Slovensko Ministarstvo obrane jučer je pokrenulo nabavu protupožarnih aviona Air Tractor. Ugovor o izgradnji kapaciteta za gašenje požara iz zraka – nabavi manjih letjelica – potpisali su ministar obrane Republike Slovenije Marjan Šarec, v.d. ravntelja Uprave za zaštitu i spašavanje Leon Behin i izvršni direktor tvrtke Air Tractor Europe Rafael Selma Beltran. Ugovor ukupne vrijednosti 23.292.932,69 eura (uključujući porez na dodanu vrijednost) obuhvaća kupnju dva zrakoplova dvosjeda i dva jednosjeda. Od toga Slovenija dva zrakoplova treba dobiti već u lipnju ove godine, a oni će – nakon uredne registracije i uz potporu pilota Slovenske vojske – biti spremni za operativno djelovanje i gašenje požara iz zraka već ovo ljeto. Iduće godine osigurat će se puna operativnost potpore gašenju požara iz zraka s četiri namjenske letjelice. Analize nakon prošlogodišnjeg požara na Krasu pokazale su da je najprikladnije rješenje kupnja novih manjih protupožarnih letjelica Aitractor AT802 Fire Boss kapaciteta preko 3.000 litara vode.

Slovensko Ministarstvo obrane tvrdi u priopćenju da već provodi procedure za osiguranje održavanja zrakoplova i obuke pilota. Piloti će odmah nakon jučerašnjeg potpisivanja ugovora započeti s preobukom, prvo kod izvođača i proizvođača, a zatim u Sloveniji uz potporu vanjskih instruktora s ciljem obuke u realnom okruženju požarne sezone. S obzirom na specifičnost tržišta rada na ovom području, tehničare i inženjere će u početku osigurati uz pomoć vanjskih izvođača i Slovenske vojske, a po potpunoj uspostavi kapaciteta za podršku gašenju požara iz zraka, predviđeno je zapošljavanje odgovarajućeg osoblja unutar Uprave za zaštitu i spašavanje. Ministarstvo obrane Slovenije pokrenulo je stipendiranje školovanja pilota, pa će ove godine diplomirati jedan, 2024. troje, 2025. devet, a 2026. sedam novih pilota. U dogovoru s proizvođačem, slovensko Ministarstvo obrane pobrinut će se za izgradnju dodatnih hangara, kao i za specijaliziranu obuku tehničara za ispravno održavanje AT-ova. S obzirom na dosadašnju dobru suradnju Hrvatske i Slovenije, posebno pri protupožarnim aktivnostima ili pak modernizaciji slovenskih Pilatusa, ne bi bilo ni loše ni nezamislivo da pomoć pri uspostavi i održavanju nove slovenske protupožarne eskadrile ponude i hrvatsko Ministarstvo obrane te Zrakoplovno-tehnički centar iz Velike Gorice.

Kao prva namjenska postrojba takve vrste u Sloveniji, potpora gašenju požara iz zraka bit će organizirana kao posebna unutarnja ustrojstvena jedinica unutar Uprave za zaštitu i spašavanje (URSZR). Do smještaja postrojbe s pilotskim mjestima u državnoj upravi u URSZR, avionima će upravljati za to osposobljeni piloti Slovenske vojske ili zainteresirani piloti zaposleni u državnoj upravi, u skladu s kriterijima proizvođača. Zrakoplovi će imati stalnu lokaciju na jednoj od operativnih zračnih luka (Zračna luka Brnik ili Cerklje ob Krka). Tijekom požarne sezone ili većih aktivnosti oni će biti smješteni na najbližoj zračnoj luci pogodnoj za izvršenje zadaće, primjerice u Divači ili Ajdovščini. Pred slovenskim zakonodavcima je i dopuna ili izrada novih zakonskih te podzakonskih propisa za uzimanje vode s izvorišta, kao i za polijetanje i slijetanje protupožarnih aviona na relevantne vodene površine u Sloveniji. Postrojba s protupožarnim zrakoplovima inače će biti dio zajedničke flote Europske unije te će po potrebi biti na raspolaganju i drugim požarištima unutar Europske unije, kao što to već par godina radi Republika Hrvatska unutar RescEU. Kako bi se što uspješnije borili s velikim požarima, koji Sloveniju učestalo zahvaćaju posljednjih godina, Šarec je posebno istaknuo i narudžbu modula za već kupljeni transportni avion Spartan koji će omogućiti zahvat 8.000 litara vode. Spartan bi  trebao biti isporučen Sloveniji u listopadu ove godine, dok bi protupožarni modul – vrijedan skoro 7 milijuna eura – trebao biti isporučen nekoliko mjeseci kasnije, a najkasnije do ljeta 2024. godine.

„Danas je dan koji smo čekali od prošle godine, kada smo doživjeli najveći požar u povijesti Republike Slovenije“, rekao je ministar obrane Marjan Šarec na potpisivanju ugovora o kupnji protupožarnih aviona, podsjetivši da je tada donesena odluka da Slovenija, osim ostalih sposobnosti koje ima na području zaštite i spašavanja, treba i namjenske zrakoplove za gašenje požara iz zraka. „Odmah smo krenuli u pripremu dokumentacije, a plod svega je ovo svečano potpisivanje ugovora koji će omogućiti početak novog ciklusa u borbi protiv elementarnih nepogoda“, naglasio je Šarec. Uspostava protupožarne flote za Sloveniju je novi sustav koji ona do sada nije imala, a koji će, smatra Šarec, prvenstveno omogućiti prevenciju požara velikih razmjera, budući je uloga zrakoplova kapaciteta većeg od 3.000 litara iznimno važna za hitnu reakciju.

Odlukom slovenske Vlade predviđena je mogućnost nabave 6 protupožarnih aviona, pa nije isključeno ni da se još 2 aviona kupe 2025. godine. To je u izjavi za medije potvrdio i sam ministar obrane Šarec, no bez spomena daljnjih konkretnih koraka.

*Photo: MORS/Bruno Toič

Tijekom popodnevnih sati, u četvrtak 15. srpnja 2021. godine, teglenica TT9904 odvezala se na Savi u Zagrebu i otplutala oko 780 metara nizvodno – od dosadašnjeg veza neposredno jugoistočno od zagrebačkog Mosta mladosti sve do nedalekog prvog riječnog praga kod Toplane. Ondje se brod dužine oko 80 metara i mase oko 300 tona nasukao, o čemu je dojavu dobio i Županijski centar 112 Zagreb. Inače, kako se čulo iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ta teglenica, kao ni ostala plovila ispod Mosta mladosti, donedavno nije ugrožavala sigurnost plovidbe, no tijekom posljednjega redovitog inspekcijskog pregleda 1. srpnja 2021. utvrđeno je da ona “ne posjeduje svjedodžbu o sposobnosti za boravak u raspremi“, nakon čega je izdan nalog za njezino uklanjanje u roku od 30 dana.

