Darku Grdiću. Cijela priča se počela odmotavati nakon što je tadašnji ravnatelj VSOA-e general Darko Grdić na samom kraju mandata na čelu VSOA-e imenovan za glavnog inspektora obrane, a na njegovo mjesto imenovan je Zdravko Klanac. Skenirajući stanje u VSOA-i, novi ravnatelj Klanac uočio je nelogično trošenje novaca iz Fonda za posebne namjene – ustanovio je da novac nije trošen neracionalno, već da za isplate od po nekoliko desetaka tisuća kuna ne postoji nikakvo stvarno opravdanje, iako je dio potrebnih službenih formulara bio uredno popunjen. Izvanredni stručni nadzor proveo je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je potom svoje izvješće proslijedio Državnom odvjetništvu RH i samom tadašnjem državnom odvjetniku Mladenu Bajiću.

Zdravko Klanac naslijedio je Darka Grdića na čelu VSOA-e

Početak predistrage rezultirao je smjenom Darka Grdića s mjesta glavnog inspektora obrane, i to nakon samo 6 mjeseci na toj dužnosti, dok je Ognjen Preost naglo umirovljen na vlastiti zahtjev. No to nije bio jedini problem. Prema USKOK-ovoj optužnici, nakon što su saznali da se priprema imenovanje Zdravka Klanca na čelo VSOA-e, dvojac Grdić i Preost su se dogovorili i naredili uništavanje dokumentacije koja bi im mogla ići na štetu. Unatoč tome što ih je Zdeslav Ivanković upozorio da je takvo uništavanje dokumenata protivno pravilnicima VSOA-e, dio dokumentacije ipak je uništen, a dio je predan Ognjenu Preostu, ustanovio je USKOK tijekom predistrage i istrage. Dvojac se pred USKOK-om navodno branio tvrdnjom da su naredili uništavanje dokumentacije jer su saznali „da na mjesto ravnatelja VSOA-e dolazi novi čovjek“, za kojeg se priča da je odabran „od strane ljudi koje su oni prethodno istraživali, pa bi došlo do demaskiranja njihovih postupanja i njihove kompromitacije.“

Što se tijekom gotovo 4 godine suđenja događalo u sudnici zagrebačkog Županijskog suda – ostalo je nepoznato, budući se postupak, na zahtjev USKOK-a, odvijao iza zatvorenih vrata. Preostov odvjetnik Nenad Strukan danas je ustvrdio da bi se vidjelo da je njegov klijent nevin samo da je suđenje bilo otvoreno za javnost. Kada je u svibnju 2014. započelo suđenje Grdiću i Preostu, ni sami odvjetnici nisu se mogli složiti oko toga treba li postupak biti javan ili tajan. Strukan je i tada bio protiv toga da se vodi tajni sudski postupak, jer „želim da se čuje što se ima čuti, a ima jer su krivi ljudi na krivom mjestu“. Zamjenik ravnateljice USKOK-a Tonči Petković primijenio je isti recept i za aktualno suđenje Josipu Čoviću i Ivici Josipoviću za davanje i primanje mita za remont MiG-ova – suđenje se odvija iza zatvorenih vrata, no za sada s manje odgoda i odugovlačenja nego je to bilo u slučaju Grdić i ostali.

Nakon što je brigadni general Ivica Kinder imenovan za ravnatelja VSOA-e, njegovo mjesto pročelnika Vojnog kabineta u Uredu predsjednice ostalo je upražnjeno. No 10-ak dana po Kinderovom odlasku u obavještajne vode, popunio se i Ured predsjednice. Na prijedlog načelnika GS OS RH i uz suglasnost ministra obrane, 21. srpnja predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović imenovala je prvu hrvatsku generalicu Gordanu Garašić za pročelnicu Vojnog kabineta u Kabinetu za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda predsjednice RH. Iako Predsjednica po zakonu ima pravo samostalnog imenovanja i ne imenuje na prijedlog, u ovom je slučaju postignuto suglasje između nje, ministra obrane i načelnika GS OS RH, pa se generalica Garašić vratila na Pantovčak, na kojem je svojedobno već radila.

Za Kinderovog nasljednika na mjestu pročelnika Vojnog kabineta razmatralo se nekoliko kandidata. No, kako je ipak pala odluka da to ostane mjesto za osobe s prvim generalskim činom, koji uz to moraju raspolagati i pravnim znanjima te administrativnim sposobnostima, procijenjeno je da je za to radno mjesto najkompetentnija upravo generalica Garašić. Za razliku od nekih drugih mjesta u Uredu predsjednice, pročelnik Vojnog kabineta ne ovisi o trajanju mandata predsjednice ili predsjednika države, već njegov ostanak na toj dužnosti ovisi i o ukupnoj kadrovskoj te personalnoj politici u OS RH, kao i o tome kako će se odvijati cjelokupna popuna te napredovanje ljudstva unutar Oružanih snaga RH.

Na mjesto načelnika Personalne uprave GS, na kojem je do sada bila Gordana Garašić, na prijedlog načelnika GS i uz suglasnost ministra obrane imenovan je brigadir Jozo Antolović. Radi se o pravniku s dugogodišnjim iskustvom u personalnom sustavu OS RH, sa završenom Ratnom školom, i s iskustvom rada u Inspektoratu obrane na mjestu inspektora za personalne poslove. Brigadir Antolović bio je šef kabineta ministra obrane Pavla Miljavca, glavnog inspektora generala Marijana Marekovića i načelnika GS generala Drage Lovrića. To je, izgleda, put koji je nužan za napredovanje do načelnika Personalne uprave GS-a, jer je svojedobno i Gordana Garašić bila pročelnica Kabineta načelnika GS OS RH.

Imenovanje generalice Garašić, međutim, nije jedina kadrovska promjena koja je ovih dana zadesila Ured predsjednice. Odlukom Predsjednice RH od 15. srpnja, dužnosti je razriješen brigadir Damir Terzić, dosadašnji pomoćnik savjetnika Predsjednice RH za nacionalnu sigurnost i vojna pitanja.