Do petka 16. srpnja je zaglavljeni brod razgledao i nadležni inspektor Lučke kapetanije Sisak,
koji je po izlasku na teren izdao i rješenje vlasnicima o uklanjanju teglenice s ciljem zaštite života,
zdravlja i imovine. Spomenuto odvezivanje i onda nasukavanje učinilo je postupak uklanjanja hitnim, budući su posljednje kiše dovele do rasta vodostaja Save, a onda i opasnosti da riječni tok prebaci ovaj poprijeko nasukani brod preko riječnoga praga – kada bi on mogao nastaviti plutati nizvodno, pa možda i udariti o željeznički most kod Jakuševca, udaljen oko 3 kilometra nizvodno.

—————-

—————-

Gradska uprava je preko svog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama pokrenula akciju odsukavanja, poravnanja i privezivanja broda uz sjevernu obalu Save, uzvodno od Toplane. U postupku, koji su osobno nadgledali Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, te Pavle Kalinić, donedavni pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama koji je za ovaj posao bio pozvan s godišnjeg odmora, sudjelovale su snage Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, Oružanih snaga RH, Ministarstva unutarnjih poslova i Civilne zaštite, te Hrvatskih voda. Konkretno, posebno se tu spominje 14 pripadnika Javne vatrogasne postrojbe (8 profesionalnih i 6 iz DVD-ova) pod zapovjedništvom Dražena Pavlića, voditelja smjene i ronilačkog tima JVP Zagreb, te još 10 pripadnika OS RH – među njima i 7 pripadnika Zapovjedništva za potporu pod zapovjedništvom brigadira Darka Vukovića, načelnika Odjela za operativne poslove i obuku. Pri tome, sam posao je započeo oko 17 sati u petak, 16. srpnja 2021. godine, te je dovršen otprilike do 1 sat ujutro, u subotu 17. srpnja 2021. godine.

Dok su vatrogasci pripremili teren i izveli samo povezivanje broda s obalom, ključnu ulogu u čitavom poduhvatu odsukavanja i ravnanja broda odigrao je tenk za izvlačenje (T-55 TZI) iz sastava Hrvatske kopnene vojske OS RH, koji je na poprište posla dopremila vojna labudica. Kako su mediji saznali, izvlačenje se malo oduljilo jer se čekao dolazak ovog vojnog vozila, koje je noćas odigralo središnju ulogu u privezivanju broda. Zato i ne čude navodi kako je ključni dio akcije odsukavanja i osiguranja broda zapravo započeo desetak minuta iza ponoći, nakon koordinacije operativnih snaga, i uspješno dovršio unutar sat vremena – kada je “odbjegla” teglenica konačno završila odsukana, poravnata, te neškodljivo privezana uz savsku obalu.

Video: Vanja Moskaljov
Photo: Vanja Moskaljov, Facebook “Grad Zagreb Službena stranica”

Ministarstva gospodarstva i unutarnjih poslova danas su priopćenjem izvijestili javnost o potpisivanju ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Helikopterska potpora sustavu civilne zaštite“. Ugovor su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova dr. sc. Davor Božinović, ministar gospodarstva i održivog razvoja dr.sc. Tomislav Ćorić te mr. sc. Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatski voda. Ukupna vrijednost projekta je 190 milijuna kuna, od čega je 161,5 milijuna kuna, odnosno 85% bespovratnih EU sredstava. Projekt se provodi u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.“ kroz specifični cilj 5b1 – „Jačanje sustava upravljanja katastrofama“.

Projekt uključuje nabavu 3 višenamjenski opremljena helikoptera za potrebe sustava civilne zaštite, kao i obuku operativnih snaga i sudionika sustava civilne zaštite na višenamjenski opremljenim helikopterima za djelovanje u slučaju izvanrednih događaja, velikih nesreća i katastrofa.

„Nakon vrlo uspješnih projekata nabave novih vatrogasnih vozila i radio-telekomunikacijske opreme, za što je povučeno 38 milijuna eura bespovratnih sredstava iz fondova EU, po istom modelu i s istim partnerima Ministarstvo unutarnjih poslova nastavlja ulagati u sustav civilne zaštite. Upravo kroz ovogodišnje nepredvidive okolnosti mogli smo se uvjeriti u operativnu doraslost i kompetentnost sustava civilne zaštite za suočavanje s raznim vrstama kriza i prirodnih nepogoda, ali, što je još važnije, mogli smo se na terenu uvjeriti u korist našeg kontinuiranog ulaganja u operativne snage i policije i civilne zaštite“,

izjavio je prigodno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović te nastavio:

Eurocopter EC135 iz flote MUP-a RH

„Nabavom modernih helikoptera posebno opremljenih za potrebe civilne zaštite napravili smo značajan iskorak za sigurnost, zaštitu i brže zbrinjavanje unesrećenih osoba i time započeli potpuno novu priču, jer snage civilne zaštite dosad nisu imale vlastitu (namjensku) zračnu potporu operativnom djelovanju, što utječe na procjenu krizne situacije, brzinu i učinkovitost reakcije. Helikopterska potpora osigurat će pravovremeno i učinkovito djelovanje svih operativnih snaga civilne zaštite jer će helikopteri biti na raspolaganju svima – za traganje i spašavanje, nadzor pogođenih područja iz zraka, prijevoz ljudi i opreme u područja pogođena velikim nesrećama ili katastrofama te za pružanje hitne medicinske pomoći i prijevoz unesrećenih“.

Treba napomenuti da MUP RH to radi i sada, ali u bitno smanjenim opsezima u pojedinim od tih segmenata.

„Nabavom helikoptera povećat ćemo spremnost sustava civilne zaštite za reagiranje u slučajevima prirodnih katastrofa i nesreća. Za jačanje sustavom upravljanja katastrofama Hrvatska na raspolaganju ima ukupno 178,7 milijuna eura EU sredstava. Do sada smo uz ovaj projekt odobrili još njih 12. Do kraja godine planiraju se odobriti i projekti zaštite od poplava u slivu rijeke Kupe te izrade pripremne dokumentacije za projekt jačanja kapaciteta Republike Hrvatske za utvrđivanje seizmičkog hazarda i rizika“,

istaknuo je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić.

Hrvatske vode su dio cjelovitog i integriranog nacionalnog sustava zaštite i spašavanja u slučaju prirodnih opasnosti, dodao je generalni direktor Hrvatskih voda mr. sc. Zoran Đuroković, te je napomenuo kako je „ovaj projekt od velike važnosti za sve nas koji smo sudionici kada se radi o prirodnim opasnostima jer pridonosi bržem djelovanju svih operativnih snaga u smislu izvanrednih događaja, poplava i katastrofa“.

Otkupljuju li MUP i MinGo helikoptere od HRZ-a (temeljem ilustracije zajedničkog priopćenja)?

Provedbom projekta omogućit će se povećanje tehničke spremnosti pilota, povećanje sposobnosti kvalitetne procjene krizne situacije i procjene mjera civilne zaštite te brža i učinkovitija reakcija kada je potrebna potpora helikoptera za operativno djelovanje sudionika i operativnih snaga sustava civilne zaštite temeljem načela „zlatnog sata“. Višenamjenske modularno opremljene helikoptere koristit će postrojbe civilne zaštite, HGSS i ekipe hitne medicine za provedbu mjera civilne zaštite, traganje i spašavanje na kopnu, prijevoz lakih postrojbi civilne zaštite (npr. ekipe s potražnim psima, nadzor područja velike nesreće ili katastrofe iz zraka, sanitetski prijevoz, hitan medicinski let te traganje i spašavanje na moru).

Zanimljivo je da su ministarstva čiji su čelni ljudi potpisali ovaj ugovor o nabavi višenamjenskih helikoptera za civilnu zaštitu priopćenje ilustrirali slikom vojnog helikoptera iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Inače, jučer je ministar obrane Mario Banožić u intervjuu za HTV rekao da smatra da OS RH i nadalje trebaju raditi hitni helikopterski medicinski prijevoz. Uz to, kako u dosadašnjim nabavkama helikoptera za svoje potrebe MUP RH nije konzultirao nikoga, a niti je pazio na ikakvu širu kompatibilnost ili interoperabilnost opreme na nacionalnoj razini – bilo bi pravo čudo i da se ova kupovina na bilo koji način poklopi sa tekućom vojnom obnovom helikopterske flote, kojoj je uz prijevoz vojnika dodana funkcija baš sve ono čime je i MUP RH opravdavao svoju daljnju zrakoplovnu ekspanziju.

Danas, u petak 19. srpnja 2019. godine, Ministarstvo obrane RH organiziralo je u šibenskom zaleđu predstavljanje uporabe Besposadnog zrakoplovnog sustava (BZS) „Orbiter 3B“ u poslovima protupožarnog izviđanja. To je novo sredstvo u opremi Oružanih snaga RH, uvršteno u sustav domovinske sigurnosti te pribavljeno korištenjem sredstava iz Europske unije, u suradnji Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva obrane RH.

Imajući u vidu ovo specifično podrijetlo predstavljenog besposadnog sustava u hrvatskim rukama, ne čudi ni da je tijekom lansiranja letjelice pukovnik Zvonimir Rogić (zapovjednik Obavještajne pukovnije Glavnog stožera OS RH) pojasnio kako je riječ o sustavu koji ima brojne civilne i vojne mogućnosti korištenja unutar sustava domovinske sigurnosti. „Sustav se može koristiti u ranom otkrivanju požara uz mogućnost uočavanja detalja iz velikih udaljenosti, nadzoru plovnih i cestovnih putova, učinkovit je u procesima potpore tijekom kriznih situacija i nadzora državne granice“, naglasio je pukovnik Rogić.

Današnja prezentacija prikazala je ulogu ovog tipa bespilotnih letjelica u protupožarnoj sezoni gdje se od njih očekuje: (1) nadzor požarom ugroženih područja, (2) rano otkrivanje požara, (3) praćenje stanja na požarištu, te (4) sudjelovanje pri procjenama šteta na opožarenim područjima. „Simulirali smo identifikaciju piromana te smo kroz predpoletni pregled i samo lansiranje i sletanje prikazali kakvi su uvjeti koji trebaju biti zadovoljeni za let“, objasnio je satnik Božo Kriletić, zamjenik zapovjednika Središta za besposadne zrakoplovne sustave Obavještajne pukovnije GS OS RH. On je dodao i kako je riječ o sustavu iznimnih sposobnosti, čiji integrirani dnevno-noćni senzor omogućava obavljanje zadaća u svim uvjetima, te identifikaciju piromana i na udaljenostima do pet kilometara.

Besposadni zrakoplovni sustav „Orbiter 3B“ sastoji se od lansirne rampe, šest besposadnih letjelica te kompletne popratne logistike. Domet je 150 kilometara, a u zraku može biti šest sati. U vremenu od početka ovogodišnje Protupožarne sezone (17. lipnja), pa zaključno sa današnjim danom (19. srpnja 2019. godine u 8.00 sati), tim besposadnih zrakoplovnih sustava bio je angažiran 11 puta, pri čemu je ostvareno oko 7,25 sati naleta. Iako je danas prvenstveno bilo govora o protupožarnim djelovanjima ovog sustavu, njegove su primarne zadaće – nadzor i kontrola ribarstva za potrebe Ministarstva poljoprivrede, u omjeru uporabe 60 posto – dok ga Hrvatska vojska može koristiti u omjeru 40 posto. Iako bi on trebao imati i čisto vojne namjene, MORH je danas naglasio tek zadaće potpore civilnim institucijama, kao i poslove zaštite te spašavanja na moru, zaštite od požara i slično.

Photo by MORH/M. Čobanović

Dok pažnju javnosti okupiraju pripreme OS RH za protupožarnu sezonu, brojne vježbe i raznolike aktivnosti vojnih dužnosnika, nama se ipak teško oteti doimu da ima nešto i u sitnim stvarima, malim aktima milosti i pažnje.

Tako je do nas stigla priča o dvije situacije iz kruga NCP Remontnog brodogradilišta u Šibeniku. Ondje su pripadnici Obalne straže RH u srijedu, 19. lipnja, ugledali labuda kojem su noga, krilo i vrat već duže bili zapetljani u ribarsku uzicu (krenu) i varalicu, s udicama zabijenim u krilo. Nakon niza pokušaja pomaganja jadnoj ptici, jedan od pripadnika Obalne straže uspio je labudu oko vrata nabaciti laso, te ga njime polagano privući obali. Pazeći da se životinju ne povrijedi dodatno, spasioci su labuda izvukli iz vode, te mu preko glave i kljuna stavili krpu, kako bi bio mirniji. Držeći krila izmučene ptice, trebalo im je ukupno oko 15 minuta ne bi li višenamjenskim alatom Leatherman polagano i strpljivo pokidali ribarske uzice koje su sputavale pticu, i sasjekli zakačene ribičke udice. Nakon duže patnje, tako oslobođena ptica mogla je slobodna natrag u vodu.

Kako saznajemo, nije to jedino spašavanje na toj lokaciji, budući se prije koji tjedan pričalo i o djelatniku Obalne straže koji je uočio klasičnu, gotovo filmsku situaciju s ugroženim životinjama – čuo je tužno mjaukanje mace čiji su mačići upali u more i krenuli se utapati. Nije tu bilo oklijevanja ni za tren. Skinuvši odoru, spasilac je uskočio u more i mačiće spasio utapanja, nakon čega se zahvalne mačke navodno nisu micale od svojih spasitelja i njihova broda BŠ-73 Faust Vrančić sve do isplovljavanja prema ratnoj luci Lora, u srijedu 19. lipnja – baš istoga dana kada je spašen i labud u nevolji.