I na kraju, ako ste se pitali što je s donedavnim ravnateljem VSOA-e, generalom Zdravkom Klancem, evo odgovora. On će od 1. rujna ove godine raditi na Hrvatskom vojnom učilištu, na mjestu zamjenika ravnatelja – kada navodno u mirovinu odlazi komodor Tihomir Erceg, dosadašnji obnašatelj ove dužnosti.

Jučer ujutro hrvatskim se medijima proširila priča o predstojećoj smjeni na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) – prvo na portalima, da bi je onda preuzela i prvo internetska, a onda i papirnata izdanja današnjih visokotiražnih dnevnih novina. Po tom scenariju, navodno je došlo do šireg političkog usuglašavanja:

“Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Zoran Milanović ovih će dana donijeti odluku o razrješenju ravnatelja Vojno-sigurnosne agencije generala Zlatka Klanca, doznaje Jutarnji list. Ta informacija potvrđena je iz Vladinih i vojnih krugova. Kako doznajemo, to je predložio ministar obrane Ante Kotromanović”.

Što se tiče konkretnih razloga za smjenu generala Zdravka Klanca s čela VSOA, medijski se izvori djelomično razilaze oko konkretnih razloga. S jedne strane, dio portala (uglavnom desne orijentacije) navodio je navodne antikorupcijske istrage generala Klanca o “vrlo ozbiljnim kriminalnim radnjama u vrhu Glavnog stožera i Ministarstvu obrane” , uključujući i prodaju hrvatskog naoružanja Siriji (karakterizirajući Klanca čak epitetom “hrvatski Eliot Ness“), dok dnevne, “mainstream” novine ipak staju na temama izostanka reformi kadrovske politike i javnih nabava. Pri tome, i jednima i drugima je zajedničko spominjanje dubokih nesporazuma koji u svakodnevnom radu dijele ravnatelja VSOA s jedne strane, te Glavni stožer i MORH s druge strane. Temelj tih razmimoilaženja portali vide “zbog otkrića brojnih malverzacija samog Lovrića i njemu bliskih suradnika“, dok ozbiljniji mediji spominju strukturnije stvari, poput pitanja nadležnosti, navodeći da se Klanac navodno smatrao…

“… odgovoran onima koji su ga imenovali, premijeru i predsjedniku države, a ne ministru obrane i načelniku Glavnog stožera iako je VSOA dio Ministarstva obrane. S obzirom na takvo tumačenje, ravnatelj Agencije bez konzultacija i traženja odobrenja donosio je odluke i odbijao davati tražene informacije ministru obrane i načelniku Glavnog stožera uz objašnjenje da je riječ o tajnim podacima“.

Uz to, obje strane ove vojno-obavještajno-kadrovske priče Klancu na teret stavljaju i katastrofalni učinak VSOA po pitanju “slučaja Krila Oluje”, o čemu smo i na portalu Obris.org imali ponešto za reći. Još od tog slučaja moglo se čuti kako je odlazak čelnog čovjeka VSOA-e “gotova stvar”, pitanje je samo pogodnog trenutka. No, u nastavku te priče, mediji su već doznali i ime nasljednika generala Klanca na čelu VSOA – navevši tu brigadnog generala Ivicu Kindera, višegodišnjeg pročelnika vojnog kabineta u Uredu predsjednika.

Tijekom današnjeg jutra je tek Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA) iz Ministarstva obrane RH potvrđeno da je ministar obrane Ante Kotromanović predsjednici Republike Kolindi Grabar Kitarović i premijeru Zoranu Milanoviću predložio smjenjivanje ravnatelja Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) generala Zdravka Klanca – bez ulaženja u razloge smjene ili identitet njegova mogućeg nasljednika, pravdajući tišinu time da je “predmet u postupku“.

Pravni dio zavrzlame

Na stranu političke konotacije ovog slučaja, treba istaknuti da su do danas o ovoj temi svi službeni izvori šutjeli. Kako navodi Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine 79/06) u svom 66. članku:

“(1) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se, odnosno razrješuju rješenjem koje supotpisuju Predsjednik Republike i predsjednik Vlade.

(2) Postupak imenovanja ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija pokreću Predsjednik Republike i predsjednik Vlade utvrđivanjem prijedloga kandidata i dostavljanjem prijedloga na prethodno mišljenje odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za nacionalnu sigurnost. Kandidata za ravnatelja VSOA-e Predsjedniku Republike i predsjedniku Vlade predlaže ministar obrane. Odbor Hrvatskoga sabora nadležan za nacionalnu sigurnost može obaviti razgovor s kandidatom za čelnika sigurnosno-obavještajne agencije.

(3) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može biti ponovo imenovana na dužnost ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.

(4) Ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija mogu prije isteka mandata biti razriješeni: ako to sami zatraže; ako trajno izgube sposobnost obavljati svoju dužnost; ako ne provode odluke Predsjednika Republike i Vlade kojima se usmjerava rad sigurnosno-obavještajnih agencija ili ne provode njihove mjere u svezi s nadzorom rada; zbog povrede Ustava, zakona ili drugih propisa; zlouporabe položaja ili prekoračenja ovlasti; zbog povrede tajnosti klasificiranih podataka te osude za kazneno djelo koje ih čine nedostojnima obavljanja dužnosti.

(5) Postupak za razrješenje ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija mogu pokrenuti Predsjednik Republike, predsjednik Vlade i Hrvatski sabor. Kada postupak za razrješenje pokreću Predsjednik Republike ili predsjednik Vlade, prije donošenja rješenja o razrješenju može se zatražiti mišljenje Hrvatskoga sabora. Kada postupak razrješenja pokreće Hrvatski sabor, zbog u postupku nadzora utvrđene nezakonitosti rada sigurnosno-obavještajne agencije ili njezinih djelatnika, Predsjednik Republike i predsjednik Vlade donijet će rješenje o razrješenju ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.