Vlada je početkom travnja, na svojoj 29. sjednici, donijela Uredbu o načinu i uvjetima za ostvarivanje materijalnih prava mobiliziranih pripadnika postrojbi civilne zaštite za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima u sustavu civilne zaštite. Premijer Andrej Plenković u najavi ove točke dnevnog reda cijelu je uredbu sažeo u jednu rečenicu: „Koliko sam ja razumio, onaj tko traži – i plaća.“ Ponešto duži bio je obrazlagatelj, tadašnji aktualni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić koji je, prije jednoglasnog prihvaćanja ove uredbe, iznio nekoliko brojki:

„Prijedlogom uredbe uređuje se način i uvjeti za ostvarivanje materijalnih prava pripadnicima postrojbi civilne zaštite za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima sustava civilne zaštite na području RH. Osim prava koja se ovim prijedlogom uredbe predlažu, odnose se i na naknadu po danu mobilizacije – 150 kn dnevno, naknadu troškova prijevoza, osiguranje smještaja i prehrane, te osiguranje od odgovornosti i/ili posljedica nesretnog slučaja, predlaže se da nadležna tijela snose i troškove obveznog osiguranja sukladno posebnim propisima u području mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Mobilizirani pripadnici koji su u radnom odnosu za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima sustava civilne zaštite ostvaruju sva prava iz radnog odnosa, dok poslodavac istih ostvaruje pravo na povrat plaće koju je isplatio mobiliziranom pripadniku za razdoblje mobilizacije. Ukupni fiskalni učinak prijedloga uredbe u odnosu na trenutno važeću ulogu je manji za 64 milijuna 530…64 milijuna 532 tisuće kuna. Sredstva za provedbu prijedloga uredbe osigurana su u državnom proračunu za 2017. godinu, te u projekcijama za 2018. i 2019. godinu.“

Ono što Orepić nije rekao, a dobro je sažeo Plenković, odnosi se na to kako će se uštedjeti spomenutih 64 milijuna. Naime, u Uredbi lijepo piše:

„Troškove materijalnih prava iz stavka 1. ovog članka snose nadležna tijela koja su izdala nalog za mobilizaciju (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), a to su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove civilne zaštite, sukladno članku 74. Zakona o sustavu civilne zaštite.“

U tome vjerojatno leži i razlog zbog kojeg je Vlada pribjegla uredbi, a ne zakonu, budući da uredba ne prolazi kroz saborsku proceduru i ne zahtijeva potvrdu na plenarnoj sjednici Sabora. Jer da je to uvjet, teško da bi prijedlog da plaćaju tijela lokalne vlasti lako prošao u raspravi u kojoj bi sudjelovali brojni saborski zastupnici koji su upravo tada kretali u kampanju za lokalne izbore.

Kako je spomenuo bivši ministar Orepić, tijekom sudjelovanja u aktivnostima pod okriljem civilne zaštite, mobiliziranom pripadniku pripada (1) naknada po danu mobilizacije, (2) naknada troškova prijevoza, (3) osiguranje smještaja i prehrane, te (4) osiguranje od odgovornosti i/ili posljedica nesretnog slučaja. Uz to, nadležno tijelo, dakle ono koje je izdalo nalog za mobilizaciju, dužno je platiti još i obvezna osiguranja za mirovinsko i zdravstveno (poseban doprinos za mirovinsko osiguranje i posebni doprinos za zaštitu zdravlja), i to primjenom najniže osnovice za obračun doprinosa razmjerno broju dana osiguranja, odnosno dana mobilizacije.

Za one mobilizirane pripadnike CZ koji su u radnom odnosu važno je napomenuti da im tijekom sudjelovanja u aktivnostima civilne zaštite pripadaju sva prava iz radnog odnosa, ali da poslodavac ostvaruje pravo na povrat plaće koju je isplatio zaposleniku tijekom razdoblja mobilizacije. Taj povrat opet ide na teret nadležnog tijela koje je izdalo nalog za mobilizaciju, a poslodavac je dužan zahtjev za naknadu plaće podnijeti u roku od 30 dana od dana demobilizacije, zajedno s pripadajućom papirologijom.

Koliko iznosi naknada?

Mobilizirani pripadnik za vrijeme provedeno na mobilizaciji koja traje između 12 i 24 sata ima pravo na naknadu u iznosu od 150,00 kuna. Ukoliko mobilizacija traje između 8 i 12 sati ima pravo na pola naknade. Prema Uredbi, naknada se isplaćuje po uzoru na isplatu plaća – do 10. dana tekućeg  mjeseca za dane iz prethodnog mjeseca.

Mobilizirani pripadnik ima pravo i na naknadu troškova prijevoza (ukoliko prijevoz nije organiziran). Tako mu za vrijeme mobilizacije pripada naknada za prijevoz najjeftinijim sredstvima javnog prijevoza na relaciji od prebivališta/boravišta do mobilizacijskog zborišta, a ukoliko ide vlastitim prijevozom – onda mu pripada naknada od 0,75 kuna po prijeđenom kilometru (na istoj relaciji, te i u dolaznom i u povratnom smjeru).

Tijelo koje je tražilo mobilizaciju treba se pobrinuti i za organiziranje smještaja i prehrane, kao i za osiguranje mobiliziranih pripadnika civilne zaštite od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme trajanja mobilizacije.

Iako to sve lijepo zvuči na papiru, tek treba vidjeti kako će ovo funkcionirati u praksi.

Ministar obrane Josip Buljević i ministar zdravlja Dario Nakić danas su u Banskim dvorima potpisali ugovor o uspostavi hitne helikopterske medicinske službe u dvije baze – kao i do sada u Splitu, te po novome na otoku Krku. Sporazumom se definiraju mjesta za slijetanje i polijetanje u provedbi hitnog zračnog medicinskog prijevoza, popis dijagnoza, te popis medicinske opreme. Kao i do sada, helikopteri HRZ-a djelovat će tijekom cijele godine i u svim uvjetima, bez obzira na tjelesnu težinu pacijenta, što u slučaju donedavnog sumnjivog pilot-projekta nije bila praksa. Ministar zdravlja Nakić najavio je mogućnost organiziranja i treće baze u Dubrovniku, ali samo preko ljeta:

„Razmišljamo i pregovaramo s Ministarstvom unutarnjih poslova oko mogućnosti da ljeti, u srcu turističke sezone, imamo još jednu dodatnu bazu, koja bi bila smještena u Dubrovniku, gdje je i lokalna zajednica izrazila spremnost da i ona sudjeluje u financiranju projekta.“

Nažalost, kao i do sada, najveći dio troška planiranog sustava snosit će Ministarstvo obrane – tijekom narednih 9 mjeseci za zračni medicinski prijevoz MORH je rezervirao 6 milijuna kuna, a Ministarstvo zdravlja – simboličnih milijun kuna.