(6) Zamjenici ravnatelja sigurnosno-obavještajnih agencija imenuju se i razrješuju na način i pod uvjetima propisanim odredbama stavka 1. do 5. ovoga članka, s time da se postupak imenovanja zamjenika ravnatelja pokreće na prijedlog ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije, a u postupku razrješenja zamjenika ravnatelja pribavlja se mišljenje ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije“.

Dakle, kao prvo, i za razrješenje, kao i za imenovanje ravnatelja VSOA-e, traži se supotpis predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović i poredsjednika Vlade Milanovića. O postizanju takvog suglasja do sada nije bilo ikakvih službenih očitovanja, budući je tek službeno potvrđeno kako je ministar Kotromanović taj postupak inicirao svojim prijedlogom premijeru Milanoviću (dakle, prema razini Vlade RH). Nadalje, dolazimo do uloge Hrvatskog sabora u čitavoj ovoj priči – koje je praktično otjelotvoreno kroz djelovanje tamošnjeg Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kod razrješenja Vlada RH i Predsjednik RH mogu tražiti prethodno mišljenje Sabora, dok je takvo mišljenje neophodni dio postupka imenovanja novog ravnatelja obje sigurnosno-obavještajne agencije u RH. Prije davanja svog prethodnog mišljenja za kandidate, saborski odbor može provesti i njihovo saslušavanje – što je bilo jasno vidljivo sredinom listopada 2012. godine, kada se u tu svrhu izvidjelo Dragana Lozančića za čelno mjesto agencije SOA. Dakle, naglasak je na (1) neobaveznosti saborske uloge pri razrješenju, i (2) obveznosti sudjelovanja Hrvatskog sabora pri imenovanju novih čelnika obavještajnih agencija – gdje je nužno tek davanje mišljenja, ali ne i saslušanje kandidata.

Pri tome, osjećamo potrebnim napomenuti i još dvije neugodne životne činjenice iz sfere hrvatske politike. Kao prvo, uskoro će izbori u RH. Osim što ta činjenica utječe na sva imenovanja, pa i ona ponešto manje aktualno-politička (kao što su to ona za čelnike sigurnosno-obavještajnih agencija) – ta činjenica već tradicionalno usporava rad Sabora, tijela koje se mjesecima prije izbora počinje neformalno pripremati za svoje raspuštanje – često time i zaobilazeći sve one korake koji baš nisu nužno zakonski neophodni. Ujedno, a kao drugo, Republika Hrvatska trenutno ima Vladu koja i u najboljim trenucima voli zaobići proceduru, skratiti propisane postupke, i upravne odluke donositi na rubu legalnost – sve ne bi li se uštedjelo koji dan ili koju priliku da u diskusiji na temu pred javnost izađe štogod neugodnoga ili propagandno štetnoga.

Ova je dva elementa aktualne hrvatske političke tradicije trebalo posebno napomenuti, ne bi li se u punini doživio učinak kojeg do sada navedenim medijskim spekulacijama o smjeni na vrhu VSOA daje današnja objava iz Hrvatskoga sabora.

Sabor ekspresno!

Naime, dok su i Vlada i Ured predsjednice šutjeli o navodima medija po pitanju kadroviranja u VSOA-i, Hrvatski je sabor tiho dopunio najave radnog rasporeda svojih radnih tijela. Pri tome je za četvrtak, 2. srpnja, objavljeno:

“15.00 (dvorana Janka Draškovića) – 59. sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Predloženi dnevni red je:
1. PRETHODNO MIŠLJENJE ZA IMENOVANJE  RAVNATELJA VOJNE SIGURNOSNO-OBAVJEŠTAJNE AGENCIJE.
– sjednica je zatvorena za javnost”

Time je, s jedne strane, po prvi put i formalno potvrđeno da je u tijeku postupak kadrovskih promjena na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. S druge strane, a u skladu s navedenom aktualno-političkom tradicijom, pokazano je i da se odustalo od svih onih koraka koji tu nisu baš nužno neophodni. Tako pred Saborom izgleda da nema mišljenja koje se može zatražiti “prije donošenja rješenja o razrješenju“, a kako stvari stoje, izgleda da nema ništa ni od formalnoga parlamentarnog saslušanja kandidata – osim ako se tu neku neimenovanu potencijalnu osobu kandidata ne misli saslušati nakon što se jednom već raspravi i donese nužno neophodno “prethodno mišljenje za imenovanje“.

Dakle, dok su još jučer mediji tek špekulirali da…

 “Ministar obrane je, sukladno Zakonu, predsjednici i premijeru predložio brigadnog generala Ivicu Kindera, pročelnika vojnog kabineta u Uredu predsjednice, za novog ravnatelja VSOA-e. Predsjednica i premijer složili su se s tim prijedlogom i uskoro će ga uputiti saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, čiji će članovi obaviti razgovor s Kinderom. General Klanac je, kako doznajemo, nakon informacije o smjeni otišao na bolovanje. No, tvrde nam sugovornici, nakon razrješenja Klanac će ostati u vojnom sustavu i biti postavljen na neku drugu dužnost“,

sada je već izvjesnije da će čitav ovaj postupak vjerojatno ići bitno brže, s minimalno procedure i mimo javnosti. Jednako tako, još nije jasno ni hoće li ova sjednica nadležnog saborskog radnog tijela pasti i nakon kakve odluke Vlade RH po ovome pitanju – možda odrađene na zatvorenome dijelu sjednice u četvrtak u podne. Mediji spominju tek da će Sabor ići na ruku premijeru i pitanje novog ravnatelja VSOA-e obaviti prije ljetne stanke.