Iako je već i ovakav sporazum određeni korak naprijed, MORH bi trebao ustrajati u rješavanju pitanja naplate usluga helikopterskog prijevoza, kako za medicinske letove, tako i za zaštitu i spašavanje. Ni u situaciji kada je obrambeni proračun bio veći od sadašnjeg nije bilo primjereno da MORH isključivo ili u pretežitome dijelu snosi troškove ovog posla, u kojem je HRZ ipak samo prijevoznik i posrednik. O propalom projektu višenamjenske zrakoplovne službe zaštite i spašavanja više nitko ni ne govori, iako je u mandatu prošle Vlade upravo Ministarstvo zdravlja bilo to koje je bojkotiralo bilo kakve višeresorne razgovore na tu temu. No, samo koji mjesec kasnije u nesretnom pilot-projektu samostalno su utrošili oko 10 milijuna kuna novca Svjetske banke za samo četiri mjeseca djelovanja (7.829.808,33 kune, i još 2.111.528,55 za edukaciju liječnika i tehničara te potrošni materijal) – što bi onda vjerojatno značilo i oko 30 milijuna troška na godišnjoj razini, uz viđenu kvalitetu opreme i usluga.

Iz današnje Vladine objave ostalo je nejasno i na koji način će funkcionirati nova baza na Krku, budući da tamo nema vojnih instalacija, pa tako ni prikladnih hangara za vojne helikoptere i vojarne za smještaj posade. Inače, u prva dva mjeseca ove godine Eskadrila transportnih helikoptera prevezla je 68 osoba kojima je bila potrebna medicinska skrb, a s novom cjelogodišnjom bazom na Krku obim posla sigurno će se povećati. To se, nažalost, nije odrazilo na obrambeni proračun, u kojem je stavka „hitni medicinski prijevoz“ pala za 859.800 kuna – s prošlogodišnjih 6.642.000 kuna, na ovogodišnjih 5.782.200 kn. Dakle, Ministarstvo zdravstva je ovim potezom sjajno prošlo, budući da nastavljaju pružati uslugu, ali za jednu tridesetinu cijene (oko 1,2 umjesto 30 milijuna kuna na godinu), dok se za MORH smiješi tek masivan porast broja prijevoza s priručnih lokacija, a iz proračuna koji pada. Opet više posla za manje novaca…

Ured za upravljanje u hitnim situacijama prezentirao je javnosti putem službenih stranica grada Zagreba izvještaj o radu gradskih snaga zaštite i spašavanja u 2015. godini. Općenito gledajući, snage zaštite i spašavanja grada Zagreba prošle godine imale su nešto manje posla nego u 2014. godini, jer su 2015. obavile ukupno 17.731 hitnih intervencija, dok je 2014. obavljeno 21.059 intervencija.

Najveći broj hitnih intervencija obavile su ekipe Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba – 14.762 (u 2014. obavljeno ih je bilo 16.782), a zatim pripadnici Javne vatrogasne postrojbe (JVP) i dobrovoljnih vatrogasnih društava (DVD) – ukupno 2.872 hitnih intervencija (2014. godine – 4243 hitnih intervencija). Hrvatska gorska služba spašavanja – stanica Zagreb, koja djeluje na području Medvednice, imala je ukupno 97 hitnih intervencija potrage i spašavanja (2014. obavljeno je bilo 54 hitnih intervencija).

Objavljena je i struktura obavljenih hitnih intervencija. Od 14.762 intervencija hitne medicinske pomoći, zagrebački Nastavni zavod za hitnu medicinu imao je 2.310 intervencija I. stupnja hitnosti, odnosno intervencija prema životno ugroženim osobama. Pored toga, 12.452 obavljenih intervencija su intervencije II. stupnja hitnosti, u koje spadaju intervencije prema potencijalno životno ugroženim osobama.
Što se vatrogasaca tiče, njima glavni posao čak nije ni bilo gašenje požara. Tako je od ukupno 2.639 hitnih intervencija na intervencije u slučaju izbijanja požara otpalo nešto manje od 50%, odnosno 1.145 slučaja. Tehničke intervencije obavljene su u 1.235 slučaja (dakle, nešto više nego slučajeva gašenja požara), a ostale intervencije obavljene su u 259 slučaja.
Dobrovoljna vatrogasna društva obavila su ukupno 233 hitne intervencije, od kojih su samostalno imali 135 intervencija, a u ostalima su pružali ispomoć profesionalnim vatrogascima.

Da ne bi sve gradske snage spale samo na hitnu pomoć i vatrogasce, gradski Ured za upravljanje u hitnim situacijama podsjeća i na ponovno osposobljavanje snaga civilne zaštite. U protekloj 2015. godini završeno je smotriranje pripadnika općih postrojbi civilne zaštite u svim gradskim četvrtima – odabrani su zapovjednici timova te skupina, a za njih je uspostavljena i zapovjedna struktura.  Na ovaj način su opće postrojbe civilne zaštite postale operativne, te su već tijekom 2015. timovi civilne zaštite iz tri gradske četvrti (Novi Zagreb- istok, Novi Zagreb- zapad i Podsused-Vrapče) bili mobilizirani – da bi vođeni svojim zapovjednicima sudjelovali u prihvatu i zbrinjavanju migranata na prostoru Zagrebačkog velesajma.

Ured poziva sve građane i građanke Zagreba koji žele sudjelovati u civilnoj zaštiti Grada Zagreba da svoj interes iskažu na mail: civilna.zastita@zagreb.hr.

Nepunih tjedan dana od početka sudjelovanja u operaciji “TRITON”, s broda “Andrija Mohorovičić” iz sastava HRM-a ponovno stižu lijepe vijesti. Kako je prenijelo Ministarstvo obrane, jučer, 06. kolovoza, “Mohorovičić” je zajedno s brodom švedske Obalne straže KBV 001 “Poseidon” sudjelovao u akciji spašavanja 476 migranata s ribarskog broda. U operaciji koja se događala na otvorenom moru između Sicilije i Peloponeza, gotovo u razini Malte, na švedski je brod ukrcano 339 osoba, dok je njih preostalih 137 ukrcano na brod HRM-a “Andrija Mohorovičić”.

Posadi broda jutros je putem društvenih mreža čestitala i predsjednica RH i vrhovna zapovjednica OS RH Kolinda Grabar Kitarović:

“Kao vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH, zahvaljujem i čestitam posadi broda Hrvatske ratne mornarice “Andrija Mohorovičić” na izvrsno obavljenoj zadaći u humanitarnoj akciji Europske unije “Triton” i, u suradnji sa švedskim brodom, spašavanju života 480 imigranata s ribarskog broda u Sredozemnom moru”.

Prvo iz klase švedskih tzv. ‘kombiniranih plovila’ već mjesecima djeluje na Mediteranu

Iako se MORH o tome nije jasno izjašnjavao, prema javno dostupnim podacima se vidi da je BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” spašene ljude jutros rano krenuo iskrcavati u luku Augusta na Siciliji, od kuda se onda nakon podneva i ponovo otisnuo na more. Njegova je pozicija 7. kolovoza oko 17 sati bila na oko 50 km istočno od Auguste, gdje je krstario na istok brzinom od oko 15 čvorova. Doduše, pomalo je zbunjivalo njegovo deklarirano odredište, za koje je bio naveden Split.

Inače, već spomenuto švedsko plovilo KBV 001 “Poseidon” također je svoju grupu spašenih migranata iskrcalo danas, ali u luci Messina na Siciliji, da bi nakon samo tri sata nastavilo patrolirati (ovoga puta na jug, uz obalu Sicilije). Tu se radi o prvome u klasi od tri broda koje su za švedsku Obalu stražu (Kustbevakningen – KBV) sagradili Damen Shipyards u svom pogonu u Rumunjskoj. Sam KBV 001 je plovilo istisnine oko 3760 tona (duplo veće od hrvatskog “Mohorovičića”), ima dizel-električni pogon, i u službu je primljeno u kolovozu 2009. godine. Njegova je deklarirana namjena baš traženje i spašavanje, uz ekološki nadzor te vatrogastvo na moru, dok u operaciji TRITON sudjeluje od 19. svibnja ove godine.

Podsjećamo, u razgovoru za portal Obris.org zapovjednik HRM-a komodor Predrag Stipanović uoči početka svečanog mimohoda izjavio je kako je upravo angažman u operaciji “TRITON” dokaz da “možda tehnika ne prati ono što bi mi htjeli, ali ljude imamo, imamo znanje, sposobnosti i vještine“, što se dokazuje svakoga dana.

Prije 5 dana, točnije 02. kolovoza, posada na “Mohorovičiću” spasila je 37 osoba, a s jučerašnjom akcijom broj spašenih popeo se na 174 ljudi. Tako se već u prvome tjednu angažmana u “TRITONU” “Andrija Mohorovičić” može pohvaliti s bitno većim učinkom od slovenskog broda “Triglav” koji je svojedobno sudjelovao u “Tritonovoj” akcijskoj prethodnici, operaciji “Mare Nostrum”. Tijekom 3-mjesečnog angažmana, “Triglav” nije spasio niti jednog migranta, ali su mu barem vlasti priredile lijep ispraćaj i potom doček u domovinu.

MUP RH u operaciji “Poseidon Sea 2015”

Inače, 30. srpnja ove godine u donekle srodnu FRONTEX-ovu operaciju pod nazivom “Poseidon Sea 2015”, koja se provodi u Grčkoj, otišlo je 9 policajaca iz Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice, PU osječko-baranjske i PU vukovarsko-srijemske. Radi se o drugoj smjeni hrvatskih policajaca u operaciji u kojoj RH sudjeluje još od 2012. godine. U 2015. godini, počevši s mjesecom srpnjem, planirano je upućivanje ukupno 37 policijskih službenika, s jednim vozilom opremljenim termovizijskom kamerom i jednim patrolnim policijskim vozilom. Hrvatski policajci operativne aktivnosti obavljaju na otocima Chios, Kos i Lezbos, a osnovna im je zadaća pomaganje migrantima koji prelaze iz Turske prema Grčkoj.

Uz Republiku Hrvatsku, u Zajedničkoj operaciji „Poseidon Sea 2015“ sudjeluju i druge zemlje članice EU (Danska, Estonija, Finska, Francuska, Island, Italija, Latvija, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Švedska i Velika Britanija), treće zemlje (Albanija i Ukrajina), te druge agencije EU i međunarodne organizacije (EASO, EFCA, EMSA, EUROPOL, FRA i UNHCR).

Tri tjedna nakon pada vojnog helikoptera Vojske Srbije Mi-17 (HT-48) u kojem su poginula 4 člana posade, dvojica liječnika i beba stara pet dana svjetlo dana ugledala su izvješća o nesreći, koja su, umjesto da razjasne okolnosti kako se tragedija dogodila, donijela samo još veću zabunu i mistifikaciju.

Nakon višednevnih pritisaka medija i javnosti da se razjasni pad helikoptera, tužiteljstvo je konačno popustilo i prošloga petka objavilo Izvještaj komisije koju je formirao načelnik Generalštaba general pukovnik Ljubiša Diković i Izvještaj komisije koju je formirao zapovjednik RV i PVO Ranko Živak. Iako je prvobitno najavljeno da oba ova izvještaja imaju po 500 strana, u trenutku kada su osvanuli na službenoj web-stranici Ministarstva obrane Srbije objavljeno je samo 18 stranica (11 i 7). Naknadno su objavljeni i prilozi iz izvješća komisija, osim onih za koje je Generalštab dao crveno svjetlo i tako ih onemogućio u dostupnosti građanima i zainteresiranoj javnosti.

Izvješća – Tko je odgovoran?

U izvještaju Tužiteljstva o padu vojnog helikoptera navodi se da su u krvi i urinu pilota Omera Mehića pronađeni tragovi alkohola, kao i da je otkriveno prisustvo alkohola i kod letača tehničara. Obje Komisije za ispitivanje pada helikoptera utvrdile su da je za nesreću odgovoran vođa posade pilot Omer Mehić.

Pilot Omer Mehić, u dva tjedna od “heroj” do “alkohol u krvi”

Komisija je utvrdila da postoje osnovni i drugostupanjski uzroci pada helikoptera 13. ožujka u 22.31 nedaleko aerodroma „Nikola Tesla“. Kao osnovni uzrok nesreće komisija navodi „ljudski faktor“, te objašnjava da je padu letjelice doprinijelo „neadekvatno upravljanje“ u noćnim složenim vremenskim uvjetima prilikom slijetanja. Dodaje se da je posada doživjela „prostornu dezorijentaciju zbog zamora i emocionalne prenapregnutosti“, zbog čega nisu mogli upravljati helikopterom uz pomoć uređaja. I na kraju, navodi se da je „alkohol kod vođe posade i letača-tehničara samo pojačao prethodne manifestacije“. Kao drugostupanjski uzrok udesa, komisija je navela „niz propusta u planiranju, organizaciji i rukovođenju letom“. Drugim riječima, navodi se da helikopter zapravo nije ni trebao poletjeti jer ni trenaža posade, ni vremenska situacija, ni mogućnost letjelice u datim uvjetima, ni mjesto slijetanja „nisu bili u skladu s odlukom za ovako složen zadatak“.