Bilo kako bilo, valjda tu treba biti sretan ako se uopće na kraju službeno i sazna za koju su se to osobu u tišini složili Markov trg i Pantovčak, a što je u već tradicionalno zatvorenoj formi onda i prethodno potvrdilo transparentnosti ionako nesklono društvo saborskih zastupnika predvođenih Miroslavom Tuđmanom. Nažalost, sigurno je tek da opet gledamo tek nastavak medijske politike tako popularne posljednjih godina – o kojoj smo u više navrata govorili i na stranicama portala Obris.org – gdje se strukturirano izvještavanje javnosti o bitnim činjenicama državne politike provodi puštanjem informacija u pojedine medije, umjesto putem službenih objava.

Na prvi pogled, odlazak zrakoplovne akrobatske skupine “Krila Oluje” u inozemstvo jednostavna je priča. Piloti su dobili “višestruko bolju ponudu, kojoj OSRH, na žalost, ne mogu parirati“, i to je to. Na drugi pogled, tu za oko mogu zapeti i još neki detalji, prvenstveno statusne prirode. Naime, nije tajna da već godinama piloti negoduju oko načina obračuna svog radnog vremena – zbog čega ih je većina i bila u sporovima sa svojim poslodavcem, Republikom Hrvatskom i njenim Ministarstvom obrane – dok se višekratno moglo čuti i o nerazumnom izostanku obračuna vojnog letačkog iskustva pri obračunu za civilne pilotske dozvole i certifikate. I sve su to ozbiljne stvari, koje nisu nove.

Ono što je u ovome slučaju stvarno novo i dosad neviđeno – je upravo činjenica da su našim pilotima prišli neki strani predstavnici, a onda s njima tijekom ovakvog ili onakvog pregovaračkog postupka dogovorili posao. Dogovorili su da njih šest u Hrvatskoj zatraži sporazumni raskid radnog odnosa (što su oni i napravili 4. ožujka), da bi onda u dogledno vrijeme izašli iz hrvatskog obrambenog sustava, i u nekom roku preuzeli dogovoreni posao u inozemstvu. Za datum njihova željenog datuma izlaska iz sustava hrvatske obrane spominjao se 13. ožujka, a pri tome uopće nije bitno je li tu konačno odredište hrvatskih pilota u Omanu, kako se početno tvrdilo, ili u Kataru oko kojeg se kasnije stvorio svojevrsni medijski konsenzus.

Pri tome, jedan je visokotiražni hrvatski dnevnik u petak 6. ožujka na ovu temu objavio i ponešto više detalja, pozivajući se na “visokog dužnosnika Ministarstva obrane” kao izvor informacija. Tako se čulo da:

“VSOA i njen ravnatelj u ovom slučaju napravili su veliki propust jer nisu imali nikakvu informaciju da se naši piloti mjesecima sastaju sa stranim državljanima i pregovaraju o novom poslu. Isto tako su im mogli prići i djelatnici stranih obavještajnih službi, a pitanje je bi li VSOA o tome išta znala. Ovaj slučaj otvara pitanje čime se zapravo bave djelatnici VSOA-e“.

Uz to, dodatno je spomenut i podatak o ukupnome trajanju spomenutih pregovora od šest mjeseci, tijekom kojih su “Krilima Oluje” navodno “prišli djelatnici strane kompanije, ponudili im posao, te da su piloti obavili zdravstveni pregled i potpisali nove ugovore“. Pri tome, ne ulazi se u dodatne detalje ovoga postupka – koji je navodno obavljen u velikoj tajnosti. A ta je tajnost navodno bila tolika da su nadležni o čitavoj stvari saznali tek samim podnošenjem spomenutih zahtjeva za sporazumni raskid radnih odnosa, dok se čitava priča navodno dokotrljala do ministra obrane Kotromanovića i načelnika Glavnog stožera Lovrića tek kada ih je o tome obavijestio brigadni general Miroslav Kovač (načelnik stožera HRZ i PZO i zamjenik zapovjednika HRZ i PZO, koji na čelu ove grane mijenja bolesnog generala Dražena Ščurija). Dakle, sve kao da je prošlo mimo generala Zdravka Klanca, ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA).

I dok još ostaje vidjeti kako će zahtjevi pilota iz “Krila Oluje” u praksi biti  usklađeni s odredbom 2. stavka članka 206. Zakona o službi u OS RH (koji kaže: “Djelatnoj vojnoj osobi može se odbiti zahtjev za prestanak službe i odrediti zadržavanje do godine dana ako za to postoji osobita potreba službe koju utvrđuje načelnik Glavnog stožera ili osoba koju on ovlasti“) – ostaje činjenica da je upravo navodni izostanak pravovremenih saznanja VSOA-e o ovoj situaciji zapravo glavni problem čitave ove situacije.

VSOA na suhome

Na čelu Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) je od sredine srpnja 2012. godine general Zdravko Klanac, koji je na tom mjestu zamijenio Darka Grdića. Iako je na prvi pogled bila riječ o redovitoj smjeni na čelu VSOA, nakon isteka punog mandata dotadašnjeg ravnatelja (koji je 17. srpnja i imenovan glavnim inspektorom obrane) – već je sredinom siječnja 2013. postalo jasno da je tu zapravo bilo malo toga redovitoga. Naime, tada je Grdić smijenjen sa svoje nove pozicije, da bi onda protiv njega i niza njegovih suradnika s vrha VSOA-e u rujnu 2013. USKOK podigao optužnicu zbog zloporabe službenih ovlasti, pronevjere namjenskih novčanih sredstava Agencije i uništavanja službenih dokumenata.

Temeljem te optužnice je krajem ožujka 2014. pred Županijskim sudom u Zagrebu pokrenut i sudski postupak, koji je od sredine svibnja prošle godine zatvoren za javnost, a koji (s prekidima i odgodama) traje i danas. Time je VSOA spektakularno prekinula duži period bez javnih skandala, da bi njenoj uzdrmanoj strukturi dodatan udarac zadao i prošlotjedni slučaj “eksponenata strane sile” koji su uspješno zaobišli čitav kontra-obavještajni sustav i uspjeli se uspješno dogovoriti o svojevrsnoj kupovini “Krila Oluje”. No, za razliku od situacije s kraja 1990-tih godina, kada je tadašnja vojna obavještajna služba bila itekako previše aktivna (djelujući protiv organizacija civilnog društva u RH), preko faze kada je ta organizacija radila, uz ostalo, i ne samo ono što je trebalo (skrivanje Ivice Rajića, a ponešto kasnije i aktivnosti Grdića te drugova), sada smo suočeni sa sasvim suprotnim problemom – sa VSOA-om koja ne uspijeva odraditi dio poslova koji spadaju u njene osnovne dužnosti i aktivnost.

Naime, članak 24. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH iz 2006. godine (NN 79/06, od 17. srpnja 2006.) jasno govori:

“(1) VSOA je ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

(2) VSOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje.

(3) VSOA na području Republike Hrvatske prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima“,

čime je definirana obavještajna, ali i kontra-obavještajna funkcija ove Agencije. Ovaj posao “protuobavještajne zaštite” vojnog osoblja u Hrvatskoj i inozemstvu dodatno je definiran i člankom 46. ovog zakona, koji glasi:

“(1) VSOA sudjeluje u protuobavještajnoj zaštiti i skrbi za sigurnost štićenih zaposlenika odnosno pripadnika, objekata i prostora Ministarstva obrane i Oružanih snaga koje odredi ministar obrane, a u svrhu potpore sigurnosti sudjeluje i u zaštiti drugih pripadnika, objekata i prostora Oružanih snaga te sudjeluje u protuobavještajnoj zaštiti i sigurnosti proizvodnje naoružanja i vojne opreme za potrebe Oružanih snaga.

(2) VSOA skrbi o protuobavještajnoj sigurnosti zaposlenika, odnosno pripadnika i objekata Ministarstva obrane i Oružanih snaga u inozemstvu i u tom cilju može surađivati s odgovarajućom ustrojstvenom jedinicom Ministarstva vanjskih poslova zaduženom za poslove sigurnosti“.

Imajući u vidu događanja u slučaju oko skupine “Krila Oluje”, jasno je da tu nije sve prošlo na način kako je trebalo proći.

Moguće posljedice slučaja

Janus, među ostalim i rimski bog upućenosti u misterije, s ključem koji otvara sva vrata

Kako sada stvari stoje, “Krila Oluje” idu iz obrambenog sustava RH, iako još nije jasno da li u rokovima koje su oni sebi zamislili, ili uz neki rok zadržavanja do maksimalnih godinu dana (što nažalost i ne bi bilo bez presedana). Za to vrijeme mediji su uvelike krenuli spekulirati i o pitanju osobne odgovornosti – kako generala Zdravka Klanca, neposredno nadležnog za spomenuti propust VSOA-e u njenom kontra-obavještajnome poslu, tako i čitavog vrha OS RH i MORH-a kroz osobe generala Drage Lovrića i ministra Ante Kotromanovića. Imajući u vidu uzdrmanost ukupnog sustava VSOA-e, ali i objektivne probleme kontra-obavještajnog posla kao takvog – pri ikakvome odlučivanju o ovim pitanjima sreća je da se s vrha RH već i prije spomenutog nemilog događaja čulo o skorome sazivanju Vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela pogodnog za rješavanje baš ovakvih situacija.

Doduše, proteklih je tjedana dnevni red ovoga skupa potencijalno napredovao svakim daljnjim spomenom njegova sazivanja. Dok se 23. veljače moglo čuti da bi se taj skup prvenstveno trebao pozabaviti tek dokumentom “Godišnje smjernice za rad obavještajno sigurnosnih agencija”, već dva dana kasnije ovom je rasporedu bilo dodano i pitanje nove Strategije nacionalne sigurnosti RH. Kako bilo da bilo, u utorak, 3. ožujka, moglo se čuti da je s Pantovčaka Vladi RH bila predložena lista potencijalnih datuma, gdje se s Banskim dvorima usuglasilo konkretno održavanje ovog bitnog skupa u četvrtak, 12. ožujka ove godine. Pri tome, umjesto do sada uobičajenih lokacija (najčešće Vila Prekrižje), za mjesto susreta je odabran “neutralan teren” zgrade Hrvatskoga sabora. Uz već spomenute teme, lako bi se moglo dogoditi da predstojećom sjednicom Vijeća za nacionalnu sigurnost ipak dominira upravo sklop tema vezanih uz pitanje vojno-obavještajnih konotacija odlaska pilota skupine “Krila Oluje” u inozemstvo, pa i odgovornosti čelnih ljudi VSOA-e.

Bivši ravnatelj Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) Darko Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost, kao i još trojica djelatnika te službe, naći će se uskoro na sudu zbog sumnje da su oštetili proračun RH za svoju vlastitu korist. USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) je protiv njih podigao optužnicu, a DORH na svojim službenim stranicama šturo priopćio:

„USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Zagrebu podigao optužnicu protiv petorice hrvatskih državljana D. G. (1961.), O. P. (1969.), Z. I. (1972.), D. L. (1970.), T. M. K. (1976.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti. (26. 9. 2013.) Optužnicom se petorici okrivljenika, djelatnicima Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, stavlja na teret da su, od 2009. do 2012. godine, u Zagrebu, iz proračunskih sredstava Agencije za posebne namjene otuđili najmanje pet milijuna kuna, a za koji iznos je oštećen proračun Republike Hrvatske. U namjeri prikrivanja protuzakonitog prisvajanja novca i izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, dvojica okrivljenika su naložili uništavanje službene dokumentacije.“

Kako se neslužbeno saznaje, uz Grdića i Preosta radi se o još uvijek aktivnim djelatnicima VSOA-e Zdeslavu Ivankoviću (tajniku Kabineta ravnatelja VSOA-), Denisu Lukiniću (operativnom dočasniku u Kabinetu ravnatelja) i Tiboru Miji Kuljaniću (načelniku Odsjeka za operativnu tehniku Uprave za informacijsku sigurnost VSOA-e). Oni su iz fonda Agencije za posebne namjene, namijenjenog za podmirivanje troškova u istragama i „nagrada“ doušnicima, isplaćivali novac sami sebi, pa su tako Grdić, Preost i Kuljanić, navodno, sami sebi isplatili ukupno po milijun i pol kuna (svakom!), Ivanković oko pola milijuna kuna, a Lukinić tek oko 200 tisuća kn.