Više javno tužiteljstvo priopćilo je da je odgovornost za pad vojnog helikoptera primarno na članovima posade, ali postoje sumnje da dio odgovornosti snose i druga vojna te civilna lica. Također, navedeno je da „postoje osnovi sumnje da dio odgovornosti snosi i jedan broj aktivnih pripadnika Vojske Srbije, kao i indicije za eventualnu odgovornost i određenog broja civilnih lica“. Imena vojnih i civilnih lica, koja snose eventualnu odgovornost, nisu objavljena. Tužiteljstvo je to nazvalo „početnim saznanjima“ i navelo da je do njih došlo u prvoj fazi utvrđivanja činjenica i okolnosti pod kojima se dogodila nesreća, na osnovu analiza i mišljenja Komisije za ispitivanje uzroka udesa vojnog vazduhoplova i ostalih pribavljenih isprava te dokumenata vezano za nesreću vojnog helikoptera.

Heliodromi u kompleksu beogradske Vojnomedicinske akademije (VMA)

Kada se čita izvješća, zanimljivo je vidjeti da je posada više puta inzistirala na slijetanju u okviru kompleksa Vojnomedicinske akademije (VMA): „… posada dobija informaciju od kontrole da očekuju sletanje na aerodrom ‘Nikola Tesla’, nakon čega posada saopštava da im je destinacija VMA. Dobija odgovor da je mesto sletanja ‘Nikola Tesla’, ali posada i dalje insistira na sletanju na VMA i traži podatke o meteo situaciji. Nakon dobijenih informacija, posada saopštava da će zbog vidljivosti imati problema da sleti na Banjički vis (VMA) i da bi išao na sletanje po ILS na aerodrom Batajnica, nakon čega bi preleteo na Banjički vis. Kontrola mu saopštava da nastavi prema Beogradu. Posada ponovo saopštava da nastavlja direktno prema Banjičkom visu i da će, ukoliko bude imao uslove, izvršiti vizuelno sletanje, a ako nema uslova da ide po ILS aerodroma Batajnica, a posle toga vizuelno na Banjički vis. Kontrolor leta posadi saopštava da je kompletan prihvat bebe organizovan na aerodromu ‘Nikola Tesla’. Posada potvrđuje i traži instrukciju za sletanje na aerodrom ‘Nikola Tesla’ “ – navodi se u izveštaju, objavljenom na web-stranici Ministarstva obrane.

Odgovornost politike?

Nakon objavljivanja izvještaja javnost u Srbiji se ustalasala, a pojavio se i jedan novi politički moment – koji je posebno isplivao jer većina smatra da su izravni krivci upravo političari.

Oslikavanje tog političkog momenta još i prije objavljivanja spomenutih izvještaja dao je profesor međunarodnog prava i prava obrane Zoran Vučinić, koji je u dnevnome listu „Politika“ najupečatljivije oslikao najbitniji aspekt nesreće helikoptera Mi-17. Po njemu su to lanac zapovijedanja i odluka koji su doveli do upotrebe vojnih snaga, u uvjetima koji nisu ratni, koji nisu zahtijevali masovnu ili hitnu evakuaciju, već samo medicinski transport. On smatra da je pad helikoptera zapravo „najsmrtonosnija improvizacija od strane Vojske Srbije“. Po njemu, proces je mogao biti mnogo transparentniji uz odsustvo rigidnosti i primjene vojnih pravila naslijeđenih još iz JNA – što iskazuje osjećaj nepoštovanja prema žrtvama, a cijelom slučaju dodaje veo misterije i tajnovitosti. Profesor Vučinić smatra da je do nesreće zapravo doveo narušen zapovjedni lanac. Ono što svima bode oči i što se već tri tjedna postavlja kao pitanje, koje nailazi na zid šutnje je: „Zašto u akciji evakuacije djeteta nije angažiran Sektor za vanredne situacije MUP-a Srbije, čiji bi ovo trebao biti posao?“

Od službene komemoracije 15. ožujka više ne vlada sloga vojnog i političkog vrha Vojske Srbije

Zanimljivo je da je MUP navodno odbio angažirati svoje helikoptere zbog nepovoljnih meteoroloških uvjeta, kao i zbog toga jer bi sama akcija bila riskantna. Ako je to točno, a što je moguće provjeriti, onda se nameće pitanje zbog čega je Vojska Srbije upotrijebljena kao rezervna varijanta ako ni njen najbolji helikopter nije tehnički bio „dorastao“ takvim meteorološkim okolnostima. Tko je onda, i s kakvim motivom, donio odluku o uporabi Vojske Srbije i posadu njenog helikoptera stavio pred teško iskušenje? Ministar obrane Bratislav Gašić kaže da je on donio takvu odluku (ali ne i po kojoj osnovi), a general Bandić (Predrag Bandić, zapovjednik 204. zrakoplovne brigade VS) navodi da je na temelju te odluke ministra naredio posadi helikoptera izvršavanje zadatka – na što profesor nastavlja: – „Već iz ovoga se vidi da je prekršena procedura komandovanja, odnosno da je narušen lanac komandovanja u Vojsci Srbije utvrđen Ustavom, Zakonom o Vojsci Srbije i Zakonom o odbrani“.

Odgovornost vojnih struktura?

Prema članku 112 (stavak 2) Ustava RS predsjednik Republike je na čelu tog lanca zapovijedanja. Prema Zakonu o Vojsci Srbije (čl. 17), on zapovijeda Vojskom Srbije u ratu i miru, odlučuje o njenoj upotrebi, uređuje sustav zapovijedanja i prati njegovo sprovođenje, usvaja Plan upotrebe Vojske Srbije, naređuje njenu upotrebu i donosi osnovna pravila te druge akte koji se odnose na ovo pitanje. Prema Zakonu o odbrani (čl. 11), predsjednik svoje ovlasti u području obrane može prenijeti na ministra obrane, osim odlučivanja o upotrebi vojske i nekim drugim pitanjima iz njegove isključive nadležnosti. U vezi s upotrebom Vojske Srbije postoji jedan izuzetak relevantan za ovaj događaj, a koji je propisan člankom 2. (stavak 2) Zakona o Vojsci Srbije. Prema tom članku, predsjednik Republike može izdati ovlaštenje ministru obrane za odlučivanje o tome da VS nadležnom državnom organu, odnosno organizaciji, organu autonomnih pokrajina ili organu jedinica lokalne samouprave, na njihov zahtjev, pruži pomoć radi zaštite života i sigurnosti ljudi te imovine, zaštite životne sredine ili iz drugih razloga utvrđenih zakonom.

General Ljubiša Diković, načelnik Generalštaba VS i brigadni general Predrag Bandić, zapovjednik 204. zrakoplovne brigade, na konferenciji za medije 14. ožujka 2015.