Cijela se priča počela razmotavati nakon što je u ljeto prošle godine, na samom kraju svog mandata na čelu VSOA-e, Darko Grdić imenovan za glavnog inspektora obrane. Na njegovo mjesto u VSOA-i došao je Zdravko Klanac, i pri skeniranju stanja u Agenciji uočio nelogično trošenje novaca iz Fonda za posebne namjene. Ustanovljeno je da novac nije trošen neracionalno, nego da za isplate od po nekoliko desetaka tisuća kuna ne postoji apsolutno nikakvo stvarno opravdanje – iako su navodno postojali popunjeni neki od potrebnih službenih formulara. Bio je to dovoljan razlog da se protiv Grdića i društva podigne kaznena prijava, koja je upravo danas rezultirala i USKOK-ovim optužnicama.

Početak predistrage rezultirao je smjenom Darka Grdića s mjesta glavnog inspektora obrane nakon što je samo 6 mjeseci obavljao tu dužnost, dok je Preost pobjegao u mirovinu na vlastiti zahtjev. Odbijajući umirovljenje, Grdić je potom i nadalje ostao u aktivnoj službi, iako uz onu famoznu karakteristiku – „neraspoređen“. Još u svibnju ove godine Večernji je list pisao kako su ostala trojica djelatnika VSOA-e, iako pod istragom, ostala i dalje na svojim radnim mjestima. Ministarstvo obrane pravdalo se da „ne postoji zakonska osnova za njihovo udaljenje iz službe“, no sada, nakon podizanja optužnice, suspenzija im zasigurno ne gine.

Sutra bi, prema pisanju Večernjeg lista, Darko Grdić trebao dobiti otpust iz OS RH. Naime, članak 64. novog Zakona o službi u OS RH propisuje mogućnost korištenja statusa „na raspolaganju“ na rok od 3 mjeseca, a dan nakon isteka tog roka prestaje služba po sili zakona. Prema članku 228. istoga Zakona, na djelatne vojne osobe koje su zatečene na raspolaganju na dan stupanja na snagu Zakona o službi primjenjuju se rokovi za raspolaganje u skladu s aktima kojima se regulira njihov status na dan stupanja na snagu Zakona o službi. Kako je novi Zakon o službi stupio na snagu 26. lipnja, Grdiću je danas istekao rok od 3 mjeseca „na raspolaganju“, zbog čega bi sutra taj general HV-a lako mogao postati „nezaposlen“ ili barem „umirovljen“.

Na zatvorenome dijelu 72. sjednice Vlade RH, održanom 17. siječnja, opet se odlučivalo i o kadrovskim pitanjima. Tako u priopćenju s toga sijela saznajemo tek “Irena Peharda imenovana je novom ravnateljicom Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija“.

Irena Peharda, slika navodno iz 1999. godine

No, malo detaljnijim uvidom, saznajemo da je spomenuta Irena Peharda donedavno bila djelatna vojna osoba, o čijoj se biografiji danas moglo čitati u hrvatskim dnevnim novinama. Ondje saznajemo da je bojnica Irena Peharda rođena nedaleko Varaždina, u mjestu Donje Ladanje, 1979. godine. Odmah nakon završene srednje škole ona se prijavila na program pribavljanja kadrova za slanje u strane vojne škole, i završila – na američkoj akademiji kopnene vojske u West Pointu, gdje se (uz spomen padobranske obuke u okviru Airborne School, Fort Benning, Georgia) bavila i operacijskim istraživanjima. To zahtjevno područje specijalizacije je na West Pointu posebno cijenjeno, budući da ondje integriran u vojnu akademiju djeluje i posebni Operations Research Center of Excellence (ORCEN).

Po povratku iz Sjedinjenih Američkih Država Irena Peharda je 4 godine bila zapovjednik voda u 350. obavještajnoj bojni, tijekom čega je 2002. upisala magisterij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ondje je 2004. i uspješno magistrirala na optimizacijsko-logističku temu blisku interesima iz SAD – “Optimizacija karakteristika vojne opreme”. Dok se u to doba njeno ime vezivalo i uz svojevrsni bunt mladih časnika sa završenim stranim vojnim školama, nedvojbeno su tu stvari krenule na bolje u veljači 2006. godine, kada Peharda (i dalje iz sastava 350. obavještajne bojne) odlazi po prvi put u Afganistan, na mjesto zapovjednice nacionalne obavještajne skupine. Do početka 2007. ona se obrela u Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji (VSOA), a s te osnove upisuje i doktorat na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, kojeg uspješno dovršava 2011. godine na temu “Javna nabava u vojnom području”. Potom obavlja još jednu turu u Afganistanu – ovoga puta na sjeveru, u Mazar-e-Sharifu, gdje je ponovo zapovjednica ondje stacionirane nacionalne obavještajne skupine. Po povratku kreće na školovanje u Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, ustanovu u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta “Petar Zrinski” u Zagrebu – od kuda i sad odlazi na čelo Operativno-tehničkoga centra za nadzor telekomunikacija (OTC).

Principi novog kadroviranja?

Njeno je imenovanje tek još jedan korak u kadrovskoj obnovi vrha hrvatskog sigurnosno-obavještajnoga sektora. Radi se o promjeni započetoj sredinom srpnja prošle godine, promjenom čelnoga čovjeka Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) – gdje je na mjesto dotadašnjega ravnatelja, general pukovnika Darka Grdića, došao brigadni general Zdravko Klanac. Postupak je nastavljen krajem listopada 2012. godine, kada je promijenjen ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) – gdje je na mjesto Josipa Buljevića postavljen Dragan Lozančić, dotada pomoćnik ministra obrane RH zadužen za obrambenu politiku. Sada je zamijenjena i osoba na čelu Operativno-tehničkoga centra (OTC) – gdje je na čelo v.d. ravnatelja Mate Botice sada došla mlada bojnica Irena Peharda.

Zanimljivo je da su u sva ta tri visoka imenovanja jasno vidljive i neke zajedničke crte. Kao prvo, sve su tri osobe imenovane na nove dužnosti iz vojnoga miljea. Dok to načelno ne čudi kada je posrijedi Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA), u ostala dva slučaja to je jedna posve nova pojava. Otvoreno je pitanje, može li se tu početi govoriti i o nekoj široj militarizaciji ukupnog hrvatskog obavještajno-sigurnosnoga sektora?

Druga je zajednička crta da su sve tri imenovane osobe izvučene s dosadašnjih položaja koji su, strukturno, temeljito izvan postojećega obavještajno-sigurnosnoga sustava – ravnatelj VSOA, Klanac, iako visoki časnik, ranije se bavio upravljanjem osobljem, kao zapovjednik Središnjice za upravljanje osobljem OS RH; ravnatelj SOA-e Lozančić je na svoje novo mjesto došao s dužnosničke pozicije na planskome vrhu MORH-a (dok se pri tom izboru izričito zaobišlo drugog kandidata, koji je u svojoj biografiji imao i staž u civilnim obavještajnim krugovima). Ni s novom ravnateljicom OTC-a Irenom Pehardom nije stvar drugačija, budući je tu na dosad izričito civilno mjesto imenovana djelatna vojna osoba – doduše s ponešto terenskog vojnog obavještajnog iskustva i sa stažom u VSOA, ali u logistici i na organizacijskim poslovima, upitno vezanim uz začkoljice telekomunikacijske tehnike. Time se još jednom pokazalo da se u obavještajno-sigurnosnim poslovima posljednjih mjeseci nastoji napraviti rez s dosadašnjom praksom i kadrovima, što u poplavi špijunskih skandala koji su posljednje vrijeme zabavljali Hrvatsku i nije neka mana.

Bojnica Irena Peharda u civilu, na jednoj od rijetkih novijih fotografija, slikana krajem travnja 2012. godine

I, kao treće – i Lozančiću i Pehardi zajednički su bliski odnosi sa SAD-om: Lozančiću kao rođenom Amerikancu, i Pehardi, koja je nakon srednje škole praktično trećinu svog profesionalnoga puta provela u SAD-u ili s američkim vojnicima na terenu. Nema sumnje da su američki način razmišljanja, kao i američka obuka, itekako ostavili traga i na Lozančiću i na Pehardi.

Dok bi neupućeni mogli zaključiti da ovo posljednje imenovanje mlade bojnice na čelo OTC-a, na neki način, jača i prestiž te utjecaj obrambenog sektora u ukupnoj sigurnosnoj arhitekturi države, postoji tu i drugo, suprotstavljeno gledanje. Po njemu, ovim je političkim imenovanjem obrana ostala bez još jedne kvalitetne i školovane osobe – pripadnika one malobrojne kategorije koja u tom državnome sektoru, inače kraljevstvu nesređenog kadrovskog obnavljanja, itekako bolno nedostaje.

Prvo ono nedvojbeno. Svi se slažu da Josipu Buljeviću danas, 10. listopada 2012. godine, ističe mandat čelnika Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Na to je mjesto Buljević dospio 10. listopada 2008. godine, u doba kada je izgledalo da se tresu sami temelji države.

Tomislav Karamarko: od šefa civilne obavještajne službe do šefa oporbe

Naime, nakon što je 6. listopada u središtu Zagreba ubijena Ivana Hodak (što je zločin o kojem i danas traju određene kontroverze), Ivo Sanader odstupio je od običaja i na izvanrednoj press konferenciji ekspresno s položaja ministara u svojoj Vladi smijenio Anu Lovrin i Berislava Rončevića, ministre pravosuđa i unutarnjih poslova, te Marijana Benka s mjesta ravnatelja policije. Kako je novim ministrom unutarnjih poslova postao Tomislav Karamarko, dotadašnji ravnatelj SOA-e, njegovim prelaskom na novu dužnost otvorila se praznina na čelu hrvatske civilne sigurnosno-obavještajne službe – i upravo je to mjesto popunio Josip Buljević, napredujući s mjesta pomoćnika ravnatelja SOA za operacije.

Josip Buljević, kratko i anonimno

Što se javne primjetljivosti tog čovjeka tiče, ona je i po napredovanju ostala ista – praktično pa nepostojeća. Dapače, Buljević se pokazao toliko nevidljivim, da se o vrhu SOA-e u medijima jedino čulo da je i dalje čvrsto u rukama svoga bivšega ravnatelja, odnedavno i šefa glavne oporbene stranke HDZ (u koju je, nakon dužeg vremena, opet primljen 13. rujna 2011. godine – opet na izvanrednoj press konferenciji – da bi već na parlamentarnim izborima 4. prosinca u kvoti HDZ ušao u Sabor, a 21. svibnja 2012. i preuzeo stranku). Dok je odlazak Josipa Buljevića već neko vrijeme poprilično izvjestan – gdje već, u diplomaciju, u Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ili na neko treće mjesto – pitanje njegova nasljednika pokazalo se poprilično neizvjesnijom temom.

Mirko Bilandžić - profesor i stručnjak za terorizam

Nakon smjene vlasti, bilo je za očekivati da će do smjene doći i na čelu sigurnosno-obavještajnih agencija. Vojna je agencija vrh promijenila 17. srpnja, a za sredinu listopada spominjanu smjenu na čelu civilne agencije već su se početkom rujna u javnosti spominjala dva kandidata – Mirko Bilandžić, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu (blizak Ozrenu Žunecu, koji je i sam od 16. veljače do 24. svibnja 2000. godine bio ravnatelj tadašnjega HIS-a) i Dragan Lozančić, trenutni pomoćnik ministra obrane RH zadužen za obrambenu politiku.