Sukladno ovom zakonskome rješenju, ministar obrane bi morao reći tko mu je uputio zahtjev za pomoć, da li je prije donošenja odluke tražio i dobio spomenuto ovlaštenje od predsjednika Republike, ali i objasniti zašto se direktno obratio generalu Bandiću, a ne načelniku Generalštaba Dikoviću, kao što je bio dužan. Ako nije tražio ovlaštenje predsjednika Republike Srbije, morao bi objasniti zašto je prekršio spomenuti zakon. I predsjednik Republike Nikolić bi morao ili potvrditi ili demantirati navode o tome da li mu se ministar obrane obratio za ovlaštenje, ali i odgovoriti na pitanje zašto nije pratio provođenje sustava zapovijedanja koji sam uređuje, i na šta je obvezan prema zakonu. „Zašto je šutio dok se nije desila tragedija?“ To pitanje se može postaviti i načelniku Generalštaba, jer je i on morao biti upoznat s akcijom i njenim tijekom, a posebno s navodima da je u toj akciji protuzakonito „preskočen”.

General Bandić takođe bi morao objasniti zašto je postupio po odluci ministra obrane bez poštivanja propisane procedure, i da li su na njega vršili pritisak neki moćni pojedinci izvan sustava obrane (političari). Bandić je takođe bio obavezan sigurnost misije spašavanja postaviti iznad značaja izdane naredbe, bez obzira s koje adrese mu je ona bila upućena.

Sve ovo upućuje na zaključak da je vojska predugo marginalizirana i da ona zapravo nikoga nije posebno interesirala – jer nije predstavljala odlučujući izvor moći i utjecaja u državi, ma koliko se to mislio od 1992. do danas. Dok se novac pronalazio za limuzine, opremanje kabineta luksuznim nameštajem, trošenjem velikih iznosa novca za osobne promocije i marketing, vojska se tehnički urušavala, a zadnji atomi snage izvlačili su se iz naslijeđa JNA (jer posljednja tehnika koja je nabavljena bila je iz 1992. godine). Nakon silaska Miloševića s vlasti u Srbiji na mjesto ministra obrane uglavnom su dolazili nebitni kadrovi, a negde od 2003. godine započinje i proces samoreklamiranja svakog ministra odbrane, uz pregršt političko-malverzacijskih afera koje nisu dobile nijedan sudski epilog.

Tragedija pada helikoptera Mi-17 oslikala je realno stanje u kome se nalaze helikopterske jednice Vojske Srbije, koje funkcioniraju na rubu egzistencije remontiranjem letjelica koje se ionako nalaze pred istekom svog roka upotrebe. Adekvatna neopremljenost instrumentima za noćno letenje i let u složenim meteo-situacijama tek je priča za sebe. Dok se poklanjala pažnja svečanim prezentacijama, piloti nisu imali osnovnu opremu za rad, a kamoli obuku za letove u složenim meteo-situacijama, iako je Vojska Srbije posljednjih mjeseci upravo intenzivirala noćne vježbe i letove na relaciji Batajnica-Višnjica-Banjički vis (gdje su se posade obučavale u slijetanjima na heliodrom uz samu Vojnomedicinsku akademiju).

Sustavni problemi

Sreto Malinović, sada brigadni general u mirovini

Na kraju treba podsjetiti i na disharmoniju te rivalitet u samome vrhu vojske, na koju je u svom intervjuu za agenciju Beta posebno ukazao brigadni general u mirovini, pilot Sreto Malinović. „Ovaj tragični događaj pokazuje koje se sve nejasnoće moraju pod hitno ukloniti, da se sistem postavi tako da se zna tko što u kom dijelu radi, i za što je odgovoran, i koga izvještava“. Posle objavljivanja izvještaja Komisije koju je formirao zapovjednik Ratnog vazduhoplostva (RV i PVO) i Komisije koju je formirao načelnik Generalštaba Vojske Srbije, Malinović je ocijenio da postoji „disharmonija u izvještajima“, ali i sukob interesa. „Predstavnici Operativnog centra sustava obrane nisu mogli biti članovi Komisije koju je formirao načelnik Generalštaba, jer su i oni morali podlijegati istrazi – to je sukob interesa“, kazao je Malinović. Dodao je i da načelnik Generalštaba Ljubiša Diković nije mogao formirati Komisiju, jer je to „trebao biti neko viši u lancu zapovijedanja vojskom, kao što je recimo predsjednik“. Uz to, „Odgovornost proistječe iz same organizacije Generalštaba, koja je potpuno neadekvatna, i to se upravo pokazalo sada. Sva odgovornost se svodi na niže razine, a načelnik Generalštaba je postojanjem združenog operativnog zapovjedništva izvučen iz odgovornosti“, istaknuo je Malinović.

Prema njegovim riječima, kada se govori o padu helikoptera mora se imati u vidu da je brigadni general Predrag Bandić dobio uvjeravanja od posade da je u stanju izvršiti zadatak, a da je on ta uvjeravanja prenio ministru obrane Bratislavu Gašiću i Operativnome centru ratnog vazduhoplovstva VS. „Posada nije rekla svom komadantu da ne može izvršiti svoj zadatak, ali oni su samo zatražili drugi helikopter i dozvoljeno im je da ga zamijene“, rekao je Malinović. Dodao je i da je Bandić „čitav sustav vratio tamo gdje treba – u sam vrh“, kada je pozvao Operativni centar zapovjedništva Ratnog vazduhoplovstva odbrane u Generalštabu. „Oni su tada trebali izvijestiti načelnika Generalštaba, i on je ta instanca koja je po vlastitoj procjeni mogla obustaviti izvršenje zadatka“, rekao je Malinović. On je izjavio i da još ne može govoriti o točnom uzroku pada helikoptera, i da se uzrok treba tražiti u posljednjih 15 minuta leta – kada se treba odgovoriti na pitanje zašto se išlo na civilni aerodrom „Nikola Tesla“. „U rečima ‘Vidim pistu, ne vidim pistu’ – to je ključni detalj, jer helikopter ne smije sletjeti ako ne vidi tlo“, objasnio je Malinović.

U izveštaju Komisije koju je formirao zapovjednik Ratnog vazduhoplostva Vojske Srbije, a koji je objavljen u petak 3. travnja, navodi se da je osnovni uzrok pada vojnog helikoptera kod Beograda 13. ožujka baš ljudski faktor, što se ogleda u neadekvatnom upravljanju letjelicom u složenim vremenskim uvjetima. Kao drugostupanjski uzrok nesreće navedeni su propusti u planiranju, organizaciji i rukovođenju letom. U dijelu koji se odnosi na odgovornost za nesreću naveden je vođa posade helikoptera, a dio odgovornosti snose i drugi pilot te letač-tehničar u pilotskoj kabini.

*Gost autor: stručnjak iz Beograda, podaci poznati redakciji