Hrvatski mediji javljaju da su se Predsjednik RH Josipović i premijer Milanović, a nakon praktično mjesec dana promišljanja i pogađanja, ipak odlučili za Dragana Lozančića. To bi onda pretpostavljalo i njegovo skoro razrješenje s položaja u obrambenome sustavu i primjenu procedure sadržane u Ustavu RH, u njegovu 102. članku, koji glasi:

“Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.  Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribav­ljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.”

Dok sve to rješava dilemu o vodstvu civilnoga dijela sigurnosno-obavještajnog sektora u RH, ova kadrovska varijanta zapravo uopće nije dobra za obrambeni sektor RH. Naime, današnji pomoćnik ministra obrane za obrambenu politiku, Lozančić, na to je mjesto imenovan 29. prosinca 2011. godine – na zatvorenome dijelu 1. sjednice aktualnoga saziva Vlade (nakon što je promjenom Uredbe o načelima za unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave takvo mjesto uopće opet bilo uspostavljeno u Hrvatskoj). No, u slučaju Dragana Lozančića tu se zapravo radilo o svojevrsnome “imenovanju kontinuiteta”, budući je Lozančić još od sredine 2011. godine radio na povezanome mjestu ravnatelja Uprave za obrambenu politiku u MORH – jednoj izuzetno odgovornoj i strateški važnoj, a opet prilično nesretnoj poziciji unutar obrambenoga sektora.

Pjer Šimunović - više od dvije godine predsjedanja nad kadrovskom rupom

Naime, mjesto ravnatelja u ministarstvima uspostavljeno je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o sustavu državne uprave (NN 79/07, od 30. srpnja 2007. godine), da bi sredinom 2008. godine na novoustrojeno mjesto ravnatelja Uprave za obrambenu politiku MORH bio postavljen Pjer Šimunović (na temelju javnog natječaja s kraja travnja 2008. godine). On je s tog položaja 26. veljače 2009. napredovao na mjesto državnoga tajnika (nakon tragične smrti Gordana Čačića, 20. prosinca 2008. godine), dok je njegov dotadašnji položaj – onaj ravnatelja Uprave za obrambenu politiku – neobjašnjivo ostao praznim preko dvije godine. Taj je neshvatljivi propust ostavio dubokoga traga u radu čitavog obrambenog sustava u godinama koje su uslijedile.

Tek se nakon smjene Branka Vukelića (krajem 2010. godine) i s dolaskom Davora Božinovića na čelo obrambenoga resora počelo rješavati i spomenutu rupu u sustavu obrane RH. Krajem ožujka 2011. raspisan je javni natječaj (objavljen na internetskim stranicama MORH 1. travnja 2011. godine), a uskoro je na tome mjestu osvanuo Dragan Lozančić – osoba dobro poznata iskusnijim pratiteljima obrambenoga sektora RH, kojoj je taman tog proljeća istekao mandat predavača na Centru za sigurnosnu politiku “George C. Marshall” u Garmisch-Partenkirchenu.

Budući je Lozančića na mjestu ravnatelja dočekala kadrovska pustinja i gomile posla koji je praktično stajao godinama, pravi je izazov bio otkuda početi. Tijekom 2011. godine učinak mu nije bio sjajan – što vjerojatno ima veze i s ostankom Pjera Šimunovića na mjestu državnoga tajnika (neformalno posebno zaduženog upravo za poslove obrambene politike i međunarodne obrambene suradnje). U tom periodu nije donesena nova Strategija nacionalne sigurnosti (usprkos javnoj raspravi o katastrofalno lošem javno objavljenome nacrtu), kao baš ni jedan od pompozno najavljivanih preostalih strateških dokumenata što se već godinama porađaju u okrilju MORH-a (SPO, DPR).

Je li obrambena politika u RH danas prevelik izazov za jednog čovjeka zna samo Dragan Lozančić

Kako je nakon smjene vlasti posao oko Strategije nacionalne sigurnosti prebačen u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (gdje se već gotovo 10 mjeseci njime navodno jednako neuspješno poigrava Joško Klisović), nakon svog imenovanja na mjesto pomoćnika ministra obrane Lozančić se prvenstveno zabavljao nacrtom novog Strateškog pregleda obrane (o čemu smo opsežno pisali i na portalu obris.org) – da bi onda i taj dokument posljednjih mjeseci bio usporen u ionako olakšanome postupku donošenja (gdje ovaj dokument donosi samo Vlada, a bez sudjelovanja Sabora). Kako je time i prvih 10 mjeseci ove godine te novog, “pomoćničkoga” mandata Dragana Lozančića pri vrhu obrane u Hrvata ponovo obilježen stagnacijom – ne čudi ni njegova moguća odluka o promjeni radnoga mjesta.

Kako navodni nedostatak u biografiji Dragana Lozančića – konkretno, višak – njegovo dvostruko hrvatsko i američko državljanstvo (zbog kojeg je krajem 2002. navodno i bio smijenjen s tadašnjeg mjesta vršitelja dužnosti šefa Uprave za međunarodnu suradnju) nije bio prepreka pri obnašanju jedne od najviših i najodgovornijih dužnosti u obrani, ne treba očekivati ni da će to sada biti problem u sigurnosnome sektoru. Pa ipak, njegovim odlaskom iz obrane ponovo se otvara praznina na čelu resora obrambene politike i planiranja – što nije samo kratkoročna teškoća, već nešto što polagano postaje tradicionalnim problemom obrane u Hrvatskoj. Upravo zato, trebat će s posebnom pažnjom pratiti kako mogući odlazak Dragana Lozančića iz obrambene politike, tako i postupak imenovanja njegova nasljednika, budući da RH stvarno više nema prostora za, recimo, još dvije godine praznine u obrambenome planiranju.